20.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 347/303

(1)

U skladu s Uredbom (EZ) br. 1082/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (3), Komisija je 29. srpnja 2011. usvojila izvješće za Europski parlament i Vijeće o primjeni te uredbe. Komisija je u tom izvješću objavila svoju namjeru predlaganja ograničenog broja izmjena Uredbe o (EZ) br. 1082/2006 kako bi se olakšalo osnivanje i djelovanje EGTS-ova te predlaganja pojašnjenja određenih postojećih odredaba. Prepreke za osnivanje novih EGTS-ova trebalo bi ukloniti održavajući pritom kontinuitet i olakšavajući djelovanje onih postojećih, na taj način omogućavajući šire korištenje EGTS-ova za doprinos boljoj usklađenosti politike i suradnji među javnim tijelima bez stvaranja dodatnog opterećenja za nacionalne administracije ili administracije Unije.

(2)

O osnivanju EGTS-a trebaju odlučivati njegovi članovi i njihova nacionalna tijela te ono nije automatski povezano s određenim pravnim ili financijskim prednostima na razini Unije.

(3)

Ugovorom iz Lisabona kohezijskoj politici dodana je teritorijalna dimenzija te je „Zajednica” zamijenjena „Unijom”. Stoga bi novu terminologiju trebalo uvesti u Uredbu (EZ) br. 1082/2006.

(4)

EGTS-ovi mogu imati potencijal za jačanje promicanja i postizanja skladnog razvoja Unije u cjelini, a posebno ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije njezinih regija, te za doprinos ispunjavanju ciljeva strategije Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast („strategija Europa 2020.”). EGTS-ovi mogu također pozitivno doprinijeti uklanjanju prepreka teritorijalnoj suradnji između regija koje su izložene ozbiljnim i trajnim prirodnim ili demografskim poteškoćama, uključujući specifičnu situaciju u najudaljenijim regijama, te mogu biti ključni u jačanju suradnje između trećih zemalja, prekomorskih zemalja i područja („PZP-ovi”) i graničnih regija Unije, uključujući uz upotrebu programa Unije za vanjsku suradnju.

(5)

Iskustvo s do sada osnovanim EGTS-ovima pokazuje da se, kao pravni instrument, EGTS-ovi također koriste za suradnju u kontekstu politika Unije različitih od kohezijske politike, uključujući provedbu programâ ili dijelova programâ s financijskom potporom Unije različitom od one u okviru Kohezijske politike. Učinkovitost i djelotvornost EGTS-ova trebala bi se poboljšati širenjem naravi EGTS-ova, uklanjanjem ustrajnih prepreka i olakšavanjem osnivanja i djelovanja EGTS-ova, istodobno zadržavajući mogućnost država članica da ograniče djelovanja koja EGTS-ovi mogu provesti bez financijske potpore Unije. Prema Uredbi (EZ) br. 1082/2006 EGTS-ovi u svakoj državi članici imaju najširu pravnu sposobnost koju pravnim osobama priznaje nacionalno prave te države članice, uključujući mogućnost sklapanja sporazuma s drugim EGTS-ovima ili drugim pravnim subjektima u svrhu provođenja zajedničkih projekata suradnje da bi se, među ostalim, osiguralo učinkovitije djelovanje makroregionalnih strategija.

(6)

EGTS-ovi po definiciji djeluju u više od jedne države članice. Posljedično, Uredba (EZ) br. 1082/2006 predviđa mogućnost da se u konvenciji i statutu EGTS-a navodi mjerodavno pravo u određenim stvarima. Trebalo bi razjasniti slučajeve u kojima takvi navodi daju prednost, u skladu s hijerarhijom mjerodavnog prava utvrđenog u toj Uredbi, nacionalnom zakonodavstvu države članice u kojoj EGTS ima registrirano sjedište. U isto bi se vrijeme odredbe Uredbe (EZ) br. 1082/2006 o mjerodavnom pravu trebale proširiti na akte i aktivnosti EGTS-a koji su podložni pravnom preispitivanju od strane država članica u svakom pojedinom slučaju.

