19/Sv. 007

HR

Službeni list Europske unije

94

L 399/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

12.12.2006.

(1)

Zajednica si je kao cilj zadala održavanje i razvoj područja slobode, sigurnosti i pravde u kojima je osigurano slobodno kretanje osoba. Za postupno uspostavljanje takvog područja, Zajednica će, među ostalim, usvojiti mjere na području pravosudne suradnje u građanskim stvarima s prekograničnim značajem koje su potrebne za pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

(2)

U skladu s člankom 65. točkom (c) Ugovora, predmetne mjere obuhvaćaju one mjere kojima se uklanjanju prepreke dobrom funkcioniranju parničnih postupaka, prema potrebi promičući usklađenost pravila o građanskom postupku koja se primjenjuju u državama članicama.

(3)

Europsko je vijeće na sastanku u Tampereu 15. i 16. listopada 1999. pozvalo Vijeće i Komisiju da pripreme novo zakonodavstvo o pitanjima koja su nužna za neometanu pravosudnu suradnju i poboljšanje pristupa pravnoj zaštiti s posebnim naglaskom, u tom kontekstu, na platne naloge.

(4)

Vijeće je 30. studenoga 2000. usvojilo zajednički program mjera Komisije i Vijeća za provedbu načela uzajamnog priznavanja odluka u građanskim i trgovačkim predmetima (3). Program predviđa mogućnost da se u Zajednici odredi specifičan, ujednačen ili usklađen postupak za donošenje sudskih odluka na određenim područjima, uključujući ono nespornih zahtjeva. To je unaprijeđeno Haškim programom, koji je Europsko vijeće usvojilo 5. studenoga 2004., u kojem se poziva na aktivan nastavak rada u vezi europskog platnog naloga.

(5)

Komisija je 20. prosinca 2002. usvojila Zelenu knjigu o postupku za europski platni nalog i mjerama kojima se pojednostavnjuju i ubrzavaju sporovi malih vrijednosti. Zelena knjiga je otvorila savjetovanje o mogućim ciljevima i karakteristikama ujednačenog ili usklađenog europskog postupka za naplatu nespornih zahtjeva.

(6)

Brza i učinkovita naplata nepodmirenih dugovanja u vezi kojih nema pravnih prijepora od ključne je važnosti za gospodarske subjekte u Europskoj uniji, budući da su zakašnjela plaćanja glavni razlog za nelikvidnost koja prijeti opstanku poduzeća, posebno malim i srednjim poduzećima, a za posljedicu ima gubitak mnogih radnih mjesta.

(7)

Sve države članice nastoje riješiti problem masovne naplate nespornih potraživanja, u većini država putem pojednostavnjenog postupka naplate platnih naloga, no sadržaj nacionalnog prava i učinkovitost unutarnjih postupaka značajno se razlikuju. Nadalje, postojeći postupci u prekograničnim slučajevima često su neprihvatljivi ili neprovedivi.

(8)

Rezultat su prepreke koje sprečavaju pristup učinkovitoj pravnoj zaštiti u prekograničnim slučajevima i narušavaju tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu zbog neuravnoteženog funkcioniranja procesnih sredstava koja su na raspolaganju vjerovnicima u različitim državama članicama, te zahtijevaju od zakonodavstva Zajednice jamstvo za jednake uvjete za vjerovnike i dužnike u cijeloj Europskoj uniji.

(9)

Svrha ove Uredbe je pojednostavnjivanje, ubrzavanje i smanjenje troškova parničenja u prekograničnim slučajevima koji se odnose na nesporne novčane tražbine uvodeći postupak europskog platnog naloga u svim državama članicama određivanjem minimalnih standarda čije poštovanje nepotrebnima čini bilo kakve međupostupke u državama članicama izvršenja prije priznavanja i izvršenja.

