32006L0049

DIREKTIVA 2006/49/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 14. lipnja 2006.

o adekvatnosti kapitala investicijskih društava i kreditnih institucija (preinačeno)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 47., stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke (2),

nakon savjetovanja s Odborom regija,

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora (3),

budući da:

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

POGLAVLJE I.

Predmet, područje primjene i definicije

Odjeljak 1.

Predmet i područje primjene

Članak 1.

1.   Ovom se Direktivom utvrđuju zahtjevi u vezi s adekvatnosti kapitala koji se primjenjuju za investicijska društva i kreditne institucije te pravila za njihov izračun i pravila za njihov bonitetni nadzor. Države članice su dužne primjenjivati zahtjeve ove Direktive na investicijska društva i kreditne institucije kako je definirano člankom 3.

2.   Država članica ima pravo nametnuti dodatne ili strože zahtjeve onim investicijskim društvima i kreditnim institucijama koje je ovlastila.

Članak 2.

1.   U skladu s člancima 18., 20., od 22. do 32., 34. i 39. ove Direktive, članci od 68. do 73. Direktive 2006/48/EZ primjenjuju se mutatis mutandis na investicijska društva. Prilikom primjene članaka od 70. do 72. Direktive 2006/48/EZ na investicijska društva, svaka uputa na matičnu kreditnu instituciju u državi članici tumači se kao uputa na matično investicijsko društvo u državi članici, a svaka uputa na matičnu kreditnu instituciju unutar EU-a tumači se kao uputa na matično investicijsko društvo unutar EU-a.

Kad kreditna institucija za matično poduzeće ima matično investicijsko društvo unutar države članice, zahtjevi na konsolidiranoj osnovi u skladu s člancima od 71. do 73. Direktive 2006/48/EZ primjenjuju se samo na to matično investicijsko društvo.

Kad investicijsko društvo za matično poduzeće ima matičnu kreditnu instituciju unutar države članice, zahtjevi na konsolidiranoj osnovi u skladu s člancima od 71. do 73. Direktive 2006/48/EZ primjenjuju se samo na tu matičnu kreditnu instituciju.

Kad financijsko holding društvo kao društva kćeri ima i kreditnu instituciju i investicijsko društvo, zahtjevi na temelju konsolidiranog financijskog stanja financijskog holding društva primjenjuju se na kreditnu instituciju.

2.   Kad grupa iz poglavlja 1. ne uključuje kreditne institucije, Direktiva 2006/48/EZ se primjenjuje prema sljedećim uvjetima:

Odjeljak 2.

Definicije

Članak 3.

1.   Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

U smislu primjene nadzora na konsolidiranoj osnovi, pojam „investicijsko društvo” uključuje investicijska društva iz trećih zemalja.

Za potrebe točke (e) financijski instrumenti uključuju kako osnovne financijske instrumente ili novčane instrumente tako i derivatne financijske instrumente čija se vrijednost izvodi iz cijene osnovnog financijskog instrumenta na koji se odnose, ili tečaja, indeksa ili cijene drugog instrumenta na koji se odnose, te obuhvaćaju najmanje one instrumente koji su navedeni u odjeljku C Priloga I. Direktivi 2004/39/EZ.

2.   Pojmovi „matično poduzeće”, „poduzeće kći”, „društvo za upravljanje imovinom” i „financijska institucija” odnose se na poduzeća kako su definirana člankom 4. Direktive 2006/48/EZ.

Pojmovi „financijsko holding društvo”, „matično financijsko holding društvo u državi članici”, „matično financijsko holding društvo unutar EU” i „poduzeće za pomoćne usluge” odnose se na poduzeća definirana člankom 4. Direktive 2006/48/EZ, pri čemu se svaka uputa na kreditne institucije tumači kao uputa na institucije.

3.   Za potrebe primjene Direktive 2006/48/EZ na grupe iz članka 2. stavka 1. koje ne uključuju kreditne institucije, vrijede sljedeće definicije:

POGLAVLJE II.

Temeljni kapital

Članak 4.

Za potrebe ove Direktive „temeljni kapital” se sastoji od stavki navedenih u članku 57. stavcima (a) i (b) Direktive 2006/48/EZ.

Članak 5.

1.   Investicijsko društvo koje za svoj račun ne trguje nikakvim financijskim instrumentima, niti ima čvrstu obvezu preuzimanja izdanja financijskih instrumenata, ali koje upravlja novcem i/ili vrijednosnim papirima klijenata te pruža jednu ili više sljedećih usluga, mora imati početni kapital u visini od 125 000 EUR:

2.   Nadležna tijela mogu investicijskom društvu koje izvršava naloge investitora za kupoprodaju financijskih instrumenata dozvoliti da takve instrumente drži za vlastiti račun ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

Držanje pozicija u financijskim instrumentima kojima se aktivno ne trguje, već ih se drži za ulaganja vlastitih sredstava, ne smatra se trgovanjem u smislu usluga navedenih u stavku 1. ili u smislu stavka 3.

3.   Države članice mogu iznos iz stavka 1. sniziti na 50 000 EUR u slučajevima kada društvo nije ovlašteno upravljati novcem ili vrijednosnim papirima klijenata, trgovati za vlastiti račun ili preuzimati izdanja vrijednosnih papira uz čvrstu obvezu.

