07/Sv. 003

HR

Službeni list Europske unije

267


32009R0391


L 131/11

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

23.04.2009.


UREDBA (EZ) br. 391/2009 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 23. travnja 2009.

o zajedničkim pravilima i normama za organizacije koje obavljaju pregled i nadzor brodova

(preinačena)

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 80. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora, u svjetlu zajedničkog teksta koji je odobrio Odbor za mirenje 3. veljače 2009. (3),

budući da:

(1)

Direktiva Vijeća 94/57/EZ od 22. studenoga 1994. o zajedničkim pravilima i normama za organizacije za pregled i nadzor brodova te odgovarajuće djelatnosti pomorskih uprava (4) nekoliko je puta znatno izmijenjena. Kako su potrebne daljnje izmjene, trebala bi se preinačiti radi jasnoće.

(2)

S obzirom na prirodu odredaba Direktive 94/57/EZ, čini se primjerenim da se njezine odredbe preinače u dva različita pravna instrumenta Zajednice, naime u Direktivu i Uredbu.

(3)

Organizacije za pregled i nadzor brodova trebale bi imati mogućnost pružanja usluga u cijeloj Zajednici i međusobnog natjecanja, pri čemu bi osiguravale jednaku razinu sigurnosti i zaštite okoliša. Zato trebaju biti jedinstveno utvrđene stručne norme za njihove djelatnosti i tako se primjenjivati u cijeloj Zajednici.

(4)

Za postizanje tog cilja treba primjenjivati mjere koje su na odgovarajući način povezane s radom Međunarodne pomorske organizacije (IMO) te ga prema potrebi nadograđuju i dopunjavaju. Nadalje, države članice i Komisija trebale bi poticati IMO u razvoju međunarodnog kodeksa za priznate organizacije.

(5)

Trebalo bi utvrditi minimalna mjerila za priznavanje organizacija radi povećanja sigurnosti i sprečavanja onečišćenja s brodova. Zato bi trebalo pooštriti minimalna mjerila utvrđena u Direktivi 94/57/EZ.

(6)

Kako bi se dodijelilo početno priznanje organizacijama koje žele biti ovlaštene da djeluju u ime država članica, Komisija bi mogla zajedno s državama članicama koje su zatražile priznanje, na usklađen i centraliziran način učinkovitije ocijeniti jesu li ispunjena minimalna mjerila utvrđena u ovoj Uredbi.

(7)

Priznanje bi se trebalo dodijeliti samo na temelju uspješnosti organizacije u pogledu kvalitete i sigurnosti. Trebalo bi osigurati da opseg tog priznanja bude uvijek u skladu sa stvarnim mogućnostima dotične organizacije. Nadalje, priznanje bi trebalo uzeti u obzir i različite pravne statuse i organizacijske strukture priznatih organizacija, pri čemu treba i dalje osiguravati ujednačenu primjenu minimalnih mjerila utvrđenih u ovoj Uredbi te učinkovitost nadzora Zajednice. Bez obzira na organizacijsku strukturu, organizacija koja će biti priznata trebala bi pružati usluge na svjetskoj razini, a njeni pravni subjekt trebali bi biti globalno solidarno odgovorni.

(8)

Mjere potrebne za provedbu ove Uredbe trebale bi se donijeti u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (5).

(9)

Komisija bi posebno trebala biti ovlaštena za izmjene ove Uredbe kako bi se uključile naknadne izmjene međunarodnih konvencija, protokola, kodeksa i rezolucija povezanih s tom Uredbom, ažurirala minimalna mjerila iz Priloga I., te donijela mjerila za ocjenu učinkovitosti pravila i postupaka te uspješnosti priznatih organizacija u pogledu sigurnosti te sprečavanju onečišćenja s njihovih klasificiranih brodova. Kako te mjere imaju opće područje primjene i namijenjene su za izmjenu elemenata ove Uredbe koji nisu ključni, među ostalim, dopunjavanjem novim elementima koji nisu ključni, moraju se donijeti u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom predviđenim u članku 5.a Odluke 1999/468/EZ.

(10)

Od najveće je važnosti da se neispunjavanje obveza priznate organizacije počne rješavati hitno, učinkovito i proporcionalno. Glavni bi cilj trebao biti ispravljanje nedostataka kako bi se u ranoj fazi uklonile sve potencijalne opasnosti za sigurnost ili okoliš. Komisija bi zato trebala imati posebne ovlasti da od priznate organizacije može zahtijevati poduzimanje potrebnih preventivnih i korektivnih mjera, te da može određivati globe i obročne novčane kazne kao prisilne mjere. Komisija bi morala izvršavati te ovlasti na način koji je u skladu s temeljnim pravima te osigurati da organizacija može iznijeti svoje mišljenje tijekom cijelog postupka.

(11)

U skladu s pristupom na razini Zajednice, odluka o oduzimanju priznanja organizaciji koja ne ispunjava obveze utvrđene u ovoj Uredbi, ako se navedene mjere pokažu neučinkovitima ili ako organizacija na drugi način predstavlja neprihvatljivu opasnost za sigurnost ili okoliš, mora se donijeti na razini Zajednice, a mora je donijeti Komisija na temelju odborske procedure.

(12)

Stalno naknadno praćenje priznatih organizacija, kako bi se ocijenilo njihovo ispunjavanje ove Uredbe, može se učinkovitije obavljati na usklađeni i centralizirani način. Zato je primjereno da se taj zadatak povjeri u ime Zajednice Komisiji i državi članici koja je zatražila priznanje.

(13)

Kao dio praćenja aktivnosti priznatih organizacija, presudno je da inspektori Komisije imaju pristup brodovima i brodskoj dokumentaciji bez obzira na zastavu broda, kako bi mogli provjeriti ispunjava li priznata organizacija minimalna mjerila utvrđena u ovoj Uredbi koja se odnose na sve brodove njihove klase.