(10)

Postupak utvrđen ovom Uredbom trebao bi poslužiti kao dodatno i neobvezno sredstvo tužitelju, koji ima slobodu pokrenuti postupak kojeg predviđa nacionalno pravo. U skladu s tim, ovom se Uredbom ne zamjenjuju i ne usklađuju postojeći mehanizmi za naplatu nespornih zahtjeva u skladu s nacionalnim pravom.

(11)

Postupak bi se u najvećoj mogućoj mjeri trebao temeljiti na korištenju standardnih obrazaca u svakoj komunikaciji između suda i strana u svrhu olakšavanja postupka i omogućivanja korištenja automatskom obradom podataka.

(12)

Prilikom donošenja odluke o sudovima koji su nadležni za izdavanje europskog platnog naloga, države bi članice trebale u obzir uzeti potrebu za osiguravanjem pristupa pravnoj zaštiti.

(13)

Prilikom primjene europskog platnog naloga, tužitelj bi trebao pružiti informacije koje dovoljno jasno određuju i potkrepljuju tražbinu kako bi se tuženiku omogućilo da na temelju tih informacija odluči hoće li ili neće osporiti tražbinu.

(14)

U tom kontekstu, tužitelj bi obvezno trebao priložiti opis dokaza koji potkrepljuju tražbinu. U tu bi svrhu obrazac zahtjeva trebao sadržavati čim detaljniji popis dokaza koji se obično prilažu prilikom novčanih tražbina.

(15)

Podnošenje zahtjeva za europski platni nalog trebalo bi pretpostavljati plaćanje svih sudskih taksi.

(16)

Na temelju informacija koje su navedene u obrascu zahtjeva, sud bi zahtjev trebao ispitati, uključujući pitanje nadležnosti i opis dokaza. To bi sudu omogućilo da prima facie ispita osnovanost tražbine i, među ostalim, isključi očigledno neosnovane tražbine ili neprihvatljive zahtjeve. Ispitivanje ne bi trebao provoditi sudac.

(17)

Na odbijanje zahtjeva neće postojati pravo žalbe. Međutim, to ne isključuje mogućnost za preispitivanje odluke kojom se odbija zahtjev na istom stupnju nadležnosti u skladu s nacionalnim pravom.

(18)

Europski bi platni nalog trebao tuženika upoznati s njegovim mogućnostima za podmirenje iznosa dosuđenoga tužitelju ili za ulaganje prigovora u roku od 30 dana ako želi osporiti tražbinu. Osim što mu treba pružiti potpune informacije koje se tiču tražbine a koje je dostavio tužitelj, tuženika bi trebalo savjetovati o pravnom značaju europskog platnog naloga, a posebno o konkretnim posljedicama neosporavanja zahtjeva.

(19)

Zbog razlika među državama članicama u građanskom postupku, a posebno u pravilima koja uređuju dostavu pismena, potrebno je odrediti posebne i detaljne minimalne standarde koje bi se trebale primjenjivati u postupku za europski platni nalog. Za dostavu europskog platnog naloga posebno ne bi se trebao smatrati dovoljnim bilo koji način koji se, s obzirom na ispunjavanje tih standarda, na bilo koji način temelji na pravnim fikcijama.

(20)

Sve metode dostavljanja koje su navedene u člancima 13. i 14. odlikuju se ili potpunom sigurnošću (članak 13.) ili vrlo visokim stupnjem vjerojatnosti (članak 14.) da je dostavljeno pismeno došlo do adresata.

(21)

Smatra se da osobno uručivanje osobama koje nisu tuženik u skladu s člankom 14. stavkom 1. točkama (a) i (b) ispunjava zahtjeve tih odredaba samo ako su dotične osobe stvarno prihvatile/primile europski platni nalog.

(22)

Članak 15. bi se trebao primjenjivati za slučajeve u kojima se tuženik ne može sam zastupati na sudu, kao u slučaju pravne osobe, te kada je osoba koja zastupa tuženika određena zakonom, kao i za slučajeve u kojima je tuženik ovlastio drugu osobu, posebno odvjetnika, da ga zastupa u određenom sudskom postupku.

