26.10.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 284/1

PROVEDBENA UREDBA VIJEĆA (EU) br. 1042/2013

od 7. listopada 2013.

o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 282/2011 o mjestu isporuke usluga

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenog 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (1), a posebno njezin članak 397.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

budući da:

(1)

Direktivom 2006/112/EZ, predviđeno je da se od 1. siječnja 2015. sve telekomunikacijske usluge, usluge radijskog i televizijskog emitiranja i elektronički isporučene usluge koje se isporučuju osobama koje nisu porezni obveznici oporezuju u državi članici u kojoj korisnik usluga ima poslovni nastan, stalnu adresu ili uobičajeno boravište, bez obzira na to gdje porezni obveznik koji isporučuje te usluge ima poslovni nastan. Većina se drugih usluga koje se isporučuju osobama koje nisu porezni obveznici i dalje oporezuje u državama članicama u kojima isporučitelj ima poslovni nastan.

(2)

Da bi se utvrdilo koje usluge treba oporezovati u državi članici korisnika usluga, nužno je definirati telekomunikacijske usluge, usluge radijskog i televizijskog emitiranja i elektronički isporučene usluge. Posebice bi trebalo objasniti pojam usluga radijskog i televizijskog emitiranja (dalje u tekstu „usluge emitiranja”) koje proizlaze iz definicija utvrđenih u Direktivi 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća (2).

(3)

U svrhu objašnjenja, transakcije prepoznate kao elektronički isporučene usluge navedene su u Provedbenoj uredbi Vijeća (EU) br. 282/2011. (3), pri čemu popis nije sveobuhvatan. Popis bi trebalo ažurirati, a slične bi popise trebalo izraditi za telekomunikacijske usluge te za usluge emitiranja.

(4)

Kada se elektroničke usluge, ili telefonske usluge koje se isporučuju putem interneta, isporučuju korisniku usluga posredstvom telekomunikacijskih mreža ili sučelja ili portala, potrebno je za potrebe poreza na dodanu vrijednost (PDV) točno navesti tko je isporučitelj.

(5)

Kako bi se jamčila ujednačena primjena pravila kojima se uređuje mjesto isporuke najma prijevoznih sredstava te mjesto isporuke telekomunikacijskih usluga, usluga emitiranja i elektronički isporučenih usluga, nužno je odrediti koje bi se mjesto trebalo smatrati poslovnim nastanom pravne osobe koja nije porezni obveznik.

(6)

Kako bi se odredilo tko je odgovoran za plaćanje PDV-a na telekomunikacijske usluge, usluge emitiranja ili elektronički isporučene usluge, te uzimajući u obzir da je mjesto oporezivanja isto, bez obzira na to je li korisnik usluga porezni obveznik ili nije, isporučitelj usluga trebao bi imati mogućnost odrediti status korisnika usluga isključivo ako mu korisnik usluga pošalje svoj osobni identifikacijski broj za PDV. U skladu s općim pravilima, ovaj se status mora promijeniti ako korisnik usluga naknadno pošalje svoj broj. Ako se ne primi nikakva takva komunikacija, isporučitelj bi trebao i dalje podlijegati plaćanju PDV-a.

(7)

Ako osoba koja nije porezni obveznik ima poslovni nastan u više zemalja ili ima stalnu adresu u jednoj zemlji, ali obično boravi u drugoj, prioritet se daje mjestu koje najbolje jamči oporezivanje na mjestu stvarne potrošnje. Kako bi se izbjeglo nesuglasje među državama članicama po pitanju nadležnosti, trebalo bi odrediti mjesto stvarne potrošnje.

(8)

Trebalo bi utvrditi pravila kojima bi se objasnio porezni tretman isporuke najma prijevoznih sredstava te isporuke telekomunikacijskih usluga, usluga emitiranja i elektronički isporučenih usluga isporučenih osobi koja nije porezni obveznik i čije je mjesto poslovnog nastana, stalnu adresu ili uobičajeno boravište nemoguće utvrditi ili se ono ne može utvrditi sa sigurnošću. Primjereno je da se ta pravila zasnivaju na pretpostavkama.

(9)

Kada su dostupne informacije kako bi se utvrdilo stvarno mjesto na kojem korisnik usluga ima poslovni nastan, gdje mu je stalna adresa ili uobičajeno boravište, potrebno je predvidjeti da se ta pretpostavka može pobiti.