Članak 6.

Lokalna poduzeća moraju imati početni kapital od 50 000 EUR ako uživaju slobodu poslovnoga nastana ili slobodu pružanja usluga navedenih u člancima 31. i 32. Direktive 2004/39/EZ.

Članak 7.

Društva iz članka 3. stavka 1. točke (b) podtočke iii. moraju imati pokriće u jednom od navedenih oblika:

Komisija periodički preispituje iznose iz prvog podstavka kako bi uzela u obzir promjene u Europskom indeksu potrošačkih cijena koji objavljuje Eurostat, i to u skladu i istodobno s provođenjem prilagodbi koje su propisane člankom 4. stavkom 7. Direktive 2002/92/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 9. prosinca 2002. o posredovanju u osiguranju (10).

Članak 8.

Ako je društvo iz članka 3. stavka 1. točke (b) podtočke iii. registrirano i u skladu s Direktivom 2002/92/EZ, dužno se pridržavati članka 4. stavka 3. te Direktive te imati pokriće u jednom od navedenih oblika:

Članak 9.

Sva investicijska društva osim onih koja su obuhvaćena člancima od 5. do 8. moraju imati početni kapital u iznosu od 730 000 EUR.

Članak 10.

1.   Odstupajući od odredbi članka 5. stavaka 1. i 3. te članaka 6. i 9., države članice mogu produžiti ovlaštenja investicijskih društava i društava iz članka 6. koja su postojala prije 31. prosinca 1995., a čija su vlastita sredstva manja od iznosa početnog kapitala koja su za ta društva propisana člankom 5. stavcima 1. i 3. te člancima 6. i 9.

Vlastita sredstva takvih društava ili investicijskih društava ne smiju pasti ispod najviše referentne razine izračunate nakon dana obavijesti iz Direktive 93/6/EEZ. Kao referentna razina uzima se prosječna dnevna razina vlastitih sredstava, izračunata za razdoblje od šest mjeseci prije dana izračuna. Ista se izračunava svakih šest mjeseci za odgovarajuće prethodno razdoblje.

2.   Ako kontrolu nad društvom iz stavka 1. preuzme neka druga fizička ili pravna osoba od one koja ga je prethodno kontrolirala, vlastita sredstva spomenutog društva moraju dosezati barem onu razinu koja je za njih propisana člankom 5. stavcima 1. i 3. te člancima 6. i 9., osim u slučaju prvog prijenosa putem nasljedstva izvršenog nakon 31. prosinca 1995. uz odobrenje nadležnih tijela, i to samo za razdoblje od najviše 10 godina od dana prijenosa.

3.   Kad u određenim posebnim okolnostima te uz odobrenje nadležnih tijela dođe do spajanja dvaju ili više investicijskih društava i/ili društava koja su obuhvaćena člankom 6., vlastita sredstva društva nastalog spajanjem ne moraju dosezati razinu koja je propisana člankom 5. stavcima 1. i 3. te člancima 6. i 9.Međutim, tijekom svakog razdoblja u kojem nije dosegnuta razina propisana člankom 5. stavcima 1. i 3. te člancima 6. i 9., vlastita sredstva novonastalog društva ne smiju pasti ispod ukupnog iznosa vlastitih sredstava udruženih poduzeća u trenutku njihovog spajanja.

4.   Vlastita sredstva investicijskih društava i društava koja su obuhvaćena člankom 6. ne smiju pasti ispod razine koja je za njih propisana člankom 5. stavcima 1. i 3., člancima 6. i 9. te stavcima 1. i 3. ovog članka.

U slučaju da vlastita sredstva takvih društava padnu ispod spomenute razine, nadležna tijela mogu, kad to okolnosti opravdavaju, takvim društvima odobriti određeno ograničeno razdoblje da poprave nastala odstupanja ili prestanu s obavljanjem svojih djelatnosti.

POGLAVLJE III.

Knjiga trgovanja

Članak 11.

1.   Knjiga trgovanja institucije mora obuhvaćati sve pozicije u financijskim instrumentima ili robi koje se drže s namjerom trgovanja ili omeđivanja rizika drugih stavki knjige trgovanja, a koje ne podliježu nikakvim ograničavajućim sporazumima o trgovanju ili postoji mogućnost za ograničavanje njihovog rizika.

2.   Pozicije koje se drže s namjerom trgovanja su one pozicije koje se drže isključivo s ciljem njihove kratkoročne preprodaje i/ili s ciljem ostvarivanja dobiti od stvarnih ili očekivanih kratkoročnih razlika između kupovnih i prodajnih cijena ili drugih promjena u cijenama ili kamatnim stopama. Pojmom „pozicije” obuhvaćene su kako pozicije u vlastitom trgovanju tako i pozicije koje proizlaze iz pružanja usluga klijentima i održavanja tržišta.

3.   Namjera trgovanja utvrđuje se na temelju strategija, politika i postupaka koje je pojedina institucija uspostavila za upravljanja pozicijom ili portfeljem u skladu s dijelom A Priloga VII.

4.   Institucije uspostavljaju i održavaju sustave i kontrole za upravljanje knjigom trgovanja u skladu s dijelovima B i D Priloga VII.

5.   U knjigu trgovanja mogu biti uključena unutarnja omeđivanja rizika, pri čemu se primjenjuje dio C Priloga VII.

POGLAVLJE IV.