(14)

Sposobnost priznatih organizacija da brzo utvrde i isprave nedostatke u svojim pravilima, postupcima i unutarnjoj kontroli, ključna je za sigurnost brodova koje pregledavaju i kojima izdaju svjedodžbe. Tu bi sposobnost trebalo povećati osnivanjem ustanove za ocjenu kvalitete i certifikaciju, koja bi trebala biti neovisna o gospodarskim i političkim interesima, koja može predlagati zajedničke mjere za trajno unapređenje svih priznatih organizacija i osigurati plodnu suradnju s Komisijom.

(15)

Pravila i postupci priznatih organizacija ključni su čimbenik povećanja sigurnosti i sprečavanja nesreća i onečišćenja. Priznate organizacije pokrenule su proces koji bi trebao dovesti do usklađivanja njihovih pravila i postupaka. Zakonodavstvo Zajednice trebalo bi poticati i podržavati taj proces, jer bi on trebao pozitivno utjecati na pomorsku sigurnost te na konkurentnost europske brodograđevne industrije.

(16)

Usklađivanje pravila priznatih organizacija u pogledu projektiranja, konstrukcije i redovitih pregleda trgovačkih brodova stalan je proces. Zato bi se obveza da se uspostavi skup vlastitih pravila ili pokaže sposobnost za to trebala shvaćati u sklopu procesa usklađivanja i ne bi trebala predstavljati prepreku aktivnostima priznatih organizacija ili potencijalnih kandidata za priznavanje.

(17)

Priznate organizacije trebaju imati obvezu ažuriranja svojih tehničkih normi i pravila i dosljedno ih provoditi kako bi se uskladila pravila sigurnosti plovidbe i osigurala ujednačena provedba međunarodnih pravila unutar Zajednice. Ako su tehničke norme i pravila priznatih organizacija identične ili vrlo slične, trebalo bi razmotriti uzajamno priznavanje certifikata za materijale, opremu i sastavne dijelove u odgovarajućim slučajevima, pri čemu bi kao polazište trebalo uzeti najzahtjevnije i najstrože norme i pravila.

(18)

Dok bi se svaka priznata organizacija u načelu trebala smatrati odgovornom samo i isključivo za dijelove koje certificira, odgovornost priznatih organizacija i proizvođača utvrđivat će se u odnosu na ugovorene uvjete ili, ovisno o slučaju, mjerodavno pravo u svakom pojedinom slučaju.

(19)

Kako su transparentnost i razmjena informacija među zainteresiranim stranama, te pravo javnosti na pristup informacijama, temeljna sredstva za sprečavanje nesreća na moru, priznate organizacije trebaju dostavljati tijelima nadzora države luke sve važne statutarne informacije u vezi sa stanjem brodova u njihovoj klasi, te ih učiniti dostupnima javnosti.

(20)

Kako bi se spriječilo da brodovi mijenjaju klasu radi izbjegavanja potrebnih popravaka, priznate organizacije trebaju međusobno razmjenjivati sve važne informacije u vezi sa stanjem brodova koji mijenjaju klasu i prema potrebi uključiti državu zastave.

(21)

Zaštita prava intelektualnog vlasništva pomorskih subjekata, uključujući brodogradilišta, dobavljače opreme i brodovlasnike, ne bi smjela sprečavati uobičajene poslovne transakcije i ugovorene usluge između tih strana.

(22)

Europska agencija za pomorsku sigurnost (EMSA), osnovana Uredbom (EZ) br. 1406/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (6), trebala bi pružiti potrebnu potporu kako bi osigurala primjenu ove Uredbe.

(23)

Kako cilj ove Uredbe, naime utvrđivanje mjera koje moraju poštovati organizacije zadužene za pregled, nadzor i certifikaciju brodova, koji obavljaju plovidbu u Zajednici, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se taj cilj zbog opsega mjera, može na bolji način ostvariti na razini Zajednice, Zajednica može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti određenima u članku 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti iz navedenog članka, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(24)

Mjere kojih se države članice moraju pridržavati u svom odnosu prema organizacijama za pregled i nadzor brodova utvrđene su u Direktivi 2009/15/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o zajedničkim pravilima i normama za organizacije koje obavljaju pregled i nadzor brodova te odgovarajuće aktivnosti pomorskih uprava (7),

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Ovom se Uredbom utvrđuju mjere kojih se moraju pridržavati organizacije zadužene za pregled, nadzor i certifikaciju brodova u skladu s međunarodnim konvencijama o sigurnosti plovidbe i sprečavanju onečišćenja mora, pri čemu promiču cilj slobode pružanja usluga. To uključuje razvoj i provedbu zahtjeva sigurnosti za trup, stroj, električni uređaj za upravljanje brodovima na koje se odnose međunarodne konvencije.

Članak 2.

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se ove definicije:

(a)

„brod” znači brod koji obuhvaćen područjem primjene međunarodnih konvencija;

(b)

„međunarodne konvencije” znači Međunarodna konvencija o zaštiti ljudskog života na moru od 1. studenoga 1974. (SOLAS 74), izuzimajući poglavlje XI-2 njezinog Dodatka, Međunarodna konvencija o teretnim linijama od 5. travnja 1966. i Međunarodna konvencija o sprečavanju onečišćenja s brodova od 2. studenoga 1973. (MARPOL), zajedno s njihovim protokolima i njihovim izmjenama, te kodeksima obvezujućim u svim državama članicama, u ažuriranoj verziji;

(c)

„organizacija” znači pravna osoba, njezine podružnice i svi drugi subjekti pod njezinom kontrolom, koji zajedno ili odvojeno obavljaju zadatke koji spadaju u područje primjene ove Uredbe;

(d)

„kontrola”, u smislu točke (c), znači prava, ugovore ili sva druga sredstva, de iure i de facto, koja samostalno ili u kombinaciji daju pravnoj osobi mogućnost odlučujućeg utjecaja ili joj omogućuju da obavlja zadatke koji spadaju u područje primjene ove Uredbe;

