32008L0057

DIREKTIVA 2008/57/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 17. lipnja 2008.

o interoperabilnosti željezničkog sustava unutar Zajednice

(preinaka)

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a naročito njegove članke 71. i 156.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

nakon savjetovanja s Odborom regija,

djelujući u skladu s postupkom navedenim u članku 251. Ugovora (2),

budući da:

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Svrha i područje primjene

1.   Svrha je ove Direktive uspostaviti uvjete koji se moraju ispuniti radi ostvarivanja interoperabilnosti unutar željezničkog sustava na području Zajednice, na način koji je sukladan odredbama Direktive 2004/49/EZ. Ti se uvjeti odnose na projektiranje, izgradnju, stavljanje u promet, modernizaciju, obnovu, rad i održavanje dijelova tog sustava, kao i stručnu usposobljenost te zdravstvene i sigurnosne uvjete osoblja koje doprinosi njegovom radu i održavanju.

2.   Ostvarivanje ovog cilja mora dovesti do utvrđivanja optimalne razine tehničke usklađenosti te omogućiti:

3.   Države članice mogu izuzeti iz mjera koje donesu tijekom provedbe ove Direktive:

4.   Područje primjene TSI-ja postupno se proširuje u skladu s člankom 8. na čitav željeznički sustav, ukjučujući kolosiječni pristup terminalima i glavnim objektima u pristaništima, koja koriste ili koja mogu koristiti više korisnika, ne dovodeći u pitanje odstupanja od primjene TSI-ja kako je navedeno u članku 9.

Članak 2.

Definicije

U smislu ove Direktive:

Članak 3.

Ukupna kompatibilnost

1.   Ova Direktiva za svaki podsustav sadrži odredbe o interoperabilnim sastavnim dijelovima, sučeljima i postupcima, kao i uvjetima za ukupnu kompatibilnost željezničkog sustava koji su potrebni za postizanje interoperabilnosti.

2.   Odredbe ove Direktive primjenjuju se ne dovodeći u pitanje bilo koju drugu mjerodavnu odredbu Zajednice. Međutim, za ispunjavanje temeljnih zahtjeva ove Direktive u slučaju interoperabilnih sastavnih dijelova, uključujući i sučelja, potrebno je primjenjivati i pojedinačne europske specifikacije izrađene s tom namjenom.

Članak 4.

Temeljni zahtjevi

1.   Željeznički sustav, podsustavi i interoperabilni sastavni dijelovi, uključujući sučelja, moraju ispunjavati mjerodavne temeljne zahtjeve.

2.   Dodatne tehničke specifikacije, navedene u članku 34. Direktive 2004/17/EZ, koje su potrebne za nadopunjavanje europskih specifikacija ili drugih standarda koji se koriste u Zajednici, ne smiju biti u suprotnosti s temeljnim zahtjevima.

POGLAVLJE II.

TEHNIČKE SPECIFIKACIJE ZA INTEROPERABILNOST (TSI)

Članak 5.

Sadržaj TSI-ja

1.   Svaki podsustav mora biti obuhvaćen jednim TSI-jem. Po potrebi, podsustav može biti obuhvaćen s nekoliko TSI-ja i jedan TSI može obuhvaćati nekoliko podsustava. Odluka o razvoju ili pregledu TSI-ja i odabir njezinog tehničkog i geografskog područja primjene zahtijeva mandat u skladu s člankom 6. stavkom 1.

2.   Podsustavi moraju biti u skladu s TSI-jima koji su na snazi u trenutku njihovog stavljanja u promet, modernizacije ili obnove, u skladu s ovom Direktivom. Ta se usklađenost za vrijeme uporabe svakog sustava mora stalno održavati.

3.   Svaki TSI mora, u opsegu potrebnom za ostvarivanje ciljeva navedenih u članku 1.:

4.   Svaki TSI izrađuje se na temelju pregleda postojećeg podsustava i navodi ciljni podsustav koji je moguće postupno postići u razumnom roku. Sukladno tome, postupno donošenje TSI-ja i sukladnost s istima omogućit će postupno ostvarivanje interoperabilnosti željezničkog sustava.

5.   TSI-ji moraju na odgovarajući način sačuvati kompatibilnost postojećeg željezničkog sustava svake države članice. S tim je ciljem moguće za svaki TSI predvidjeti posebne slučajeve kako s obzirom na infrastrukturu, tako i na vozila; posebna se pozornost mora posvetiti tovarnom profilu, širini kolosijeka ili prostoru između kolosijeka i vozila podrijetlom iz trećih zemalja ili koji su njima namijenjeni. Za svaki poseban slučaj, TSI-jima se određuju provedbeni propisi za elemente TSI-ja, koji su navedeni u stavku 3. točkama (c) do (g).

6.   Ako određeni tehnički aspekti koji odgovaraju temeljnim zahtjevima ne mogu biti izričito obuhvaćeni TSI-jem, oni se moraju jasno naznačiti u Prilogu TSI-ju kao otvorena pitanja. Na te se aspekte primjenjuje članak 17. stavak 3.

7.   TSI-ji ne smiju biti u suprotnosti s odlukama država članica u vezi s korištenjem infrastrukture za promet željezničkih vozila koji nije obuhvaćem TSI-jima.

8.   TSI-ji mogu izravno i jasno upućivati na europske ili međunarodne standarde ili specifikacije ili tehničku dokumentaciju koju objavi Agencija, ako je to nužno potrebno radi postizanja ciljeva ove Direktive. U takvom se slučaju takvi standardi ili specifikacije (ili njihovi mjerodavni dijelovi) ili tehnička dokumentacija smatraju prilozima dotičnim TSI-jima i smatraju se obveznim od trenutka kada TSI stupi na snagu. U nedostatku takvih standarda, specifikacija ili tehničke dokumentacije i do njihove izrade moguće je upućivati na druge, jasno utvrđene normativne dokumente; u takvom slučaju to se odnosi na dokumente koji su lako dostupni i u javnoj uporabi.

Članak 6.

Donošenje, revizija i objavljivanje TSI-ja

1.   Nacrt TSI-ja i njihove kasnije izmjene izrađuje Agencija na temelju mandata Komisije u skladu s regulatornim postupkom iz članka 29. stavka 3. ove Direktive. One se sastavljaju u skladu s člancima 3. i 12. Uredbe (EZ) br. 881/2004 i u suradnji s radnim skupinama navedenim u tim člancima.

Mjere izrađene radi izmjena elemenata ove Direktive koji ne pripadaju ključnim, a koje se provode njihovim dopunjavanjem TSI-jima ili njihovim izmjenama donose se u skladu s regulatornim postupkom uz pregled iz članka 29. stavka 4.

U hitnim slučajevima Komisija može koristiti hitan postupak iz članka 29. stavka 5.

2.   Agencija je odgovorna za pripremu revizije i ažuriranje TSI-ja te davanja odgovarajućih preporuka Komisiji, radi uzimanja u obzir tehnološkog razvoja ili društvenih zahtjeva. Komisija o takvim preporukama obavješćuje odbor iz članka 29.

3.   Svaki nacrt TSI-ja izrađuje se u dvije faze.

Kao prvo, Agencija utvrđuje osnovne parametre za TSI kao i sučelja s ostalim podsustavima ili po potrebi s drugim specifičnim slučajevima. Za svaki od tih parametara i sučelja predlažu se najodrživija alternativna rješenja, zajedno s tehničkom i gospodarskom opravdanošću.

Drugo, Agencija na temelju tih osnovnih parametara izrađuje nacrte za TSI. Po potrebi, Agencija uzima u obzir tehnički napredak, već obavljen rad na standardizaciji, već uspostavljene radne skupine i priznati istraživački rad. Nacrtima TSI-ja prilaže se ukupna ocjena predviđenih troškova i koristi provođenja TSI-ja; u toj se ocjeni navodi vjerojatni utjecaj na sve uključene operatore i gospodarske subjekte.

4.   Radi uspostavljanja i provođenja najodrživijih rješenja, pri izradi nacrta, donošenju i reviziji svih TSI-ja (uključujući i osnovne parametre) u obzir se uzimaju predviđeni troškovi i koristi svih tehničkih rješenja, zajedno s njihovim sučeljima. Države članice sudjeluju u toj ocjeni davanjem potrebnih podataka.

5.   Potrebno je redovito obavješćivati odbor iz članka 29. o pripremnim radovima na izradi TSI-ja. Tijekom tog rada Komisija može na zahtjev odbora oblikovati sva pozivanja ili korisne preporuke koje se tiču izrade TSI-ja i analize troškova i koristi. Komisija naročito može, na zahtjev države članice, naložiti ispitivanje alternativnih rješenja i navođenje procjene troškova i koristi tih alternativnih rješenja u izvješću, koje je priloženo nacrtu TSI-ja.

6.   Po donošenju svakog TSI-ja, datum njegovog stupanja na snagu određuje se u skladu s regulatornim postupkom uz pregled iz članka 29. stavka 4. Ako je zbog tehničke kompatibilnosti potrebno istodobno stavljanje u promet različitih podsustava, datumi stupanja na snagu dotičnih TSI-ja moraju također biti isti.