(23)

Tuženik može uložiti prigovor koristeći se standardnim obrascem koji je utvrđen ovom Uredbom. Međutim, sudovi bi trebali uzeti u obzir bilo kakav prigovor u pisanom obliku jasnog sadržaja.

(24)

Prigovor podnesen u vremenskom roku trebao bi obustaviti postupak europskog platnog naloga i dovesti do automatskog prijenosa slučaja u redovni građanski postupak, osim ako tužitelj nije izričito zatražio da se postupak u tom slučaju okonča. Za potrebe ove Uredbe, poimanje redovnoga građanskog postupka ne bi trebalo nužno tumačiti u smislu nacionalnog zakonodavstva.

(25)

Nakon isteka vremenskog roka za podnošenje prigovora, u određenim izvanrednim slučajevima tuženik bi trebao imati pravo zahtijevati preispitivanje europskog platnog naloga. U izvanrednim slučajevima preispitivanje ne bi trebalo značiti da je tuženiku dana druga prilika za osporavanje tražbine. Tijekom postupka preispitivanja, osnovanost tražbine ne bi trebalo procjenjivati izvan osnova koji proizlaze iz izvanrednih okolnosti na koje se poziva tuženik. Ostale bi izvanredne okolnosti mogle uključivati slučajeve u kojima se europski platni nalog temelji na lažnim informacijama koje su navedene u obrascu zahtjeva.

(26)

Sudske takse iz članka 25. ne bi trebale uključivati, na primjer, odvjetničke troškove ili troškove za dostavljanje dokumenata subjekta koji nije sud.

(27)

Europski platni nalog izdan u jednoj državi članici a koji je postao izvršiv, u svrhu izvršenja bi trebalo smatrati kao da je izdan u onoj državi članici u kojoj se izvršenje traži. Uzajamno povjerenje u pravosuđe država članica utemeljuje presudu suda jedne države članice da su svi uvjeti za izdavanje europskog platnog naloga ispunjeni, kako bi se omogućilo izvršenje naloga u svim ostalim državama članicama bez sudske kontrole ispravnosti primjene minimalnih postupovnih standarda u državi članici u kojoj se nalog treba izvršiti. Ne dovodeći u pitanje odredbe iz ove Uredbe, posebno minimalne standarde određene u članku 22. stavcima 1. i 2. i članku 23., postupci za izvršenje europskog platnog naloga i dalje bi trebali biti uređeni nacionalnim pravom.

(28)

Za potrebe određivanja rokova primjenjuje se Uredba (EEZ-a, Euratoma) br. 1182/71 Vijeća od 3. lipnja 1971. o utvrđivanju pravila obzirom na rokove, datume i istek rokova (4). Tuženika bi o tome trebalo savjetovati i obavijestiti da se u obzir uzimaju neradni dani države članice u kojoj se nalazi sud koji izdaje europski platni nalog.

(29)

Budući da cilj ove Uredbe, posebno uspostava ujednačeno brzog i učinkovitog mehanizma za naplatu nespornih novčanih tražbina u cijeloj Europskoj uniji, države članice ne mogu postići u dovoljnoj mjeri, iz čega proizlazi da se, s obzirom na opseg i učinke ove Uredbe, isti uspješnije može ostvariti na razini Zajednice, Zajednica može usvojiti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. Ugovora o osnivanju Europske Zajednice. U skladu s načelom proporcionalnosti koje je propisano istim člankom, ova Uredba ne obuhvaća više no što je potrebno za postizanje tog cilja.

(30)

Mjere potrebne za provođenje ove Uredbe trebalo bi usvojiti u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (5).

(31)

Ujedinjeno Kraljevstvo i Irska, u skladu s člankom 3. Protokola o položaju Ujedinjenog Kraljevstva i Irske koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, obavijestili su o svojoj želji za sudjelovanjem u usvajanju i primjeni ove Uredbe.

