10/Sv. 005

Službeni list Europske unije

186

32011R1176

L 306/25

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

16.11.2011.

UREDBA (EU) br. 1176/2011 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od od 16. studenoga 2011.

o sprečavanju i ispravljanju makroekonomskih neravnoteža

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 121. stavak 6.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

(1)

Koordinacija ekonomskih politika država članica u Uniji trebala bi se razvijati u kontekstu općih smjernica ekonomske politike i smjernica za zapošljavanje, kako je predviđeno Ugovorom o funkcioniranju Europske unije (UFEU) te bi trebala podrazumijevati ispunjavanje općih načela stabilnih cijena, zdravih javnih financija i monetarnih uvjeta te održive platne bilance.

(2)	Potrebno je izvući pouke iz prvog desetljeća funkcioniranja ekonomske i monetarne unije, a posebno u svrhu poboljšanog gospodarskog upravljanja koje se temelji na jačanju nacionalne odgovornosti.

(3)	Postizanje i održavanje dinamičnog unutarnjeg tržišta trebalo bi se smatrati elementom pravilnog i nesmetanog funkcioniranja ekonomske i monetarne unije.

(4)

Poboljšani okvir gospodarskog upravljanja trebao bi se oslanjati na nekoliko međusobno povezanih i usklađenih politika za održivi rast i radna mjesta, posebno na strategiji Unije za rast i radna mjesta, s posebnim naglaskom na razvoju i jačanju unutarnjeg tržišta, poticanju međunarodne trgovine i konkurentnosti, Europskom semestru za jačanje koordinacije gospodarskih i proračunskih politika (Europski semestar), učinkovitom okviru za sprečavanje i ispravljanje prekomjernih državnih deficita (Pakt o stabilnosti i rastu), stabilnom okviru za sprečavanje i ispravljanje makroekonomskih neravnoteža, minimalnim zahtjevima za nacionalne proračunske okvire i unaprijeđenom uređenju i nadzoru financijskih tržišta, uključujući makrobonitetni nadzor Europskog odbora za sistemske rizike (ESRB).

(5)

Jačanje gospodarskog upravljanja trebalo bi uključivati tješnje i pravodobnije uključivanje Europskog parlamenta i nacionalnih parlamenata. Uvažavajući da su sugovornici Europskog parlamenta u okviru dijaloga relevantne institucije Unije i njihovi predstavnici, nadležni odbor Europskog parlamenta može državi članici koja je predmet preporuke Vijeća dati mogućnost sudjelovanja u razmjeni mišljenja u skladu s člankom 7. stavkom 2., člankom 8. stavkom 2. ili člankom 10. stavkom 4. ove Uredbe. Sudjelovanje države članice u takvoj razmjeni mišljenja je dobrovoljno.

(6)	Komisija bi trebala imati snažniju ulogu u postupku pojačanog nadzora u vezi s ocjenama koje su specifične za pojedinu državu članicu, te u vezi s praćenjem, izravnim misijama, preporukama i upozorenjima.

(7)

Posebno bi trebalo proširiti nadzor ekonomskih politika država članica izvan proračunskog nadzora kako bi se uključio detaljniji i formalniji okvir za sprečavanje prekomjernih makroekonomskih neravnoteža i pomoglo zahvaćenim državama članicama u uspostavi korektivnih planova prije nego se divergencije učvrste. Takvo proširivanje nadzora ekonomskih politika trebalo bi se odvijati usporedno s produbljivanjem fiskalnog nadzora.

(8)	Kako bi se pridonijelo ispravljanju takvih prekomjernih makroekonomskih neravnoteža potrebno je u zakonodavstvu utvrditi detaljan postupak.

(9)

Primjereno je dopuniti postupak multilateralnog nadzora iz članka 121. stavaka 3. i 4. UFEU-a posebnim pravilima za otkrivanje makroekonomskih neravnoteža kao i za sprečavanje i ispravljanje prekomjernih makroekonomskih neravnoteža u Uniji. Nužno je da bi se postupak trebao uskladiti s godišnjim ciklusom multilateralnog nadzora.

(10)

Taj bi postupak trebao utvrditi mehanizam upozoravanja radi ranog otkrivanja makroekonomskih neravnoteža koje su u nastajanju. Trebao bi se temeljiti na korištenju okvirne i transparentne tablice rezultata koja uključuje indikativne pragove kombinirane s ekonomskom ocjenom. Ova bi ocjena trebala između ostalog uzeti u obzir nominalnu i realnu konvergenciju unutar i izvan europodručja.