7.   Pri izradi, donošenju i reviziji TSI-ja potrebno je voditi računa o mišljenju korisnika u pogledu značajki koje imaju izravan utjecaj na uvjete u kojima oni koriste te podsustave. U tu se svrhu u fazi izrade i revizije TSI-ja Agencija savjetuje s predstavničkim udrugama i tijelima korisnika. Izvješće o rezultatima tog savjetovanja prilaže se nacrtu TSI-ja.

Popis udruga i tijela s kojima se potrebno savjetovati sastavlja Komisija nakon savjetovanja s odborom u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 29. stavka 2., a moguće ga je na zahtjev države članice ili na inicijativu Komisije ponovno ispitati i ažurirati.

8.   Pri izradi i reviziji TSI-ja uzima se u obzir mišljenje socijalnih partnera u vezi s uvjetima iz članka 5. stavka 3. točke (g).

U tu se svrhu savjetuje sa socijalnim partnerima prije podnošenja nacrta TSI-ja odboru iz članka 29. na donošenje ili reviziju.

Socijalni se partneri u tu svrhu savjetuju u okviru Odbora za sektorski dijalog, osnovanog u skladu s Odlukom Komisije 98/500/EZ od 20. svibnja 1998. o osnivanju Odbora za sektorski dijalog između socijalih partnera na europskoj razini (18). Socijalni partneri svoje mišljenje daju u roku od tri mjeseca.

9.   Kada revizija TSI-ja vodi do promjene zahtjeva, novom se verzijom TSI-ja mora osigurati kompatibilnost s podsustavima stavljenima u promet u skladu s prethodnim verzijama TSI-ja.

Kada je iz opravdanih razloga sigurnosti ili interoperabilnosti potrebno izdavanje nove dozvole, obnova ili modernizacija tih podsustava, potrebno je utvrditi odgovarajuće rokove u TSI-jima, ili po potrebi, od strane države članice.

10.   Komisija objavljuje TSI-je u Službenom listu Europske unije.

Članak 7.

Manjkavosti u TSI-jima

1.   Ako se nakon donošenja ispostavi da TSI u potpunosti ne ispunjava temeljne zahtjeve, moguće je, na zahtjev države članice ili na inicijativu Komisije, savjetovati se s odborom iz članka 29.

Komisija od Agencije može zatražiti tehničko mišljenje. Komisija zajedno s odborom analizira tehničko mišljenje.

2.   Ako je potrebno izmijeniti TSI zbog manje pogreške, a to ne opravdava neodložnu reviziju, Komisija može preporučiti uporabu tehničkog mišljenja do revizije TSI-ja u skladu s člankom 6. stavkom 1. U tom slučaju Agencija objavljuje tehničko mišljenje.

3.   Ako je potrebno izmijeniti TSI zbog važne ili ključne pogreške, potrebno je odmah primijeniti postupak revizije iz članka 6. stavka 1.

Članak 8.

Proširenje područja primjene TSI-ja

1.   Komisija u skladu s regulatornim postupkom iz članka 29. stavka 3. donosi jedan ili više mandata, čiji je cilj razvoj novih TSI-ja i/ili revizija već donesenih TSI-ja, radi uzimanja u obzir pruga i vozila koji još nisu obuhvaćeni.

2.   U prvom se takvom mandatu označava prva skupina novih TSI-ja i/ili izmjene TSI-ja, koje se moraju donijeti do siječnja 2012., ne dovodeći u pitanje članak 5. stavak 5. u pogledu mogućnosti donošenja odredbi za posebne slučajeve i ne dovodeći u pitanje članak 9. kojim se dozvoljavaju odstupanja u određenim okolnostima. Taj prvi mandat izrađuje se na temelju preporuke Agencije u pogledu određivanja novih TSI-ja koje valja razviti i/ili postojećih TSI-ja koje valja izmijeniti u smislu očekivane isplativosti svake predložene mjere i na temelju načela razmjernosti mjera koje se poduzimaju na razini Zajednice. U tu se svrhu odgovarajuća pozornost mora posvetiti Prilogu I. točki 4. i potrebnoj ravnoteži između ciljeva nesmetanog prometa vlakova i tehničke usklađenosti s jedne strane i dotičnog transeuropskog, nacionalnog, regionalnog ili lokalnog prometa s druge strane.

3.   Sve dok proširenje područja primjene TSI-ja ne postane valjano za čitavu željezničku mrežu:

4.   Država članica na projekte u kasnijoj fazi razvoja ili na projekte koji su predmet ugovora koji se izvršava kada se relevantna skupina TSI-ja objavljuje ne treba primjenjivati nove ili revidirane TSI-je donesene u skladu sa stavkom 2.

Članak 9.

Odstupanja

1.   U nedostatku mjerodavnih posebnih slučajeva, država članica ne treba primjenjivati jedan ili više TSI-ja u sljedećim slučajevima:

2.   U slučajevima iz stavka 1., dotična država članica šalje Komisiji dokumentaciju u kojoj se nalaze podaci navedeni u Prilogu IX. Komisija analizira mjere koje predlaže država članica i o tome obavješćuje odbor iz članka 29.

3.   U slučaju iz stavka 1. točke (a), unutar razdoblja od jedne godine od stupanja na snagu svakog TSI-ja, država članica Komisiji dostavlja popis projekata koji se provode na njezinom području, a koji su u kasnijoj fazi razvoja.

4.   U slučajevima iz stavka 1. točaka (a), (c) i (e), Komisija provjerava sukladnost dokumentacije i obavješćuje države članice o rezultatima svoje analize. Po potrebi se izrađuje preporuka u vezi sa specifikacijama koje treba primijeniti. Države članice mogu bez odlaganja primijeniti alternativne odredbe iz Priloga IX.

5.   U slučajevima iz stavka 1. točaka (b), (d) i (f), Komisija u skladu s regulatornim postupkom iz članka 29. stavka 3. odlučuje hoće li prihvatiti zahtjev za odstupanje. U slučaju iz stavka 1. točke (b) odluka Komisije ne obuhvaća tovarni profil i širinu kolosijeka. Komisija svoju odluku donosi u roku od šest mjeseci od postavljanja zahtjeva kojemu je priložena ukupna dokumentacija. U nedostatku takve odluke, zahtjev se smatra prihvaćenim. Do donošenja odluke Komisije, u slučaju iz stavka 1. točke (f), država članica može primijeniti alternativne odredbe iz Priloga IX.

6.   Sve države članice moraju biti obaviještene o rezultatima analize i rezultatu postupka utvrđenog u stavcima 4. i 5.

POGLAVLJE III.

INTEROPERABILNI SASTAVNI DIJELOVI

Članak 10.

Stavljanje interoperabilnih sastavnih dijelova na tržište

1.   Države članice poduzimaju sve potrebne korake kako bi se interoperabilni sastavni dijelovi:

Te odredbe ne smiju ometati stavljanje tih sastavnih dijelova na tržište za druge načine uporabe.

2.   Države članice na svom području i na temelju ove Direktive ne smiju zabranjivati, ograničavati ili ometati stavljanje interoperabilnih sastavnih dijelova na tržište za uporabu u željezničkom sustavu, ako su one u skladu s ovom Direktivom. Naročito ne smiju zahtijevati preglede koji su već izvršeni u okviru postupka za dobijanje izjave o sukladnosti „EZ” ili prikladnosti za uporabu, čiji su elementi navedeni u Prilogu IV.

Članak 11.

Sukladnost ili prikladnost za uporabu

1.   Države članice smatraju one interoperabilne sastavne dijelove, za koje postoji izjava o sukladnosti „EZ” ili prikladnosti za uporabu, sukladnim s osnovnim zahtjevima ove Direktive.

2.   Svi interoperabilni sastavni dijelovi podliježu postupku ocjenjivanja sukladnosti i prikladnosti za uporabu iz određenog TSI-ja i moraju biti popraćeni odgovarajućom potvrdom.

3.   Države članice smatraju da interoperabilni sastavni dio ispunjava temeljne zahtjeve ako je u skladu s uvjetima utvrđenim u odgovarajućem TSI-ju ili odgovarajućim europskim specifikacijama izrađenima radi usklađivanja s tim uvjetima.

4.   Rezervni dijelovi za podsustave koji su već u prometu kada odgovarajući TSI stupi na snagu, mogu se ugraditi u te podsustave bez da podliježu postupku iz stavka 2.

5.   U TSI-jima je moguće predvidjeti prijelazno razdoblje za željezničke proizvode koji su u tim TSI-jima utvrđeni kao interoperabilni sastavni dijelovi koji su već stavljeni na tržište u trenutku stupanja na snagu TSI-ja. Takvi sastavni dijelovi moraju ispunjavati zahtjeve iz članka 10. stavka 1.

Članak 12.

Neusklađenost europske specifikacije s temeljnim zahtjevima

Kada se državi članici ili Komisiji učini da specifikacije koje se koriste izravno ili neizravno za postizanje ciljeva ove Direktive, ne ispunjavaju temeljne zahtjeve, o tome se mora obavijestiti odbor iz članka 29., a Komisija donosi najprimjereniju mjeru, odnosno:

Članak 13.

Potupak za izjavu o sukladnosti „EZ” ili prikladnosti za uporabu

1.   Za uspostavljanje izjave o sukladnosti „EZ” ili prikladnosti interoperabilnih sastavnih dijelova za uporabu, proizvođač ili njegov ovlašteni zastupnik s poslovnim nastanom u Zajednici primjenjuje odredbe utvrđene u mjerodavnim TSI-jima.