(e)

„priznata organizacija” znači organizacija priznata u skladu s ovom Uredbom;

(f)

„ovlaštenje” znači akt kojim država članica dodjeljuje ovlaštenje ili prenosi ovlasti priznatoj organizaciji;

(g)

„statutarna svjedodžba” znači svjedodžba izdana od strane ili u ime države zastave u skladu s međunarodnim konvencijama;

(h)

„pravila i postupci” znači zahtjevi priznate organizacije u pogledu projektiranja, konstrukcije, opreme, održavanja i nadzora brodova;

(i)

„svjedodžba klase” znači dokument koji izdaje priznata organizacija kojim se potvrđuje sposobnost broda za određenu namjenu ili plovidbu u skladu s pravilima i postupcima koje je utvrdila i objavila ta priznata organizacija;

(j)

„lokacija” znači mjesto registriranog sjedišta, središnje uprave ili glavno mjesto poslovanja organizacije.

Članak 3.

1.   Države članice koje žele dodijeliti ovlaštenje organizaciji koja još nije priznata moraju podnijeti zahtjev za priznavanje Komisiji sa svim podacima i dokazima o tome da organizacija ispunjava minimalna mjerila navedena u Prilogu I., te o zahtjevu i obvezi organizacije da će postupati u skladu s odredbama članka 8. stavka 4., te članaka 9., 10. i 11.

2.   Komisija, zajedno s dotičnim državama članicama koje podnose zahtjev, provodi ocjenjivanje organizacija za koje je primila zahtjev za priznavanje kako bi provjerila ispunjavaju li i obvezuju li se te organizacije da će ispunjavati zahtjeve iz stavka 1.

3.   Komisija, u skladu s regulatornim postupkom iz članka 12. stavka 3., odbija priznavanje organizacija koje ne ispunjavaju zahtjeve iz stavka 1. ili čiji rad se smatra da predstavlja neprihvatljivu opasnost za sigurnost ili okoliš na temelju mjerila utvrđenih u skladu s člankom 14.

Članak 4.

1.   Priznanje dodjeljuje Komisija u skladu s regulatornim postupkom iz članka 12. stavka 3.

2.   Priznanje se dodjeljuje samo organizacijama koje ispunjavaju zahtjeve iz članka 3.

3.   Priznanje se dodjeljuje odgovarajućoj pravnoj osobi koja je matični subjekt svih pravnih osoba koji čine priznatu organizaciju. Priznanje obuhvaća sve pravne osobe koje pridonose kako bi se osiguralo da ta organizacija pruža pokriće za njihove usluge na svjetskoj razini.

4.   Komisija, u skladu s regulatornim postupkom iz članka 12. stavka 3., može ograničiti priznanje u pogledu određenih vrsta brodova, brodova određene veličine, određene vrste prijevoza ili kombinacije navedenog, u skladu s dokazanom sposobnošću i stručnim znanjem dotične organizacije. U tom slučaju, Komisija mora navesti razloge za ograničenje i uvjete pod kojima se ograničenje može ukinuti ili proširiti. Ograničenje se uvijek može preispitati.

5.   Komisija sastavlja i redovito ažurira popis organizacija koje su priznate u skladu s ovim člankom. Taj se popis objavljuje u Službenom listu Europske unije.

Članak 5.

Ako Komisija smatra da priznata organizacija ne ispunjava minimalna mjerila utvrđena u Prilogu I. ili svoje obveze na temelju ove Uredbe, ili da se znatno pogoršala učinkovitost organizacije u pogledu sigurnosti i sprečavanju onečišćenja, iako to pritom ne predstavlja neprihvatljivu opasnost za sigurnost ili okoliš, zahtijeva od dotične priznate organizacije da u određenim rokovima poduzme potrebne preventivne i korektivne mjere kako bi osigurala potpuno ispunjavanje navedenih minimalnih mjerila i obveza, te posebno kako bi uklonila svaku potencijalnu opasnost za sigurnost ili okoliš ili na drugi način riješila uzroke pogoršanja učinkovitosti.

Preventivne i korektivne mjere mogu uključivati privremene zaštitne mjere u slučaju neposredne potencijalne opasnosti za sigurnost ili okoliš.

Ipak, i ne dovodeći u pitanje njihovu hitnu provedbu, Komisija o mjerama koje namjerava poduzeti unaprijed obavješćuje sve države članice koje su dale ovlaštenje dotičnoj priznatoj organizaciji.

Članak 6.

1.   Osim mjera koje se poduzimaju na temelju članka 5., Komisija može, u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 12. stavka 2., odrediti globe priznatoj organizaciji:

(a)

čije ozbiljno i ponovljeno neispunjavanje minimalnih mjerila utvrđenih u Prilogu I. ili obveza na temelju članka 8. stavka 4., te članaka 9., 10. i 11.,

ili

čija pogoršana učinkovitost

ukazuje na ozbiljne nedostatke u njenoj organizaciji, sustavima, postupcima ili unutarnjoj kontroli;

ili;

(b)

koja je Komisiji tijekom ocjenjivanja u skladu s člankom 8. stavkom 1. namjerno pružila netočne, nepotpune ili obmanjujuće podatke ili je na drugi način spriječila ocjenjivanje.

2.   Ne dovodeći u pitanje stavak 1., ako priznata organizacija ne poduzme preventivne i korektivne mjere koje zahtijeva Komisija, ili prouzroči neopravdana kašnjenja, Komisija može odrediti obročne novčane kazne toj organizaciji dok se zahtijevane mjere potpuno ne izvrše.

3.   Globe i obročne novčane kazne iz stavaka 1. i 2. su odvraćajuće te proporcionalne težini slučaja i gospodarskoj sposobnosti dotične priznate organizacije, posebno uzimajući u obzir stupanj ugroženosti sigurnosti ili zaštite okoliša.