(10)

Međutim, u određenim slučajevima kada je usluga povremena, kada redovito uključuje male iznose i zahtijeva fizičku prisutnost korisnika usluge, kao što je isporuka telekomunikacijskih usluga, usluga emitiranja i elektronički isporučenih usluga na mjestu pristupa bežičnom internetu ili u kafiću koji pruža internetsku uslugu, ili redovno ne dovodi do toga da se izdaje potvrda o plaćanju ili drugi dokazi o pruženoj usluzi, kao što je to slučaj s telefonskim govornicama, osiguravanje i kontrola dokaza u pogledu mjesta poslovnog nastana korisnika usluge ili stalne adrese ili njegovog uobičajenog boravišta, to bi nametalo nerazmjeran teret ili bi moglo predstavljati probleme u vezi sa zaštitom podataka.

(11)

Budući da porezni tretman isporuke najma prijevoznih sredstava i isporuke telekomunikacijskih usluga, usluga emitiranja i elektronički isporučenih usluga isporučenih osobi koja nije porezni obveznik ovisi o tome gdje korisnik usluga ima poslovni nastan, gdje mu je stalna adresa ili uobičajeno boravište, nužno je razjasniti, u slučajevima za koje nema posebnih pretpostavki ili za pobijanje pretpostavki, koje bi dokaze isporučitelj usluga trebao imati da bi utvrdio mjesto korisnika usluga, u slučajevima za koje nisu uspostavljene specifične pretpostavke ili za pobijanje tih pretpostavki. U tu svrhu potrebno je pripremiti okvirni, nepotpun popis dokaza.

(12)

Kako bi se jamčio ujednačen porezni tretman pružanja usluga povezanih s nepokretnom imovinom, treba definirati pojam nepokretne imovine. Trebalo bi odrediti blizinu koja je potrebna da bi postojala povezanost s nepokretnom imovinom te bi trebalo pružiti i netaksativnu listu primjera transakcija prepoznatih kao usluge povezane s nepokretnom imovinom.

(13)

Isto je tako važno razjasniti porezni tretman isporuke usluga koje korisniku usluga stavljaju opremu na raspolaganje radi obavljanja radova na nepokretnoj imovini.

(14)

Iz praktičnih bi razloga trebalo razjasniti da bi telekomunikacijske usluge, usluge emitiranja ili elektronički isporučene usluge koje pruža porezni obveznik koji djeluje u svoje ime u vezi s pružanjem usluga smještaja u hotelskom sektoru ili u sektorima sa sličnom funkcijom trebalo promatrati, za potrebe utvrđivanja mjesta isporuke, kao da se isporučuju na tim mjestima.

(15)

U skladu s Direktivom 2006/112/EZ, pristup kulturnim, umjetničkim, sportskim, znanstvenim, obrazovnim, zabavnim ili sličnim događanjima u svakom se slučaju mora oporezivati na mjestu gdje se događaj stvarno održao. Trebalo bi pojasniti da se primjenjuje isto pravilo kad ulaznice za takve događaje ne prodaje izravno organizator nego ih distribuiraju posrednici.

(16)

Prema Direktivi 2006/112/EZ, obveza obračuna PDV-a može nastati prije, u vrijeme ili odmah nakon isporuke robe ili usluga. U vezi s telekomunikacijskim uslugama, uslugama emitiranja ili elektronički isporučenim uslugama isporučenim tijekom razdoblja prijelaza na nova pravila o mjestu isporuke, uvjeti koji su povezani s isporukom ili razlike u primjeni među državama članicama mogle bi rezultirati dvostrukim oporezivanjem ili neoporezivanjem. Kako bi se to izbjeglo i kako bi se osigurala ujednačena primjena u državama članicama, potrebno je utvrditi prijelazne odredbe.

(17)

Za potrebe ove Uredbe može biti primjereno za države članice da donesu zakonodavne mjere kojima se ograničavaju određena prava i obveze iz Direktive 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4) s ciljem očuvanja važnog gospodarskog ili financijskog interesa države članice ili Europske unije, uključujući novčana, proračunska i porezna pitanja gdje su takve mjere nužne i razmjerne s obzirom na porezne prijevare i utaje poreza u državama članicama te s obzirom na potrebu da se osigura pravilna naplata PDV-a u okviru ove Uredbe.

