06/Sv. 8

HR

Službeni list Europske unije

314

L 332/27

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

(1)

Direktiva Vijeća 89/552/EEZ (4) usklađuje određene odredbe propisane zakonima i drugim propisima u državama članicama u pogledu obavljanja djelatnosti televizijskog emitiranja. Međutim, nove tehnologije u prijenosu audiovizualnih medijskih usluga zahtijevaju prilagodbu propisanog okvira koji bi uzeo u obzir učinak strukturne promjene, širenje informacijskih i komunikacijskih tehnologija i tehnoloških napredaka poslovnih modela, posebno financiranje komercijalnog emitiranja i osigurao najbolje uvjete konkurentnosti i pravne sigurnosti informacijskih tehnologija Europe i njezinih medijskih industrija i usluga, i poštivanje kulturne i jezične različitosti.

(2)

Zakoni, propisi i upravne mjere u državama članicama o obavljanju djelatnosti televizijskog emitiranja već su usklađene Direktivom 89/552/EEZ, dok pravila koja se primjenjuju na djelatnosti kao što su audiovizualne medijske usluge na zahtjev, sadrže nepodudaranja od kojih neka mogu onemogućiti slobodno kretanje tih usluga u Europskoj zajednici i mogu poremetiti konkurentnost na unutarnjem tržištu.

(3)

Audiovizualne medijske usluge su u jednakoj mjeri kulturne i gospodarske usluge. Njihova sve veća važnost za društva, demokraciju — posebno kroz osiguranje slobode informacija, različitosti mišljenja i medijskog pluralizama — obrazovanje i kulturu opravdava primjenu posebnih pravila na te usluge.

(4)

Članak 151. stavak 4. Ugovora zahtijeva od Zajednice da uzme u obzir kulturne strane pri svom djelovanju iz drugih odredaba Ugovora, posebno kako bi se poštivala i promicala različitost kultura.

(5)

U svojim rezolucijama od 1. prosinca 2005. (5) i 4. travnja 2006. (6) na Konferenciji za okruglim stolom u Dohi i Ministarskoj konferenciji WTO-a, Europski parlament je zahtijevao da se osnovne javne usluge, primjerice audiovizualne usluge, isključe iz liberalizacije u pregovorima GATS-a. U svojoj rezoluciji od 27. travnja 2006. (7), Europski je parlament podržao Konvenciju Unesca o zaštiti i promicanju različitosti kulturnih izričaja, koja posebno navodi da „kulturne djelatnosti, robe i usluge imaju istodobno gospodarsku i kulturnu prirodu, zato što izražavaju identitete, vrijednosti i značenja, i stoga se ne smiju tretirati kao da imaju isključivo komercijalnu vrijednost”. Odlukom Vijeća 2006/515/EZ od 18. svibnja 2006. o zaključku Konvencije o zaštiti i promicanju različitosti kulturnih izričaja (8) prihvaćena je Konvencija Unescoa u ime Zajednice. Konvencija je stupila na snagu 18. ožujka 2007. Ova Direktiva poštuje načela te Konvencije.

(6)

Tradicionalne audiovizualne medijske usluge — primjerice televizija — i nove audiovizualne medijske usluge na zahtjev nude značajne mogućnosti za zapošljavanje u Zajednici, posebno u malim i srednjim poduzećima, i potiču gospodarski rast i ulaganje. Imajući na umu važnost jednakih uvjeta za sve sudionike na tržištu i pouzdanog europskog tržišta za audiovizualne medijske usluge, osnovna načela unutarnjeg tržišta, primjerice slobodna konkurentnost i jednaki tretman, trebaju se poštivati kako bi se osigurala transparentnost i predvidljivost na tržištima za audiovizualne medijske usluge i postigle niske prepreke za ulazak na ista.

(7)

Pravna nesigurnost i poslovanje pod nejednakim uvjetima postoje za europska poduzeća koja pružaju audiovizualne medijske usluge u vezi s pravnim sustavom koji uređuje nove audiovizualne medijske usluge na zahtjev. Stoga je potrebno, radi izbjegavanja narušavanja tržišnog natjecanja, poboljšati pravnu sigurnost, kako bi se pomoglo da se popuni unutarnje tržište, i olakšati nastajanje jedinstvenog informacijskog područja, da se barem osnovna razina usklađenih pravila primjeni na sve audiovizualne medijske usluge, televizijsko emitiranje (tj. linearne audiovizualne medijske usluge) i audiovizualne medijske usluge na zahtjev (tj. ne-linearne audiovizualne medijske usluge). Osnovna načela Direktive 89/552/EEZ, to jest načelo zemlje podrijetla i zajedničke minimalne standarde, dokazala su svoju vrijednost i stoga se trebaju zadržati.

(8)

Komisija je 15. prosinca 2003. donijela Komunikaciju o budućnosti europske regulatorne audiovizualne politike, u kojoj je naglasila da regulatorna politika u tom sektoru mora zaštititi određene javne interese, primjerice kulturnu raznolikost, pravo na informacije, medijski pluralizam, zaštitu maloljetnih osoba i zaštitu potrošača i na podizanje svijesti javnosti i medijske pismenosti, sada i u budućnosti.

(9)

Rezolucija Vijeća i predstavnici vlada država članica, koji su se sastali u Vijeću 25. siječnja 1999. u vezi javnog emitiranja (9) potvrdili su da ispunjenje misije javnog emitiranja zahtijeva da isto nastavi imati koristi od tehnološkog napretka. Supostojanje privatnih i javnih pružatelja audiovizualnih medijskih usluga je obilježje koje ističe europsko audiovizualno medijsko tržište.