One se određuju samo nakon što se dotičnim priznatim organizacijama i državama članicama pružila prilika da dostave svoje primjedbe.

Ukupni iznos globa i obročnih novčanih kazni ne prelazi 5 % ukupnog prosječnog prometa priznate organizacije u prethodne tri poslovne godine za djelatnosti koje spadaju u područje primjene ove Uredbe.

4.   Sud Europskih zajednica ima punu nadležnost da preispita odluke kojima je Komisija odredila globu ili obročnu novčanu kaznu. On može poništiti, smanjiti ili povećati nametnutu globu ili obročnu novčanu kaznu.

Članak 7.

1.   Komisija oduzima priznanje organizaciji:

(a)

čije ozbiljno i ponovljeno neispunjavanje minimalnih mjerila utvrđenih u Prilogu I. ili obveza na temelju ove Uredbe predstavlja neprihvatljivu opasnost za sigurnost ili okoliš;

(b)

čiji ponovljen i ozbiljan propust u provođenju sigurnosti i sprečavanju onečišćenja predstavlja neprihvatljivu opasnost za sigurnost ili okoliš;

(c)

koja sprečava ili višekratno ometa Komisiju pri ocjenjivanju;

(d)

koja ne plaća globe i/ili obročne novčane kazne iz članka 6. stavaka 1. i 2.; ili

(e)

koja nastoji dobiti financijsko pokriće ili povrat sredstava za sve globe koje su joj određene u skladu s člankom 6.

2.   Za potrebe stavka 1. točaka (a) i (b), Komisija odlučuje na temelju svih raspoloživih podataka, uključujući:

(a)

rezultate svoje vlastite ocjene dotične priznate organizacije u skladu s člankom 8. stavkom 1.;

(b)

izvještaje koje su dostavile države članice u skladu s člankom 10. Direktive 2009/15/EZ;

(c)

analize nesreća u kojima su sudjelovali brodovi koje su klasificirale priznate organizacije;

(d)

svako ponavljanje nedostataka iz članka 6. stavka 1. točke (a);

(e)

razmjere u kojima je flota u klasi priznate organizacije ugrožena; i

(f)

neučinkovitost mjera navedenih u članku 6. stavku 2.

3.   O oduzimanju priznanja Komisija odlučuje na vlastitu inicijativu ili na zahtjev države članice, u skladu s regulatornim postupkom iz članka 12. stavka 3. i nakon što se dotičnoj priznatoj organizaciji pružila prilika da dostavi svoje primjedbe.

Članak 8.

1.   Komisija, zajedno s državom članicom koja je podnijela odgovarajući zahtjev za priznavanje, ocjenjuje sve priznate organizacije redovito, a najmanje svake dvije godine, kako bi provjerila ispunjavaju li obveze iz ove Uredbe i minimalna mjerila utvrđena u Prilogu I. Ocjena je ograničena na one djelatnosti priznatih organizacija koje spadaju u područje primjene ove Uredbe.

2.   Pri odabiru priznatih organizacija za ocjenu, Komisija posebno uzima u obzir učinkovitost priznate organizacije u pogledu sigurnosti i sprečavanja onečišćenja, evidencije o nesrećama i izvještaje koje podnose države članice u skladu s člankom 10. Direktive 2009/15/EZ.

3.   Ocjena može uključivati posjet regionalnim podružnicama priznate organizacije te nasumičan pregled brodova, i onih u plovidbi i u izgradnji, radi obavljanja revizije priznate organizacije. U tom slučaju, Komisija prema potrebi obavješćuje državu članicu u kojoj se nalazi regionalna podružnica. Komisija dostavlja državama članicama izvještaj o rezultatima ocjene.

4.   Svaka priznata organizacija dužna je svake godine rezultate svog pregleda upravljanja sustavom kvalitete staviti na raspolaganje Odboru iz članka 12. stavka 1.

Članak 9.

1.   Priznate organizacije Komisiji osiguravaju pristup informacijama koje su potrebne za ocjenjivanje iz članka 8. stavka 1. Nije moguće pozivati se na nikakve ugovorne klauzule da bi se ograničio taj pristup.

2.   Priznate organizacije, u svojim ugovorima s brodovlasnicima ili brodarima o izdavanju statutarnih svjedodžbi ili svjedodžbi klase brodu, osiguravaju da se te svjedodžbe izdaju pod uvjetom da se strane ne protive pristupu inspektora Komisije na brod, u smislu članka 8. stavka 1.

Članak 10.

1.   Priznate organizacije međusobno se periodično savjetuju kako bi održale istovjetnost te radi usklađivanja svojih pravila i postupaka i njihove provedbe. One međusobno surađuju kako bi postigle dosljedno tumačenje međunarodnih konvencija ne dovodeći u pitanje ovlasti država zastave. Priznate organizacije se u odgovarajućim slučajevima sporazumijevaju o tehničkim i formalnim uvjetima pod kojima će međusobno priznavati svjedodžbe klase za materijale, opremu i sastavne dijelove na temelju jednakovrijednih normi, uzimajući kao polazište najzahtjevnije i najstrože norme.

Ako ne mogu postići sporazum o međusobnom priznavanju zbog ozbiljnih sigurnosnih razloga, priznate organizacije dužne su jasno navesti razloge za to.

Ako priznata organizacija pregledom ili na drugi način utvrdi da materijal, dio opreme ili sastavni dio nije u skladu sa svjedodžbom, ta organizacija može odbiti izdavanje odobrenja za postavljanje tog materijala, dijela opreme ili sastavnog dijela na brod. Priznata organizacija odmah obavješćuje druge priznate organizacije i navodi razloge odbijanja.

Priznate organizacije priznaju, radi klasifikacije, potvrde za pomorsku opremu s oznakom usklađenosti u skladu s Direktivom Vijeća 96/98/EZ od 20. prosinca 1996. o pomorskoj opremi (8).

One Komisiji i državama članicama dostavljaju redovite izvještaje o bitnom napretku na području normi i međusobnog priznavanja svjedodžbi za materijale, opremu i sastavne dijelove.