2.   Kada se to nalaže u odgovarajućem TSI-ju, ocjenjivanje sukladnosti ili prikladnosti interoperabilnih sastavnih dijelova za uporabu obavlja prijavljeno tijelo, kod kojeg je proizvođač ili njegov ovlašteni zastupnik u Zajednici podnio zahtjev.

3.   Ako interoperabilni sastavni dijelovi podliježu drugim direktivama Zajednice kojima su obuhvaćeni drugi aspekti, u takvim se slučajevima u izjavi o sukladnosti „EZ” ili prikladnosti za uporabu navodi da interoperabilni sastavni dijelovi također ispunjavaju uvjete tih drugih direktiva.

4.   Ako niti proizvođač niti njegov ovlašeni zastupnik s poslovnim nastanom u Zajednici nisu ispunili obveze koje proizlaze iz stavaka 1. i 3., te je obveze dužna ispuniti ona osoba koja interoperabilne sastavne dijelove stavlja na tržište. U smislu ove Direktive jednake obveze primjenjuju za sve one koji sklapaju interoperabilne sastavne dijelove ili dijelove interoperabilnih sastavnih dijelova različitog podrijetla ili koji proizvode interoperabilne sastavne dijelove za vlastitu uporabu.

5.   Ne dovodeći u pitanje odredbe članka 14.:

Članak 14.

Neusklađenost interoperabilnih sastavnih dijelova s temeljnim zahtjevima

1.   Kada država članica ustanovi da interoperabilni sastavni dio s izjavom o sukladnosti „EZ” ili prikladnosti za uporabu stavljen na tržište vjerojatno neće ispunjavati temeljne zahtjeve kada ga se bude koristilo kako je planirano, ona poduzima sve potrebne mjere kako bi ograničila njegovo područje primjene, zabranila njegovu uporabu ili ga povukla s tržišta. Država članica odmah obavješćuje Komisiju o poduzetim mjerama i navodi razloge za svoju odluku, pri čemu naročito naznačava proizlazi li neusklađenost iz:

2.   Komisija se što je prije moguće savjetuje s dotičnim stranama. Kada nakon savjetovanja Komisija ustanovi opravdanost mjere, ona o tome odmah obavješćuje državu članicu koja je poduzela inicijativu, kao i ostale države članice. Ako Komisija nakon savjetovanja ustanovi neopravdanost mjere, ona o tome odmah obavješćuje državu članicu koja je poduzela inicijativu, kao i proizvođača ili njegovog ovlaštenog zastupnika s poslovnim nastanom u Zajednici. Kada je odluka iz stavka 1. opravdana zbog postojanja raskoraka s europskim specifikacijama, primjenjuje se postupak iz članka 12.

3.   Ako interoperabilni sastavni dio s izjavom o sukladnosti „EZ” nije sukladan, nadležna država članica poduzima odgovarajuće mjere protiv onoga tko je sastavio izjavu te o tome obavješćuje Komisiju i ostale države članice.

4.   Komisija jamči obavješćivanje država članica o tijeku i rezultatima tog postupka.

POGLAVLJE IV.

PODSUSTAVI

Članak 15.

Postupak za stavljanje u promet

1.   Ne dovodeći u pitanje Poglavlje V., svaka država članica odobrava stavljanje u promet onih konstrukcijskih podsustava koji su dio željezničkog sustava koji se nalaze ili rade na njezinom području.

U tu svrhu države članice poduzimaju sve odgovarajuće korake kako bi osigurale da se ti podsustavi mogu staviti u promet samo ako su projektirani, izgrađeni i ugrađeni tako da pri uključivanju u željeznički sustav ispunjavaju odgovarajuće temeljne zahtjeve. One naročito provjeravaju:

2.   Svaka država članica prije stavljanja podsustava u promet provjerava jesu li oni sukladni, kada je to primjenjivo, s odgovarajućim odredbama TSI-ja o radu i održavanju.

3.   Nakon što se ti podsustavi stave u promet, obavlja se provjera:

U tu se namjenu koriste postupci za ocjenjivanje i provjeru, koji su utvrđeni u konstrukcijskim i funkcionalnim TSI-jima.

Članak 16.

Slobodno kretanje podsustava

Ne dovodeći u pitanje odredbe članka 15. stavka 1., države članice na svom području i na temelju ove Direktive ne smiju zabraniti, ograničiti ili priječiti izgradnju, stavljanje u promet i rad konstrukcijskih podsustava, koji su dio željezničkog sustava i koji ispunjavaju temeljne zahtjeve. One naročito ne smiju zahtijevati preglede koji su već obavljeni:

Članak 17.

Sukladnost s TSI-jima i nacionalnim propisima

1.   Konstrukcijski podsustavi koji čine željeznički sustav i koji imaju izjavu o „EZ” provjeri, u državama se članicama smatraju interoperabilnim i da ispunjavaju temeljne zahtjeve koji se na njih odnose.

2.   Provjera interoperabilnosti konstrukcijskog podsustava koji sačinjava željeznički sustav izvodi se u vezi s ispunjavanjem temeljnih zahtjeva upućivanjem na TSI-je, ako postoje.

3.   Države članice za svaki podsustav sačinjavaju popis tehničkih propisa koji se koriste za provođenje temeljnih zahtjeva, te ih šalju Komisiji kada:

O tom se popisu obavješćuje:

Tom prilikom države članice također određuju i tijela odgovorna za provođenje postupka provjere iz članka 18. u vezi s tehničkim propisima.

Komisija te informacije šalje Agenciji, koja ih objavljuje.

Na zahtjev Komisije, države članice stavljaju na raspolaganje cjelovit tekst prijavljenih propisa. Kako ne bi došlo do daljnjih prepreka i s obzirom na nastavak razvrstavanja nacionalnih propisa u skladu s člankom 27., Komisija prati uvođenje novih propisa u državama članicama. Ako Komisija bude smatrala da je novi propis sredstvo samovoljne diskriminacije ili prikriveno ograničavanje željezničkog prometa među državama članicama, u skladu s regulatornim postupkom iz članka 29. stavka 3. donosi se odluka koja se naslovljava na dotičnu državu članicu.

Države članice mogu odlučiti ne prijaviti propise i ograničenja izričito lokalne naravi. U takvim slučajevima države članice takve propise i ograničenja moraju navesti u registrima infrastrukture iz članka 35.

Države članice jamče objavljivanje obvezujućih tehničkih propisa i njihovu dostupnost upraviteljima infrastrukture, željezničkim prijevoznicima i podnositeljima zahtjeva za dozvole za stavljanje u promet na jeziku koji je jasan i razumljiv dotičnim stranama.

Članak 18.

Postupak za izdavanje izjave o „EZ” provjeri

1.   Za izdavanje izjave o „EZ” provjeri, podnositelj zahtjeva poziva prijavljeno tijelo koje je odabrao za tu namjenu, da primijeni postupak „EZ” provjere koji je naveden u Prilogu VI. Podnositelj zahtjeva može biti naručitelj ili proizvođač ili njihov ovlašteni zastupnik u Zajednici.

2.   Zadatak prijavljenog tijela odgovornog za „EZ” provjeru podsustava počinje u fazi projektiranja i obuhvaća čitavo razdoblje proizvodnje do faze prihvata pred početak stavljanja podsustava u rad. On također obuhvaća i provjeru sučelja dotičnog podsustava sa sustavom u koji se uključuje, na temelju dostupnih podataka iz TSI-ja i registara iz članaka 34. i 35.

3.   Prijavljeno tijelo je odgovorno za sastavljanje tehničke dokumentacije koja se prilaže izjavi o „EZ” provjeri. Ta tehnička dokumentacija mora sadržavati sve potrebne dokumente o značajkama sustava i po potrebi sve dokumente o potvrđivanju sukladnosti interoperabilnog sastavnog dijela. Ona bi također trebala sadržavati sve elemente koji se odnose na uvjete i ograničenja uporabe te upute o servisiranju, stalnom ili rutinskom nadzoru, prilagođavanju i održavanju.

4.   Prijavljeno tijelo može izdati privremenu izjavu o provjeri kako bi obuhvatilo određene faze postupka provjere određenih dijelova podsustava. U takvom se slučaju primjenjuje postupak utvrđen u Prilogu VI.

5.   Ako je to dopušteno odgovarajućim TSI-jima, prijavljeno tijelo može izdati potvrde o sukladnosti za seriju podsustava ili određenih dijelova tih podsustava.

Članak 19.

Neispunjavanje temeljnih zahtjeva podsustava

1.   Ako država članica ustanovi da konstrukcijski podsustav za koji postoji izjava o „EZ” provjeri s priloženom tehničkom dokumentacijom nije u potpunosti u skladu s ovom Direktivom i ako naročito ne ispunjava temeljne zahtjeve, ona može zatražiti dodatne preglede.

2.   Država članica koja to zahtijeva bez odlaganja mora obavijestiti Komisiju o svim dodatnim pregledima koje traži te navesti utemeljene razloge za to. Komisija se savjetuje sa zainteresiranim stranama.

3.   Država članica koja to zahtijeva mora navesti je li nepotpuno ispunjavanje odredaba Direktive posljedica:

Članak 20.