(10)

Komisija je donijela inicijativu „i2010: Europsko informacijsko društvo” za promicanje rasta i radnih mjesta u informacijskom društvu i medijskoj industriji. To je sveobuhvatna strategija izrađena za poticanje proizvodnje europskoga sadržaja, razvoja digitalnog gospodarstva i povećanje broja korisnika informacijske i komunikacijske tehnologije, naspram pozadine približavanja usluga informacijskog društva i medijskih usluga, mreža i uređaja, kroz modernizaciju i uporabu svih instrumenata politike EU-a: propisanih instrumenata, istraživanja i partnerstava s industrijom. Komisija se obvezala na stvaranje stalnog okvira za unutarnje tržište za usluge informacijskog društva i medijske usluge kroz modernizaciju pravnog okvira za audiovizualne usluge, počevši s prijedlogom Komisije u 2005. za modernizaciju Direktive o televiziji bez granica i za njezinu pretvorbu u Direktivu o audiovizualnim medijskim uslugama. Cilj inicijative i2010 u načelu će se postići tako da se omogući industriji da raste samo uz isključivo potrebne propise, i da se omogući otvaranje malih poduzeća koja su bogatstvo budućnosti i osnivači novih radnih mjesta, kako bi došlo do procvata, inovacije i otvaranja novih radnih mjesta na slobodnom tržištu.

(11)

Europski parlament donio je 4. rujna 2003. (10), 22. travnja 2004. (11) i 6. rujna 2005. (12) rezolucije koje su zahtijevale prilagodbu Direktive 89/552/EEZ kako bi se odrazile strukturne promjene i tehnološki napreci dok bi se u potpunosti poštivala njezina temeljna načela, koja ostaju valjana. K tome, Europski je parlament u načelu podržao opći pristup osnovnih pravila za sve audiovizualne medijske usluge i dodatna pravila za televizijsko emitiranje.

(12)

Ova Direktiva pojačava usklađenost s temeljnim pravima i u potpunosti je u skladu s načelima koja priznaje Povelja o temeljnim pravima Europske unije (13), a posebno njezinim člankom 11. S tim u vezi, ova Direktiva ni na koji način ne treba sprečavati države članice da primjenjuju njihova ustavna pravila u vezi sa slobodom tiska i slobodom izražavanja u medijima.

(13)

Ova Direktiva ne treba utjecati na obveze država članica koje proizlaze iz primjene Direktive 98/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. lipnja 1998. o utvrđivanju postupka pružanja informacija u području tehničkih normi i propisa (14) te pravila o uslugama informacijskog društva. Sukladno tome, nacrt nacionalnih mjera za primjenu na audiovizualne medijske usluge na zahtjev strože ili iscrpnije prirode od mjera koje su potrebne kako bi se samo prenijela ova Direktiva treba podlijegati provedbenim obvezama propisanima člankom 8. Direktive 98/34/EZ.

(14)

Direktiva 2002/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o zajedničkom regulatornom okviru za elektroničke komunikacijske mreže i usluge (Okvirna direktiva) (15) u skladu s člankom 1. stavkom 3. ne dovodi u pitanje mjere koje se poduzimaju na razini Zajednice ili na nacionalnoj razini, za provedbu općih interesnih ciljeva, posebno u vezi s upravljanjem sadržaja i audiovizualnom politikom.

(15)

Nijedna odredba ove Direktive ne treba zahtijevati ili poticati države članice da uvedu nove sustave za izdavanje dozvola ili upravno ovlaštenje za svaku vrstu audiovizualne medijske usluge.

(16)

Za potrebe ove Direktive, definicija nekih audiovizualnih medijskih usluga trebala bi pokrivati samo audiovizualne medijske usluge, bilo da se radi o televizijskom emitiranju ili uslugama na zahtjev, koje su masovne usluge, to jest, koje su namijenjene za prijem i koje mogu imati jasan učinak na značajan dio javnosti. Njezino područje primjene trebalo bi biti ograničeno na usluge kako je određeno Ugovorom i stoga bi trebalo pokrivati svaki oblik gospodarske djelatnosti, uključujući poduzeća s javnim uslugama, ali ne treba pokrivati djelatnosti koje su prvenstveno negospodarske i koje nisu u konkurenciji s televizijskim emitiranjem, primjerice privatnim internet stranicama i uslugama koje se sastoje od pružanja ili distribucije audiovizualnog sadržaja proizvedenog od strane privatnih korisnika za svrhu dijeljenja i razmjene u interesnim zajednicama.

(17)

Audiovizualne medijske usluge na zahtjev odlikuju se svojstvom „televizičnosti”, tj. da konkuriraju za istu publiku kao i televizijsko emitiranje, a priroda i načini pristupa toj usluzi doveli bi korisnika da razumno očekuje propisanu zaštitu u području primjene ove Direktive. U svjetlu ovog i kako bi se spriječile razlike u vezi slobodnog kretanja i konkurentnosti, pojam „programa” treba tumačiti na dinamičan način uzimajući u obzir napretke u televizijskom emitiranju.