(18)

Trebalo bi uvesti pojam nepokretne imovine radi osiguranja ujednačenog poreznog tretmana isporuke usluga povezanih s nepokretnom imovinom od strane država članica. Uvođenje tog koncepta moglo bi imati značajan učinak na zakonodavstvo i upravnu praksu u državama članicama. Ne dovodeći u pitanje to zakonodavstvo ili praksu koji se već primjenjuju u državama članicama i radi osiguranja glatkog prijelaza, taj koncept trebalo bi uvesti na neki kasniji datum.

(19)

Provedbenu uredbu (EU) br. 282/2011 stoga bi na odgovarajući način trebalo izmijeniti,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Provedbena uredba (EU) br. 282/2011 mijenja se kako slijedi:

1.

Poglavlje IV. mijenja se kako slijedi:

(a)

umeću se sljedeći članci:

„Članak 6.a

1.   Telekomunikacijske usluge u smislu članka 24. stavka 2. Direktive 2006/112/EZ posebice obuhvaćaju sljedeće:

(a)

fiksne i mobilne telefonske usluge za prijenos i komutaciju tonskog prijenosa, podatkovnog prijenosa i videoprijenosa, uključujući telefonske usluge s videosastavnicom (videotelefonske usluge);

(b)

telefonske usluge pružene putem interneta uključujući govor preko IP mreže (VoIP);

(c)

govornu poštu, poziv na čekanju, prosljeđivanje poziva, identifikaciju pozivatelja, trosmjerno pozivanje i ostale usluge upravljanja pozivima;

(d)

usluge osobnog poziva (paging);

(e)

audiotekstualne usluge;

(f)

telefaks, telegraf i teleks;

(g)

pristup internetu uključujući i World Wide Web;

(h)

privatne mrežne veze koje pružaju telekomunikacijske poveznice za isključivu upotrebu korisnika usluga.

2.   Telekomunikacijske usluge u smislu članka 24. stavka 2. Direktive 2006/112/EZ ne obuhvaćaju sljedeće:

(a)

elektronički isporučene usluge;

(b)

usluge radijskog i televizijskog emitiranja (dalje u tekstu ‚usluge emitiranja’).

Članak 6.b

1.   Usluge emitiranja uključuju usluge koje se sastoje od audiosadržaja i audiovizualnog sadržaja poput radijskih ili televizijskih programa koje isporučitelji medijskih usluga pružaju široj javnosti putem komunikacijskih mreža i u okviru uredničkih odgovornosti, za istodobno slušanje ili gledanje, na osnovi programskog rasporeda.

2.   Stavak 1. posebice obuhvaća sljedeće:

(a)

radijske ili televizijske programe koji se prenose ili se ponovo prenose putem radijske ili televizijske mreže;

(b)

radijske ili televizijske programe koji se distribuiraju putem interneta ili sličnih elektroničkih mreža (IP streaming), ako se emitiraju istodobno sa svojim prijenosom ili ponovnim prijenosom putem radijske ili televizijske mreže.

3.   Stavak 1. ne obuhvaća sljedeće:

(a)

telekomunikacijske usluge;

(b)

elektronički isporučene usluge;

(c)

pružanje informacija o posebnim programima na zahtjev;

(d)

prijenos prava emitiranja ili prijenosa;

(e)

lizing tehničke opreme ili prostorija za prijam programa;

(f)

radijske ili televizijske programe distribuirane putem interneta ili sličnih elektroničkih mreža (IP streaming), osim ako se emitiraju istodobno sa svojim prijenosom ili ponovnim prijenosom putem radijske ili televizijske mreže.”;

(b)

u članku 7. stavak 3. mijenja se kako slijedi:

i.

uvodna rečenica zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Stavak 1. ne obuhvaća sljedeće:”;

ii.

točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)

usluge emitiranja;”;

iii.

točke (q), (r) i (s) brišu se;

iv.

dodaju se sljedeće točke:

„(t)

pružanje internetskih usluga prodaje ulaznica s područja kulture, umjetnosti, sporta, znanosti, obrazovanja, zabave ili sličnih usluga rezerviranih putem interneta;

(u)

smještaj, najam osobnih vozila, usluge restorana, putničkog prijevoza ili slične usluge rezervirane putem interneta.”;

(c)

umeće se sljedeći članak:

„Članak 9.a

1.   Za primjenu članka 28. Direktive 2006/112/EZ, ako se elektronički isporučene usluge isporučuju putem telekomunikacijske mreže, sučelja ili portala poput tržišta aplikacija, smatra se da porezni obveznik koji sudjeluje u toj isporuci djeluje u svoje ime, ali za račun pružatelja tih usluga osim ako je taj pružatelj izričito naznačen kao isporučitelj od strane tog poreznog obveznika i ako se to uključi u ugovorne aranžmane između stranaka.

