06/Sv. 11

HR

Službeni list Europske unije

209


32012R0648


L 201/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE


UREDBA (EU) br. 648/2012 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 4. srpnja 2012.

o OTC izvedenicama, središnjoj drugoj ugovornoj strani i trgovinskom repozitoriju

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

(1)

Na zahtjev Komisije, 25. veljače 2009. skupina stručnjaka na visokoj razini pod predsjedanjem Jacques de Larosièrea objavila je izvješće i zaključila da je potrebno ojačati nadzorni okvir financijskog sektora Unije radi smanjenja rizika i težine budućih financijskih kriza i preporučila dalekosežne reforme u strukturi nadzora tog sektora, kao i osnivanje Europskog sustava financijskih supervizora, koji bi se sastojao od tri europska nadzorna tijela i to po jedno za sektor bankarstva, sektor osiguranja i strukovnog mirovinskog osiguranja i sektor vrijednosnih papira i tržišta kapitala te osnivanje Europskog vijeća za sistemski rizik.

(2)

U svojoj Komunikaciji od 4. ožujka 2009. pod naslovom „Poticanje europskog oporavka”, Komisija je predložila jačanje regulatornog okvira Unije za financijske usluge. U svojoj Komunikaciji od 3. srpnja 2009. pod naslovom „Osiguranje učinkovitih, sigurnih i pouzdanih tržišta izvedenica”, Komisija je ocijenila ulogu izvedenica u financijskoj krizi, a u svojoj Komunikaciji od 20. listopada 2009. pod naslovom „Osiguranje učinkovitih, sigurnih i pouzdanih tržišta izvedenica: buduće mjere politike”, Komisija je opisala mjere koje planira poduzeti za smanjenje rizika povezanih s izvedenicama.

(3)

Komisija je 23. rujna 2009. donijela prijedloge triju uredbi o osnivanju Europskog sustava financijskog nadzora i osnivanju triju Europskih nadzornih tijela (ESA) radi doprinosa dosljednoj primjeni zakonodavstva Unije i osnivanju zajedničkih regulatornih i nadzornih standarda i praksi visoke kvalitete. ESA se sastoji od Europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo, EBA) koje je osnovano Uredbom (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (4), Europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje, EIOPA) koje je osnovano Uredbom (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (5) i Europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala, ESMA) koje je osnovano Uredbom (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (6). Europska nadzorna tijela imaju ključnu ulogu u očuvanju stabilnosti financijskog sektora. Stoga je neophodno kontinuirano osiguravati da je razvoj njihovog rada pitanje visokog političkog prioriteta i osigurati im dovoljno sredstava.

(4)

OTC izvedenice („ugovori o OTC izvedenicama”) su manje transparentne budući da se radi o privatno ugovorenim ugovorima te da su sve informacije koje se na njih odnose obično dostupne samo ugovornim stranama. One stvaraju složenu mrežu međuovisnosti koja može otežati otkrivanje prirode i razine povezanih rizika. Financijska kriza je pokazala da takve karakteristike povećavaju nesigurnost u vrijeme tržišnog stresa i prema tome, predstavljaju rizike za financijsku stabilnost. Ovom se Uredbom utvrđuju uvjeti za ublažavanje tih rizika i poboljšanje transparentnosti ugovora o izvedenicama.

(5)

Na sastanku na vrhu 26. rujna 2009. u Pittsburghu, čelnici skupine G20 složili su se da se do kraja 2012. poravnanje svih standardiziranih ugovora o OTC izvedenicama obavlja posredstvom središnje druge ugovorne strane (central counterparty, CCP) i da se ugovori o OTC izvedenicama prijavljuju trgovinskim repozitorijima. Čelnici skupine G20 su u lipnju 2010. u Torontu potvrdili svoju obvezu i također su se obvezali na ubrzavanje provedbe strogih mjera za poboljšanje transparentnosti i regulatornog nadzora ugovora o OTC izvedenicama na međunarodno dosljedan i nediskriminirajući način.

(6)

Komisija će pratiti i nastojati osigurati da međunarodni partneri Unije ispunjavaju te obveze na sličan način. Komisija treba surađivati s tijelima trećih zemalja radi pronalaženja rješenja koja se međusobno nadopunjuju kako bi se osigurala usklađenost ove Uredbe sa zahtjevima koje utvrđuju treće zemlje i na taj način izbjeglo eventualno preklapanje u tom smislu. Uz pomoć ESMA-e, Komisija treba pratiti i pripremati izvješća za Europski parlament i Vijeće o međunarodnoj primjeni načela utvrđenih ovom Uredbom. Radi izbjegavanja mogućih dvostrukih ili proturječnih zahtjeva, Komisija može donijeti odluke o istovrijednosti pravnog, nadzornog i izvršnog okvira trećih zemalja, pod uvjetom da je zadovoljen određen broj uvjeta. Procjena na kojoj se temelje takve odluke ne smije dovesti u pitanje pravo središnje druge ugovorne strane s poslovnim nastanom u trećoj zemlji koju je priznala ESMA da pruža usluge poravnanja članovima sustava poravnanja ili mjestima trgovanja s poslovnim nastanom u Uniji, budući da odluka o priznavanju treba biti neovisna o toj procjeni. Isto tako, ni odluka o istovrijednosti ni procjena ne smiju dovesti u pitanje pravo trgovinskog repozitorija s poslovnim nastanom u trećoj zemlji kojeg je priznala ESMA da pruža usluge subjektima s poslovnim nastanom u Uniji.

(7)

Što se tiče priznavanja središnjih drugih ugovornih strana trećih zemalja i u skladu s međunarodnim obvezama Unije sukladno ugovoru o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije, uključujući Opći sporazum o trgovini uslugama, odluke kojima se utvrđuje istovrijednost pravnih sustava trećih zemalja s pravnim sustavom Unije treba donijeti samo ako pravni sustav treće zemlje osigurava učinkovit istovrijedan sustav za priznavanje središnjih drugih ugovornih strana kojima su odobrenje izdali strani pravni sustavi u skladu s općim regulatornim ciljevima i standardima koje je utvrdila skupina G20 u rujnu 2009. o poboljšanju transparentnosti na tržištu izvedenica, ublažavanju sistemskog rizika i zaštiti od zlouporabe tržišta. Takav sustav se treba smatrati istovrijednim ako se njime osigurava da je značajan rezultat primjenjivog regulatornog sustava sličan zahtjevima Unije i treba ga smatrati učinkovitim ako se ta pravila primjenjuju na dosljedan način.

(8)

Primjereno je i potrebno u ovom kontekstu, uzimajući u obzir karakteristike tržišta izvedenica i funkcioniranje središnjih drugih ugovornih strana, provjeriti stvarnu istovrijednost stranih regulatornih sustava u ispunjavanju ciljeva i standarda skupine G20 radi poboljšanja transparentnosti na tržištima izvedenica, ublažavanja sistemskog rizika i zaštite od zlouporabe tržišta. Zbog vrlo posebnog položaja središnjih drugih ugovornih strana, odredbe koje se odnose na treće zemlje trebaju biti organizirane i funkcionirati u skladu s aranžmanima koji su specifični za te subjekte tržišne strukture. Stoga ovaj pristup ne predstavlja presedan za druge zakone.

(9)

Europsko vijeće se u svojim Zaključcima od 2. prosinca 2009. složilo da postoji potreba za značajnim poboljšanjem ublažavanja rizika druge ugovorne strane i da je važno poboljšati transparentnost, učinkovitost i integritet prilikom transakcija izvedenicama. Europski parlament je svojom rezolucijom od 15. lipnja 2010. na temu „Tržišta izvedenica: buduće mjere politike” pozvao na obvezno poravnanje i izvješćivanje o ugovorima o OTC izvedenicama.

(10)

ESMA treba djelovati u okviru opsega ove Uredbe čuvanjem stabilnosti financijskih tržišta u kriznim situacijama, osiguranjem dosljedne primjene pravila Unije od strane nacionalnih nadzornih tijela te rješavanjem nesporazuma između njih. Također joj je povjerena zadaća izrade nacrta regulatornih i provedbenih tehničkih standarda i ona ima središnju ulogu u izdavanju odobrenja središnjim drugim ugovornim stranama i trgovinskim repozitorijima i njihovom praćenju.

(11)

Jedna od temeljnih zadaća koje se trebaju obavljati putem Europskog sustava središnjih banaka (ESSB) je promicanje neometanog djelovanja platnih sustava. U tom pogledu, članovi ESSB-a provode nadzor osiguranjem učinkovitih i pouzdanih sustava poravnanja i platnih sustava, uključujući središnje druge ugovorne strane. Članovi ESSB-a su stoga usko uključeni u izdavanje odobrenja i praćenje središnjih drugih ugovornih strana, priznavanje središnjih drugih ugovornih strana trećih zemalja i odobravanje ugovora o međudjelovanju. Oni su isto tako usko uključeni u pogledu određivanja regulatornih tehničkih standarda i smjernica i preporuka. Ova Uredba ne dovodi u pitanje odgovornosti Europske središnje banke (ESB) i nacionalnih središnjih banaka u osiguranju učinkovitih i pouzdanih sustava poravnanja i platnih sustava unutar Unije i s ostalim zemljama. Stoga, i radi sprečavanja mogućeg stvaranja paralelne skupine pravila, ESMA i ESSB trebaju usko surađivati prilikom pripreme relevantnih nacrta tehničkih standarda. Nadalje, nužno je da ESB i nacionalne središnje banke imaju pristup informacijama prilikom obavljanja njihovih zadaća vezano uz nadzor sustava poravnanja i platnih sustava i funkcije središnje banke izdavatelja.

(12)

Za ugovore o izvedenicama navedene u Prilogu I., odjeljku C, točkama 4. do 10. Direktive 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o tržištima financijskih instrumenata (7) potrebna su jedinstvena pravila.

(13)

Poticaji za promicanje uporabe središnjih drugih ugovornih strana se nisu pokazali dovoljnim kako bi se uistinu osiguralo središnje poravnanje standardiziranih ugovora o OTC izvedenicama. Stoga su potrebni obvezni zahtjevi za poravnanje posredstvom središnje druge ugovorne strane za one ugovore o OTC izvedenicama za koje je moguće središnje poravnanje.

(14)

Vjerojatno je da će države članice donijeti različite nacionalne mjere koje bi mogle stvoriti prepreke neometanom funkcioniranju unutarnjeg tržišta i biti štetne za sudionike na tržištu i za financijsku stabilnost. Jedinstvena primjena obveze poravnanja u Uniji također je potrebna kako bi se osigurala visoka razina zaštite ulagača i stvorili podjednaki konkurentski uvjeti za sve sudionike na tržištu.

(15)

Kako bi se osiguralo da obveza poravnanja smanjuje sistemski rizik, potreban je postupak za identifikaciju vrsta izvedenica na koje se ta obveza primjenjuje. Taj postupak treba uzeti u obzir činjenicu da se ne mogu svi ugovori o OTC izvedenicama čije se poravnanje obavlja posredstvom središnje druge ugovorne strane smatrati prikladnima za obvezno poravnanje posredstvom središnje druge ugovorne strane.

(16)

Ova Uredba navodi kriterije za utvrđivanje podliježu li ili ne određene vrste ugovora o OTC izvedenicama obvezi poravnanja. Na temelju nacrta regulatornih tehničkih standarda koje je izradila ESMA, Komisija treba odlučiti treba li određena vrsta ugovora o OTC izvedenicama podlijegati obvezi poravnanja te od kada obveza poravnanja proizvodi učinke, uključujući, gdje je prikladno, postepeno uvođenje i minimalnog preostalog dospijeće ugovora sklopljenih ili obnovljenih prije datuma na koji obveza poravnanja proizvodi učinke, u skladu s ovom Uredbom. Postepeno uvođenje obveze poravnanja moglo bi se izvršiti prema vrstama sudionika na tržištu koji moraju poštovati obvezu poravnanja. Pri određivanju vrsta ugovora o OTC izvedenicama koji trebaju podlijegati obvezi poravnanja, ESMA treba uzeti u obzir specifičnu prirodu ugovora o OTC izvedenicama koji su sklopljeni s izdavateljima pokrivenih obveznica ili skupinama za pokriće pokrivenih obveznica.

(17)

Pri određivanju vrsta ugovora o OTC izvedenicama koji trebaju podlijegati obvezi poravnanja, ESMA treba također uzeti u obzir i druga važna pitanja, prije svega međusobnu povezanost između drugih ugovornih strana koje koriste relevantne vrste ugovora o OTC izvedenicama i učinak na razine rizika druge ugovorne strane kao i promicati jednake uvjete tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu kako je navedeno u članku 1. stavku 5. točki (d) Uredbe (EU) br. 1095/2010.

(18)

Kada ESMA utvrdi da je određena OTC izvedenica standardizirana i prikladna za poravnanje ali nijedna središnja druga ugovorna strana ne želi izvršiti poravnanje tog instrumenta, ESMA treba istražiti razloge toga.

(19)

Pri određivanju vrsta ugovora o OTC izvedenicama koji trebaju podlijegati obvezi poravnanja, treba voditi računa o specifičnoj prirodi relevantnih vrsta ugovora o OTC izvedenicama. Glavni rizik transakcija određenim vrstama ugovora o OTC izvedenicama se može odnositi na rizik namire koji se rješava posebnim infrastrukturnim aranžmanima i u okviru kojega se mogu razlikovati određene vrste ugovora o OTC izvedenicama (poput ugovora o tečaju) od drugih vrsta ugovora. Poravnanje posredstvom središnje druge ugovorne strane je posebno namijenjeno rješavanju rizika druge ugovorne strane i možda nije optimalno rješenje za rješavanje rizika namire. Režim za takve ugovore se treba posebno temeljiti na prethodnoj međunarodnoj konvergenciji i uzajamnom priznavanju relevantne infrastrukture.

(20)

Kako bi se osigurala jedinstvena i usklađena primjena ove Uredbe i podjednaki konkurentski uvjeti za sudionike na tržištu kada se odredi da određena vrsta ugovora o OTC izvedenicama podliježe obvezi poravnanja, ta se obveza treba također primjenjivati na sve ugovore koji se odnose na tu vrstu ugovora o OTC izvedenicama koji su sklopljeni na ili nakon datuma primitka obavijesti od strane ESMA-e o odobrenju središnje druge ugovorne strane za potrebe obveze poravnanja, ali prije datuma od kojeg obveza poravnanja proizvodi učinke, pod uvjetom da ti ugovori imaju preostalo dospijeće dulje od minimuma kojeg utvrđuje Komisija.

(21)

Pri određivanju treba li određena vrsta ugovora o OTC izvedenicama podlijegati obvezi poravnanja, ESMA treba težiti smanjenju sistemskog rizika. To znači da se prilikom procjene uzimaju u obzir čimbenici poput razine ugovorne i operativne standardiziranosti ugovora, obujma i likvidnosti relevantne vrste ugovora o OTC izvedenicama kao i dostupnost fer, pouzdanih i općenito prihvaćenih informacija o kreiranju cijena vezano uz određenu vrstu ugovora o OTC izvedenicama.

(22)

Da bi se izvršilo poravnanje ugovora o OTC izvedenicama, obje strane tog ugovora moraju podlijegati obvezi poravnanja ili moraju biti suglasne s time. Izuzeci od obveze poravnanja trebaju biti strogo ograničeni budući da bi smanjili učinkovitost obveze i koristi od poravnanja posredstvom središnje druge ugovorne strane te bi mogli dovesti do regulatorne arbitraže između skupina sudionika na tržištu.

(23)

Radi jačanja financijske stabilnosti u Uniji, moglo bi biti potrebno podvrgnuti transakcije koje sklapaju subjekti s poslovnim nastanom u trećim zemljama obvezi poravnanja i tehnikama smanjenja kreditnog rizika, pod uvjetom da dotične transakcije imaju izravan, značajan i predvidljiv utjecaj u Uniji ili kada su navedene obveze potrebne ili primjerene radi sprečavanja izbjegavanja odredbi ove Uredbe.

(24)

Ugovori o OTC izvedenicama koji se ne smatraju prikladnima za poravnanje posredstvom središnje druge ugovorne strane podrazumijevaju rizik druge ugovorne strane i operativni rizik te je stoga potrebno utvrditi pravila za upravljanje tim rizicima. Za smanjenje rizika druge ugovorne strane, sudionici na tržištu koji podliježu obvezi poravnanja trebaju imati postupke za upravljanje rizicima koji traže pravovremenu, točnu i primjereno odvojenu razmjenu kolaterala. U pripremi nacrta regulatornih tehničkih standarda kojima se određuju ti postupci za upravljanje rizicima, ESMA treba uzeti u obzir prijedloge međunarodnih tijela za normizaciju vezano uz zahtjeve za iznose nadoknade za izvedenice čije se poravnanje ne obavlja posredstvom središnje druge ugovorne strane. U izradi nacrta regulatornih tehničkih standarda radi određivanja aranžmana potrebnih za točnu i primjerenu razmjenu kolaterala za upravljanje rizicima povezanima s trgovanjem bez poravnanja, ESMA treba uzeti u obzir zapreke s kojima se suočavaju izdavatelji pokrivenih obveznica ili skupine za pokriće u pružanju kolaterala u pojedinim jurisdikcijama Unije. ESMA treba također uzeti u obzir činjenicu da povlaštena potraživanja dana drugim ugovornim stranama izdavatelja pokrivenih obveznica a koja se odnose na imovinu izdavatelja pokrivenih obveznica, osiguravaju istovrijednu zaštitu od rizika druge ugovorne strane.

(25)

Pravila o poravnanju ugovora o OTC izvedenicama, izvješćivanju o transakcijama izvedenicama i tehnikama smanjenja rizika vezano uz ugovore o OTC izvedenicama čije se poravnanjene obavlja posredstvom središnje druge ugovorne strane, trebaju se primjenjivati na financijske druge ugovorne strane, odnosno investicijska društva koja imaju odobrenje za rad u skladu s Direktivom 2004/39/EZ, kreditne institucije koje imaju odobrenje za rad u skladu s Direktivom 2006/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o osnivanju i obavljanju djelatnosti kreditnih institucija (8), društva za osiguranje koja imaju odobrenje za rad u skladu s Prvom direktivom Vijeća 73/239/EEZ od 24. srpnja 1973. o usklađivanju zakona i drugih propisa koji se odnose na osnivanje i obavljanje poslova izravnog osiguranja osim životnog osiguranja (9), društva za životno osiguranje koja imaju odobrenje za rad u skladu s Direktivom 2002/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. studenoga 2002. o životnom osiguranju (10), društva za reosiguranje koja imaju odobrenje za rad u skladu s Direktivom 2005/68/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenoga 2005. o reosiguranju (11), društva za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) i, prema potrebi, njihova društva za upravljanje, koja imaju odobrenje za rad u skladu s Direktivom 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) (12), institucije za strukovno mirovinsko osiguranje kako su definirane u Direktivi 2003/41/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 3. lipnja 2003. o djelatnostima i nadzoru institucija za strukovni mirovinsko osiguranje (13), alternativne investicijske fondove kojima upravljaju upravitelji alternativnih investicijskih fondova (AIFM) koji imaju odobrenje za rad ili su registrirani u skladu s Direktivom 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011. o upraviteljima alternativnih investicijskih fondova (14).

(26)

Subjekti koji upravljaju mirovinskim sustavima čiji je primarni cilj osigurati koristi nakon umirovljenja, obično u obliku isplata do kraja života, ali i u obliku vremenski ograničenih isplata ili jednokratnih isplata, obično drže minimum novčanih sredstava kako bi maksimalizirali učinkovitost i povrat za njihove imatelje polica. Zahtijevati od takvih subjekata središnje poravnanje ugovora o OTC izvedenicama bi za te subjekte značilo pretvaranje značajnog dijela njihove imovine u gotovinu kako bi mogli ispuniti tekuće zahtjeve za iznosom nadoknade središnjih drugih ugovornih strana. Kako bi se izbjegao vjerojatan negativan učinak takvog zahtjeva na mirovinske prihode budućih umirovljenika, obveza poravnanja se ne treba primijeniti na mirovinske sustave dok središnja druga ugovorna strana pronađe prikladno tehničko rješenje za prijenos negotovinskog kolaterala kao varijacijskog iznosa nadoknade kako bi se riješio ovaj problem. Takvo tehničko rješenje treba uzeti u obzir posebnu ulogu mirovinskih sustava i izbjegavati značajne negativne utjecaje na umirovljenike. Tijekom prijelaznog razdoblja, ugovori o OTC izvedenicama koji se sklapaju radi smanjenja investicijskih rizika izravno povezanih s financijskom solventnošću mirovinskih sustava trebaju podlijegati ne samo obvezi izvješćivanja već i obvezi bilateralne kolateralizacije. Međutim, krajnji cilj je središnje poravnanje čim to bude održivo.

(27)

Važno je osigurati da se poseban tretman omogućava samo odgovarajućim subjektima i aranžmanima te uzeti u obzir raznolikost mirovinskih sustava u Uniji, istodobno osiguravajući podjednake konkurentske uvjete za sve mirovinske sustave. Stoga se privremeno odstupanje treba primijeniti na institucije za strukovno mirovinsko osiguranje koje su registrirane u skladu s Direktivom 2003/41/EZ, kao i na sve odobrene subjekte odgovorne za upravljanje takvim institucijama, a koji djeluju u njihovo ime kako je navedeno u članku 2. stavku 1. te Direktive, kao i na sve pravne subjekte osnovane radi ulaganja takvih institucija, koji djeluju samo i isključivo u njihovom interesu i na djelatnosti institucija za strukovno mirovinsko osiguranje iz članka 3. Direktive 2003/41/EZ.

(28)

Privremeno odstupanje se također treba primijeniti na djelatnosti strukovnog mirovinskog osiguranja društava za životno osiguranje pod uvjetom da je sva odnosna imovina i da su sve odnosne obveze odvojene te da se njima upravlja odvojeno i da su odvojeno organizirane bez mogućnosti prijenosa. Ono se također treba primjenjivati na svaki drugi subjekt koji ima odobrenje za rad i koji podliježe nadzoru te koji posluje samo u nacionalnim okvirima ili na aranžmane koji se pružaju uglavnom na području jedne države članice, samo ako su oboje priznati nacionalnim pravom i ako je njihov primarni cilj pružanje koristi nakon umirovljenja. Subjekti i aranžmani navedeni u ovoj uvodnoj izjavi trebaju podlijegati odluci mjerodavnog nadležnog tijela a kako bi se osigurala dosljednost, uklonile moguće neusklađenosti i izbjegla eventualna zlouporaba, mišljenju ESMA-e, nakon savjetovanja s EIOPA-om. Ovo bi moglo uključivati subjekte i aranžmane koji nisu nužno povezani s mirovinskim programom poslodavaca no čiji je ipak primarni cilj osiguranje prihoda nakon umirovljenja, bilo na obveznoj ili dobrovoljnoj osnovi. To bi na primjer mogli biti pravni subjekti koji upravljaju mirovinskim sustavima na osnovi kapitalnog pokrića (engl. funded basis) u skladu s nacionalnim pravom, pod uvjetom da ulažu u skladu s načelom razboritosti i mirovinske aranžmane koje pojedinci ugovaraju izravno a koje mogu pružati i pružatelji životnog osiguranja. Izuzetak u slučaju mirovinskih aranžmana koje izravno ugovaraju pojedinci se ne smije primjenjivati na ugovore o OTC izvedenicama koji se odnose na ostale proizvode životnog osiguranja osiguravatelja a čiji primarni cilj nije osiguranje prihoda nakon umirovljenja.

Daljnji primjeri bi mogli uključivati djelatnosti pružanja mirovinskog osiguranja društava za osiguranje obuhvaćene Direktivom 2002/83/EZ, pod uvjetom da je sva imovina koja se odnosi na te djelatnosti uključena u poseban registar u skladu s Prilogom Direktivi 2001/17/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. ožujka 2001. o reorganizaciji i likvidaciji društava za osiguranje (15) i aranžmane za strukovno mirovinsko osiguranje društava za osiguranje koji se temelje na kolektivnim ugovorima. Institucije osnovane radi pružanja naknade članovima mirovinskih sustava se u slučaju neispunjavanja obveza također tretiraju kao mirovinski sustavi za potrebe ove Uredbe.

(29)

U slučaju primjerenosti, pravila koja se primjenjuju na financijske druge ugovorne strane trebaju se primjenjivati i na nefinancijske druge ugovorne strane. Činjenica je da nefinancijske druge ugovorne strane koriste ugovore o OTC izvedenicama radi pokrića komercijalnih rizika koji su izravno povezani s njihovom komercijalnom djelatnošću ili djelatnošću financiranja poslovanja. Stoga, pri određivanju treba li nefinancijska druga ugovorna strana podlijegati obvezi poravnanja, treba uzeti u obzir svrhu u koju dotična nefinancijska druga ugovorna strana koristi ugovore o OTC izvedenicama i veličinu njene izloženosti u tim instrumentima. Kako bi se nefinancijskim institucijama omogućilo da izlože svoja stajališta o pragovima poravnanja, ESMA treba, prilikom pripreme relevantnih regulatornih tehničkih standarda, voditi otvorenu javnu raspravu i osigurati sudjelovanje nefinancijskih institucija. ESMA se treba također savjetovati sa svim mjerodavnim tijelima, kao na primjer s Agencijom za suradnju energetskih regulatora, kako bi se osiguralo da se posebne karakteristike tih sektora u potpunosti uzmu u obzir. Nadalje, do 17. kolovoza 2015., Komisija treba ocijeniti sistemsku važnost transakcija nefinancijskih društava s ugovorima o OTC izvedenicama u različitim sektorima, uključujući i energetski sektor.

(30)

Pri određivanju smanjuje li ugovor o OTC izvedenicama rizike koji su izravno povezani s komercijalnim aktivnostima i aktivnostima financiranja određene nefinancijske druge ugovorne strane, treba uzeti u obzir cjelokupnu strategiju zaštite i smanjenja rizika te nefinancijske druge ugovorne strane. Posebno treba uzeti u obzir činjenicu je li ugovor o OTC izvedenicama ekonomski opravdan za smanjenje rizika u vođenju i upravljanju nefinancijske druge ugovorne strane, ako se rizici odnose na fluktuacije kamatnih stopa, tečaja ili cijena robe.

(31)

Prag poravnanja je vrlo važan podatak za sve nefinancijske druge ugovorne strane. Kada je taj prag utvrđen, treba uzeti u obzir sistemsku važnost zbroja neto pozicija i izloženosti po drugoj ugovornoj strani i po vrsti ugovora o OTC izvedenicama. S tim u vezi, potrebno je uložiti odgovarajuće napore za prepoznavanje metoda za smanjenje rizika kojima se koriste nefinancijske druge ugovorne strane u kontekstu njihove uobičajene poslovne aktivnosti.

(32)

Članove ESSB-a i ostala tijela država članica koja obavljaju slične zadaće, ostala javna tijela Unije koja su odgovorna za upravljanje javnim dugom ili posreduju u tom upravljanju i Banku za međunarodne namire treba isključiti iz opsega ove Uredbe radi izbjegavanja ograničavanja njihovih ovlasti za obavljanje zadaća od zajedničkog interesa.

(33)

Budući da svi sudionici na tržištu koji podliježu obvezi poravnanja ne mogu postati članovi sustava poravnanja središnje druge ugovorne strane, oni bi pod određenim uvjetima trebali imati mogućnosti pristupa središnjim drugim ugovornim stranama u svojstvu klijenata ili neizravnih klijenata.

(34)

Uvođenje obveze poravnanja zajedno s postupkom za utvrđivanje koje se središnje druge ugovorne strane mogu koristiti za ovu obvezu, može dovesti do neželjenog poremećaja u konkurentnosti na tržištu OTC izvedenica. Na primjer, određena središnja druga ugovorna strana bi mogla odbiti izvršiti poravnanje transakcija koje su izvršene na određenim mjestima trgovanja budući da je središnja druga ugovorna strana u vlasništvu konkurentskog mjesta trgovanja. Radi izbjegavanja takvih diskriminirajućih praksi, središnje druge ugovorne strane trebaju biti suglasne da izvršavaju poravnanje transakcija izvršenih na različitim mjestima trgovanja, pod uvjetom da se ta mjesta trgovanja pridržavaju operativnih i tehničkih zahtjeva koje utvrđuje središnja druga ugovorna strana, bez upućivanja na ugovorne dokumente na temelju kojih su ugovorne strane sklopile relevantnu transakciju OTC izvedenicama, pod uvjetom da su ti dokumenti usklađeni s tržišnim standardima. Mjesta trgovanja moraju osigurati središnjim drugim ugovornim stranama podatke o trgovanju na transparentan i nediskriminirajući način. Pravo pristupa središnje druge ugovorne strane mjestu trgovanja treba omogućiti aranžmane gdje se više središnjih drugih ugovornih strana koristi podacima o trgovanju istog mjesta trgovanja. Međutim, to ne smije dovesti do međudjelovanja za poravnanje izvedenica ili fragmentacije likvidnosti.

(35)

Ova Uredba ne smije blokirati pravedan i otvoren pristup između mjesta trgovanja i središnjih drugih ugovornih strana na unutarnjem tržištu, uz ispunjavanje uvjeta utvrđenih ovom Uredbom i regulatornim tehničkim standardima koje izrađuje ESMA, a donosi Komisija. Komisija treba i nadalje pažljivo pratiti razvoj tržišta OTC izvedenica i treba, ako je potrebno, intervenirati radi sprečavanja poremećaja u konkurentnosti na unutarnjem tržištu u cilju osiguranja podjednakih konkurentskih uvjeta na financijskim tržištima.

(36)

U određenim područjima financijskih usluga i trgovanja ugovorima o OTC izvedenicama mogu postojati prava trgovačkog i intelektualnog vlasništva. U slučajevima gdje se takva prava vlasništva odnose na proizvode ili usluge koji su postali standardi industrije, ili imaju utjecaj na njih, dozvole trebaju biti dostupne na razmjernoj, pravednoj, opravdanoj i nediskriminirajućoj osnovi.

(37)

Za utvrđivanje relevantnih vrsta ugovora o OTC izvedenicama koji bi trebali podlijegati obvezi poravnanja, pragova i sistemski relevantnih nefinancijskih drugih ugovornih strana, potrebni su pouzdani podaci. Stoga je za regulatorne potrebe važno uspostaviti jedinstven zahtjev na razini Unije za izvješćivanje podataka o izvedenicama. Štoviše, potrebna je retroaktivna obveza izvješćivanja, u što je većoj mjeri moguće, kako za financijske druge ugovorne strane tako i za nefinancijske druge ugovorne strane, kako bi se osigurali usporedivi podaci, između ostaloga ESMA-i i mjerodavnim nadležnim tijelima.

(38)

Unutargrupna transakcija je transakcija između dva društva koja su u cijelosti obuhvaćena istom konsolidacijom i koja podliježu odgovarajućoj centraliziranoj procjeni rizika te postupcima mjerenja i kontrole rizika. Ona su dio istog programa institucionalne zaštite kako je navedeno u članku 80. stavku 8. Direktive 2006/48/EZ ili, u slučaju kreditnih institucija koje su povezane s istim središnjim tijelom kako je navedeno u članku 3. stavku 1. te Direktive, obje su kreditne institucije ili je jedna kreditna institucija a druga je središnje tijelo. Ugovori o OTC izvedenicama se mogu priznati u nefinancijskim ili financijskim grupama, kao i u grupama koje čine i financijska i nefinancijska društva, i ako se takav ugovor smatra unutargrupnom transakcijom u pogledu jedne druge ugovorne strane, tada se on mora također smatrati unutargrupnom transakcijom i u pogledu druge druge ugovorne strane tog ugovora. Jasno je da unutrgrupne transakcije mogu biti potrebne radi agregiranja rizika unutar strukture grupe i da su stoga rizici unutar grupa specifični. Budući da podvrgavanje tih transakcija obvezi poravnanja može ograničiti učinkovitost postupaka za upravljanje rizicima unutar grupe, izuzimanje unutargrupnih transakcija iz obveze poravnanja može biti korisno, pod uvjetom da to izuzeće ne povećava sistemski rizik. Stoga bi u zamjenu središnjoj drugoj ugovornoj strani koja obavlja poravnanje tih transakcija trebalo osigurati odgovarajuću razmjenu kolaterala, ako je to primjereno radi smanjenja rizika druge ugovorne strane unutar grupe.

(39)

Međutim u nekim je slučajevima moguće izuzeti određene unutargrupne transakcije, na temelju odluke nadležnih tijela, iz zahtjeva kolateralizacije pod uvjetom da su postupci te grupe za upravljanje rizicima pouzdani, čvrsti i da su usklađeni s razinom složenosti transakcije i da ne postoji nikakva zapreka za brzi prijenos kapitala ili otplatu obveza između drugih ugovornih strana. Navedeni kriteriji kao i postupci kojih se druge ugovorne strane i mjerodavna nadležna tijela moraju pridržavati u primjeni izuzetaka, trebaju biti navedeni u regulatornim tehničkim standardima donesenima u skladu s relevantnim uredbama o osnivanju europskih nadzornih tijela. Prije izrade tih nacrta regulatornih tehničkih standarda, europska nadzorna tijela trebaju pripremiti ocjenu njihovog mogućeg učinka na unutarnje tržište kao i na sudionike na financijskom tržištu, a posebno na poslovanje i strukturu dotičnih grupa. Svi tehnički standardi koji se primjenjuju na kolateral razmijenjen u transakcijama unutar grupe, uključujući kriterije za izuzeće, moraju uzeti u obzir prevladavajuće specifičnosti tih transakcija i postojeće razlike između nefinancijskih i financijskih drugih ugovornih strana kao i njihove razloge za uporabu izvedenica i metode kojima se pri tome koriste.

(40)

Treba se smatrati da su druge ugovorne strane uključene u istu konsolidaciju kada su barem obje uključene u konsolidaciju u skladu s Direktivom Vijeća 83/349/EEZ (16) ili Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja (MSFI) donesenima u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (17) ili, u pogledu grupe čije matično društvo ima glavni ured u trećoj zemlji, u skladu s opće prihvaćenim računovodstvenim načelima treće zemlje za koje je utvrđeno da su istovrijedni MSFI-ju u skladu s Uredbom Komisije (EZ) br. 1569/2007 (18) (ili računovodstvenim standardima treće zemlje čija je uporaba dozvoljena u skladu s člankom 4. Uredbe (EZ) br. 1569/2007), ili kada su obje obuhvaćene istim nadzorom na konsolidiranoj osnovi u skladu s Direktivom 2006/48/EZ ili s Direktivom 2006/49/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (19) ili, u pogledu grupe čije matično društvo ima glavni ured u trećoj zemlji, istim konsolidiranim nadzorom od strane nadležnog tijela treće zemlje koji je potvrđen kao istovrijedan onom koji je uređen načelima utvrđenima u članku 143. Direktive 2006/48/EZ ili članku 2. Direktive 2006/49/EZ.

(41)

Važno je da sudionici na tržištu dostavljaju trgovinskim repozitorijima sve podatke o ugovorima o izvedenicama koje su sklopili. Na taj način će se informacije o rizicima koji su svojstveni tržištima izvedenica čuvati na središnjem mjestu gdje će im moći lako pristupiti ESMA, mjerodavna nadležna tijela, Europski odbor za sistemske rizike (ESRB) i relevantne središnje banke ESSB-a.

(42)

Pružanje usluga trgovinskog repozitorija vezano je uz ekonomiju razmjera što može kočiti tržišno natjecanje u tom određenom području. Istodobno, nametanje opsežnih izvještajnih zahtjeva sudionicima na tržištu može povećati vrijednost informacija koje se nalaze u trgovinskom repozitoriju i za treće strane koje pružaju pomoćne usluge poput potvrde trgovanja, usklađivanja trgovanja, upravljanja kreditnim događajima, usklađivanja ili kompresije portfelja. Primjereno je osigurati da se podjednaki konkurentski uvjeti u području aktivnosti nakon trgovanja općenito ne ugrožavaju mogućim prirodnim monopolom u pružanju usluga trgovinskog repozitorija. Stoga bi trgovinski repozitoriji trebali osigurati pristup informacijama iz repozitorija na pravedan, razuman i nediskriminirajući način, podložno potrebnim mjerama opreza vezano uz zaštitu podataka.

(43)

Radi omogućavanja opsežnog pregleda tržišta i procjene sistemskog rizika, u trgovinskom repozitoriju evidentiraju se i ugovori o izvedenicama čije se poravnanje obavlja posredstvom središnje druge ugovorne strane i ugovori o izvedenicama čije se poravnanje ne obavlja posredstvom središnje druge ugovorne strane.

(44)

ESA-i treba osigurati primjerena sredstva za učinkovito obavljanje zadaća iz ove Uredbe.

(45)

Druge ugovorne strane i središnje druge ugovorne strane koje sklapaju, mijenjaju ili prekidaju ugovor o izvedenicama trebaju osigurati podnošenje podataka o tom ugovoru trgovinskom repozitoriju. One trebaju biti u mogućnosti delegirati podnošenje podataka o tom ugovoru drugom subjektu. Subjekt ili njegovi zaposlenici koji podnose podatke o ugovoru o izvedenicama trgovinskom repozitoriju u ime druge ugovorne strane, u skladu s ovom Uredbom, ne smiju kršiti bilo kakva ograničenja koja se odnose na objavu podataka. Prilikom izrade nacrta regulatornih tehničkih standarda vezano uz izvješćivanje, ESMA treba uzeti u obzir napredak ostvaren u izradi jedinstvene oznake ugovora i popisa traženih izvještajnih podataka iz Priloga I. tablice 1. Uredbe Komisije (EZ) br. 1287/2006 (20) o provedbi Direktive 2004/39/EZ i savjetovati se s drugim mjerodavnim tijelima poput Agencije za suradnju energetskih regulatora.