(18)

Za potrebe Direktive, definicija audiovizualnih medijskih usluga trebala bi pokrivati masovne medije u njihovoj funkciji informiranja, zabave i obrazovanja javnosti, i treba uključivati audiovizualnu komercijalnu komunikaciju ali treba isključivati svaki oblik privatnog dopisivanja, primjerice elektronske poruke upućene ograničenom broju primatelja. Ta definicija trebala bi isključivati sve usluge čija glavna svrha nije osiguravanje programa, tj. gdje je bilo koji audiovizualni sadržaj samo slučajan u odnosu na uslugu, a nije njegova glavna svrha. Primjeri uključuju internetske stranice koje sadrže audiovizualne sastavne dijelove samo na komplementaran način, primjerice animirane grafičke sastavne dijelove, kratke televizijske oglase vezane uz neki proizvod ili uslugu koja nije audiovizualna. Zbog tih razloga, igre na sreću koje uključuju ulog koji predstavlja novčani iznos, uključujući lutrije, klađenje i druge oblike kockarskih usluga, i internetske igre i tražilice, ali ne emisije posvećene kockanju ili igrama na sreću, treba isključiti iz područja primjene ove Direktive.

(19)

Za potrebe ove Direktive, definicija pružatelja medijskih usluga treba isključivati fizičke ili pravne osobe koje samo prenose programe za koje urednička odgovornost leži na trećim stranama.

(20)

Televizijsko emitiranje trenutačno uključuje posebice analognu i digitalnu televiziju, prijenos uživo, emitiranje putem interneta i aplikaciju video na zahtjev, dok je sam video na zahtjev, primjerice, audiovizualna medijska usluga na zahtjev. Općenito, za televizijsko emitiranje ili televizijske programe koji se također nude kao audiovizualne medijske usluge na zahtjev od strane istog pružatelja medijskih usluga, zahtjevi ove Direktive trebaju se smatrati ispunjenima kroz ispunjavanje zahtjeva koji su primjenjivi na televizijsko emitiranje, tj. linearan prijenos. Međutim, kad se nude različite vrste usluga paralelno, ali je jasno da su te usluge odvojene, ova se Direktiva treba primijeniti na sve obuhvaćene usluge.

(21)

Područje primjene ove Direktive ne pokriva elektroničke inačice novina i časopisa.

(22)

U svrhu ove Direktive, pojam „audiovizualni” odnosi se na pokretne slike sa ili bez zvuka, na taj način uključujući nijeme filmove, ali ne pokrivajući prijenos zvuka ili radijske usluge. Dok je glavna svrha audiovizualne medijske usluge osiguravanje programa, definicija takve usluge također treba pokrivati sadržaj temeljen na tekstu koji prati programe, primjerice usluge podnaslovljavanja i elektroničke programske vodiče. Samostalne usluge temeljene na tekstu ne spadaju u područje primjene ove Direktive, što ne treba utjecati na slobodu država članica da urede te usluge na nacionalnoj razini u skladu s Ugovorom.

(23)

Pojam urednička odgovornost je neophodan za određivanje uloge pružatelja medijskih usluga i time za određivanje audiovizualnih medijskih usluga. Države članice mogu daljnje određivati vidove definicije uredničke odgovornosti, posebno pojam „učinkovite kontrole”, pri donošenju mjera za provedbu ove Direktive. Ova Direktiva ne dovodi u pitanje oslobođenja od obveza propisanih Direktivom 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o određenim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu, posebno elektroničke trgovine (Direktiva o elektroničkoj trgovini) (16).

(24)

U okviru televizijskog emitiranja pojam istovremenog gledanja trebao bi također pokriti prividno istodobno gledanje zbog razlika u kratkom vremenskom zaostajanju koje se događa između prijenosa i prijema emisije zbog tehničkih razloga koji su svojstveni postupku prijenosa.

(25)

Sva obilježja audiovizualne medijske usluge određena u njezinoj definiciji i objašnjena u uvodnim izjavama od 16. do 23. trebaju biti prisutna u isto vrijeme.

(26)

Uz televizijsko oglašavanje i teletrgovinu, u ovu Direktivu treba uvesti širu definiciju audiovizualne komercijalne komunikacije, koja međutim ne treba uključivati javne objave i dobrotvorna obraćanja koja se besplatno emitiraju.

(27)

Načelo zemlje podrijetla treba ostati osnova ove Direktive, budući da je ona bitna za stvaranje unutarnjeg tržišta. Ovo se načelo stoga treba primjenjivati na sve audiovizualne medijske usluge kako bi se osigurala pravna sigurnost za pružatelje medijskih usluga kao potrebne osnove za nove poslovne modele i raspoređivanja takvih usluga. Također je bitno kako bi se osigurao slobodan protok informacija i audiovizualnih programa na unutarnjem tržištu.

(28)

Kako bi se promicala snažna, konkurentna i integrirana europska audiovizualna industrija i poticao medijski pluralizam u Europskoj uniji, samo jedna država članica treba imati nadležnost nad pružateljem medijske usluge, a pluralizam informacija treba biti temeljno načelo Europske unije.

(29)

Tehnološki napretci, posebno u vezi s digitalnim satelitskim programima, znače da bi trebalo prilagoditi dodatne kriterije kako bi se osiguralo odgovarajuće uređenje i njegova učinkovita provedba i akterima dala stvarna ovlast nad sadržajem audiovizualne medijske usluge.

(30)

Budući da se ova Direktiva odnosi na usluge koje se nude javnosti u Europskoj uniji, primjenjuje se isključivo na audiovizualne medijske usluge koje javnost može primiti izravno ili neizravno u jednoj ili više država članica sa standardnom potrošačkom opremom. Definicija „standardne potrošačke opreme” ostavlja se mjerodavnim nacionalnim tijelima.

(31)

Članci od 43. do 48. Ugovora određuju temeljno pravo slobode poslovnog nastana. Stoga su pružatelji medijskih usluga općenito slobodni birati države članice u kojima imaju poslovni nastan. Sud Europskih zajednica također ističe da „Ugovor ne brani poduzeću ostvarivanje slobode pružanja usluga ako ne nudi usluge u državi članici u kojoj ima poslovni nastan” (17).