Vlastita sredstva

Članak 12.

„Izvorna vlastita sredstva” znači zbroj točaka (a) do (c) umanjen za zbroj točaka (i) do (k) članka 57. Direktive 2006/48/EZ.

Komisija do 1. siječnja 2009. Europskom parlamentu i Vijeću podnosi odgovarajući prijedlog izmjena ovog poglavlja.

Članak 13.

1.   U skladu sa stavcima od 2. do 5. ovog članka te člancima od 14. do 17., vlastita sredstva investicijskih društava i kreditnih institucija određuju se u skladu s Direktivom 2006/48/EZ.

Osim toga, prvi se podstavak odnosi na investicijska društva koja nemaju jedan od pravnih oblika navedenih u članku 1. stavku 1. Četvrte direktive Vijeća 78/660/EEZ od 25. srpnja 1978. o godišnjim financijskim izvještajima za određene vrste trgovačkih društava (11).

2.   Odstupajući od odredbi stavka 1., nadležna tijela institucijama koje su se dužne pridržavati stopa obveznog kapitala izračunanih u skladu s člancima 21. i od 28. do 32. te prilozima I. i od III. do VI., mogu isključivo za te potrebe dozvoliti primjenu alternativnog načina određivanja vlastitih sredstava. Ni jedan dio vlastitih sredstava iskorištenih u tu svrhu ne smije se istodobno koristiti za ostvarivanje drugih propisanih stopa obveznog kapitala.

Takav alternativni način određivanja predstavlja postavke navedene pod točkama od (a) do (c) ovog podstavka, umanjene za postavku pod točkom (d), pri čemu je odluka o oduzimanju te posljednje postavke prepuštena volji nadležnih tijela:

3.   Podređeni kreditni kapital iz točke (c) drugog podstavka stavka 2. mora imati početno dospijeće od najmanje dvije godine. Taj kapital mora biti u cijelosti uplaćen, a ugovor o kreditu ne smije sadržavati nikakvu klauzulu kojom je predviđeno da u određenim okolnostima, osim u slučaju likvidacije institucije, predmetni dug dospijeva za plaćanje prije ugovorenog datuma otplate, osim kad je takva otplata odobrena od strane nadležnih tijela. Niti glavnica niti kamate na takav podređeni kapital ne mogu se otplaćivati ako bi takva otplata značila da će vlastita sredstva predmetne institucije iznositi manje od 100 % cjelokupnog obveznog kapitala za tu instituciju.

Osim toga, institucija je dužna izvijestiti nadležna tijela o svim otplatama takvog podređenog kreditnog kapitala čim iznos njezinih vlastitih sredstava padne ispod 120 % za nju propisanog cjelokupnog obveznog kapitala.

4.   Podređeni kreditni kapital iz točke (c) drugog podstavka stavka 2. ne smije prelaziti maksimum od 150 % izvornih vlastitih sredstava preostalih za ostvarenje stopa obveznog kapitala izračunanih u skladu s člancima 21. i od 28. do 32. te prilozima I. i od III. do VI., te se tom maksimalnom iznosu može približiti samo pod određenim okolnostima koje su prihvatljive nadležnim tijelima.

5.   Nadležna tijela mogu institucijama dozvoliti da podređeni kreditni kapital iz točke (c) drugog podstavka stavka 2. zamijene točkama od (d) do (h) članka 57. Direktive 2006/48/EZ.

Članak 14.

1.   Nadležna tijela investicijskim društvima mogu dozvoliti da prijeđu gornju granicu podređenog kreditnog kapitala propisanu člankom 13. stavkom 4., ako to ocijene adekvatnim u smislu bonitetnog nadzora te pod uvjetom da ukupni zbroj takvog podređenog kreditnog kapitala i svih postavki iz članka 13. stavka 5. ne prelazi 200 % izvornih vlastitih sredstava preostalih za ostvarenje stopa obveznog kapitala izračunatih u skladu s člancima 21. i od 28. do 32. te prilozima I. i od III. do VI., ili 250 % istog iznosa u slučajevima kad investicijska društva prilikom izračunavanja vlastitih sredstva oduzimaju postavku iz točke (d) članka 13. stavka 2.

2.   Nadležna tijela mogu dozvoliti da kreditna institucija prijeđe gornju granicu podređenog kreditnog kapitala propisanu člankom 13. stavkom 4., ako to ocijene prikladnim u smislu bonitetnog nadzora te pod uvjetom da ukupni zbroj takvog podređenog kreditnog kapitala i točaka od (d) do (h) članka 57. Direktive 2006/48/EZ ne prelazi 250 % izvornih vlastitih sredstava preostalih za ostvarenje stopa obveznog kapitala izračunatih u skladu s člancima od 28. do 32. te prilozima I. i od III. do VI. ovoj Direktivi.

Članak 15.

U nelikvidna sredstva iz točke (d) drugog podstavka članka 13. stavka 2. ubrajaju se:

Za potrebe točke (b), u slučajevima kad se udjeli u kreditnoj ili financijskoj instituciji drže privremeno s namjerom pružanja financijske pomoći prilikom njezine reorganizacije i sanacije, nadležna tijela mogu se odreći primjene ovog članka. Isto mogu učiniti i u slučaju onih dionica koje su uključene u knjigu trgovanja investicijskih društava.