(46)

Uzimajući u obzir načela navedena u Komunikaciji Komisije o jačanju sustava kazni u sektoru financijskih usluga i pravne akte Unije donesene nakon te Komunikacije, države članice trebaju utvrditi pravila o kaznama koje se primjenjuju u slučaju povrede ove Uredbe. Države članice trebaju izvršavati te kazne na način kojim se ne smanjuje učinkovitost tih pravila. Navedene kazne trebaju biti učinkovite, razmjerne i odvraćajuće. One se trebaju temeljiti na smjernicama koje je donijela ESMA radi promicanja konvergencije i međusektorske dosljednosti sustava kazni u financijskom sektoru. Države članice trebaju osigurati javnu objavu nametnutih kazni, kada je to prikladno, i objavu izvješća o procjeni učinkovitosti postojećih pravila u redovitim vremenskim intervalima.

(47)

Središnja druga ugovorna strana može imati poslovni nastan u bilo kojoj državi članici u skladu s ovom Uredbom. Ni jednu državu članicu ili grupu država članica se ne smije diskriminirati, bilo izravno ili neizravno, u smislu mjesta za usluge poravnanja. Ničime u ovoj Uredbi se ne smije pokušati ograničiti ili sprečavati središnju drugu ugovornu stranu u jednoj jurisdikciji u obavljanju poravnanja proizvoda nominiranih u valuti druge države članice ili u valuti neke treće zemlje.

(48)

Uvjet za izdavanje odobrenja središnjoj drugoj ugovornoj strani je minimalni iznos temeljnog kapitala. Kapital, uključujući zadržanu dobit i rezerve središnje druge ugovorne strane, treba u svakom trenutku biti razmjeran riziku koji proizlazi iz aktivnosti središnje druge ugovorne strane kako bi se osigurala njena adekvatna kapitaliziranost u odnosu na kreditni rizik, rizik druge ugovorne strane, tržišni rizik, operativni rizik, pravni rizik i rizik poslovanja koji nisu već pokriveni posebnim financijskim sredstvima i kako bi ona prema potrebi mogla uredno provesti likvidaciju ili restrukturiranje svog poslovanja.

(49)

Budući da se u regulatorne svrhe ovom Uredbom uvodi zakonska obveza poravnanja posredstvom određenih središnjih drugih ugovornih strana, neophodno je osigurati da te središnje druge ugovorne strane budu sigurne i pouzdane i da u svakom trenutku ispunjavaju stroge organizacijske zahtjeve, zahtjeve povezane s vođenjem poslovanja i bonitetne zahtjeve utvrđene ovom Uredbom. Kako bi se osigurala jedinstvena primjena ove Uredbe, navedeni zahtjevi primjenjuju se na poravnanje svih financijskih instrumenata s kojima posluje središnja druga ugovorna strana.

(50)

Stoga je neophodno osigurati, zbog regulatornih razloga i usklađenja, da druge ugovorne strane koriste samo one središnje druge ugovorne strane koje ispunjavaju zahtjeve utvrđene ovom Uredbom. Ti zahtjevi ne smiju sprečavati države članice u donošenju ili daljnjoj primjeni dodatnih zahtjeva u pogledu središnjih drugih ugovornih strana koje imaju poslovni nastan na njihovom području uključujući određene zahtjeve vezano uz odobrenje prema Direktivi 2006/48/EZ. Međutim, nametanje takvih dodatnih zahtjeva ne smije utjecati na pravo središnjih drugih ugovornih strana koje imaju odobrenje u drugim državama članicama ili su priznate, u skladu s ovom Uredbom, da pružaju usluge poravnanja članovima sustava poravnanja i njihovim klijentima koji imaju poslovni nastan u državi članici koja uvodi dodatne zahtjeve, budući da te središnje druge ugovorne strane ne podliježu tim dodatnim zahtjevima i nisu ih dužne ispunjavati. Do 30. rujna 2014., ESMA treba izraditi nacrt izvješća o učinku primjene dodatnih zahtjeva država članica.

(51)

Izravna pravila o izdavanju odobrenja i nadzoru središnjih drugih ugovornih strana nužna su posljedica obveze poravnanja ugovora o OTC izvedenicama. Primjereno je da nadležna tijela zadrže odgovornost za sve aspekte izdavanja odobrenja i nadzora središnjih drugih ugovornih strana, uključujući odgovornost za provjeru usklađenosti središnje druge ugovorne strane koja je podnositelj zahtjeva s ovom Uredbom i Direktivom 98/26/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 1998. o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru vrijednosnih papira (21), s obzirom na činjenicu da su ta nacionalna nadležna tijela u najboljem položaju za ocjenjivanje rada središnjih drugih ugovornih strana na dnevnoj osnovi, provođenje redovitih revizija i poduzimanje primjerenih mjera, kada je to potrebno.

(52)

U slučaju kada postoji rizik insolventnosti središnje druge ugovorne strane, fiskalna odgovornost leži uglavnom na državi članici u kojoj ta središnja druga ugovorna strana ima poslovni nastan. Iz toga proizlazi da mjerodavno nadležno tijelo treba izdavati odobrenje i provoditi nadzor nad tom središnjom drugom ugovornom stranom. Međutim, budući da članovi sustava poravnanja određene središnje druge ugovorne strane mogu imati poslovni nastan u različitim državama članicama i budući da će oni prvi biti pogođeni neispunjavanjem obveza središnje druge ugovorne strane, neophodno je da sva mjerodavna nadležna tijela i ESMA budu uključeni u postupak izdavanja odobrenja i u postupak nadzora. Time se izbjegavaju različite nacionalne mjere ili prakse i prepreke ispravnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta. Nadalje, ni jedan prijedlog ni politika bilo kojeg člana kolegija regulatora ne smije, izravno ili neizravno, diskriminirati neku državu članicu ili grupu država članica u smislu mjesta za pružanje usluga poravnanja u bilo kojoj valuti. ESMA treba sudjelovati u svakom kolegiju radi osiguranja dosljedne i ispravne primjene ove Uredbe. ESMA treba uključiti druga nadležna tijela u dotičnim državama članicama u rad na pripremi preporuka i odluka.

(53)

U svjetlu uloge koja je dodijeljena kolegijima, važno je da sva mjerodavna nadležna tijela kao i članovi ESSB-a budu uključeni u obavljanje njihovih zadaća. Kolegij se treba sastojati ne samo od nadležnih tijela za nadzor središnjih drugih ugovornih strana već i od regulatora subjekata na koje bi mogao imati utjecaj rad središnje druge ugovorne strane, odnosno od odabranih članova sustava poravnanja, mjesta trgovanja, središnjih drugih ugovornih strana koje su u odnosu međudjelovanja i središnjih depozitorija vrijednosnih papira. Članovi ESSB-a koji su odgovorni za nadzor središnjih drugih ugovornih strana i središnjih drugih ugovornih strana koje su u odnosu međudjelovanja kao i oni koji su odgovorni za izdavanje valuta financijskih instrumenata čije se poravnanje obavlja putem središnje druge ugovorne strane, trebaju biti u mogućnosti sudjelovati u kolegiju. Budući da bi subjekti nad kojima se provodi supervizija ili nadzor imali poslovni nastan u ograničenom broju država članica u kojima središnja druga ugovorna strana posluje, za superviziju ili nadzor određenog broja tih subjekata moglo bi biti odgovorno jedinstveno nadležno tijelo ili član ESSB-a. Kako bi se osigurala nesmetana suradnja između svih članova kolegija, treba uspostaviti odgovarajuće postupke i mehanizme.

(54)

Budući da se pretpostavlja da se osnivanje i funkcioniranje kolegija temelji na pisanom sporazumu između svih njegovih članova, primjereno je na njih prenijeti ovlast za utvrđivanje postupaka odlučivanja kolegija, s obzirom na osjetljivost tog pitanja. Stoga treba pisanim sporazumom između članova kolegija utvrditi detaljna pravila o postupcima glasovanja. Međutim, radi postizanja primjerene ravnoteže između interesa svih relevantnih sudionika na tržištu i država članica, kolegij treba glasovati u skladu s općim načelom prema kojemu svaki član ima jedan glas, bez obzira na broj funkcija koje on obavlja u skladu s ovom Uredbom. U kolegijima koji imaju najviše 12 članova, najviše dva člana kolegija iz iste države članice imaju pravo glasa, a svaki član s pravom glasa ima jedan glas. U kolegijima koji imaju više od 12 članova, najviše tri člana kolegija iz iste države članice imaju pravo glasa, a svaki član s pravom glasa ima jedan glas.

(55)

Zbog vrlo posebnog položaja središnjih drugih ugovornih strana, kolegiji moraju biti organizirani i djelovati u skladu s aranžmanima specifičnim za nadzor središnjih drugih ugovornih strana.

(56)

Aranžmani predviđeni ovom Uredbom ne predstavljaju presedan za ostale zakone o superviziji i nadzoru infrastruktura financijskog tržišta, posebno u pogledu modaliteta glasovanja za upućivanje ESMA-i.

(57)

Središnjoj drugoj ugovornoj strani se ne smije izdati odobrenje ako svi članovi kolegija, isključujući nadležna tijela države članice u kojoj ta središnja druga ugovorna strana ima poslovni nastan, uzajamnim sporazumom donesu zajedničko mišljenje da se toj središnjoj drugoj ugovornoj strani ne smije izdati odobrenje. Ako je međutim, dovoljna većina kolegija izrazila negativno mišljenje i jedno od dotičnih nadležnih tijela je, na temelju dvotrećinske većine kolegija, uputila pitanje ESMA-i, nadležno tijelo države članice u kojoj središnja druga ugovorna strana ima poslovni nastan treba odgoditi svoju odluku o izdavanju odobrenja i pričekati odluku ESMA-e o usklađenosti s pravom Unije. Nadležno tijelo države članice u kojoj središnja druga ugovorna strana ima poslovni nastan treba donijeti svoju odluku u skladu s odlukom koju donese ESMA. Kada svi članovi kolegija, isključujući tijela države članice u kojoj središnja druga ugovorna strana ima poslovni nastan, daju zajedničko mišljenje da oni smatraju da nisu ispunjeni uvjeti i da se središnjoj drugoj ugovornoj strani ne treba izdati odobrenje, nadležno tijelo države članice u kojoj središnja druga ugovorna strana ima poslovni nastan treba imati mogućnost uputiti to pitanje ESMA-i kako bi ona odlučila o usklađenosti s pravom Unije.

(58)

Potrebno je ojačati odredbe o razmjeni informacija između nadležnih tijela, ESMA-e i ostalih mjerodavnih tijela i obveze o međusobnoj pomoći i suradnji. S obzirom na rastuću prekograničnu aktivnost, ta tijela trebaju međusobno razmjenjivati podatke potrebne za obavljanje njihovih zadaća kako bi se osigurala učinkovita provedba ove Uredbe, uključujući i u situacijama kada povreda ili sumnja na povredu može biti važna za tijela u dvije ili više država članica. Prilikom razmjene informacija, potrebno je strogo čuvati profesionalne tajne. Nužno je, zbog širokog učinka ugovora o OTC izvedenicama da ostala mjerodavna tijela, poput poreznih vlasti i energetskih regulatora, imaju pristup informacijama koje su im potrebne za obavljanje njihovih zadaća.

(59)

S obzirom na globalnu prirodu financijskih tržišta, ESMA treba biti izravno odgovorna za priznavanje središnjih drugih ugovornih strana s poslovnim nastanom u trećim zemljama te im na taj način omogućiti da pružaju usluge poravnanja u Uniji, pod uvjetom da je Komisija priznala pravni i nadzorni okvir te treće zemlje kao istovrijedan okviru Unije i da su ispunjeni pojedini drugi uvjeti. Stoga ESMA treba priznati središnju drugu ugovornu stranu s poslovnim nastanom u trećoj zemlji koja pruža usluge poravnanja članovima sustava poravnanja ili mjestima trgovanja s poslovnim nastanom u Uniji. Međutim, kako se ne bi kočio daljnji razvoj prekograničnih poslova upravljanja investicijama u Uniji, središnja druga ugovorna strana treće zemlje koja pruža usluge klijentima s poslovnim nastanom u Uniji putem člana sustava poravnanja s poslovnim nastanom u trećoj zemlji ne treba biti priznata od strane ESMA-e. U tom smislu, od posebne važnosti za osiguranje podjednakih konkurentskih uvjeta na globalnoj razini i financijske stabilnosti su sporazumi s glavnim međunarodnim partnerima Unije.

(60)

Europsko vijeće se 16. rujna 2010. složilo da Unija treba snažnije promicati svoje interese i vrijednosti i, u ozračju reciprociteta i uzajamne koristi, u kontekstu vanjskih odnosa Unije, da poduzme mjere, između ostalog, kojima se osigurava europskim tvrtkama veći pristup tržištu i jača regulatorna suradnja s glavnim trgovinskim partnerima.

(61)

Središnja druga ugovorna strana treba imati pouzdane sustave upravljanja, više rukovodstvo dobre reputacije i neovisne članove u svom odboru, bez obzira na njenu vlasničku strukturu. Najmanje jedna trećina i najmanje dva člana njenog odbora moraju biti neovisni. Međutim, različiti sustavi upravljanja i vlasničke strukture mogu utjecati na spremnost središnje druge ugovorne strane ili na njenu sposobnost poravnanja određenih proizvoda. Stoga je primjereno da neovisni članovi odbora i odbor za rizike koje osniva središnja druga ugovorna strana rješavaju pitanja svih mogućih sukoba interesa u središnjoj drugoj ugovornoj strani. Članovi i klijenti sustava poravnanja trebaju biti primjerno zastupljeni budući da odluke koje donosi središnja druga ugovorna strana mogu imati utjecaj na njih.

(62)

Središnja druga ugovorna strana može izdvojiti poslovne procese. Odbor za rizike središnje druge ugovorne strane daje savjete o takvom izdvajanju poslovnih procesa. Glavne aktivnosti povezane s upravljanjem rizicima se ne smiju izdvajati osim ako to odobri nadležno tijelo.

(63)

Zahtjevi za sudjelovanje središnje druge ugovorne strane trebaju biti transparentni, razmjerni i nediskriminirajući i trebaju omogućiti udaljeni pristup pod uvjetom da to središnju drugu ugovornu stranu ne izlaže dodatnim rizicima.

(64)

Klijentima članova sustava poravnanja koji poravnanje svojih ugovora o OTC izvedenicama obavljaju posredstvom središnjih drugih ugovornih strana treba osigurati visoku razinu zaštite. Stvarna razina zaštite ovisi o razini odvajanja koju ti klijenti odaberu. Posrednici trebaju odvojiti svoju imovinu od imovine svojih klijenata. Zbog toga središnje druge ugovorne strane trebaju voditi ažurirane i lako prepoznatljive evidencije, kako bi olakšale prijenos pozicija i imovine klijenata člana sustava poravnanja koji ne ispunjava svoje obveze solventnom članu sustava poravnanja ili ovisno o slučaju, urednu likvidaciju pozicija klijenata i povrat viška kolaterala klijentima. Zahtjevi utvrđeni ovom Uredbom o odvajanju i prenosivosti pozicija i imovine klijenata stoga imaju prednost nad proturječnim zakonima, propisima i administrativnim mjerama država članica koji sprečavaju ugovorne strane u ispunjavanju tih zahtjeva.

(65)

Središnja druga ugovorna strana treba imati pouzdan okvir za upravljanje rizicima radi upravljanja kreditnim, likvidnosnim, operativnim i drugim rizicima, kao i rizicima koje snosi ili predstavlja za druge subjekte kao rezultat međuovisnosti. Središnja druga ugovorna strana treba uspostaviti odgovarajuće postupke i mehanizme za slučajeve neispunjavanja obveza člana sustava poravnanja. Radi smanjenja rizika zaraze koji proizlazi iz takvog neispunjavanja obveza, središnja druga ugovorna strana treba odrediti stroge zahtjeve za sudjelovanje, prikupljati odgovarajuće inicijalne iznose nadoknade, održavati jamstveni fond i druga financijska sredstva za pokriće mogućih gubitaka. Kako bi kontinuirano osigurala dovoljno sredstava, središnja druga ugovorna strana treba utvrditi minimalni iznos ispod kojeg općenito veličina jamstvenog fonda ne smije pasti. Ovime se međutim, ne ograničava mogućnost središnje druge ugovorne strane da u cijelost upotrijebi jamstveni fond za pokriće gubitaka koji proizlaze iz neispunjavanja obveza člana sustava poravnanja.

(66)

U definiranju pouzdanog okvira za upravljanje rizicima, središnja druga ugovorna strana treba uzeti u obzir mogući učinak njegovog rizika i njegov mogući ekonomski učinak na članove sustava poravnanja i njihove klijente. Iako razvoj iznimno pouzdanog upravljanja rizicima i nadalje ostaje njen osnovni cilj, središnja druga ugovorna strana može prilagoditi njegove značajke specifičnim aktivnostima i profilima rizika klijenata članova sustava poravnanja, te ako se to smatra primjerenim na temelju kriterija navedenih u regulatornim tehničkim standardima koje utvrđuje ESMA, može uključiti u opseg visoko likvidne imovine koja se prihvaća kao kolateral, barem gotovinu, državne obveznice, pokrivene obveznice u skladu s Direktivom 2006/48/EZ uz primjenu odgovarajućih korektivnih faktora, jamstva člana ESSB-a opoziva na prvi zahtjev, jamstva poslovnih banaka pod strogim uvjetima, posebno u pogledu kreditne sposobnosti davatelja jamstva i kapitalnih veza davatelja jamstva s članovima sustava poravnanja središnje druge ugovorne strane. U određenim slučajevima, ESMA može također razmotriti zlato kao imovinu koja je prihvatljiva kao kolateral. Središnje druge ugovorne strane trebaju biti u mogućnosti prihvatiti, pod strogim uvjetima u pogledu upravljanja rizicima, jamstva poslovnih banaka od nefinancijskih drugih ugovornih strana koje djeluju u svojstvu članova sustava poravnanja.

(67)

Strategije središnjih drugih ugovornih strana za upravljanje rizicima trebaju biti dovoljno pouzdane kako bi se izbjegli rizici za porezne obveznike.

(68)

Pozivi na uplatu iznosa nadoknade i korektivni faktori za kolateral mogu imati procikličke efekte. Središnje druge ugovorne strane, nadležna tijela i ESMA trebaju stoga donijeti mjere za sprečavanje i kontrolu mogućih procikličkih učinaka pri procesu upravljanja rizicima koje donose središnje druge ugovorne strane, pod uvjetom da to ne utječe negativno na pouzdanost i financijsku sigurnost središnje druge ugovorne strane.

(69)

Upravljanje izloženošću je važan dio postupka poravnanja. Općenito za pružanje usluga poravnanja, treba dopustiti pristup i uporabu odgovarajućih izvora za formiranje cijena. Ti izvori za formiranje cijena trebaju uključiti one koji se odnose na indekse koji se koriste za upućivanja na izvedenice ili druge financijske instrumente.

(70)

Iznosi nadoknade su prva linija obrane središnje druge ugovorne strane. Iako središnje druge ugovorne strane trebaju uložiti primljene iznose nadoknade na siguran i razborit način, trebaju uložiti posebne napore da osiguraju odgovarajuću zaštitu iznosa nadoknade kako bi mogli jamčiti njihov pravovremeni povrat članovima sustava poravnanja koji ispunjavaju svoje obveze ili središnjoj drugoj ugovornoj strani koja je u odnosu međudjelovanja u slučaju kada središnja druga ugovorna strana koja prikuplja te iznose nadoknade ne ispunjava svoje obveze.

(71)

Pristup primjerenim sredstvima likvidnosti je ključan za središnju drugu ugovornu stranu. Ta likvidnost može potjecati od pristupa likvidnosti središnje banke ili likvidnosti kreditno sposobne i pouzdane poslovne banke ili iz kombinacije oba izvora. Pristup likvidnosti može proizlaziti iz odobrenja izdanog u skladu s člankom 6. Direktive 2006/48/EZ ili drugih odgovarajućih aranžmana. U ocjenjivanju adekvatnosti likvidnosnih sredstava, pogotovo u stresnim situacijama, središnja druga ugovorna strana treba uzeti u obzir rizike koji proizlaze iz dobivanja likvidnosti oslanjanjem jedino na kreditne linije poslovnih banaka.

(72)

„Europskim kodeksom ponašanja za poravnanje i namiru” od 7. studenoga 2006. utvrđen je dobrovoljni okvir za uspostavu veza između središnjih drugih ugovornih strana. Međutim, područje aktivnosti nakon trgovanja i nadalje je fragmentirano u pogledu državnih granica, što poskupljuje prekogranično trgovanje i priječi usklađivanje. Stoga je potrebno utvrditi uvjete za sklapanje ugovora o međudjelovanju između središnjih drugih ugovornih strana pod uvjetom da se njima dotične središnje druge ugovorne strane ne izlažu rizicima kojima se ne upravlja na primjeren način.

(73)

Ugovori o međudjelovanju su važni radi veće integracije tržišta nakon trgovanja unutar Unije i treba ih urediti propisima. Međutim, budući da ugovori o međudjelovanju mogu izložiti središnje druge ugovorne strane dodatnim rizicima, središnje druge ugovorne strane trebaju tri godine imati odobrenje za poravnanje ili biti priznate u skladu s ovom Uredbom ili imati odobrenje u skladu s prethodnim nacionalnim sustavom za izdavanje odobrenja, prije nego što nadležna tijela daju svoje odobrenje za takve ugovore o međudjelovanju. Nadalje, s obzirom na dodatnu složenost ugovora o međudjelovanju između središnjih drugih ugovornih strana koje obavljaju poravnanje ugovora o OTC izvedenicama, u ovoj je fazi primjereno ograničiti opseg ugovora o međudjelovanju na prenosive vrijednosne papire i instrumente tržišta novca. Međutim, do 30. rujna 2014., ESMA treba podnijeti izvješće Komisiji o primjerenosti proširivanja tog opsega na druge financijske instrumente.

(74)

Trgovinski repozitoriji prikupljaju u regulatorne svrhe podatke koji su relevantni za tijela u svim državama članicama. ESMA treba preuzeti odgovornost za registraciju, oduzimanje registracije i nadzor trgovinskih repozitorija.

(75)

Budući da se regulatori, središnje druge ugovorne strane i ostali sudionici na tržištu oslanjaju na podatke koji se vode u trgovinskim repozitorijima, potrebno je osigurati da trgovinski repozitoriji podliježu strogim zahtjevima u pogledu poslovanja, vođenja evidencije i upravljanja podacima.

(76)

Kako bi se sudionicima na tržištu omogućilo da donesu informiranu odluku, treba osigurati transparentnost cijena, naknada i modela upravljanja rizicima vezano uz usluge koje pružaju središnje druge ugovorne strane, njihovi članovi i trgovinski repozitoriji.

(77)

Kako bi učinkovito izvršavala svoje zadaće, ESMA treba biti u mogućnosti tražiti na temelju običnog zahtjeva ili odluke, sve potrebne informacije od trgovinskih repozitorija, povezanih trećih strana i trećih strana kojima su trgovinski repozitoriji izdvojili poslovne procese ili aktivnosti. Ako ESMA zatraži takve informacije na temelju običnog zahtjeva, adresat nije obavezan pružiti te informacije, no u slučaju da to učini dobrovoljno, pružene informacije ne smiju biti netočne ili dovoditi u zabludu. Te informacije se trebaju staviti na raspolaganje bez odlaganja.

(78)

Ne dovodeći u pitanje slučajeve koje pokriva kazneno ili porezno pravo, nadležna tijela, ESMA, druga tijela ili fizičke ili pravne osobe koje nisu nadležna tijela, koji primaju povjerljive informacije trebaju te informacije koristiti samo u obavljanju svojih zadaća i za izvršavanje svojih funkcija. Međutim, ovime se ne sprečava izvršavanje funkcija, u skladu s nacionalnim pravom, nacionalnih tijela odgovornih za prevenciju, istražne radnje ili ispravljanje nepravilnosti.

(79)

Kako bi mogla učinkovito izvršavati svoje ovlasti, ESMA treba imati mogućnost provođenja istraga i izravnog nadzora.

(80)

ESMA treba imati mogućnost delegiranja određenih nadzornih zadaća nadležnom tijelu države članice, kao na primjer u slučaju kada nadzorna zadaća zahtjeva znanje i stručnost u pogledu lokalnih uvjeta, koji su dostupniji na nacionalnoj razini. ESMA treba imati mogućnost delegiranja provedbe određenih istražnih zadaća i izravnih nadzora. Prije delegiranja zadaća, ESMA se treba savjetovati s mjerodavnim nadležnim tijelom o detaljnim uvjetima za delegiranje zadaća kao i o opsegu zadaće koja se delegira, roku za obavljanje zadaće i prijenosu potrebnih informacija ESMA-i i od strane ESMA-e. ESMA treba isplatiti naknadu nadležnim tijelima za obavljanje delegirane zadaće u skladu s propisom o naknadama kojeg donosi Komisija putem delegiranog akta. ESMA ne smije imati mogućnost delegiranja ovlasti za donošenje odluka o registraciji.

(81)

Treba osigurati da nadležna tijela imaju mogućnost tražiti da ESMA preispita jesu li ispunjeni uvjeti za oduzimanje registracije trgovinskom repozitoriju. ESMA treba procijeniti takve zahtjeve i poduzeti potrebne mjere.

(82)

ESMA treba imati mogućnost nametanja periodičnih novčanih kazni kako bi primorala trgovinske repozitorije da zaustave povrede, dostave potpune i točne informacije koje traži ESMA ili da pristanu na istragu ili izravni nadzor.

(83)

ESMA također treba imati mogućnost nametanja globa trgovinskim repozitorijima kada ustanovi da su namjerno ili nemarom izvršili povredu ove Uredbe. Globe se izriču u skladu s razinom ozbiljnosti povrede. Povrede treba podijeliti u različite skupine kojima se dodjeljuju određene globe. U izračunavanju globe za određenu povredu, ESMA se treba koristiti metodologijom od dva koraka koja se sastoji od određivanja temeljnog iznosa i usklađivanja tog temeljnog iznosa, prema potrebi, pomoću različitih koeficijenata. Temeljni iznos određuje se uzimanjem u obzir godišnjeg prometa dotičnog trgovinskog repozitorija, a usklađenja se provode povećavanjem ili umanjenjem temeljnog iznosa primjenom relevantnih koeficijenata u skladu s ovom Uredbom.

(84)

Ovom Uredbom treba odrediti koeficijente za otežavajuće i olakšavajuće okolnosti kako bi se ESMA-i osigurali potrebni alati za odlučivanje o globi koja je razmjerna ozbiljnosti povrede koju je izvršio trgovinski repozitorij, uzimajući u obzir okolnosti u kojima je ta povreda izvršena.

(85)

Prije odlučivanja o izricanju globa ili periodičnih novčanih kazni, ESMA treba dati priliku osobama u postupku da budu saslušane radi poštovanja njihovih prava na obranu.

(86)

ESMA se treba suzdržati od izricanja globa ili periodičnih novčanih kazni u slučaju pravomoćne prethodne oslobađajuće presude ili osude koja proizlazi iz identičnih činjenica ili iz sličnih činjenica, u kaznenim postupcima prema nacionalnom pravu.

(87)

Odluke ESMA-e o izricanju globa ili periodičnih novčanih kazni trebaju biti izvršive i njihova izvršnost treba podlijegati pravilima građanskog postupka koja su na snazi u državi na području koje se on provodi. Pravila građanskog postupka ne smiju uključivati kaznena postupovna pravila ali mogu uključivati administrativna postupovna pravila.

(88)

U slučaju povrede koju izvrši trgovinski repozitorij, ESMA treba biti ovlaštena poduzeti niz nadzornih mjera, što uključuje i njen zahtjev trgovinskom repozitoriju da prekine povredu i, kao krajnje sredstvo, oduzeti registraciju u slučaju kada trgovinski repozitorij ozbiljno ili opetovano izvršava povredu ove Uredbe. ESMA primjenjuje nadzorne mjere uzimajući u obzir prirodu i ozbiljnost povrede pri čemu vodi računa o načelu razmjernosti. Prije odlučivanja o nadzornim mjerama, ESMA treba dati osobama u postupku priliku da budu saslušane radi poštovanja njihovih prava na obranu.

(89)

Nužno je da države članice i ESMA štite pravo na privatnost fizičkih osoba prilikom obrade osobnih podataka, u skladu s Direktivom 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom prijenosu takvih podataka (22) i Uredbom (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (23).

(90)

Važno je osigurati međunarodnu konvergenciju zahtjeva za središnje druge ugovorne strane i trgovinske repozitorije. Ova Uredba poštuje postojeće preporuke koje su izradili Odbor za platni sustav i sustav namire (Committee on Payment and Settlement Systems, CPSS) i Međunarodna organizacija nadzornih tijela za vrijednosne papire (International Organization of Securities Commissions, IOSCO), uz napomenu da su načela za infrastrukturu financijskog tržišta, uključujući središnje druge ugovorne strane, koja su izradili CPSS i IOSCO utvrđena 16. travnja 2012. Ona stvara okvir Unije u kojima središnje druge ugovorne strane mogu sigurno poslovati. ESMA treba uzeti u obzir te postojeće standarde i njihov daljnji razvoj prilikom izrade ili predlaganja izmjena regulatornih tehničkih standarda i smjernica i preporuka predviđenih ovom Uredbom.

(91)

Komisiji treba delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) vezano uz izmjene popisa subjekata izuzetih iz ove Uredbe, daljnje poslovnike koji se odnose na izricanje globa ili periodičnih novčanih kazni i odredbe o pravima na obranu, rokovima, naplati globa ili periodičnih novčanih kazni i zastarama za određivanje i izvršenje novčanih kazni ili globa; mjere za izmjenu Priloga II. radi uzimanja u obzir kretanja na financijskim tržištima; daljnju specifikaciju vrsta naknada, predmeta vezano uz koje se plaćaju naknade, iznosa naknada i načina na koji se one plaćaju. Posebno je važno da Komisija obavi odgovarajuća savjetovanja tijekom pripremnog dijela posla, također i na stručnoj razini. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata Komisija treba osigurati istovremeni, pravovremeni i primjereni prijenos relevantnih dokumenata Europskom parlamentu i Vijeću.

(92)

Radi osiguranja dosljedne usklađenosti, Komisiji treba delegirati ovlast za donošenje nacrta regulatornih tehničkih standarda europskih nadzornih tijela u skladu s člancima 10. do 14. Uredbi (EU) br. 1093/2010, (EU) br. 1094/2010 i (EU) br. 1095/2010 radi primjene, za potrebe ove Uredbe, točaka 4. do 10. odjeljka C Priloga I. Direktivi 2004/39/EZ i radi određivanja: ugovora o OTC izvedenicama za koje se smatra da imaju izravan, značajan i predvidiv utjecaj unutar Unije ili slučajeva kada je potrebno ili primjereno spriječiti izbjegavanje neke od odredbi iz ove Uredbe; vrsta neizravnih ugovornih aranžmana koji ispunjavaju uvjete navedene u ovoj Uredbi; vrsta ugovora o OTC izvedenicama koji trebaju podlijegati obvezi poravnanja, datuma od kojeg ili od kojih obveza poravnanja treba proizvoditi učinke, uključujući postepeno uvođenje, kategorija drugih ugovornih strana na koje se primjenjuje obveza poravnanja i minimalnog preostalog dospijeća ugovora o OTC izvedenicama koji su sklopljeni ili obnovljeni prije datuma na koji obveza poravnanja proizvodi učinke; podataka koji se moraju navesti u obavijesti koje nadležno tijelo šalje ESMA-i o izdavanju odobrenja središnjoj drugoj ugovornoj strani za obavljanje poravnanja određene vrste ugovora o OTC izvedenicama; posebnih vrsta ugovora o OTC izvedenicama, razine standardizacije ugovornih uvjeta i operativnih postupaka, obujma i likvidnosti i dostupnosti fer, pouzdanih i opće prihvaćenih informacija o formiranju cijena; podataka koje treba uključiti u ESMA-in registar vrsta ugovora o OTC izvedenicama koji podliježu obvezi poravnanja; podataka i vrste izvješća za različite vrste izvedenica; kriterija za određivanje ugovora o OTC izvedenicama koji objektivno mjerljivo smanjuju rizike koji su izravno povezani s komercijalnom aktivnošću ili djelatnošću financiranja poslovanja i vrijednostima pragova poravnanja, postupaka i aranžmana povezano s tehnikama smanjenja rizika ugovora o OTC izvedenicama čije poravnanje ne obavlja središnja druga ugovorna strana; postupaka upravljanja rizicima, uključujući potrebne razine i vrstu kolaterala i aranžmane za odvajanje i potrebnu razinu kapitala; pojma fragmentacije likvidnosti; zahtjeva u pogledu kapitala, zadržane dobiti i rezervi središnjih drugih ugovornih strana; minimalnog sadržaja pravila i sustava upravljanja središnjih drugih ugovornih strana; podataka o evidencijama i informacijama koje zadržavaju središnje druge ugovorne strane; minimalnog sadržaja i zahtjeva za politike kontinuiteta poslovanja i planova oporavka od kriznih situacija središnjih drugih ugovornih strana; primjerenog postotka i vremenskih okvira za likvidaciju i izračun povijesne volatilnosti koja se treba uzeti u obzir za različite vrste financijskih instrumenata vodeći računa o tome da se postigne cilj ograničavanja procikličnosti i uvjeta za provedbu praksi vezano uz portfeljne iznose nadoknade; okvira za utvrđivanje ekstremnih ali mogućih tržišnih uvjeta koji se treba koristiti prilikom određivanja veličine jamstvenog fonda i sredstava središnjih drugih ugovornih strana; metodologije za izračun i održavanje iznosa kapitala središnjih drugih ugovornih strana; vrste kolaterala koja se može smatrati visoko likvidnom, poput gotovine, zlata, državnih i korporativnih obveznica visoke kvalitete, pokrivenih obveznica i korektivnih faktora i uvjeta pod kojima se jamstva poslovnih banaka mogu prihvatiti kao kolateral; financijskih instrumenata koji se mogu smatrati visoko likvidnima a nose minimalni kreditni i tržišni rizik, visoko osigurani aranžmani i limiti koncentracije; vrste ispitivanja otpornosti na stres koje trebaju provoditi središnje druge ugovorne strane za različite vrste financijskih instrumenata i portfelja, uključivanja članova sustava poravnanja ili drugih strana u ta ispitivanja, učestalosti i vremena provođenja testova i ključnih informacija koje središnja druga ugovorna strana treba otkriti o svom modelu upravljanja rizicima i pretpostavkama korištenim u provođenju ispitivanja otpornosti na stres; podataka iz zahtjeva za registraciju trgovinskog repozitorija kod ESMA-e; učestalosti kojom trgovinski repozitoriji trebaju otkriti informacije o agregiranim pozicijama prema vrsti ugovora o OTC izvedenicama i razine detalja tih informacija; i operativnih standarda koji su nužni za agregiranje i usporedbu podataka između trgovinskih repozitorija.

(93)

Treba se smatrati da se svaka obveza nametnuta ovom Uredbom koja se dalje razrađuje pomoću delegiranih ili provedbenih akata koji se donose u skladu s člankom 290. ili 291. UFEU, primjenjuje tek od datuma na koji ti akti proizvode učinke.

(94)

U okviru razvoja tehničkih smjernica i regulatornih tehničkih standarda, a posebno prilikom određivanja praga poravnanja za nefinancijske druge ugovorne strane u skladu s ovom Uredbom, ESMA treba organizirati javne rasprave sudionika na tržištu.

(95)

Kako bi se osigurali ujednačeni uvjeti za provedbu ove Uredbe, na Komisiju treba prenijeti provedbene ovlasti. Te ovlasti treba izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (24).

(96)

Komisija treba pratiti i ocjenjivati potrebu za eventualnim odgovarajućim mjerama za osiguranje dosljedne i učinkovite primjene i razvoja propisa, standarda i praksi iz područja obuhvaćenog ovom Uredbom, uzimajući u obzir rezultate rada relevantnih međunarodnih foruma.

(97)

S obzirom na pravila o sustavima koji su u odnosu međudjelovanja, smatralo se primjerenim izmijeniti Direktivu 98/26/EZ radi zaštite prava upravitelja sustava koji osigurava kolateralno jamstvo upravitelju sustava primatelja u slučaju stečajnog postupka protiv tog upravitelja sustava primatelja.

(98)

Radi poboljšanja učinkovitog poravnanja, evidentiranja, namire i plaćanja, središnje druge ugovorne strane i trgovinski repozitoriji trebaju u svoje postupke komunikacije sa sudionicima i infrastrukturama tržišta s kojima su povezani uključiti relevantne međunarodne komunikacijske postupke i standarde za razmjenu podataka i referentne podatke.

(99)

Budući da ciljeve ove Uredbe, odnosno određivanje jedinstvenih zahtjeva za ugovore o OTC izvedenicama i za obavljanje aktivnosti središnjih drugih ugovornih strana i trgovinskih repozitorija, ne mogu dostatno ostvariti države članice te se isti zbog opsega mjera mogu na bolji način ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere, u skladu s načelom supsidijarnosti kako je utvrđeno člankom 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom razmjernosti, kako je utvrđeno u tom članku, ova Uredba ne prelazi okvire onog što je potrebno za postizanje tih ciljeva,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

GLAVA I.