Kako bi se moglo smatrati da je porezni obveznik izričito naveo pružatelja elektronički isporučenih usluga kao isporučitelja tih usluga, moraju se poštovati sljedeći uvjeti:

(a)

na računu koji izdaje ili na raspolaganje stavlja svaki porezni obveznik koji sudjeluje u isporuci elektronički isporučenih usluga moraju se navesti takve usluge i njihov isporučitelj;

(b)

na računu ili potvrdi koji se izdaju ili stavljaju na raspolaganje korisniku usluga moraju se navesti elektronički isporučene usluge i njihov isporučitelj.

Za potrebe ovog stavka, porezni obveznik koji, u pogledu isporuke elektronički isporučenih usluga, odobrava naplatu od korisnika usluga ili isporuku usluga ili utvrđuje opće uvjete isporuke, ne smije izričito navesti drugu osobu kao isporučitelja tih usluga.

2.   Stavak 1. primjenjuje se i kada se telefonske usluge koje se isporučuju putem interneta, uključujući govor putem internetskog protokola (VoIP), isporučuju putem telekomunikacijske mreže, sučelja ili portala poput tržišta aplikacija i pod istim uvjetima kako su utvrđeni u tom stavku.

3.   Ovaj članak ne primjenjuje se na poreznog obveznika koji samo osigurava obradu plaćanja za elektronički isporučene usluge ili telefonske usluge koje se isporučuju putem interneta, uključujući govor putem IP mreže (VoIP), i ne sudjeluje u isporuci tih elektronički isporučenih usluga ili telefonskih usluga.”

2.

Poglavlje V. mijenja se kako slijedi:

(a)

u odjeljku 1. umeću se sljedeći članci:

„Članak 13.a

Mjesto gdje pravna osoba koja nije porezni obveznik ima poslovni nastan iz prvog podstavka članka 56. stavka 2. i članaka 58. i 59. Direktive 2006/112/EZ je:

(a)

mjesto gdje se provode funkcije njezine glavne uprave; ili

(b)

mjesto bilo koje druge poslovne jedinice koja ima dostatan stupanj trajnosti i primjerenu strukturu u smislu ljudskih i tehničkih resursa koji joj omogućuju primitak i korištenje isporučenih joj usluga za vlastite potrebe.

Članak 13.b

Za primjenu Direktive 2006/112/EZ, ‚nepokretnom imovinom’ smatra se sljedeće:

(a)

bilo koji određeni dio zemlje, na njezinoj površini ili ispod nje, na kojem se mogu uspostaviti vlasništvo i posjed;

(b)

bilo koja zgrada ili građevina pričvršćeni za tlo iznad ili ispod razine mora koja se ne može lako rastaviti na dijelove ili pomicati;

(c)

bilo koji predmet koji je ugrađen i sastavni je dio zgrade ili građevine bez kojeg su zgrada ili građevina nepotpuni, poput vrata, prozora, krovova, stepenica i dizala;

(d)

bilo koji predmet, oprema ili stroj trajno ugrađen u zgradu ili građevinu koji se ne može ukloniti bez uništenja ili preinake zgrade ili građevine.”;

(b)

u članku 18. stavku 2. dodaje se sljedeći podstavak:

„Međutim, neovisno o tome raspolaže li suprotnim informacijama, isporučitelj telekomunikacijskih usluga, usluga emitiranja ili elektronički isporučenih usluga smije smatrati da je korisnik usluga s poslovnim nastanom na području Zajednice osoba koja nije porezni obveznik dokle god mu taj korisnik usluga ne dostavi svoj osobni identifikacijski broj za PDV.”;

(c)

članak 24. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 24.