2.   Komisija podnosi izvještaj Europskom parlamentu i Vijeću do 17. lipnja 2014. na temelju neovisne studije o postignutoj razini u procesu usklađivanja pravila i postupaka i o međusobnom priznavanju svjedodžbi za materijale, opremu i sastavne dijelove.

3.   Priznate organizacije surađuju s inspekcijskim upravama države luke kod pregleda brodova u svojoj klasi, posebno kako bi omogućile ispravljanje prijavljenih nedostataka ili drugih odstupanja.

4.   Priznate organizacije dostavljaju upravama svih država članica koje su dodijelile bilo koje od ovlaštenja iz članka 3. Direktive 2009/15/EZ i Komisiji sve bitne podatke o floti u svojoj klasi, prijenosima, promjenama, suspenzijama i povlačenjima klase, bez obzira na zastavu koju brod vije.

Podaci o prijenosima, promjenama, obustavama i povlačenjima klase, uključujući podatke o svim isteklim pregledima, isteklim preporukama, uvjetima klase, operativnim uvjetima ili operativnim ograničenjima izdanima za brodove u njihovoj klasi, bez obzira na zastavu koju brod vije, također se elektronički dostavljaju u zajedničku bazu podataka o inspekcijskim pregledima kojom se koriste države članice za provedbu Direktive 2009/16/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o nadzoru države luke (9) istodobno s registriranjem u vlastite sustave priznate organizacije, a u svakom slučaju najkasnije 72 sata nakon događaja na temelju kojega je nastala obveza priopćavanja informacije. Te se informacije, osim preporuka i uvjeta klase koji nisu istekli, objavljuju na mrežnim stranicama tih priznatih organizacija.

5.   Brodu, bez obzira na njegovu zastavu, kojemu je povučena ili se mijenja klasa zbog sigurnosnih razloga, priznate organizacije ne izdaju se statutarne svjedodžbe prije nego što se nadležnoj upravi države zastave pruži mogućnost da u razumnom roku da mišljenje o tome je li potreban potpuni inspekcijski pregled.

6.   U slučaju prijenosa klase od jedne priznate organizacije na drugu, prethodna organizacija bez nepotrebnog odlaganja dostavlja organizaciji koja brod prima u svoju klasu, potpunu dokumentaciju o brodu te je posebno obavješćuje:

(a)

o svim isteklim pregledima;

(b)

o svim isteklim preporukama i uvjetima klase;

(c)

o operativnim uvjetima koji su izdani brodu; i

(d)

o operativnim ograničenjima koja su izdana brodu.

Organizacija koja preuzima može izdati nove svjedodžbe za brod nakon što se uspješno dovrše svi istekli pregledi i nakon što se ispune sve zakašnjele preporuke ili uvjeti klase koji su prethodno izdani za brod kao što je odredila organizacija čiju klasu brod napušta.

Prije izdavanja svjedodžbi, organizacija koja prima brod obavješćuje organizaciju čiju klasu brod napušta o datumu izdavanja svjedodžbi, te potvrđuje datum, mjesto i mjere poduzete kako bi se ispunio svaki istekli pregled, istekla preporuka i istekli uvjet klase.

Priznate organizacije utvrđuju i provode odgovarajuće zajedničke zahtjeve za slučajeve prijenosa klase ako su potrebne posebne sigurnosne mjere. Ti slučajevi uključuju najmanje prijenos klase za brodove stare petnaest godina ili više, te prijenos od nepriznate organizacije na priznatu organizaciju.

Priznate organizacije međusobno surađuju radi pravilne provedbe odredaba iz ovog stavka.

Članak 11.

1.   Priznate organizacije do 17. lipnja 2011., u skladu s važećim međunarodnim normama kvalitete, osnivaju i održavaju neovisnu ustanovu za ocjenu kvalitete i certifikaciju, u kojoj u savjetodavnom svojstvu mogu sudjelovati relevantna strukovna udruženja koja djeluju u području pomorstva.

2.   Ustanova za ocjenu kvalitete i certifikaciju obavlja sljedeće zadatke:

(a)

često i redovito ocjenjivanje sustava upravljanja kvalitetom priznatih organizacija, u skladu s normom za mjerila kvalitete ISO 9001;

(b)

certifikaciju sustava upravljanja kvalitetom priznatih organizacija, uključujući organizacije za koje je priznavanje zatraženo u skladu s člankom 3.;

(c)

izdavanje tumačenja međunarodno priznatih normi za upravljanje kvalitetom, posebno kako bi se prilagodile specifičnoj prirodi i obvezama priznatih organizacija; i

(d)

donošenje pojedinačnih i zajedničkih preporuka radi poboljšanja postupaka priznatih organizacija i mehanizama unutarnje kontrole.

3.   Ustanova za ocjenu kvalitete i certifikaciju ima potrebne nadležnosti da djeluje neovisno o priznatim organizacijama, te ima potrebna sredstva za obavljanje svojih dužnosti učinkovito i po najvišim stručnim standardima, pri čemu se štiti neovisnost osoba koje obavljaju te dužnosti. Ustanova za ocjenu kvalitete i certifikaciju utvrdit će svoje metode rada i poslovnik.

4.   Ustanova za ocjenu kvalitete i certifikaciju može zatražiti pomoć od drugih vanjskih tijela za ocjenu kvalitete.

5.   Ustanova za ocjenu kvalitete i certifikaciju dostavlja zainteresiranim stranama, uključujući države zastave i Komisiju, sve podatke o svom godišnjem planu rada te o nalazima i preporukama, posebno u vezi sa situacijama u kojima bi mogla biti ugrožena sigurnost.

6.   Ustanovu za ocjenu kvalitete i certifikaciju redovito ocjenjuje Komisija.

7.   Komisija izvješćuje države članice o rezultatima i daljnjim mjerama na temelju svoje ocjene.

Članak 12.