PREDMET, OPSEG PRIMJENE I DEFINICIJE

Članak 1.

Predmet i opseg primjene

1.   Ovom se Uredbom utvrđuju zahtjevi za poravnanje i bilateralno upravljanje rizicima za ugovore o OTC izvedenicama, izvještajni zahtjevi za ugovore o izvedenicama i jedinstveni zahtjevi za obavljanje aktivnosti središnjih drugih ugovornih strana i trgovinskih repozitorija.

2.   Ova se Uredba primjenjuje na središnje druge ugovorne strane i njihove članove sustava poravnanja, financijske druge ugovorne strane i trgovinske repozitorije. Ona se primjenjuje na nefinancijske druge ugovorne strane i mjesta trgovanja ako je to predviđeno.

3.   Glava V. ove Uredbe primjenjuje se samo na prenosive vrijednosne papire i instrumente tržišta novca, kako je utvrđeno u točki 18.(a) i (b) i točki 19. članka 4. stavka 1. Direktive 2004/39/EZ.

4.   Ova se Uredba ne primjenjuje na:

(a)

članove ESSB-a i tijela ostalih država članica koja obavljaju slične funkcije i ostala javna tijela Unije zadužena za upravljanje ili koja posreduju pri upravljanju javnim dugom;

(b)

Banku za međunarodne namire.

5.   S iznimkom izvještajne obveze u skladu s člankom 9., ova se Uredba ne primjenjuje na sljedeće subjekte:

(a)

multilateralne razvojne banke, kako su navedene u odjeljku 4.2. dijela 1. Priloga VI. Direktivi 2006/48/EZ;

(b)

javna državna tijela u smislu točke 18. članka 4. Direktive 2006/48/EZ koja su u vlasništvu središnjih država i kojima središnje države pružaju izričite jamstvene aranžmane;

(c)

Europski fond za financijsku stabilnost i Mehanizam za europsku financijsku stabilnost.

6.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 82. radi izmjene popisa navedenog u stavku 4. ovog članka.

U tu svrhu, Komisija najkasnije 17. studenoga 2012. Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o ocjeni međunarodnog tretmana javnih tijela zaduženih za upravljanje javnim dugom ili koja posreduju pri upravljanju javnim dugom i središnjih banaka.

To izvješće uključuje komparativnu analizu tretmana tih tijela i središnjih banaka u pravnom okviru značajnog broja trećih zemalja, uključujući najmanje tri najznačajnije jurisdikcije u pogledu obujma ugovora kojima se trguje i standarda upravljanja rizicima koji se primjenjuju na transakcije izvedenicama tih tijela i središnjih banaka u tim jurisdikcijama. Ako se u izvješću zaključi, posebno u pogledu komparativne analize, da je iz obveze poravnanja i izvješćivanja potrebno izuzeti monetarne odgovornosti središnjih banaka tih trećih zemalja, Komisija ih dodaje na popis naveden u stavku 4.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(1)

„središnja druga ugovorna strana” znači pravnu osobu koja posreduje između drugih ugovornih strana u ugovorima kojima se trguje na jednom ili više financijskih tržišta, te postaje kupac svakom prodavatelja i prodavatelj svakom kupcu;

(2)

„trgovinski repozitorij” znači pravnu osobu koja na središnjem mjestu prikuplja i vodi evidenciju o izvedenicama;

(3)

„poravnanje” znači postupak uspostavljanja pozicija, uključujući izračun neto obveza i postupak kojim se osigurava dostupnost financijskih instrumenata, gotovine, ili obojeg za osiguranje izloženosti koje proizlaze iz tih pozicija;

(4)

„mjesto trgovanja” znači sustav kojim upravlja investicijsko društvo ili tržišni operater u smislu članka 4. stavka 1. točke 1. i članka 4. stavka 1. točke 13. Direktive 2004/39/EZ osim sistematskog internalizatora u smislu članka 4. stavka 1. točke 7. te Direktive, koji u sustavu objedinjuje interese za kupnju ili prodaju financijskih instrumenata, na način koji dovodi do zaključivanja ugovora u skladu s glavom II. ili III. te Direktive;

(5)

„izvedenica” ili „ugovor o izvedenicama” znači financijski instrument kako je utvrđeno u točkama 4. do 10. odjeljka C Priloga I. Direktivi 2004/39/EZ kako je provedena člankom 38. i 39. Uredbe (EZ) br. 1287/2006;

(6)

„vrsta izvedenica” znači podskupinu izvedenica koje dijele zajedničke i bitne značajke što uključuje barem odnos s temeljnom imovinom, vrstu temeljne imovine i valutu ugovorenog iznosa. Izvedenice koje pripadaju istoj vrsti mogu imati različite rokove dospijeća;

(7)

„OTC izvedenica” ili „ugovori o OTC izvedenicama” znači ugovor o izvedenicama koji se ne izvršava na uređenom tržištu u smislu članka 4. stavka 1. točke 14. Direktive 2004/39/EZ ili na tržištu treće zemlje koje se smatra istovrijednim uređenom tržištu u skladu s člankom 19. stavkom 6. Direktive 2004/39/EZ;

(8)

„financijska druga ugovorna strana” znači investicijsko društvo koje ima odobrenje za rad u skladu s Direktivom 2004/39/EZ, kreditna institucija koja ima odobrenje za rad u skladu s Direktivom 2006/48/EZ, društvo za osiguranje koje ima odobrenje za rad u skladu s Direktivom 73/239/EEZ, društvo za životno osiguranje koje ima odobrenje za rad u skladu s Direktivom 2002/83/EZ, društvo za reosiguranje koje ima odobrenje za rad u skladu s Direktivom 2005/68/EZ, UCITS i, prema potrebi, njegovo društvo za upravljanje, koje ima odobrenje za rad u skladu s Direktivom 2009/65/EZ, institucija za strukovno mirovinsko osiguranje u smislu članka 6. točke (a) Direktive 2003/41/EZ i alternativni investicijski fond kojim upravlja upravitelj alternativnih investicijskih fondova koji ima odobrenje za rad ili je registriran u skladu s Direktivom 2011/61/EU;

(9)

„nefinancijska druga ugovorna strana” znači društvo s poslovnim nastanom u Uniji osim subjekata navedenih u točkama 1. do 8.;

(10)

„mirovinski sustav” znači:

(a)

institucije za strukovno mirovinsko osiguranje u smislu članka 6. točke (a) Direktive 2003/41/EZ, uključujući sve subjekte koji imaju odobrenje za rad koji su odgovorni za upravljanje takvom institucijom i koji djeluju u njeno ime, kako je navedeno u članku 2. stavku 1. te Direktive kao i svi pravni subjekti osnovani radi ulaganja takvih institucija, koje djeluju samo i isključivo u njihovom interesu;

(b)

djelatnosti institucija za strukovno mirovinsko osiguranje iz članka 3. Direktive 2003/41/EZ;

(c)

djelatnosti strukovnog mirovinskog osiguranja društava za životno osiguranje obuhvaćene Direktivom 2002/83/EZ, pod uvjetom da su sva imovina i sve obveze te djelatnosti odvojene te da se njima upravlja i da su organizirane odvojeno od ostalih djelatnosti društva za osiguranje, bez mogućnosti prijenosa.

(d)

svi ostali subjekti koji imaju odobrenje za rad i nad kojima se provodi nadzor ili aranžmani koji djeluju na nacionalnoj osnovi, pod uvjetom da:

i.

su priznati u skladu s nacionalnim pravom; i

ii.

njihova glavna svrha je pružanje mirovinskih davanja;

(11)

„rizik druge ugovorne strane” znači rizik da druga ugovorna strana u transakciji neće ispuniti obveze prije konačne namire novčanog toka transakcije;

(12)

„ugovor o međudjelovanju” znači ugovor između dvije ili više središnjih drugih ugovornih strana koji uključuje izvršavanje transakcija između sustava;

(13)

„nadležno tijelo” znači nadležno tijelo iz propisa navedenih u točki 8. ovog članka, nadležno tijelo iz članka 10. stavka 5. ili tijelo koje je imenovala država članica u skladu s člankom 22.;

(14)

„član sustava poravnanja” znači društvo koje sudjeluje u središnjoj drugoj ugovornoj strani i koje je odgovorno za izvršavanje financijskih obveza koje proizlaze iz takvog sudjelovanja;

(15)

„klijent” znači društvo koje je u ugovornom odnosu s članom sustava poravnanja središnje druge ugovorne strane koji omogućava tom društvu poravnanje njegovih transakcija posredstvom te središnje druge ugovorne strane;

(16)

„grupa” znači grupa društava koja se sastoji od matičnog društva i njegovih društava kćeri u smislu članaka 1. i 2. Direktive 83/349/EEZ ili grupu društava iz članka 3. stavka 1. i članka 80. stavaka 7. i 8. Direktive 2006/48/EZ;

(17)

„financijska institucija” znači društvo osim kreditne institucije, čija je glavna aktivnost stjecanje financijskih sredstava ili provođenje jedne ili više aktivnosti navedenih u točkama 2. do 12. Priloga I. Direktivi 2006/48/EZ;

(18)

„financijski holding” znači financijska institucija, čija su društva kćeri isključivo ili uglavnom kreditne institucije ili financijske institucije, s time da je barem jedno od tih društava kćeri kreditna institucija i koja nije mješoviti financijski holding u smislu članka 2. stavka 15. Direktive 2002/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2002. o dodatnom nadzoru kreditnih institucija, društava za osiguranje i investicijskih društava u financijskom konglomeratu (25);

(19)

„društvo za pomoćne usluge” znači društvo čija se glavna aktivnost sastoji od vlasništva nad ili upravljanja imovinom, upravljanja uslugama obrade podataka ili slične aktivnosti koja predstavlja pomoćnu aktivnost glavnoj aktivnosti jedne ili više kreditnih institucija;

(20)

„kvalificirani udjel” znači izravni ili neizravni udjel u središnjoj drugoj ugovornoj strani ili trgovinskom repozitoriju koji predstavlja najmanje 10 % udjela u kapitalu ili u glasačkim pravima, kako je utvrđeno u člancima 9. i 10. Direktive 2004/109/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 2004. o usklađivanju zahtjeva za transparentnošću u vezi s informacijama o izdavateljima čiji su vrijednosni papiri uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu (26), uzimajući u obzir uvjete vezano uz udruživanje tih udjela utvrđene u članku 12. stavcima 4. i 5. te Direktive, ili koji omogućava izvršenje značajnog utjecaja na upravljanje središnjom drugom ugovornom stranom ili trgovinskim repozitorijem u kojem postoji takav udjel;

(21)

„matično društvo” znači matično društvo kako je opisano u člancima 1. i 2. Direktive 83/349/EEZ;

(22)

„društvo kći” znači društvo kći kako je opisano u člancima 1. i 2. Direktive 83/349/EEZ, uključujući društvo kći društva kćeri krajnjeg matičnog društva;

(23)

„kontrola” znači odnos između matičnog društva i društva kćeri, kako je opisano u članku 1. Direktive 83/349/EEZ;

(24)

„uska povezanost” znači situacija u kojoj su dvije ili više fizičkih ili pravnih osoba povezane na sljedeći način:

(a)

sudjelovanjem, putem izravnog vlasništva ili kontrole nad 20 % ili više prava glasa ili kapitala u jednom društvu; ili

(b)

kontrolom ili sličnim odnosom između fizičke ili pravne osobe i društva ili društva kćeri društva koje se također smatra društvom kćeri matičnog društva koje je na čelu tih društava.

Situacija u kojoj su dvije ili više fizičkih ili pravnih osoba trajno povezane s istom osobom kroz odnos kontrole također se smatra uskom povezanošću između tih osoba.

(25)

„kapital” znači upisani kapital u smislu članka 22. Direktive Vijeća 86/635/EEZ od 8. prosinca 1986. o godišnjim financijskim izvještajima i konsolidiranim izvještajima banaka i drugih financijskih institucija (27) ako je plaćen, plus povezani računi premija na dionice, te ako u potpunosti apsorbira gubitke iz redovnog poslovanja i, u slučaju stečaja ili likvidacije, se raspoređuje nakon svih ostalih potraživanja;

(26)

„rezerve” znači rezerve kako je utvrđeno u članku 9. Četvrte direktive Vijeća 78/660/EEZ od 25. srpnja 1978. na temelju članka 54. stavka 3. točke (g) Ugovora o godišnjim financijskim izvještajima za određene vrste trgovačkih društava (28) i zadržana dobit i preneseni gubici koji su rezultat konačnog računa dobiti ili gubitaka;

(27)

„odbor” znači upravni ili nadzorni odbor, ili oboje, u skladu s nacionalnim zakonom o trgovačkim društvima;

(28)

„neovisni član” odbora znači član odbora koji nije u poslovnom, obiteljskom ili drugom odnosu koji dovodi do sukoba interesa vezano uz dotičnu središnju drugu ugovornu stranu ili njene vlasnike kontrolnih udjela, njenu upravu ili članove sustava poravnanja i koji nije bio u takvom odnosu tijekom razdoblja od pet godina prije njegovog članstva u odboru;

(29)

„više rukovodstvo” znači osoba ili osobe koje stvarno upravljaju poslovanjem središnje druge ugovorne strane ili trgovinskog repozitorija i izvršni član ili članovi odbora.

Članak 3.

Unutargrupne transakcije

1.   U pogledu nefinancijske druge ugovorne strane, unutargrupna transakcija je ugovor o OTC izvedenicama koji je sklopljen s drugom ugovornom stranom koja čini dio iste grupe pod uvjetom da su obje druge ugovorne strane u cijelosti obuhvaćene istom konsolidacijom i da podliježu odgovarajućoj centraliziranoj procjeni rizika te postupcima mjerenja i kontrole rizika, i da druga ugovorna strana ima poslovni nastan u Uniji ili, ako ima poslovni nastan u trećoj zemlji, da je Komisija donijela provedbeni akt u skladu s člankom 13. stavkom 2. u pogledu te treće zemlje.

2.   U pogledu financijske druge ugovorne strane, unutargrupna transakcija znači:

(a)

ugovor o OTC izvedenicama koji je sklopljen s drugom drugom ugovornom stranom koja čini dio iste grupe, pod uvjetom da su ispunjeni sljedeći uvjeti:

i.

financijska druga ugovorna strana ima poslovni nastan u Uniji ili, ako ima poslovni nastan u trećoj zemlji, Komisija je donijela provedbeni akt u skladu s člankom 13. stavkom 2. u pogledu te treće zemlje;

ii.

druga druga ugovorna strana je financijska druga ugovorna strana, financijski holding, financijska institucija ili društvo za pomoćne usluge koji podliježu odgovarajućim bonitetnim zahtjevima;

iii.

obje druge ugovorne strane u cijelosti su obuhvaćene istom konsolidacijom;

iv.

obje druge ugovorne strane podliježu odgovarajućoj centraliziranoj ocjeni rizika te postupcima mjerenja i kontrole rizika;

(b)

ugovor o OTC izvedenicama koji je sklopljen s drugom drugom ugovornom stranom gdje su obje druge ugovorne strane dio istog institucionalnog programa zaštite, iz članka 80. stavka 8. Direktive 2006/48/EZ, pod uvjetom da je ispunjen uvjet naveden u točki (a) podtočki ii. ovog stavka;

(c)

ugovor o OTC izvedenicama koji je sklopljen između kreditnih institucija povezanih s istim središnjim tijelom ili između takve kreditne institucije i središnjeg tijela, kako je navedeno u članku 3. stavku 1. Direktive 2006/48/EZ; ili

(d)

ugovor o OTC izvedenicama koji je sklopljen s nefinancijskom drugom ugovornom stranom koja je dio iste grupe pod uvjetom da su obje druge ugovorne strane u cijelosti obuhvaćene istom konsolidacijom i da podliježu odgovarajućoj centraliziranoj ocjeni rizika te postupcima mjerenja i kontrole rizika i da druga ugovorna strana ima poslovni nastan u Uniji ili u jurisdikciji treće zemlje za koju je Komisija donijela provedbeni akt kako je navedeno u članku 13. stavku 2. u pogledu te treće zemlje.

3.   Za potrebe ovog članka, smatra se da su druge ugovorne strane obuhvaćene istom konsolidacijom kada su obje ili:

(a)

uključene u konsolidaciju u skladu s Direktivom 83/349/EEZ ili Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja (MSFI) donesenima u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002 ili, u pogledu grupe čije matično društvo ima sjedište u trećoj zemlji, u skladu s opće prihvaćenim računovodstvenim načelima treće zemlje za koje je utvrđeno da su istovrijedni MSFI-ju u skladu s Uredbom (EZ) br. 1569/2007 (ili računovodstvenim standardima treće zemlje čija je uporaba dozvoljena u skladu s člankom 4. te Uredbe); ili

(b)

obuhvaćene istim nadzorom na konsolidiranoj osnovi u skladu s Direktivom 2006/48/EZ ili Direktivom 2006/49/EZ, ili u pogledu grupe čije matično društvo ima sjedište u trećoj zemlji, istim nadzorom na konsolidiranoj osnovi koji provodi nadležno tijelo treće zemlje koji je potvrđen kao istovrijedan onom koji je uređen načelima utvrđenima u članku 143. Direktive 2006/48/EZ ili članku 2. Direktive 2006/49/EZ.

GLAVA II.

PORAVNANJE, IZVJEŠĆIVANJE I SMANJENJE RIZIKA OTC IZVEDENICA

Članak 4.

Obveza poravnanja

1.   Druge ugovorne strane izvršavaju poravnanje ugovora o OTC izvedenicama koji se odnose na vrstu OTC izvedenica za koje je određeno da podliježu obvezi poravnanja u skladu s člankom 5. stavkom 2., ako ti ugovori ispunjavaju oba sljedeća zahtjeva:

(a)

sklopljeni su na jedan od sljedećih načina:

i.

između dvije financijske druge ugovorne strane;

ii.

između financijske druge ugovorne strane i nefinancijske druge ugovorne strane koja ispunjava uvjete iz članka 10. stavka 1. točke (b);

iii.

između dvije nefinancijske druge ugovorne strane koje ispunjavaju uvjete iz članka 10. stavka 1. točke (b);

iv.

između financijske druge ugovorne strane ili nefinancijske druge ugovorne strane koja ispunjava uvjete iz članka 10. stavka 1. točke (b) i subjekta koji ima poslovni nastan u trećoj zemlji i koji bi podlijegao obvezi poravnanja kada bi imao poslovni nastan u Uniji; ili

v.

između dva subjekta koji imaju poslovni nastan u jednoj ili više trećih zemalja koji bi podlijegali obvezi poravnanja kada bi imali poslovni nastan u Uniji, pod uvjetom da ugovor ima izravan, značajan i predvidljiv utjecaj u Uniji ili gdje je takva obveza potrebna ili primjerena radi sprečavanja izbjegavanja odredbi ove Uredbe; i

(b)

sklopljeni su ili obnovljeni:

i.

na ili nakon datuma od kojeg obveza poravnanja proizvodi učinke; ili

ii.

prilikom ili nakon obavijesti kako je navedeno u članku 5. stavku 1. ali prije datuma od kojeg obveza poravnanja proizvodi učinke ako ugovori imaju preostalo dospijeće veće od minimalnog preostalog dospijeća koje je odredila Komisija u skladu s člankom 5. stavkom 2. točkom (c).

2.   Ne dovodeći u pitanje tehnike smanjenja rizika iz članka 11., ugovori o OTC izvedenicama, koji čine unutargrupne transakcije kako su opisane u članku 3., ne podliježu obvezi poravnanja.

Izuzeće navedeno u prvom podstavku primjenjuje se samo:

(a)

kada su dvije druge ugovorne strane s poslovnim nastanom u Uniji koje pripadaju istoj grupi prvo obavijestile njihova nadležna tijela pisanim putem da se planiraju koristiti izuzećem za ugovore o OTC izvedenicama koje su međusobno sklopile. Obavijest se daje najmanje 30 kalendarskih dana prije korištenja izuzeća. U roku 30 kalendarskih dana nakon primitka te obavijesti, nadležna tijela mogu dati prigovor na uporabu tog izuzeća ako transakcije između drugih ugovornih strana ne ispunjavaju uvjete utvrđene u članku 3., ne dovodeći u pitanje pravo nadležnih tijela da daju prigovor nakon isteka razdoblja od 30 kalendarskih dana ako se ti uvjeti više ne ispunjavaju. U slučaju neslaganja između nadležnih tijela, ESMA može pomoći tim tijelima u postizanju sporazuma u skladu sa svojim ovlastima na temelju članka 19. Uredbe (EU) br. 1095/2010;

(b)

na ugovore o OTC izvedenicama između dviju drugih ugovornih strana koje pripadaju istoj grupi i koje imaju poslovni nastan u državi članici i u trećoj zemlji, ako je druga ugovorna strana s poslovnim nastanom u Uniji dobila odobrenje za primjenu izuzeća od svog nadležnog tijela u roku 30 dana nakon što je ono primilo obavijest od druge ugovorne strane s poslovnim nastanom u Uniji, pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti utvrđeni u članku 3. Nadležno tijelo obavješćuje ESMA-u o toj odluci.

3.   Poravnanje ugovora o OTC izvedenicama koji podliježu obvezi poravnanja u skladu sa stavkom 1. obavlja se posredstvom središnje druge ugovorne strane koja ima odobrenje u skladu s člankom 14. ili koja je priznata u skladu s člankom 25. za obavljanje poravnanja te vrste OTC izvedenica i navedena u registru u skladu s člankom 6. stavkom 2. točkom b.

U tu svrhu druga ugovorna strana postaje član sustava poravnanja, klijent ili uspostavlja neizravne dogovore o poravnanju s članom sustava poravnanja, pod uvjetom da ti dogovori ne povećavaju rizik druge ugovorne strane i osiguravaju da imovina i pozicije druge ugovorne strane uživaju zaštitu koja je istovrijedna onoj navedenoj u člancima 39. i 48.

4.   Kako bi se osigurala dosljedna primjena ovog članka, ESMA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuju ugovori za koje se smatra da imaju izravan, značajan i predvidiv utjecaj unutar Unije ili slučajevi u kojima je potrebno ili primjereno sprečavati izbjegavanje neke odredbe ove Uredbe kako je navedeno u stavku 1. točki (a) podtočki v. i vrste neizravnih ugovornih aranžmana koji ispunjavaju uvjete iz drugog podstavka stavka 3.

ESMA dostavlja Komisiji navedeni nacrt regulatornih tehničkih standarda do 30. rujna 2012.

Delegira se ovlast Komisiji za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

Članak 5.

Postupak obveze poravnanja

1.   Kada nadležno tijelo izdaje odobrenje središnjoj drugoj ugovornoj strani za obavljanje poravnanja određene vrste OTC izvedenica u skladu s člankom 14. ili 15., ono o tom odobrenju odmah obavješćuje ESMA-u.

Kako bi se osigurala dosljedna primjena ovog članka, ESMA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuju podaci koje treba uključiti u obavijesti iz prvog podstavka.

ESMA dostavlja Komisiji navedeni nacrt regulatornih tehničkih standarda do 30. rujna 2012.

Delegira se ovlast Komisiji za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz drugog podstavka u skladu s člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

2.   U roku šest mjeseci od primitka obavijesti u skladu sa stavkom 1. ili obavljanja postupka za priznavanje navedenog u članku 25., ESMA, nakon provođenja javne rasprave i nakon savjetovanja s ESRB-om i, prema potrebi, nadležnim tijelima trećih zemalja, izrađuje i podnosi Komisiji radi potvrde nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuje sljedeće:

a)

vrsta OTC izvedenica koje trebaju podlijegati obvezi poravnanja iz članka 4.;

(b)

datum ili datume od kojih obveza poravnanja proizvodi učinke, uključujući u slučaju postepenog uvođenja i kategorije drugih ugovornih strana na koje se obveza primjenjuje; i

(c)

minimalno preostalo dospijeće ugovora o OTC izvedenicama iz članka 4. stavka 1. točke (b) podtočke ii.

Delegira se ovlast Komisiji za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

3.   Na vlastitu inicijativu ESMA utvrđuje, nakon provođenja javne rasprave i savjetovanja s ESRB-om i, prema potrebi, nadležnim tijelima trećih zemalja u skladu s kriterijima navedenima u točkama (a), (b) i (c) stavka 4. i obavješćuje Komisiju o vrstama OTC izvedenica koje trebaju podlijegati obvezi poravnanja iz članka 4. a za koje još ni jedna središnja druga ugovorna strana nije dobila odobrenje.

Nakon obavijesti, ESMA objavljuje poziv za izradu prijedloga za poravnanje tih vrsta izvedenica.

4.   Uz glavni cilj koji se sastoji od smanjenja sistemskog rizika, nacrt regulatornih tehničkih standarda za dio iz stavka 2. točke (a) uzima u obzir sljedeće kriterije:

(a)

stupanj standardizacije ugovornih uvjeta i operativnih postupaka relevantne vrste OTC izvedenica;

(b)

obujam i likvidnost relevantne vrste OTC izvedenica;

(c)

dostupnost fer, pouzdanih i opće prihvaćenih informacija o kreiranju cijena u dotičnoj vrsti OTC izvedenica.

U pripremi tih nacrta regulatornih tehničkih standarda, ESMA može uzeti u obzir međusobnu povezanost između drugih ugovornih strana koje se koriste relevantnim vrstama OTC izvedenica, očekivani utjecaj na razine rizika druge ugovorne strane između drugih ugovornih strana kao i učinak na tržišno natjecanje u Uniji.

Kako bi se osigurala dosljedna primjena ovog članka, ESMA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se detaljnije određuju kriteriji iz točaka (a), (b) i (c) prvog podstavka.

ESMA dostavlja Komisiji navedeni nacrt regulatornih tehničkih standarda do 30. rujna 2012.

Delegira se ovlast Komisiji za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz trećeg podstavka ovog stavka u skladu s člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

5.   Nacrt regulatornih tehničkih standarda za dio iz stavka 2. točke (b) uzima u obzir sljedeće kriterije:

(a)

očekivani obujam relevantne vrste OTC izvedenica;

(b)

obavlja li već jedna ili više središnjih ugovornih strana poravnanje iste vrste OTC izvedenica;

(c)

sposobnost relevantne središnje druge ugovorne strane da obrađuje očekivani obujam i upravlja rizikom koji proizlazi iz poravnanja relevantne vrste OTC izvedenica;

(d)

vrstu i broj aktivnih drugih ugovornih strana i drugih ugovornih strana za koje se očekuje da će biti aktivne na tržištu za relevantnu vrstu OTC izvedenica;

(e)

vrijeme koje je potrebno drugoj ugovornoj strani koja podliježe obvezi poravnanja da uspostavi aranžmane za poravnanje njenih ugovora o OTC izvedenicama posredstvom središnje druge ugovorne strane;

(f)

upravljanje rizikom i pravnu i operativnu sposobnost niza drugih ugovornih strana koje su aktivne na tržištu za relevantnu vrstu OTC izvedenica i koje bi bile obuhvaćene obvezom poravnanja u skladu s člankom 4. stavkom 1.

6.   Ako određena vrsta ugovora o OTC izvedenicama više nema središnju drugu ugovornu stranu koja ima odobrenje ili je priznata za obavljanje poravnanja tih ugovora u skladu s ovom Uredbom, ona prestaje podlijegati obvezi poravnanja iz članka 4. te se primjenjuje stavak 3. ovog članka.

Članak 6.

Javni registar

1.   ESMA uspostavlja, održava i ažurira javni registar radi jasnog i nedvosmislenog utvrđivanja vrsta OTC izvedenica koje podliježu obvezi poravnanja. Javni registar dostupan je na internetskoj stranici ESMA-e.

2.   Registar sadržava:

(a)

vrste OTC izvedenica koje podliježu obvezi poravnanja u skladu s člankom 4.;

(b)

središnje druge ugovorne strane koje imaju odobrenje ili su priznate za potrebe obveze poravnanja;

(c)

datume od kojih obveza poravnanja proizvodi učinke, uključujući i postepeno uvođenje;

(d)

vrste OTC izvedenica koje je odredila ESMA u skladu s člankom 5. stavkom 3.;

(e)

minimalno preostalo dospijeće ugovora o OTC izvedenicama iz članka 4. stavka 1. točke (b) podtočke ii.;

(f)

središnje druge ugovorne strane o kojima je nadležno tijelo obavijestilo ESMA-u za potrebe obveze poravnanja i datum obavijesti za svaku od njih.

3.   Kada središnja druga ugovorna strana više nema odobrenje ili nije priznata u skladu s ovom Uredbom za poravnanje određene vrste izvedenica, ESMA je odmah briše iz javnog registra vezano uz tu vrstu OTC izvedenica.

4.   Kako bi se osigurala dosljedna primjena ovog članka, ESMA može izraditi nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuju podaci koje treba uključiti u javni registar iz stavka 1.

ESMA dostavlja Komisiji svaki takav nacrt regulatornih tehničkih standarda do 30. rujna 2012.

Delegira se ovlast Komisiji za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

Članak 7.

Pristup središnjoj drugoj ugovornoj strani

1.   Središnja druga ugovorna strana koja ima odobrenje za obavljanje poravnanja ugovora o OTC izvedenicama prihvaća obavljati poravnanje takvih ugovora na nediskriminirajućoj i transparentnoj osnovi, bez obzira na mjesto trgovanja.

Središnja druga ugovorna strana može tražiti da mjesto trgovanja ispunjava operativne i tehničke zahtjeve koje određuje središnja druga ugovorna strana, uključujući zahtjeve koji se odnose na upravljanje rizicima.

2.   Središnja druga ugovorna strana pristaje na ili odbija službeni zahtjev za pristup mjesta trgovanja u roku tri mjeseca od takvog zahtjeva.

3.   Kada središnja druga ugovorna strana odbija pristup u skladu sa stavkom 2., ona daje mjestu trgovanja opširno obrazloženje za takvo odbijanje.

4.   Osim u slučajevima kada nadležno tijelo mjesta trgovanja i ono središnje druge ugovorne strane odbiju pristup, središnja druga ugovorna strana odobrava pristup, podložno drugom podstavku, u roku tri mjeseca od donošenja odluke kojom se daje pristanak na službeni zahtjev mjesta trgovanja u skladu sa stavkom 2.

Nadležno tijelo mjesta trgovanja i ono središnje druge ugovorne strane mogu odbiti pristup središnjoj drugoj ugovornoj strani nakon službenog zahtjeva od strane mjesta trgovanja samo ako bi taj pristup ugrožavao nesmetano i uredno funkcioniranje tržišta ili bi imao negativan utjecaj na sistemski rizik.

5.   ESMA rješava sve sporove koji proizlaze iz neslaganja između nadležnih tijela u skladu sa svojim ovlastima prema članku 19. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

Članak 8.

Pristup mjestu trgovanja

1.   Mjesto trgovanja osigurava podatke o trgovanju na nediskriminirajući i transparentan način svim središnjim drugim ugovornim stranama koje imaju odobrenje za obavljanje poravnanja ugovora o OTC izvedenicama kojima se trguje na tom mjestu trgovanja na zahtjev središnje druge ugovorne strane.

2.   Kada središnja druga ugovorna strana podnese službeni zahtjev mjestu trgovanja za pristup mjestu trgovanja, mjesto trgovanja odgovara središnjoj drugoj ugovornoj strani na taj zahtjev u roku tri mjeseca.

3.   Kada mjesto trgovanja odbije pristup, ono o tome obavješćuje središnju drugu ugovornu stranu, uz navođenje detaljnog obrazloženja.

4.   Ne dovodeći u pitanje odluku nadležnih tijela mjesta trgovanja i središnje druge ugovorne strane, mjesto trgovanja osigurava pristup u roku tri mjeseca od pozitivnog odgovora na zahtjev za pristup.

Pristup središnje druge ugovorne strane mjestu trgovanja odobrava se samo u slučaju kada takav pristup ne zahtijeva međudjelovanje ili ne prijeti neometanom i urednom funkcioniranju tržišta, posebno zbog fragmentacije likvidnosti i ako je mjesto trgovanja uspostavilo primjerene mehanizme za sprečavanje takve fragmentacije.

5.   Kako bi se osigurala dosljedna primjena ovog članka, ESMA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuje pojam fragmentacije likvidnosti.

ESMA dostavlja Komisiji navedeni nacrt regulatornih tehničkih standarda do 30. rujna 2012.

Delegira se ovlast Komisiji za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

Članak 9.

Obveza izvješćivanja

1.   Druge ugovorne strane i središnje druge ugovorne strane osiguravaju dostavljanje podataka o svim ugovorima o izvedenicama koje su sklopili i svim izmjenama ili prekidima ugovora trgovinskom repozitoriju registriranom u skladu s člankom 55. ili priznatom u skladu s člankom 77. Navedena izvješća se dostavljaju najkasnije sljedeći radni dan nakon sklapanja, izmjene ili prekida ugovora.

Obveza izvješćivanja primjenjuje se na ugovore o izvedenicama koji:

(a)

su sklopljeni prije 16. kolovoza 2012. i na taj datum su još važeći;

(b)

su sklopljeni na ili nakon 16. kolovoza 2012.

Druga ugovorna strana ili središnja druga ugovorna strana koja podliježe obvezi izvješćivanja može delegirati dostavljanje podataka o ugovoru o izvedenicama.

Druge ugovorne strane i središnje druge ugovorne strane osiguravaju da se podaci o njihovim ugovorima o izvedenicama dostavljaju bez udvostručavanja.

2.   Druge ugovorne strane vode evidenciju o svim ugovorima o izvedenicama koje su sklopile i o svim izmjenama najmanje pet godina nakon prekida ugovora.

3.   Kada trgovinski repozitorij ne stoji na raspolaganju za evidentiranje podataka o ugovoru o izvedenicama, druge ugovorne strane i središnje druge ugovorne strane osiguravaju dostavljanje tih podataka ESMA-i.

U tom slučaju ESMA osigurava svim relevantnim subjektima iz članka 81. stavka 3. pristup svim podacima o ugovorima o izvedenicama koje trebaju za obavljanje svojih odgovornosti i mandata.

4.   Smatra se da druga ugovorna strana ili središnja druga ugovorna strana koja dostavlja podatke o ugovoru o izvedenicama trgovinskom repozitoriju ili ESMA-i, ili subjekt koji dostavlja te podatke u ime druge ugovorne strane ili središnje druge ugovorne strane ne krše bilo kakva ograničenja koja se odnose na otkrivanje podataka a koja nameće taj ugovor ili zakonski ili drugi propisi.

Izvještajni subjekt ili njegovi direktori ili zaposlenici ne snose odgovornost za navedeno otkrivanje podataka.

5.   Kako bi se osigurala dosljedna primjena ovog članka, ESMA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuju podaci i vrste izvješća iz stavaka 1. i 3. za različite vrste izvedenica.

Izvješćima iz stavaka 1. i 3. određuje se barem:

(a)

strane u ugovoru o izvedenicama i, ako je on različit, korisnika prava i obveza koje proizlaze iz njega;

(b)

glavne značajke ugovora o izvedenicama, uključujući vrstu tih ugovora, temeljno dospijeće, ugovorenu vrijednost, cijenu i datum namire.

ESMA dostavlja Komisiji navedeni nacrt regulatornih tehničkih standarda do 30. rujna 2012.

Delegira se ovlast Komisiji za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

6.   Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti primjene stavaka 1. i 3., ESMA izrađuje nacrt provedbenih tehničkih standarda kojima se određuje:

(a)

format i učestalost izvješća iz stavaka 1. i 3. za različite vrste izvedenica;

(b)

datum do kojeg treba izvijestiti o ugovorima o izvedenicama, uključujući eventualne prijelazne faze za ugovore koji su sklopljeni prije primjene obveze izvješćivanja.

ESMA dostavlja Komisiji nacrt navedenih provedbenih tehničkih standarda do 30. rujna 2012.

Dodjeljuje se ovlast Komisiji za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

Članak 10.

Nefinancijske druge ugovorne strane

1.   Kada nefinancijska druga ugovorna strana zauzima pozicije u ugovorima o OTC izvedenicama i kada te pozicije premašuju prag poravnanja kako je određen u skladu sa stavkom 3., ta nefinancijska druga ugovorna strana:

(a)

o tome odmah obavješćuje ESMA-u i nadležno tijelo iz stavka 5.;

(b)

počinje podlijegati obvezi poravnanja za buduće ugovore u skladu s člankom 4. ako pozicija pomičnog prosjeka tijekom 30 radnih dana premašuje prag; i

(c)

obavlja poravnanje svih relevantnih budućih ugovora u roku četiri mjeseca od kada počinje podlijegati obvezi poravnanja.

2.   Nefinancijska druga ugovorna strana koja počinje podlijegati obvezi poravnanja u skladu sa stavkom 1. točkom (b) i koja naknadno dokaže tijelu određenom u skladu sa stavkom 5. da njena pozicija pomičnog prosjeka tijekom 30 radnih dana ne premašuje prag poravnanja, više ne podliježe obvezi poravnanja navedenoj u članku 4.

3.   Nefinancijska druga ugovorna strana uključuje u izračun pozicija iz stavka 1. sve ugovore o OTC izvedenicama koje je sklopila nefinancijska druga ugovorna strana ili drugi nefinancijski subjekti u grupi kojoj ta nefinancijska druga ugovorna strana pripada, koji objektivno mjerljivo ne smanjuju rizike koji se izravno odnose na komercijalnu aktivnost ili aktivnost financiranja poslovanja nefinancijske druge ugovorne strane ili te grupe.