Članak 16.

Investicijska društva koja su dio grupe kojoj je odobreno izuzeće predviđeno člankom 22. vlastita sredstva izračunavaju u skladu s člancima od 13. do 15., i to pod sljedećim uvjetima:

Članak 17.

1.   Kad institucija izračunava iznose rizikom ponderirane izloženosti za potrebe Priloga II. ovoj Direktivi i u skladu s člancima od 84. do 89. Direktive 2006/48/EZ, tada za potrebe izračuna predviđenog točkom 4. dijela 1. Priloga VII. Direktivi 2006/48/EZ vrijedi sljedeće:

Za potrebe točke (a) za takve se institucije takve ispravke ne uključuju u vlastita sredstva osim u skladu s odredbama ovog stavka.

2.   Za potrebe ovog članka primjenjuju se odredbe članaka 153. i 154. Direktive 2006/48/EZ.

POGLAVLJE V.

Odjeljak 1.

Odredbe za pokriće rizika

Članak 18.

1.   Institucije moraju imati vlastita sredstva čiji je iznos uvijek veći od ili jednak zbroju:

2.   Odstupajući od odredbi stavka 1., nadležna tijela mogu dozvoliti institucijama da stope obveznog kapitala za stavke iz knjige trgovanja izračunavaju u skladu s člankom 75. točkom (a) Direktive 2006/48/EZ te točkama 6., 7. i 9. Priloga II. ovoj Direktivi, u slučajevima kad poslovanje iz knjige trgovanja ispunjava sljedeće uvjete:

3.   Prilikom izračunavanja udjela poslova trgovanja u cjelokupnom poslovanju u smislu točaka (a) i (c) stavka 2. nadležna se tijela mogu pozvati bilo na opseg kombiniranog bilančnog i vanbilančnog poslovanja, na račun dobiti i gubitka ili na vlastita sredstva predmetnih institucija, bilo na kombinaciju navedenih mjera. Prilikom procjene opsega bilančnog i vanbilančnog poslovanja dužnički se vrijednosni papiri vrednuju prema njihovoj tržišnoj cijeni ili vrijednosti glavnice, vlasnički vrijednosni papiri prema tržišnoj cijeni, a derivatni financijski instrumenti prema nominalnoj ili tržišnoj vrijednosti osnovnih financijskih instrumenata na koje se odnose. Kratke i duge pozicije se zbrajaju bez obzira na njihov predznak.

4.   Ako se dogodi da institucija na duže vremensko razdoblje prijeđe jednu ili obje granice iz stavka 2. točaka (a) i (b) ili jednu ili obje granice iz stavka 2. točke (c), institucija mora ispuniti zahtjeve koji su propisani stavkom 1. točkom (a) za poslove trgovanja te o tome obavijestiti nadležna tijela.

Članak 19.

1.   Za potrebe točke 14. Priloga I., dužničkim se vrijednosnim papirima koji su izdani od strane subjekata navedenih u tablici 1. Priloga I., ovisno o volji državnih vlasti, može dodijeliti ponder 0 % kad ti dužnički vrijednosni papiri glase na domaću valutu i u toj su valuti i uplaćeni.

2.   Odstupajući od točaka 13. i 14. Priloga I., države članice mogu propisati zahtjeve za posebne rizike za sve obveznice na koje se odnose točke od 68. do 70. dijela 1. Priloga VI. Direktivi 2006/48/EZ, koji su jednaki zahtjevima za posebne rizike za kvalificirane stavke s jednakim preostalim dospijećem kao i takve obveznice, umanjenim u skladu s postocima iz točke 71. dijela 1. Priloga VI. toj Direktivi.

3.   Ako, kako je propisano točkom 52. Priloga I., nadležna tijela ocijene subjekt za zajednička ulaganja (CIU) iz treće zemlje prihvatljivim, nadležna tijela druge države članice mogu iskoristiti takvo odobrenje bez provođenja vlastite procjene.

Članak 20.

1.   U skladu sa stavcima 2., 3. i 4. ovog članka te članku 34. ove Direktive, zahtjevi iz članka 75. Direktive 2006/48/EZ primjenjuju se za investicijska društva.

2.   Odstupajući od stavka 1., nadležna tijela investicijskim društvima koja nisu ovlaštena za pružanje investicijskih usluga navedenih pod točkama 3. i 6. odjeljka A Priloga I. Direktivi 2006/39/EZ mogu dozvoliti da prikažu vlastita sredstva koja su uvijek viša od ili jednaka:

3.   Odstupajući od stavka 1., nadležna tijela investicijskim društvima koja imaju početni kapital propisan člankom 9., ali spadaju u sljedeće kategorije, mogu dozvoliti da prikažu vlastita sredstva koja su uvijek viša od ili jednaka ukupnom zbroju propisanih stopa obveznog kapitala iz točaka od (a) do (c) članka 75. Direktive 2006/48/EZ i iznosu koji je propisan člankom 21. ove Direktive:

4.   Investicijska društva iz stavaka 2. i 3. i dalje podliježu svim drugim odredbama koje se tiču operativnog rizika iz Priloga V. Direktivi 2006/48/EZ.

5.   Članak 21. primjenjuje se samo za investicijska društva na koja se odnose stavci 2. i 3. ili članak 46., i to na način kako je tamo navedeno.