(7)

Kao posljedica različitog statusa lokalnih i regionalnih tijela u državama članicama, nadležnosti koje su regionalne s jedne stranice granice, mogu biti nacionalne s druge strane, pogotovo u manjim ili centraliziranim državama članicama. Posljedično, nacionalna tijela trebala bi moći postati članovi EGTS-a uz državu članicu.

(8)

Iako Uredba (EZ) br. 1082/2006 tijelima privatnog prava omogućava da postanu članovi EGTS-a pod uvjetom da ih se smatra osobama javnog prava kako su definirane u Direktivi 2004/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4), trebalo bi biti moguće koristiti EGTS-ove u budućnosti za zajedničko upravljanje javnim uslugama s posebnim naglaskom na usluge od općega gospodarskog interesa ili na infrastrukturu. Stoga bi druge osobe privatnog ili javnog prava također trebale moći postati članovi EGTS-a. Posljedično, također bi trebala biti obuhvaćena „javna poduzeća” kako su definirana u Direktivi 2004/17/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5) te poduzeća kojima je povjereno upravljanje uslugama od općega gospodarskog interesa u područjima kao što su obrazovanje i osposobljavanje, medicinska skrb, socijalne potrebe u odnosu na zdravstvenu skrb i dugoročnu skrb, dječju skrb, pristup i ponovno uključivanje u tržište rada, socijalno stanovanje te skrb i socijalnu uključenost ugroženih skupina.

(9)

Uredba (EZ) br. 1082/2006 ne sadrži detaljna pravila u vezi sa sudjelovanjem subjekata iz trećih zemalja u EGTS-u osnovanom u skladu s tom uredbom, to jest između članova iz najmanje dvije države članice. Uzimajući u obzir daljnje usklađivanje pravila koja uređuju suradnju između jedne ili više država članica i jedne ili više trećih zemalja, većinom u kontekstu prekogranične suradnje u okviru Europskog instrumenta za susjedstvo (ENI) i Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA II), ali također i u kontekstu dodatnog financiranja iz Europskog razvojnog fonda, i transnacionalne suradnje u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja”, kada se sredstva iz ENI-a i IPA-e II prenose radi spajanja sa sredstvima iz Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR) u okviru programa zajedničke suradnje, trebalo bi izričito predvidjeti sudjelovanje članova iz trećih zemlja koje su susjedne državi članici, uključujući njezine najudaljenije regije, u EGTS-u osnovanom između najmanje dvije države članice. To bi trebalo biti moguće ako to dopušta zakonodavstvo treće zemlje ili sporazumi između barem jedne države članice sudionice i treće zemlje.

(10)

Da bi se ojačala ekonomska, socijalna i teritorijalna kohezija Unije i time poboljšala učinkovitost naročito teritorijalne suradnje, uključujući jednu ili više od sljedećih: prekograničnu, transnacionalnu i međuregionalnu komponentu suradnje među članovima EGTS-a, trebalo bi dopustiti sudjelovanje trećih zemalja susjednih državi članici, uključujući njezine najudaljenije regije, u EGTS-u. Operacije u okviru programâ europske teritorijalne suradnje kada ih sufinancira Unija stoga bi trebale nastaviti ostvarivati ciljeve kohezijske politike Unije, čak i ako se djelomično ili u potpunosti provode izvan teritorija Unije, a kao posljedica toga se aktivnosti EGTS-a barem do određene razine također provode izvan teritorija Unije. U tom kontekstu i ako je to relevantno, doprinos aktivnosti EGTS-a koji ima i članove iz trećih zemalja susjednih barem jednoj državi članici, uključujući njezine najudaljenije regije, ciljevima politika vanjskog djelovanja Unije, kao što su ciljevi razvojne suradnje ili ekonomske, financijske i tehničke suradnje, ostaje samo slučajan jer bi se središte težišta dotičnih programa suradnje i posljedično aktivnosti tog EGTS-a trebali primarno usredotočiti na ciljeve kohezijske politike Unije. Posljedično, bilo koji ciljevi razvojne suradnje ili ekonomske, financijske i tehničke suradnje između samo jedne države članice, uključujući njezine najudaljenije regije, i jedne ili više trećih zemalja samo su sporedni ciljevima teritorijalne suradnje temeljenima na kohezijskoj politici među državama članicama, uključujući njihove najudaljenije regije. Stoga je članak 175. treći stavak Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) dovoljna pravna osnova za donošenje ove Uredbe.

