17/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

213

L 265/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

27.09.2011.

(1)

Prema Direktivi 2006/116/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3), razdoblje zaštite umjetnika izvođača i proizvođača fonograma je 50 godina.

(2)

U slučaju umjetnika izvođača to razdoblje počinje izvedbom ili, kad je fiksacija izvedbe zakonito izdana ili zakonito priopćena javnosti u roku od 50 godina od izvedene izvedbe, prvim izdanjem ili prvim priopćavanjem javnosti, štogod je prije.

(3)

Za proizvođača fonograma, razdoblje počinje fiksacijom fonograma ili njegovim zakonitim izdanjem u roku od 50 godina od fiksacije, a ako nije izdan, njegovim zakonitim priopćavanjem javnosti u roku od 50 godina nakon fiksacije.

(4)

Društveno priznata važnost kreativnog doprinosa umjetnika izvođača trebala bi se odražavati u razini zaštite kojom se priznaje njihov kreativni i umjetnički doprinos.

(5)

Umjetnici izvođači općenito započinju svoju karijeru mladi i sadašnje trajanje zaštite od 50 godina primjenjivo na fiksacije izvedaba često ne štiti njihove izvedbe tijekom cijelog života. Stoga se neki umjetnici izvođači suočavaju s nedostatnim prihodom pri kraju života. Osim toga, umjetnici izvođači često se ne mogu pouzdati u svoja prava na zaštitu ili ograničenje neprikladne uporabe njihovih izvedaba koja se može dogoditi tijekom njihovog života.

(6)

Prihod proizašao iz isključivih prava na reprodukciju i davanja na raspolaganje, kako je propisano u Direktivi 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog prava i srodnih prava u informacijskom društvu (4), kao i pravedna naknada za reprodukcije za privatnu uporabu u smislu te Direktive, i iz isključivih prava na distribuciju i iznajmljivanje u smislu Direktive 2006/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o pravu iznajmljivanja i pravu posudbe te o određenim autorskom pravu srodnim pravima u području intelektualnog vlasništva (5), trebao bi biti dostupan umjetnicima izvođačima barem tijekom njihovih života.

(7)

Razdoblje zaštite za fiksacije izvedaba i za fonograme trebao bi se stoga produljiti na 70 godina od odgovarajućeg događaja.

(8)

Prava na fiksaciju izvedbe trebala bi se vratiti umjetniku izvođaču ako proizvođač fonograma odbije ponuditi dovoljnu količinu kopija fonograma za prodaju u smislu Međunarodne konvencije o zaštiti umjetnika izvođača, proizvođača fonograma i organizacija za radiodifuziju, koji bi bili u javnoj domeni, osim za razdoblje produljenja, ili odbija staviti fonogram na raspolaganje javnosti. Ta bi mogućnost trebala biti dostupna istekom razumnog vremenskog razdoblja da bi proizvođač fonograma izvršio ove obje radnje iskorištavanja. Prava proizvođača fonograma na fonogram trebala bi stoga isteći kako bi se izbjegla situacija u kojoj bi ta prava postojala istodobno s pravima umjetnika izvođača na fiksaciju izvedbe u trenutku kad se ova potonja više ne mogu prenijeti ni dodijeliti proizvođaču fonograma.

(9)

Prilikom stupanja u ugovorni odnos s proizvođačem fonograma, umjetnici izvođači obično moraju prenijeti ili ustupiti proizvođaču fonograma svoja isključiva prava reprodukcije, distribucije, iznajmljivanja i stavljanja na raspolaganje fiksacija svojih izvedaba. Zauzvrat se nekim umjetnicima izvođačima plaća predujam naknade, a plaćanja tek kad proizvođač fonograma pokrije početni predujam i provede ugovorno utvrđene odbitke. Drugi umjetnici izvođači prenose ili ustupaju svoja isključiva prava u zamjenu za jednokratnu isplatu (naknada se ne ponavlja). To je osobito slučaj kod umjetnike izvođače koji nastupaju u pozadini i ne navode se među zaslužnima (neistaknuti umjetnici izvođači), ali i kod umjetnika izvođača koji se navode među zaslužnima (istaknuti umjetnici izvođači).