Stavljanje postojećih podsustava u rad nakon obnove ili modernizacije

1.   Pri obnovi i modernizaciji, naručitelj ili proizvođač dotičnoj državi članici šalje dokumentaciju o projektu. Država članica tu dokumentaciju razmatra i, uzimajući u obzir strategiju provedbe navedenu u primjenjivom TSI-ju, odlučuje je li opseg radova toliki da je potrebna nova dozvola za stavljanje u rad u smislu ove Direktive.

Takva nova dozvola za stavljanje u rad zahtijeva se kada god bi predviđeni radovi mogli imati negativan učinak na ukupnu sigurnost podsustava. Ako je potrebna nova dozvola, država članica odlučuje o opsegu primjene TSI-ja na projekt.

Država članica donosi odluku najkasnije četiri mjeseca nakon što podnositelj zahtjeva dostavi potpunu dokumentaciju.

2.   Kada se zahtijeva nova dozvola i kada se TSI ne primjenjuje u cijelosti, države članice Komisiji predaju sljedeće podatke:

3.   Komisija podatke iz stavka 2. šalje Agenciji, koja ih objavljuje.

POGLAVLJE V.

VOZILA

Članak 21.

Dozvola za stavljanje vozila u promet

1.   Prije nego što se počnu upotrebljavati u mreži, nacionalno tijelo nadležno za sigurnost koje je nadležno za tu mrežu, daje dozvolu za početak prometa tim vozilima, ako u ovom poglavlju nije drugačije utvrđeno.

2.   Vozilu koje je sukladno s TSI-jem dodjeljuje se dozvola u skladu s člancima 22. ili 23.

3.   Vozilu koje nije sukladno s TSI-jem dodjeljuje se dozvola u skladu s člancima 24. ili 25.

4.   Vozilu koje je sukladno s odobrenim tipom vozila dodjeljuje se dozvola u skladu s člankom 26.

5.   Dozvola koju izdaje jedna od država članica valjana je u svim državama članicama, ne dovodeći u pitanje odredbe članaka 23. i 25. koje se odnose na dodatne dozvole. Donošenjem određenih nacionalnih propisa ili nacionalnim odredbama kojima se ova Direktiva provodi, države članice pojašnjavaju jesu li potrebne dodatne dozvole u skladu s odgovarajućim odredbama članka 23. u slučaju vozila koja su sukladna s TSI-jem, ili članka 25. u slučaju vozila koja nisu sukladna s TSI-jem.

6.   Svi zahtjevi za dozvolama za stavljanje u promet podliježu odluci nadležnog nacionalnog tijela za sigurnost u skladu s člancima 22. i 23., odnosno člancima 24. i 25. U dozvoli za stavljanje u promet mogu biti utvrđeni uvjeti uporabe i ostala ograničenja.

7.   Svaka odluka nadležnog nacionalnog tijela za sigurnost kojom se odbija stavljanje u promet željezničkog vozila mora biti primjereno utemeljena. Podnositelj zahtjeva može, u roku od mjesec dana od primitka negativne odluke, od nadležnog tijela zatražiti reviziju zahtjeva zbog primjereno utemeljenih razloga. Nacionalno tijelo nadležno za sigurnost tada ima dva mjeseca od primitka žalbe da potvrdi, odnosno povuče svoju odluku. U slučaju potvrde negativne odluke, podnositelj zahtjeva može zatražiti da tijelo za žalbe, koje je država članica imenovala u skladu s člankom 17. stavkom 3. Direktive 2004/49/EZ, ponovno pregleda odluku iz primjereno utemeljenih razloga. Države članice za namjenu takvog žalbenog postupka mogu imenovati regulatorno tijelo u skladu s člankom 30. Direktive 2001/14/EZ.

8.   U nedostatku odluke nadležnog nacionalnog tijela za sigurnost iz članka 23. stavka 7. i članka 25. stavka 5. u predviđenom roku, smatra se da je stavljanje u promet dotičnog vozila odobreno nakon razdoblja od tri mjeseca po isteku tog roka. Dozvola dobivena na temelju ovog stavka valjana je samo u mreži za koju nacionalno tijelo nadležno za sigurnost nije reagiralo u predviđenom roku.

9.   Nacionalno tijelo nadležno za sigurnost koje namjerava ukinuti dozvolu za stavljanje u promet koje je samo izdalo ili dozvolu koja je podnositelju zahtjeva izdana u skladu sa stavkom 8., primjenjuje postupak revizije potvrde o sigurnosti iz članka 10. stavka 5. Direktive 2004/49/EZ, ili po potrebi, postupak revizije dozvole o sigurnosti iz članka 11. stavka 2. te Direktive.

10.   U slučaju žalbenog postupka, nadležno žalbeno tijelo iz stavka 7. može od Agencije zatražiti mišljenje koje se u tom slučaju izdaje u roku od mjesec dana nakon podnošenja zahtjeva i nakon što se o njemu obavijesti podnositelja zahtjeva, nadležnom žalbenom tijelu i nadležnim nacionalnim vlastima za sigurnost koje odbijaju izdati dozvolu.

11.   U slučaju vozila koja voze između države članice i treće zemlje, na mreži u kojoj je širina kolosijeka drukčija nego na glavnoj željezničkoj mreži Zajednice i za koja se može odobriti odstupanje u skladu s člankom 9. stavkom 5. ili koja su podložna posebnim slučajevima, nacionalni propisi iz članaka 22. i 24. mogu uključivati i međunarodne sporazume ako su oni usklađeni sa zakonodavstvom Zajednice.

12.   Dozvole za stavljanje u promet koje su izdane prije 19. srpnja 2008., uključujući dozvole izdane na temelju međunarodnih sporazuma, naročito RIC-a (Regolamento Internazionale Carrozze) i RIV-a (Regolamento Internazionale Veicoli), ostaju i dalje na snazi u skladu s uvjetima pod kojima su dozvole izdane. Ta odredba ima prednost nad člancima od 22. do 25.

13.   Države članice mogu izdati dozvole za stavljanje u promet serije vozila. U tu namjenu nacionalna tijela za sigurnost obavješćuju podnositelja zahtjeva o postupku koji valja slijediti.

14.   Dozvole za stavljanje u promet odobrene u skladu s ovim člankom ne dovode u pitanje ostale uvjete koji su propisani željezničkim prijevoznicima i upraviteljima infrastrukture za upravljanje takvim vozilima na dotičnoj mreži, u skladu s člancima 9., 10. i 11. Direktive 2004/49/EZ.

Članak 22.

Prva dozvola za stavljanje u promet vozila u skladu s TSI-jem

1.   Ovaj se članak primjenjuje na vozila koja su u skladu sa svim mjerodavnim TSI-jima koji su na snazi u trenutku stavljanja u promet, pod uvjetom da je većina temeljnih zahtjeva utvrđena u tim TSI-jima, te da je odgovarajući TSI željezničkih vozila stupio na snagu i da se primjenjuje.

2.   Prvu dozvolu dodjeljuje nacionalno tijelo nadležno za sigurnost kako slijedi:

Članak 23.

Dodatne dozvole za stavljanje u promet vozila koja su u skladu s TSI-jima

1.   Vozila koja su u potpunosti u skladu s TSI-jima koji obuhvaćaju sve aspekte odgovarajućih podsustava bez posebnih slučajeva i bez otvorenih pitanja koja se izričito odnose na tehničku kompatibilnost između vozila i mreže, ne podliježu izdavanju dodatnih dozvola za stavljanje u promet, sve dok ta vozila voze na mrežama država članica, koje su usklađene s TSI-jima ili pod uvjetima utvrđenim u odgovarajućim TSI-jima.

2.   U slučaju vozila koja se stavljaju u promet u skladu s člankom 22., ali koja nisu obuhvaćena stavkom 1., države članice odlučuju jesu li potrebne dodatne dozvole na njihovom području. U tom se slučaju primjenjuju stavci od 3. do 7.

3.   Podnositelj zahtjeva podnosi nacionalnom tijelu za sigurnost dokumentaciju o vozilu ili tipu vozila i njegovu predviđenu uporabu na mreži. Dokumentacija mora sadržavati sljedeće informacije:

4.   Kriteriji koje je provjerilo nacionalno tijelo nadležno za sigurnost mogu se odnositi samo na:

5.   Nacionalno tijelo nadležno za sigurnost može zahtijevati da mu se predaju dodatne informacije, da se provedu analize rizika u skladu s člankom 6. stavkom 3. točkom (a) Direktive 2004/49/EZ ili da se provedu ispitivanja na mreži kako bi se provjerili kriteriji iz stavka 4. Međutim, nakon donošenja referetnog dokumenta iz članka 27. ove Direktive, nacionalno tijelo nadležno za sigurnost može provesti takvu provjeru samo na temelju nacionalnih pravila koja se odnose na skupinu B ili C iz tog dokumenta.

6.   Nakon savjetovanja s podnositeljem zahtjeva, nacionalno tijelo nadležno za sigurnosti može utvrditi opseg i sadržaj dodatnih informacija, analizu rizika i tražena ispitivanja. Upravitelj infrastrukture, nakon savjetovanja s podnositeljem zahtjeva, jamči provođenje svih ispitivanja u roku od tri mjeseca nakon zahtjeva podnositelja. Po potrebi, nacionalno tijelo nadležno za sigurnost poduzima korake kojima jamči provođenje ispitivanja.