4.   Kako bi se osigurala dosljedna primjena ovog članka, ESMA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda, nakon savjetovanja s ESRB-om i ostalim mjerodavnim tijelima, kojima se određuju:

(a)

kriteriji za utvrđivanje ugovora o OTC izvedenicama koji objektivno mjerljivo smanjuju rizike koji se izravno odnose na komercijalnu aktivnost ili na aktivnost financiranja poslovanja iz stavka 3.; i

(b)

vrijednosti pragova poravnanja, koji se utvrđuju uzimanjem u obzir sistemsku važnost zbroja neto pozicija i izloženosti po drugoj ugovornoj strani i po vrsti OTC izvedenica.

Nakon provođenja javne rasprave, ESMA dostavlja Komisiji navedeni nacrt regulatornih tehničkih standarda do 30. rujna 2012.

Delegira se ovlast Komisiji za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

Nakon savjetovanja s ESRB-om i ostalim mjerodavnim tijelima, ESMA periodično preispituje pragove i, prema potrebi, predlaže izmjene regulatornih tehničkih standarda.

5.   Svaka država članica određuje tijelo odgovorno za osiguranje ispunjavanja obveze iz stavka 1.

Članak 11.

Tehnike smanjenja rizika ugovora o OTC izvedenicama čije se poravnanje ne obavlja posredstvom središnje druge ugovorne strane

1.   Financijske druge ugovorne strane i nefinancijske druge ugovorne strane koje sklapaju ugovor o OTC izvedenicama čije se poravnanje ne obavlja posredstvom središnje druge ugovorne strane, osiguravaju i pri tome postupaju s dužnom pažnjom, postojanje primjerenih postupaka i aranžmana za mjerenje, praćenje i smanjenje operativnog rizika i rizika druge ugovorne strane, uključujući najmanje:

(a)

pravovremenu potvrdu, kada je prikladno, elektroničkim putem, o uvjetima relevantnog ugovora o OTC izvedenicama;

(b)

pouzdane i otporne formalizirane postupke nad kojima je moguće provoditi reviziju radi usklađenja portfelja, upravljanja povezanog rizika i radi ranog otkrivanja i rješavanja sporova između strana i radi praćenja vrijednosti važećih ugovora.

2.   Financijske druge ugovorne strane i nefinancijske druge ugovorne strane iz članka 10. utvrđuju tekuću tržišnu vrijednost važećih ugovora na dnevnoj osnovi. Kada tržišni uvjeti sprečavaju vrednovanje u skladu s tekućom tržišnom vrijednošću, vrednovanje se obavlja pouzdanim i razboritim vrednovanjem na temelju modela.

3.   Financijske druge ugovorne strane imaju postupke za upravljanje rizicima koji zahtijevaju pravovremenu, točnu i primjereno odvojenu razmjenu kolaterala u pogledu ugovora o OTC izvedenicama koji su sklopljeni na ili nakon 16. kolovoza 2012. Nefinancijske druge ugovorne strane iz članka 10. imaju postupke za upravljanje rizicima koji zahtijevaju pravovremenu, točnu i primjereno odvojenu razmjenu kolaterala u pogledu ugovora o OTC izvedenicama koji su sklopljeni prilikom ili nakon prekoračivanja praga poravnanja.

4.   Financijske druge ugovorne strane imaju primjeren i razmjeran iznos kapitala za upravljanje rizikom koji nije obuhvaćen primjerenom razmjenom kolaterala.

5.   Zahtjev utvrđen u stavku 3. ovog članka ne primjenjuje se na unutargrupnu transakciju iz članka 3. koju su sklopile druge ugovorne strane s poslovnim nastanom u istoj državi članici pod uvjetom da ne postoji tekuća ili predviđena praktična ili pravna zapreka brzom prijenosu kapitala ili otplati obveza između drugih ugovornih strana.

6.   Unutargrupna transakcija iz članka 3. stavka 2. točaka (a), (b) ili (c) koju su sklopile druge ugovorne strane s poslovnim nastanom u različitim državama članicama izuzima se u cijelosti ili djelomično iz zahtjeva utvrđenog u stavku 3. ovog članka, na temelju pozitivne odluke obiju mjerodavnih nadležnih tijela, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

postupci drugih ugovornih strana za upravljanje rizicima primjereno su pouzdani, čvrsti i usklađeni s razinom složenosti transakcije s izvedenicama;

(b)

ne postoji tekuća ili predviđena praktična ili pravna zapreka brzom prijenosu kapitala ili otplati obveza između drugih ugovornih strana.

Ako nadležna tijela ne donesu pozitivnu odluku u roku 30 kalendarskih dana od primitka zahtjeva za izuzećem, ESMA može pomoći tim tijelima u postizanju sporazuma u skladu sa svojim ovlastima na temelju članka 19. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

7.   Unutargrupna transakcija iz članka 3. stavka 1. koju su sklopile nefinancijske druge ugovorne strane s poslovnim nastanom u različitim državama članicama izuzimaju se iz zahtjeva utvrđenog u stavku 3. ovog članka, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

postupci drugih ugovornih strana za upravljanje rizicima primjereno su pouzdani, čvrsti i usklađeni s razinom složenosti transakcije s izvedenicama;

(b)

ne postoji tekuća ili predviđena praktična ili pravna zapreka brzom prijenosu kapitala ili otplati obveza između drugih ugovornih strana.

Nefinancijske druge ugovorne strane obavješćuju nadležna tijela iz članka 10. stavka 5. o svojoj namjeri da se koriste tim izuzećem. Izuzeće vrijedi osim ako se neko od obaviještenih nadležnih tijela ne slaže da su ispunjeni uvjeti iz točke (a) ili (b) prvog podstavka u roku tri mjeseca od datuma obavijesti.

8.   Unutargrupna transakcija iz članka 3. stavka 2. točaka (a) do (d) koju su sklopile druga ugovorna strana s poslovnim nastanom u Uniji i druga ugovorna strana s poslovnim nastanom u jurisdikciji treće zemlje, izuzima se u cijelosti ili djelomično iz zahtjeva utvrđenog u stavku 3. ovog članka, na temelju pozitivne odluke mjerodavnog nadležnog tijela odgovornog za nadzor druge ugovorne strane s poslovnim nastanom u Uniji, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

postupci drugih ugovornih strana za upravljanje rizicima primjereno su pouzdani, čvrsti i usklađeni s razinom složenosti transakcije s izvedenicama;

(b)

ne postoji tekuća ili predviđena praktična ili pravna zapreka brzom prijenosu kapitala ili otplati obveza između drugih ugovornih strana.

9.   Unutargrupna transakcija iz članka 3. stavka 1. koju su sklopile nefinancijska druga ugovorna strana s poslovnim nastanom u Uniji i druga ugovorna strana s poslovnim nastanom u jurisdikciji treće zemlje izuzimaju se iz zahtjeva utvrđenog u stavku 3. ovog članka, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

postupci drugih ugovornih strana za upravljanje rizicima primjereno su pouzdani, čvrsti i usklađeni s razinom složenosti transakcije s izvedenicama;

(b)

ne postoji tekuća ili predviđena praktična ili pravna zapreka brzom prijenosu kapitala ili otplati obveza između drugih ugovornih strana.

Nefinancijska druga ugovorna strana obavješćuje nadležno tijelo iz članka 10. stavka 5. o svojoj namjeri da se koristi tim izuzećem. Izuzeće vrijedi osim ako se obaviješteno nadležno tijelo ne slaže da su ispunjeni uvjeti iz točke (a) ili (b) prvog podstavka u roku tri mjeseca od datuma obavijesti.

10.   Unutargrupna transakcija iz članka 3. stavka 1. koju su sklopile nefinancijska druga ugovorna strana i financijska druga ugovorna strana s poslovnim nastanom u različitim državama članicama izuzima se u cijelosti ili djelomično iz zahtjeva utvrđenog u stavku 3. ovog članka, na temelju pozitivne odluke mjerodavnog nadležnog tijela odgovornog za nadzor financijske druge ugovorne strane, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

postupci drugih ugovornih strana za upravljanje rizicima primjereno su pouzdani, čvrsti i usklađeni s razinom složenosti transakcije s izvedenicama;

(b)

ne postoji tekuća ili predviđena praktična ili pravna zapreka brzom prijenosu kapitala ili otplati obveza između drugih ugovornih strana.

Mjerodavno nadležno tijelo odgovorno za nadzor financijske druge ugovorne strane o svakoj takvoj odluci obavješćuje nadležno tijelo iz članka 10. stavka 5. Izuzeće vrijedi osim ako se obaviješteno nadležno tijelo ne slaže da su ispunjeni uvjeti iz točke (a) ili (b) prvog podstavka. U slučaju neslaganja između nadležnih tijela, ESMA može pomoći tim tijelima u postizanju sporazuma u skladu sa svojim ovlastima na temelju članka 19. Uredbe (EU) br. 1095/2010;

11.   Druga ugovorna strana u unutargrupnoj transakciji koja je izuzeta iz zahtjeva utvrđenog u stavku 3. javno objavljuje informaciju o tom izuzeću.

Nadležno tijelo obavješćuje ESMA-u o svim odlukama koje se donose u skladu sa stavcima 6., 8. ili 10. ili obavijestima primljenima u skladu sa stavcima 7., 9. ili 10. i dostavlja ESMA-i podatke o dotičnoj unutargrupnoj transakciji.

12.   Obveze navedene u stavcima 1. do 11. primjenjuju se na ugovore o OTC izvedenicama koji su sklopljeni između subjekata trećih zemalja koji bi podlijegali tim obvezama kada bi imali poslovni nastan u Uniji, pod uvjetom da ti ugovori imaju izravan, značajan i predvidiv utjecaj u Uniji ili kada je takva obveza potrebna ili primjerena radi sprečavanja izbjegavanja bilo koje odredbe ove Uredbe.

13.   ESMA redovito prati aktivnosti s izvedenicama koji ne ispunjavaju uvjete za poravnanje radi otkrivanja slučajeva u kojima bi određena vrsta izvedenica mogla predstavljati sistemski rizik i sprečavanja regulatorne arbitraže između transakcija izvedenicama koje su obrađene putem poravnanja i onih koje nisu obrađene putem poravnanja. Nakon savjetovanja s ESRB-om, ESMA posebno poduzima mjere u skladu s člankom 5. stavkom 3. ili preispituje regulatorne tehničke standarde o zahtjevima za iznos nadoknade utvrđenima u stavku 14. ovog članka i u članku 41.

14.   Kako bi se osigurala dosljedna primjena ovog članka, ESMA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuju:

(a)

postupci i aranžmani iz stavka 1.;

(b)

tržišni uvjeti koji sprečavaju utvrđivanje tekuće tržišne vrijednosti i kriterije za uporabu vrednovanja na temelju modela iz stavka 2.;

(c)

podaci o izuzetim unutargrupnim transakcijama koji se navode u obavijesti iz stavaka 7., 9. i 10.;

(d)

detaljne informacije o izuzetim unutargrupnim transakcijama iz stavka 11.;

(e)

ugovori za koje se smatra da imaju izravan, značajan i predvidiv utjecaj unutar Unije ili slučajevi u kojima je potrebno ili primjereno sprečavati izbjegavanje bilo koje odredbe ove Uredbe kako je navedeno u stavku 12.

ESMA dostavlja Komisiji navedeni nacrt regulatornih tehničkih standarda do 30. rujna 2012.

Delegira se ovlast Komisiji za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

15.   Kako bi se osigurala dosljedna primjena ovog članka, Europska nadzorna tijela izrađuju zajednički nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuju:

(a)

postupci za upravljanje rizicima, uključujući razine i vrstu kolaterala i dogovore o odvajanju, koji su potrebni radi usklađenja sa stavkom 3.;

(b)

razina kapitala koji je potreban za usklađenje sa stavkom 4.;

(c)

postupci kojih se druge ugovorne strane i mjerodavna nadležna tijela trebaju pridržavati prilikom primjene izuzeća u skladu sa stavcima 6. do 10.;

(d)

primjenjivi kriteriji iz stavaka 5. do 10. uključujući posebno što se smatra praktičnom ili pravnom zaprekom brzom prijenosu kapitala i otplati obveza između drugih ugovornih strana.

Europska nadzorna tijela dostavljaju Komisiji navedeni nacrt zajedničkih regulatornih tehničkih standarda do 30. rujna 2012.

Ovisno o pravnoj prirodi druge ugovorne strane, delegira se ovlast Komisiji za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010, (EU) br. 1094/2010 ili (EU) br. 1095/2010.

Članak 12.

Kazne

1.   Države članice utvrđuju pravila o kaznama primjenjivima na povrede odredaba pravila iz ove glave i poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale njihovu provedbu. Te kazne uključuju barem administrativne globe. Određene kazne su učinkovite, razmjerne i odvraćajuće.

2.   Države članice osiguravaju da nadležna tijela odgovorna za nadzor financijskih, i kada je to potrebno, nefinancijskih drugih ugovornih strana, javno objavljuju svaku kaznu koja je nametnuta za povrede članaka 4., 5. i 7. do 11., osim ako bi to objavljivanje moglo ozbiljno ugroziti financijska tržišta ili prouzrokovati nerazmjernu štetu uključenim stranama. Države članice objavljuju u redovitim vremenskim intervalima izvješća o ocjeni učinkovitosti primijenjenih pravila o kaznama. Ta objava ne smije sadržavati osobne podatke u smislu članka 2. točke (a) Direktive 95/46/EZ.

Do 17. veljače 2013., države članice obavješćuju Komisiju o pravilima iz stavka 1. One bez odlaganja obavješćuju Komisiji o svakoj daljnjoj izmjeni tih pravila.

3.   Povreda pravila iz ove glave ne utječe na valjanost ugovora o OTC izvedenicama ili na mogućnost strana u ugovoru da provedu odredbe ugovora o OTC izvedenicama. Povreda pravila iz ove glave ne daje pravo na nadoknadu od stranke u ugovoru o OTC izvedenicama.

Članak 13.

Mehanizam za izbjegavanje dvostrukih ili proturječnih pravila

1.   ESMA pomaže Komisiji u praćenju i pripremi izvješća Europskom parlamentu i Vijeću o međunarodnoj primjeni načela utvrđenih u člancima 4., 9., 10. i 11., posebno u pogledu mogućih dvostrukih ili proturječnih zahtjeva koji se postavljaju sudionicima na tržištu, koja daje preporuke za moguće mjere.

2.   Komisija može donijeti provedbene akte kojima utvrđuje da pravni, nadzorni i izvršni aranžmani treće zemlje:

(a)

budu istovrijedni zahtjevima utvrđenima ovom Uredbom u skladu s člancima 4., 9., 10. i 11.;

(b)

osiguravaju zaštitu profesionalne tajne koja je istovrijedna onoj navedenoj u ovoj Uredbi; i

(c)

budu učinkovito primijenjeni i da se izvršavaju na pravedan način i bez narušavanja tržišne konkurencije, u cilju osiguranja učinkovitog nadzora i izvršenja u toj trećoj zemlji.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s kontrolnim postupkom iz članka 86. stavka 2.

3.   Provedbeni akt o istovrijednosti kako je navedeno u stavku 2. podrazumijeva da su druge ugovorne strane koje sklapaju transakciju koja podliježe ovoj Uredbi ispunile obveze iz članaka 4., 9., 10. i 11. kada barem jedna od drugih ugovornih strana ima poslovni nastan u toj trećoj zemlji.

4.   Komisija, u suradnji s ESMA-om, prati učinkovitu provedbu zahtjeva istovrijednim onima iz članaka 4., 9., 10. i 11. od strane trećih zemalja za koje je donesen provedbeni akt o istovrijednosti, i redovito podnosi izvješće, najmanje jednom godišnje, Europskom parlamentu i Vijeću. Kada izvješće otkrije nedovoljnu ili nedosljednu primjenu spomenutih istovrijednih zahtjeva od strane tijela trećih zemalja, Komisija u roku 30 kalendarskih dana od podnošenja izvješća, povlači priznanje o istovrijednosti dotičnog pravnog okvira treće zemlje. U slučaju povlačenja provedbenog akta o istovrijednosti, druge ugovorne strane automatski ponovno podliježu svim zahtjevima utvrđenima ovom Uredbom.

GLAVA III.

IZDAVANJE ODOBRENJA I NADZOR SREDIŠNJIH DRUGIH UGOVORNIH STRANA

POGLAVLJE 1.

Uvjeti i postupci za izdavanje odobrenja središnje druge ugovorne strane

Članak 14.

Izdavanje odobrenja središnje druge ugovorne strane

1.   Kada pravna osoba s poslovnim nastanom u Uniji planira pružati usluge poravnanja u svojstvu središnje druge ugovorne strane, ona podnosi zahtjev za izdavanje odobrenja nadležnom tijelu države članice u kojoj ima poslovni nastan (nadležno tijelo središnje druge ugovorne strane), u skladu s postupkom navedenim u članku 17.

2.   Nakon što je izdano odobrenje u skladu s člankom 17., ono proizvodi učinke na cijelom području Unije.

3.   Odobrenje iz stavka 1. izdaje se samo za aktivnosti povezane s poravnanjem i u njemu se određuju usluge ili aktivnosti koje središnja druga ugovorna strana smije pružati ili obavljati kao i vrsta financijskih instrumenata koji su obuhvaćeni tim odobrenjem.

4.   Središnja druga ugovorna stalno ispunjava potrebne uvjete za izdavanje odobrenja.

Središnja druga ugovorna strana bez nepotrebnog odlaganja obavješćuje nadležno tijelo o svim značajnim promjenama koje utječu na uvjete za izdavanje odobrenja.

5.   Odobrenje iz stavka 1. ne smije sprečavati države članice u donošenju ili daljnjoj primjeni dodatnih zahtjeva, u pogledu središnjih drugih ugovornih strana s poslovnim nastanom na njihovom državnom području, kao ni određenih zahtjeva za izdavanje odobrenja u skladu s Direktivom 2006/48/EZ.

Članak 15.

Proširenje aktivnosti i usluga

1.   Središnja druga ugovorna strana koja želi proširiti svoje poslovanje na dodatne usluge ili aktivnosti koje nisu obuhvaćene prvobitnim odobrenjem, podnosi zahtjev za proširenje nadležnom tijelu središnje druge ugovorne strane. Ponuda usluga poravnanja za koje središnja druga ugovorna strana još nije dobila odobrenje, smatra se proširenjem tog odobrenja.

Proširenje odobrenja provodi se u skladu s postupkom navedenim u članku 17.

2.   Kada središnja druga ugovorna strana želi proširiti svoje poslovanje u državu članicu osim one u kojoj ima poslovni nastan, nadležno tijelo središnje druge ugovorne strane odmah obavješćuje nadležno tijelo te države članice.

Članak 16.

Kapitalni zahtjevi

1.   Za dobivanje odobrenja u skladu s člankom 14., središnja druga ugovorna strana ima stalan i raspoloživ temeljni kapital u iznosu od najmanje 7,5 milijuna eura.

2.   Kapital središnje druge ugovorne strane, uključujući zadržanu dobit i rezerve, razmjeran je riziku koji proizlazi iz aktivnosti središnje druge ugovorne strane. On treba cijelo vrijeme biti dovoljan kako bi se osiguralo uredno zatvaranje ili restrukturiranje aktivnosti tijekom primjerenog vremenskog razdoblja i odgovarajuća zaštita središnje druge ugovorne strane od kreditnog rizika, rizika druge ugovorne strane, tržišnog, operativnog i pravnog rizika te rizika poslovanja koji već nisu pokriveni posebnim financijskim sredstvima kako je navedeno u člancima 41. do 44.

3.   Kako bi se osigurala dosljedna primjena ovog članka, EBA, u uskoj suradnji s ESSB-om i nakon savjetovanja s ESMA-om, izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuju zahtjevi vezano uz kapital, zadržanu dobit i rezerve središnje druge ugovorne strane iz stavka 2.

EBA dostavlja Komisiji navedeni nacrt regulatornih tehničkih standarda do 30. rujna 2012.

Delegira se ovlast Komisiji za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 17.

Postupak za izdavanje odobrenja ili odbijanje zahtjeva za izdavanje odobrenja

1.   Središnja druga ugovorna strana podnosi zahtjev za izdavanje odobrenja nadležnom tijelu države članice u kojoj ima poslovni nastan.

2.   Središnja druga ugovorna strana koja podnosi zahtjev osigurava sve potrebne informacije kako bi se nadležno tijelo uvjerilo da središnja druga ugovorna strana koja podnosi zahtjev ima u trenutku izdavanja odobrenja uspostavljene sve potrebne aranžmane za ispunjavanje zahtjeva utvrđenih ovom Uredbom. Nadležno tijelo odmah prenosi sve informacije primljene od središnje druge ugovorne strane koja podnosi zahtjev ESMA-i i kolegiju iz članka 18. stavka 1.

3.   U roku 30 radnih dana od primitka zahtjeva, nadležno tijelo ocjenjuje potpunost zahtjeva. Ako zahtjev nije potpun, nadležno tijelo utvrđuje rok do kojeg središnja druga ugovorna strana koja podnosi zahtjev osigurava dodatne informacije. Nakon što se ocijeni da je zahtjev potpun, nadležno tijelo o tome obavješćuje središnju drugu ugovornu stranu koja podnosi zahtjev i članove kolegija osnovanog u skladu s člankom 18. stavkom 1. i ESMA-u.

4.   Nadležno tijelo izdaje odobrenje samo kada se u potpunosti uvjeri da središnja druga ugovorna strana koja podnosi zahtjev ispunjava sve zahtjeve utvrđene ovom Uredbom i da je središnja druga ugovorna strana prijavljena kao sustav u skladu s Direktivom 98/26/EZ.

Nadležno tijelo uzima u obzir mišljenje kolegija doneseno u skladu s člankom 19. Kada se nadležno tijelo središnje druge ugovorne strane ne slaže s pozitivnim mišljenjem kolegija, ono u svojoj odluci navodi detaljne razloge i objašnjenje svakog značajnog odstupanja od tog pozitivnog mišljenja.

Središnjoj drugoj ugovornoj strani ne smije se izdati odobrenje ako svi članovi kolegija, isključujući nadležna tijela države članice u kojoj ta središnja druga ugovorna strana ima poslovni nastan, uzajamnim sporazumom donesu zajedničko mišljenje u skladu s člankom 19. stavkom 1. da se toj središnjoj drugoj ugovornoj strani ne smije izdati odobrenje. U tom mišljenju se navode potpuni i detaljni razlozi zbog kojih kolegij smatra da nisu ispunjeni zahtjevi utvrđeni ovom Uredbom ili drugim pravom Unije.

Kada nije doneseno zajedničko mišljenje uzajamnim sporazumom kako je navedeno u trećem podstavku i kada je dvotrećinska većina kolegija izrazila negativno mišljenje, bilo koje od predmetnih nadležnih tijela može, na temelju te dvotrećinske većine kolegija, u roku 30 kalendarskih dana od donošenja tog negativnog mišljenja, uputiti predmet ESMA-i u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

U upućenoj odluci navode se potpuni i detaljni razlozi zbog kojih određeni članovi kolegija smatraju da nisu ispunjeni zahtjevi utvrđeni ovom Uredbom ili drugim dijelovima prava Unije. U takvom slučaju nadležno tijelo središnje druge ugovorne strane odgađa svoju odluku o izdavanju odobrenja i čeka odluku o izdavanju odobrenja koju može donijeti ESMA u skladu s člankom 19. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 1095/2010. Nadležno tijelo donosi svoju odluku u skladu s odlukom ESMA-e. Predmet se ne upućuje ESMA-i nakon isteka razdoblja od 30 dana iz četvrtog podstavka.

Kada svi članovi kolegija, isključujući tijela države članice u kojoj središnja druga ugovorna strana ima poslovni nastan, donesu zajedničko mišljenje uzajamnim sporazumom, u skladu s člankom 19. stavkom 1., da središnjoj drugoj ugovornoj strani ne treba izdati odobrenje, nadležno tijelo te središnje druge ugovorne strane može uputiti taj predmet ESMA-i u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

Nadležno tijelo države članice u kojoj središnja druga ugovorna strana ima poslovni nastan prenosi odluku ostalim uključenim nadležnim tijelima.

5.   U slučaju kada nadležno tijelo središnje druge ugovorne strane nije primijenilo odredbe ove Uredbe ili ih je primijenilo na način koji se čini kršenjem prava Unije, ESMA djeluje u skladu s člankom 17. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

ESMA može ispitati navodno kršenje ili neprimjenjivanje prava Unije na zahtjev bilo kojeg člana kolegija ili na vlastitu inicijativu, nakon što je obavijestila nadležno tijelo.

6.   U obavljanju svojih zadaća, ni jedna aktivnost koju obavlja neki član kolegija ne smije izravno ili neizravno diskriminirati neku državu članicu ili grupu država članica kao mjesto za usluge poravnanja u bilo kojoj valuti.

7.   U roku šest mjeseci od podnošenja potpunog zahtjeva, nadležno tijelo obavješćuje pisanim putem središnju drugu ugovornu stranu koja podnosi zahtjev, uz navođenje detaljnog obrazloženja, o izdavanju ili odbijanju zahtjeva za odobrenje.

Članak 18.

Kolegij

1.   U roku 30 kalendarskih dana od podnošenja potpunog zahtjeva u skladu s člankom 17., nadležno tijelo središnje druge ugovorne strane osniva, upravlja i predsjeda kolegijem kako bi se olakšalo obavljanje zadaća iz članaka 15., 17., 49., 51. i 54.

2.   Kolegij se sastoji od:

(a)

ESMA-e;

(b)

nadležnog tijela središnje druge ugovorne strane;

(c)

nadležnih tijela odgovornih za nadzor članova sustava poravnanja središnje druge ugovorne strane s poslovnim nastanom u tri države članice koje na zbirnoj osnovi tijekom razdoblja od godinu dana najviše doprinose u jamstveni fond središnje druge ugovorne strane iz članka 42.;

(d)

nadležnih tijela odgovornih za nadzor mjesta trgovanja kojima usluge pruža središnja druga ugovorna strana;

(e)

nadležnih tijela koja provode nadzor središnjih drugih ugovornih strana s kojima su sklopljeni ugovori o međudjelovanju;

(f)

nadležnih tijela koja provode nadzor središnjih depozitorija vrijednosnih papira s kojima je središnja druga ugovorna strana povezana;

(g)

relevantnih članova ESSB-a koji su odgovorni za nadzor središnje druge ugovorne strane i relevantnih članova ESSB-a koji su odgovorni za nadzor središnjih drugih ugovornih strana s kojima su sklopljeni ugovori o međudjelovanju;

(h)

središnjih banaka koje izdaju najvažnije valute Unije u kojima su financijski instrumenti čije se poravnanje obavlja.

3.   Nadležno tijelo države članice koje nije član kolegija može tražiti od kolegija sve informacije koje su važne za obavljanje njegovih nadzornih zadaća.

4.   Kolegij osigurava, ne dovodeći u pitanje odgovornosti nadležnih tijela u skladu s ovom Uredbom:

(a)

pripremu mišljenja iz članka 19.;

(b)

razmjenu informacija, uključujući zahtjeve za informacijama u skladu s člankom 84.;

(c)

sporazum o dobrovoljnom povjeravanju zadaća između njegovih članova;

(d)

koordinaciju programa nadzorne kontrole na temelju ocjene rizika središnje druge ugovorne strane; i

(e)

utvrđivanje postupaka i planova hitnih mjera za rješavanje kriznih situacija, kako je navedeno u članku 24.

5.   Osnivanje i funkcioniranje kolegija temelji se na pisanom sporazumu između svih njegovih članova.

Tim sporazumom se utvrđuju praktični aranžmani za funkcioniranje kolegija, kao i detaljna pravila o procedurama glasovanja kako je navedeno u članku 19. stavku 3. i mogu se utvrđivati zadaće koje se povjeravaju nadležnom tijelu središnje druge ugovorne strane ili drugom članu kolegija.

6.   Kako bi se osiguralo dosljedno i usklađeno funkcioniranje kolegija u cijeloj Uniji, ESMA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuju uvjeti pod kojima se valute Unije iz stavka 2. točke (h) trebaju smatrati najvažnijima i razrada praktičnih aranžmana iz stavka 5.

ESMA dostavlja Komisiji navedeni nacrt regulatornih tehničkih standarda do 30. rujna 2012.

Delegira se ovlast Komisiji za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

Članak 19.

Mišljenje kolegija

1.   U roku četiri mjeseca od dostave potpunog zahtjeva od strane središnje druge ugovorne strane u skladu s člankom 17., nadležno tijelo središnje druge ugovorne strane provodi procjenu rizika središnje druge ugovorne strane i podnosi izvješće kolegiju.

U roku 30 kalendarskih dana nakon primitka izvješća, i na temelju nalaza iz tog izvješća, kolegij donosi zajedničko mišljenje kojim utvrđuje ispunjava li središnja druga ugovorna strana sve zahtjeve utvrđene ovom Uredbom.

Ne dovodeći u pitanje četvrti podstavak članka 17. stavka 4. i ako se ne donese zajedničko mišljenje u skladu s drugim podstavkom, kolegij u istom roku donosi većinsko mišljenje.

2.   ESMA olakšava donošenje zajedničkog mišljenja u skladu s njenom funkcijom opće koordinacije u skladu s člankom 31. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

3.   Većinsko mišljenje kolegija donosi se na temelju obične većine njegovih članova. U kolegijima koji imaju do i uključujući 12 članova, najviše dva člana kolegija iz iste države članice imaju pravo glasa a svaki član s pravom glasa ima jedan glas. U kolegijima koji imaju više od 12 članova, najviše tri člana kolegija iz iste države članice imaju pravo glasa a svaki član s pravom glasa ima jedan glas. ESMA nema pravo glasa vezano s mišljenjem kolegija.

Članak 20.

Oduzimanje odobrenja

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 22. stavak 3., nadležno tijelo središnje druge ugovorne strane oduzima odobrenje ako središnja druga ugovorna strana:

(a)

ne iskoristi odobrenje u roku 12 mjeseci, izričito se odrekne odobrenja ili nije pružala usluge ili obavljala ikakve aktivnosti tijekom prethodnih šest mjeseci;

(b)

je dobila odobrenje na temelju lažnih izjava ili na drugi protupropisni način;

(c)

više ne ispunjava uvjete pod kojima je odobrenje izdano i nije u zadanom okviru poduzela korektivne mjere koje je zatražilo nadležno tijelo središnje druge ugovorne strane;

(d)

je ozbiljno i sustavno kršila zahtjeve utvrđene ovom Uredbom.

2.   Kada nadležno tijelo središnje druge ugovorne strane smatra da postoji neka od okolnosti iz stavka 1., ono o tome u roku pet radnih dana obavješćuje ESMA-u i članove kolegija.

3.   Nadležno tijelo središnje druge ugovorne strane savjetuje se s članovima kolegija o potrebi oduzimanja odobrenja središnje druge ugovorne strane, osim u slučaju kada je potrebna hitna odluka.

4.   Svaki član kolegija može, u bilo kojem trenutku, tražiti da nadležno tijelo središnje druge ugovorne strane ispita ispunjava li središnja druga ugovorna strana i nadalje uvjete pod kojima joj je izdano odobrenje.

5.   Nadležno tijelo središnje druge ugovorne strane može ograničiti oduzimanje na određenu uslugu, aktivnost ili vrstu financijskih instrumenata.

6.   Nadležno tijelo središnje druge ugovorne strane šalje ESMA-i i članovima kolegija svoju detaljno obrazloženu odluku, koja uzima u obzir mišljenje s rezervom članova kolegija.

7.   Odluka o oduzimanju odobrenja proizvodi učinke u cijeloj Uniji.

Članak 21.

Preispitivanje i ocjena

1.   Ne dovodeći u pitanje ulogu kolegija, nadležna tijela iz članka 22. preispituju aranžmane, strategije, postupke i mehanizme koje primjenjuju središnje druge ugovorne strane radi usklađivanja s ovom Uredbom i ocjenjuju rizike kojima su izložene ili bi mogle biti izložene središnje druge ugovorne strane.

2.   Preispitivanje i ocjena iz stavka 1. obuhvaćaju sve zahtjeve za središnje druge ugovorne strane koji su utvrđeni ovom Uredbom.

3.   Nadležna tijela određuju učestalost i dubinu preispitivanja i ocjene iz stavka 1., uzimajući u obzir veličinu, sistemsku važnost, prirodu, razmjer i složenost aktivnosti dotičnih središnjih drugih ugovornih strana. Preispitivanje i ocjena ažuriraju se najmanje jednom godišnje.

Središnje druge ugovorne strane podliježu izravnim nadzorima.

4.   Nadležna tijela redovito, i to najmanje jednom godišnje, obavješćuju kolegij o rezultatima preispitivanja i ocjeni kako je navedeno u stavku 1., kao i o eventualnim poduzetim korektivnim mjerama ili nametnutim kaznama.

5.   Nadležna tijela traže od svake središnje druge ugovorne strane koja ne ispunjava zahtjeve utvrđene ovom Uredbom da u ranoj fazi poduzmu potrebne mjere ili korake za rješavanje te situacije.

6.   ESMA ima ulogu koordinacije između nadležnih tijela i kolegija radi izgradnje zajedničke nadzorne kulture i dosljednih nadzornih praksi, osiguranja jedinstvenih postupaka i dosljednih pristupa i jačanja dosljednosti u rezultatima nadzora.

Za potrebe prvog podstavka, ESMA najmanje jednom godišnje:

(a)

provodi stručnu analizu nadzornih aktivnosti svih nadležnih tijela vezano s izdavanjem odobrenja i nadzorom središnjih drugih ugovornih strana u skladu s člankom 30. Uredbe (EU) br. 1095/2010; i

(b)

pokreće i koordinira procjene otpornosti središnjih drugih ugovornih strana na nepovoljna tržišna kretanja u cijeloj Uniji u skladu s člankom 32. stavkom 2. Uredbe EU br. 1095/2010.

Kada ocjena iz točke (b) drugog podstavka ukaže na nedostatke u otpornosti jedne ili više središnjih drugih ugovornih strana, ESMA izdaje potrebne preporuke u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

POGLAVLJE 2.

Supervizija i nadzor središnjih drugih ugovornih strana

Članak 22.

Nadležno tijelo

1.   Svaka država članica određuje nadležno tijelo odgovorno za obavljanje zadaća koje proizlaze iz ove Uredbe vezano uz izdavanje odobrenja i nadzor središnjih drugih ugovornih strana s poslovnim nastanom na području dotične države članice i o tome obavješćuje Komisiju i ESMA-u.

Kada država članica odredi više od jednog nadležnog tijela, ona jasno određuje njihove uloge i određuje jedno tijelo koje je odgovorno za koordinaciju suradnje i razmjenu informacija s Komisijom, ESMA-om, nadležnim tijelima ostalih država članica, EBA-om i relevantnim članovima ESSB-a, u skladu s člancima 23., 24., 83. i 84.

2.   Svaka država članica osigurava da nadležno tijelo ima nadzorne i istražne ovlasti potrebne za izvršavanje svojih funkcija.

3.   Svaka država članica osigurava mogućnost da se mogu poduzeti ili nametnuti primjerene administrativne mjere, u skladu s nacionalnim pravom, protiv fizičkih ili pravnih osoba odgovornih za nepridržavanje ove Uredbe.

Te su mjere učinkovite, razmjerne i odvraćajuće i mogu uključiti zahtjeve za korektivnim mjerama u zadanom vremenskom okviru.

4.   ESMA objavljuje na svojoj internetskoj stranici popis nadležnih tijela određenih u skladu sa stavkom 1.

POGLAVLJE 3.

Suradnja

Članak 23.

Suradnja između nadležnih tijela

1.   Nadležna tijela usko surađuju međusobno, s ESMA-om, i, ako je potrebno, s ESSB-om.

2.   U obavljanju svojih općih zadaća, nadležna tijela uzimaju u obzir mogući učinak njihovih odluka na stabilnost financijskog sustava u svim ostalim dotičnim državama članicama, posebno krizne situacije iz članka 24., na temelju informacija koje su u danom trenutku dostupne.

Članak 24.

Krizne situacije

Nadležno tijelo središnje druge ugovorne strane ili drugo tijelo obavješćuje ESMA-u, kolegij, relevantne članove ESSB-a i ostala mjerodavna tijela, bez nepotrebnog odlaganja, o svakoj kriznoj situaciji koja se odnosi na središnju drugu ugovornu stranu kao i o kretanjima na financijskim tržištima koja mogu imati nepovoljan učinak na likvidnost tržišta i stabilnost financijskog sustava u državi članici u kojoj središnja druga ugovorna strana ili jedan od njenih članova sustava poravnanja imaju poslovni nastan.

POGLAVLJE 4.

Odnosi s trećim zemljama

Članak 25.

Priznavanje središnje druge ugovorne strane treće zemlje

1.   Središnja druga ugovorna strana s poslovnim nastanom u trećoj zemlji može pružati usluge poravnanja članovima sustava poravnanja ili mjestima trgovanja s poslovnim nastanom u Uniji samo ako je tu središnju drugu ugovornu stranu priznala ESMA.

2.   ESMA može, nakon savjetovanja s tijelima iz stavka 3. priznati središnju drugu ugovornu stranu s poslovnim nastanom u trećoj zemlji koja je podnijela zahtjev za priznavanjem za pružanje određenih usluga ili aktivnosti poravnanja ako:

(a)

je Komisija donijela provedbeni akt u skladu sa stavkom 6.;

(b)

središnja druga ugovorna stana ima odobrenje u trećoj zemlji i podliježe učinkovitom nadzoru i izvršenju čime se osigurava potpuna usklađenost s bonitetnim zahtjevima koji se primjenjuju u toj trećoj zemlji;

(c)

su dogovori o suradnji uspostavljeni u skladu sa stavkom 7.;

(d)

središnja druga ugovorna strana ima poslovni nastan ili odobrenje u trećoj zemlji za koju se smatra da ima sustave za sprečavanje pranja novca i borbu protiv financiranja terorizma koji su istovrijedni onima u Uniji u skladu s kriterijima navedenima u zajedničkom razumijevanju između država članica o istovrijednosti trećih država u skladu s Direktivom 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2005. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca i financiranja terorizma (29).