Članak 21.

Investicijska društva moraju imati vlastita sredstva koja su jednaka četvrtini stalnih općih troškova društva u prethodnoj godini.

Nadležna tijela taj zahtjev mogu prilagoditi u slučaju materijalne promjene u poslovanju društva u odnosu na prethodnu godinu.

U slučaju kad je od početka poslovanja društva prošlo manje od godinu dana, vlastita sredstva moraju biti jednaka četvrtini stalnih općih troškova predviđenih poslovnim planom, osim ako nadležna tijela zahtijevaju prilagodbu tog plana.

Odjeljak 2.

Primjena zahtjeva na konsolidiranoj osnovi

Članak 22.

1.   Nadležna tijela koje su zadužena ili ovlaštena za vršenje nadzora nad grupama iz članka 2. na konsolidiranoj osnovi, mogu u pojedinačnim slučajevima odustati od primjene kapitalnih zahtjeva tj. stopa obveznog kapitala na konsolidiranoj osnovi pod uvjetom da:

Ako su ispunjeni uvjeti iz prvog podstavka, svako investicijsko društvo unutar EU-a mora imati uspostavljene sustave za nadzor i kontrolu izvora kapitala i financiranja svih financijskih holding društava, investicijskih društava, financijskih institucija, društava za upravljanje imovinom i poduzeća za pomoćne usluge unutar grupe.

2.   Odstupajući od stavka 1., nadležna tijela mogu financijskom holding društvu koje je matično financijsko holding društvo u državi članici nekog investicijskog društva koje pripada takvoj grupi dozvoliti korištenje vrijednosti koja je niža od one izračunane prema stavku 1. točki (d), ali nije niža od zbroja zahtjeva propisanih člancima 18. i 20. za pojedinačna investicijska društva, financijske institucije, društva za upravljanje imovinom i poduzeća za pomoćne usluge koja bi inače bile konsolidirana i ukupnog iznosa svih potencijalnih obveza prema investicijskim društvima, financijskim institucijama, društvima za upravljanje imovinom i poduzećima za pomoćne usluge koja bi inače bila konsolidirana. Za potrebe ovog stavka u slučaju propisanih stopa obveznog kapitala za investicijska društva iz trećih zemalja, financijske institucije, društva za upravljanje imovinom i poduzeća za pomoćne usluge riječ je o hipotetičkoj stopi obveznog kapitala.

Članak 23.

Nadležna tijela moraju od investicijskih društava koja pripadaju grupi kojoj je odobreno izuzeće predviđeno člankom 22. zatražiti da ih izvijeste o rizicima koji bi mogli ugroziti njihov financijski položaj, uključujući i one koji su vezani uz sastav i izvore njihovog kapitala i financiranja. Ako nadležna tijela zatim ocijene da financijski položaj tih investicijskih društava nije u dovoljnoj mjeri zaštićen, od njih će zatražiti da poduzmu mjere koje, prema potrebi, uključuju i ograničenja prijenosa kapitala između tih društava i ostalih subjekata grupe.

Kad se nadležna tijela odreknu obveze nadzora na konsolidiranoj osnovi u skladu s člankom 22., dužne su poduzeti druge odgovarajuće mjere kontrole rizika, odnosno značajnih izloženosti cijele grupe, uključujući i sva poduzeća čija sjedišta se ne nalaze u nekoj od država članica.

Kad nadležna tijela odustanu od primjene stopa obveznog kapitala na konsolidiranoj osnovi u skladu s člankom 22., primjenjuju se zahtjevi iz članka 123. i poglavlja 5. glave V. Direktive 2006/48/EZ na pojedinačnoj osnovi, a za nadzor investicijskih društava na pojedinačnoj osnovi vrijede zahtjevi iz članka 124. te Direktive.

Članak 24.

1.   Odstupajući od odredbi članka 2. stavka 2., nadležna tijela mogu izuzeti investicijska društva od primjene konsolidiranih stopa obveznog kapitala propisanih tim člankom, pod uvjetom da su sva investicijska društva u toj grupi pokrivena člankom 20. stavkom 2. te da grupa ne uključuje kreditne institucije.

2.   Ako su ispunjeni zahtjevi iz stavka 1., matično investicijsko društvo u državi članici je dužno prikazati vlastita sredstva na konsolidiranoj razini čiji je iznos uvijek viši od ili jednak većemu od sljedeća dva iznosa, izračunata na temelju konsolidiranog financijskog položaja matičnog investicijskog društva te u skladu s odjeljkom 3. ovog poglavlja:

3.   Ako su ispunjeni zahtjevi iz stavka 1., investicijsko društvo koje se nalazi pod kontrolom financijskog holding društva dužno je prikazati vlastita sredstva na konsolidiranoj razini čiji je iznos uvijek viši od ili jednak većemu od sljedeća dva iznosa, izračunana na temelju konsolidiranog financijskog položaja financijskog holding društva te u skladu s odjeljkom 3. ovog poglavlja:

Članak 25.

Odstupajući od odredbi članka 2. stavka 2., nadležna tijela mogu izuzeti investicijska društva od primjene konsolidiranih stopa obveznog kapitala propisanih tim člankom, pod uvjetom da se sva investicijska društva u toj grupi ubrajaju u investicijska društva iz članka 20. stavaka 2. i 3. te da grupa ne uključuje kreditne institucije.