7.   Svi zahtjevi za dozvolu za stavljanje u promet, koji su podneseni u skladu s ovim člankom, podliježu odluci nacionalnog tijela za sigurnost, koja se mora donijeti čim je prije moguće, a najkasnije:

Članak 24.

Prva dozvola za stavljanje u promet vozila koja nisu u skladu s TSI-jem

1.   Ovaj se članak primjenjuje na vozila koja nisu u skladu sa svim mjerodavnim važećim TSI-jima u trenutku stavljanja u promet, uključujući i vozila koja podliježu odstupnaju, ili ako znatan dio temeljnih zahtjeva nije utvrđen u jednom ili više TSI-ja.

2.   Nacionalno tijelo nadležno za sigurnost dodjeljuje prvu dozvolu na sljedeći način:

Prva dozvola je valjana samo na mreži države članice koja ju dodjeljuje.

Članak 25.

Dopunske dozvole za stavljanje u promet vozila koja nisu u skladu s TSI-jima

1.   U slučaju vozila koja su dobila dozvolu za stavljanje u promet u jednoj državi članici u skladu s člankom 21. stavkom 12. ili člankom 24., ostale države članice odlučuju u skladu s ovim člankom jesu li potrebne dopunske dozvole za stavljanje u promet na njihovom području.

2.   Podnositelj zahtjeva podnosi nacionalnom tijelu za sigurnost dokumentaciju o vozilu ili tipu vozila zajedno s detaljima njegove predviđene uporabe na mreži. Dokumentacija mora sadržavati sljedeće informacije:

3.   Nacionalno tijelo nadležno za sigurnost ne može dovoditi u pitanje podatke iz stavka 2. točake (a) i (b), osim ako, ne dovodeći u pitanje članak 16., uspije dokazati postojanje znatnog rizika po sigurnost. Nakon donošenja referentnog dokumenta iz članka 27., nacionalno se tijelo za sigurnost po tom pitanju ne može pozivati na propise iz skupine A, navedene u tom dokumentu.

4.   Nacionalno tijelo nadležno za sigurnost može zahtijevati da mu se predaju dodatne informacije, da se provedu analize rizika u skladu s člankom 6. stavkom 3. točkom (a) Direktive 2004/49/EZ ili da se provedu ispitivanja na mreži kako bi se provjerilo da su podaci iz stavka 2. točaka (c) i (d) ovog članka sukladni s važećim nacionalnim propisima i da su prijavljeni Komisiji u skladu s člankom 8. Direktive 2004/49/EZ ili člankom 17. ove Direktive. Međutim, nakon donošenja referentnog dokumenta iz članka 27. ove Direktive, nacionalno tijelo nadležno za sigurnost može provesti takvu provjeru na temelju nacionalnih propisa koji se odnose na skupinu B ili C iz tog dokumenta.

Nakon savjetovanja s podnositeljem zahtjeva, nacionalno tijelo nadležno za sigurnosti može utvrditi opseg i sadržaj dodatnih informacija, analizu rizika i tražena ispitivanja. Upravitelj infrastrukture će, nakon savjetovanja s podnositeljem zahtjeva, dati sve od sebe da osigura provođenje svih ispitivanja u roku od tri mjeseca nakon zahtjeva podnositelja. Po potrebi, nacionalno tijelo nadležno za sigurnost poduzima korake kojima jamči provođenje ispitivanja.

5.   Svi zahtjevi za dozvolu za stavljanje u promet, koji su podneseni u skladu s ovim člankom, podliježu odluci nacionalnog tijela za sigurnost, koja se mora donijeti čim je prije moguće, a najkasnije:

Članak 26.

Dozvole za tipove vozila

1.   Države članice mogu izdavati dozvole za tipove vozila.

2.   Međutim, ako države članice odobre vozilo, one istodobno odobravaju i tip vozila.

3.   Država članica bez daljnje provjere odobrava vozilo koje je u skladu s već odobrenim tipom u toj državi članici, na temelju izjave o sukladnosti s tim tipom, koju podnosi podnositelj zahtjeva. Međutim, u slučaju promjene odgovarajućih odredbi u TSI-jima i nacionalnih pravila na temelju kojih je odobren tip vozila, države članice odlučuju ostaju li već odobrene dozvole za tip vozila i dalje važeće ili ih se mora obnoviti. Kriteriji koje nacionalno tijelo nadležno za sigurnost provjerava u slučaju obnavljanja dozvole tipa mogu se odnositi samo na izmijenjene propise. Obnavljanje dozvole tipa vozila ne utječe na dozvole vozila već izdane na temelju prethodno odobrenih tipova.

4.   Obrazac izjave o sukladnosti tipa vozila donosi Komisija do 19. srpnja 2009. na temelju nacrta koji je pripremila Agencija i u skladu s regulatornim postupkom iz članka 29. stavka 3.

5.   Izjava o sukladnosti tipa vozila oblikuje se u skladu s:

6.   Podnositelj zahtjeva može istodobno zatražiti dozvolu za tip vozila u više država članica istodobno. U tom slučaju nacionalna tijela za sigurnost surađuju radi pojednostavljivanja postupka i svođenja upravnih aktivnosti na najmanju moguću mjeru.

7.   Dozvole za tip vozila registriraju se u Europskom registru odobrenih tipova vozila iz članka 34. U tom se registru navodi država članica ili države članice u kojima je tip vozila odobren.

Članak 27.

Razvrstavanje nacionalnih propisa

1.   Nacionalni se propisi radi pojednostavljivanja postupka izdavanja dozvola za stavljanje u promet vozila iz članka 25. razvrstavaju u skladu s Prilogom VII.

2.   Ne dovodeći u pitanje članak 30. stavak 3., Agencija do 19. siječnja 2009. mora ponovno pregledati parametre utvrđene u odjeljku 1. Priloga VII. i dati Komisiji preporuke koje smatra odgovarajućim.

3.   Agencija priprema preporuku za referentni dokument, koji će unakrsno upućivati na sve nacionalne propise koje države članice primjenjuju kod stavljanja vozila u promet. Nacionalna tijela za sigurnost pri tom zadatku surađuju s Agencijom.

4.   Komisija na temelju preporuke Agencije i u skladu s regulatornim postupkom iz članka 29. stavka 3. donosi referentni dokument, kao i svaku odluku o njegovom ažuriranju.

POGLAVLJE VI.

PRIJAVLJENA TIJELA

Članak 28.

Prijavljena tijela

1.   Države članice obavješćuju Komisiju i ostale države članice o tijelima koja su odgovorna za provođenje postupka ocjenjivanja sukladnosti ili prikladnosti za uporabu iz članka 13. i postupka provjere iz članka 18., pri čemu navode područje odgovornosti za svako tijelo i identifikacijske brojeve prethodno dobivene od Komisije. Komisija objavljuje u Službenom listu Europske unije popis tijela, njihove identifikacijske brojeve i područja odgovornosti, te taj popis ažurira.

2.   Države članice pri ocjenjivanju tijela koja prijavljuju primjenjuju kriterije utvrđene u Prilogu VIII. Smatra se da tijela koja ispunjavaju kriterije ocjenjivanja koja su utvrđena u odgovarajućim europskim standardima, ispunjavaju navedene kriterije.

3.   Država članica oduzima dozvolu od tijela koje više ne ispunjava kriterije iz Priloga VIII. Ona o tome bez odlaganja obavješćuje Komisiju i ostale države članice.

4.   Ako država članica ili Komisija smatraju da tijelo koje je prijavila druga država članica ne ispunjava kriterije iz Priloga VIII., Komisija se savjetuje s dotičnim stranama. Komisija obavješćuje dotičnu državu članicu o promjenama koje su potrebne kako bi prijavljeno tijelo zadržalo status koji mu je dodijeljen.

5.   Komisija osniva koordinacijsku skupinu prijavljenih tijela (u daljnjem tekstu: koordinacijska skupina), koja raspravlja o svim pitanjima koja se odnose na primjenu postupaka ocjene sukladnosti ili prikladnosti za uporabu iz članka 13., te postupka provjere iz članka 18., ili na primjenu odgovarajućih TSI-ja. Predstavnici država članica mogu sudjelovati u radu koordinacijske skupine kao promatrači.

Komisija i promatrači obavješćuju odbor iz članka 29. o obavljenim zadacima u okviru koordinacijske skupine. Kada je to primjereno, Komisija predlaže mjere potrebne za rješavanje problema. Kada je to potrebno, koordinacija prijavljenih tijela provodi se u skladu s člankom 30. stavkom 4.

6.   U prvom od izvješća iz članka 39. također se ocjenjuje provedba kriterija utvrđenih u Prilogu VIII., i ako bude potrebno, predlažu odgovarajuće mjere.

POGLAVLJE VII.

ODBOR I PROGRAM RADA

Članak 29.

Postupak odbora

1.   Komisiji pomaže odbor osnovan prema članku 21. Direktive 96/48/EZ (u daljnjem tekstu: odbor).

2.   Kada se bude upućivalo na ovaj stavak, primjenjuju se članci 3. i 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe njezinog članka 8.

3.   Kada se bude upućivalo na ovaj stavak, primjenjuju se članci 5. i 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe njezinog članka 8.

Razdoblje utvrđeno u članku 5. stavku 6. Odluke 1999/468/EZ iznosi tri mjeseca.