3.   U ocjenjivanju jesu li ispunjeni uvjeti iz stavka 2., ESMA se savjetuje s:

(a)

nadležnim tijelom države članice u kojoj središnja druga ugovorna strana pruža ili planira pružati usluge poravnanja i koje je središnja druga ugovorna strana odabrala;

(b)

nadležnim tijelima odgovornim za nadzor članova sustava poravnanja središnje druge ugovorne strane koji imaju poslovni nastan u tri države članice koje, prema mišljenju središnje druge ugovorne strane najviše doprinose ili se predviđa da će najviše doprinijeti jamstvenom fondu središnje druge ugovorne strane iz članka 42. na zbirnoj osnovi tijekom razdoblja od godinu dana;

(c)

nadležnim tijelima odgovornima za nadzor mjesta trgovanja smještenim u Uniji kojima pruža usluge ili će pružati usluge središnja druga ugovorna strana;

(d)

nadležnim tijelima koja nadziru središnje druge ugovorne strane s poslovnim nastanom u Uniji s kojima su sklopljeni ugovori o međudjelovanju;

(e)

relevantnim članovima ESSB-a država članica u kojima središnja druga ugovorna strana pruža ili planira pružati usluge poravnanja i relevantnim članovima ESSB-a koji su odgovorni za nadzor središnjih drugih ugovornih strana s kojima su sklopljeni ugovori o međudjelovanju;

(f)

središnjim bankama koje izdaju najvažnije valute Unije u kojima su financijski instrumenti čije se poravnanje obavlja ili će se obavljati.

4.   Središnja druga ugovorna strana iz stavka 1. podnosi svoj zahtjev ESMA-i.

Središnja druga ugovorna strana koja podnosi zahtjev pruža ESMA-i sve potrebne informacije za njeno priznavanje. U roku 30 dana od primitka, ESMA ocjenjuje potpunost zahtjeva. Ako zahtjev nije potpun, ESMA utvrđuje rok do kojeg središnja druga ugovorna strana koja podnosi zahtjev treba osigurati dodatne informacije.

Odluka o priznavanju temelji se na uvjetima navedenima u stavku 2. i neovisna je o bilo kojoj ocjeni koja služi kao temelj za odluku o istovrijednosti kako je navedeno u članku 13. stavku 3.

ESMA se savjetuje s tijelima i subjektima iz stavka 3. prije donošenja svoje odluke.

U roku 180 radnih dana od podnošenja potpunog zahtjeva, ESMA obavješćuje pisanim putem središnju drugu ugovornu stranu koja podnosi zahtjev, uz navođenje detaljnog obrazloženja, o odobravanju ili odbijanju priznavanja.

ESMA objavljuje na svojoj internetskoj stranici popis središnjih drugih ugovornih strana priznatih u skladu s ovom Uredbom.

5.   ESMA preispituje, nakon savjetovanja s tijelima i subjektima iz stavka 3., priznavanje središnje druge ugovorne strane s poslovnim nastanom u trećoj zemlji u koju je središnja druga ugovorna strana proširila svoje aktivnosti i usluge u Uniji. To se preispitivanje provodi u skladu sa stavcima 2., 3. i 4. ESMA može oduzeti odobrenje te središnje druge ugovorne strane ako se više ne ispunjavaju uvjeti iz stavka 2. i u okolnostima koje su jednake onima opisanima u članku 20.

6.   Komisija može usvojiti provedbeni akt u skladu s člankom 5. Uredbe (EU) br. 182/2011 kojim se određuje da pravni i nadzorni sustavi treće zemlje osiguravaju da središnje druge ugovorne strane koje imaju odobrenje u toj trećoj zemlji ispunjavaju pravno obvezujuće zahtjeve koji su istovrijedni zahtjevima utvrđenima u glavi IV. ove Uredbe, da te središnje druge ugovorne strane podliježu učinkovitom nadzoru i izvršenju u toj trećoj zemlji na kontinuiranoj osnovi i da pravni okvir te treće zemlje osigurava učinkovit istovrijedan sustav za priznavanje središnjih drugih ugovornih strana kojima je izdano odobrenje u skladu s pravnim sustavima trećih zemalja.

7.   ESMA uspostavlja dogovore o suradnji s mjerodavnim nadležnim tijelima trećih zemalja čiji su zakonski i nadzorni okviri priznati kao istovrijedni ovoj Uredbi u skladu sa stavkom 6. Takvim dogovorima određuje se barem sljedeće:

(a)

mehanizam za razmjenu informacija između ESMA-e i nadležnih tijela dotičnih trećih zemalja, kao i pristup svim informacijama koje zahtijeva ESMA vezano uz središnje druge ugovorne strane koje imaju odobrenje u trećim zemljama;

(b)

mehanizam za brzo obavješćivanje ESMA-e kada nadležno tijelo treće zemlje smatra da središnja druga ugovorna strana koju ono nadzire krši uvjete iz svog odobrenja ili iz drugog prava kojem ona podliježe;

(c)

mehanizam za brzo obavješćivanje ESMA-e od strane nadležnog tijela treće zemlje kada je središnjoj drugoj ugovornoj strani koju ono nadzire dano pravo za pružanje usluga poravnanja članovima sustava poravnanja ili klijentima s poslovnim nastanom u Uniji;

(d)

postupke koji se odnose na koordinaciju nadzornih aktivnosti, te ako je potrebno, izravni nadzor.

8.   Kako bi se osigurala dosljedna primjena ovog članka, ESMA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuju podaci koje središnja druga ugovorna strana koja podnosi zahtjev pruža ESMA-i u svom zahtjevu za priznavanje.

ESMA dostavlja Komisiji navedeni nacrt regulatornih tehničkih standarda do 30. rujna 2012.

Delegira se ovlast Komisiji za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

GLAVA IV.

ZAHTJEVI ZA SREDIŠNJE DRUGE UGOVORNE STRANE

POGLAVLJE 1.

Organizacijski zahtjevi

Članak 26.

Opće odredbe

1.   Središnja druga ugovorna strana ima pouzdane sustave upravljanja s jasnom organizacijskom strukturom i dobro određenim, transparentnim i dosljednim linijama odgovornosti, učinkovite postupke za utvrđivanje, upravljanje, praćenje i izvješćivanje o rizicima kojima je središnja druga ugovorna strana izložena ili bi mogla biti izložena, te primjerene mehanizme unutarnje kontrole kao i odgovarajuće administrativne i računovodstvene postupke.

2.   Središnja druga ugovorna strana donosi politike i postupke koji su dovoljno učinkoviti kako bi osigurali usklađenost s ovom Uredbom, kao i usklađenost njenih direktora i zaposlenika sa svim odredbama ove Uredbe.

3.   Središnja druga ugovorna strana održava i upravlja organizacijskom strukturom koja osigurava kontinuitet i uredno funkcioniranje u obavljanju njenih usluga i aktivnosti. Ona se koristi primjerenim i proporcionalnim sustavima, sredstvima i postupcima.

4.   Središnja druga ugovorna strana osigurava jasno odvajanje između linija odgovornosti za upravljanje rizicima i onima za ostale operacije središnje druge ugovorne strane.

5.   Središnja druga ugovorna strana donosi, provodi i vodi politiku naknada koja promiče pouzdano i učinkovito upravljanje rizicima i koja ne stvara poticaje za ublažavanje standarda vezanih uz rizike.

6.   Središnja druga ugovorna strana održava sustave informacijske tehnologije koji odgovaraju složenosti, raznovrsnosti i vrsti usluga i aktivnosti koje se obavljaju kako bi se osigurali visoki standardi sigurnosti i integriteta i povjerljivosti informacija.

7.   Središnja druga ugovorna strana stavlja besplatno na raspolaganje javnosti svoje sustave upravljanja, pravila kojima se uređuje središnja druga ugovorna strana i svoje pristupne kriterije za članstvo u sustavu poravnanja.

8.   Središnja druga ugovorna strana podliježe čestim i neovisnim revizijama. Rezultati tih revizija dostavljaju se upravi i stavljaju se na raspolaganje nadležnom tijelu.

9.   Kako bi se osigurala dosljedna primjena ovog članka, ESMA, nakon savjetovanja s članovima ESSB-a, izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuje minimalni sadržaj pravila i sustava upravljanja iz stavaka 1. do 8.

ESMA dostavlja Komisiji navedeni nacrt regulatornih tehničkih standarda do 30. rujna 2012.

Delegira se ovlast Komisiji za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

Članak 27.

Više rukovodstvo i odbor

1.   Više rukovodstvo središnje druge ugovorne strane ima dovoljno dobar ugled i dovoljno iskustva kako bi osiguralo pouzdano i razborito upravljanje središnjom drugom ugovornom stranom.

2.   Središnja druga ugovorna strana ima odbor. Najmanje jedna trećina, ali ne manje od dva člana tog odbora su neovisni. Predstavnici klijenata članova sustava poravnanja pozivaju se na sastanke odbora radi pitanja koja se odnose na članke 38. i 39. Naknade neovisnim i ostalim neizvršnim članovima odbora ne smiju biti povezane s poslovnim rezultatima središnje druge ugovorne strane.

Članovi odbora središnje druge ugovorne strane, uključujući njihove neovisne članove imaju dovoljno dobar ugled i primjerenu stručnost u području financijskih usluga, upravljanju rizicima i uslugama poravnanja.

3.   Središnja druga ugovorna strana jasno određuje uloge i odgovornosti odbora i zapisnike sa sastanka odbora stavlja na raspolaganje nadležnom tijelu i revizorima.

Članak 28.

Odbor za rizike

1.   Središnja druga ugovorna strana osniva odbor za rizike, kojeg čine predstavnici njenih članova sustava poravnanja, neovisni članovi odbora i predstavnici njenih klijenata. Odbor za rizike može pozvati zaposlenike središnje druge ugovorne strane i vanjske neovisne stručnjake da prisustvuju sastancima odbora za rizik bez prava glasa. Nadležna tijela mogu tražiti da prisustvuju sastancima odbora za rizik bez prava glasa i da budu prikladno obaviješteni o aktivnostima i odlukama odbora za rizik. Savjeti odbora za rizik neovisni su o bilo kakvom izravnom utjecaju od strane uprave središnje druge ugovorne strane. Ni jedna skupina predstavnika ne može imati većinu u odboru za rizik.

2.   Središnja druga ugovorna strana jasno određuje mandat, sustave upravljanja kojima se osigurava njena neovisnost, operativne postupke, pristupne kriterije i mehanizme za izbor članova odbora za rizik. Sustavi upravljanja javno su dostupni i njima se barem određuje da odborom za rizik predsjeda neovisni član odbora, da je izravno odgovoran odboru i da redovito održava sastanke.

3.   Odbor za rizike savjetuje odbor o svim aranžmanima koji mogu utjecati na upravljanje rizicima središnje druge ugovorne strane, poput značajne promjene u njenom modelu rizika, postupcima u slučaju neispunjavanja obveza, kriterijima za prihvaćanje članova u sustav poravnanja, poravnanju novih vrsta instrumenata ili izdvajanju poslovnih procesa. Savjeti odbora za rizik nisu potrebni za dnevne operacije središnje druge ugovorne strane. Ulažu se odgovarajući napori za savjetovanje s odborom za rizik o kretanjima koja utječu na upravljanje rizicima središnje druge ugovorne strane u kriznim situacijama.

4.   Ne dovodeći u pitanje pravo nadležnih tijela da budu prikladno obaviješteni, članovi odbora za rizik obvezni su čuvati povjerljivost informacija. Kada predsjednik odbora za rizik utvrdi da je određeni član u sukobu interesa ili bi mogao biti u sukobu interesa vezano uz određeno pitanje, tom se članu neće dopustiti da glasa o tom pitanju.

5.   Središnja druga ugovorna strana odmah obavješćuje nadležno tijelo o svakoj odluci kojom odbor odluči da neće slijediti savjete odbora za rizik.

Članak 29.

Vođenje evidencije

1.   Središnja druga ugovorna strana čuva, kroz razdoblje od najmanje 10 godina, svu evidenciju o pruženim uslugama i aktivnostima kako bi osigurala nadležnom tijelu praćenje usklađenosti središnje druge ugovorne strane s ovom Uredbom.

2.   Središnja druga ugovorna strana čuva, kroz razdoblje od najmanje 10 godina od prekida ugovora, sve informacije o svim ugovorima koje je obradila. Te informacije omogućuju barem identifikaciju izvornih uvjeta transakcije prije poravnanja posredstvom te središnje druge ugovorne strane.

3.   Središnja druga ugovorna strana na zahtjev stavlja na raspolaganje nadležnom tijelu, ESMA-i i mjerodavnim članovima ESSB-a evidencije i informacije iz stavaka 1. i 2. i sve informacije o pozicijama ugovora čije je poravnanje obavljeno, bez obzira na mjesto gdje su transakcije izvršene.

4.   Kako bi se osigurala dosljedna primjena ovog članka, ESMA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuju podaci o evidencijama i informacijama koje se čuvaju kako je navedeno u stavcima 1. do 3.

ESMA dostavlja Komisiji navedeni nacrt regulatornih tehničkih standarda do 30. rujna 2012.

Delegira se ovlast Komisiji za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

5.   Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti primjene stavaka 1. i 2., ESMA izrađuje nacrt provedbenih tehničkih standarda kojima se određuje oblik evidencije i informacije koje se zadržavaju.

ESMA dostavlja Komisiji nacrt navedenih provedbenih tehničkih standarda do 30. rujna 2012.

Dodjeljuje se ovlast Komisiji za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

Članak 30.

Dioničari i članovi s kvalificiranim udjelima

1.   Nadležno tijelo ne izdaje odobrenje središnjoj drugoj ugovornoj strani ako nije bilo obaviješteno o identitetu dioničara ili članova, bilo izravnih ili neizravnih te fizičkih ili pravnih osoba s kvalificiranim udjelima i o iznosima tih udjela.

2.   Nadležno tijelo odbija izdati odobrenje središnjoj drugoj ugovornoj strani ako se ne uvjeri u prikladnost dioničara ili članova s kvalificiranim udjelima u središnjoj drugoj ugovornoj strani, uzimajući u obzir potrebu osiguravanja pouzdanog i razboritog upravljanja središnjom drugom ugovornom stranom.

3.   Ako između središnje druge ugovorne strane i drugih fizičkih ili pravnih osoba postoji uska povezanost, nadležno tijelo izdaje odobrenje samo ako ta povezanost ne sprečava učinkovito obavljanje nadzornih funkcija nadležnog tijela.

4.   Kada osobe iz stavka 1. imaju utjecaj koji vjerojatno može dovesti u pitanje pouzdano i razborito upravljanje središnjom drugom ugovornom stranom, nadležno tijelo poduzima odgovarajuće mjere kako bi se takva situacija okončala, što može uključiti oduzimanje odobrenja središnje druge ugovorne strane.

5.   Nadležno tijelo odbija izdati odobrenja ako zakoni, propisi ili administrativne mjere neke treće zemlje koji vrijede za jednu ili više fizičkih ili pravnih osoba s kojima je središnja druga ugovorna strana usko povezana, ili poteškoće u provođenju tih zakona, propisa ili administrativnih mjera, sprečavaju nadležno tijelo u učinkovitom obavljanju svojih nadzornih funkcija.

Članak 31.

Obavješćivanje nadležnih tijela

1.   Središnja druga ugovorna strana obavješćuje svoje nadležno tijelo o svim promjenama u njenom upravljanju i dostavlja nadležnom tijelu sve potrebne informacije za procjenjivanje usklađenosti s člankom 27. stavkom 1. i drugim podstavkom članka 27. stavka 2.

Kada postoji vjerojatnost da će ponašanje člana odbora dovesti u pitanje pouzdano i razborito upravljanje središnje druge ugovorne strane, nadležno tijelo poduzima primjerene mjere, koje mogu uključivati uklanjanje tog člana iz odbora.

2.   Svaka fizička ili pravna osoba ili te osobe kada djeluju zajednički („predloženi stjecatelj”), koja je donijela odluku o stjecanju, izravnom ili neizravnom, kvalificiranog udjela u središnjoj drugoj ugovornoj strani ili o daljnjem povećanju, izravnom ili neizravnom, takvog kvalificiranog udjela u središnjoj drugoj ugovornoj strani, ako kao posljedica te situacije postotak glasačkih prava ili kapitala koji ima dostigne ili premaši 10 %, 20 %, 30 % ili 50 % ili ako time središnja druga ugovorna strana postaje njegova podružnica („predloženo stjecanje”), o tome prvo obavješćuje pisanim putem nadležno tijelo središnje druge ugovorne strane u kojem želi steći ili povećati kvalificirani udjel, i pri tome navodi veličinu planiranog udjela i relevantne informacije, kako je navedeno u članku 32. stavku 4.

Svaka fizička ili pravna osoba koja je donijela odluku o prodaji, izravno ili neizravno, kvalificiranog udjela u središnjoj drugoj ugovornoj strani („predloženi prodavatelj”) o tome prvo obavješćuje pisanim putem nadležno tijelo i pri tome navodi veličinu tog udjela. Ta osoba također obavješćuje nadležno tijelo ako je odlučila smanjiti kvalificirani udjel tako da postotak glasačkih prava ili kapitala koji ima padne ispod 10 %, 20 %, 30 % ili 50 % ili tako da središnja druga ugovorna strana prestaje biti društvo kći te osobe.

Nadležno tijelo odmah i u svakom slučaju u roku dva radna dana od primitka obavijesti iz ovog stavka i informacija iz stavka 3. potvrđuje njihov primitak pisanim putem predloženom stjecatelju ili prodavatelju.

Nadležno tijelo ima najviše 60 radnih dana od datuma pisane potvrde primitka obavijesti i svih dokumenata koje treba priložiti obavijesti u skladu s popisom iz članka 32. stavka 4. (razdoblje za procjenu) za provođenje ocjene predviđene člankom 32. stavkom 1. (procjena).

Nadležno tijelo obavješćuje predloženog stjecatelja ili prodavatelja o datumu isteka razdoblja za procjenu prilikom potvrde primitka.

3.   Nadležno tijelo može, tijekom razdoblja za procjenu, prema potrebi, ali najkasnije 50-tog radnog dana tijekom razdoblja za procjenu, zahtijevati daljnje informacije koje su potrebne za provođenje procjene. Taj zahtjev podnosi se pisanim putem i u njemu se detaljno navodi koje su dodatne informacije potrebne.

Razdoblje za procjenu prekida se tijekom razdoblja koje teče od datuma zahtjeva za informacijama od strane nadležnog tijela i primitka odgovora na taj zahtjev od strane predloženog stjecatelja. Taj prekid ne može trajati dulje od 20 radnih dana. Nadležno tijelo može po vlastitom nahođenju tražiti daljnje dopune ili pojašnjenja informacija ali to ne može imati za posljedicu prekid razdoblja za procjenu.

4.   Nadležno tijelo može produljiti prekid iz drugog podstavka stavka 3. do 30 radnih dana ako je predloženi stjecatelj ili prodavatelj:

(a)

smješten ili dobio odobrenje za rad izvan Unije;

(b)

fizička ili pravna osoba koja ne podliježe nadzoru u skladu s ovom Uredbom ili Direktivom 73/239/EEZ, Direktivom Vijeća 92/49/EEZ od 18. lipnja 1992. o usklađivanju zakona i drugih propisa koji se odnose na izravno osiguranje osim životnog osiguranja (30) ili direktivama 2002/83/EZ, 2003/41/EZ, 2004/39/EZ, 2005/68/EZ, 2006/48/EZ, 2009/65/EZ ili 2011/61/EU.

5.   Kada se nadležno tijelo, nakon provedbe procjene, odluči suprotstaviti predloženom stjecanju, ono u roku dva radna dana, i ne nakon razdoblja za ocjenu, obavješćuje predloženog stjecatelja pisanim putem i navodi razloge za tu odluku. Nadležno tijelo u skladu s time obavješćuje kolegij iz članka 18. Ovisno o nacionalnom pravu, primjerena izjava o razlozima za tu odluku se može staviti na raspolaganje javnosti na zahtjev predloženog stjecatelja. Međutim, države članice mogu dopustiti nadležnom tijelu da otkrije te podatke bez zahtjeva predloženog stjecatelja.

6.   Kada se nadležno tijelo ne suprotstavi predloženom stjecanju tijekom razdoblja za procjenu, smatra se da je ono odobreno.

7.   Nadležno tijelo može odrediti maksimalno razdoblje za okončanje predloženog stjecanja i može ga prema potrebi produljiti.

8.   Države članice ne nameću zahtjeve za obavješćivanje nadležnog tijela o izravnim ili neizravnim stjecanjima glasačkih prava ili kapitala ili za odobrenje od strane nadležnog tijela izravnih ili neizravnih stjecanja glasačkih prava ili kapitala koji su stroži od onih navedenih u ovoj Uredbi.

Članak 32.

Procjena

1.   Prilikom procjenjivanja obavijesti iz članka 31. stavka 2. i informacija iz članka 31. stavka 3., a kako bi osiguralo pouzdano i razborito upravljanje središnjom drugom ugovornom stranom u kojoj se predlaže stjecanje i vodeći računa o vjerojatnom utjecaju predloženog stjecatelja na središnju drugu ugovornu stranu, nadležno tijelo procjenjuje prikladnost predloženog stjecatelja i financijske pouzdanosti predloženog stjecatelja u skladu sa sljedećim:

(a)

reputacija i financijska pouzdanost predloženog stjecatelja;

(b)

reputacija i iskustvo osobe koja će upravljati poslovanjem središnje druge ugovorne strane kao rezultat predloženog stjecanja;

(c)

sposobnost središnje druge ugovorne strane da se uskladi i da održava usklađenost s ovom Uredbom;

(d)

postojanje opravdanih razloga za sumnju, vezano s predloženim stjecanjem, u pranje novca ili financiranje terorizma ili pokušaja pranja novca ili financiranja terorizma u smislu članka 1. Direktive 2005/60/EZ ili postojanje opravdanih razloga za sumnju da bi predloženo stjecanje moglo povećati rizik za to.

Prilikom procjenjivanja financijske pouzdanosti predloženog stjecatelja, nadležno tijelo pridaje posebnu pažnju vrsti poslovanja koja se obavlja i koja se predviđa obavljati u središnjoj drugoj ugovornoj strani u kojoj se predlaže stjecanje.

Prilikom procjenjivanja sposobnosti središnje druge ugovorne strane za usklađivanje s ovom Uredbom, nadležno tijelo pridaje posebnu pažnju pitanju ima li grupa čiji će ona postati dio strukturu koja omogućava učinkovit nadzor, učinkovitu razmjenu informacija između nadležnih tijela i određivanje raspodjele odgovornosti između nadležnih tijela.

2.   Nadležna tijela se mogu suprotstaviti predloženom stjecanju samo kada postoje opravdani razlozi za to na temelju kriterija iz stavka 1. ili kada informacije koje pruža predloženi stjecatelj nisu potpune.

3.   Države članice ne nameću prethodne uvjete u pogledu razine udjela koji se stječu i ne dopuštaju njihovim nadležnim tijelima preispitivanje predloženog stjecanja sa stanovišta gospodarskih tržišnih potreba.

4.   Države članice će učini javno dostupnim popis kojim se određuju informacije koje su potrebne za provođenje procjene i koje se pružaju nadležnim tijelima prilikom dostave obavijesti iz članka 31. stavka 2. Tražene informacije su razmjerne i prilagođavaju se prirodi predloženog stjecatelja i predloženog stjecanja. Države članice ne smiju tražiti informacije koje nisu važne za bonitetnu ocjenu.

5.   Neovisno o članku 31. stavcima 2., 3. i 4., kada je nadležno tijelo obaviješteno o dva ili više prijedloga za stjecanje ili povećanje kvalificiranih udjela u istoj središnjoj drugoj ugovornoj strani, ono tretira predložene stjecatelje na nediskriminirajući način.

6.   Mjerodavna nadležna tijela međusobno usko surađuju prilikom provođenja procjene kada je predloženi stjecatelj:

(a)

druga središnja druga ugovorna strana, kreditna institucija, društvo za životno osiguranje, društvo za osiguranje, društvo za reosiguranje, investicijsko društvo, tržišni operater, upravitelj sustava za namiru vrijednosnih papira, društvo za upravljanje UCITS-om ili upravitelj alternativnih investicijskih fondova koji imaju odobrenje u drugoj državi članici;

(b)

matično društvo druge središnje druge ugovorne strane, kreditne institucije, društva za životno osiguranje, društva za osiguranje, društva za reosiguranje, investicijskog društva, tržišnog operatera, upravitelja sustava za namiru vrijednosnih papira, društva za upravljanje UCITS-om ili upravitelj alternativnih investicijskih fondova koji imaju odobrenje u drugoj državi članici;

(c)

fizička ili pravna osoba koja kontrolira drugu središnju drugu ugovornu stranu, kreditnu instituciju, društvo za životno osiguranje, ostala društva za osiguranje, društvo za reosiguranje, investicijsko društvo, tržišnog operatera, upravitelja sustava za namiru vrijednosnih papira, društvo za upravljanje UCITS-om ili upravitelja alternativnih investicijskih fondova koji imaju odobrenje u drugoj državi članici.

7.   Nadležna tijela si međusobno, bez nepotrebnog odlaganja, pružaju sve informacije koje su neophodne ili relevantne za ocjenu. Nadležna tijela si međusobno na zahtjev dostavljaju sve relevantne informacije a sve neophodne informacije na vlastitu inicijativu. U odluci nadležnog tijela koje je izdalo odobrenje središnjoj drugoj ugovornoj strani u kojoj se predlaže stjecanje, navode se sva stajališta ili mišljenje s rezervom koje je izrazilo nadležno tijelo odgovorno za predloženog stjecatelja.

Članak 33.

Sukob interesa

1.   Središnja druga ugovorna strana održava i upravlja učinkovitim pisanim organizacijskim i administrativnim aranžmanima za identifikaciju i upravljanje mogućim sukobima interesa između nje, uključujući njene direktore, zaposlenike ili druge osobe s izravnom ili neizravnom kontrolom ili usko povezane osobe i njenih članova sustava poravnanja ili njihovih klijenata koji su poznati središnjoj drugoj ugovornoj strani. Ona održava i provodi odgovarajuće postupke koji imaju za cilj rješavanje mogućih sukoba interesa.

2.   Kada organizacijski ili administrativni aranžmani središnje druge ugovorne strane za upravljanje sukobima interesa nisu dovoljni kako bi osigurali, sa zadovoljavajućom pouzdanošću, sprečavanje rizika štete interesima članova sustava poravnanja ili klijenta, ona jasno otkriva članu sustava poravnanja opću prirodu ili izvore sukoba interesa prije prihvaćanja novih transakcija od tog člana sustava poravnanja. Kada je klijent poznat središnjoj drugoj ugovornoj strani, središnja druga ugovorna strana obavješćuje klijenta i člana sustava poravnanja na čijeg se klijenta to odnosi.

3.   Kada je središnja druga ugovorna strana matično društvo ili društvo kći, pisani aranžmani uzimaju u obzir i sve okolnosti kojih je središnja druga ugovorna strana svjesna ili bi trebala biti svjesna a koje mogu dovesti do sukoba interesa kao rezultat strukture i poslovnih aktivnosti ostalih društava s kojima je ona u odnosu matičnog društva ili društva kćeri.

4.   Pisani aranžmani utvrđeni u skladu sa stavkom 1. uključuju sljedeće:

(a)

okolnosti koje predstavljaju sukob interesa ili mogu dovesti do sukoba interesa koji može imati za posljedicu znatan rizik od nastanka štete za interese jednog ili više članova sustava poravnanja ili klijenata;

(b)

postupke koje treba poštovati i mjere koje je potrebno donijeti za upravljanje takvim sukobima.

5.   Središnja druga ugovorna strana poduzima sve odgovarajuće korake za sprečavanje zlouporabe informacija koje se vode u njenom sustavu i sprečava uporabu tih informacija za ostale poslovne aktivnosti. Fizička osoba koja je usko povezana sa središnjom drugom ugovornom stranom ili pravna osoba koja je u odnosu matičnog društva ili društva kćeri sa središnjom drugom ugovornom stranom ne smije se koristiti povjerljivim informacijama koje se evidentiraju u toj središnjoj drugoj ugovornoj strani u komercijalne svrhe bez prethodne pisane suglasnosti klijenta kojemu pripadaju te povjerljive informacije.

Članak 34.

Kontinuitet poslovanja

1.   Središnja druga ugovorna strana uspostavlja, provodi i održava primjerenu politiku kontinuiteta poslovanja i plan oporavka od kriznih situacija koji imaju za cilj osigurati očuvanje njenih funkcija, pravovremeni oporavak operacija i ispunjavanje obveza središnje druge ugovorne strane. Tim planom predviđa se oporavak svih transakcija u trenutku smetnji kako bi se središnjoj drugoj ugovornoj strani omogućio siguran nastavak poslovanja i okončanje namire na planirani datum.

2.   Središnja druga ugovorna strana uspostavlja, provodi i održava primjereni postupak kojim se osigurava pravovremena namira ili prijenos imovine i pozicija klijenata i članova sustava poravnanja u slučaju oduzimanja odobrenja na temelju odluke u skladu s člankom 20.

3.   Kako bi se osigurala dosljedna primjena ovog članka, ESMA, nakon savjetovanja s članovima ESSB-a, izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuje minimalni sadržaj i zahtjevi vezano uz politiku kontinuiteta poslovanja i plan oporavka od kriznih situacija.

ESMA dostavlja Komisiji navedeni nacrt regulatornih tehničkih standarda do 30. rujna 2012.

Delegira se ovlast Komisiji za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

Članak 35.

Izdvajanje poslovnih procesa

1.   Kada središnja druga ugovorna strana izdvaja poslovne procese, usluge ili aktivnosti, ona ostaje u potpunosti odgovorna za ispunjavanje svih svojih obveza iz ove Uredbe i osigurava da u svakom trenutku:

(a)

izdvajanje poslovnih procesa ne dovodi do delegiranja njenih odgovornosti;

(b)

odnos i obveze središnje druge ugovorne strane prema njenim članovima sustava poravnanja ili, kada je to potrebno, prema njihovim klijentima se ne mijenjaju;

(c)

uvjeti za izdavanje odobrenja središnjoj drugoj ugovornoj strani efektivno se ne mijenjaju;

(d)

izdvajanje poslovnih procesa ne sprečava izvršavanje supervizorskih i nadzornih funkcija, kao ni izravan pristup za stjecanje relevantnih informacija potrebnih za ispunjavanje tih mandata;

(e)

izdvajanjem poslovnih procesa ne uskraćuju se središnjoj drugoj ugovornoj strani potrebni sustavi i kontrole za upravljanje rizicima kojima je izložena;

(f)

pružatelj usluga ima zahtjeve u pogledu kontinuiteta poslovanja koji su istovrijedni onima koje je središnja druga ugovorna strana dužna ispuniti u skladu s ovom Uredbom;

(g)

središnja druga ugovorna strana i nadalje posjeduje stručnost i sredstva potrebne za ocjenu kvalitete pruženih usluga i organizacijske adekvatnosti i adekvatnosti kapitala pružatelja usluga, za učinkovit nadzor izdvojenih poslovnih procesa i upravljanje rizicima povezanim s izdvajanjem poslovnih procesa i nadzire te procese i upravlja tim rizicima na kontinuiranoj osnovi;

(h)

središnja druga ugovorna strana ima izravan pristup relevantnim informacijama izdvojenih poslovnih procesa;

(i)

pružatelj usluga surađuje s nadležnim tijelom vezano uz izdvojene poslovne procese;

(j)

pružatelj usluga štiti povjerljive informacije koje se odnose na središnju drugu ugovornu stranu i njene članove sustava poravnanja i klijente ili, kada taj pružatelj usluga ima poslovni nastan u trećoj zemlji, osigurava da standardi za zaštitu podataka te treće zemlje ili oni navedeni u sporazumu između dotičnih strana, budu usporedivi standardima za zaštitu podataka na snazi u Uniji.

Središnja druga ugovorna strana ne smije izdvajati glavne aktivnosti povezane s upravljanjem rizicima osim ako to izdvajanje odobri nadležno tijelo.

2.   Nadležno tijelo zahtijeva da središnja druga ugovorna strana jasno, pisanim sporazumom utvrdi svoja prava i obveze i prava i obveze pružatelja usluga.

3.   Središnja druga ugovorna strana na zahtjev stavlja na raspolaganje sve informacije koje su potrebne nadležnom tijelu za ocjenjivanje usklađenosti obavljanja izdvojenih poslovnih procesa s ovom Uredbom.

POGLAVLJE 2.

Pravila poslovnog ponašanja

Članak 36.

Opće odredbe

1.   Prilikom pružanja usluga svojim članovima sustava poravnanja, i prema potrebi, njihovim klijentima, središnja druga ugovorna strana postupa pošteno i profesionalno i u skladu s najboljim interesima tih članova sustava poravnanja i klijenata i pouzdanog upravljanja rizicima.

2.   Središnja druga ugovorna strana ima dostupna, transparentna i fer pravila za brzo rješavanje pritužbi.

Članak 37.

Zahtjevi za sudjelovanje

1.   Središnja druga ugovorna strana utvrđuje, kada je to potrebno prema vrsti proizvoda čije se poravnanje obavlja, kategorije prihvatljivih članova sustava poravnanja i kriterije prihvatljivosti, u skladu sa savjetom odbora za rizik sukladno članku 28. stavku 3. Ti kriteriji su nediskriminirajući, transparentni i objektivni kako bi se osigurao fer i otvoren pristup središnjoj drugoj ugovornoj strani i osiguravaju da članovi sustava poravnanja imaju dovoljno financijskih resursa i operativne sposobnosti za ispunjavanje obveza koje proizlaze iz sudjelovanja u središnjoj drugoj ugovornoj strani. Kriteriji koji ograničavaju pristup dopušteni su samo pod uvjetom da oni imaju za cilj kontrolu rizika središnje druge ugovorne strane.

2.   Središnja druga ugovorna strana osigurava kontinuiranu primjenu kriterija iz stavka 1. i ima pravovremeni pristup informacijama koje su relevantne za tu procjenu. Središnja druga ugovorna strana provodi, najmanje jednom godišnje, obuhvatnu reviziju usklađenosti njenih članova sustava poravnanja s ovim člankom.

3.   Članovi sustava poravnanja koji obavljaju poravnanje transakcija u ime njihovih klijenata imaju potrebna dodatna financijska sredstva i operativni kapacitet za obavljanje te aktivnosti. Pravila središnje druge ugovorne strane za članove sustava poravnanja omogućavaju joj prikupljanje relevantnih temeljnih informacija radi identifikacije, praćenja i upravljanja relevantnim koncentracijama rizika vezano uz pružanje usluga klijentima. Članovi sustava poravnanja, na zahtjev, obavješćuju središnju drugu ugovornu stranu o kriterijima i aranžmanima koje donesu kako bi omogućili svojim klijentima pristup uslugama središnje druge ugovorne strane. Članovi sustava poravnanja odgovorni su za osiguranje da klijenti ispunjavaju svoje obveze.

4.   Središnja druga ugovorna strana ima objektivne i transparentne postupke za suspenziju i uredno isključenje članova sustava poravnanja koji više ne ispunjavaju kriterije iz stavka 1.

5.   Središnja druga ugovorna strana može uskratiti pristup članovima sustava poravnanja koji ispunjavaju kriterije iz stavka 1. samo kada je to opravdano pisanim putem i utemeljeno na obuhvatnoj analizi rizika.

6.   Središnja druga ugovorna strana može nametnuti posebne dodatne obveze članovima sustava poravnanja, poput sudjelovanja na aukcijama pozicija člana sustava poravnanja koji ne ispunjava svoje obveze. Te dodatne obveze razmjerne su riziku koji nosi član sustava poravnanja i ne smiju ograničiti sudjelovanje na određene kategorije članova sustava poravnanja.

Članak 38.

Transparentnost

1.   Središnja druga ugovorna strana i njeni članovi sustava poravnanja javno objavljuju cijene i naknade povezane s uslugama koje pružaju. One objavljuju cijene i naknade za svaku pruženu uslugu odvojeno, kao i diskonte i rabate i uvjete pod kojima se ostvaruje korist od tih smanjenja. Središnja druga ugovorna strana omogućuje svojim članovima sustava poravnanja i, prema potrebi, njihovim klijentima, odvojen pristup specifičnim uslugama koje pruža.

Središnja druga ugovorna strana odvojeno vodi troškove i prihode vezano uz pružene usluge i otkriva te informacije nadležnom tijelu.

2.   Središnja druga ugovorna strana izvješćuje članove sustava poravnanja i klijente o rizicima povezanim s pruženim uslugama.

3.   Središnja druga ugovorna strana izvješćuje svoje članove sustava poravnanja i svoje nadležno tijelo o informacijama o cijenama koje su korištene za izračun njenih izloženosti na kraju dana prema njenim članovima sustava poravnanja.

Središnja druga ugovorna strana javno objavljuje ukupan obujam obračunatih transakcija za svaku vrstu instrumenata čije je poravnanje izvršila.