(11)

Slijedom odobrenja za sudjelovanje nacionalnih, regionalnih, podregionalnih i lokalnih tijela i organizacija, kao i, prema potrebi, drugih javnih tijela ili institucija, uključujući pružatelje javnih usluga, iz PZP-a u EGTS-u, na temelju Odluke Vijeća 2013/755/EU (6) i uzimajući u obzir da će, u slučaju programskog razdoblja od 2014. do 2020., posebna dodatna dodjela financijskih sredstava u okviru višegodišnjeg financijskog okvira ojačati suradnju između najudaljenijih regija Unije sa susjednim trećim zemljama i nekima od tim regijama susjednih PZP-ova koji su navedeni u Prilogu II. UFEU-u, EGTS-ovi kao pravni instrument također bi trebali biti dostupni članovima iz PZP-ova. Radi pravne jasnoće i transparentnosti trebalo bi odrediti posebne postupke odobrenja za pristupanje članova iz određenog PZP-a EGTS-u, uključujući u tom pogledu, prema potrebi, i posebna pravila o mjerodavnom pravu za relevantni EGTS čiji su članovi iz određenog PZP-a.

(12)

U Uredbi (EZ) br. 1082/2006 pravi se razlika između konvencije koja određuje temeljne elemente budućeg EGTS-a i statuta koji određuje elemente provedbe. Međutim, prema toj uredbi statut trenutačno mora sadržavati i sve odredbe konvencije. Premda i konvenciju i statut treba poslati državama članicama, radi se o različitim dokumentima i postupak odobravanja trebao bi se ograničiti samo na konvenciju. Nadalje, neke elemente koji su trenutačno obuhvaćeni statutom trebalo bi umjesto toga obuhvatiti konvencijom.

(13)

Iskustvo stečeno osnivanjem EGTS-ova pokazuje da se rijetko poštovalo razdoblje od tri mjeseca za odobrenje od strane država članica. To bi razdoblje stoga trebalo produljiti na šest mjeseci. S druge strane, kako bi se osigurala pravna sigurnost nakon tog razdoblja, konvencija bi se trebala smatrati odobrenom prešutnim sporazumom, gdje je primjenjivo, a u skladu s nacionalnim zakonodavstvom dotičnih država članica, uključujući njihove odgovarajuće ustavne zahtjeve. Međutim, država članica u kojoj će predloženo registrirano sjedište EGTS-a biti smješteno morala bi službeno odobriti konvenciju. Iako bi države članice trebale moći primijeniti nacionalna pravila kod postupka odobravanja sudjelovanja budućeg člana u EGTS-u ili uvesti posebna pravila u okviru nacionalnih pravila kojima se provodi Uredba (EZ) br. 1082/2006, odstupanja od odredbe o prešutnom sporazumu nakon razdoblja od šest mjeseci trebalo bi isključiti, osim ako je to predviđeno ovom Uredbom.

(14)

Trebalo bi utvrditi razloge na temelju kojih države članice ne odobravaju sudjelovanje budućeg člana ili konvenciju. Međutim, pri odlučivanju o tom odobrenju ne bi se smjelo uzimati u obzir nikakve nacionalne propise koji zahtijevaju pravila i postupke različite od onih predviđenih u Uredbi (EZ) br. 1082/2006.