4.   Kada se bude upućivalo na ovaj stavak, primjenjuju se članak 5.a stavci od 1. do 4. i članak 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe njezinog članka 8.

5.   Kada se bude upućivalo na ovaj stavak, primjenjuju se članak 5.a stavci 1., 2., 4. i 6. i članak 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe njezinog članka 8.

Članak 30.

Dodatni zadaci

1.   Komisija može odboru predložiti bilo kakvo pitanje vezano uz provedbu ove Direktive. Ako bude potrebno, Komisija donosi preporuku za provedbu u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 29. stavka 2.

2.   Odbor može raspravljati o svakom pitanju koje se odnosi na interoperabilnost željezničkog sustava, uključući i pitanja u vezi s interoperabilnošću između željezničkog sustava unutar Zajednice i željezničkih sustava trećih zemalja.

3.   Mjere koje su namijenjene izmjenama elemenata ove Direktive, koji nisu ključni elementi i koji se odnose na prilagodbu priloga od II. do IX., donose se u skladu s regulatornim postupkom uz pregled iz članka 29. stavka 4.

4.   Ako se pokaže potrebnim, odbor može osnovati radne skupine koje će mu pomagati u obavljanju zadataka, naročito s obzirom na koordiniranje prijavljenih tijela.

Članak 31.

Program rada

1.   Komisija izrađuje program rada uzimajući u obzir proširenje područja primjene iz članka 8., izmjene TSI-ja iz članka 6. stavka 1. i ostale obveze koje su joj dodijeljene ovom Direktivom. Komisija obavješćuje odbor u cijelosti i uključuje ga u izradu i ažuriranje programa.

2.   Program rada sastoji se od sljedećih faza:

POGLAVLJE VIII.

REGISTRI MREŽE I VOZILA

Članak 32.

Sustav numeriranja vozila

1.   Svako vozilo koje se stavlja u promet u željezničkom sustavu Zajednice ima europski broj vozila (EBV), koji mu se dodjeljuje pri izdavanju prve dozvole za stavljanje u promet.

2.   Podnositelj zahtjeva za prvu dozvolu je odgovoran za označivanje dotičnog vozila EBV-om koji mu je dodijeljen.

3.   EBV se utvrđuje u TSI-ju za odvijanje i upravljanje prometom.

4.   Vozilu se EBV dodjeljuje samo jedanput, ako nije drukčije utvrđeno u TSI-ju za odvijanje i upravljanje prometom.

5.   Bez obzira na stavak 1. u slučaju vozila kojim promet obavljaju ili namjeravaju obavljati iz ili u treće zemlje, u kojima je širina kolosijeka drukčija od one na glavnoj željezničkoj mreži unutar Zajednice, države članice mogu dozvoliti promet vozilima koja su jasno označena na temelju različitog sustava šifriranih oznaka.

Članak 33.

Nacionalni registri vozila

1.   Svaka država članica vodi registar vozila koja su odobrena na njezinom području. Taj registar mora ispunjavati sljedeće kriterije:

2.   Zajedničke specifikacije za registar donose se u skladu s regulatornim postupkom iz članka 29. stavka 3. i na temelju nacrta specifikacija koje je pripremila Agencija. Ti nacrti specifikacija obuhvaćaju sadržaj, oblik podataka, funkcionalnu i tehničku arhitekturu, način rada, uključujući načine razmjene podataka te pravila za unošenje i pretraživanje podataka. Za svako vozilo se u registru navode najmanje sljedeći podaci:

3.   Vlasnik registracije nadležnom tijelu svake države članice u kojoj je vozilo odobreno, odmah prijavljuje svaku promjenu podataka unesenih u nacionalni registar vozila, uništenje vozila ili svoju odluku da vozilo više ne registrira.

4.   Sve dok nacionalni registri vozila država članica ne budu povezani, svaka država članica ažurira svoj registar promjena koje je u svoj registar unijela druga država članica, s obzirom na podatke koji je se tiču.

5.   U slučaju vozila koja su stavljena u promet prvi puta u trećoj zemlji i koja su u državi članici dobila dozvolu za stavljanje u promet na njezinom teritoriju, država članica jamči da se podaci navedeni u stavku 2. točkama (d) do (f) mogu dobiti iz nacionalnog registra vozila. Podaci iz stavka 2. točke (f) se mogu zamijeniti podacima od kritične važnosti za sigurnost, a koji se odnose na program održavanja.

Članak 34.

Europski registar odobrenih tipova vozila

1.   Agencija uspostavlja i vodi registar tipova vozila odobrenih u državama članicama za stavljanje u promet na željezničkoj mreži Zajednice. Registar mora ispunjavati sljedeće kriterije:

2.   Taj registar mora obuhvaćati sljedeće detalje o svakom tipu vozila:

3.   Kada se u državi članici dodijeli, izmijeni, privremeno oduzme ili ukine dozvola za tip, nacionalno tijelo nadležno za sigurnost te države članice o tome obavješćuje Agenciju kako bi ona mogla ažurirati registar.

4.   Zajedničke specifikacije za registar donose se u skladu s regulatornim postupkom iz članka 29. stavka 3. i na temelju nacrta specifikacija koje je pripremila Agencija. Ti nacrti specifikacija obuhvaćaju sadržaj, oblik podataka, funkcionalnu i tehničku arhitekturu, način rada i pravila za unošenje i pretraživanje podataka.

Članak 35.

Registar infrastrukture

1.   Svaka država članica osigurava objavljivanje i ažuriranje registra infrastrukture na temelju ciklusa revizije iz stavka 2. U tom se registru navode glavne značajke svakog podsustava ili dijela podsustava koji je uključen (npr. osnovni parametri) te njihova povezanost sa značajkama utvrđenima u skladu s važećim TSI-jima. U tom se smislu u svakom TSI-ju točno navodi koji podaci moraju biti uključeni u registar infrastrukture.

2.   Agencija priprema nacrt specifikacija o tom registru s obzirom na prikazivanje i format, njegov ciklus revizije i upute za uporabu, uzimajući u obzir odgovarajuće prijelazno razdoblje za infrastrukture koje su stavljene u promet prije stupanja na snagu ove Direktive. Komisija donosi specifikacije u skladu s regulatornim postupkom iz članka 29. stavka 3.

POGLAVLJE IX.

PRIJELAZNE ODREDBE

Članak 36.

Nacrt referentnih sustava

1.   U skladu s člancima 3. i 12. Uredbe (EZ) br. 881/2004, i na temelju podataka koje su države članice prijavile u skladu s člankom 17. stavkom 3. ove Direktive, tehničke dokumentacije struke i tekstova mjerodavnih međunarodnih sporazuma, Agencija priprema nacrt referentnog sustava tehničkih propisa kojima se jamči sadašnji stupanj interoperabilnosti mreža i vozila, koji će biti donesen unutar područja primjene ove Direktive, kako je utvrđeno u članku 1. ove Direktive. Ako bude potrebno, Komisija donosi referentni sustav u skladu s regulatornim postupkom iz članka 29. stavka 3. ove Direktive.

2.   Nakon donošenja tog referentnog sustava, države članice obavješćuju Komisiju o svojoj namjeri da na svom području donesu nacionalne odredbe ili izrade projekt koji odstupa od referentnog sustava.

POGLAVLJE X.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 37.

Utemeljenost

U svakoj se odluci donesenoj na temelju ove Direktive u vezi s ocjenjivanjem sukladnosti ili prikladnosti za uporabu interoperabilnih sastavnih dijelova, pregleda podsustava koji sačinjavaju željeznički sustav i svakoj odluci donesenoj na temelju članaka 7., 12., 14. i 19. detaljno navode razlozi na kojima se temelji. O njoj se, što je prije moguće, obavješćuje dotična strana, zajedno s navođenjem pravnih lijekova koji postoje prema važećem zakonu u dotičnoj državi članici te o rokovima za njihovu uporabu.

Članak 38.

Prenošenje

1.   Države članice donose potrebne zakone i druge propise kako bi se uskladili s člankom 1., člankom 2., člankom 4. stavkom 2., člankom 5. stavcima 2., 5., 6. i 8., člankom 6. stavcima 1., 2., 3., 9. i 10., člancima 7., 8. i 9., člankom 11. stavcima 4. i 5., člankom 12., člankom 13. stavkom 5., člancima 15., 16. i 17., člankom 18. stavcima 1., 2., 4. i 5., člankom 19. stavkom 3., člancima od 20. do 27., člankom 28. stavcima 4. i 6., člancima od 32. do 35. i prilozima od I. do IX. najkasnije do 19. srpnja 2010. One bez odlaganja Komisiji priopćavaju tekst tih mjera.

Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice. Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

2.   Obveza prenošenja u svoje zakonodavstvo i provedba poglavlja IV., V., VII. i VIII. ove Direktive ne odnosi se na Republiku Cipar i Republiku Maltu sve dok se na njihovom području ne uspostavi željeznički sustav.

Međutim, čim javni ili privatni subjekt podnese službeni zahtjev za izgradnjom željezničke pruge, kojom će upravljati jedno ili više željezničkih prijevoznika, dotična država članica u roku od godinu dana od primitka zahtjeva priprema zakonodavstvo za provedbu poglavlja iz prvog podstavka.

Članak 39.