(32)

Države članice trebale bi imati mogućnost primjene detaljnijih ili strožih pravila u područjima usklađenim ovom Direktivom i to na pružatelje medijskih usluga u njihovoj nadležnosti, dok osiguravaju da su ta pravila usklađena s općim načelima prava Zajednice. Kako bi se bavili slučajevima kad neki nakladnik televizije u nadležnosti jedne države članice osigurava televizijsko emitiranje koje je u potpunosti ili većinom usmjereno na državno područje druge države članice, zahtjev za države članice da međusobno surađuju i, u slučajevima izbjegavanja, sudsku praksu Suda Europskih zajednica uobliče u pravna pravila (18), zajedno s učinkovitijim postupkom, bilo bi odgovarajuće rješenje koje uzima u obzir interese države članice bez dovođenja u pitanje odgovarajuću primjenu načela zemlje podrijetla. Načelo pravila od interesa za javnost razvio je Sud u svojoj sudskoj praksi u vezi s člancima 43. i 49. Ugovora i uključuje, inter alia, pravila o zaštiti potrošača, zaštiti maloljetnika i kulturnoj politici. Država članica koja traži suradnju treba osigurati da dotična posebna nacionalna pravila budu objektivno potrebna, da se primjenjuju na nediskriminirajući način i da su razmjerna.

(33)

Država članica, kada procjenjuje za svaki pojedinačni slučaj je li emitiranje pružatelja medijskih usluga s poslovnim nastanom u drugoj državi članici u potpunosti ili većinom usmjerena prema njenom državnom području, može se pozivati na pokazatelje kao što je podrijetlo televizijskog oglašavanja i/ili prihoda od pretplate, glavni jezik usluge ili postojanje programa ili komercijalne komunikacije posebno usmjerene na javnost države članice u kojoj ima prijem.

(34)

Prema ovoj Direktivi, bez obzira na primjenu načela zemlje podrijetla, države članice još uvijek mogu poduzeti mjere za ograničenje slobode kretanja televizijskog emitiranja, no samo pod uvjetima i slijedeći postupak određen ovom Direktivom. Međutim, Sud Europskih zajednica sukladno smatra da se svako ograničenje slobode pružanja usluga, primjerice svako odstupanje od temeljnog načela Ugovora, mora tumačiti s ograničenjem (19).

(35)

S obzirom na audiovizualne medijske usluge na zahtjev, ograničenja o njihovom slobodnom pružanju jedino su moguća u skladu s uvjetima i postupcima koji odražavaju ograničenja koja su već određena člankom 3. stavcima 4., 5. i 6. Direktive 2000/31/EZ.

(36)

U svojoj Komunikaciji Europskomu parlamentu i Vijeću o boljem uređivanju rasta i radnih mjesta u Europskoj uniji, Komisija je istakla da je potrebna pažljiva analiza odgovarajućeg regulatornog pristupa, posebice kako bi se utvrdilo je li zakonodavstvo poželjno za odnosan sektor i problem, ili treba razmotriti druga rješenja kao što su koreguliranje ili samoregulianje. Nadalje, iskustvo je pokazalo da instrumenti za koreguliranje i samoreguliranje, provedeni u skladu s različitim pravnim tradicijama država članica, mogu igrati važnu ulogu u pružanju visoke razine zaštite potrošača. Mjere usmjerene na ostvarivanje ciljeva od javnog interesa u novom sektoru audiovizualnih medijskih usluga učinkovitije su ako se poduzimaju uz aktivnu potporu samih pružatelja usluga.

Stoga samoreguliranje tvori jednu vrstu dobrovoljne inicijative koja omogućava gospodarskim subjektima, socijalnim partnerima, ne-vladinim organizacijama ili udrugama da donesu zajedničke smjernice između sebe i za sebe. Države članice trebaju, u skladu s njihovim različitim pravnim tradicijama, priznati ulogu koju učinkovito samoreguliranje može igrati kao dopuna uspostavljenim zakonodavnim i sudskim i/ili upravnim mehanizmima i njegov koristan doprinos postizanju ciljeva ove Direktive. Međutim, dok samoreguliranje može biti dodatna metoda za provedbu određenih odredbi ove Direktive, ono ne treba biti zamjena za obveze nacionalnog zakonodavca.

Koreguliranje daje, u svojem najužem obliku, pravnu povezanost između samoreguliranja i nacionalnog zakonodavca sukladno pravnim tradicijama država članica. Koreguliranje treba dozvoliti mogućnost za upletanje države u slučaju neispunjavanja njegovih ciljeva. Ne dovodeći u pitanje službene obveze država članica u vezi s prenošenjem, ova Direktiva potiče uporabu koreguliranja i samoreguliranja. To ne obvezuje države članice na osnivanje koregulatornih i/ili samoregulatornih sustava niti ne prekida ili ugrožava trenutne koregulatorne ili samoregulatorne inicijative koje se već provode u državama članicama i koje su učinkovite.

(37)

„Medijska pismenost” odnosi se na vještine, znanje i razumijevanje koji omogućavaju potrošačima da se učinkovito i sigurno koriste medijima. Medijski pismeni ljudi sposobni su vršiti izbore na temelju informacija, razumjeti prirodu sadržaja i usluga i koriste cijeli niz mogućnosti koje nude nove komunikacijske tehnologije. Oni su sposobniji da zaštite sebe i svoje obitelji od štetnih ili uvredljivih materijala. Stoga treba promicati razvoj medijske pismenosti u svim dijelovima društva i pomno pratiti njegov napredak.