Kada se usluge obuhvaćene prvim podstavkom članka 56. stavka 2. ili člancima 58. i 59. Direktive 2006/112/EZ isporučuju osobi koja nije porezni obveznik s poslovnim nastanom u više od jedne države ili koja ima stalnu adresu u jednoj državi i uobičajeno boravište u drugoj, prednost se daje:

(a)

kad se radi o pravnoj osobi koja nije porezni obveznik, mjestu iz točke (a) članka 13.a ove Uredbe osim ako postoje dokazi da se usluga koristi u mjestu poslovne jedinice iz točke (b) tog članka;

(b)

kad se radi o fizičkoj osobi, mjestu njezina uobičajenog boravišta osim ako postoje dokazi da se usluga upotrebljava u mjestu njezine stalne adrese.”;

(d)

odjeljak 4. mijenja se kako slijedi:

i.

umeću se sljedeći odsjeci:

„Odsjek 3.a

Pretpostavke za mjesto korisnika usluga

Članak 24.a

1.   Za primjenu članaka 44., 58. i 59.a Direktive 2006/112/EZ, ako isporučitelj telekomunikacijskih usluga, usluga emitiranja ili elektronički isporučenih usluga pruža te usluge na mjestu poput telefonske govornice, telefonskog kioska, na mjestu pristupa bežičnom internetu, u kafiću, u restoranu ili predvorju hotela koji pružaju internetsku uslugu gdje je fizička nazočnost primatelja usluge na tom mjestu nužna kako bi mu se od strane isporučitelja ta usluga pružila, pretpostavlja se da korisnik usluga ima nastan, stalnu adresu ili uobičajeno boravište na tom mjestu i da se usluga uistinu tamo koristi i uživa.

2.   Ako je mjesto iz stavka 1. ovog članka na palubi broda, u zrakoplovu ili u vlaku koji prevozi putnike unutar Zajednice u skladu s člancima 37. i 57. Direktive 2006/112/EZ, država za određivanje mjesta je država polaska putničkog prijevoza.

Članak 24.b

Za primjenu članka 58. Direktive 2006/112/EZ, ako su telekomunikacijske usluge, usluge emitiranja ili elektronički isporučene usluge isporučene osobi koja nije porezni obveznik:

(a)

putem njezine fiksne telefonske mreže, pretpostavlja se da korisnik usluga ima poslovni nastan, stalnu adresu ili uobičajeno boravište na mjestu ugradnje fiksne telefonske linije;

(b)

putem mobilnih mreža, pretpostavlja se da je mjesto gdje korisnik usluga ima poslovni nastan, stalnu adresu ili uobičajeno boravište, u zemlji utvrđenoj prema mobilnoj oznaci zemlje SIM kartice korištene prilikom preuzimanja tih usluga;

(c)

za čiju je upotrebu potreban dekoder ili sličan uređaj ili satelitska odnosno programska kartica i za koje se ne upotrebljava fiksna telefonska linija, pretpostavlja se da korisnik usluga ima poslovni nastan, stalnu adresu ili uobičajeno boravište na mjestu gdje je smješten dekoder ili sličan uređaj, ili ako to mjesto nije poznato, na mjestu na koje se šalje satelitska odnosno programska kartica s ciljem da se tamo upotrebljava;

(d)

u okolnostima koje nisu navedene u članku 24.a i u točkama (a), (b) i (c) ovog članka, pretpostavlja se da korisnik usluga ima poslovni nastan, stalnu adresu ili uobičajeno boravište na mjestu koje je isporučitelj utvrdio kao takvo na osnovi dvaju neproturječnih dokaza iz članka 24.f ove Uredbe.

Članak 24.c

Za primjenu članka 56. stavka 2. Direktive 2006/112/EZ, ako se usluga najma, osim kratkoročnog najma, prijevoznih sredstava isporučuje osobi koja nije porezni obveznik, pretpostavlja se da korisnik usluga ima poslovni nastan, stalnu adresu ili uobičajeno boravište na mjestu koje je isporučitelj utvrdio kao takvo na osnovi dvaju neproturječnih dokaza iz članka 24.e ove Uredbe.

Odsjek 3.b

Pobijanje pretpostavki

Članak 24.d

1.   Ako isporučitelj isporučuje uslugu navedenu u članku 58. Direktive 2006/112/EZ, on može pobiti pretpostavku iz članka 24.a ili članka 24.b točaka (a), (b) ili (c) ove Uredbe na temelju tri neproturječna dokaza koja dokazuju da korisnik usluga ima poslovni nastan, stalnu adresu ili uobičajeno boravište negdje drugdje.

2.   Porezno tijelo može pobiti pretpostavke učinjene prema člancima 24.a, 24.b ili 24.c ako postoje naznake nepravilnosti ili zloupotrebe od strane isporučitelja.