Izvješća i informacije

1.   Komisija svake tri godine, a po prvi puta 19. srpnja 2011., obavješćuje Europski parlament i Vijeće o postignutom napretku prema ostvarivanju interoperabilnosti željezničkog sustava. To izvješće također mora sadržavati analizu slučajeva iz članka 9.

2.   Komisija do 19. srpnja 2013. mora objaviti izvješće koje uključuje analizu primjene poglavlja V. i napredaka u području uzajamnog odobravanja vozila u Zajednici u smislu dužine i troškova postupaka za podnositelje zahtjeva. Kada je to primjereno, izvješće također mora sadržavati ocjenu učinka različitih opcija na daljnje postupke pojednostavljivanja, koji se odnose na odobravanje vozila. U tom se slučaju mora analizirati nekoliko opcija koje se odnose na suradnju između nacionalnih tijela za sigurnost i Agencije.

3.   Agencija izrađuje i redovito ažurira instrument kojim je moguće, na zahtjev države članice ili Komisije, načiniti pregled stupnja interoperabilnosti željezničkog sustava. Taj instrument koristi informacije koje su dostupne u registrima predviđenim u člancima 33., 34. i 35.

Članak 40.

Stavljanje izvan snage

Direktive 96/48/EZ i 2001/16/EZ se stavljaju izvan snage 19. srpnja 2010., ne dovodeći u pitanje obveze država članica u pogledu rokova za prijenos tih Direktiva u nacionalno zakonodavstvo i njihovu primjenu.

Upućivanja na Direktive stavljene izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Direktivu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga XI.

Članak 14. Direktive 2004/49/EZ stavlja se izvan snage 19. srpnja 2008.

Članak 41.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 42.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

(1)  SL C 256, 27.10.2007., str. 39.

(2)  Stajalište Europskog parlamenta od 11. prosinca 2007. i Odluka Vijeća od 14. svibnja 2008.

(3)  SL L 235, 17.9.1996., str. 6. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 2007/32/EZ (SL L 141., 2.6.2007., str. 63.).

(4)  SL L 110, 20.4.2001., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 2007/32/EZ.

(5)  Direktiva 2004/50/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o izmjeni Direktive Vijeća 96/48/EZ o interoperabilnosti transeuropskog željezničkog sustava velikih brzina i Direktiva 2001/16/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o interoperabilnosti transeuropskog konvencionalnog željezničkog sustava (SL L 164, 30.4.2004., str. 114. Ispravljeno u SL L 220, 21.6.2004., str. 40.).

(6)  SL L 75, 15.3.2001., str. 1.

(7)  SL L 75, 15.3.2001., str. 26.

(8)  SL L 75, 15.3.2001., str. 29. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 2007/58/EZ (SL L 315, 3.12.2007., str. 44.).

(9)  SL L 228, 9.9.1996., str. 1. Odluka kako je zadnje izmijenjena Uredbom Vijeća (EZ) br. 1791/2006 (SL L 363, 20.12.2006., str. 1.).

(10)  SL L 237, 24.8.1991., str. 25. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 2007/58/EZ.

(11)  Direktiva Vijeća 2004/17/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka nabave subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga (SL L 134, 30.4.2004., str. 1., Direktiva kako je zadnje izmijenjna Uredbom Komisije (EZ) br. 213/2008 (SL L 74, 15.3.2008., str. 1.).

(12)  Odluka Vijeća 93/465/EEZ od 22. srpnja 1993. o modulima različitih faza postupaka ocjenjivanja sukladnosti i pravilima za postavljanja i korištenja oznake CE o sukladnosti, namijenjenih za primjenu u pogledu direktiva o tehničkom usklađivanju (SL L 220, 30.8.1993., str. 23.).

(13)  SL L 164 30.4.2004., str. 44. Ispravljeno u SL L 220, 21.6.2004., str. 16.

(14)  SL L 184, 17.7.1999., str. 23. Odluka kako je izmijenjena Odlukom 2006/512/EZ (SL L 200, 22.7.2006., str. 11.).

(15)  SL C 321, 31.12.2003., str. 1.

(16)  SL L 204, 21.7.1998., str. 37. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom Vijeća 2006/96/EZ (SL L 363, 20.12.2006., str. 81.).

(17)  SL L 164, 30.4.2004., str. 1. Ispravljeno u SL L 220 21.6.2004., str. 3.

(18)  SL L 225, 12.8.1998., str. 27. Odluka kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1792/2006 (SL L 362, 20.12.2006., str. 1.).

PRILOG I.

PODRUČJE PRIMJENE

1.   Transeuropski konvencionalni željeznički sustav

1.1.   Mreža

Mreža transeuropskog konvencionalnog željezničkog sustava je mreža konvencionalnih pruga transeuropske prometne mreže utvrđene u Odluci br. 1692/96/EZ.

U smislu ove Direktive ta se mreža može podijeliti na sljedeće kategorije:

Ta mreža uključuje sustave za upravljanje prometom, sustave praćenja i navigacije, tehničke instalacije za obradu podataka i telekomunikaciju predviđene za putnički i teretni promet na velike udaljenosti na mreži radi jamčenja sigurnog i usklađenog odvijanja prometa na mreži i učinkovitog upravljanja prometom.

1.2.   Vozila

Transeuropski konvencionalni željeznički sustav uključuje sva vozila za koja je vjerojatno da će prometovati čitavom transeuropskom mrežom konvencionalnih željezničkih pruga ili dijelom te mreže, uključujući:

Mobilna željeznička oprema za izgradnju i održavanje infrastrukture može biti uključena.

Svaka od gore spomenutih kategorija može se podijeliti na:

2.   Transeuropski željeznički sustav velikih brzina

2.1.   Mreža

Mreža transeuropskog željezničkog sustava velikih brzina je mreža pruga velikih brzina transeuropske prometne mreže utvrđene u Odluci br. 1692/96/EZ.

Pruge velikih brzina uključuju:

Ta mreža uključuje upravljanje prometom, sustave praćenja i navigacije, tehničke naprave za obradu podataka i telekomunikaciju predviđene za promet na tim prugama radi jamčenja sigurnog i usklađenog prometa mrežom i učinkovitog upravljanja prometom.

2.2.   Vozila

Transeuropski željeznički sustav velikih brzina uključuje vozila koja su predviđena za promet:

Pored toga, vozila koja su projektirana za promet najvećom brzinom ispod 200 km/h i za koja je vjerojatno da će prometovati na čitavoj transeuropskoj mreži velikih brzina ili jednim njezinim dijelom, ako su kompatibilna s razinama radnih karakteristika te mreže, moraju ispunjavati zahtjeve za sigurno odvijanje prometa u toj mreži. U tom smislu TSI-ji konvencionalnih vozila također utvrđuju zahtjeve za siguran promet konvencionalnih vozila na mrežama velikih brzina.

3.   Kompatibilnost željezničkog sustava

Kakvoća željezničkog prijevoza u Europi ovisi, između ostaloga, o odličnoj kompatibilnosti značajki mreže (u najširem smislu, odnosno stabilnih postrojenja svih dotičnih podsustava) i značajki vozila (uključujući pokretne dijelove svih dotičnih podsustava). O toj kompatibilnosti ovise razina učinkovitosti, sigurnost, kakvoća usluge i troškovi.

4.   Proširenje područja primjene

4.1.   Podkategorije mreže i vozila

Područje primjene TSI-ja progresivno se proširuje na čitav željeznički sustav, kako je navedeno u članku 1. stavku 4. Radi postizanja troškovne učinkovitosti interoperabilnosti sve kategorije mreže i vozila iz ovog Priloga po potrebi treba razdijeliti na podkategorije. Ako bude potrebno, funkcionalne i tehničke specifikacije iz članka 5. stavka 3. mogu se razlikovati s obzirom na podkategoriju.

4.2.   Kontrola troškova

Pri analizi troškova i koristi predloženih mjera u obzir se uzima, između ostalog i sljedeće:

Pored toga, ova će ocjena ukazati na vjerojatan utjecaj svih uključenih operatora i gospodarskih subjekata.

PRILOG II.

PODSUSTAVI

1.   Popis podsustava

U smislu ove Direktive, sustav koji čini željeznički sustav može se podijeliti na sljedeće podsustave:

2.   Opis podsustava

Za svaki podsustav ili dio podsustava, Agencija pri izradi određenog nacrta TSI-ja predlaže popis sastavnih dijelova i aspekata koji se odnose na interoperabilnost.

Ne dovodeći u pitanje izbor aspekata i sastavnih dijelova koji se odnose na interoperabilnost ili redoslijed kojim će podlijegati TSI-jima, podsustavi naročito uključuju:

2.1.   Infastrukturu:

Tračnice, skretnice, građevinske konstrukcije (mostovi, tuneli itd.), pripadajuća infrastruktura na postajama (peroni, područja pristupa, uključujući poštivanje potreba osoba s ograničenom pokretljivošću itd.), sigurnosna i zaštitna oprema.

2.2.   Energiju:

Elektrifikacijski sustav, uljučujući kontaktnu mrežu i dijelove opreme za mjerenje potrošnje električne energije u vozilu.

2.3.   Prometno-upravljački i signalno-sigurnosni podsustav:

Sva oprema koja je potrebna za osiguranje sigurnosti, upravljanja i nadzora vožnje vlakova kojima je odobreno obavljanje prometa na mreži.