Ako su ispunjeni zahtjevi iz stavka 1., investicijsko društvo koje se nalazi pod kontrolom financijskog holding društva dužno je prikazati vlastita sredstva na konsolidiranoj razini čiji je iznos uvijek viši od ili jednak zbroju propisanih stopa obveznog kapitala iz točaka od (a) do (c) članka 75. Direktive 2006/48/EZ i iznosu koji je propisan člankom 21. ove Direktive, izračunanima na temelju konsolidiranog financijskog položaja matičnog investicijskog društva te u skladu s odjeljkom 3. ovog poglavlja.

Ako su ispunjeni zahtjevi iz stavka 1., matično investicijsko društvo u državi članici je dužno prikazati vlastita sredstva na konsolidiranoj razini čiji je iznos uvijek viši od ili jednak zbroju propisanih stopa obveznog kapitala iz točaka od (a) do (c) članka 75. Direktive 2006/48/EZ i iznosu koji je propisan člankom 21. ove Direktive, izračunanima na temelju konsolidiranog financijskog položaja financijskog holding društva te u skladu s odjeljkom 3. ovog poglavlja.

Odjeljak 3.

Izračun konsolidiranih stopa obveznog kapitala

Članak 26.

1.   Ako se ne koristi izuzeće predviđeno člankom 22., nadležna tijela, za potrebe izračunavanja stopa obveznog kapitala propisanih u prilozima I. i V. te izloženosti prema klijentima iz članaka od 28. do 32. i Priloga VI. na konsolidiranoj osnovi, mogu dozvoliti saldiranje pozicija u knjizi trgovanja jedne institucije s pozicijama u knjizi trgovanja druge institucije u skladu s pravilima koja su propisana člancima od 28. do 32. te prilozima I., V. i VI.

Osim toga, nadležna tijela mogu dozvoliti saldiranje deviznih pozicija jedne institucije sa deviznim pozicijama druge institucije u skladu s pravilima koja su propisana Prilogom III. i/ili Prilogom V. Isto tako mogu dozvoliti saldiranje pozicija u robi jedne institucije s robnim pozicijama druge institucije u skladu s pravilima koja su propisana Prilogom IV. i/ili Prilogom V.

2.   Nadležna tijela mogu dozvoliti saldiranje pozicija u knjizi trgovanja te deviznih i robnih pozicija poduzeća sa sjedištem u trećim zemljama, pod uvjetom da su istodobno ispunjeni sljedeći uvjeti:

3.   Nadležna tijela također mogu dozvoliti saldiranje previđeno stavkom 1. između institucija unutar grupe koje su ovlaštene u državi članici, i to pod uvjetom da:

4.   Nadalje, nadležna tijela mogu dozvoliti saldiranje previđeno stavkom 1. između institucija unutar grupe koje ispunjavaju uvjete iz stavka 3. i bilo koje institucije koja pripada istoj grupi, a ovlaštena je u drugoj državi članici, pod uvjetom da je ta institucija dužna ispuniti kapitalne zahtjeve iz članaka 18., 20. i 28. na pojedinačnoj osnovi.

Članak 27.

1.   Prilikom izračunavanja vlastitih sredstava na konsolidiranoj osnovi primjenjuje se članak 65. Direktive 2006/48/EZ.

2.   Nadležna tijela koja su odgovorna za provođenje nadzora na konsolidiranoj osnovi mogu priznati valjanost posebnih definicija vlastitih sredstava koje se primjenjuju na institucije iz poglavlja IV. pri izračunavanju njihovih konsolidiranih vlastitih sredstava.

Odjeljak 4.

Praćenje i nadzor velikih izloženosti

Članak 28.

1.   Institucije su dužne pratiti i nadzirati velike izloženosti u skladu sa člancima od 106. do 118. Direktive 2006/48/EZ.

2.   Odstupajući od stavka 1., institucije koje izračunavaju stope obveznog kapitala za poslovanja iz knjige trgovanja u skladu s prilozima I. i II. te, gdje je prikladno, prema Prilogu V. ovoj Direktivi, dužne su velike izloženosti pratiti i nadzirati u skladu sa člancima od 106. do 118. Direktive 2006/48/EZ, uvažavajući izmjene koje su navedene u člancima od 29. do 32. ove Direktive.

3.   Komisija do 31. prosinca 2007. Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o djelovanju ovog odjeljka, zajedno sa svim prikladnim prijedlozima.

Članak 29.

1.   Izloženosti prema pojedinačnim klijentima koje proizlaze iz knjige trgovanja izračunavaju se zbrajanjem sljedećih stavki:

Za potrebe točke (b), neto izloženost se izračunava oduzimanjem onih pozicija na čije se preuzimanje institucija obvezala, a koje su upisane na treće osobe ili su izdane pod pokroviteljstvom trećih osoba na temelju formalnih sporazuma, umanjeno za čimbenike iz točke 41. Priloga I.

Za potrebe točke (b), nadležna tijela do daljnjega usklađenja od institucija zahtijevaju da uspostave sustave praćenja i nadzora svojih izloženosti riziku preuzimanja izdanja vrijednosnih papira u razdoblju između preuzimanja obveze i radnog dana 1, vodeći računa o prirodi rizika koji proizlaze iz poslovanja na navedenim tržištima.