1.   Komisiji pomaže Odbor za sigurnost na moru i sprečavanje onečišćenja s brodova (COSS) osnovan Uredbom (EZ) br. 2099/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (10).

2.   Kod upućivanja na ovaj stavak, primjenjuju se članci 3. i 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe članka 8. te Odluke.

3.   Kod upućivanja na ovaj stavak, primjenjuju se članci 5. i 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe članka 8. te Odluke.

Rok utvrđen u članku 5. stavku 6. Odluke 1999/468/EZ je tri mjeseca.

4.   Kod upućivanja na ovaj stavak, primjenjuje se članak 5.a stavci od 1. do 4. i članak 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe članka 8. te Odluke.

Članak 13.

1.   Ova se Uredba može izmijeniti, a da se ne proširuje područje njezine primjene, kako bi se ažurirala minimalna mjerila utvrđena u Prilogu I., posebno uzimajući u obzir odgovarajuće odluke IMO-a.

Te mjere, namijenjene izmjeni elemenata ove Uredbe koji nisu ključni, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 12. stavka 4.

2.   Izmjene međunarodnih konvencija određenih u članku 2. točki (b) ove Uredbe mogu se izuzeti iz područja primjene ove Uredbe, sukladno članku 5. Uredbe (EZ) br. 2099/2002.

Članak 14.

1.   Komisija donosi i objavljuje:

(a)

mjerila za utvrđivanje učinkovitosti pravila i postupaka te učinkovitosti priznatih organizacija u pogledu sigurnosti brodova njihove klase i sprečavanja onečišćenja s tih brodova, uzimajući posebno u obzir podatke nastale iz Pariškog memoranduma o suglasnosti o nadzoru države luke i/ili iz drugih sličnih sustava; i

(b)

mjerila za određivanje kada će ta učinkovitost predstavljati neprihvatljivu opasnost za sigurnost ili okoliš, pri čemu se mogu uzeti u obzir posebne okolnosti koje utječu na manje ili visokospecijalizirane organizacije.

Te mjere, namijenjene izmjeni elemenata ove Uredbe koji nisu ključni njezinim dopunjavanjem, donose se u skladu s regulatornim postupkom uz nadzor iz članka 12. stavka 4.

2.   Mjere, namijenjene izmjeni elemenata ove Uredbe koji nisu ključni njezinim dopunjavanjem, u vezi s provedbom članka 6. i prema potrebi članka 7., donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 12. stavka 4.

3.   Ne dovodeći u pitanje neodgodivu primjenu minimalnih mjerila utvrđenih u Prilogu I., Komisija može, u skladu s regulatornim postupkom iz članka 12. stavka 3., donijeti pravila o njihovom tumačenju i može razmotriti određivanje ciljeva za opća minimalna mjerila iz Priloga I. dijela A točke 3.

Članak 15.

1.   Organizacije koje su, u trenutku stupanja na snagu ove Uredbe, već bile priznate u skladu s Direktivom 94/57/EZ zadržavaju svoje priznanje u skladu s odredbama iz stavka 2.

2.   Ne dovodeći u pitanje članke 5. i 7., Komisija do 17. lipnja 2010., u svjetlu članka 4. stavka 3. ove Uredbe, preispituje sva ograničena priznanja koja su dodijeljena na temelju Direktive 94/57/EZ kako bi odlučila, u skladu s regulatornim postupkom iz članka 12. stavka 3., treba li ograničenja zamijeniti drugima ili ukinuti. Ograničenja se i dalje primjenjuju sve dok Komisija ne donese odluku.

Članak 16.

U postupku ocjenjivanja u skladu s člankom 8. stavkom 1., Komisija provjerava je li nositelj priznanja odgovarajuća pravna osoba u organizaciji na koju se odredbe ove Uredbe primjenjuju. Ako to nije tako, Komisija donosi odluku, izmjenjujući to priznanje.

Ako Komisija izmjenjuje priznanje, države članice prilagođavaju svoje sporazume s priznatom organizacijom uzimajući u obzir tu izmjenu.

Članak 17.

Komisija svake dvije godine obavješćuje Europski parlament i Vijeće o primjeni ove Uredbe.

Članak 18.

Upućivanja u pravu Zajednice i nacionalnom pravu na Direktivu 94/57/EZ smatraju se, prema potrebi, upućivanjima na ovu Uredbu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom u Prilogu II.

Članak 19.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 23. travnja 2009.

Za Europski parlament

Predsjednik

H.-G. PÖTTERING

Za Vijeće

Predsjednik

P. NEČAS


(1)  SL C 318, 23.12.2006., str. 195.

(2)  SL C 229, 22.9.2006., str. 38.

(3)  Mišljenje Europskog parlamenta od 25. travnja 2007. (SL C 74 E, 20.3.2008., str. 632.), Zajedničko stajalište Vijeća od 6. lipnja 2008. (SL C 190 E, 29.7.2008., str. 1.), Stajalište Europskog parlamenta od 24. rujna 2008. (još nije objavljeno u Službenom listu), Odluka Vijeća od 26. veljače 2009. i Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 11. ožujka 2009. (još nije objavljena u Službenom listu).

(4)  SL L 319, 12.12.1994., str. 20.

(5)  SL L 184, 17.7.1999., str. 23.

(6)  SL L 208, 5.8.2002., str. 1.

(7)  SL L 131, 28.5.2009., str. 47.

(8)  SL L 46, 17.2.1997., str. 25.

(9)  SL L 131, 28.5.2009., str. 57.

(10)  SL L 324, 29.11.2002., str. 1.


PRILOG I.

MINIMALNA MJERILA ZA ORGANIZACIJE ZA DOBIVANJE ILI PRODULJENJE PRIZNANJA ZAJEDNICE

(navedena u članku 3.)

A.   OPĆA MINIMALNA MJERILA

1.

Priznata organizacija mora imati pravnu osobnost u državi svoje lokacije. Njene poslovne knjige provjeravaju neovisni revizori.