(11)

Kako bi tablica rezultata učinkovito funkcionirala kao dio mehanizma upozoravanja, trebala bi se sastojati od niza ekonomskih, financijskih i strukturnih pokazatelja koji su bitni za otkrivanje makroekonomskih neravnoteža, s odgovarajućim okvirnim pragovima. Pokazatelje i pragove bi trebalo prema potrebi uskladiti kako bi se prilagodili promjenjivoj naravi makroekonomskih neravnoteža, između ostalog, zbog prijetnji za makroekonomsku stabilnost koje su u nastajanju, te kako bi se uzela u obzir poboljšana dostupnost relevantnih statističkih podataka. Pokazatelji se sami po sebi ne bi trebali smatrati ciljevima ekonomske politike, već sredstvima kojima se vodi računa o razvojnoj naravi makroekonomskih neravnoteža u Uniji.

(12)

Komisija bi trebala usko surađivati s Europskim parlamentom i Vijećem prilikom izrade tablice rezultata i niza makroekonomskih i makrofinancijskih pokazatelja za države članice. Komisija bi trebala dostaviti prijedloge napomena o planovima za uspostavu i prilagodbu pokazatelja i pragova nadležnim odborima Europskog parlamenta i Vijeća. Komisija bi trebala obavijestiti Europski parlament i Vijeće o svim izmjenama pokazatelja i pragova te objasniti razloge zbog kojih predlaže takve izmjene.

(13)	Prilikom razrade tablice rezultata trebalo bi posvetiti dužnu pažnju uvažavanju raznolikih gospodarskih okolnosti, uključujući i učinak nadoknađivanja zaostatka.

(14)

Prekoračenje jednog ili više okvirnih pragova ne treba nužno podrazumijevati pojavu makroekonomskih neravnoteža budući da bi se utvrđivanjem ekonomskih politika trebalo uzeti u obzir međusobne veze između različitih makroekonomskih varijabli. Zaključci se ne bi trebali izvlačiti na temelju automatskog čitanja tablice rezultata: ekonomska ocjena treba osigurati da su sve informacije, bilo da su iz tablice rezultata ili ne, stavljene u odgovarajući kontekst te da one postanu dio sveobuhvatne analize.

(15)

Na temelju postupka multilateralnog nadzora i mehanizma upozoravanja ili u slučaju neočekivanih značajnih gospodarskih kretanja koji zahtijevaju hitnu analizu u svrhu ove Uredbe, Komisija bi trebala odrediti države članice koje trebaju biti predmetom detaljnog preispitivanja. Trebalo bi provesti detaljno preispitivanje bez pretpostavke o postojanju neravnoteže i on bi trebao uključivati temeljitu analizu izvora neravnoteža u državi članici koja je predmetom preispitivanja, uzimajući u obzir gospodarske uvjete i okolnosti iz niza analitičkih alata, pokazatelja i kvalitativnih informacija koje su specifične za državu. Kada Komisija provodi detaljno preispitivanje, država članica bi trebala surađivati kako bi osigurala da su informacije koje su dostupne Komisiji što potpunije i točnije. Nadalje, Komisija bi trebala uzeti u obzir sve ostale informacije koje su prema mišljenju dotične države članice relevantne, a koje je država članica uputila Vijeću i Komisiji.

(16)

O detaljnom preispitivanju trebalo bi se raspravljati u okviru Vijeća i Euroskupine u slučaju država članica čija je valuta euro. U detaljnom bi preispitivanju prema potrebi trebalo uzeti u obzir preporuke ili pozive Vijeća upućene državama članicama koje su predmetom preispitivanja donesene u skladu s člancima 121., 126. i 148. UFEU-a i člancima 6., 7., 8. i 10. ove Uredbe te namjerama politike države članice koja je predmetom preispitivanja sukladno nacionalnim programima reformi, kao i s međunarodnom najboljom praksom u pogledu pokazatelja i metodologija. Kada Komisija odluči provesti detaljno preispitivanje u slučaju značajnih gospodarskih kretanja koja zahtijevaju hitnu analizu, ona o tome obavješćuje dotične države članice.

(17)

Prilikom ocjenjivanja makroekonomskih neravnoteža trebalo bi uzeti u obzir njihovu ozbiljnost i njihove moguće negativne učinke ekonomskog i financijskog prelijevanja, što povećava osjetljivost Unije i ugrožava nesmetano funkcioniranje ekonomske i monetarne unije. U svim državama članicama zahtijevaju se mjere za rješavanje makroekonomskih neravnoteža i razlika u konkurentnosti, posebno u europodručju. Ipak, priroda, važnost i hitnost izazova vezanih uz politike mogu se znatno razlikovati, ovisno o dotičnim državama članicama. Obzirom na osjetljivosti i veličinu potrebne prilagodbe, potreba za političkim djelovanjem posebno se nameće u državama članicama koje ustrajno iskazuju velike manjkove na tekućem računu platne bilance i gubitke u konkurentnosti. Nadalje, politike u državama članicama koje akumuliraju velike viškove na tekućem računu platne bilance trebale bi težiti utvrđivanju i provedbi mjera koje pomažu jačanju domaće potražnje i potencijala rasta.