(15)

Kako se Uredba (EZ) br. 1082/2006 ne može primjenjivati u trećim zemljama, država članica u kojoj će biti smješteno predloženo registrirano sjedište EGTS-a trebala bi se uvjeriti, pri odobravanju sudjelovanja budućih članova iz trećih zemalja, osnovanih prema zakonodavstvu tih trećih zemalja, uz savjetovanje s onim državama članicama prema čijem zakonodavstvu su drugi budući članovi EGTS-a osnovani, da su treće zemlje primijenile uvjete i postupke istovjetne onima iz Uredbe (EZ) br. 1082/2006 ili su postupile u skladu s međunarodnim bilateralnim ili multilateralnim sporazumima sklopljenima između država članica Vijeća Europe, bez obzira na to jesu li one ujedno države članice Unije, na temelju Europske okvirne konvencije o prekograničnoj suradnji između teritorijalnih zajednica i vlasti, potpisane u Madridu 21. svibnja 1980., i dodatnih protokola koji su na temelju nje doneseni. U slučaju uključivanja više država članica Unije i jedne ili više trećih zemalja trebalo bi biti dovoljno da je takav sporazum sklopljen između dotične treće zemlje i jedne sudjelujuće države članice Unije.

(16)

Kako bi se potaknulo pristupanje novih članova postojećem EGTS-u, trebalo bi pojednostaviti postupak izmjene konvencija. Posljedično, o takvim izmjenama ne bi trebalo, u slučaju novog člana iz države članice koja je već odobrila konvenciju, obavijestiti sve države članice sudionice, već samo onu državu članicu prema čijem je zakonodavstvu novi budući član osnovan i državu članicu u kojoj je EGTS ima svoje registrirano sjedište. O svim sljedećim izmjenama konvencije trebalo bi obavijestiti sve dotične države članice. Međutim, takvo se pojednostavljenje postupka izmjene ne bi trebalo primjenjivati u slučaju novog budućeg člana iz države članice koja još nije odobrila konvenciju, treće zemlje ili PZP-a jer je nužno da sve države članice sudionice mogu provjeriti je li takvo pristupanje u skladu s njihovim javnim interesom ili javnom politikom.

(17)

S obzirom na povezanost između država članica i PZP-ova, postupci odobravanja sudjelovanja budućih članova iz PZP-ova trebali bi uključivati te države članice. U skladu s posebnim odnosom upravljanja između države članice i PZP-a, država članica trebala bi ili odobriti sudjelovanje budućeg člana iz PZP-a ili pružiti pisanu potvrdu državi članici, u kojoj će biti smješteno predloženo registrirano sjedište EGTS-a, da su ovlaštena tijela u PZP-u odobrila sudjelovanje budućeg člana u skladu s uvjetima i postupcima istovjetnima onima koji su utvrđeni Uredbom (EZ) br. 1082/2006. Isti postupak trebao bi se primjenjivati u slučaju da se budući član iz PZP-a želi pridružiti postojećem EGTS-u.

(18)

S obzirom na to da statut više neće sadržavati sve odredbe konvencije, i konvencija i statut trebali bi biti registrirani, objavljeni ili oboje. Osim toga, radi transparentnosti, obavijest o odluci o osnivanju EGTS-a trebalo bi objaviti u seriji C Službenog lista Europske unije. U svrhu dosljednosti, ta obavijest trebala bi sadržavati detalje iz Priloga Uredbi (EZ) br. 1082/2006, kako je izmijenjena ovom Uredbom.