4.   Središnja druga ugovorna strana javno objavljuje operativne i tehničke zahtjeve vezano uz komunikacijske protokole o formatima sadržaja i poruka kojima se koristi u interakciji s trećim stranama, kao i operativne i tehničke zahtjeve iz članka 7.

5.   Središnja druga ugovorna strana javno objavljuje svako kršenje kriterija iz članka 37. stavka 1. i zahtjeva utvrđenih u stavku 1. ovog članka koje izvrše članovi sustava poravnanja, osim kada nadležno tijelo, nakon savjetovanja s ESMA-om, smatra da bi takva objava predstavljala prijetnju financijskoj stabilnosti ili povjerenju u tržište ili bi ozbiljno ugrozila financijska tržišta ili dovela da nerazmjerne štete uključenim stranama.

Članak 39.

Odvajanje i prenosivost

1.   Središnja druga ugovorna strana vodi odvojenu evidenciju i račune čime omogućava da u bilo kojem trenutku i bez odgode, razlikuje u računima kod središnje druge ugovorne strane imovinu i pozicije koji se vode za račun jednog člana sustava poravnanja od imovine i pozicija koji se vode za račun bilo kojeg drugog člana sustava poravnanja i od vlastite imovine.

2.   Središnja druga ugovorna strana nudi vođenje odvojene evidencije i računa čime omogućava svakom članu sustava poravnanja da razlikuje u računima kod središnje druge ugovorne strane imovinu i pozicije tog člana sustava poravnanja od imovine i pozicija koji se vode za račun njegovih klijenata („odvajanje zbirnih računa za klijente”).

3.   Središnja druga ugovorna strana nudi vođenje odvojene evidencije i računa čime omogućava svakom članu sustava poravnanja da razlikuje u računima kod središnje druge ugovorne strane imovinu i pozicije koji se vode za račun određenog klijenta od one imovine i pozicija koji se vode za račun ostalih klijenata („odvajanje pojedinačnih računa za klijente”). Na zahtjev, središnja druga ugovorna strana nudi članovima sustava poravnanja mogućnost otvaranja više računa na vlastito ime ili za račun njihovih klijenata.

4.   Član sustava poravnanja vodi odvojenu evidenciju i račune koji mu omogućavaju da razlikuje, i u računima koji se vode kod središnje druge ugovorne strane i u vlastitim računima, svoju imovinu i pozicije od imovine i pozicija koje se vode za račun njegovih klijenata kod središnje druge ugovorne strane.

5.   Član sustava poravnanja nudi svojim klijentima, barem, izbor između odvajanja zbirnih računa za klijente i odvajanja pojedinačnih računa za klijente i obavješćuje ih o troškovima i razini zaštite iz stavka 7. povezanih sa svakom od tih opcija. Klijent potvrđuje svoj izbor pisanim putem.

6.   Kada se klijent odluči za odvajanje pojedinačnih računa za klijente, svaki iznos nadoknade koji premašuje zahtjeve klijenta se također knjiži na središnju drugu ugovornu stranu i odvaja se od iznosa nadoknada ostalih klijenata ili članova sustava poravnanja i ne izlaže se gubicima povezanima s pozicijama koje se knjiže na drugom računu.

7.   Središnje druge ugovorne strane i članovi sustava poravnanja javno objavljuju razine zaštite i troškove povezane s različitim razinama odvajanja koje nude i nude te usluge pod prihvatljivim komercijalnim uvjetima. Podaci o različitim razinama odvajanja uključuju opis glavnih pravnih implikacija pojedinačnih razina odvajanja kao i informacije o mjerodavnom stečajnom pravu u odnosnim jurisdikcijama.

8.   Središnja druga ugovorna strana ima pravo uporabe vezano uz iznose nadoknade ili doprinose u jamstveni fond koji se prikupljaju putem ugovora o financijskom kolateralu u vrijednosnim papirima, u smislu članka 2. stavka 1. točke (c) Direktive 2002/47/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. lipnja 2002. o financijskom kolateralu (31), pod uvjetom da je uporaba takvih ugovora predviđena njenim pravilima poslovanja. Član sustava poravnanja potvrđuje svoje prihvaćanje pravila poslovanja pisanim putem. Središnja druga ugovorna strana javno objavljuje pravo uporabe koje se izvršava u skladu s člankom 47.

9.   Zahtjev za razlikovanjem imovine i pozicija u računima kod središnje druge ugovorne strane je ispunjen kada:

(a)

se imovina i pozicije knjiže u odvojenim računima;

(b)

se sprečava netiranje pozicija knjiženih na različitim računima;

(c)

imovina koja obuhvaća pozicije knjižene na računu nije izložena gubicima povezanim s pozicijama koje se knjiže na drugom računu.

10.   Imovina se odnosi na kolateral koji se drži za pokrivanje pozicija i uključuje pravo na prijenos imovine jednak tom kolateralu ili primitcima realizacije bilo kojeg kolaterala, ali ne uključuje doprinose u jamstveni fond.

POGLAVLJE 3.

Bonitetni zahtjevi

Članak 40.

Upravljanje izloženošću

Središnja druga ugovorna strana mjeri i ocjenjuje svoju likvidnost i kreditne izloženosti prema svakom članu sustava poravnanja i, prema potrebi, prema drugoj središnjoj drugoj ugovornoj strani s kojom je sklopila ugovor o međudjelovanju, gotovo u realnom vremenu. Središnja druga ugovorna strana ima pravovremeni pristup na nediskriminirajućoj osnovi relevantnim izvorima za formiranje cijena radi učinkovitog mjerenja njenih izloženosti. To se obavlja uz prihvatljivu cijenu.

Članak 41.

Zahtjevi za iznosom nadoknade

1.   Središnja druga ugovorna strana određuje, poziva i prikuplja iznose nadoknade kako bi ograničila svoje kreditne izloženosti koje proizlaze od njenih članova sustava poravnanja i, prema potrebi, od središnjih drugih ugovornih strana s kojima ima sklopljene ugovore o međudjelovanju. Ti iznosi nadoknade su dovoljni za pokriće mogućih izloženosti za koje središnja druga ugovorna strana procjenjuje da će se pojaviti do likvidacije dotičnih pozicija. One su također dovoljne za pokriće gubitaka koji proizlaze iz najmanje 99 % kretanja izloženosti tijekom određenog vremenskog razdoblja i osiguravaju potpunu kolateralizaciju izloženosti središnje druge ugovorne strane prema svim njenim članovima sustava poravnanja, i, prema potrebi, prema središnjim drugim ugovornim stranama s kojima ima sklopljene ugovore o međudjelovanju, najmanje jednom dnevno. Središnja druga ugovorna strana redovito prati i, prema potrebi, revidira razinu svojih iznosa nadoknada u svjetlu trenutnih uvjeta na tržištu uzimajući u obzir moguće procikličke učinke takvih revizija.

2.   Pri određivanju zahtjeva za iznosom nadoknade, središnja druga ugovorna strana donosi modele i parametre koji uzimaju u obzir rizična obilježja proizvoda čije se poravnanje obavlja i uzimaju u obzir vremensko razdoblje između prikupljanja iznosa nadoknade, tržišne likvidnosti i mogućnosti promjena tijekom trajanja transakcije. Modele i parametre potvrđuje nadležno tijelo i oni podliježu mišljenju u skladu s člankom 19.

3.   Središnja druga ugovorna strana poziva i prikuplja iznose nadoknade na dnevnoj osnovi, barem kada su premašeni unaprijed definirani pragovi.

4.   Središnja druga ugovorna strana poziva i prikuplja iznose nadoknade koji su primjereni za pokriće rizika koji proizlazi iz pozicija u računima koji se vode u skladu s člankom 39., vezano uz određene financijske instrumente. Središnja druga ugovorna strana može izračunati iznose nadoknade za portfelj financijskih instrumenata pod uvjetom da je metodologija kojom se koristi razborita i solidna.

5.   Kako bi osigurala dosljednu primjenu ovog članka, ESMA, nakon savjetovanja s EBA-om i ESSB-om, izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuju odgovarajući postotak i vremenski okviri razdoblja likvidacije i izračun povijesne volatilnosti, kako je navedeno u stavku 1., koji se uzimaju u obzir za različite vrste financijskih instrumenata, vodeći računa o cilju ograničavanja procikličnosti i uvjete pod kojima je moguće provesti prakse vezano uz portfeljne iznose nadoknade, navedene u stavku 4.

ESMA dostavlja Komisiji navedeni nacrt regulatornih tehničkih standarda do 30. rujna 2012.

Delegira se ovlast Komisiji za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

Članak 42.

Jamstveni fond

1.   Kako bi ograničila daljnju kreditnu izloženost prema svojim članovima, središnja druga ugovorna strana održava unaprijed financiran jamstveni fond za pokriće gubitaka koji premašuju gubitke koji se pokrivaju zahtjevima za iznos nadoknade utvrđenima u članku 41., a proizlaze iz neispunjavanja obveza, uključujući pokretanje postupka stečaja jednog ili više članova sustava poravnanja.

Središnja druga ugovorna strana određuje minimalni iznos ispod kojeg jamstveni fond ni u kojim okolnostima ne smije pasti.

2.   Središnja druga ugovorna strana određuje minimalnu veličinu doprinosa u jamstveni fond i kriterije za izračun doprinosa pojedinačnih članova sustava poravnanja. Doprinosi su razmjerni izloženostima svakog člana sustava poravnanja.

3.   Jamstveni fond omogućava središnjoj drugoj ugovornoj strani barem podnošenje, u ekstremnim ali mogućim tržišnim uvjetima, neispunjavanja obveza člana sustava poravanja prema kojemu ona ima najveće izloženosti ili drugog i trećeg najvećeg člana sustava poravnanja, ako je ukupan zbroj izloženosti prema njima veći. Središnja druga ugovorna strana izrađuje scenarije ekstremnih ali mogućih tržišnih uvjeta. Ti scenariji uključuju najvolatilnija razdoblja koja su iskusila tržišta kojima središnja druga ugovorna strana pruža svoje usluge kao i niz mogućih budućih scenarija. Oni uzimaju u obzir iznenadnu prodaju financijskih sredstava i naglo smanjenje tržišne likvidnosti.

4.   Središnja druga ugovorna strana može uspostaviti više od jednog jamstvenog fonda za različite vrste instrumenata čije poravnanje obavlja.

5.   Kako bi se osigurala dosljedna primjena ovog članka, ESMA, u uskoj suradnji s ESSB-om i nakon savjetovanja s EBA-om, izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuje okvir za definiranje ekstremnih ali mogućih tržišnih uvjeta iz stavka 3., koji se koriste prilikom definiranja veličine jamstvenog fonda i ostalih financijskih sredstava iz članka 43.

ESMA dostavlja Komisiji navedeni nacrt regulatornih tehničkih standarda do 30. rujna 2012.

Delegira se ovlast Komisiji za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

Članak 43.

Ostala financijska sredstva

1.   Središnja druga ugovorna strana održava dostatna unaprijed financirana dostupna financijska sredstva za pokriće mogućih gubitaka koji premašuju gubitke koji se pokrivaju zahtjevima za iznosom nadoknade utvrđenima u članku 41. i jamstvenim fondom kako je navedeno u članku 42. Ta unaprijed financirana financijska sredstva uključuju namjenska sredstva središnje druge ugovorne strane koja su središnjoj drugoj ugovornoj strani dostupna bez ograničenja i koja se ne smiju koristiti za ispunjavanje kapitalnih zahtjeva iz članka 16.

2.   Jamstveni fond iz članka 42. i ostala financijska sredstva iz stavka 1. ovog članka u svakom trenutku omogućavaju središnjoj drugoj ugovornoj da podnese u ekstremnim ali mogućim tržišnim uvjetima, neispunjavanje obveza najmanje dva člana sustava poravnanja prema kojima ima najveće izloženosti.

3.   Središnja druga ugovorna strana može zahtijevati od članova sustava poravnanja koji ispunjavaju svoje obveze da osiguraju dodatna sredstva u slučaju da drugi član sustava poravnanja ne ispunjava obveze. Izloženost članova sustava poravnanja središnje druge ugovorne strane prema središnjoj drugoj ugovornoj strani je ograničena.

Članak 44.

Kontrole likvidnosnog rizika

1.   Središnja druga ugovorna strana u svakom trenutku ima pristup adekvatnoj likvidnosti za obavljanje svojih usluga i aktivnosti. U tu svrhu ona pribavlja potrebne kreditne linije ili slične aranžmane za pokriće svojih likvidnosnih potreba u slučaju da financijska sredstva koja joj stoje na raspolaganju nisu odmah dostupna. Član sustava poravnanja, matično društvo ili društvo kći tog člana sustava poravnanja zajedno ne smiju osigurati više od 25 % kreditnih linija potrebnih središnjoj drugoj ugovornoj strani.

Središnja druga ugovorna strana mjeri, na dnevnoj osnovi, svoje moguće likvidnosne potrebe. Pri tome uzima u obzir likvidnosni rizik koji proizlazi iz neispunjavanja obveza najmanje dva člana sustava poravnanja prema kojima ima najveće izloženosti.

2.   Kako bi se osigurala dosljedna primjena ovog članka, ESMA, nakon savjetovanja s mjerodavnim tijelima i članovima ESSB-a, izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuje okvir za upravljanje likvidnosnim rizikom koji središnje druge ugovorne strane trebaju podnijeti u skladu sa stavkom 1.

ESMA dostavlja Komisiji navedeni nacrt regulatornih tehničkih standarda do 30. rujna 2012.

Delegira se ovlast Komisiji za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

Članak 45.

Redoslijed pokrića nepodmirenih obveza

1.   Središnja druga ugovorna strana za pokriće dugova koristi iznose nadoknade člana sustava poravnanja koji ne ispunjava obveze prije uporabe ostalih financijskih sredstava.

2.   Kada iznosi nadoknade člana sustava poravnanja koji ne ispunjava obveze nisu dovoljni za pokriće gubitaka koje ima središnja druga ugovorna strana, za pokriće tih gubitaka središnja druga ugovorna strana koristi doprinose iz jamstvenog fonda člana koji ne ispunjava svoje obveze.

3.   Središnja druga ugovorna strana koristi doprinose iz jamstvenog fonda članova sustava poravnanja koji ispunjavaju svoje obveze i druga financijska sredstva iz članka 43. stavka 1. samo nakon što je iscrpila doprinose člana sustava poravnanja koji ne ispunjava svoje obveze.

4.   Središnja druga ugovorna strana prvo koristi namjenski kapital a ne doprinose iz jamstvenog fonda članova sustava poravnanja koji ispunjavaju svoje obveze. Središnja druga ugovorna strana ne smije koristiti iznose nadoknade članova sustava poravnanja koji ispunjavaju svoje obveze za pokriće gubitaka koji proizlaze iz neispunjavanja obveza drugog člana sustava poravnanja.

5.   Kako bi se osigurala dosljedna primjena ovog članka, ESMA, nakon savjetovanja s mjerodavnim nadležnim tijelima i članovima ESSB-a, izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuje metodologija za izračun i održavanje iznosa kapitala središnjih drugih ugovornih strana koja se koriste u skladu sa stavkom 4.

ESMA dostavlja Komisiji navedeni nacrt regulatornih tehničkih standarda do 30. rujna 2012.

Delegira se ovlast Komisiji za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

Članak 46.

Kolateralni zahtjevi

1.   Središnja druga ugovorna strana prihvaća visoko likvidni kolateral koji nosi minimalni kreditni i tržišni rizik za pokriće njene početne i tekuće izloženosti prema njenim članovima sustava poravnanja. U slučaju nefinancijskih drugih ugovornih strana, središnja druga ugovorna strana može prihvatiti bankovna jamstva, uzimajući u obzir ta jamstva prilikom izračuna njene izloženosti prema banci koja je član sustava poravnanja. Ona primjenjuje odgovarajuće korektivne faktore na vrijednosti imovine koji ukazuju na moguć pad njihove vrijednosti u razdoblju od njihove posljednje revalorizacije i trenutka do kojeg se mogu opravdano smatrati likvidiranima. Pri utvrđivanju prihvatljivog kolaterala i odgovarajućih korektivnih faktora, ona uzima u obzir likvidnosni rizik koji proizlazi iz neispunjavanja obveza određenog sudionika na tržištu i rizik koncentracije vezano uz određenu imovinu.

2.   Središnja druga ugovorna strana može prihvatiti, kada je to primjereno i dovoljno razborito, temeljnu imovinu ugovora o izvedenicama ili financijski instrument iz kojeg proizlazi izloženost središnje druge ugovorne strane, kao kolateral za pokriće njenih zahtjeva za iznosom nadoknade.

3.   Kako bi se osigurala dosljedna primjena ovog članka, ESMA, nakon savjetovanja s EBA-om, ESRB-om i ESSB-om, izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuje:

(a)

vrsta kolaterala koja bi se mogla smatrati visoko likvidnom, poput gotovine, zlata, državnih obveznica i korporacijskih obveznica visoke kvalitete i pokrivenih obveznica;

(b)

korektivni faktori iz stavka 1. i;

(c)

uvjeti pod kojima se jamstva poslovnih banaka mogu prihvatiti kao kolateral u skladu sa stavkom 1.

ESMA dostavlja Komisiji navedeni nacrt regulatornih tehničkih standarda do 30. rujna 2012.

Delegira se ovlast Komisiji za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

Članak 47.

Investicijska politika

1.   Središnja druga ugovorna strana ulaže svoja financijska sredstva samo u gotovinu ili u visoko likvidne financijske instrumente koji nose minimalni tržišni i kreditni rizik. Ulaganja središnje druge ugovorne strane moraju biti takva da ih je moguće brzo unovčiti uz minimalni negativan učinak na cijene.

2.   Iznos kapitala, uključujući zadržanu dobit i rezerve središnje druge ugovorne strane koji nisu uloženi u skladu sa stavkom 1., ne uzimaju se u obzir za potrebe članka 16. stavka 2. ili članka 45. stavka 4.

3.   Financijski instrumenti koji služe kao iznosi nadoknade ili doprinosi u jamstveni fond deponiraju se, kada su dostupni, kod upravitelja sustava za namiru vrijednosnih papira koji osiguravaju punu zaštitu tih financijskih instrumenata. Mogu se koristiti i drugi vrlo sigurni aranžmani s financijskim institucijama koje imaju odobrenje.

4.   Gotovinski depoziti središnje druge ugovorne strane obavljaju se putem vrlo sigurnih aranžmana s financijskim institucijama koje imaju odobrenje ili uporabom stalno raspoloživih sredstava središnjih banaka ili drugim sličnim načinom koji utvrde središnje banke.

5.   Kada središnja druga ugovorna strana deponira imovinu kod treće strane, ona osigurava mogućnost odvojene identifikacije imovine koja pripada članovima sustava poravnanja od imovine koja pripada središnjoj drugoj ugovornoj strani pomoću različito naslovljenih računa u knjigama treće strane ili nekim drugim istovrijednim mjerama kojima se postiže ista razina zaštite. Središnja druga ugovorna strana ima otvoren pristup financijskim instrumentima kada je to potrebno.

6.   Središnja druga ugovorna strana ne ulaže svoj kapital ili iznose koji proizlaze iz zahtjeva utvrđenih u člancima 41., 42., 43. ili 44. u vlastite vrijednosne papire ili vrijednosne papire njenog matičnog društva ili društva kćeri.

7.   Pri donošenju odluka o ulaganju, središnja druga ugovorna strana uzima u obzir njenu ukupnu izloženost kreditnom riziku prema pojedinačnim dužnicima i osigurava da njena ukupna izloženost svakom pojedinačnom dužniku ostane u prihvatljivim granicama koncentracije.

8.   Kako bi se osigurala dosljedna primjena ovog članka, ESMA, nakon savjetovanja s EBA-om i ESSB-om, izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuju financijski instrumenti koji se mogu smatrati visoko likvidnima i koji nose minimalni kreditni i tržišni rizik kako je navedeno u stavku 1., vrlo sigurni aranžmani iz stavaka 3. i 4. i granice koncentracije iz stavka 7.

ESMA dostavlja Komisiji navedeni nacrt regulatornih tehničkih standarda do 30. rujna 2012.

Delegira se ovlast Komisiji za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

Članak 48.

Postupci u slučaju neispunjavanja obveza

1.   Središnja druga ugovorna strana ima uspostavljene detaljne postupke za slučajeve kada član sustava poravnanja ne ispunjava zahtjeve za sudjelovanje središnje druge ugovorne strane utvrđene u članku 37. u roku i u skladu s postupcima koje utvrđuje središnja druga ugovorna strana. Središnja druga ugovorna strana detaljno navodi postupke koje treba slijediti u slučaju kada središnja druga ugovorna strana ne objavi neispunjavanje obveza od strane člana sustava poravnanja. Ti se postupci preispituju jednom godišnje.

2.   Središnja druga ugovorna strana odmah poduzima mjere za obuzdavanje gubitaka i likvidnosnih pritisaka koji proizlaze iz neispunjavanja obveza i osigurava da zatvaranje pozicija bilo kojeg člana sustava poravnanja ne narušava njeno poslovanje ili izlaže članove sustava poravnanja koji ispunjavaju svoje obveze gubicima koje oni ne mogu predvidjeti ili kontrolirati.

3.   Kada središnja druga ugovorna strana smatra da član sustava poravnanja neće biti u mogućnosti ispuniti svoje buduće obveze, ona odmah obavješćuje nadležno tijelo prije objave ili pokretanja postupka o neispunjavanju obveza. Nadležno tijelo odmah dostavlja tu informaciju ESMA-i, relevantnim članovima ESSB-a i tijelu odgovornom za nadzor člana sustava poravnanja koji ne ispunjava svoje obveze.

4.   Središnja druga ugovorna strana provjerava provedivost njenih postupaka u slučaju neispunjavanja obveza. Ona poduzima sve odgovarajuće korake kako bi osigurala da ima pravne ovlasti za unovčenje vlasničkih pozicija člana sustava poravnanja koji ne ispunjava svoje obveze i za prijenos ili unovčenje pozicija klijenata člana sustava poravnanja koji ne ispunjava svoje obveze.

5.   Kada se imovina i pozicije bilježe u evidenciji i računima središnje druge ugovorne strane kao da se drže za račun klijenata člana sustava poravnanja koji ne ispunjava obveze u skladu s člankom 39. stavkom 2., središnja druga ugovorna strana se barem ugovorno obvezuje na pokretanje postupaka za prijenos imovine i pozicija koje drži član sustava poravnanja koji ne ispunjava obveze za račun svojih klijenata drugom članu sustava poravnanja kojega odrede svi dotični klijenti, na njihov zahtjev i bez suglasnosti člana sustava poravnanja koji ne ispunjava obveze. Taj drugi član sustava poravnanja obvezan je prihvatiti tu imovinu i pozicije samo ako je prethodno ušao u ugovorni odnos s klijentima kojim se obvezao na to. Ako se prijenos tom drugom članu sustava poravnanja nije dogodio iz bilo kojeg razloga tijekom unaprijed definiranog razdoblja za prijenos navedenog u njenim pravilima poslovanja, središnja druga ugovorna strana može poduzeti sve mjere koje joj dopuštaju njena pravila za aktivno upravljanje njenim rizicima u odnosu na te pozicije, uključujući likvidaciju imovine i pozicija koje drži član sustava poravnanja koji ne ispunjava obveze za račun svojih klijenata.

6.   Kada se imovina i pozicije bilježe u evidenciji i računima središnje druge ugovorne strane kao da se drže za račun klijenta člana sustava poravnanja koji ne ispunjava obveze u skladu s člankom 39. stavkom 2., središnja druga ugovorna strana se barem ugovorno obvezuje na pokretanje postupaka za prijenos imovine i pozicija koje drži član sustava poravnanja koji ne ispunjava obveze za račun klijenta drugom članu sustava poravnanja kojega odredi taj klijent, na zahtjev klijenta i bez suglasnosti člana sustava poravnanja koji ne ispunjava obveze. Taj drugi član sustava poravnanja obvezan je prihvatiti tu imovinu i pozicije samo ako je prethodno ušao u ugovorni odnos s klijentom kojim se obvezao na to. Ako se prijenos tom drugom članu sustava poravnanja nije dogodio iz bilo kojeg razloga tijekom unaprijed definiranog razdoblja za prijenos navedenog u njegovim pravilima poslovanja, središnja druga ugovorna strana može poduzeti sve mjere koje joj dopuštaju njena pravila za aktivno upravljanje njenim rizicima u odnosu na te pozicije, uključujući likvidaciju imovine i pozicija koje drži član sustava poravnanja koji ne ispunjava obveze za račun klijenta.

7.   Kolateral klijenata koji se odvaja u skladu s člankom 39. stavcima 2. i 3. koristi se isključivo za pokriće pozicija koje se drže za njihov račun. Svaki saldo koji duguje središnja druga ugovorna strana nakon završetka postupka upravljanja neispunjenim obvezama člana sustava poravnanja od strane središnje druge ugovorne strane vraća se klijentima kada su oni poznati središnjoj drugoj ugovornoj strani, ili ako oni to nisu, članu sustava poravnanja za račun njegovih klijenata.

Članak 49.

Preispitivanje modela, ispitivanje otpornosti na stres i retroaktivno ispitivanje

1.   Središnja druga ugovorna strana redovito preispituje modele i parametre za izračun njenih zahtjeva za iznosom nadoknade, doprinosa u jamstveni fond, kolateralnih zahtjeva i ostalih mehanizama za kontrolu rizika. Ona podvrgava modele strogim i čestim ispitivanjima otpornosti na stres radi procjene njihove otpornosti u ekstremnim ali mogućim tržišnim uvjetima i provodi retroaktivna ispitivanja radi procjene pouzdanosti korištene metodologije. Središnja druga ugovorna strana osigurava neovisnu provjeru, obavješćuje nadležno tijelo i ESMA-u o rezultatima obavljenih ispitivanja i osigurava njihovu provjeru prije donošenja svih značajnijih izmjena u modelima i parametrima.

Usvojeni modeli i parametri, kao i njihove značajne promjene, podliježu mišljenju kolegija u skladu s člankom 19.

ESMA osigurava prijenos informacija o rezultatima ispitivanja otpornosti na stres ESA-i kako bi im omogućila procjenu izloženosti financijskih društava neispunjavanju obveza od strane središnjih drugih ugovornih strana.

2.   Središnja druga ugovorna strana redovito ispituje ključne aspekte svojih postupaka u slučaju neispunjavanja obveza i poduzima sve odgovarajuće korake kako bi osigurala da ih razumiju svi članovi sustava poravnanja i da svi članovi sustava poravnanja imaju uspostavljene primjerene aranžmane za odgovor u slučaju događaja neispunjavanja obveza.

3.   Središnja druga ugovorna strana javno objavljuje ključne informacije o svom modelu za upravljanje rizicima i pretpostavkama koje su korištene za obavljanje ispitivanja otpornosti na stres iz stavka 1.

4.   Kako bi se osigurala dosljedna primjena ovog članka, ESMA, nakon savjetovanja s EBA-om, drugim mjerodavnim nadležnim tijelima i članovima ESSB-a, izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuje:

(a)

vrsta ispitivanja koja se provode za različite vrste financijskih instrumenata i portfelja;

(b)

uključenost članova sustava poravnanja ili ostalih strana u tim ispitivanjima;

(c)

učestalost ispitivanja;

(d)

vremensko razdoblje ispitivanja;

(e)

ključne informacije iz stavka 3.

ESMA dostavlja Komisiji navedeni nacrt regulatornih tehničkih standarda do 30. rujna 2012.

Delegira se ovlast Komisiji za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

Članak 50.

Namira

1.   Kada je to izvodivo i moguće, središnja druga ugovorna strana se koristi novcem središnje banke za namiru svojih transakcija. Kada se ne koristi novac središnje banke, poduzimaju se koraci za strogo ograničavanje rizika namire gotovog novca.

2.   Središnja druga ugovorna strana jasno navodi svoje obveze u pogledu isporuke financijskih instrumenata, kao i podatak ima li obvezu izvršavati ili primati isporuku financijskog instrumenta ili nadoknađuje li sudionicima gubitke koji nastanu u postupku isporuke.

3.   Kada središnja druga ugovorna strana ima obvezu izvršavati ili primati isporuke financijskih instrumenata, ona eliminira osnovni rizik uporabom mehanizma isporuka po plaćanju (engl. delivery-versus-payment) ako je to moguće.

GLAVA V.

UGOVORI O MEĐUDJELOVANJU

Članak 51.

Ugovori o međudjelovanju

1.   Središnja druga ugovorna strana može sklopiti ugovore o međudjelovanju s drugom središnjom ugovornom stranom ako su ispunjeni uvjeti utvrđeni u člancima 52., 53. i 54.

2.   Prilikom sklapanja ugovora o međudjelovanju s drugom središnjom drugom ugovornom stranom radi pružanja usluga određenom mjestu trgovanja, središnja druga ugovorna strana ima nediskriminirajući pristup, kako podacima koji su joj potrebni za obavljanje njenih funkcija s tog određenog mjesta trgovanja, pod uvjetom da središnja druga ugovorna strana ispunjava operativne i tehničke zahtjeve koje utvrđuje mjesto trgovanja, tako i dotičnom sustavu za namiru.

3.   Sklapanje ugovora o međudjelovanju ili pristup izvorima podataka ili sustavu za namiru iz stavaka 1. i 2. odbija se ili ograničava, izravno ili neizravno, samo radi kontrole eventualnih rizika koji proizlaze iz takvog ugovora ili pristupa.

Članak 52.

Upravljanje rizicima

1.   Središnje druge ugovorne strane koje sklapaju ugovore o međudjelovanju:

(a)

uspostavljaju primjerene politike, postupke i sustave za učinkovitu identifikaciju, praćenje i upravljanje rizicima koji proizlaze iz takvog ugovora kako bi mogle pravodobno ispunjavati svoje obveze;

(b)

dogovaraju se o njihovim odnosnim pravima i obvezama, uključujući mjerodavno pravo koje uređuje njihove odnose;

(c)

identificiraju, prate i učinkovito upravljaju kreditnim i likvidnosnim rizikom tako da neispunjavanje obveza člana sustava poravnanja jedne središnje druge ugovorne strane ne utječe na središnju drugu ugovornu stranu koja je obuhvaćena ugovorom o međudjelovanju;

(d)

identificiraju, prate i rješavaju moguće međuovisnosti i korelacije koji proizlaze iz ugovora o međudjelovanju i koji mogu utjecati na kreditni i likvidnosni rizik vezano uz koncentracije članova sustava poravnanja, i objedinjenih financijskih sredstava.

Za potrebe točke (b) prvog podstavka, središnje druge ugovorne strane koriste se istim pravilima o trenutku ulaska naloga za prijenos u odnosne sustave i o trenutku neopozivosti kako je utvrđeno u Direktivi 98/26/EZ, prema potrebi.

Za potrebe točke (c) prvog podstavka, uvjeti ugovora utvrđuju postupak za upravljanje posljedicama neispunjavanja obveza kada jedna od središnjih drugih ugovornih strana s kojima je sklopljen ugovor o međudjelovanju ne ispunjava obveze.

Za potrebe točke (d) prvog podstavka, središnje druge ugovorne strane provode strogu kontrolu nad ponovnom uporabom kolaterala članova sustava poravnanja u okviru ugovora, ako im to dopuštaju njihova nadležna tijela. Ugovorom se utvrđuje na koji se način postupa s tim rizicima, uzimajući u obzir dovoljno pokriće i potrebu za ograničavanjem zaraze.

2.   Kada se modeli za upravljanje rizicima kojima se koriste središnje druge ugovorne strane za pokriće njihove izloženosti njihovim članovima sustava poravnanja ili njihove međusobne izloženosti razlikuju, središnje druge ugovorne strane utvrđuju te razlike, ocjenjuju rizike koji mogu proizlaziti iz njih i poduzimaju mjere i osiguravaju dodatna financijska sredstva kojima se ograničava njihov učinak na ugovor o međudjelovanju kao i njihove moguće posljedice u smislu rizika zaraze i osiguravaju da te razlike ne utječu na sposobnost središnjih drugih ugovornih strana za upravljanje posljedicama neispunjavanja obveza člana sustava poravnanja.

3.   Sve povezane troškove koji proizlaze iz stavaka 1. i 2. snosi središnja druga ugovorna strana koja traži međudjelovanje ili pristup, osim ako je drukčije ugovoreno između strana.

Članak 53.

Pružanje iznosa nadoknade između središnjih drugih ugovornih strana

1.   Središnja druga ugovorna strana razlikuje u računima imovinu i pozicije koji se drže za račun središnjih drugih ugovornih strana s kojima je sklopila ugovor o međudjelovanju.

2.   Kada središnja druga ugovorna strana koja sklopi ugovor o međudjelovanju s drugom središnjom ugovornom stranom pruži samo inicijalne iznose nadoknade toj središnjoj drugoj ugovornoj strani u skladu s ugovorom o financijskom kolateralu u vrijednosnim papirima, središnja druga ugovorna strana primatelj nema pravo uporabe iznosa nadoknade koje je pružila druga središnja druga ugovorna strana.

3.   Kolateral primljen u obliku financijskih instrumenata deponira se kod upravitelja sustava za namiru vrijednosnih papira prijavljenih u skladu s Direktivom 98/26/EZ.

4.   Imovina iz stavaka 1. i 2. dostupna je središnjoj drugoj ugovornoj strani primatelju samo u slučaju da središnja druga ugovorna strana koja je pružila kolateral u okviru ugovora o međudjelovanju ne ispunjava obveze.

5.   U slučaju da središnja druga ugovorna strana koja je primila kolateral u okviru ugovora o međudjelovanju ne ispunjava obveze, kolateral iz stavaka 1. i 2. odmah se vraća središnjoj drugoj ugovornoj strani koja ga je pružila.

Članak 54.

Odobrenje ugovora o međudjelovanju

1.   Ugovor o međudjelovanju podliježe prethodnom odobrenju od strane nadležnih tijela uključenih središnjih drugih ugovornih strana. Primjenjuje se postupak iz članka 17.

2.   Nadležna tijela izdaju odobrenje za ugovor o međudjelovanju samo kada uključene središnje druge ugovorne strane imaju odobrenje za poravnanje u skladu s člankom 17. ili kada su priznate u skladu s člankom 25. ili najmanje tri godine imaju odobrenje u skladu s već postojećim nacionalnim sustavom za izdavanje odobrenja, kada su ispunjeni zahtjevi utvrđeni u članku 52. a tehnički uvjeti za poravnanje transakcija u skladu s uvjetima iz ugovora omogućavaju neometano i uredno funkcioniranje financijskih tržišta i kada predmetni ugovor ne narušava učinkovitost nadzora.

3.   Kada nadležno tijelo smatra da nisu ispunjeni zahtjevi utvrđeni u stavku 2., ono daje objašnjenja pisanim putem o svojim stajalištima u pogledu rizika drugim nadležnim tijelima i uključenim središnjim drugim ugovornim stranama. Ono također obavješćuje ESMA-u koja izdaje mišljenje o stvarnoj valjanosti stajališta u pogledu rizika kao temelja za odbijanje ugovora o međudjelovanju. Mišljenje ESMA-e stavlja se na raspolaganje svim uključenim središnjim drugim ugovornim stranama. Kada se mišljenje ESMA-e razlikuje od ocjene mjerodavnog nadležnog tijela, to nadležno tijelo ponovno razmatra svoje stajalište, uzimajući u obzir mišljenje ESMA-e.

4.   Do 31. prosinca 2012., ESMA izdaje smjernice ili preporuke radi uspostavljanja dosljednih, djelotvornih i učinkovitih procjena ugovora o međudjelovanju, u skladu s postupkom utvrđenim u članku 16. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

ESMA izrađuje nacrte tih smjernica ili preporuka nakon savjetovanja s članovima ESSB-a.

GLAVA VI.

REGISTRACIJA I NADZOR TRGOVINSKOG REPOZITORIJA

POGLAVLJE 1.

Uvjeti i postupci za registraciju trgovinskog repozitorija

Članak 55.

Registracija trgovinskog repozitorija

1.   Trgovinski repozitorij se registrira kod ESMA-e za potrebe članka 9.

2.   Kako bi bio prihvatljiv za registraciju u skladu s ovim člankom, trgovinski repozitorij je pravna osoba s poslovnim nastanom u Uniji koja ispunjava zahtjeve utvrđene u glavi VII.

3.   Registracija trgovinskog repozitorija proizvodi učinke na cijelom području Unije.

4.   Registrirani trgovinski repozitorij stalno ispunjava uvjete za registraciju. Trgovinski repozitorij, bez nepotrebnog odlaganja, obavješćuje ESMA-u o svim značajnim promjenama uvjeta za registraciju.

Članak 56.

Zahtjev za registraciju

1.   Trgovinski repozitorij podnosi zahtjev za registraciju ESMA-i.

2.   ESMA ocjenjuje potpunost zahtjeva u roku 20 radnih dana od primitka zahtjeva.

Ako zahtjev nije potpun, ESMA utvrđuje rok do kojeg trgovinski repozitorij osigurava dodatne informacije.

Nakon što ocijeni da je zahtjev potpun, ESMA o tome obavješćuje trgovinski repozitorij.

3.   Kako bi se osigurala dosljedna primjena ovog članka, ESMA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuju podaci za zahtjev za registraciju iz stavka 1.

ESMA dostavlja Komisiji navedeni nacrt regulatornih tehničkih standarda do 30. rujna 2012.

Delegira se ovlast Komisiji za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

4.   Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti primjene stavka 1., ESMA izrađuje nacrt provedbenih tehničkih standarda kojima se određuje format zahtjeva za registraciju kod ESMA-e.