Preporuka Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o zaštiti maloljetnika i ljudskog dostojanstva i prava na odgovor u vezi s konkurentnosti europske audiovizualne i izravne informacijske uslužne industrije (20) već sadrže niz mogućih mjera za promicanje medijske pismenosti, primjerice nastavak obrazovanja učitelja i instruktora, posebno internetsko usavršavanje usmjereno na djecu od rane dobi, uključujući poduku koja je također otvorena roditeljima, ili organizacija nacionalnih kampanja usmjerenih na građane, uključujući sve komunikacijske medije, za pružanje informacija o odgovornoj uporabi interneta.

(38)

Prava na televizijsko emitiranje za događaje od velikog interesa za javnost mogu steći nakladnici televizije na osnovi isključivosti. Međutim, bitno je promicati pluralizam kroz raznolikost proizvodnje i programiranja vijesti u Europskoj uniji i poštovati načela priznata člankom 11. Povelje o temeljnim pravima Europske unije.

(39)

Kako bi se zaštitila temeljna sloboda primanja informacija i osiguralo da interesi gledatelja u Europskoj uniji budu u potpunosti i odgovarajuće zaštićeni, oni koji ostvaruju isključiva prava na televizijsko emitiranje događaja od velikog interesa za javnost trebaju jamčiti drugim nakladnicima televizije pravo na uporabu kratkih isječaka za programe općih vijesti pod pravičnim, razumnim i nediskriminirajućim uvjetima uzimajući u obzir isključiva prava. Te uvjete treba priopćiti pravodobno prije održavanja događaja od velikog interesa za javnost kako bi se osiguralo dovoljno vremena ostalima da ostvare to pravo. Nakladniku televizije se treba omogućiti da ostvari to pravo preko posrednika koji izričito djeluje u njegovo ime pojedinačno za svaki događaj. Ti se kratki isječci mogu koristiti za emitiranja u Europskoj uniji na svim kanalima uključujući posebne sportske kanale i ne prelaze 90 sekundi.

Pravo pristupa kratkim isječcima primjenjuje se na prekograničnoj osnovi samo gdje je to potrebno. Stoga nakladnik televizije prvo treba zatražiti pristup od nakladnika televizije koji ima poslovni nastan u istoj državi članici i ima isključiva prava na događaj od velikog interesa za javnost.

Pojam programa općih vijesti ne pokriva prikupljanje kratkih isječaka u zabavnim programima.

Načelo zemlje podrijetla primjenjuje se na pristup i prijenos kratkih isječaka. U preko-graničnom slučaju, to znači da treba sekvencijalno primjenjivati različito zakonodavstvo. Prvo, za pristup kratkim isječcima primjenjuje se zakonodavstvo države članice u kojoj nakladnik televizije koji osigurava početni signal (tj. osigurava pristup) ima poslovni nastan. To je obično država članica u kojoj se dotični događaj održava. Kad država članica uspostavi istovrijedan sustav pristupa dotičnom događaju, u svakom slučaju primjenjuje se zakonodavstvo države članice. Drugo, na prijenos kratkih isječaka primjenjuje se zakonodavstvo države članice gdje nakladnik televizije koji prenosi kratke isječke ima poslovni nastan.

(40)

Zahtjevi ove Direktive o pristupu događajima od velikog interesa za javnost u svrhu kratkih informativnih izvješća ne dovode u pitanje Direktivu 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu (21) i odnosnih međunarodnih konvencija u području autorskih prava i srodnih prava. Države članice trebaju omogućiti pristup događajima od velikog interesa za javnost davanjem pristupa signalu nakladnika televizije u smislu ove Direktive. Međutim, one mogu odabrati druge jednake načine u smislu ove Direktive. Ti načini uključuju, inter alia, dodjelu pristupa mjestu održavanja tih događaja prije dodjele pristupa signalu. Nakladnika televizije ne sprječava se od zaključivanja iscrpnijih ugovora.

(41)

Treba osigurati da praksa pružatelja medijskih usluga pri pružanju njihovih televizijskih emitiranja informativnih programa uživo na zahtjev i dalje bude moguća i kasnije nakon prijenosa uživo, bez prilagodbe pojedinačnih programa kroz izostavljanje kratkih isječaka. Ova je mogućnost ograničena na ponudu na zahtjev istovjetnog televizijski emitiranog programa od strane istog pružatelja medijske usluge, kako se ne bi moglo koristiti za stvaranje novih poslovnih modela na zahtjev temeljenih na kratkim isječcima.

(42)

Audiovizualne medijske usluge na zahtjev različite su od televizijskog emitiranja s obzirom na izbor i kontrolu koje korisnik može provoditi, i s obzirom na učinak koji te usluge imaju na društvo (22). To opravdava uvođenje blažih propisa za audiovizualne medijske usluge na zahtjev, koji se trebaju uskladiti samo s osnovnim pravilima određenim u ovoj Direktivi.

(43)

Zbog posebne prirode audiovizualnih medijskih usluga, posebno učinka tih usluga na način na koji ljudi stvaraju svoja mišljenja, potrebno je da korisnici točno znaju tko je odgovoran za sadržaj tih usluga. Stoga je državama članicama važno da osiguraju da korisnici imaju lak i izravan pristup u svako doba informacijama o pružatelju medijske usluge. Svaka država članica treba odlučiti o praktičnim pojedinostima za način postizanja ovog cilja ne dovodeći u pitanje bilo koju drugu odnosnu odredbu zakonodavstva Zajednice.