(10)

Kako bi se osiguralo da umjetnici izvođači koji su prenijeli ili dodijelili svoja isključiva prava proizvođačima fonograma zaista imaju korist od produljenja razdoblja, trebalo bi uvesti niz popratnih mjera.

(11)

Prva mjera trebalo bi biti uvođenje obveze za proizvođače fonograma da izdvoje, barem jednom godišnje, iznos koji je jednak 20 % prihoda od isključivih prava distribucije, reprodukcije i stavljanja na raspolaganje fonograma. „Prihod” znači prihod koji je proizvođač fonograma stekao prije odbijanja troškova.

(12)

Plaćanje tih iznosa trebalo bi biti rezervirano isključivo u korist umjetnika izvođača čije su izvedbe fiksirane u fonogramu i koji su prenijeli ili dodijelili svoja prava proizvođaču fonograma u zamjenu za jednokratno plaćanje. Iznosi odvojeni na taj način trebali se raspodijeliti neistaknutim umjetnicima izvođačima najmanje jedanput godišnje na pojedinačnoj osnovi. Ta bi se raspodjela trebala povjeriti društvima za kolektivno ostvarivanje prava, a mogu se primijeniti i nacionalna pravila o neraspodjeljivom prihodu. Kako bi se izbjeglo postavljanje nerazmjernog opterećenja u ubiranju i upravljanju tim prihodom, države članice trebale bi moći urediti omjer u kojem mikro poduzeća podliježu obvezi doprinošenja, kada se takva plaćanja čine nerazumna u odnosu na troškove ubiranja i upravljanja tim prihodom.

(13)

Međutim, članak 5. Direktive 2006/115/EZ već dodjeljuje umjetnicima izvođačima neosporivo pravo na pravednu naknadu za iznajmljivanje, između ostalog, fonograma. Isto tako, u ugovornoj praksi umjetnici izvođači uobičajeno ne prenose ni ne ustupaju proizvođačima fonograma svoja prava na jedinstvenu pravednu naknadu za emitiranje i priopćavanje javnosti prema članku 8. stavku 2. Direktive 2006/115/EZ i na pravednu naknadu za reprodukcije za privatnu uporabu prema članku 5. stavku 2. točki (b) Direktive 2001/29/EZ. Prema tome, u izračunu sveukupnog iznosa koji je namijenjen proizvođaču fonograma za plaćanja dodatne naknade, ne bi se trebao uzeti u obzir prihod koji je proizvođač fonograma stekao od iznajmljivanja fonograma, ni jedinstvene pravedne naknade primljene za emitiranje i priopćavanje javnosti niti pravedne naknade primljene za privatno umnožavanje.

(14)

Druga dodatna mjera određena za ponovno uspostavljanje ravnoteže u ugovorima prema kojima umjetnici izvođači prenose svoja isključiva prava uz naknadu proizvođaču fonograma trebala bi biti „ponovni početak” za one umjetnike proizvođače koji su ustupili svoja gore navedena isključiva prava proizvođačima fonograma u zamjenu za naknadu. Kako bi umjetnici izvođači u potpunosti imali korist od produljenja trajanja zaštite, države članice trebale bi osigurati da, prema sporazumima između proizvođača fonograma i umjetnika izvođača, naknada nije opterećena predujmovima niti ugovorno utvrđenim odbicima i da je plaćena izvođačima tijekom produljenog trajanja.

(15)

Radi pravne sigurnosti, trebalo bi osigurati da u izostanku jasnih pokazatelja o suprotnom od onog što je u ugovoru, ugovorni prijenos ili osnivanje prava za fiksiranje izvedbe sklopljeni prije datuma na koji države članice namjeravaju donijeti mjere za provedbu ove Direktive nastavljaju proizvoditi učinke tijekom produljenog trajanja.

(16)

Države članice trebale bi moći osigurati da se o pojedinim uvjetima tih ugovora kojima se predviđaju periodična plaćanja može ponovno pregovarati u korist umjetnika izvođača. Države članice trebale bi predvidjeti postupke kojima se pokriva slučaj kada ponovljeni pregovori ne uspiju.

(17)

Ova Direktiva ne trebala bi utjecati na nacionalna pravila i sporazume koji su sukladni njezinim odredbama kao što su kolektivni ugovori sklopljeni u državama članicama između organizacija koje zastupaju umjetnike izvođače i organizacija koje zastupaju proizvođače.

(18)

U nekim državama članicama, glazbenim kompozicijama s riječima je dan jedinstveno trajanje zaštite, izračunano od smrti posljednjeg živućeg autora, dok se u drugim državama članicama primjenjuju različita trajanja zaštite za glazbu i za stihove. Glazbene kompozicije s riječima su pretežno djela koautora. Na primjer, opera je često djelo libretista i skladatelja. Osim toga, u muzičkim žanrovima poput jazza, rocka i pop glazbe, postupak stvaranja je po prirodi često suradnički.

(19)

Prema tome, usklađivanje trajanja zaštite u odnosu na glazbene kompozicije s riječima i stihovima i glazbom koje su stvorene kako bi se koristile zajedno nepotpuno je i stvara prepreke slobodnom kretanju robe i usluga kao što su prekogranične usluge kolektivnog upravljanja. Kako bi se osiguralo uklanjanje tih prepreka, sva takva djela zaštićena na datum s kojim se od država članica zahtjeva da prenesu ovu Direktivu trebala bi imati isto usklađeno trajanje zaštite u svim državama članicama.

(20)

Direktivu 2006/116/EEZ trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(21)

Budući da ciljeve dodatnih mjera ne mogu dostatno ostvariti države članice, budući da bi nacionalne mjere u ovom području dovele ili do poremećaja natjecanja ili utjecale na područje primjene isključivih prava proizvođača fonograma koji su definirani zakonodavstvom Unije, nego ih se može na bolji način ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti određenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti određenim u tom članku ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(22)

U skladu s točkom 34. Međuinstitucionalnog sporazuma o boljem zakonodavstvu (6), države članice potiču se da za sebe i u interesu Unije sastave vlastite tablice kojima će što je bolje moguće prikazati korelaciju između ove Direktive i svojih mjera za prijenos, te da ih objave,

(1)

Sljedeći stavak dodaje se članku 1.:

„7.   Trajanje zaštite glazbene kompozicije s riječima istječe 70 godina nakon smrti posljednje živuće osobe, bilo da su te osobe određene kao koautori ili ne: autora stihova i skladatelja glazbene kompozicije, uz uvjet da su oba doprinosa posebno stvorena za predmetnu glazbenu kompoziciju s riječima.”

(2)

Članak 3. mijenja se kako slijedi:

(3)

Sljedeći se stavci dodaju članku 10:

„5.   Članak 3. stavci 1. do 2.e u verziji koja je na snazi 31. listopada 2011. primjenjuju se na fiksacije izvedaba i fonograma u odnosu na koje su umjetnik izvođač i proizvođač fonograma još uvijek zaštićeni na temelju tih odredaba u verziji koja je važeća na dan 1. studenoga 2013. i na fiksacije izvedaba i fonograma koje će nastati nakon tog datuma.

6.   Članak 1. stavak 7. primjenjuje se na glazbene kompozicije s riječima kod kojih je barem glazbena kompozicija ili stihovi zaštićeni u barem jednoj državi članici 1. studenoga 2013. i na glazbene kompozicije s riječima koje će nastati nakon tog datuma.

Prvi podstavak ovog stavka ne dovodi u pitanje niti jednu radnju iskorištavanja izvršenu prije 1. studenoga 2013. Države članice donose potrebne odredbe, osobito za zaštitu stečenih prava trećih strana.”

(4)

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 10.a

Prijelazne mjere

1.   Ako ne postoje jasni ugovorni pokazatelji o suprotnom, smatra se da ugovor o prijenosu ili ustupu sklopljen prije 1. studenoga 2013. nastavlja proizvoditi učinke i nakon trenutka kada umjetnik izvođač ne bi bio više zaštićen na temelju članka 3. stavka 1. u verziji koja je važeća 30. listopada 2011.

2.   Države članice mogu predvidjeti da se ugovori o prijenosu ili ustupu prema kojima umjetnik izvođač ima pravo na periodična plaćanja i koji su sklopljeni prije 1. studenoga 2013. mogu izmijeniti nakon 50. godine od zakonitog izdavanja fonograma ili ako nije bio izdan, nakon 50. godine od njegova zakonitog priopćavanja javnosti.”