ESMA dostavlja Komisiji navedeni nacrt provedbenih tehničkih standarda do 30. rujna 2012.

Dodjeljuje se ovlast Komisiji za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

Članak 57.

Obavješćivanje nadležnih tijela i savjetovanje s nadležnim tijelima prije registracije

1.   Ako je trgovinski repozitorij koji podnosi zahtjev za registraciju subjekt kojemu je nadležno tijelo države članice u kojoj ima poslovni nastan izdalo odobrenje ili ga je registriralo, ESMA, bez nepotrebnog odlaganja obavješćuje to nadležno tijelo i savjetuje se s tim nadležnim tijelom prije registracije trgovinskog repozitorija.

2.   ESMA i mjerodavno nadležno tijelo razmjenjuju sve informacije koje su potrebne za registraciju trgovinskog repozitorija kao i za nadzor usklađenosti tog subjekta s uvjetima za registraciju ili za izdavanje odobrenja u državi članici u kojoj ima poslovni nastan.

Članak 58.

Razmatranje zahtjeva

1.   ESMA, u roku 40 radnih dana od obavijesti iz trećeg podstavka članka 56. stavka 2., razmatra zahtjev za registraciju na temelju usklađenosti trgovinskog repozitorija s člancima 78. do 81. i donosi detaljno obrazloženu odluku o registraciji ili odluku o odbijanju registracije.

2.   Odluka koju donosi ESMA u skladu sa stavkom 1. proizvodi učinke od petog radnog dana od njezina donošenja.

Članak 59.

Obavješćivanje o odlukama ESMA-e o registraciji

1.   Kada ESMA donese odluku o registraciji ili odluku o odbijanju ili oduzimanju registracije, ona u roku pet radnih dana o svojoj odluci obavješćuje trgovinski repozitorij, uz navođenje detaljnog obrazloženja.

ESMA bez nepotrebnog odlaganja obavješćuje mjerodavno nadležno tijelo iz članka 57. stavka 1. o svojoj odluci.

2.   ESMA o svakoj odluci koju donese u skladu sa stavkom 1. obavješćuje Komisiju.

3.   ESMA objavljuje na svojoj internetskoj stranici popis trgovinskih repozitorija registriranih u skladu s ovom Uredbom. Taj se popis ažurira u roku pet radnih dana od donošenja odluke u skladu sa stavkom 1.

Članak 60.

Izvršavanje ovlasti iz članaka 61. do 63.

Ovlasti dodijeljene ESMA-i ili bilo kojem dužnosniku ESMA-e ili bilo kojoj drugoj osobi koju ovlasti ESMA u skladu s člancima 61. do 63. ne smiju se koristiti za zahtijevanje otkrivanja informacija ili dokumenata koji podliježu obvezi čuvanja povjerljivosti.

Članak 61.

Zahtjev za informacijama

1.   ESMA može na temelju običnog zahtjeva ili odluke zahtijevati od trgovinskih repozitorija i povezanih trećih strana kojima su trgovinski repozitoriji izdvojili poslovne funkcije ili aktivnosti da pruže sve informacije koje su joj potrebne za obavljanje njenih zadaća u skladu s ovom Uredbom.

2.   Prilikom slanja običnog zahtjeva za informacijama u skladu sa stavkom 1., ESMA:

(a)

upućuje na ovaj članak kao pravni temelj za zahtjev;

(b)

navodi svrhu zahtjeva;

(c)

određuje koje su informacije potrebne;

(d)

utvrđuje vremenski rok u kojem treba pružiti informacije;

(e)

obavješćuje osobu od koje se zahtijevaju informacije da nije obvezna pružiti informacije ali da u slučaju dobrovoljnog odgovora na zahtjev, pružene informacije ne smiju biti netočne ili obmanjujuće; i

f)

navodi globu predviđenu člankom 65. u vezi s točkom (a) odjeljka IV. Priloga I. u slučaju davanja netočnih ili obmanjujućih odgovora na postavljana pitanja.

3.   Prilikom zahtjeva za dostavljanje podataka u skladu sa stavkom 1. na temelju odluke, ESMA:

(a)

upućuje na ovaj članak kao pravni temelj za zahtjev;

(b)

navodi svrhu zahtjeva;

(c)

određuje koje su informacije potrebne;

(d)

utvrđuje vremenski rok u kojem treba pružiti informacije;

(e)

navodi periodične novčane kazne predviđene člankom 66. ako su dane tražene informacije nepotpune;

(f)

navodi globu predviđenu člankom 65. u vezi s točkom (a) odjeljka IV. Priloga I. u slučaju davanja netočnih ili obmanjujućih odgovora na postavljana pitanja; i

(g)

navodi pravo na podnošenje žalbe protiv odluke Odboru za žalbe ESMA-e i pravo na preispitivanje te odluke od strane Suda pravde Europske unije (Sud) u skladu s člancima 60. i 61. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

4.   Osobe navedene u stavku 1. ili njihovi predstavnici i, u slučaju pravnih osoba ili udruženja bez pravne osobnosti, osobe koje su ovlaštene zakonom ili njihovim statutom, dostavljaju tražene informacije. Propisno ovlašteni odvjetnici mogu pružiti informacije u ime svojih klijenata. Potonji ostaju i nadalje u potpunosti odgovorni za nepotpunost, netočnost ili obmanjujuću prirodu pruženih informacija.

5.   ESMA bez odlaganja šalje presliku običnog zahtjeva ili njene odluke nadležnom tijelu države članice u kojoj osobe iz stavka 1. na koje se odnosi zahtjev za informacijama imaju domicil ili poslovni nastan.

Članak 62.

Opće istrage

1.   S ciljem obavljanja svojih zadaća iz ove Uredbe, ESMA može provoditi potrebne istrage osoba iz članka 61. stavka 1. U tu svrhu, dužnosnici i ostale osobe koje ovlasti ESMA imaju ovlast:

(a)

pregledati svu evidenciju, podatke, postupke i ostale materijale važne za obavljanje njenih zadaća, bez obzira na kojem se mediju čuvaju;

(b)

izraditi ili dobivati ovjerene preslike ili izvode iz te evidencije, podataka, postupaka i ostalih materijala;

(c)

pozvati i tražiti od osoba iz članka 61. stavka 1. ili njihovih predstavnika ili osoblja usmena ili pisana objašnjenja o činjenicama ili dokumentima koji se odnose na predmet i svrhu nadzora i zabilježiti odgovore;

(d)

ispitati sve ostale fizičke ili pravne osobe koje pristanu na takvo ispitivanje radi prikupljanja informacija koje se odnose na predmet istrage;

(e)

tražiti evidenciju telefonskih razgovora i prometa podataka.

2.   Dužnosnici i ostale osobe koje je ESMA ovlastila za potrebe istraga iz stavka 1. izvršavaju svoje ovlasti na temelju pisanog ovlaštenja u kojem se navodi predmet i svrha istrage. U tom ovlaštenju se navode i periodične novčane kazne predviđene člankom 66. u slučaju kada tražena evidencija, podaci, postupci ili drugi materijali ili odgovori na pitanja postavljeni osobama iz članka 61. stavka 1. nisu pruženi ili su nepotpuni i globe iz članka 65. u vezi s točkom (b) odjeljka IV. Priloga I., u slučaju netočnih ili obmanjujućih odgovora na pitanja postavljena osobama iz članka 61. stavka 1.

3.   Osobe iz članka 61. stavka 1. dužne su se podvrgnuti istragama koje se pokreću na temelju odluke ESMA-e. U odluci se navodi predmet i svrha istrage, periodične novčane kazne predviđene člankom 66., pravni lijekovi koji stoje na raspolaganju u skladu s Uredbom (EU) br. 1095/2010 i pravo na preispitivanje odluke od strane Suda.

4.   Pravodobno prije istrage, ESMA obavješćuje nadležno tijelo države članice u kojoj se treba provesti istraga o istrazi i o identitetu ovlaštenih osoba. Dužnosnici dotičnih nadležnih tijela, na zahtjev ESMA-e, pomažu tim ovlaštenim osobama u obavljanju njihovih zadaća. Na zahtjev, istragama mogu prisustvovati i dužnosnici dotičnog nadležnog tijela.

5.   Ako je u skladu s nacionalnim pravilima, za zahtjev za evidenciju o telefonskim razgovorima ili prometu podataka iz točke (e) stavka 1. potrebno odobrenje pravosudnog tijela, podnosi se zahtjev za to odobrenje. Zahtjev za to odobrenje može se podnijeti i kao mjera predostrožnosti.

6.   Kada se podnosi zahtjev za odobrenje kako je navedeno u stavku 5., nacionalno pravosudno tijelo provjerava autentičnost odluke ESMA-e i provjerava jesu li predviđene prisilne mjere proizvoljne ili prekomjerne u odnosu na predmet istraga. Prilikom provjere proporcionalnosti prisilnih mjera, nacionalno pravosudno tijelo može tražiti od ESMA-e detaljna pojašnjenja, posebno vezano uz razloge za sumnju ESMA-e da je došlo do povrede ove Uredbe i ozbiljnost povrede na koju se sumnja i prirodu uključenosti osobe koja je predmet prisilnih mjera. Međutim, nacionalno pravosudno tijelo ne smije preispitivati potrebu za istragom ili zahtijevati da mu se pruže informacije o spisu ESMA-e. Zakonitost ESMA-ine odluke podliježe jedino preispitivanju od strane Suda nakon postupka navedenog u Uredbi (EU) br. 1095/2010.

Članak 63.

Izravni nadzor

1.   S ciljem obavljanja svojih zadaća iz ove Uredbe, ESMA može provoditi sve potrebne izravne nadzore u svim poslovnim prostorima ili na zemljištu pravnih osoba iz članka 61. stavka 1. Kada ispravno vođenje i učinkovitost nadzora to traže, ESMA može provoditi izravni nadzor bez prethodne najave.

2.   Dužnosnici i ostale osobe koje imaju ovlaštenje ESMA-e za provođenje izravnog nadzora mogu ući u sve poslovne prostore ili na zemljišta pravnih osoba na temelju odluke o istrazi koju donosi ESMA, i imaju sve ovlasti utvrđene člankom 62. stavkom 1. Oni također imaju ovlast za pečaćenje svih poslovnih prostora i knjiga ili evidencije tijekom nadzora i u mjeri u kojoj je to potrebno za nadzor.

3.   Dužnosnici i ostale osobe koje imaju ovlaštenje ESMA-e za provođenje izravnog nadzora izvršavaju svoje ovlasti na temelju pisanog ovlaštenja u kojem se navodi predmet i svrha nadzora i periodične novčane kazne predviđene člankom 66. u slučaju kada se dotične osobe ne podvrgnu nadzoru. Pravodobno prije nadzora, ESMA šalje obavijest o inspekciji nadležnom tijelu države članice u kojoj se treba izvršiti nadzor.

4.   Osobe iz članka 61. stavka 1. podvrgavaju se izravnom nadzoru kojeg nalaže odluka ESMA-e. U odluci se navodi predmet i svrha nadzora, određuje datum njegovog početka te navode periodične novčane kazne predviđene člankom 66., pravni lijekovi dostupni u skladu s Uredbom (EU) br. 1095/2010 kao i pravo na preispitivanje te odluke od strane Suda. ESMA donosi te odluke nakon savjetovanja s nadležnim tijelom države članice u kojoj se treba provesti nadzor.

5.   Dužnosnici nadležnog tijela države članice u kojoj se treba provesti nadzor kao i osobe koje imaju ovlaštenje ili ih je imenovalo nadležno tijelo države članice u kojoj se treba provesti nadzor, na zahtjev ESMA-e aktivno pomažu dužnosnicima i ostalim osobama koje imaju ovlaštenje ESMA-e. U tu svrhu, oni imaju ovlasti navedene u stavku 2. Na zahtjev, izravnom nadzoru mogu prisustvovati i dužnosnici nadležnog tijela dotične države članice.

6.   ESMA može također zahtijevati od nadležnih tijela da provode određene istražne radnje i izravne nadzore predviđene ovim člankom i člankom 62. stavkom 1. u njeno ime. U tu svrhu, nadležna tijela imaju iste ovlasti kao i ESMA kako je utvrđeno ovim člankom i člankom 62. stavkom 1.

7.   Kada dužnosnici i ostale osobe u pratnji koje imaju odobrenje ESMA-e ustanove da se određena osoba protivi nadzoru naloženom u skladu s ovim člankom, nadležno tijelo dotične države članice pruža im potrebnu pomoć, i zahtjeva, prema potrebi, pomoć policije ili nekog istovrijednog provedbenog tijela, kako bi im omogućili provođenje izravnog nadzora.

8.   Ako je u skladu s nacionalnim zakonom za izravni nadzor iz stavka 1. ili za pomoć iz stavka 7. potrebno dobiti ovlaštenje pravosudnog tijela, podnosi se zahtjev za to ovlaštenje. Zahtjev za to ovlaštenje može se podnijeti i kao mjera predostrožnosti.

9.   Kada se podnosi zahtjev za ovlaštenje kako je navedeno u stavku 8., nacionalno pravosudno tijelo provjerava autentičnost ESMA-ine odluke i provjerava jesu li predviđene prisilne mjere proizvoljne ili prekomjerne u odnosu na predmet nadzora. Prilikom provjere proporcionalnosti prisilnih mjera, nacionalno pravosudno tijelo može tražiti ESMA-u za detaljna objašnjenja. Takav zahtjev za detaljnim objašnjenjima može se posebno odnositi na razloge za sumnju ESMA-e da je došlo do povrede ove Uredbe, kao i na ozbiljnost povrede na koju se sumnja i prirodu uključenosti osobe koja je predmet prisilnih mjera. Međutim, nacionalno pravosudno tijelo ne smije preispitivati potrebu za istragom ili zahtijevati da mu se pruže informacije o spisu ESMA-e. Zakonitost ESMA-ine odluke podliježe jedino preispitivanju od strane Suda nakon postupka navedenog u Uredbi (EU) br. 1095/2010.

Članak 64.

Postupovna pravila za poduzimanje nadzornih mjera i nametanje globa

1.   Kada u obavljanju svojih zadaća u skladu s ovom Uredbom, ESMA ustanovi da postoje ozbiljne naznake o mogućem postojanju činjenica koje bi mogle predstavljati jednu ili više povreda navedenih u Prilogu I., ESMA imenuje neovisnog istražnog službenika unutar ESMA-e radi istrage o tom predmetu. Imenovani službenik ne smije biti uključen ili ne smije biti osoba koja je izravno ili neizravno bila uključena u nadzor ili u postupak registracije dotičnog trgovinskog repozitorija i on obavlja svoje funkcije neovisno od ESMA-e.

2.   Istražni službenik istražuje navedene povrede, uzimajući u obzir sve komentare dobivene od osoba koje su predmet istraga i podnosi ESMA-i kompletan spis s njegovim nalazima.

U cilju obavljanja svojih zadaća, istražni službenik može izvršavati ovlast koja mu daje pravo zahtijevati informacije u skladu s člankom 61. i provoditi istrage i izravne nadzore u skladu s člancima 62. i 63. Prilikom uporabe tih ovlasti, istražni službenik ispunjava uvjete iz članka 60.

Prilikom obavljanja svojih zadaća, istražni službenik ima pristup svim dokumentima i informacijama koje prikupi ESMA tijekom svojih nadzornih aktivnosti.

3.   Nakon završetka njegove istrage i prije podnošenja spisa s njegovim nalazima ESMA-i, istražni službenik daje osobama koje su predmet istraga priliku da budu saslušane vezano uz predmete koji se istražuju. Istražni službenik temelji svoje nalaze samo na onim činjenicama koje su dotične osobe imale priliku komentirati.

Pravo dotičnih osoba na obranu u potpunosti se poštuje tijekom istraga u skladu s ovim člankom.

4.   Prilikom podnošenja spisa s njegovim nalazima ESMA-i, istražni službenik o toj činjenici obavješćuje osobe koje su predmet istrage. Osobe koje su predmet istrage imaju pravo pristupa spisu, pri čemu se mora uvažavati legitimni interes drugih osoba u pogledu zaštite njihovih poslovnih tajni. Pravo na pristup spisu ne odnosi se na povjerljive informacije koje utječu na treće strane.

5.   Na temelju spisa s nalazima istražnog službenika i na zahtjev uključenih osoba a nakon što je saslušala osobe koje su predmet istrage u skladu s člankom 67., ESMA odlučuje jesu li osobe koje su predmet istrage izvršile jednu ili više povreda navedenih u Prilogu I. te u potvrdnom slučaju poduzima nadzornu mjeru u skladu s člankom 73. i nameće globu u skladu s člankom 65.

6.   Istražni službenik ne sudjeluje u raspravama ESMA-e i ne intervenira na drugi način u postupku odlučivanja ESMA-e.

7.   Komisija donosi daljnje poslovnike za izvršavanje ovlasti za nametanje globa ili periodičnih novčanih kazni, kao i odredbe o pravu na obranu, vremenske odredbe i naplatu globa ili periodičnih novčanih kazni te donosi detaljna pravila o zastari za nametanje i izvršenje kazni.

Pravila iz prvog podstavka donose se pomoću delegiranih akata u skladu s člankom 82.

8.   Kada u obavljanju svojih zadaća u skladu s ovom Uredbom, ESMA ustanovi da postoje ozbiljne naznake o mogućem postojanju činjenica koje bi mogle predstavljati kazneno djelo, ESMA upućuje dotične predmete mjerodavnim nacionalnim tijelima radi kaznenog progona. Nadalje, ESMA se suzdržava od nametanja globa ili periodičnih novčanih kazni u slučaju pravomoćne prethodne oslobađajuće presude ili osude koja proizlazi iz identičnih činjenica ili iz sličnih činjenica, u kaznenim postupcima prema nacionalnom pravu.

Članak 65.

Globe

1.   Kada, u skladu s člankom 64. stavkom 5., ESMA ustanovi da je trgovinski repozitorij, namjerno ili nemarom, izvršio jednu od povreda navedenih u Prilogu I., ona donosi odluku kojom nameće globu u skladu sa stavkom 2. ovog članka.

Smatra se da je povreda koju je izvršio trgovinski repozitorij izvršena namjerno ako ESMA utvrdi objektivne čimbenike koji pokazuju da je trgovinski repozitorij ili njegovo više rukovodstvo djelovalo s namjerom da izvrši povredu.

2.   Temeljni iznosi globa iz stavka 1. određeni su u okviru sljedećih limita:

(a)

za povrede iz točke (c) odjeljka I. Priloga I. i točaka (c) do (g) odjeljka II. Priloga I, i točaka (a) i (b) odjeljka III. Priloga I., globe iznose najmanje 10 000 eura i najviše 20 000 eura;

(b)

za povrede iz točaka (a), (b) i (d) do (h) odjeljka I. Priloga I. i točaka (a), (b) i (h) odjeljka II. Priloga I., globe iznose najmanje 5 000 eura i najviše 10 000 eura.

Prilikom odlučivanja o nižim, srednjim ili višim vrijednostima temeljnog iznosa globa iz prvog podstavka, ESMA uzima u obzir godišnji promet u prethodnoj poslovnoj godini dotičnog trgovinskog repozitorija. Niža vrijednost temeljnog iznosa vrijedi za trgovinske repozitorije s godišnjim prometom ispod 1 milijun eura, srednja vrijednost temeljnog iznosa vrijedi za trgovinske repozitorije s godišnjim prometom između 1 i 5 milijuna eura i viša vrijednost temeljnog iznosa vrijedi za trgovinske repozitorije s godišnjim prometom većim od 5 milijuna eura.

3.   Temeljni iznosi navedeni u stavku 2. usklađuju se, prema potrebi, tako da se uzimaju u obzir otežavajući ili olakšavajući čimbenici u skladu s relevantnim koeficijentima navedenima u Prilogu II.

Relevantni otežavajući koeficijenti primjenjuju se jedan po jedan na temeljni iznos. Ako se primjenjuje više od jednog otežavajućeg koeficijenta, temeljnom iznosu se dodaje razlika između temeljnog iznosa i iznosa koji proizlazi iz primjene svakog pojedinog otežavajućeg koeficijenta.

Relevantni olakšavajući koeficijenti primjenjuju se jedan po jedan na temeljni iznos. Ako se primjenjuje više od jednog olakšavajućeg koeficijenta, od temeljnog iznosa oduzima se razlika između temeljnog iznosa i iznosa koji proizlazi iz primjene svakog pojedinog olakšavajućeg koeficijenta.

4.   Neovisno o stavcima 2. i 3., iznos globe ne smije premašiti 20 % godišnjeg prometa dotičnog trgovinskog repozitorija u prethodnoj poslovnoj godini ali, ako je trgovinski repozitorij povredom izravno ili neizravno stekao financijsku korist, iznos globe mora biti barem jednak toj koristi.

Kada čin ili propust trgovinskog repozitorija čini više od jedne povrede iz Priloga I., primjenjuje se samo viša globa izračunata u skladu sa stavcima 2. i 3. koja se odnosi na jednu od tih povreda.

Članak 66.

Periodične novčane kazne

1.   ESMA odlukom nameće periodične novčane kazne kako bi primorala:

(a)

trgovinski repozitorij da prekine povredu u skladu s odlukom donesenom u skladu s člankom 73. stavkom 1. točkom (a); ili

(b)

osobu iz članka 61. stavka 1.:

i.

da pruži sve informacije koje se traže odlukom u skladu s člankom 61.;

ii.

da se podvrgne istrazi i posebno da pruži potpunu evidenciju, podatke, postupke i druge potrebne materijale i da dopuni i ispravi ostale informacije pružene tijekom istrage koja je pokrenuta odlukom na temelju članka 62.; ili

iii.

da se podvrgne izravnom nadzoru naloženom odlukom donesenom u skladu s člankom 63.

2.   Periodična novčana kazna mora biti učinkovita i razmjerna. Periodična novčana kazna nameće se za svaki dan kašnjenja.

3.   Neovisno o stavku 2., iznos periodičnih novčanih kazni je 3 % prosječnog dnevnog prometa u prethodnoj poslovnoj godini, ili, u slučaju fizičkih osoba, 2 % prosječnog dnevnog prihoda u prethodnoj kalendarskoj godini. On se izračunava od datuma naznačenog u odluci kojom se nameće periodična novčana kazna.

4.   Periodična novčana kazna nameće se za maksimalno razdoblje od šest mjeseci nakon obavijesti o odluci ESMA-e. Nakon isteka tog razdoblja, ESMA preispituje tu mjeru.

Članak 67.

Saslušanje relevantnih osoba

1.   Prije donošenja odluke o globi ili periodičnoj novčanoj kazni iz članaka 65. i 66., ESMA daje osobama koje su predmet postupka priliku da budu saslušane u pogledu njenih nalaza. ESMA temelji svoje odluke samo na nalazima koje su osobe koje su predmet postupka imale priliku komentirati.

2.   U postupku se u potpunosti poštuje pravo na obranu osoba koje su predmet postupka. Oni imaju pravo na pristup spisu ESMA-e, pri čemu se mora uvažavati legitimni interes drugih osoba u pogledu zaštite njihovih poslovnih tajni. Pravo na pristup spisu ne odnosi se na povjerljive informacije ili interne pripremne dokumente ESMA-e.

Članak 68.

Objava, priroda, izvršenje i dodjela globa i periodičnih novčanih kazni

1.   ESMA javno objavljuje svaku globu i periodičnu novčanu kaznu nametnutu u skladu s člancima 65. i 66. osim ako bi takva objava ozbiljno ugrozila financijska tržišta ili prouzročila nerazmjernu štetu uključenim stranama. Takva objava ne smije sadržavati osobne podatke u smislu Uredbe (EZ) br. 45/2001.

2.   Globe i periodične novčane kazne nametnute u skladu s člancima 65. i 66. su administrativne prirode.

3.   Kada ESMA odluči da neće nametnuti globe ili novčane kazne, ona o tome obavješćuje Europski parlament, Vijeće, Komisiju i nadležna tijela dotične države članice i navodi razloge za svoju odluku.

4.   Globe i periodične novčane kazne nametnute u skladu s člancima 65. i 66. su izvršive.

Izvršenje se uređuje pravilima građanskog postupka koji je na snazi u državi na čijem se području provodi. Nalog za njezino izvršenje prilaže se uz odluku, bez drugih formalnosti osim provjere vjerodostojnosti odluke, koju provodi tijelo koje u tu svrhu imenuje vlada svake države članice i o kojem obavješćuje ESMA-u i Sud.

Kada su te formalnosti ispunjene na zahtjev zainteresirane strane, ona može nastaviti s izvršenjem u skladu s nacionalnim pravom, iznoseći slučaj neposredno pred nadležno tijelo.

Izvršenje se može obustaviti samo odlukom Suda. Međutim, sudovi dotične države članice imaju nadležnost nad pritužbama da je izvršenje provedeno na neodgovarajući način.

5.   Iznosi globa i periodičnih novčanih plaćanja dodjeljuju se općem proračunu Europske unije.

Članak 69.

Preispitivanje od strane Suda

Sud ima punu nadležnost za preispitivanje odluka kojima je ESMA nametnula globu ili periodičnu novčanu kaznu. On može poništiti, smanjiti ili povećati nametnutu globu ili periodičnu novčanu kaznu.

Članak 70.

Izmjene Priloga II.

Kako bi se uzela u obzir kretanja na financijskim tržištima, Komisija ima ovlast za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 82. vezano uz mjere za izmjenu Priloga II.

Članak 71.

Oduzimanje registracije

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 73., ESMA oduzima registraciju trgovinskom repozitoriju ako trgovinski repozitorij:

(a)

se izričito odrekne registracije ili u posljednjih šest mjeseci nije pružao usluge;

(b)

je dobio registraciju na temelju lažnih navoda ili na neki drugi nezakonit način;

(c)

više ne ispunjava uvjete pod kojima je registriran.

2.   ESMA bez nepotrebnog odlaganja obavješćuje mjerodavno nadležno tijelo iz članka 57. stavka 1. o odluci o oduzimanju registracije trgovinskom repozitoriju.

3.   Nadležno tijelo države članice u kojoj trgovinski repozitorij obavlja svoje usluge i aktivnosti i koje smatra da je ispunjen jedan od uvjeta iz stavka 1., može zahtijevati od ESMA-e da preispita jesu li ispunjeni uvjeti za oduzimanje registracije trgovinskom repozitoriju. Kada ESMA odluči ne oduzeti registraciju dotičnom trgovinskom repozitoriju, ona opširno obrazlaže svoju odluku.

4.   Nadležno tijelo iz stavka 3. je tijelo određeno u skladu s člankom 22.

Članak 72.

Naknade za nadzor

1.   ESMA zaračunava naknade trgovinskim repozitorijima u skladu s ovom Uredbom i u skladu s delegiranim aktima donesenim u skladu sa stavkom 3. Te naknade u potpunosti pokrivaju potrebne izdatke ESMA-e vezano uz registraciju i nadzor trgovinskog repozitorija i nadoknade troškova koje nadležna tijela mogu imati u obavljanju zadaća u skladu s ovom Uredbom, a posebno kao rezultat delegiranja zadaća u skladu s člankom 74.

2.   Iznos naknade zaračunate trgovinskom repozitoriju pokriva sve administrativne troškove ESMA-e koji se odnose na njegovu registraciju i aktivnosti nadzora i razmjeran je prometu dotičnog trgovinskog repozitorija.

3.   Komisija donosi delegirani akt u skladu s člankom 82. radi daljnjeg određivanja vrsta naknada, predmeta vezano uz koje se plaćaju naknade, iznosa naknada i načina na koji se one plaćaju.

Članak 73.

Nadzorne mjere ESMA-e

1.   Kada, u skladu s člankom 64. stavkom 5., ESMA ustanovi da je trgovinski repozitorij izvršio neku od povreda navedenih u Prilogu I., ona donosi jednu ili više sljedećih odluka:

(a)

zahtijeva od trgovinskog repozitorija da prekine povredu;

b)

nameće globe u skladu s člankom 65.;

(c)

izdaje javne obavijesti;

(d)

kao zadnje rješenje, oduzima registraciju trgovinskom repozitoriju.

2.   Pri donošenju odluka iz stavka 1., ESMA uzima u obzir prirodu i ozbiljnost povrede, vodeći računa o sljedećim kriterijima:

(a)

trajanje i učestalost povrede;

(b)

jesu li povredom otkrivene ozbiljne ili sistemske slabosti u postupcima društva ili u njegovim sustavima za upravljanje ili internim kontrolama;

(c)

je li povreda prouzrokovala, olakšala ili je na neki drugi način povezana s financijskim kaznenim djelima;

(d)

je li povreda izvršena namjerno ili je uzrokovana nemarom.

3.   Bez nepotrebnog odlaganja, ESMA obavješćuje dotični trgovinski repozitorij o svakoj odluci koju donese u skladu sa stavkom 1., i dostavlja je nadležnim tijelima država članica i Komisiji. Ona javno objavljuje svaku takvu odluku na svojoj internetskoj stranici u roku 10 radnih dana od dana njenog donošenja.

Prilikom javne objave svoje odluke kako je navedeno u prvom podstavku, ESMA također javno objavljuje pravo dotičnog trgovinskog repozitorija na podnošenje žalbe na odluku, činjenicu, ovisno o slučaju, da je ta žalba podnesena i uz navođenje da ta žalba nema odgodni učinak kao i činjenicu da Odbor za žalbe ESMA-e može odgoditi primjenu osporene odluke u skladu s člankom 60. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

Članak 74.

Delegiranje zadaća nadležnim tijelima od strane ESMA-e

1.   Kada je to potrebno za pravilno obavljanje nadzorne zadaće, ESMA može delegirati određene nadzorne zadaće nadležnom tijelu države članice u skladu sa smjernicama koje izdaje ESMA sukladno članku 16. Uredbe (EU) br. 1095/2010. Takve određene nadzorne zadaće mogu, posebno, uključivati ovlast za traženje informacija u skladu s člankom 61. i za provođenje istraga i izravnih nadzora u skladu s člankom 62. i člankom 63. stavkom 6.

2.   Prije delegiranja određene zadaće, ESMA se savjetuje s mjerodavnim nadležnim tijelom. To savjetovanje se odnosi na:

(a)

opseg zadaće koja se delegira;

(b)

rokove za obavljanje te zadaće; i

(c)

prijenos potrebnih informacija ESMA-i i od strane ESMA-e.

3.   U skladu s uredbom o naknadama koju je donijela Komisija u skladu s člankom 72. stavkom 3., ESMA nadležnom tijelu nadoknađuje troškove koje je ono imalo kao rezultat obavljanja delegiranih zadaća.

4.   ESMA preispituje odluku iz stavka 1. u primjerenim vremenskim razmacima. Delegiranje se može povući u bilo kojem trenutku.

5.   Delegiranje zadaća ne utječe na odgovornost ESMA-e i ne ograničava mogućnost da ESMA obavlja i nadgleda delegiranu aktivnost. Nadzorne odgovornosti iz ove Uredbe, uključujući odluke o registraciji, konačne ocjene i daljnje odluke o povredama se ne smiju delegirati.

POGLAVLJE 2.

Odnosi s trećim zemljama

Članak 75.

Istovrijednost i međunarodni sporazumi

1.   Komisija može donijeti provedbeni akt kojim određuje da pravni i nadzorni sustavi treće zemlje osiguravaju:

(a)

usklađenost trgovinskih repozitorija koji imaju odobrenje u toj trećoj zemlji s pravno obvezujućim zahtjevima koji su istovrijedni onima utvrđenim ovom Uredbom;

(b)

stalan učinkovit nadzor i izvršenje trgovinskih repozitorija u toj trećoj zemlji; i

(c)

postojanje jamstva čuvanja profesionalne tajne i zaštite poslovnih tajni koje trećim stranama otkrivaju tijela i njihova istovrijednost onima navedenima u ovoj Uredbi.

Taj se provedbeni akt donosi u skladu s kontrolnim postupkom iz članka 86. stavka 2.

2.   Prema potrebi, a u svakom slučaju nakon donošenja provedbenog akta kako je navedeno u stavku 1., Komisija podnosi Vijeću preporuke za sklapanje međunarodnih sporazuma s relevantnim trećim zemljama o zajedničkom pristupu i razmjeni informacija o ugovorima o izvedenicama koje se nalaze u trgovinskim repozitorijima s poslovnim nastanom u tim trećim zemljama, na način kojim se tijelima Unije, uključujući ESMA-u, osigurava neposredan i stalan pristup svim potrebnim informacijama za obavljanje njihovih zadaća.

3.   Nakon sklapanja sporazuma iz stavka 2., i u skladu s njima, ESMA uspostavlja dogovore o suradnji s nadležnim tijelima relevantnih trećih zemalja. Tim se dogovorima određuje barem sljedeće:

(a)

mehanizam za razmjenu informacija između ESMA-e i drugih tijela Unije odgovornih u skladu s ovom Uredbom s jedne strane i mjerodavnih nadležnih tijela dotičnih trećih zemalja, s druge strane; i

(b)

postupke koji se odnose na koordinaciju nadzornih aktivnosti.

4.   ESMA primjenjuje Uredbu (EZ) br. 45/2001 vezano uz prijenos osobnih podataka trećoj zemlji.

Članak 76.

Dogovori o suradnji

Mjerodavna tijela trećih zemalja u čijim jurisdikcijama nema trgovinskih repozitorija s poslovnim nastanom, mogu kontaktirati ESMA-u s ciljem uspostavljanja dogovora o suradnji radi pristupa informacijama o ugovorima o izvedenicama koje se vode u trgovinskim repozitorijima u Uniji.

ESMA može uspostaviti dogovore o suradnji s relevantnim tijelima radi pristupa informacijama o ugovorima o izvedenicama koje se vode u trgovinskim repozitorijima u Uniji koje ta tijela trebaju radi ispunjavanja njihovih odgovornosti i mandata, pod uvjetom postojanja jamstva čuvanja profesionalne tajne i zaštite poslovnih tajni koje ta tijela dijele s trećim stranama.

Članak 77.

Priznavanje trgovinskih repozitorija

1.   Trgovinski repozitorij s poslovnim nastanom u trećoj zemlji može pružati svoje usluge i aktivnosti subjektima s poslovnim nastanom u Uniji za potrebe članka 9. tek nakon što ga prizna ESMA u skladu sa stavkom 2.

2.   Trgovinski repozitorij iz stavka 1. podnosi ESMA-i svoj zahtjev za priznavanjem zajedno sa svim potrebnim informacijama, što uključuje barem informacije potrebne za provjeru ima li trgovinski repozitorij odobrenje i podliježe li učinkovitom nadzoru u trećoj zemlji:

a)

koju je priznala Komisija, na temelju provedbenog akta u skladu s člankom 75. stavkom 1. kao zemlju s istovrijednim i izvršivim regulatornim i nadzornim okvirom;

(b)

koja je sklopila međunarodni sporazum s Unijom u skladu s člankom 75. stavkom 2.; i

(c)

koja je sklopila dogovore o suradnji u skladu s člankom 75. stavkom 3. kako bi osigurala da tijela Unije, uključujući ESMA-u, imaju neposredan i stalan pristup svim potrebnim informacijama.

U roku 30 radnih dana od primitka zahtjeva, ESMA ocjenjuje potpunost zahtjeva. Ako zahtjev nije potpun, ESMA utvrđuje rok do kojeg trgovinski repozitorij koji podnosi zahtjev osigurava dodatne informacije.

U roku 180 radnih dana od podnošenja potpunog zahtjeva, ESMA obavješćuje pisanim putem trgovinski repozitorij koji podnosi zahtjev, uz navođenje detaljnog obrazloženja, o odobravanju ili odbijanju priznavanja.

ESMA objavljuje na svojoj internetskoj stranici popis trgovinskih repozitorija priznatih u skladu s ovom Uredbom.

GLAVA VII.

ZAHTJEVI ZA TRGOVINSKE REPOZITORIJE

Članak 78.

Opći zahtjevi

1.   Trgovinski repozitorij ima pouzdane sustave upravljanja s jasnom organizacijskom strukturom i dobro određenim, transparentnim i dosljednim linijama odgovornosti i primjerene mehanizme unutarnje kontrole i dobre administrativne i računovodstvene postupke koji sprečavaju otkrivanje povjerljivih informacija.

2.   Trgovinski repozitorij održava i upravlja učinkovitim pisanim organizacijskim i administrativnim aranžmanima za identifikaciju i upravljanje svim mogućim sukobima interesa koji se odnose na njegove direktore, zaposlenike ili osobe koje su izravno ili neizravno s njima usko povezane.

3.   Trgovinski repozitorij uspostavlja primjerene politike i postupke kojima se može osigurati njegova usklađenost, kao i usklađenost njegovih direktora i zaposlenika, sa svim odredbama ove Uredbe.

4.   Trgovinski repozitorij održava i upravlja primjerenom organizacijskom strukturom koja osigurava kontinuitet i uredno funkcioniranje trgovinskog repozitorija u obavljanju njegovih usluga i aktivnosti. On se koristi primjerenim i proporcionalnim sustavima, sredstvima i postupcima.

5.   Kada trgovinski repozitorij nudi pomoćne usluge poput potvrde trgovanja, usklađivanja trgovanja, upravljanja kreditnim događajima, usklađivanja ili kompresije portfelja, trgovinski repozitorij operativno odvaja te pomoćne usluge od funkcije trgovinskog repozitorija središnjeg prikupljanja i vođenja evidencije o izvedenicama.

6.   Više rukovodstvo i članovi odbora trgovinskog repozitorija imaju dovoljno dobar ugled i dovoljno iskustva kako bi osigurali pouzdano i razborito upravljanje trgovinskim repozitorijem.