Odsjek 3.c

Dokazi za utvrđivanje mjesta korisnika usluga i pobijanje pretpostavki

Članak 24.e

U svrhu primjene pravila iz članka 56. stavka 2. Direktive 2006/112/EZ i ispunjenja zahtjeva iz članka 24.c ove Uredbe, posebice sljedeće služi kao dokaz:

(a)

adresa korisnika usluga za ispostavu računa;

(b)

bankovni podaci poput mjesta gdje se nalazi bankovni račun koji se upotrebljava za plaćanje ili adresa korisnika usluga za ispostavu računa koju posjeduje ta banka;

(c)

podaci o registraciji prijevoznih sredstava koja je korisnik usluga unajmio, ako se registracija tih prijevoznih sredstava traži na mjestu gdje se upotrebljavaju ili drugi slični podaci;

(d)

druge komercijalno važne informacije.

Članak 24.f

U svrhu primjene pravila iz članka 58. Direktive 2006/112/EZ i ispunjenja zahtjeva iz članka 24.b točke (d) ili članka 24.d stavka 1. ove Uredbe, posebice sljedeće služi kao dokaz:

(a)

adresa korisnika usluga za ispostavu računa;

(b)

adresa internet protokola (IP adresa) uređaja kojim se koristi korisnik usluga ili bilo koja metoda geolociranja;

(c)

bankovni podaci poput mjesta gdje se nalazi bankovni račun koji se upotrebljava za plaćanje te adresa korisnika usluga za ispostavu računa koju posjeduje ta banka;

(d)

mobilni kod države (MCC) za Međunarodni identitet mobilnog pretplatnika (IMSI) pohranjen na kartici s modulom za identitet korisnika (SIM-kartici) kojom se koristi korisnik usluga;

(e)

mjesto fiksne telefonske linije korisnika usluga putem koje mu se isporučuje usluga;

(f)

druge komercijalno važne informacije.”;

ii.

umeće se sljedeći odsjek:

„Odsjek 6.a

Isporuka usluga povezanih s nepokretnom imovinom

Članak 31.a

1.   Usluge povezane s nepokretnom imovinom iz članka 47. Direktive 2006/112/EZ uključuju samo one usluge koje imaju dovoljno izravne veze s tom imovinom. Za usluge se smatra da imaju dovoljno izravne veze s nepokretnom imovinom u sljedećim slučajevima:

(a)

ako proizlaze iz nepokretne imovine, a ta je imovina sastavni dio usluge te je ključna i nužna za isporučene usluge;

(b)

ako se pružaju nepokretnoj imovini ili su prema njoj usmjerene, a za cilj imaju pravnu ili fizičku izmjenu te imovine.

2.   Stavak 1. posebice obuhvaća sljedeće:

(a)

izradu planova za zgrade ili dijelove zgrada namijenjenih za posebne zemljišne parcele bez obzira na to je li zgrada izgrađena ili ne;

(b)

pružanje nadzora ili usluge osiguranja na gradilištu;

(c)

izgradnju zgrade na zemljištu kao i građevinske radove te rušenje koji se izvode na zgradi ili dijelovima zgrade;

(d)

izgradnju trajnih struktura na zemljištu, kao i građevinske radove te rušenje koji se izvode na trajnim strukturama poput sustava plinovoda, vodovoda i kanalizacijskih te sličnih sustava;

(e)

radove na zemljištu, uključujući poljoprivredne usluge poput obrade tla, sjetve, zalijevanja i gnojidbe;

(f)

proučavanje i ocjenu rizika te cjelovitost nepokretne imovine;

(g)

vrednovanje nepokretne imovine uključujući slučajeve kada je takva usluga potrebna u svrhu osiguranja kako bi se odredila vrijednost imovine kao zaloga za zajam ili za procjenu rizika i štete u sporovima;

(h)

lizing ili iznajmljivanje nepokretne imovine koja nije obuhvaćena točkom (c) stavka 3., uključujući skladištenje robe za koju je određeni dio imovine namijenjen za isključivu uporabu korisnika usluga;

(i)

pružanje usluga smještaja u hotelskom sektoru ili sektorima slične funkcije, poput ljetnih kampova ili mjesta koja su uređena kao kamp odmarališta, uključujući pravo boravka na određenom mjestu koje proizlazi iz konverzije prava suvlasničkog vremenskog korištenja i slično;

(j)

dodjelu i prijenos prava koja nisu obuhvaćena točkama (h) i (i) da se nepokretna imovina upotrebljava u cijelosti ili dijelom, uključujući dozvolu za korištenje dijela imovine poput dodjele prava za ribolov i lov, pristup salonima u zrakoplovnim lukama ili korištenje infrastrukture za koje se naplaćuju cestarine, poput mostova ili tunela;