2.4.   Odvijanje i upravljanje prometom:

Postupci i dodatna oprema koji omogućuju usklađen rad različitih konstrukcijskih podsustava kako pri uobičajenom radu, tako i pri radu u otežanim uvjetima, uključujući naročito osposobljavanje za vožnju vlaka i vožnju vlaka, planiranje i upravljanje prometom.

Stručna osposobljenost koja bi mogla biti potrebna za izvođenje prekograničnog prometa.

2.5.   Telematski uređaji:

U skladu s Prilogom I. taj se podsustav sastoji od dva elementa:

2.6.   Željeznička vozila

Konstrukcija, sustav vođenja i nadzora za svu opremu vlaka, uređaje za oduzimanje struje, vuča i uređaji za pretvaranje električne energije, naprave za kočenje, naprave za priključivanje vagona, pogonski mehanizmi (podvozje vagona, osovine itd.) i ovjes, vrata, sučelja čovjek/stroj (vozač, osoblje u vlaku i putnici, uključujući potrebe osoba s ograničenom pokretljivošću), pasivne ili aktivne sigurnosne naprave i pomagala, koja su potrebna za zdravlje putnika i osoblja u vlaku.

2.7.   Održavanje:

Postupci, vezana oprema, logistički centri za održavanje i rezerve, koji pružaju obvezno korektivno i preventivno održavanje kako bi se zajamčila interoperabilnost željezničkog sustava i potrebne radne karakteristike.

PRILOG III.

TEMELJNI ZAHTJEVI

1.   Opći zahtjevi

1.1.   Sigurnost

1.2.   Pouzdanost i dostupnost

Nadzor i održavanje stabilnih i pokretnih dijelova, koji su uključeni u vožnju vlaka moraju se organizirati, izvesti i kvantificirati na takav način da se njihov rad održi pod predviđenim uvjetima.

1.3.   Zdravlje

1.4.   Zaštita okoliša

1.5.   Tehnička usklađenost

Tehničke značajke infrastrukture i stabilnih postrojenja moraju biti uzajamno usklađene i sa značajkama vlakova koji će se koristiti u željezničkom sustavu.

Ako se pokaže da je na određenim dijelovima mreže teško postići sukladnost s tim značajkama, moguće je primijeniti privremena rješenja, koja jamče kompatibilnost u budućnosti.

2.   Posebni zahtjevi za svaki podsustav

2.1.   Infrastruktura

2.2.   Energija

2.3.   Prometno-upravljački i signalno-sigurnosni podsustav

2.4.   Željeznička vozila

2.5.   Održavanje

2.6.   Odvijanje i upravljanje prometom

2.7.   Telematske aplikacije za teretni i putnički promet

PRILOG IV.

IZJAVA O SUKLADNOSTI „EZ” USKLAĐENOSTI I PRIKLADNOSTI ZA UPORABU INTEROPERABILNIH SASTAVNIH DIJELOVA

1.   Interoperabilni sastavni dijelovi

Izjava „EZ” primjenjuje se na interoperabilne sastavne dijelove koji su uključeni u interoperabilnost željezničkog sustava, kako je navedeno u članku 3. Ti interoperabilni sastavni dijelovi mogu biti:

1.1.   Višenamjenski sastavni dijelovi

To su sastavni dijelovi koji nisu specifični za željeznički sustav i koji se kao takvi mogu koristiti i u drugim područjima.

1.2.   Višenamjenski sastavni dijelovi s posebnim značajkama

To su sastavni dijelovi, koji kao takvi nisu specifični za željeznički sustav, ali koji mogu pokazati specifičnu učinkovitost kada se koriste u području željeznica.

1.3.   Posebni sastavni dijelovi

To su sastavni dijelovi koji su posebni za uporabu u području željeznica.

2.   Područje primjene

Izjava „EZ” obuhvaća:

Postupci ocjenjivanja koje provode prijavljena tijela u fazi projektiranja i proizvodnje pozivat će se na module utvrđene u Odluci 93/465/EEZ, u skladu s uvjetima navedenima u TSI-jima.

3.   Sadržaj izjave „EZ”

Izjava o sukladnosti „EZ” ili prikladnosti za uporabu i popratni dokumenti moraju biti datirani i potpisani.

Izjava mora biti napisana na istom jeziku kao upute i mora sadržavati sljedeće:

PRILOG V.

IZJAVA O „EZ” PROVJERI PODSUSTAVA

Izjava o „EZ” provjeri podsustava i prateća dokumentacija moraju biti datirani i potpisani.

Ta izjava mora biti napisana na istom jeziku kao tehnička dokumentacija i mora sadržavati sljedeće:

PRILOG VI.

„EZ” POSTUPAK PROVJERE ZA PODSUSTAVE

1.   Uvod

„EZ” provjera je postupak u kojem prijavljeno tijelo provjerava i potvrđuje da je podsustav:

2.   Faze

Podsustav se provjerava u svakoj od sljedećih faza:

Za fazu projektiranja (uključujući tipsko ispitivanje) i za fazu proizvodnje, podnositelj zahtjeva može kao prvi korak zatražiti ocjenjivanje.

U tom se slučaju na osnovi tog ili tih ocjenjivanja sastavlja jedna ili više privremenih izjava o provjeri koju izdaje prijavljeno tijelo koje je izabrao podnositelj zahtjeva. Prijavljeno tijelo tada sastavlja izjavu „EZ” o privremenoj sukladnosti podsustava za odgovarajuće faze.

3.   Potvrda

Prijavljeno tijelo odgovorno za „EZ” provjeru ocjenjuje projekt i izgradnju podsustava, te sastavlja potvrdu o sukladnosti koja je namijenjena podnositelju zahtjeva, koji zatim sastavlja izjavu o „EZ” provjeri namijenjenu nadzornom tijelu u državi članici u kojoj se podsustav nalazi i/ili radi.

Ako su dostupne, prijavljeno tijelo u obzir uzima privremene izjave o sukladnosti (ISV), te da bi izdalo potvrdu o „EZ” provjeri, ono:

4.   Tehnička dokumentacija

Tehnička dokumentacija priložena potvrdi o provjeri mora sadržavati sljedeće:

5.   Praćenje

6.   Podnošenje

Cjelokupna dokumentacija iz stavka 4. dostavlja se podnositelju zahjeva, zajedno s privremenom potvrdom o sukladnosti, koju je izdalo za to odgovorno prijavljeno tijelo, ako je dostupna, ili zajedno s potvrdom o sukladnosti, koju je izdalo prijavljeno tijelo ovlašteno za provjeru podsustava u radnom stanju. Dokumentacija mora biti priložena privremenoj izjavi o provjeri i/ili potvrdi o „EZ” provjeri, koju podnositelj zahtjeva šalje nadzornom tijelu dotične države članice.

Podnositelj zahtjeva čuva primjerak dokumentacije tijekom radnog vijeka podsustava. Ona se mora poslati svim državama članicama koje to zatraže.

7.   Objavljivanje

Svako prijavljeno tijelo mora povremeno objavljivati bitne informacije o:

8.   Jezik

Dokumentacija i dopisi u vezi s „EZ” postupcima provjere moraju biti sastavljeni na službenom jeziku države članice u kojoj podnositelj zahtjeva ima poslovni nastan u Zajednici ili na jeziku koji prihvati podnositelj zahtjeva.

PRILOG VII.

PARAMETRI KOJE TREBA PROVJERITI U VEZI SA STAVLJANJEM U PROMET VOZILA KOJA NISU U SKLADU S TSI-JIMA I RAZVRSTAVANJE NACIONALNIH PROPISA

1.   Popis parametara

2.   Razvrstavanje propisa

Nacionalni propisi koji se se odnose na parametre iz odjeljka 1. razvrstavaju se u jednu od sljedeće tri skupine. Propisi i ograničenja izričito lokalne naravi nisu uključeni: njihovo provjeravanje izvodi se u okviru pregleda koji će se uvesti zajedničkim sporazumom između željezničkog prijevoznika i upravitelja infrastrukture.

Skupina A

Skupina A obuhvaća:

Skupina B

Skupina B obuhvaća sve propise koji ne spadaju u područje skupine A ili skupine C, ili koje još nije moguće razvrstati u jednu od tih skupina.

Skupina C

Skupina C obuhvaća propise koji su izričito potrebni i povezani s tehničkim značajkama infrastrukture, radi jamčenja sigurne i interoperabilne uporabe u dotičnoj mreži (npr. tovarni profil).

PRILOG VIII.

MINIMALNI KRITERIJI KOJE DRŽAVE ČLANICE MORAJU UZETI U OBZIR KOD PRIJAVLJIVANJA TIJELA

PRILOG IX.

DOKUMENTACIJA ZA PODNOŠENJE ZAHTJEVA ZA ODSTUPANJE

Pri podnošenju zahtjeva za odstupanje, države članice moraju priložiti sljedeću dokumentaciju:

Dokumentacija se mora podnijeti u papirnatom i elektroničkom obliku kako bi mogla biti razdijeljena među članovima odbora.

PRILOG X.

DIO A

Direktive koje se stavljaju izvan snage

(iz članka 40.)

DIO B

Rokovi za prenošenje u nacionalno zakonodavstvo

(iz članka 40.)

PRILOG XI.

KORELACIJSKA TABLICA