(18)

Također bi trebalo uzeti u obzir sposobnost za gospodarsku prilagodbu te ostvarene rezultate dotične države članice u pogledu poštovanja ranijih preporuka izdanih na temelju ove Uredbe i drugih preporuka izdanih na temelju članka 121. UFEU-a u okviru multilateralnog nadzora, posebno općih smjernica ekonomskih politika država članica i Unije.

(19)

Postupak za praćenje i ispravljanje štetnih makroekonomskih neravnoteža s preventivnim i korektivnim elementima zahtijevat će unapređenje nadzornih alata koji se temelje na alatima korištenim u postupku multilateralnog nadzora. To bi moglo uključivati nadzorne misije Komisije u državama članicama u suradnji s Europskom središnjom bankom (ESB) za države članice čija je valuta euro ili države članice sudionice Sporazuma od 16. ožujka 2006. između Europske središnje banke i nacionalnih središnjih banaka država članica izvan europodručja kojim se utvrđuju operativni postupci za tečajni mehanizam u trećoj fazi ekonomske i monetarne unij (4) (ERM II) i dodatno izvješćivanje država članica u slučaju ozbiljnih neravnoteža, uključujući neravnoteže koje ugrožavaju pravilno funkcioniranje ekonomske i monetarne unije. Socijalni bi partneri i drugi nacionalni dionici trebali prema potrebi biti uključeni u dijalog.

(20)

Ako se utvrde makroekonomske neravnoteže, preporuke bi trebalo uputiti dotičnoj državi članici, uz uključivanje prema potrebi relevantnih odbora, kako bi se pružile smjernice o odgovarajućim odgovorima politike. Odgovor politike dotične države članice trebao bi biti pravodoban i koristiti sve raspoložive instrumente politike pod nadzorom javnih tijela. Relevantni nacionalni dionici, uključujući socijalne partnere, također prema potrebi trebali bi biti uključeni u skladu s UFEU-om te nacionalnim zakonodavstvom i političkim mehanizmima. Odgovor bi politike trebao biti prilagođen posebnom okolišu i okolnostima dotične države članice te obuhvatiti glavna područja ekonomske politike, uključujući po mogućnosti fiskalnu politiku i politiku plaća, te politike u vezi tržišta rada, tržišta proizvoda i usluga, te uređivanja financijskog sektora. Trebalo bi uzeti u obzir obveze koje proizlaze iz ERM II.

(21)

Upozorenja i preporuke ESRB-a državama članicama ili Uniji odnose se na makrofinancijske rizike. One bi također prema potrebi trebale opravdati odgovarajuće popratne mjere Komisije u okviru nadzora makroekonomskih neravnoteža. Trebalo bi strogo poštovati nezavisnost i povjerljivost Europskog odbora za sistemske rizike (ESRB).

(22)

Ako se utvrde ozbiljne makroekonomske neravnoteže, uključujući neravnoteže koje ugrožavaju pravilno funkcioniranje ekonomske i monetarne unije, trebalo bi započeti postupak u slučaju prekomjerne neravnoteže koji može uključivati preporuke državama članicama, zahtjeve u vezi s pojačanim nadzorom i praćenjem prema državama članicama čija je valuta euro, mogućnost provedbe u skladu s Uredbom (EU) br. 1174/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenoga 2011. o mjerama osiguranja provedbe za ispravljanje prekomjernih makroekonomskih neravnoteža u europodručju (5) u slučaju trajnog propusta poduzimanja korektivnih mjera.

(23)

Država članica koja podliježe postupku u slučaju prekomjerne neravnoteže treba utvrditi plan korektivnih djelovanja kojim određuje detalje njenih politika namijenjenih za provedbu preporuka Vijeća. Plan korektivnih djelovanja trebao bi sadržavati rokove za provedbu predviđenih mjera. Plan bi trebao biti odobren preporukom Vijeća. Preporuku bi trebalo dostaviti Europskom parlamentu.

(24)

Vijeću bi trebalo dati ovlaštenje za pojedine odluke o utvrđivanju nepoštovanja preporuka Vijeća u okviru plana korektivnih djelovanja. Kao dio usklađivanja ekonomskih politika država članica koje se provodi u okviru Vijeća u skladu s člankom 121. stavkom 1. UFEU-a, ove pojedine odluke su sastavni dio nastavnog postupanja na preporuke Vijeća na temelju članka 121. stavka 4. UFEU-a u okviru plana korektivnih djelovanja.