(k)

održavanje, obnovu i popravak zgrade ili dijelova zgrade uključujući radove poput čišćenja, pokrivanja krovova crijepom, oblaganja zidnim tapetama i postavljanje parketa;

(l)

održavanje, obnova i popravak trajnih struktura poput sustava plinovoda, vodovodnih i kanalizacijskih te sličnih sustava;

(m)

ugradnju ili montažu strojeva ili opreme koja se nakon ugradnje ili montaže smatra nepokretnom imovinom;

(n)

održavanje i popravak, inspekciju i nadzor strojeva ili opreme onih strojeva ili opreme koji se smatraju nepokretnom imovinom;

(o)

upravljanje imovinom koje uključuje upravljanje poslovnim, industrijskim ili stambenim nekretninama kojima upravlja vlasnik ili netko drugi u ime vlasnika imovine, osim upravljanja portfeljom ulaganja u nekretnine obuhvaćenog stavkom 3. točkom (g);

(p)

usluge posredovanja u prodaji, lizingu ili iznajmljivanju nepokretne imovine i u utvrđivanju ili prijenosu određenih prava na nepokretnu imovinu ili stvarnih prava nad nepokretnom imovinom (bilo da se smatra materijalnom imovinom ili ne), osim usluga posredovanja obuhvaćenih stavkom 3. točkom (d);

(q)

pravne usluge koje se odnose na prenošenje nepokretne imovine ili prijenos vlasničkih prava nad nepokretnom imovinom, na utvrđivanje ili prijenos određenih prava na nepokretnu imovinu ili stvarnih prava nad nepokretnom imovinom (bilo da se smatra materijalnom imovinom ili ne), poput javnobilježničkih akata ili na sastavljanje kupoprodajnih ugovora za nepokretnu imovinu, čak i ako se ne provede taj prijenos koji vodi pravnim izmjenama na nepokretnoj imovini.

3.   Stavak 1. ne obuhvaća sljedeće:

(a)

izradu planova za zgradu ili dijelove zgrade ako nije predviđena za gradnju na određenoj zemljišnoj parceli;

(b)

skladištenje robe u nepokretnoj imovini ako korisniku usluga nije namijenjena isključiva uporaba nijednog određenog dijela nepokretne imovine;

(c)

pružanje usluga oglašavanja, čak i ako to uključuje korištenje nepokretne imovine;

(d)

posredovanje u pružanju usluga hotelskog smještaja ili smještaja u sektorima slične funkcije, poput ljetnih kampova ili mjesta koja su uređena kao kamp odmarališta, ako se posredovanje provodi u ime i za račun neke druge osobe;

(e)

stavljanje štanda na raspolaganje tijekom održavanja sajma ili izložbe zajedno s drugim sličnim uslugama kako bi se izlagaču omogućilo pokazivanje predmeta, poput oblika štanda, prijevoz i skladištenje predmeta, isporuka strojeva, postavljanje kabela te kako bi se pružile usluge osiguranja i oglašavanja;

(f)

ugradnja ili sklapanje, održavanje i popravak, inspekcija ili nadzor strojeva ili opreme koja nije ili ne postaje dio nepokretne imovine;

(g)

upravljanje portfeljom ulaganja u nekretnine;

(h)

pravne usluge koje nisu obuhvaćene stavkom 2. točkom (q) koje su povezane s ugovorima, uključujući usluge savjetovanja koje se pružaju u uvjetima ugovora za prijenos nepokretne imovine, za izvršenje takvog ugovora ili za dokazivanje postojanja takvog ugovora ako takve usluge nisu specifične za prijenos vlasništva nad nepokretnom imovinom.

Članak 31.b

Ako se oprema stavlja na raspolaganje korisniku usluga radi izvedbe radova na nepokretnoj imovini, ta je transakcija samo pružanje usluga povezanih s nepokretnom imovinom ako isporučitelj preuzima odgovornost za izvršenje radova.

Smatra se da je isporučitelj koji korisniku usluga pruža opremu zajedno s dostatnim brojem osoblja za upravljanje opremom radi izvedbe radova preuzeo odgovornost za izvršenje tih radova. Pretpostavka da isporučitelj snosi odgovornost za izvršenje radova može se pobiti bilo kojim relevantnim činjeničnim ili pravnim sredstvima.