2.

Priznata organizacija mora biti sposobna dokumentirati bogato iskustvo u ocjenjivanju projektiranja i konstrukcije trgovačkih brodova.

3.

Priznata organizacija mora stalno imati značajno upravljačko, tehničko, pomoćno i istraživačko osoblje razmjerno veličini flote u njenoj klasi, njenom sastavu i uključenosti organizacije u gradnju i preinaku brodova. Priznata organizacija mora biti sposobna dodijeliti za svako radno mjesto, kada je potrebno, sredstva i osoblje razmjerno zadacima koje treba obaviti u skladu s općim minimalnim mjerilima u skladu s točkama 6. i 7. i s posebnim minimalnim mjerilima u skladu s dijelom B.

4.

Priznata organizacija mora imati i primjenjivati skup vlastitih sveobuhvatnih pravila i postupaka za projektiranje, konstrukciju i redovite preglede trgovačkih brodova, koji zadovoljavaju međunarodno priznate norme, ili mora dokazati sposobnost za to. Ta pravila i postupci moraju se objavljivati i stalno unapređivati i poboljšavati istraživačkim i razvojnim programima.

5.

Priznata organizacija mora svake godine objaviti svoj registar brodova ili ga mora voditi u elektroničkoj bazi podataka koja je dostupna javnosti.

6.

Kontrolu nad priznatom organizacijom ne smiju imati brodovlasnici ili brodograditelji ili drugi koji su poslovno uključeni u proizvodnju, opremanje, popravak ili korištenje broda. Prihodi priznate organizacije ne smiju biti u značajnoj mjeri ovisni o samo jednom poduzeću. Priznata organizacija ne obavlja klasifikacijske ili statutarne djelatnosti ako je sama vlasnik broda ili brodar ili ima poslovne, osobne ili obiteljske veze s vlasnikom broda ili brodarom. Ta nespojivost primjenjuje se i na inspektore koje zapošljava priznata organizacija.

7.

Priznata organizacija mora poslovati u skladu s odredbama utvrđenima u Prilogu Rezolucije IMO-a A.789(19) o specifikacijama za obavljanje poslova pregleda i certifikacije za priznate organizacije koje djeluju u ime uprave, u mjeri u kojoj obuhvaćaju pitanja koja spadaju u područje primjene ove Uredbe.

B.   POSEBNA MINIMALNA MJERILA

1.

Priznata organizacija mora osigurati svjetsku pokrivenost svojim ekskluzivnim inspektorima ili, u iznimnim i propisno opravdanim slučajevima, ekskluzivnim inspektorima drugih priznatih organizacija.

2.

Priznata organizacija mora poštovati etički kodeks.

3.

Priznatom organizacijom mora se rukovoditi i upravljati tako da se osigura povjerljivost podataka koju zahtijeva uprava.

4.

Priznata organizacija mora dostavljati odgovarajuće podatke upravi, Komisiji i zainteresiranim stranama.

5.

Priznata organizacija, njeni inspektori i tehničko osoblje dužni su obavljati svoj posao, a da pri tome ni na koji način ne štete pravima intelektualnog vlasništva brodogradilišta, dobavljača opreme i vlasnika brodova, uključujući patente, licence, znanje i iskustvo, ili bilo kakvo drugo znanje čije je korištenje pravno zaštićeno na međunarodnoj razini, razini Zajednice ili na nacionalnoj razini; ni u kom slučaju i ne dovodeći u pitanje ovlasti država članica i Komisije za ocjenjivanje te posebno u skladu s člankom 9., ni priznata organizacija ni inspektori i tehničko osoblje koje zapošljava ne smiju davati ili otkrivati poslovne podatke dobivene tijekom obavljanja inspekcijskog pregleda, provjere i nadzora brodova u gradnji ili na popravku.

6.

Uprava priznate organizacije mora odrediti i dokumentirati svoju politiku, te ciljeve i obveze u pogledu kvalitete i mora osigurati da se ta politika razumije, provodi i održava na svim razinama u priznatoj organizaciji. Ta politika priznate organizacije mora se oslanjati na ciljeve i pokazatelje u pogledu provođenja sigurnosti i sprečavanja onečišćenja.

7.

Priznata organizacija mora osigurati:

(a)

da se njena pravila i postupci određuju i održavaju sustavno;

(b)

da se njena pravila i postupci poštuju te da se uspostavi unutarnji sustav za mjerenje kvalitete usluge u vezi s tim pravilima i postupcima;

(c)

da su ispunjeni zahtjevi za statutarnu djelatnost za koju su priznate organizacije ovlaštene, te da se uspostavi unutarnji sustav za mjerenje kvalitete usluge u pogledu usklađenosti s međunarodnim konvencijama;

(d)

da su određene i dokumentirane odgovornosti, ovlasti i međusobni odnosi osoblja čiji rad utječe na kvalitetu usluga priznate organizacije;

(e)

da se sav rad obavlja u kontroliranim uvjetima;

(f)

da je uspostavljen nadzorni sustav koji prati aktivnosti i rad inspektora te tehničkog i administrativnog osoblja koje zapošljava priznata organizacija;

(g)

da inspektori imaju opširno znanje o određenoj vrsti broda na kojemu obavljaju svoj posao, koliko je to bitno za određeni nadzor koji moraju obaviti, i o odgovarajućim primjenjivim zahtjevima;

(h)

da se provodi sustav osposobljavanja inspektora i stalno dopunjavanje njihovog znanja;

(i)

da se vodi evidencija, kojom se dokazuje postizanje zahtijevanih standarda u području obavljenih usluga, te učinkovito djelovanje sustava kvalitete;

(j)

da se na svim lokacijama održava sveobuhvatni sustav planiranih i dokumentiranih unutarnjih revizora za djelatnosti povezane s kvalitetom;

(k)

da se statutarni nadzor i inspekcijski pregledi, koje zahtijeva usklađeni sustav nadzora i certifikacije za koji je priznata organizacija ovlaštena, obavljaju u skladu s odredbom utvrđenom u Prilogu i Dodatku Rezolucije IMO-a A.948(23) o smjernicama za nadzor na temelju usklađenog sustava nadzora i certifikacije;

(l)

da se uspostave jasne i izravne linije odgovornosti i nadzora između središnjih i regionalnih ureda priznate organizacije te između priznatih organizacija i njihovih inspektora.

8.

Priznata organizacija mora razviti, provesti i održavati učinkoviti unutarnji sustav kvalitete koji se temelji na odgovarajućim dijelovima međunarodno priznatih normi kvalitete i u skladu s EN ISO/IEC 17020:2004 (inspekcijska tijela) i EN ISO 9001:2000 (sustavi upravljanja kvalitetom, zahtjevi), kako ih tumači i potvrđuje ustanova za ocjenu kvalitete i certifikaciju iz članka 11. stavka 1.

9.

Pravila i postupci priznate organizacije moraju se provoditi tako da organizacija ostane sposobna svojim neposrednim znanjem i prosudbom sastaviti pouzdanu i objektivnu izjavu o sigurnosti dotičnih brodova, pomoću svjedodžbi klase na temelju kojih se mogu izdati statutarne svjedodžbe.

10.

Priznata organizacija mora imati potrebna sredstva da, pomoću kvalificiranog stručnog osoblja i u skladu s odredbama utvrđenima u Prilogu Rezoluciji IMO-a A.913(22) o smjernicama za provedbu Međunarodnog kodeksa upravljanja sigurnošću (ISM) od strane uprava, obavi ocjenjivanje primjene i održavanja sustava upravljanja sigurnošću i na kopnu i na brodu, što će biti potvrđeno svjedodžbom.

11.

Priznata organizacija mora omogućiti predstavnicima uprave i drugim zainteresiranim stranama da sudjeluju u razvijanju njezinih pravila i postupaka.


PRILOG II.

Korelacijska tablica

Direktiva 94/57/EZ

Direktiva 2009/15/EZ

Ova Uredba

Članak 1.

Članak 1.

Članak 1.

Članak 2. točka (a)

Članak 2. točka (a)

Članak 2. točka (a)

Članak 2. točka (b)

Članak 2. točka (b)

Članak 2. točka (c)

Članak 2. točka (c)

Članak 2. točka (d)

Članak 2. točka (d)

Članak 2. točka (b)

Članak 2. točka (e)

Članak 2. točka (e)

Članak 2. točka (c)

Članak 2. točka (f)

Članak 2. točka (d)

Članak 2. točka (f)

Članak 2. točka (g)

Članak 2. točka (e)

Članak 2. točka (g)

Članak 2. točka (h)

Članak 2. točka (f)

Članak 2. točka (h)

Članak 2. točka (i)

Članak 2. točka (g)

Članak 2.točka (i)

Članak 2. točka (k)

Članak 2. točka (i)

Članak 2. točka (j)

Članak 2. točka (h)

Članak 2. točka (j)

Članak 2. točka (l)

Članak 2. točka (k)

Članak 2. točka (j)

Članak 3.

Članak 3.

Članak 4. stavak 1. prva rečenica

Članak 3. stavak 1.

Članak 4. stavak 1. druga rečenica

Članak 3. stavak 2.

Članak 4. stavak 1. treća rečenica

Članak 4. stavak 1. četvrta rečenica

Članak 4. stavak 1.

Članak 3. stavak 3.

Članak 4. stavci 2., 3., 4.

Članak 5.

Članak 6.

Članak 7.

Članak 5. stavak 1

Članak 4. stavak 1.

Članak 5. stavak 3.

Članak 4. stavak 2.

Članak 6. stavci 1., 2., 3., 4.

Članak 5. stavci 1., 2., 3., 4.

Članak 6. stavak 5.

Članak 7.

Članak 6.

Članak 12.

Članak 8. stavak 1. prva alineja

Članak 7. stavak 1., točka (a) prvog podstavka

Članak 8. stavak 1. druga alineja

Članak 13. stavak 1.

Članak 8. stavak 1. treća alineja

Članak 7. stavak 1., točka (b) prvog podstavka

Članak 7. stavak 1. drugi podstavak

Članak 13. stavak 1. drugi podstavak

Članak 8. stavak 2.

Članak 7. stavak 2.

Članak 8. stavak 2. drugi podstavak

Članak 13. stavak 2.

Članak 9. stavak 1.

Članak 9. stavak 2.

Članak 10. stavak 1. uvodni tekst

Članak 8.

Članak 10. stavak 1. točke (a), (b), (c), stavci 2., 3., 4.

Članak 11. stavci 1., 2.

Članak 9. stavci 1., 2.

Članak 11. stavci 3., 4.

Članak 8. stavci 1., 2.

Članak 12.

Članak 10.

Članak 13.

Članak 14.

Članak 11. stavci 1., 2.

Članak 11. stavak 3.

Članak 12.

 

Članak 9.

Članak 15. stavak 1.

 

 

 

 

Članak 10. stavci 1., 2.

Članak 15. stavak 2.

 

Članak 10. stavak 3.

Članak 15. stavak 3.

Članak 10. stavak 4.

Članak 15. stavak 4.

 

Članak 10. stavak 5.

Članak 15. stavak 5.

 

Članak 10. stavak 6. prvi, drugi, treći, peti podstavak

 

Članak 10. stavak 6. četvrti podstavak

Članak 16.

Članak 13.

Članak 17.

Članak 16.

Članak 14.

Članak 15.

 

 

Članak 11.

 

 

Članak 14.

 

 

Članak 15.

 

 

Članak 16.

 

 

Članak 17.

 

 

Članak 18.

 

 

Članak 19.

Prilog

 

Prilog I.

 

Prilog I.

 

 

Prilog II.

Prilog II.