(25)	U primjeni ove Uredbe Vijeće i Komisija trebali bi u potpunosti poštovati ulogu nacionalnih parlamenata i socijalnih partnera kao i razlike u nacionalnim sustavima, kao što su sustavi za oblikovanje plaća.

(26)

Ako Vijeće smatra da država članica više nije pogođena prekomjernom makroekonomskom neravnotežom, postupak u slučaju prekomjerne neravnoteže trebalo bi okončati nakon što Vijeće na preporuku Komisije stavi izvan snage svoje relevantne preporuke. Ovo stavljanje izvan snage trebalo bi se temeljiti na sveobuhvatnoj analizi Komisije koja pokazuje da je država članica postupila u skladu s relevantnim preporukama Vijeća i da više ne postoje temeljni uzroci i povezani rizici utvrđeni u preporuci Vijeća s kojom je započeo postupak u slučaju prekomjerne neravnoteže, uzimajući u obzir između ostalog, makroekonomska kretanja, izglede i učinke prelijevanja. Okončanje postupka u slučaju prekomjerne neravnoteže trebalo bi biti objavljeno.

(27)

Budući da cilj ove Uredbe, naime uspostava učinkovitog okvira za otkrivanje makroekonomskih neravnoteža te za sprečavanje i ispravljanje prekomjernih makroekonomskih neravnoteža, ne mogu dostatno ostvariti države članice, zbog snažnih trgovinskih i financijskih međusobnih veza između država članica te učinka prelijevanja nacionalnih ekonomskih politika na Uniju i europodručje u cjelini, te se stoga on može na bolji način ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti određenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti određenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

PREDMET I DEFINICIJE

Članak 1.

Predmet

1. Ova Uredba određuje detaljna pravila za otkrivanje makroekonomskih neravnoteža kao i za sprečavanje i ispravljanje prekomjernih makroekonomskih neravnoteža u Uniji.

2. Ova Uredba primjenjuje se u okviru Europskog semestra koji je određen u Uredbi (EU) br. 1175/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenoga 2011. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1466/97 o jačanju nadzora stanja proračuna i nadzora i koordinacije ekonomskih politika (6).

3. Pri primjeni ove Uredbe u potpunosti se poštuje članak 152. UFEU-a i preporuke izdane u skladu s ovom Uredbom te se poštuju nacionalne prakse i institucije za oblikovanje plaća. U ovoj Uredbi uzima se u obzir članak 28. Povelje o temeljnim pravima Europske unije i u skladu s tim ne utječe na pravo pregovaranja, sklapanja ili primjene sporazuma niti na poduzimanje kolektivnih mjera u skladu s nacionalnim pravom i praksama.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe:

1.	„neravnoteže” znači bilo koji trend koji dovodi do makroekonomskih kretanja koja negativno utječu ili imaju mogućnost negativno utjecati na pravilno funkcioniranje gospodarstva države članice, ekonomske i monetarne unije ili Unije u cjelini;

2.	„prekomjerne neravnoteže” znači ozbiljne neravnoteže, uključujući neravnoteže ili rizike koji ugrožavaju pravilno funkcioniranje ekonomske i monetarne unije.

POGLAVLJE II.

OTKRIVANJE NERAVNOTEŽA

Članak 3.

Mehanizam upozoravanja

1. Uspostavlja se mehanizam upozoravanja kako bi olakšao rano prepoznavanje neravnoteža i praćenje neravnoteža. Komisija priprema godišnje izvješće koje sadrži kvalitativnu ekonomsku i financijsku ocjenu na temelju tablice rezultata s nizom pokazatelja čije se vrijednosti uspoređuju s njihovim indikativnim pragovima kako je predviđeno člankom 4. Godišnje izvješće i vrijednosti pokazatelja iz tablice rezultata se objavljuju.

2. Godišnje izvješće Komisije sadrži ekonomsku i financijsku ocjenu u kojoj se kretanje pokazatelja stavlja u odgovarajući kontekst, oslanjajući se prilikom ocjene razvoja neravnoteža prema potrebi na druge relevantne ekonomske i financijske pokazatelje. Zaključci se ne donose na temelju mehaničkog čitanja pokazatelja iz tablice rezultata. U ocjeni se uzima u obzir razvoj neravnoteža u Uniji i u europodručju. U izvješću se također navodi znači li prekoračenje pragova u jednoj ili više država članica moguću pojavu neravnoteža. Ocjena država članica s velikim manjkovima na tekućem računu može se razlikovati od ocjene država članica koje akumuliraju velike viškove na tekućem računu.