(32)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola o položaju Danske koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, Danska ne sudjeluje u usvajanju ove Uredbe, koja za nju nije obvezujuća te ona ne podliježe njezinoj primjeni,

(a)

pojednostavnjivanje, ubrzavanje i smanjenje troškova parničenja u prekograničnim slučajevima koji se odnose na nesporne novčane tražbine uspostavljanjem postupka europskog platnog naloga;

i

(b)

omogućivanje slobodnog protoka europskih platnih naloga u svim državama članicama određivanjem minimalnih standarda čije poštovanje nepotrebnim čini bilo kakve među-postupke u državama članicama izvršenja prije priznavanja i izvršenja.

(a)

imovinska prava koja proizlaze iz bračne veze, oporuka ili nasljeđivanja;

(b)

stečaj, postupke koji se odnose na likvidaciju nelikvidnih društava i drugih pravnih osoba, sudske nagodbe i slične postupke;

(c)

socijalnu sigurnost;

(d)

tražbine koje proizlaze iz izvanugovornih obveza, osim ako:

1.

„država članica porijekla” znači država članica u kojoj je izdan europski platni nalog;

2.

„država članica izvršenja” znači država članica u kojoj se zahtijeva izvršenje europskog platnog naloga;

3.

„sud” znači bilo koje tijelo u državi članici koje je nadležno za europske platne naloge ili bilo koje drugo s tim povezano pitanje;

4.

„sud porijekla” znači sud koji izdaje europski platni nalog.

(a)

imena i adrese stranaka i, prema potrebi, njihovih zastupnika, te suda pred kojim je zahtjev podnesen;

(b)

iznos tražbine, uključujući glavnicu te, prema potrebi, kamate, ugovorne kazne i troškove;

(c)

ako se na tražbine zahtijevaju kamate, kamatna stopa i razdoblje za koje se kamate potražuju, osim u slučaju da se zakonske kamate automatski dodaju glavnici u skladu s pravom države članice porijekla;

(d)

temelj zahtjeva, uključujući opis okolnosti na koje se poziva kao osnova za zahtjev i, prema potrebi, kamate koje se potražuju;

(e)

opis dokaza koji potkrepljuju tražbinu;

(f)

temelj za nadležnost;

i

(g)

prekograničnu prirodu slučaja u smislu članka 3.

(a)

nisu ispunjeni zahtjevi iz članaka 2., 3., 4., 6. i 7.;

ili

(b)

je tražbina očigledno neosnovana;

ili

(c)

tužitelj ne pošalje odgovor u roku koji je odredio sud u skladu s člankom 9. stavkom 2.;

ili

(d)

tužitelj ne pošalje odgovor u roku koji je odredio sud ili odbije prijedlog suda, u skladu s člankom 10.

(a)

tužitelju plati iznos koji je naveden u nalogu;

ili

(b)

ospori nalog tako što na sudu porijekla uloži prigovor, koji mora biti poslan unutar 30 dana od dostave naloga tuženiku.

(a)

je nalog izdan isključivo na temelju podataka koje je pružio tužitelj i koje sud nije potvrdio;

(b)

je nalog postao izvršiv, osim ako se pred sudom ne uloži prigovor u skladu s člankom 16.;

(c)

u slučaju kada je prigovor uložen, postupak se nastavlja na nadležnim sudovima država članica porijekla u skladu s pravilima običnoga građanskog postupka, osim ako tužitelj ne zahtjeva da se u tom slučaju postupak okonča.

(a)

osobnom dostavom s potvrdom preuzimanja, koja uključuje datum primitka, a koju potpisuje tuženik;

(b)

osobnom dostavom koja se potvrđuje ispravom koju potpisuje nadležna osoba koja je izvršila dostavu a u kojoj se navodi da je tuženik preuzeo dokument ili ga je odbio preuzeti bez zakonitog obrazloženja, te datuma dostave;

(c)

dostava poštom koja je potvrđena priznanicom koja uključuje datum primitka a koju potpisuje i vraća tuženik;

(d)

dostava elektroničkim putem kao što je faks uređaj ili elektronička pošta, koja je potvrđena priznanicom, uključujući datum primitka, a koju potpisuje i vraća tuženik.