(44)

Dostupnost štetnog sadržaja u audiovizualnim medijskim uslugama nastavlja zaokupljati pozornost zakonodavaca, medijske industrije i roditelja. Također će biti novih izazova, posebno u vezi s novim platformama i novim proizvodima. Stoga je potrebno uvesti pravila za zaštitu fizičkog, mentalnog i moralnog razvoja maloljetnika, kao i ljudskog dostojanstva u svim audiovizualnim medijskim uslugama, uključujući audiovizualne komercijalne komunikacije.

(45)

Mjere uvedene za zaštitu fizičkog, mentalnog i moralnog razvoja maloljetnika i ljudskog dostojanstva treba pažljivo staviti u ravnotežu s temeljnim pravom na slobodu izražavanja kako je određeno Poveljom o temeljnim pravima Europske unije. Cilj tih mjera, primjerice uporaba osobnih identifikacijskih brojeva (PIN oznaka), sustava za filtriranje ili označivanje, jest da se osigura odgovarajuća razina zaštite fizičkog, mentalnog i moralnog razvoja maloljetnika i ljudskog dostojanstva u vezi s audiovizualnim medijskim uslugama na zahtjev.

Preporuka o zaštiti maloljetnika i ljudskog dostojanstva i o pravu na odgovor već je priznala važnost sustava za filtriranje i označivanje i uključila je velik broj mogućih mjera u korist maloljetnika, primjerice sustavno dostavljanje korisnicima učinkovitog sustava za filtriranje, koji se može ažurirati i jednostavan je za korištenje kad se korisnici pretplate na pristup pružatelju ili opremanje pristupa uslugama koje su posebno namijenjene djeci s automatskim sustavima za filtriranje.

(46)

Pružatelji medijske usluge u nadležnosti država članica u svakom slučaju bi trebali podlijegati zabrani za prosljeđivanje dječje pornografije sukladno odredbama Okvirne odluke Vijeća od 22. prosinca 2003. o suzbijanju seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije (23).

(47)

Nijedna od odredbi koje uvodi ova Direktiva u vezi sa zaštitom fizičkog, mentalnog i moralnog razvoja maloljetnika i ljudskog dostojanstva nužno ne zahtijeva da se mjere koje su poduzete za zaštitu tih interesa provode uz prethodnu provjeru audiovizualnih medijskih usluga od strane javnih tijela.

(48)

Moguće je da audiovizualne medijske usluge na zahtjev djelomično zamijene televizijsko emitiranje. U skladu s tim one trebaju, gdje je primjenjivo, promicati proizvodnju i distribuciju europskih djela i stoga aktivno doprinijeti promicanju kulturne raznolikosti. Takva potpora europskim djelima može, na primjer, uzeti oblik financijskih doprinosa takvih usluga proizvodnji i stjecanju prava na europska djela, najmanjeg udjela europskih djela u katalozima „video na zahtjev”, ili privlačnog predstavljanja europskih djela u elektroničkim rasporedima programa. Važno je redovito preispitivati primjenu odredaba koje se odnose na promicanje europskih djela putem audiovizualnih medijskih usluga. U okviru izvješća određenih ovom Direktivom, države članice također posebno trebaju uzeti u obzir financijski doprinos tih usluga proizvodnji i stjecanju prava europskih djela, udio europskih djela u katalogu audiovizualnih medijskih usluga, i u stvarnoj potrošnji europskih djela koja nude takve usluge.

(49)

Pri određivanju „producenata koji su neovisni od nakladnika televizije” kako je određeno člankom 5. Direktive 89/552/EEZ, države članice posebno trebaju odgovarajuće uzeti u obzir kriterije, kao što je vlasništvo produkcijske tvrtke, iznos programa koje osigurava isti nakladnik televizije i vlasništvo sekundarnih prava.

(50)

Pri provedbi odredaba članka 4. Direktive 89/552/EEZ, države članice trebale bi poticati nakladnike televizije da uključe odgovarajući udio koproduciranih europskih djela ili europskih djela ne-domaćeg podrijetla.

(51)

Važno je osigurati da se kinematografska djela prenose u dogovorenim rokovima između nositelja prava i pružatelja medijskih usluga.

(52)

Dostupnost audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev povećava mogućnost izbora potrošača. Stoga se čini da izvedbena pravila koja uređuju audiovizualnu komercijalnu komunikaciju za audiovizualne medijske usluge na zahtjev nisu opravdana niti imaju smisla s tehničkog stajališta. Međutim, sva audiovizualna komercijalna komunikacija treba poštovati ne samo identifikacijska pravila već također i osnovnu razinu kvalitativnih pravila kako bi se zadovoljili jasni ciljevi javne politike.

(53)

Pravo na odgovor je primjeren pravni lijek za televizijsko emitiranje i mogao bi se isto tako primijenitii i na izravno povezanu okolinu. Preporuka o zaštiti maloljetnika i ljudskog dostojanstva i o pravu na odgovor već sadrži odgovarajuće smjernice za provedbu mjera u nacionalnom zakonodavstvu ili praksi kako bi se dovoljno osiguralo pravo na odgovor ili jednaki lijekovi u vezi s izravnim medijima.

(54)

Kako je priznala Komisija u svojoj komunikaciji o tumačenju određenih strana odredaba o televizijskom oglašavanju u direktivi „Televizija bez granica” (24), razvoj novih tehnika oglašavanja i tržišnih inovacija stvorio je nove učinkovite mogućnosti za audiovizualne komercijalne komunikacije u tradicionalnim uslugama emitiranja, koje ih možebitno osposobljavaju da konkuriraju na podjednakim tržištima s inovacijama na zahtjev.