3. Komisija u godišnjem izvješću utvrđuje države članice za koje smatra da mogu biti pogođene neravnotežama ili da postoji rizik da budu pogođene neravnotežama.

4. Komisija pravodobno prosljeđuje godišnje izvješće Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru.

5. Vijeće u okviru multilateralnog nadzora u skladu s člankom 121. stavkom 3. UFEU-a raspravlja i provodi cjelokupnu ocjenu godišnjeg izvješća Komisije. Euroskupina raspravlja o izvješću ako se ono odnosi na države članice čija je valuta euro.

Članak 4.

Tablica rezultata

1. Tablica rezultata koja uključuje niz pokazatelja koristi se kao alat koji olakšava rano prepoznavanje i praćenje neravnoteža.

2. Tablica rezultata obuhvaća mali broj relevantnih, praktičnih, jednostavnih, mjerljivih i dostupnih makroekonomskih i makrofinancijskih pokazatelja za države članice. Omogućuje rano prepoznavanje makroekonomskih neravnoteža koje se pojavljuju kratkoročno i neravnoteža koje nastaju zbog strukturnih i dugoročnih trendova.

3. Tablica rezultata između ostalog obuhvaća pokazatelje koji su korisni za rano prepoznavanje:

(a)	unutarnjih neravnoteža, uključujući one koje mogu nastati zbog javnog i privatnog zaduživanja, kretanja na financijskom tržištu i tržištu imovine, uključujući tržište stambenih nekretnina, razvoj tijeka kreditiranja u privatnom sektoru te razvoj nezaposlenosti;

(b)

vanjskih neravnoteža, uključujući one koji nastaju zbog razvoja stavki na tekućem računu i neto investicijskih stavki država članica, realnih efektivnih deviznih tečajeva, udjela u izvoznim tržištima, promjenama u kretanjima cijena i troškova te necjenovne konkurentnosti, uzimajući u obzir različite komponente produktivnosti.

4. Kada pristupa čitanju tablice rezultata u mehanizmu upozorenja, Komisija usmjerava pažnju na kretanja u realnom gospodarstvu, uključujući gospodarski rast, rezultate u području zapošljavanja i nezaposlenosti, nominalnu i realnu konvergenciju u europodručju i izvan njega, kretanja produktivnosti i njenih relevantnih pokretača kao što su istraživanje i razvoj te inozemna i domaća ulaganja, kao i sektorska kretanja uključujući energetiku koji utječu na BDP i na stanje tekućeg računa.

Tablica rezultata također sadrži okvirne pragove za pokazatelje koji služe kao stupnjevi upozorenja. Izbor pokazatelja i pragova pospješuje promicanje konkurentnosti u Uniji.

Tablica s pokazateljima također ima gornje i donje pragove upozorenja, osim ako je to neprimjerno, koji se razlikuju za države članice europodručja i države članice koje nisu u europodručju, ako je to opravdano posebnim značajkama monetarne unije i odgovarajućim gospodarskim okolnostima. Pri razradi tablice rezultata dužna se pažnja posvećuje uvažavanju raznolikih gospodarskih okolnosti, uključujući i učinak nadoknađivanja zaostatka.

5. Pri izradi nacrta pokazatelja u vezi stabilnosti financijskog tržišta dužna se pažnja posvećuje radu ESRB-a. Komisija poziva ESRB da dostavi svoja stajališta u pogledu nacrta pokazatelja koji su bitni za stabilnost financijskog tržišta.

6. Komisija objavljuje niz pokazatelja i pragova iz tablice rezultata.

7. Komisija redovito ocjenjuje primjerenost tablice rezultata, uključujući sastav pokazatelja, utvrđene pragove i korištenu metodologiju, te ih prema potrebi prilagođava ili mijenja. Komisija objavljuje promjene osnovne metodologije i sastava tablice rezultata i povezane pragove.

8. Komisija ažurira vrijednosti pokazatelja u tablici rezultata najmanje jednom godišnje.

Članak 5.

Detaljno preispitivanje

1. Uzimajući u obzir rasprave u okviru Vijeća i Euroskupine iz članka 3. stavka 5. ili u slučaju neočekivanih značajnih gospodarskih kretanja koja zahtijevaju hitnu analizu u svrhu ove Uredbe, Komisija provodi detaljno preispitivanje za svaku državu članicu za koju smatra da bi mogla biti pogođena ili da postoji rizik da bude pogođena neravnotežama.