Za potrebe točke (c), članci od 84. do 89. Direktive 2006/48/EZ izuzimaju se iz upute navedene u točki 6. Priloga II. ovoj Direktivi.

2.   Izloženosti prema grupama povezanih klijenata koje proizlaze iz stavki u knjizi trgovanja izračunavaju se zbrajanjem izloženosti prema pojedinačnim klijentima u grupi, izračunanih prema stavku 1.

Članak 30.

1.   Iznosi ukupnih izloženosti prema pojedinačnim klijentima i grupama povezanih klijenata izračunavaju se zbrajanjem izloženosti koje proizlaze iz knjige trgovanja i izloženosti iz knjige instrumenata kojima se aktivno ne trguje, uzimajući u obzir članke od 112. do 117. Direktive 2006/48/EZ.

Za potrebe izračunavanja izloženosti koja proizlazi iz knjige instrumenata kojima se aktivno ne trguje, institucije pretpostavljaju da je izloženost koja proizlazi iz sredstava koja se prema točki (d) drugog podstavka članka 13. stavka 2. oduzimaju od njihovih vlastitih sredstava jednaka nuli.

2.   O iznosima ukupnih izloženosti institucija prema pojedinačnim klijentima i grupama povezanih klijenata koje se izračunavaju prema stavku 4. izvještava se u skladu s člankom 110. Direktive 2006/48/EZ.

Osim u slučajevima transakcija povratne kupnje te davanja na posudbu ili posuđivanja vrijednosnih papira ili robe, izračun velikih izloženosti prema pojedinačnim klijentima i grupama povezanih klijenata ne uključuje priznavanje ublažavanja kreditnog rizika.

3.   Ukupni zbroj izloženosti prema pojedinačnom klijentu ili grupi povezanih klijenata iz stavka 1. podliježe ograničenjima u skladu sa člancima od 111. do 117. Direktive 2006/48/EZ.

4.   Odstupajući od stavka 3., nadležna tijela mogu dozvoliti da se na imovinu koja predstavlja potraživanja ili druge oblike izloženosti prema priznatim investicijskim društvima iz trećih zemalja i priznatim klirinškim kućama i burzama financijskih instrumenata primjenjuje postupak jednak onome koji je u skladu s člankom 113. stavku 3. točki (i), članku 115. stavku 2. i članku 116. Direktive 2006/48/EZ predviđen za izloženosti prema institucijama.

Članak 31.

Nadležna tijela mogu odobriti prekoračenja granica koje su propisane člancima od 111. do 117. Direktive 2006/48/EZ ako su zadovoljeni sljedeći uvjeti:

Vezano za točku (e) za svaki je slučaj prekoračenja granica potrebno izvijestiti o točnom iznosu prekoračenja te imenu klijenta na kojeg se prekoračenje odnosi.

Članak 32.

1.   Nadležna tijela uspostavljaju procedure kojima će institucije spriječiti u namjernom izbjegavanju dodatnih stopa obveznog kapitala kojima bi inače podlijegale zbog prekoračenja granica izloženosti propisanih člankom 111. stavcima 1. i 2. Direktive 2006/48/EZ nakon što su ta prekoračenja potrajala duže od 10 dana, i to putem privremenog prijenosa predmetnih izloženosti na drugo poduzeće unutar iste grupe ili izvan nje i/ili provođenjem prividnih transakcija zatvaranja izloženosti u razdoblju od 10 dana te otvaranja novih izloženosti.

Nadležna tijela su dužna o tim procedurama izvijestiti Vijeće i Komisiju.

Institucije održavaju sustave koji osiguravaju da nadležna tijela budu bez odgode obaviještena o svakom prijenosu čiji su učinci navedeni u prvom podstavku.

2.   Nadležna tijela mogu institucijama kojima je prema članku 13. stavku 2. omogućena primjena alternativnog načina određivanja vlastitih sredstava dozvoliti da isti način primjenjuju i za potrebe članka 30. stavka 2., članka 30. stavka 3. te članka 31., pod uvjetom da predmetne institucije ispunjavaju sve obveze propisane člancima od 110. do 117. Direktive 2006/48/EZ vezano za izloženosti koje ne proizlaze iz knjige trgovanja korištenjem vlastitih sredstava na način definiran u toj Direktivi.

Odjeljak 5.

Procjena vrijednosti pozicija za potrebe izvještavanja

Članak 33.

1.   Sve pozicije iz knjige trgovanja podliježu pravilima procjene vrijednosti temeljene na načelu opreznosti, koja su naznačena u Prilogu VII. dijelu B. U skladu sa spomenutim pravilima, institucije su dužne osigurati da vrijednosti koje se primjenjuju za svaku od njihovih pozicija iz knjige trgovanja na odgovarajući način odražavaju trenutne tržišne vrijednosti. Spomenute vrijednosti moraju sadržavati odgovarajući stupanj sigurnosti s obzirom na dinamičnu prirodu pozicija iz knjige trgovanja, na zahtjeve bonitetne valjanosti te na način djelovanja i svrhu stopa obveznog kapitala vezanih uz pozicije u knjizi trgovanja.