(a)

osobnom dostavom na tuženikovu osobnu adresu osobama koje žive u istom kućanstvu kao tuženik ili su u njemu zaposlene;

(b)

u slučaju samozaposlenog tuženika ili pravne osobe, osobnom dostavom u tuženikov poslovni prostor osobama koje tuženik zapošljava;

(c)

odlaganjem naloga u tuženikov poštanski sandučić;

(d)

pohranjivanjem naloga u poštanskom uredu ili kod nadležnog javnog tijela, uz obavijest o tom pohranjivanju koja se dostavlja u tuženikov poštanski sandučić, pod uvjetom da se u pisanoj obavijesti jasno navede da se radi o sudskoj ispravi ili da se navede pravni učinak obavijesti, odnosno da se radi o dostavi sudskih dokumenta te da počinju teći rokovi;

(e)

dostava poštom bez dokaza iz stavka 3. u slučaju kada tuženik ima adresu u državi članici porijekla;

(f)

dostava elektroničkim putem koja se potvrđuje automatskom potvrdom dostave, pod uvjetom da je tuženik unaprijed izričito prihvatio takav način dostave.

(a)

dokumentom koji je potpisala nadležna osoba koja je izvršila dostavu, u kojem se navode:

ili

(b)

priznanica osobe kojoj je dokument dostavljen, na temelju stavka 1. točke (a) i (b).

(a)

ili

(b)

ne svojom krivnjom, tuženik je bio spriječen uložiti prigovor na tražbinu zbog više sile ili zbog izvanrednih okolnosti,

(a)

primjerak europskog platnog naloga koji je sud porijekla proglasio izvršivim, koji udovoljava nužnim uvjetima za utvrđivanje njegove vjerodostojnosti;

i

(b)

prema potrebi, prijevod europskog platnog naloga na službeni jezik države članice porijekla ili, ako u dotičnoj državi članici postoji nekoliko službenih jezika, službeni jezik ili jedan od službenih jezika koji se koristi u sudskom postupku mjesta gdje se zahtjeva izvršenje, u skladu s pravom dotične države članice, ili na drugi jezik za koji je država članica izvršenja navela da je prihvatljiv. Svaka država članica može navesti službeni jezik ili jezike institucija Europske unije koji nisu materinski i koji država može prihvatiti za europski platni nalog. Prijevod ovjerava za to kvalificirana osoba u jednoj od država članica.

(a)

je ranija odluka ili raniji nalog uključivala/o isti temelj za pokretanje postupka između istih strana;

i

(b)

ranija odluka ili raniji nalog ispunjava uvjete potrebne za priznavanje u državi članici izvršenja;

i

(c)

se proturječnost nije mogla iskoristiti kao prigovor u sudskom postupku u državi članici porijekla.

(a)

ograničiti izvršenje postupka na zaštitne mjere;

ili

(b)

uvjetovati izvršenje pod uvjetima osiguranja koje sam odredi;

ili

(c)

u izvanrednim okolnostima, obustaviti postupak izvršenja.

(a)

za tužitelja u vezi s zahtjevom za europski platni nalog;

(b)

za tuženika u vezi s prigovorom na europski platni nalog.

(a)

troškovima dostave dokumenata;

i

(b)

tijelima koja su nadležna za izvršenje iz članaka 21., 22. i 23.,

(a)

sudovima koji su nadležni za izdavanje europskog platnog naloga;

(b)

postupku preispitivanja i nadležnim sudovima u svrhu primjene članka 20.;

(c)

sredstvima komunikacije koja su prihvaćena u svrhu postupka europskog naloga za plaćanje i na raspolaganju sudovima;

(d)

prihvaćenim jezicima u skladu s člankom 21. stavkom 2. točkom (b).