Detaljno preispitivanje temelji se na detaljnoj analizi okolnosti koje su specifične za državu članicu, uključujući različite početne pozicije država članica; ispituje se široki raspon ekonomskih varijabli i uključuje korištenje analitičkih alata i kvalitativnih informacija koje su specifične prirode za države članice. Uzimaju se u obzir nacionalne specifičnosti u vezi industrijskih odnosa i socijalnog dijaloga.

Komisija također uzima u obzir sve ostale informacije za koje država članica smatra da su bitne i koje je dostavila Komisiji.

Komisija provodi detaljno preispitivanje zajedno s nadzornim misijama u dotičnim državama članicama u skladu s člankom 13.

2. Detaljno preispitivanje Komisije uključuje ocjenu o tome je li dotična država članica pogođena neravnotežama i predstavljaju li takve neravnoteže prekomjerne neravnoteže. Ispituje se porijeklo otkrivenih neravnoteža u odnosu na pozadinu prevladavajućih gospodarskih okolnosti, uključujući snažne trgovinske i financijske međusobne veze između država članica te učinke prelijevanja nacionalnih ekonomskih politika. Detaljnim preispitivanjem analiziraju se relevantna kretanja koja su povezana sa strategijom Unije za rast i radna mjesta. Također se razmatra važnost gospodarskih kretanja u Uniji i u europodručju u cjelini. Posebno se uzimaju u obzir:

(a)	prema potrebi, preporuke ili pozivi Vijeća upućeni državama članicama koje su predmetom preispitivanja donesene u skladu s člancima 121., 126. i 148. UFEU-a te na temelju članaka 6., 7., 8. i 10. ove Uredbe;

(b)	predviđene politike države članice koja je predmetom preispitivanja, kako su predstavljene u nacionalnom programu reformi i prema potrebi njenom programu za stabilnost ili programu konvergencije;

(c)	sva upozorenja ili preporuke ESRB-a koja su upućena državi članici koja je predmetom preispitivanja ili koje su za nju relevantne. Poštuje se režim o povjerljivosti ESRB-a.

3. Komisija obavješćuje Europski parlament i Vijeće o rezultatima detaljnog preispitivanja i objavljuje ih.

Članak 6.

Preventivno djelovanje

1. Ako Komisija na temelju detaljnog preispitivanja iz članka 5. smatra da u državi članici postoje neravnoteže, ona o tome obavješćuje Europski parlament, Vijeće i Euroskupinu. Vijeće na preporuku Komisije dotičnoj državi članici može uputiti potrebne preporuke u skladu s postupkom utvrđenim u članku 121. stavku 2. UFEU-a.

2. Vijeće o preporuci obavješćuje Europski parlament i objavljuje tu preporuku.

3. Preporuke Vijeća i Komisije u cijelosti su u skladu s člankom 152. UFEU-a i uzimaju u obzir članak 28. Povelje o temeljnim pravima Europske unije.

4. Vijeće u okviru Europskog semestra godišnje preispituje svoje preporuke i može ih prema potrebi prilagoditi u skladu sa stavkom 1.

POGLAVLJE III.

POSTUPAK U SLUČAJU PREKOMJERNE NERAVNOTEŽE

Članak 7.

Početak postupka u slučaju prekomjerne neravnoteže

1. Ako na temelju detaljnog preispitivanja iz članka 5. Komisija smatra da je dotična država članica pogođena prekomjernim neravnotežama, ona o tome obavješćuje Europski parlament, Vijeće i Euroskupinu.

Komisija također obavješćuje relevantna europska nadzorna tijela i ESRB. ESRB je pozvan poduzeti korake koje smatra nužnima.

2. Vijeće na preporuku Komisije može u skladu s člankom 121. stavkom 4. UFEU-a donijeti preporuku s kojom se ustanovljuje postojanje prekomjerne neravnoteže i preporučuje da dotična država članica poduzme korektivno djelovanje.

U preporuci Vijeća navode se vrsta i implikacije neravnoteža te niz preporuka politike koje je potrebno poštovati i rok u kojem dotična država mora dostaviti plan korektivnog djelovanja. Vijeće može, kako je predviđeno u članku 121. stavku 4. UFEU-a, objaviti preporuku.

Članak 8.

Plan korektivnog djelovanja

1. Svaka država članica za koju se pokreće postupak u slučaju prekomjerne neravnoteže, dostavlja Vijeću i Komisiji plan korektivnog djelovanja koji se temelji na preporuci Vijeća u skladu s člankom 7. stavkom 2. u roku koji treba utvrditi u toj preporuci. U planu korektivnog djelovanja navode se posebna djelovanja politike koje je dotična država članica provela ili namjerava provesti te rokovi za navedene djelovanja. U planu korektivnog djelovanja uzima se u obzir ekonomski i socijalni učinak djelovanja politika, a plan je u skladu s općim smjernicama ekonomskih politika i smjernicama za zapošljavanje.