(19)

Svrhu EGTS-a trebalo bi proširiti kako bi obuhvatila olakšavanje i promicanje teritorijalne suradnje općenito, uključujući strateško planiranje i upravljanje regionalnim i lokalnim poteškoćama u skladu s kohezijskom politikom i drugim politikama Unije, time doprinoseći strategiji Europa 2020. ili provedbi makroregionalnih strategija. EGTS bi stoga trebao moći provoditi operacije s financijskom potporom izvan one koja je osigurana kohezijskom politikom Unije. Nadalje, svaki član u svakoj zastupljenoj državi članici ili trećoj zemlji trebao bi imati svaku od ovlasti potrebnih za učinkovito funkcioniranje EGTS-a, osim ako država članica ili treća zemlja odobri sudjelovanje člana osnovanog u skladu s njezinim nacionalnim pravom čak i ako taj član nije nadležan za sve zadaće određene u konvenciji.

(20)

Nije predviđeno da se EGTS-ovima, kao pravnim instrumentima, zaobilazi okvir pravne stečevine Vijeća Europe koji nudi različite mogućnosti i okvire unutar kojih regionalna i lokalna tijela mogu ostvarivati prekograničnu suradnju, uključujući nedavne Grupacije za euroregionalnu suradnju (7), niti da se pruži skup posebnih zajedničkih pravila kojima bi se na jedinstven način uređivala sva takva pitanja diljem Unije.

(21)

I posebne zadaće EGTS-a i mogućnost država članica da ograniče djelovanja koja EGTS može provoditi bez financijske potpore Unije trebalo bi uskladiti s odredbama kojima se uređuju EFRR, Europski socijalni fond i Kohezijski fond tijekom programskog razdoblja 2014. – 2020.

(22)

Iako je u Uredbi (EZ) br. 1082/2006 utvrđeno da se zadaće EGTS-a ne odnose na, između ostalog, „regulatorne ovlasti”, koje mogu imati različite pravne posljedice u različitim državama članicama, ipak bi skupština ETGS-a trebala moći definirati, ako konvencija to posebno predviđa i u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i zakonodavstvom Unije, uvjete korištenja predmeta infrastrukture kojom EGTS upravlja, ili uvjete prema kojima se usluga od općega gospodarskog interesa može pružiti, uključujući tarife i naknade koje će korisnici platiti.

(23)

Kao posljedica otvaranja EGTS-a članovima iz trećih zemalja ili PZP-ova, konvencija bi trebala precizirati načine njihova uključivanja.

(24)

Konvencija bi, pored upućivanja na mjerodavno pravo općenito, kako je utvrđeno u članku 2. Uredbe (EZ) br. 1082/2006, također trebala navesti pravo Unije i nacionalno pravo koje se primjenjuje na EGTS. Nadalje, trebalo bi biti moguće da to nacionalno pravo budu pravo države članice u kojoj tijela EGTS-a izvršavaju svoje ovlasti, osobito u slučaju osoblja koje radi pod nadležnošću direktora i smješteno je u državi članici u kojoj nije registrirano sjedište EGTS-a. Konvencija bi također trebala navesti mjerodavno pravo Unije ili mjerodavno nacionalno pravo koje je izravno relevantno za aktivnosti EGTS-a koje se provode u okviru zadaća utvrđenih konvencijom, uključujući kada EGTS upravlja javnim uslugama od općeg interesa ili infrastrukturom.

(25)

Ovom se Uredbom ne bi trebali obuhvaćati problemi s kojima se EGTS-ovi susreću u vezi s prekograničnom nabavom.

(26)

S obzirom na važnost pravila koja se primjenjuju na osoblje EGTS-ova i načela kojima se rukovode dogovori o upravljanju osobljem i postupcima zapošljavanja, konvencija, a ne statut, trebala bi navoditi ta pravila i načela. Trebalo bi biti moguće da se različita rješenja u pogledu izbora pravila koja se primjenjuju na osoblje EGTS-ova utvrde konvencijom. Detalji o načinu rada u vezi s upravljanjem osobljem i postupcima zapošljavanja trebali bi biti navedeni u statutu.

(27)

Države članice trebale bi dodatno iskoristiti mogućnosti predviđene Uredbom (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (8) da zajedničkim dogovorom omoguće izuzetke u pogledu određivanja mjerodavnog zakonodavstva u skladu s tom uredbom, u interesu određenih osoba ili kategorija osoba, te da smatraju osoblje EGTS-ova kao takvu kategoriju osoba.