7.   Trgovinski repozitorij ima objektivne, nediskriminirajuće i javno objavljene zahtjeve za pristup društava koja podliježu obvezi izvješćivanja iz članka 9. Trgovinski repozitorij daje pružateljima usluga nediskriminirajući pristup informacijama koje se vode u trgovinskom repozitoriju, pod uvjetom da su relevantne druge ugovorne strane suglasne s time. Kriteriji koji ograničavaju pristup dopušteni su samo pod uvjetom da oni imaju za cilj kontrolu rizika za podatke koji se vode u trgovinskom repozitoriju.

8.   Trgovinski repozitorij javno objavljuje cijene i naknade povezane s uslugama koje se pružaju u skladu s ovom Uredbom. On objavljuje cijene i naknade za svaku pruženu uslugu posebno, uključujući diskonte i rabate i uvjete pod kojima se ostvaruje korist od tih smanjenja. On izvještajnim subjektima omogućava zaseban pristup pojedinačnim uslugama. Cijene i naknade koje zaračunava trgovinski repozitorij temelje se na troškovima.

Članak 79.

Operativna pouzdanost

1.   Trgovinski repozitorij utvrđuje izvore operativnog rizika i minimalizira ih kroz razvoj odgovarajućih sustava, kontrola i postupaka. Ti sustavi su pouzdani i sigurni i imaju dovoljne kapacitete za obradu primljenih informacija.

2.   Trgovinski repozitorij uspostavlja, provodi i održava primjerenu politiku kontinuiteta poslovanja i plan oporavka od kriznih situacija koji imaju za cilj osigurati održavanje njegovih funkcija, pravovremeni oporavak operacija i ispunjavanje obveza trgovinskog repozitorija. Taj plan osigurava barem uspostavu rezervnih kapaciteta.

3.   Trgovinski repozitorij kojemu je oduzeta registracija osigurava urednu zamjenu i prijenos podataka drugim trgovinskim repozitorijima i preusmjeravanje izvještajnih tokova drugim trgovinskim repozitorijima.

Članak 80.

Zaštita i evidentiranje

1.   Trgovinski repozitorij osigurava povjerljivost, integritet i zaštitu informacija primljenih u skladu s člankom 9.

2.   Trgovinski repozitorij se može koristiti podacima koje primi u skladu s ovom Uredbom u komercijalne svrhe ako su relevantne druge ugovorne strane dale suglasnost za to.

3.   Trgovinski repozitorij odmah evidentira informacije primljene u skladu s člankom 9. i drži ih najmanje 10 godina nakon prekida predmetnih ugovora. Za dokumentiranje promjena u pohranjenim podacima, on se koristi pravovremenim i učinkovitim postupcima evidentiranja.

4.   Trgovinski repozitorij izračunava pozicije po vrstama izvedenica i po izvještajnom subjektu na temelju dostavljenih izvješća o ugovorima o izvedenicama u skladu s člankom 9.

5.   Trgovinski repozitorij pravovremeno omogućava stranama u ugovoru pristup i ispravak informacija o tom ugovoru.

6.   Trgovinski repozitorij poduzima sve odgovarajuće korake za sprečavanje zlouporabe informacija koje se vode u njegovim sustavima.

Fizička osoba koja je usko povezana s trgovinskim repozitorijem ili pravna osoba koja je u odnosu matičnog društva ili društva kćeri s trgovinskim repozitorijem, ne smije se koristiti povjerljivim informacijama koje se evidentiraju u trgovinskom repozitoriju u komercijalne svrhe.

Članak 81.

Transparentnost i dostupnost podataka

1.   Trgovinski repozitorij redovito i na lako dostupan način, objavljuje zbirne pozicije prema vrstama izvedenica iz ugovora koji su mu prijavljeni.

2.   Trgovinski repozitorij prikuplja i održava podatke i osigurava da subjekti iz stavka 3. imaju izravan i trenutačan pristup podacima o ugovorima o izvedenicama koji su im potrebni za ispunjavanje njihovih odnosnih odgovornosti i mandata.

3.   Trgovinski repozitorij stavlja na raspolaganje potrebne informacije sljedećim subjektima kako bi im omogućio ispunjavanje njihovih odnosnih odgovornosti i mandata:

(a)

ESMA-i;

(b)

ESRB-u;

(c)

nadležnom tijelu odgovornom za nadzor pristupa središnjih drugih ugovornih strana trgovinskom repozitoriju;

(d)

nadležnom tijelu odgovornom za nadzor mjesta trgovanja prijavljenih ugovora;

(e)

relevantnim članovima ESSB-a;

(f)

mjerodavnim tijelima treće zemlje koja je sklopila međunarodni sporazum s Unijom kako je navedeno u članku 75.;

(g)

nadzornim tijelima imenovanima u skladu s člankom 4. Direktive 2004/25/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o ponudama za preuzimanje (32);

(h)

relevantnim tijelima Unije za vrijednosne papire i tržišta kapitala;

(i)

relevantnim tijelima treće zemlje koja su sklopila dogovore o suradnji s ESMA-om kako je navedeno u članku 76.;

(j)

Agenciji za suradnju energetskih regulatora.

4.   ESMA daje ostalim relevantnim tijelima Unije informacije potrebne za obavljanje njihovih zadaća.

5.   Kako bi se osigurala dosljedna primjena ovog članka, ESMA, nakon savjetovanja s članovima ESSB-a, izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuje učestalost i pojedinosti vezano uz informacije iz stavaka 1. i 3. kao i operativni standardi potrebni radi agregiranja i usporedbe podataka između repozitorija i radi omogućavanja pristupa subjektima iz stavka 3., prema potrebi. Nacrt regulatornih tehničkih standarda nastoji osigurati da se informacijama objavljenim u skladu sa stavkom 1. ne može otkriti identitet strane u ugovoru.

ESMA dostavlja Komisiji navedeni nacrt regulatornih tehničkih standarda do 30. rujna 2012.

Delegira se ovlast Komisiji za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

Članak 82.

Postupak delegiranja

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata daje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima ovim člankom.

2.   Delegiranje ovlasti iz članka 1. stavka 6., članka 64. stavka 7., članka 70., članka 72. stavka 3. i članka 85. stavka 2. daje se Komisiji na neodređeno razdoblje.

3.   Prije donošenja delegiranog akta, Komisija se nastoji savjetovati s ESMA-om.

4.   Europski parlament ili Vijeće mogu u bilo kojem trenutku opozvati delegaciju ovlasti iz članka 1. stavka 6., članka 64. stavka 7., članka 70., članka 72. stavka 3. i članka 85. stavka 2. Odlukom o opozivu okončava se delegiranje ovlasti navedeno u toj odluci. Odluka o opozivu proizvodi učinke prvog dana od njezine objave u Službenom listu Europske unije ili na kasniji datum utvrđen u toj odluci. Ona ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

5.   Istodobno, čim donese delegirani akt, Komisija ga priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.   Delegirani akt donesen u skladu s člankom 1. stavkom 6., člankom 64. stavkom 7., člankom 70., člankom 72. stavkom 3. i člankom 85. stavkom 2. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće ne uloži nikakav prigovor u roku tri mjeseca od njegovog priopćenja Europskom parlamentu i Vijeću ili ako, prije isteka tog razdoblja, Europski parlament ili Vijeće obavijeste Komisiju da neće uložiti prigovor. Ovaj se rok može produljiti za tri mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

GLAVA VIII.

OPĆE ODREDBE

Članak 83.

Profesionalna tajna

1.   Obveza čuvanja profesionalne tajne primjenjuje se na sve osobe koje rade ili su radile za nadležna tijela određena u skladu s člankom 22. i tijela iz članka 81. stavka 3., za ESMA-u, ili za revizore i stručnjake koji djeluju po nalogu nadležnih tijela ili ESMA-e. Povjerljive informacije koje su te osobe primile tijekom obavljanja svojih zadaća ne smiju se otkriti drugim osobama ili tijelima, osim u sažetom ili zbirnom obliku tako da se ne mogu pojedinačno identificirati središnje druge ugovorne strane, trgovinski repozitoriji ili neke druge osobe, ne dovodeći u pitanje slučajeve iz kaznenog ili poreznog prava ili iz ove Direktive.

2.   U slučaju stečaja ili prisilne likvidacije središnje druge ugovorne strane, povjerljive informacije koje se ne odnose na treće strane mogu se otkriti u građanskom ili trgovačkom postupku, ako je to potrebno za provođenje postupka.

3.   Ne dovodeći u pitanje slučajeve koje pokriva kazneno ili porezno pravo, nadležna tijela, ESMA, ostala tijela ili fizičke ili pravne osobe koje nisu nadležna tijela koja primaju povjerljive informacije u skladu s ovom Uredbom, mogu se tim informacijama koristiti samo u okviru obavljanja svojih zadaća i izvršavanja svojih funkcija, u slučaju nadležnih tijela u okviru ove Uredbe ili, u slučaju drugih tijela, pravnih ili fizičkih osoba u svrhu za koju su im te informacije dostavljene ili u okviru upravnih ili sudskih postupaka koji se posebno odnose na izvršavanje tih funkcija, ili oboje. Ako su ESMA, nadležno tijelo ili neko drugo tijelo ili osoba koja daje podatke dali svoju suglasnost, tijelo koje prima informacije se može njima koristiti u druge nekomercijalne svrhe.

4.   Sve povjerljive informacije primljene, razmijenjene ili prenijete drugima u skladu s ovom Uredbom podliježu obvezi čuvanja profesionalne tajne utvrđene u stavcima 1., 2. i 3. Međutim, ovi uvjeti ne sprečavaju ESMA-u, nadležna tijela ili mjerodavne središnje banke da razmjenjuju ili prenose povjerljive informacije u skladu s ovom Uredbom i s drugim zakonodavstvom koje se primjenjuje na investicijska društva, kreditne institucije, mirovinske fondove, UCITS-e, upravitelje alternativnih investicijskih fondova, posrednike u osiguranju i reosiguranju, društva za osiguranje, uređena tržišta ili tržišne operatere, ili na neki drugi način uz suglasnost nadležnog tijela ili nekog drugog tijela ili fizičke ili pravne osobe koji su dostavili informacije.

5.   Stavci 1., 2. i 3. ne sprečavaju nadležna tijela da u skladu sa svojim nacionalnim pravom razmjenjuju ili prenose povjerljive informacije koje nisu primili od nadležnog tijela druge države članice.

Članak 84.

Razmjena informacija

1.   Nadležna tijela, ESMA i ostala mjerodavna tijela, bez nepotrebnog odlaganja, dostavljaju jedni drugima informacije potrebne za obavljanje svojih zadaća.

2.   Nadležna tijela, ESMA, ostala mjerodavna tijela i ostala tijela ili fizičke i pravne osobe koje primaju povjerljive informacije u obavljanju svojih zadaća u skladu s ovom Uredbom koriste se tim informacijama samo u obavljanju svojih zadaća.

3.   Nadležna tijela dostavljaju informacije relevantnim članovima ESSB-a kada je ta informacija važna za obavljanje njihovih zadaća.

GLAVA IX.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 85.

Izvješća i preispitivanje

1.   Do 17. kolovoza 2015., Komisija preispituje i priprema opće izvješće o ovoj Uredbi. Komisija podnosi to izvješće Europskom parlamentu i Vijeću, zajedno s eventualnim odgovarajućim prijedlozima.

Komisija posebno:

(a)

ocjenjuje, u suradnji s članovima ESSB-a, potrebu za mjerama kojima se središnjim drugim ugovornim stranama olakšava pristup instrumentima likvidnosti središnje banke;

(b)

ocjenjuje, u suradnji s ESMA-om i relevantnim tijelima sektora, sistemsku važnost transakcija OTC izvedenicama nefinancijskih društava i, posebno, učinak ove Uredbe na uporabu OTC izvedenica od strane nefinancijskih društava;

(c)

ocjenjuje, na temelju iskustva, funkcioniranje nadzornog okvira za središnje druge ugovorne strane i učinkovitost kolegija supervizora, odnosne modalitete glasovanja utvrđene u članku 19. stavku 3. i ulogu ESMA-e, posebno tijekom postupka izdavanja odobrenja središnjim drugim ugovornim stranama;

(d)

ocjenjuje, u suradnji s ESMA-om i ESRB-om, učinkovitost zahtjeva za iznosom nadokande u ograničavanju procikličnosti i potrebu za definiranjem dodatnih intervencijskih kapaciteta u tom području;

(e)

ocjenjuje u suradnji s ESMA-om razvoj politika središnje druge ugovorne strane o zahtjevima za iznosom nadoknade i zahtjevima osiguranja vezano uz kolateral i njihovoj prilagodbi specifičnim aktivnostima i profilima rizičnosti njihovih korisnika.

Ocjena iz točke (a) iz prvog podstavka uzima u obzir rezultate tekućih aktivnosti između središnjih banaka na razini Unije i na međunarodnoj razini. Ocjena također uzima u obzir načelo neovisnosti središnjih banaka i njihovo diskrecijsko pravo na pružanje pristupa instrumentima likvidnosti kao i mogući neplanirani učinak na ponašanje središnjih drugih ugovornih strana ili unutarnje tržište. Eventualni prateći prijedlozi ne smiju, izravno ili neizravno, diskriminirati neku državu članicu ili grupu država članica kao mjesto za usluge poravnanja.

2.   Do 17. kolovoza 2014., Komisija priprema izvješće, nakon savjetovanja s ESMA-om i EIOPA-om, kojim ocjenjuje napredak koji su ostvarile i napore koje su uložile središnje druge ugovorne strane u razvoju tehničkih rješenja za prijenos negotovinskog kolaterala kao varijacijske iznose nadoknade od strane mirovinskih sustava, kao i potrebu za mjerama kojima se olakšava takvo rješenje. Ako Komisija smatra da nisu uloženi potrebni napori za razvoj primjerenih tehničkih rješenja i da je učinak središnjeg poravnanja ugovora o izvedenicama na mirovine budućih umirovljenika i dalje nepovoljan, ona ima ovlast donijeti delegirane akte u skladu s člankom 82. za produljenje trogodišnjeg razdoblja iz članka 89. stavka 1. jednom za dvije godine i jednom za godinu dana.

3.   ESMA podnosi Komisiji izvješća:

(a)

o primjeni obveze poravnanja u skladu s glavom II. i posebno o odsutnosti obveze poravnanja za ugovore o OTC izvedenicama koji su sklopljeni prije dana stupanja na snagu ove Uredbe;

(b)

o primjeni postupka utvrđivanja u skladu s člankom 5. stavkom 3.;

(c)

o primjeni zahtjeva o odvajanju utvrđenima u članku 39.;

(d)

o proširenju opsega ugovora o međudjelovanju u skladu s glavom V. na transakcije vrstama financijskih instrumenata osim prenosivih vrijednosnih papira i instrumenata tržišta novca;

(e)

o pristupu središnjih drugih ugovornih strana mjestima trgovanja, učincima na konkurentnost pojedinih praksi i utjecaju na fragmentaciju likvidnosti;

(f)

o kadrovskim potrebama ESMA-e i potrebama za sredstvima koje proizlaze iz njenog preuzimanja ovlasti i zadaća u skladu s ovom Uredbom;

(g)

o učinku primjene dodatnih zahtjeva od strane država članica u skladu s člankom 14. stavkom 5.

Ta izvješća se dostavljaju Komisiji do 30. rujna 2014. za potrebe stavka 1. Ona se podnose i Europskom parlamentu i Vijeću.

4.   Komisija, u suradnji s državama članicama i ESMA-om te nakon traženja ocjene ESRB-a, sastavlja godišnje izvješće kojim ocjenjuje mogući sistemski rizik i troškovne implikacije ugovora o međudjelovanju.

Težište izvješća je barem broj i složenost takvih dogovora te adekvatnost sustava i modela za upravljanje rizicima. Komisija podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću, zajedno s eventualnim odgovarajućim prijedlozima.

ESRB pruža Komisiji svoju ocjenu mogućeg sistemskog rizika ugovora o međudjelovanju.

5.   ESMA podnosi Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji godišnje izvješće o kaznama koje su nametnula nadležna tijela kao i o nadzornim mjerama, globama i periodičnim novčanim kaznama.

Članak 86.

Postupak Odbora

1.   Europski odbor za vrijednosne papire koji je osnovan Odlukom Komisije 2001/528/EZ (33) pomaže Komisiji. Taj odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Kod upućivanja na ovaj stavak, primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 87.

Izmjena Direktive 98/26/EZ

1.   U članku 9. stavku 1. Direktive 98/26/EZ, dodaje se sljedeći podstavak:

„Kada upravitelj sustava pruži kolateralno jamstvo upravitelju drugog sustava vezano uz sustav koji je u odnosu međudjelovanja, na prava upravitelja sustava pružatelja kolaterala na to kolateralno jamstvo ne smije utjecati stečajni postupak protiv upravitelja sustava primatelja.”.

2.   Države članice donose i objavljuju zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s točkom 1. do 17. kolovoza 2014. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na Direktivu 98/26/EZ ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

Članak 88.

Internetske stranice

1.   ESMA održava internetsku stranicu koja pruža podatke o sljedećem:

(a)

ugovorima prihvatljivim za obvezu poravnanja u skladu s člankom 5.;

(b)

kaznama nametnutima za kršenja članaka 4., 5. i 7. do 11.;

(c)

središnjim drugim ugovornim stranama koje imaju odobrenje za pružanje usluga ili aktivnosti u Uniji a koje imaju poslovni nastan u Uniji i o uslugama ili aktivnostima za koje imaju odobrenje da ih pružaju ili obavljaju, te o vrstama financijskih instrumenata obuhvaćenih njihovim odobrenjem.

(d)

kaznama nametnutima za kršenje glava IV. i V.;

(e)

središnjim drugim ugovornim stranama koje imaju odobrenje za pružanje usluga ili aktivnosti u Uniji a koje imaju poslovni nastan u trećoj zemlji i o uslugama ili aktivnostima za koje imaju odobrenje da ih pružaju ili obavljaju, te o vrstama financijskih instrumenata obuhvaćenih njihovim odobrenjem;

(f)

trgovinskim repozitorijima koji imaju odobrenje za pružanje usluga ili aktivnosti u Uniji;

(g)

globama i periodičnim novčanim kaznama nametnutima u skladu s člancima 65. i 66.;

(h)

javnom registru iz članka 6.

2.   Za potrebe točaka (b), (c) i (d) stavka 1., nadležna tijela održavaju internetske stranice koje su povezane s internetskom stranicom ESMA-e.

3.   Sve internetske stranice iz ovog članka javno su dostupne i redovito se ažuriraju i pružaju informacije u jasnom obliku.

Članak 89.

Prijelazne odredbe

1.   Tijekom razdoblja od tri godine nakon stupanja na snagu ove Uredbe, obveza poravnanja iz članka 4. ne primjenjuje se na ugovore o OTC izvedenicama koji objektivno mjerljivo smanjuju investicijske rizike koji su izravno povezani s financijskom solventnošću mirovinskih sustava kako su utvrđeni u članku 2. stavku 10. Prijelazno razdoblje također se primjenjuje na subjekte osnovane za potrebe pružanja naknade članovima mirovinskih sustava u slučaju neispunjavanja obveza.

Ugovori o OTC izvedenicama koji bi inače podlijegali obvezi poravnanja u skladu s člankom 4., sklopljeni od strane tih subjekata tijekom tog razdoblja podliježu zahtjevima utvrđenima u članku 11.

2.   Vezano uz mirovinske sustave iz članka 2. stavka 10. točaka (c) i (d), izuzeće iz stavka 1. ovog članka odobrava mjerodavno nadležno tijelo za vrste subjekata ili vrste aranžmana. Nakon primitka zahtjeva, nadležno tijelo obavješćuje ESMA-u i EIOPA-u. U roku 30 kalendarskih dana od primitka obavijesti, ESMA, nakon savjetovanja s EIOPA-om, izdaje mišljenje o ocjeni usklađenosti vrste subjekata ili vrste aranžmana s člankom 2. stavkom 10. točkom (c) ili (d) kao i o razlozima zbog kojih je izuzeće opravdano uslijed poteškoća u ispunjavanju zahtjeva za varijacijskim iznosom nadoknade. Nadležno tijelo odobrava izuzeće samo kada se u potpunosti uvjeri da je određena vrsta subjekata ili vrsta aranžmana usklađena s člankom 2. stavkom 10. točkom (c) ili (d) i da imaju poteškoće u ispunjavanju zahtjeva za varijacijskim iznosom nadoknade. Nadležno tijelo donosi odluku u roku deset radnih dana od primitka mišljenja ESMA-e, uvažavajući to mišljenje. Ako se nadležno tijelo na slaže s mišljenjem ESMA-e, ono navodi detaljne razloge i objašnjenje svakog značajnog odstupanja od tog mišljenja.

ESMA objavljuje na svojoj internetskoj stranici popis vrsta subjekata i vrsta aranžmana iz članka 2. stavka 10. točke (c) i (d) kojima je odobreno izuzeće u skladu s prvim podstavkom. Radi daljnjeg jačanja dosljednosti rezultata nadzora, ESMA svake godine provodi stručnu analizu subjekata koji se nalaze na popisu, u skladu s člankom 30. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

3.   Središnja druga ugovorna strana koja je dobila odobrenje za pružanje usluga poravnanja u državi članici u kojoj ima poslovni nastan u skladu s nacionalnim pravom te države članice prije nego što je Komisija donijela regulatorne tehničke standarde iz članaka 4., 5., 8. do 11., 16., 18., 25., 26., 29., 34., 41., 42., 44., 45., 46., 47., 49., 56. i 81., za potrebe ove Uredbe podnosi zahtjev za izdavanje odobrenja u skladu s člankom 14. u roku šest mjeseci od dana stupanja na snagu svih regulatornih tehničkih standarda iz članaka 16., 25., 26., 29., 34., 41., 42., 44., 45., 47. i 49.

Središnja druga ugovorna strana s poslovnim nastanom u trećoj zemlji, koja je priznata za pružanje usluga poravnanja u državi članici u skladu s nacionalnim pravom te države članice prije nego što je Komisija donijela sve regulatorne tehničke standarde iz članaka 16., 26., 29., 34., 41., 42., 44., 45., 47. i 49., za potrebe ove Uredbe podnosi zahtjev za priznavanjem u skladu s člankom 25. u roku šest mjeseci od dana stupanja na snagu svih regulatornih tehničkih standarda u skladu s člancima 16., 26., 29., 34., 41., 42., 44., 45., 47. i 49.

4.   Do donošenja odluke o izdavanju odobrenja ili priznavanju središnje druge ugovorne strane u skladu s ovom Uredbom, i dalje se primjenjuju odnosna nacionalna pravila o izdavanju odobrenja i priznavanju središnjih drugih ugovornih strana a nadzor nad središnjom drugom ugovornom stranom i nadalje provodi nadležno tijelo države članice u kojoj ona ima poslovni nastan ili u kojoj je priznata.

5.   Kada je nadležno tijelo izdalo odobrenje središnjoj drugoj ugovornoj strani za poravnanje određene vrste izvedenica u skladu s nacionalnim pravom njegove države članice prije nego što je Komisija donijela sve regulatorne tehničke standarde iz članaka 16., 26., 29., 34., 41., 42., 45., 47. i 49., nadležno tijelo te države članice obavješćuje ESMA-u o tom odobrenju u roku mjesec dana od dana stupanja na snagu regulatornih tehničkih standarda iz članka 5. stavka 1.

Kada je nadležno tijelo priznalo središnju drugu ugovornu stranu s poslovnim nastanom u trećoj zemlji za pružanje usluga poravnanja u skladu s nacionalnim pravom njegove države članice prije nego što je Komisija donijela sve regulatorne tehničke standarde iz članaka 16., 26., 29., 34., 41., 42., 45., 47. i 49., nadležno tijelo te države članice obavješćuje ESMA-u o tom priznavanju u roku mjesec dana od dana stupanja na snagu regulatornih tehničkih standarda iz članka 5. stavka 1.

6.   Trgovinski repozitorij kojem je izdano odobrenje ili koji je registriran u državi članici u kojoj ima poslovni nastan za prikupljanje i vođenje evidencije o izvedenicama u skladu s nacionalnim pravom te države članice prije nego što je Komisija donijela sve regulatorne i provedbene tehničke standarde iz članaka 9., 56. i 81., podnosi zahtjev za registraciju u skladu s člankom 55. u roku šest mjeseci od dana stupanja na snagu tih regulatornih i provedbenih tehničkih standarda.

Trgovinski repozitorij s poslovnim nastanom u trećoj zemlji, kojem je izdano odobrenje za prikupljanje i vođenje evidencije o izvedenicama u državi članici u skladu s nacionalnim pravom te države članice prije nego što je Komisija donijela sve regulatorne i provedbene tehničke standarde iz članaka 9., 56. i 81., podnosi zahtjev za priznavanje u skladu s člankom 77. u roku šest mjeseci od dana stupanja na snagu tih regulatornih i provedbenih tehničkih standarda.

7.   Do donošenja odluke o registraciji ili priznavanju trgovinskog repozitorija u skladu s ovom Uredbom, i dalje se primjenjuju odnosna nacionalna pravila o izdavanju odobrenja, registraciji i priznavanju trgovinskog repozitorija, a nadzor nad trgovinskim repozitorijem i nadalje provodi nadležno tijelo države članice u kojoj on ima poslovni nastan ili u kojoj je priznat.

8.   Trgovinski repozitorij kojem je izdano odobrenje ili koji je registriran u državi članici u kojoj ima poslovni nastan za prikupljanje i vođenje evidencije o izvedenicama u skladu s nacionalnim pravom te države članice prije nego što je Komisija donijela regulatorne i provedbene tehničke standarde iz članaka 56. i 81., može se koristiti za ispunjavanje izvještajnih zahtjeva u skladu s člankom 9. dok se ne donese odluka o registraciji tog trgovinskog repozitorija u skladu s ovom Uredbom.

Trgovinski repozitorij koji ima poslovni nastan u trećoj državi i kojem je dopušteno prikupljati i voditi evidenciju o izvedenicama u skladu s nacionalnim pravom države članice prije nego što je Komisija donijela sve regulatorne i provedbene tehničke standarde iz članaka 56. i 81., mogu se koristiti za ispunjavanje izvještajnih zahtjeva iz članka 9. dok se ne donese odluka o priznavanju tog trgovinskog repozitorija u skladu s ovom Odlukom.

9.   Neovisno o članku 81. stavku 3. točki (f), kada ne postoji međunarodni sporazum između treće zemlje i Unije kako je navedeno u članku 75., trgovinski repozitorij može staviti potrebne informacije na raspolaganje relevantnim tijelima te treće zemlje do 17. kolovoza 2013., pod uvjetom da o tome obavijesti ESMA-u.

Članak 90.

Osoblje i sredstva ESMA-e

Do 31. prosinca 2012., ESMA ocjenjuje kadrovske potrebe i potrebe za sredstvima koje proizlaze iz njenog preuzimanja ovlasti i zadaća u skladu s ovom Uredbom i podnosi izvješće Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji.

Članak 91.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 4. srpnja 2012.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

A. D. MAVROYIANNIS


(1)  SL C 57, 23.2.2011., str. 1.

(2)  SL C 54, 19.2.2011., str. 44.

(3)  Stajalište Europskog parlamenta od 29. ožujka 2012. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 4. srpnja 2012.

(4)  SL L 331, 15.12.2010., str. 12.

(5)  SL L 331, 15.12.2010., str. 48.

(6)  SL L 331, 15.12.2010., str. 84.

(7)  SL L 145, 30.4.2004., str. 1.

(8)  SL L 177, 30.6.2006., str. 1.

(9)  SL L 228, 16.8.1973., str. 3.

(10)  SL L 345, 19.12.2002., str. 1.

(11)  SL L 323, 9.12.2005., str. 1.

(12)  SL L 302, 17.11.2009., str. 32.

(13)  SL L 235, 23.9.2003., str. 10.

(14)  SL L 174, 1.7.2011., str. 1.

(15)  SL L 110, 20.4.2001., str. 28.

(16)  Sedma direktiva Vijeća 83/349/EEZ od 13. lipnja 1983. a temelju članka 54. stavka 3. točke (g) Ugovora o konsolidiranim financijskim izvještajima (SL L 193, 18.7.1983., str. 1.).

(17)  Uredba (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. srpnja 2002. o primjeni međunarodnih računovodstvenih standarda (SL L 243, 11.9.2002., str. 1.).

(18)  Uredba Komisije (EZ) br. 1569/2007 od 21. prosinca 2007. o uspostavi mehanizma za utvrđivanje istovjetnosti računovodstvenih standarda koje primjenjuju izdavatelji vrijednosnih papira iz trećih zemalja u skladu s direktivama 2003/71/EZ i 2004/109/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 340, 22.12.2007., str. 66.).

(19)  Direktiva 2006/49/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006 o adekvatnosti kapitala investicijskih društava i kreditnih institucija (SL L 177, 30.6.2006., str. 201.).

(20)  SL L 241, 2.9.2006., str. 1.

(21)  SL L 166, 11.6.1998., str. 45.

(22)  SL L 281, 23.11.1995., str. 31.

(23)  SL L 8, 12.1.2001., str. 1.

(24)  SL L 55, 28.2.2011., str. 13.

(25)  SL L 35, 11.2.2003., str. 1.

(26)  SL L 390, 31.12.2004., str. 38.

(27)  SL L 372, 31.12.1986., str. 1.

(28)  SL L 222, 14.8.1978., str. 11.

(29)  SL L 309, 25.11.2005., str. 15.

(30)  SL L 228, 11.8.1992., str. 1.

(31)  SL L 168, 27.6.2002., str. 43.

(32)  SL L 142, 30.4.2004., str. 12.

(33)  SL L 191, 13.7.2001., str. 45.


PRILOG I.

Popis povreda iz članka 65. stavka 1.

I.   Povrede koje se odnose na organizacijske zahtjeve ili sukobe interesa:

(a)

trgovinski repozitorij povređuje članak 78. stavak 1. time što nema pouzdane sustave upravljanja s jasnom organizacijskom strukturom i dobro određenim, transparentnim i dosljednim linijama odgovornosti i primjerene mehanizme unutarnje kontrole i dobre administrativne i računovodstvene postupke koji sprečavaju otkrivanje povjerljivih informacija;

(b)

trgovinski repozitorij povređuje članak 78. stavak 2. time što ne održava i ne upravlja učinkovitim pisanim organizacijskim i administrativnim aranžmanima za identifikaciju i upravljanje svim mogućim sukobima interesa koji se odnose na njegove direktore, zaposlenike ili osobe koje su izravno ili neizravno s njima usko povezane;

(c)

trgovinski repozitorij povređuje članak 78. stavak 3. time što ne uspostavlja primjerene politike i postupke kojima se može osigurati njegova usklađenost, kao i usklađenost njegovih direktora i zaposlenika, sa svim odredbama ove Uredbe;

(d)

trgovinski repozitorij povređuje članak 78. stavak 4. time što ne održava i ne upravlja primjerenom organizacijskom strukturom koja osigurava kontinuitet i uredno funkcioniranje trgovinskog repozitorija u obavljanju njegovih usluga i aktivnosti;

(e)

trgovinski repozitorij povređuje članak 78. stavak 5. time što operativno ne odvaja svoje pomoćne usluge od svoje funkcije središnjeg prikupljanja i vođenja evidencije o izvedenicama;

(f)

trgovinski repozitorij povređuje članak 78. stavak 6. time što ne osigurava da njegovo više rukovodstvo i članovi odbora imaju dovoljno dobar ugled i dovoljno iskustva kako bi osigurali pouzdano i razborito upravljanje trgovinskim repozitorijem;

(g)

trgovinski repozitorij povređuje članak 78. stavak 7. time što nema objektivne, nediskriminirajuće i javno objavljene zahtjeve za pristup od strane pružatelja usluga i društava koji podliježu obvezi izvješćivanja iz članka 9.;

(h)

trgovinski repozitorij povređuje članak 78. stavak 8. time što javno ne objavljuje cijene i naknade povezane s uslugama koje se pružaju u skladu s ovom Uredbom, što ne dopušta izvještajnim subjektima zaseban pristup pojedinačnim uslugama ili time što naplaćuje cijene i naknade koje se ne temelje na trošku.

II.   Povrede koje se odnose na operativne zahtjeve:

(a)

trgovinski repozitorij povređuje članak 79. stavak 1. time što ne utvrđuje izvore operativnog rizika i ne minimalizira ih razvojem odgovarajućih sustava, kontrola i postupaka;

(b)

trgovinski repozitorij povređuje članak 79. stavak 2. time što ne uspostavlja, ne provodi i ne održava primjerenu politiku kontinuiteta poslovanja i plan oporavka od kriznih situacija koji imaju za cilj osigurati očuvanje njegovih funkcija, pravovremeni oporavak operacija i ispunjavanje obveza trgovinskog repozitorija;

(c)

trgovinski repozitorij povređuje članak 80. stavak 1. time što ne osigurava povjerljivost, integritet ili zaštitu informacija primljenih u skladu s člankom 9.;

(d)

trgovinski repozitorij povređuje članak 80. stavak 2. uporabom podataka koje prima u skladu s ovom Uredbom u komercijalne svrhe bez suglasnosti relevantnih drugih ugovornih strana;

(e)

trgovinski repozitorij povređuje članak 80. stavak 3. time što odmah ne evidentira informacije primljene u skladu s člankom 9. ili time što ih ne čuva najmanje 10 godina od prekida relevantnih ugovora ili time što se ne koristi učinkovitim postupcima evidentiranja za dokumentiranje promjena u evidentiranim informacijama;

(f)

trgovinski repozitorij povređuje članak 80. stavak 4. time što ne izračunava pozicije po vrstama izvedenica i izvještajnom subjektu na temelju dostavljenih izvješća o ugovorima o izvedenicama u skladu s člankom 9.;

(g)

trgovinski repozitorij povređuje članak 80. stavak 5. time što pravovremeno ne omogućava stranama u ugovoru pristup i ispravak informacija u tom ugovoru;

(h)

trgovinski repozitorij povređuje članak 80. stavak 6. time što ne poduzima sve odgovarajuće korake za sprečavanje zlouporabe informacija koje se vode u njegovim sustavima.

III.   Povrede koje se odnose na transparentnost i dostupnost informacija:

(a)

trgovinski repozitorij povređuje članak 81. stavak 1. time što ne objavljuje redovito i na lako dostupan način zbirne pozicije prema vrstama izvedenica koje su mu prijavljene;

(b)

trgovinski repozitorij povređuje članak 81. stavak 2. time što ne omogućava subjektima iz članka 81. stavka 3. izravan i trenutačan pristup podacima o ugovorima o izvedenicama koji su im potrebni za ispunjavanje njihovih odnosnih odgovornosti i mandata.

IV.   Povrede koje se odnose na prepreke nadzornim aktivnostima:

(a)

trgovinski repozitorij povređuje članak 61. stavak 1. time što na običan zahtjev za informacijama koji postavlja ESMA u skladu s člankom 61. stavkom 2. ili kao odgovor na odluku ESMA-e kojom se traže informacije u skladu s člankom 61. stavkom 3. pruža netočne ili obmanjujuće informacije;

(b)

trgovinski repozitorij pruža netočne ili obmanjujuće odgovore na pitanja postavljena u skladu s člankom 62. stavkom 1. točkom (c);

(c)

trgovinski repozitorij ne usklađuje se pravovremeno s nadzornom mjerom koju donosi ESMA u skladu s člankom 73.


PRILOG II.

Popis koeficijenata vezanih uz otežavajuće i olakšavajuće čimbenike za primjenu članka 65. stavka 3.

Na temeljne iznose iz članka 65. stavka 2., kumulativno se primjenjuju sljedeći koeficijenti:

I.

Koeficijenti usklađenja vezani uz otežavajuće čimbenike:

(a)

ako se radi o opetovanoj povredi, za svako njeno ponavljanje primjenjuje se dodatni koeficijent od 1,1;

(b)

ako se radi o povredi koja traje dulje od šest mjeseci, primjenjuje se koeficijent od 1,5;

(c)

ako se radi o povredi kojom su otkrivene sistemske slabosti u organizaciji trgovinskog repozitorija, a posebno u njegovim postupcima, sustavima upravljanja ili internim kontrolama, primjenjuje se koeficijent od 2,2;

(d)

ako se radi o povredi koja ima negativni utjecaj na kvalitetu podataka koje on vodi, primjenjuje se koeficijent od 1,5;

(e)

ako se radi o povredi koja je izvršena namjerno, primjenjuje se koeficijent od 2;

(f)

ako nisu poduzete korektivne mjere od trenutka kad je otkriveno kršenje, primjenjuje se koeficijent od 1,7;

(g)

ako više rukovodstvo trgovinskog repozitorija nije surađivalo s ESMA-om u provođenju istraga, primjenjuje se koeficijent od 1,5.

II.

Koeficijenti usklađenja vezani uz olakšavajuće čimbenike:

(a)

ako se radi o povredi koja je trajala kraće od 10 radnih dana, primjenjuje se koeficijent od 0,9;

(b)

ako više rukovodstvo trgovinskog repozitorija može dokazati da je poduzelo sve potrebne mjere za sprečavanje povrede, primjenjuje se koeficijent od 0,7;

(c)

ako je trgovinski repozitorij obavijestio ESMA-u brzo, učinkovito i u potpunosti o povredi, primjenjuje se koeficijent od 0,4;

(d)

ako je trgovinski repozitorij dobrovoljno poduzeo mjere kako bi osigurao da ne dođe do slične povrede u budućnosti, primjenjuje se koeficijent od 0,6.