2. Vijeće na temelju izvješća Komisije u roku od dva mjeseca od dostave plana ocjenjuje plan korektivnog djelovanja. Ako Vijeće na temelju preporuke Komisije smatra da je plan korektivnog djelovanja dovoljan, odobrava ga u obliku preporuke u kojoj navode pojedina potrebna djelovanja i rokove za njihovu provedbu te utvrđuje vremenski raspored za nadzor, uzimajući u obzir kanale za prijenos i uz priznanje mogućeg postojanja dužih vremenskih razmaka između usvajanja korektivnih djelovanja i stvarnog rješavanja neravnoteža.

3. Ako Vijeće na temelju preporuke Komisije smatra da mjere i rokovi predviđeni u planu korektivnog djelovanja nisu dovoljni, donosi preporuku upućenu državi članici u kojoj traži da u pravilu u roku od dva mjeseca dostavi novi plan korektivnog djelovanja. Vijeće razmatra novi plan korektivnog djelovanja u skladu s postupkom utvrđenim u ovom članku.

4. Plan korektivnog djelovanja, izvješće Komisije i preporuka Vijeća iz stavaka 2. i 3. se objavljuju.

Članak 9.

Praćenje korektivnog djelovanja

1. Komisija prati provedbu preporuke Vijeća donesene u skladu s člankom 8. stavkom 2. Za tu namjenu država članica u redovitim razmacima podnosi Vijeću i Komisiji izvješća o napretku čiju učestalost utvrđuje Vijeće u preporuci iz članka 8. stavka 2.

2. Vijeće objavljuje izvješća država članica o napretku.

3. Komisija može provesti misije pojačanog nadzora u dotičnoj državi članici kako bi pratila provedbu plana korektivnog djelovanja, u suradnji s ESB-om kada se te misije tiču država članica čija je valuta euro ili država članica koje sudjeluju u ERM II. Komisija prema potrebi u dijalog tijekom ovih misija uključuje socijalne partnere i druge nacionalne dionike.

4. U slučaju značajnih velikih promjena u gospodarskim okolnostima, Vijeće na preporuku Komisije, može izmijeniti preporuke koje je donijelo na temelju članka 8. stavka 2., u skladu s postupkom iz navedenog članka. Vijeće prema potrebi poziva dotičnu državu članicu da dostavi revidirani plan korektivnog djelovanja u skladu s postupkom iz članka 8.

Članak 10.

Ocjena korektivnog djelovanja

1. Vijeće na temelju izvješća Komisije ocjenjuje je li dotična država članica poduzela preporučeno korektivno djelovanje u skladu s preporukom Vijeća izdanom na temelju članka 8. stavka 2.

2. Komisija objavljuje svoje izvješće.

3. Vijeće donosi ocjenu u roku koji je određen u preporuci Vijeća donesenoj u skladu s člankom 8. stavkom 2.

4. U slučaju kada smatra da država članica nije poduzela preporučeno korektivno djelovanje, Vijeće na temelju preporuke Komisije donosi odluku s kojom utvrđuje nepoštovanje, zajedno s preporukom o utvrđivanju novih rokova za poduzimanje korektivnog djelovanja. U tom slučaju Vijeće obavješćuje Europsko vijeće i objavljuje zaključke nadzornih misija iz članka 9. stavka 3.

Smatra se da je Vijeće usvojilo preporuku Komisije kojom se utvrđuje nepoštovanje, osim ako Vijeće kvalificiranom većinom odluči odbiti preporuku u roku od deset dana od njezinog donošenja od strane Komisije. Dotična država članica može u tom roku zahtijevati sazivanje sastanka Vijeća kako bi se glasovalo o toj odluci.

5. U slučaju kada Vijeće na temelju preporuke Komisije iz stavka 1. smatra da je država članica poduzela preporučeno korektivno djelovanje u skladu s člankom 8. stavkom 2., smatra se da je postupak u slučaju prekomjerne neravnoteže u tijeku i stavlja se u stanje mirovanja. Unatoč tome, praćenje se nastavlja u skladu s rokovima navedenim u preporuci na temelju članka 8. stavka 2. Vijeće objavljuje svoje razloge zbog kojih je postupak stavljen u stanje mirovanja, priznajući korektivno djelovanje politike koje je poduzela dotična država članica.

Članak 11.

Okončanje postupka u slučaju neravnoteže

Vijeće, na temelju preporuke Komisije stavlja izvan snage preporuke izdane na temelju članaka 7., 8. ili 10. kada smatra da dotična država članica više nije pogođena prekomjernom neravnotežom, kako je opisano u preporuci iz članka 7. stavka 2. Vijeće objavljuje izvješća koja odražavaju ovu činjenicu.

Članak 12.

Glasovanje u Vijeću

U vezi s mjerama iz članaka od 7. do 11., Vijeće odlučuje ne uzimajući u obzir glas člana Vijeća koji predstavlja dotičnu državu članicu.

POGLAVLJE IV.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 13.

Nadzorne misije

1. Komisija osigurava trajni dijalog s tijelima država članica u skladu s ciljevima ove Uredbe. S tim ciljem Komisija posebno provodi misije radi ocjene gospodarske situacije u državi članici i utvrđivanja svih rizika ili poteškoća prilikom ispunjavanja ciljeva ove Uredbe.

2. Komisija može provesti pojačane misije nadzora u državama članicama koje su predmetom preporuke u pogledu postojanja pozicije prekomjerne neravnoteže na temelju članka 7. stavka 2. radi izravnog praćenja.

3. Kada je dotična država članica država članica čija je valuta euro ili država članica koja sudjeluje u ERM II., Komisija može prema potrebi pozvati predstavnike Europske središnje banke da sudjeluju u nadzornim misijama.

4. O ishodu misija iz stavka 2. Komisija izvješćuje Vijeće i prema potrebi može donijeti odluku o objavljivanju svojih nalaza.

5. Prilikom organiziranja misija iz stavka 2. Komisija dostavlja svoje privremene nalaze dotičnoj državi članici na očitovanje.

Članak 14.

Gospodarski dijalog

1. Kako bi se pospješio dijalog između institucija Unije, posebno Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije te da se osigura veća transparentnost i odgovornost, nadležni odbor Europskog parlamenta može pozvati predsjednika Vijeća, Komisije i prema potrebi predsjednika Europskog vijeća ili predsjednika Euroskupine da nastupe pred odborom u svrhu rasprave o:

(a)	informacijama o općim smjernicama ekonomskih politika u skladu s člankom 121. stavkom 2. UFEU-a koje je odboru dostavilo Vijeće;

(b)	općim smjernicama za države članice koje izdaje Komisija na početku godišnjeg ciklusa nadzora;

(c)	zaključcima Europskog vijeća o usmjerenjima ekonomskih politika u okviru Europskog semestra;

(d)	rezultatima multilateralnog nadzora provedenog u skladu s ovom Uredbom;

(e)	zaključcima Europskog vijeća o usmjerenjima i rezultatima multilateralnog nadzora;

(f)	preispitivanju provođenja multilateralnog nadzora na kraju Europskog semestra;

(g)	preporukama donesenim u skladu s člankom 7. stavkom 2., člankom 8. stavkom 2. i člankom 10. stavkom 4. ove Uredbe.

2. Nadležni odbor Europskog parlamenta u skladu s člankom 7. stavkom 2., člankom 8. stavkom 2. i člankom 10. stavkom 4. može pružiti priliku državi članici koja je predmet preporuke Vijeća da sudjeluje u razmjeni mišljenja.

3. Vijeće i Komisija redovito obavješćuju Europski parlament o rezultatima primjene ove Uredbe.

Članak 15.

Godišnje izvješćivanje

Komisija godišnje izvješćuje o primjeni ove Uredbe, uključujući ažuriranje tablice rezultata kako je određeno u članku 4., te svoje nalaze podnosi Europskom parlamentu i Vijeću u okviru Europskog semestra.

Članak 16.

Preispitivanje

1. Do 14. prosinca 2014. i nakon toga svakih 5 godina Komisija preispituje i izvješćuje o primjeni ove Uredbe.

Ova izvješća između ostalog procjenjuju:

(a)	učinkovitost ove Uredbe,

(b)	napredak u osiguranju tješnje koordinacije ekonomskih politika i održive konvergencije gospodarskih učinaka država članica u skladu s UFEU-om.

Kada je to primjereno ova izvješća popraćena su prijedlogom za izmjene ove Uredbe, uključujući postupke odlučivanja.

2. Komisija dostavlja izvješća iz stavka 1. Europskom parlamentu i Vijeću.

Članak 17.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 16. studenoga 2011.

Za Europski parlament

Predsjednik

J. BUZEK

Za Vijeće

Predsjednik

W. SZCZUKA

(1) SL C 150, 20.5.2011., str. 1.

(2) SL C 218, 23.7.2011., str. 53.

(3) Stajalište Europskog parlamenta od 28. rujna 2011. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 8. studenoga 2011.

(4) SL C 73, 25.3.2006., str. 21.

(5) SL L 306, 23.11.2011., str. 8.

(6) SL L 306, 23.11.2011., str. 12.