(55)

Komercijalni i tehnološki napreci omogućavaju korisnicima povećan izbor i odgovornost u njihovoj uporabi audiovizualnih medijskih usluga. Kako bi ostali ujednačeni s ciljevima od općeg interesa, propisi trebaju osiguravati određeni stupanj prilagodljivosti u vezi s televizijskim emitiranjem. Načelo odvajanja treba se ograničiti na televizijsko oglašavanje i teletrgovinu, treba dozvoliti plasman proizvoda u određenim okolnostima, osim ako država članica ne odluči drukčije, a neka količinska ograničenja treba ukinuti. Međutim, u slučaju kad je plasman proizvoda prikriven, treba ga zabraniti. Načelo odvajanja ne treba spriječiti uporabu novih tehnika oglašavanja.

(56)

Osim prakse koja je pokrivena ovom Direktivom, Direktiva 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenim poslovnim djelovanjima poduzetnika prema potrošaču na unutarnjem tržištu (25) primjenjuje se na nepoštenu poslovnu praksu, kao što je obmanjujuća i nasrtljiva praksa u audiovizualnim medijskim uslugama. Uz to, budući da Direktiva 2003/33/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. svibnja 2003. o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica o oglašavanju i sponzorstvu duhanskih proizvoda (26), koja zabranjuje oglašavanje i sponzorstvo za cigarete i druge duhanske proizvode u tiskanim medijima, uslugama informacijskog društva i radijskog emitiranja, ne dovodi u pitanje Direktivu 89/552/EEZ, s obzirom na posebna obilježja audiovizualnih medijskih usluga, odnos između Direktive 2003/33/EZ i Direktive 89/552/EEZ treba ostati isti nakon stupanja na snagu ove Direktive. Članak 88. stavak 1. Direktive 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. studenoga 2001. o zakoniku Zajednice o lijekovima za primjenu kod ljudi (27) koji brani oglašavanje u javnosti određenih lijekova primjenjuje se, kako je određeno stavkom 5. tog članka, ne dovodeći u pitanje članak 14. Direktive 89/552/EEZ. Odnos između Direktive 2001/83/EZ i Direktive 89/552/EEZ treba ostati isti nakon stupanja na snagu ove Direktive. Nadalje, ova Direktiva ne dovodi u pitanje Uredbu (EZ) br. 1924/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o prehrambenim i zdravstvenim tvrdnjama koje se navode na hrani (28).

(57)

S obzirom na povećane mogućnosti za gledatelje da izbjegavaju oglašavanje kroz uporabu novih tehnologija kao što su digitalni osobni video snimači i povećani izbor kanala, izvedbeni propis o ubacivanju oglašavanja putem kratkih TV reklama s ciljem zaštite gledatelja više nije opravdana. Dok ova Direktiva ne treba povećati količinu prihvatljivog oglašavanja po satu, nakladnicima televizije treba omogućiti prilagodljivost u vezi s ubacivanjem tamo gdje to ne šteti cjelovitosti programa na nepropisan način.

(58)

Ova je Direktiva namijenjena zaštiti posebne prirode europske televizije, gdje se oglašavanje po mogućnosti ubacuje između programa, i stoga ograničava moguće prekide kinematografskih djela i filmova snimljenih za televiziju kao i prekide nekih vrsta programa koji još uvijek trebaju posebnu zaštitu.

(59)

Ranije postojeće ograničenje trajanja dnevnog televizijskog oglašavanja bilo je uvelike teoretsko. Ograničenje po satu važnije je budući da se također primjenjuje za vrijeme najveće gledanosti. Stoga dnevno ograničenje treba ukinuti, dok se ograničenje po satu treba zadržati za kratke televizijske oglase i kratke oglase za teletrgovinu. Čini se da ograničenje na vrijeme koje se dozvoljava kanalima za teletrgovinu ili oglašavanje više ne opravdava određeni povećani izbor za potrošače. Međutim, ograničenje od 20 % kratkih televizijskih oglasa i kratkih oglasa za teletrgovinu po satu ostaje primjenjivo. Pojam kratke TV reklame za oglašavanje smatra se televizijskim oglašavanjem u smislu članka 1. stavka (i) Direktive 89/552/EEZ kako je izmijenjeno ovom Direktivom s trajanjem od najviše 12 minuta.

(60)

Prikrivena audiovizualna komercijalna komunikacija je praksa koja je zabranjena ovom Direktivom zbog svog negativnog učinka na potrošače. Zabrana prikrivene audiovizualne komercijalne komunikacije ne pokriva zakoniti plasman proizvoda u okviru ove Direktive, gdje je gledatelj odgovarajuće obaviješten o postojanju plasmana proizvoda. To se može učiniti isticanjem činjenice da se plasman proizvoda odvija u određenom programu, na primjer putem neutralnog logotipa tvrtke.

(61)

Plasman proizvoda stvarnost je u kinematografskim djelima i audiovizualnim djelima snimljenim za televiziju, no države članice različito uređuju ovu praksu. Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za sve sudionike na tržištu, a time i potaknula konkurentnost europske medijske industrije, potrebno je donijeti pravila za plasman proizvoda. Definicija plasmana proizvoda uvedena ovom Direktivom pokriva svaki oblik audiovizualne komercijalne komunikacije koja se sastoji od uključenja ili upute na proizvod, uslugu ili njihov zaštitni znak tako da se isti prikazuje u programu, u zamjenu za plaćanje ili sličnu naknadu. Besplatno pružanje roba ili usluga, primjerice produkcijski rekviziti ili nagrade, smatraju se plasmanom proizvoda samo ako su uključene robe ili usluge od značajne vrijednosti. Plasman proizvoda podliježe istim kvalitativnim pravilima i ograničenjima koja se primjenjuju na audiovizualnu komercijalnu komunikaciju. Odlučujući kriterij za razlikovanje sponzorstva od plasmana proizvoda jest činjenica da je kod plasmana proizvoda upućivanje na proizvod ugrađeno u radnju programa, što je razlog zašto definicija u članku 1. stavku (m) Direktive 89/552/EEZ kako je izmijenjeno ovom Direktivom sadrži riječ „u”. Suprotno od toga, upućivanja na sponzora mogu se pokazati tijekom programa ali nisu dio radnje.