Članak 31.c

U svrhu određivanja mjesta isporuke telekomunikacijskih usluga, usluga emitiranja i elektronički isporučenih usluga koje pruža osoba koja je porezni obveznik i koja djeluje u svoje ime zajedno s pružanjem usluga smještaja u hotelskom sektoru ili sektorima slične funkcije poput ljetnih kampova, mjesta koja su uređena kao kamp odmarališta, te se usluge smatraju pruženima na tim mjestima.”;

iii.

u odsjeku 7. umeće se sljedeći članak:

„Članak 33.a

Isporuka ulaznica kojima se jamči pristup kulturnom, umjetničkom, sportskom, znanstvenom, obrazovnom, zabavnom ili sličnom događaju putem posrednika koji djeluje u svoje ime, ali za račun organizatora ili putem osobe koja je porezni obveznik, a nije organizator i koja djeluje u svoje ime obuhvaća se člankom 53. i člankom 54. stavkom 1. Direktive 2006/112/EZ.”

3.

U točki 4. Priloga I. dodaju se sljedeće točke:

„(f)

prijam radijskih ili televizijskih programa distribuiranih putem radijske ili televizijske mreže, interneta ili slične elektroničke mreže u svrhu slušanja ili gledanja programa u trenutku koji odabere korisnik te na osobni zahtjev korisnika na osnovi kataloga programa koje odabire pružatelj medijskih usluga poput televizijskih programa ili videozapisa na zahtjev;

(g)

prijam radijskih ili televizijskih programa distribuiarnih putem interneta ili slične elektroničke mreže (IP streaming), osim ako se emitiraju istodobno sa svojim prijenosom ili ponovnim prijenosom putem radijske ili televizijske mreže;

(h)

isporuka audiosadržaja i audiovizualniog sadržaja putem komunikacijskih mreža koju ne pruža pružatelj medijskih usluga niti je u okviru njegove uredničke odgovornosti;

(i)

daljnja isporuka audioprodukcije i audiovizualne produkcije pružatelja medijskih usluga putem komunikacijskih mreža putem osobe koja nije pružatelj medijskih usluga.”

Članak 2.

Za telekomunikacijske usluge, usluge radijskog i televizijskog emitiranja ili za elektronički isporučene usluge koje isporučitelj s poslovnim nastanom unutar Zajednice isporučuje osobi koja nije porezni obveznik, a koja ima poslovni nastan, stalnu adresu ili uobičajeno boravište na području Zajednice, primjenjuje se sljedeće:

(a)

mjesto isporuke s obzirom na svaki oporezivi događaj koji nastane prije 1. siječnja 2015. je mjesto gdje isporučitelj ima poslovni nastan, kako je utvrđeno u članku 45. Direktive 2006/112/EZ, bez obzira na to kada je isporuka ili kontinuirana isporuka tih usluga dovršena;

(b)

mjesto isporuke s obzirom na svaki oporezivi događaj koji nastane na dan ili nakon 1. siječnja 2015. je mjesto gdje korisnik usluge ima poslovni nastan, ima stalnu adresu ili uobičajeno boravište, bez obzira na to kada je isporuka ili kontinuirana isporuka tih usluga započela;

(c)

ako se oporezivi događaj zbio prije 1. siječnja 2015. u državi članici u kojoj isporučitelj ima poslovni nastan, nikakav porez ne podliježe oporezivanju u državi članici korisnika usluga na dan ili nakon 1. siječnja 2015. u vezi s istim oporezivim događajem.

Članak 3.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. siječnja 2015.

Međutim, članci 13.b, 31.a i 31.b Provedbene uredbe (EU) br. 282/2011, kako su umetnuti ovom Uredbom, primjenjuju se od 1. siječnja 2017.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Luxembourgu 7. listopada 2013.

Za Vijeće

Predsjednik

J. BERNATONIS

(1)  SL L 347, 11.12.2006., str. 1.

(2)  Direktiva 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2010. o usklađivanju nekih odredbi određenih zakonom, propisa ili upravnih mjera u državama članicama koje se odnose na odredbe o uslugama audiovizualnih medija (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama) (SL L 95, 15.4.2010., str. 1.).

(3)  Provedbena uredba Vijeća (EU) br. 282/2011. od 15. ožujka 2011. o utvrđivanju provedbenih mjera za Direktivu 2006/112/EZ o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL L 77, 23.3.2011., str. 1.).

(4)  Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31.).