(28)

S obzirom na važnost mehanizama odgovornosti članova, konvencija, a ne statut, trebala bi navoditi te mehanizme.

(29)

U slučaju kada je isključivi cilj EGTS-a upravljanje programom suradnje ili njegovim dijelom koji podupire EFRR, ili u slučaju kada se EGTS tiče međuregionalne suradnje ili mreža, podatak o području na kojem EGTS može izvršavati svoju zadaću ne bi trebao biti potreban. U prvom slučaju, opseg državnog područja trebalo bi definirati i, prema potrebi, izmijeniti u odgovarajućem programu suradnje. U potonjem slučaju, koji se prije svega odnosi na nematerijalne aktivnosti, zahtjev za takvim podatkom ugrozio bi pristupanje novih članova međuregionalnoj suradnji ili mrežama.

(30)

Trebalo bi pojasniti različite mehanizme o kontroli upravljanja javnim sredstvima s jedne strane te revizije financijskih izvještaja EGTS-a s druge strane.

(31)

EGTS-ove čiji članovi imaju ograničenu odgovornost trebalo bi jasnije razlikovati od onih čiji članovi imaju neograničenu odgovornost. Nadalje, kako bi se EGTS-ovima čiji članovi imaju ograničenu odgovornost omogućila provedba aktivnosti koje bi potencijalno mogle generirati dugove, države članice trebale bi moći zahtijevati da se takvi EGTS-ovi prikladno osiguraju ili da takvi EGTS-ovi imaju odgovarajuće financijsko jamstvo od rizika specifičnih za te aktivnosti.

(32)

Države članice Komisiji bi trebale podnijeti sve odredbe i njihove izmjene koje donesu za provedbu Uredbe (EZ) br. 1082/2006. Kako bi se poboljšala razmjena informacija i koordinacija između država članica, Komisije i Odbora regija, Komisija bi takve odredbe trebala dostaviti državama članicama i Odboru regija. Odbor regija uspostavio je platformu za EGTS koja omogućava svim sudionicima razmjenu iskustava i dobrih praksi te poboljšanje komunikacije o prilikama i izazovima EGTS-a, olakšavajući razmjenu iskustava o osnivanju EGTS-ova na teritorijalnoj razini i dijeleći znanja o najboljim praksama u području teritorijalne suradnje.

(33)

Trebalo bi utvrditi novi rok za izvješće o primjeni Uredbe (EZ) br. 1082/2006. U skladu s pomakom Komisije u smjeru oblikovanja politika utemeljenih na više dokaza, to bi izvješće trebalo sadržavati glavne aspekte ocjenjivanja, uključujući djelotvornost, učinkovitost, važnost, europsku dodanu vrijednost, mogućnosti pojednostavljenja i održivost. Djelotvornost bi se trebala tumačiti kao da se odnosi, između ostalog, na prirodu pokušaja za širenjem znanja o instrumentu EGTS-a unutar različitih službi Komisije te između Komisije i drugih tijela poput Europske službe za vanjsko djelovanje. Komisija bi to izvješće trebala proslijediti Europskom parlamentu, Vijeću i, na temelju članka 307. prvog stavka UFEU-a, Odboru regija. To bi se izvješće trebalo proslijediti do 1. kolovoza 2018.

(34)

Kako bi se utvrdio popis pokazatelja za uporabu pri ocjenjivanju i pripremi izvješća o primjeni Uredbe (EZ) br. 1082/2006, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i razrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(35)

Postojeći EGTS-ovi ne bi trebali biti obvezni uskladiti svoju konvenciju i statut s izmjenama Uredbe (EZ) br. 1082/2006 koje se uvode ovom Uredbom.

(36)

Potrebno je navesti skup pravila na temelju kojih bi trebalo odobriti EGTS za koji je postupak odobrenja započeo prije datuma početka primjene ove Uredbe.