(62)

Plasman proizvoda trebalo bi u načelu zabraniti. Međutim, odstupanja su primjerena za neke vrste programa, na osnovi pozitivnog popisa. Država članica treba moći povući se iz tih odstupanja, u potpunosti ili djelomično, na primjer dozvoljavajući plasman proizvoda samo u programima koji nisu proizvedeni isključivo u toj državi članici.

(63)

Nadalje, sponzorstvo i plasman proizvoda trebali bi biti zabranjeni kad utječu na sadržaj programa tako da utječu na odgovornost i uredničku neovisnost pružatelja medijskih usluga. To je slučaj u vezi s tematskim plasmanom.

(64)

Pravo osoba s invaliditetom i starijih osoba na sudjelovanje i uključenost u društveni i kulturni život Zajednice neraskidivo je povezano s pružanjem dostupnih audiovizualnih medijskih usluga. Načini za postizanje dostupnosti uključuju, ali nisu ograničeni na, znakovni jezik, podnaslovljavanje, zvučni opis i lako razumljiv navigacijski izbornik.

(65)

U skladu s obvezama koje su dodijeljene državama članicama Ugovorom, one su odgovorne za prenošenje i učinkovitu provedbu ove Direktive. Države članice su slobodne izabrati odgovarajuće instrumente sukladno njihovim pravnim tradicijama i uspostavljenim strukturama, i posebno oblik njihovih nadležnih neovisnih regulatornih tijela, kako bi mogle izvršavati njihove zadatke u provedbi ove Direktive nepristrano i transparentno. Točnije, instrumenti koje su odabrale države članice trebaju doprinijeti promicanju medijskog pluralizma.

(66)

Bliska suradnja između nadležnih regulatornih tijela država članica i Komisije potrebna je kako bi se osigurala ispravna primjena ove Direktive. Slično tome bliska suradnja između država članica i između regulatornih tijela država članica posebno je važna u vezi s učinkom koji nakladnici televizije s poslovnim nastanom u jednoj državi članici mogu imati na drugu državu članicu. U slučaju kad su postupci izdavanja dozvola određeni nacionalnim zakonodavstvom i ako je njima obuhvaćeno više od jedne države članice, poželjno je da se kontakti između pojedinih tijela odvijaju prije dodjele takvih dozvola. Ta suradnja pokriva sva područja usklađena Direktivom 89/552/EEZ kako je izmijenjeno ovom Direktivom, a posebno njezinim člankom 2., člankom 2.a i člankom 3.

(67)

Budući da ciljeve ove Direktive stvaranje područja bez unutarnjih granica za audiovizualne medijske usluge koje istodobno osigurava visoku razinu zaštite ciljeva od općeg interesa, posebno zaštitu maloljetnika i ljudskog dostojanstva te promiče prava osoba s invaliditetom, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego ih se može zbog područja primjene i učinaka ove Direktive, na bolji način ostvariti na razini Zajednice, Zajednica može donijeti mjere sukladno načelu supsidijarnosti kako je određeno člankom 5. Ugovora. Sukladno načelu proporcionalnosti, kako je određeno tim člankom, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(68)

U skladu s točkom 34. Međuinstitucionalnog sporazuma o boljem zakonodavstvu (29), države članice se potiču na sastavljanje, same za sebe i u interesu Zajednice, svoje vlastite tablice, prikazujući, u mjeri u kojoj je to moguće, podudarnost između ove Direktive i mjera za prenošenje kako bi ih obznanile javnosti,

1.

Naslov se zamjenjuje sljedećim:

„Direktiva 89/552/EEZ od 3. listopada 1989. Europskog parlamenta i Vijeća o usklađivanju određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama)”

2.

Članak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 1.

Za potrebe ove Direktive:

3.

Članak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 2.

1.   Svaka država članica osigurava da su sve audiovizualne medijske usluge koje prenose pružatelji medijske usluge koji spadaju pod njezinu nadležnost usklađene s pravilima sustava zakonodavstva koje se primjenjuje na audiovizualne medijske usluge namijenjene za javnost u toj državi članici.

2.   Za potrebe ove Direktive, pružatelji medijske usluge u nadležnosti države članice su pružatelji:

3.   Za potrebe ove Direktive, smatra se da je pružatelj medijske usluge s poslovnim nastanom u jednoj od država članica u sljedećim slučajevima:

4.   Za pružatelje medijske usluge na koje se ne primjenjuje stavak 3. smatra se da spadaju pod nadležnost države članice u sljedećim slučajevima:

5.   Ako se ne može odrediti koja država članica ima nadležnost u skladu sa stavcima 3. i 4., nadležna država članica je ona u kojoj ima poslovni nastan pružatelj medijske usluge u smislu članaka od 43. do 48. Ugovora.

6.   Ova Direktiva ne primjenjuje se na audiovizualne medijske usluge namijenjene isključivo za prijem u trećim zemljama i koje javnost ne prima izravno ili neizravno standardnom korisničkom opremom u jednoj ili više država članica.”

4.

Članak 2.a mijenja se kako slijedi:

—

točka 4. Priloga „Direktive i Uredbe iz članka 3. točke (a)” zamjenjuje se sljedećim: