13/Sv. 038

HR

Službeni list Europske unije

208

L 285/9

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

28.10.2008.

(1)

U Direktivi 90/496/EEZ navodi se da treba definirati vlakna.

(2)

Uvjeti za prehrambene tvrdnje kao što su „izvor vlakana” ili „bogat vlaknima” utvrđeni su u Prilogu Uredbi (EZ) br. 1924/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o prehrambenim i zdravstvenim tvrdnjama koje se navode na hrani (2).

(3)

Radi jasnoće i usklađenosti s drugim zakonodavstvom Zajednice koje se odnosi na taj pojam, potrebno je definirati „vlakna”.

(4)

Definicija vlakana treba uzimati u obzir relevantni rad Codexa Alimentariusa i izjavu o prehrambenim vlaknima koju je 6. srpnja 2007. iznio Znanstveni odbor za dijetetske proizvode, prehranu i alergije Europske agencije za sigurnost hrane.

(5)

Vlakna se tradicionalno konzumiraju kao biljni materijal i imaju jedan ili više korisnih fizioloških učinaka; primjerice: smanjuju vrijeme prolaska hrane kroz crijeva, povećavaju volumen stolice, mikroflora debelog crijeva ih može fermentirati, smanjuju ukupni kolesterol u krvi, smanjuju razine LDL kolesterola u krvi, smanjuju glukozu u krvi nakon obroka i smanjuju razinu inzulina u krvi. Nedavni znanstveni dokazi pokazuju da se slični korisni fiziološki učinci mogu postići drugim polimerima ugljikohidrata koji nisu probavljivi i koji se prirodno ne pojavljuju u hrani kako ju konzumiramo. Stoga je prikladno da definicija vlakana uključi polimere ugljikohidrata s jednim ili više korisnih fizioloških učinaka.

(6)

Polimeri ugljikohidrata biljnog podrijetla koji zadovoljavaju definiciju vlakana mogu se blisko povezati u biljkama s ligninom ili drugim sastojcima koji nisu ugljikohidrati, kao što su fenolni spojevi, voskovi, saponini, fitati, kutin i fitosteroli. Ove tvari kad su blisko povezane s polimerima ugljikohidrata biljnog podrijetla i ekstrahirane s polimerima ugljikohidrata za analizu vlakana mogu se smatrati vlaknima. Međutim, kad se odvoje od polimera ugljikohidrata i dodaju hrani, te tvari ne treba smatrati vlaknima.

(7)

Kako bi se u obzir uzeo novi znanstveni i tehnološki napredak, potrebno je izmijeniti popis faktora preračunavanja energetske vrijednosti.

(8)

U izvještaju FAO-a s tehničke radionice o energetskoj vrijednosti hrane – metodama analize i faktorima preračunavanja, navodi se da se za 70 % vlakana u tradicionalnoj hrani pretpostavlja da se mogu fermentirati. Stoga je primjereno da prosječna energetska vrijednost za vlakna bude 8 kJ/g (2 kcal/g).

(9)

Eritritol se može koristiti u mnogim vrstama hrane i koristiti, među ostalim, kao zamjena za hranjive tvari kao što je šećer kad je poželjna niža energetska vrijednost.

(10)

Eritritol je poliol i, u skladu s trenutnim pravilima utvrđenim u članku 5. stavku 1. Direktive 90/496/EEZ, njegova energetska vrijednost bi se izračunavala korištenjem faktora preračunavanja za poliole, tj. 10 kJ/g (2,4 kcal/g). Korištenjem ovog faktora preračunavanja energetske vrijednosti potrošač ne bi bio u potpunosti informiran o smanjenoj energetskoj vrijednosti proizvoda koja je postignuta korištenjem eritritola u njegovoj proizvodnji. Znanstveni odbor za hranu je u svom mišljenju o eritritolu iznesenom 5. ožujka 2003. napomenuo da je energetska vrijednost koju daje eritritol manja od 0,9 kJ/g (manje od 0,2 kcal/g). Stoga je primjereno usvojiti odgovarajući faktor preračunavanja energetske vrijednosti za eritritol.

(11)

U Prilogu Direktivi 90/496/EEZ navodi se popis vitamina i minerala koji se mogu deklarirati kao dio označavanja hranjivih vrijednosti te se navode njihove preporučene dnevne količine (RDA) i definira pravilo o tome što predstavlja značajnu količinu. Svrha ovog popisa RDA je utvrditi vrijednosti za označivanje hranjivih vrijednosti i izračunavanje što predstavlja značajnu količinu.

(12)

Na pravilo o značajnoj količini kako je definirana u Prilogu Direktivi 90/496/EEZ upućuje se u drugom zakonodavstvu Zajednice, posebno u članku 8. stavku 3. Direktive 2002/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 10. lipnja 2002. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na dodatke prehrani (3), u Prilogu Uredbi (EZ) br. 1924/2006 i u članku 6. stavku 6. Uredbe (EZ) br. 1925/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o dodavanju vitamina, minerala i određenih drugih tvari hrani (4).

(13)

Preporučene dnevne količine navedene u Prilogu Direktivi 90/496/EEZ temelje se na preporukama stručne savjetodavne sjednice FAO/WHO u Helsinkiju 1988. godine.

(14)

Kako bi se osigurala usklađenost s drugim zakonodavstvom Zajednice, sadašnji popis vitamina i minerala te njihovih preporučenih dnevnih količina treba ažurirati u svjetlu znanstvenog napretka od 1988. godine.

(15)

Znanstveni odbor za hranu u svome mišljenju o preispitivanju referentnih vrijednosti za označivanje hranjivih vrijednosti hrane, iznesenom 5. ožujka 2003., uključio je referentne vrijednosti za označivanje za odrasle osobe. Tim su mišljenjem obuhvaćeni vitamini i minerali navedeni u Prilogu I. Direktivi 2002/46/EZ i u Prilogu I. Uredbi (EZ) br. 1925/2006.

(16)

Prilog Direktivi 90/496/EEZ stoga treba na odgovarajući način izmijeniti.

(17)

Mjere predviđene ovom Direktivom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za prehrambeni lanac i zdravlje životinja,

1.

U članku 1. stavku 4. točki (j) dodaje se sljedeća rečenica:

„Definicija materijala i, prema potrebi, metoda analize uključuje se u Prilog II.;”;

2.

U članku 5. stavku 1. dodaju se sljedeće alineje:

3.

Prilog se zamjenjuje tekstom iz Priloga I. ovoj Direktivi;

4.

Dodaje se tekst iz Priloga II. ovoj Direktivi.