(37)

Kako bi se postojeća nacionalna pravila prilagodila za provedbu ove Uredbe prije nego što je programe u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja” potrebno podnijeti Komisiji, ova bi se Uredba trebala početi primjenjivati šest mjeseci nakon dana njezina stupanja na snagu. Pri prilagodbi svojih postojećih nacionalnih pravila države članice trebale bi osigurati da se odrede nadležna tijela odgovorna za odobrenje EGTS-ova i da, u skladu s njihovim pravnim i administrativnim aranžmanima, ta tijela budu ista tijela koja su odgovorna za primitak obavijesti u skladu s člankom 4. Uredbe (EZ) br. 1082/2006.

(38)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, to jest poboljšanje pravnog instrumenta EGTS-a, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarenja tog cilja, a pristupanje EGTS–u je dobrovoljno, u skladu s ustavnim sustavom svake države članice.

(39)

Uredbu (EZ) br. 1082/2006 stoga bi trebalo na odgovarajući način izmijeniti.

(1)

članak 1. mijenja se kako slijedi:

(2)

članak 2. mijenja se kako slijedi:

(3)

članak 3. mijenja se kako slijedi:

(4)

umeće se sljedeći članak:

„Članak 3.a

Pristupanje članova iz trećih zemalja ili prekomorskih zemalja ili područja (PZP-ovi)

1.   U skladu s člankom 4. stavkom 3.a EGTS se može sastojati od članova koji su smješteni na državnom području najmanje dviju država članica te jedne ili više trećih zemalja koje graniče s najmanje jednom od tih država članica, uključujući njihove najudaljenije regije, u slučaju kada te države članice i treće zemlje zajednički provode aktivnosti teritorijalne suradnje ili provode programe koje podupire Unija.

Za potrebe ove Uredbe, smatra se da treća zemlja ili PZP graniči s državom članicom uključujući njezine najudaljenije regije ako ta treća zemlja ili PZP i ta država članica imaju zajedničku kopnenu granicu ili ako i ta treća zemlja ili PZP i država članica ispunjavaju uvjete za zajednički program prekogranične ili transnacionalne pomorske suradnje u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja” ili ispunjavaju uvjete za drugi program prekogranične ili pomorske suradnje ili suradnje u okviru morskih bazena, uključujući i kad su odvojene međunarodnim vodama.

2.   EGTS se može sastojati od članova koji su smješteni na području samo jedne države članice i jedne ili više trećih zemalja koje graniče s tom državom članicom, uključujući njezine najudaljenije regije, u slučaju kada dotična država članica smatra da je predmetni EGTS u skladu s opsegom njene teritorijalne suradnje u okviru prekogranične ili transnacionalne suradnje ili bilateralnih odnosa s dotičnim trećim zemljama.

3.   Za potrebe stavaka 1. i 2. treće zemlje koje graniče s državom članicom, uključujući njezine najudaljenije regije, uključuju morske granice između predmetnih zemalja.

4.   U skladu s člankom 4.a i podložno uvjetima određenima u stavku 1. ovog članka EGTS se također može sastojati od članova smještenih na državnom području barem dviju država članica uključujući njihove najudaljenije regije i jednog PZP-a ili više njih, s članovima iz jedne ili više trećih zemalja ili bez tih članova.

5.   U skladu s člankom 4.a i podložno uvjetima iz stavka 2. ovog članka, EGTS se također može sastojati od članova smještenih na državnom području jedne države članice, uključujući njezine najudaljenije regije, i jednog PZP-a ili više njih, s članovima iz jedne ili više trećih zemalja ili bez tih članova.

6.   EGTS ne može biti sastavljen samo od članova iz jedne države članice i jednog ili više PZP-a povezanih s istom državom članicom.”;

(5)

članak 4. mijenja se kako slijedi:

(6)

umeće se sljedeći članak:

„Članak 4.a

Sudjelovanje članova iz PZP-a

U slučaju EGTS-a s budućim članom iz PZP-a država članica s kojom je taj PZP povezan uvjerava se u to da su ispunjeni uvjeti članka 3.a te, uzimajući u obzir svoj odnos s PZP-om:

(7)

članak 5. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 5.

Stjecanje statusa pravne osobe i objava u Službenom listu

1.   Konvencija i statut i sve naknadne izmjene istih registriraju se i/ili objavljuju u državi članici u kojoj predmetni EGTS ima registrirano sjedište, u skladu s mjerodavnim nacionalnim pravom te države članice. EGTS stječe pravnu osobnost na dan registracije ili objave konvencije i statuta, ovisno što prije nastupi. Članovi obavješćuju dotične države članice i Odbor regija o registraciji ili objavi konvencije i statuta.

2.   EGTS osigurava da se u roku deset radnih dana od registracije ili objave konvencije i statuta pošalje zahtjev Odboru regija koristeći obrazac utvrđen u Prilogu ovoj Uredbi. Odbor regija potom prosljeđuje zahtjev Uredu za publikacije Europske unije za objavu obavijesti o osnivanju EGTS-a u seriji C Službenog lista Europske unije, s podacima navedenim u Prilogu ovoj Uredbi.”;

(8)

u članku 6., stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4.   Neovisno o stavcima 1., 2. i 3. ovog članka, kad zadaće EGTS-a iz članka 7. stavka 3. uključuju aktivnosti koje sufinancira Unija, primjenjuju se relevantno zakonodavstvo u vezi s kontrolom sredstava koja je pružila Unija.”;

(9)

članak 7. mijenja se kako slijedi:

(10)

u članku 8., stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Konvencija određuje:

3.   Ako se zadaće EGTS-a odnose samo na upravljanje programom suradnje ili njegovim dijelom u okviru Uredbe (EU) br. 1299/2013, ili ako se EGTS bavi međuregionalnom suradnjom ili mrežama, informacija pod stavkom 2. točkom (b) nije potrebna.”;

(11)

članak 9. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 9.

Statut

1.   Članovi EGTS-a jednoglasno donose statut EGTS-a na temelju konvencije i u skladu s njom.

2.   Statutom EGTS-a određuje se najmanje sljedeće:

(12)

u članku 11., stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Priprema financijskih izvještaja, uključujući, prema potrebi, i prateće godišnje izvješće te reviziju i objavu tih financijskih izvještaja, uređuje se nacionalnim pravom države članice u kojoj EGTS ima registrirano sjedište.”;

(13)

članak 12. mijenja se kako slijedi:

(14)

u članku 15. stavku 2., prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Za sporove koji uključuju neki EGTS primjenjuje se pravo Unije o sudskoj nadležnosti, osim ako je drukčije predviđeno u ovoj Uredbi. Za slučajeve koji nisu predviđeni pravom Unije, nadležni sudovi za rješavanje sporova su sudovi države članice u kojoj EGTS ima registrirano sjedište.”;

(15)

članak 16. mijenja se kako slijedi:

(16)

članak 17. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 17.

Izvješće

Komisija do 1. kolovoza 2018. Europskom parlamentu, Vijeću i Odboru regija prosljeđuje izvješće o primjeni ove Uredbe s na pokazateljima utemeljenom ocjenom njezine djelotvornosti, učinkovitosti, važnosti, europske dodane vrijednosti i mogućnosti pojednostavljenja.

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 17.a u kojima se utvrđuje popis pokazatelja iz prvog stavka.”;

(17)

umeće se sljedeći članak 17.a:

„Članak 17.a

Izvršavanje ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 17. drugog stavka dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od 21. prosinca 2013.

3.   Europski parlament ili Vijeće mogu u svako trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz članka 17. drugog stavka. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvoditi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt doneseni na temelju članka 17. drugog stavka stupa na snagu samo ako Europski parlament ili u roku od tri mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za tri mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.”.