2.   Ponovna procjena vrijednosti pozicija iz knjige trgovanja vrši se barem jednom dnevno.

3.   U nedostatku lako dostupnih tržišnih cijena nadležna tijela mogu odustati od zahtjeva predviđenih stavcima 1. i 2. te od institucija zatražiti primjenu alternativnih metoda procjene vrijednosti, pod uvjetom da su te metode u dovoljnoj mjeri temeljene na načelu opreznosti te da su ih odobrila nadležna tijela.

Odjeljak 6.

Upravljanje rizicima i procjena kapitala

Članak 34.

Nadležna tijela zahtijevaju da svako investicijsko društvo osim ispunjavanja zahtjeva iz članka 13. Direktive 2006/48/EZ mora ispunjavati i zahtjeve propisane člancima 22. i 123. Direktive 2006/48/EZ, poštujući pritom odredbe o stupnju primjene iz članaka od 68. do 73. te Direktive.

Odjeljak 7.

Obveze izvještavanja

Članak 35.

1.   Države članice od investicijskih društava i kreditnih institucija zahtijevaju da nadležnim tijelima svojih matičnih država članica stave na raspolaganje sve podatke koji su potrebni za procjenu njihove sukladnosti s pravilima donesenima u skladu s ovom Direktivom. Države članice također osiguravaju da mehanizmi unutarnje kontrole i upravne i računovodstvene procedure institucija u svakom trenutku omogućavaju provjeru njihove sukladnosti s takvim pravilima.

2.   Investicijska društva podnose izvješća nadležnim tijelima, na način koji ta nadležna tijela propišu, najmanje jednom mjesečno u slučaju društava na koja se odnosi članak 9., najmanje jednom u tri mjeseca u slučaju društava na koja se odnosi članak 5. stavak 1. te najmanje jednom u šest mjeseci u slučaju društava na koja se odnosi članak 5. stavak 3.

3.   Neovisno o odredbama stavka 2., investicijska društva na koja se odnosi članak 5. stavak 1. i članak 9. podnose izvještaje na konsolidiranoj ili subkonsolidiranoj osnovi samo jednom svakih šest mjeseci.

4.   Kreditne institucije dužne su podnositi izvještaje na način koji propisuju nadležna tijela, onoliko često koliko je propisano Direktivom 2006/48/EZ.

5.   Nadležna tijela obvezuju institucije da ih bez odgode izvijeste o svim slučajevima neispunjavanja ugovornih obveza drugih ugovornih stranaka u ugovorima o povratnoj kupnji i obratnim ugovorima o povratnoj kupnji te ugovorima o davanju na posudbu ili posuđivanju vrijednosnih papira ili robe.

POGLAVLJE VI.

Odjeljak 1.

Nadležna tijela

Članak 36.

1.   Države članice imenuju tijela nadležna za izvršavanje dužnosti predviđenih ovom Direktivom. O tome su dužne izvijestiti Komisiju, navodeći sve raspodjele dužnosti.

2.   Nadležne vlasti su državna tijela ili tijela koja su službeno priznata u nacionalnom zakonodavstvu ili od strane državnih tijela kao dio nadzornog sustava koji je na snazi u toj državi članici.

3.   Nadležnim tijelima se povjeravaju sve ovlasti koje su nužne za izvršavanje njihovih zadaća, a posebno zadaće nadgledanja sastava knjige trgovanja.

Odjeljak 2.

Nadzor

Članak 37.

1.   Poglavlje 4. glave V. Direktive 2006/48/EZ primjenjuje se mutatis mutandis na nadzor investicijskih društava u skladu sa sljedećim:

Ako matično financijsko holding društvo unutar EU-a kao društvo kćer ima i kreditnu instituciju i investicijsko društvo, poglavlje 4. glave V. Direktive 2006/48/EZ primjenjuje se na nadzor institucija tako da se upute na kreditne institucije tumače kao upute na institucije.

2.   Članak 129. stavak 2. Direktive 2006/48/EZ također se primjenjuje na priznavanje unutarnjih modela institucija u skladu s Prilogom V. ovoj Direktivi u slučajevima kad zahtjev podnosi matična kreditna institucija unutar EU-a sa svojim društvima kćerima, ili matično investicijsko društvo unutar EU-a sa svojim društvima kćerima ili kad to zajednički čine društva kćeri matičnog financijskog holding društva unutar EU-a.

Razdoblje predviđeno za priznavanje iz prvog podstavka iznosi šest mjeseci.

Članak 38.

1.   Nadležna tijela pojedinih država članica dužna su blisko surađivati pri izvršavanju dužnosti predviđenih ovom Direktivom, posebno u slučajevima kad se investicijske usluge pružaju na temelju slobode pružanja usluga ili kroz osnivanje podružnica.

Nadležna tijela su na zahtjev dužna jedna drugima ustupiti sve podatke koji bi mogli olakšati nadzor adekvatnosti kapitala institucija te posebno provjeru njihove sukladnosti s pravilima koja su propisana ovom Direktivom.

2.   Svaka razmjena podataka između nadležnih tijela koja je predviđena ovom Direktivom podliježe sljedećim obvezama zaštite poslovnih tajni:

POGLAVLJE VII.

Objavljivanje

Članak 39.

Zahtjevi propisani glavom V. poglavljem 5. Direktive 2006/48/EZ primjenjuju se na investicijska društva.

POGLAVLJE VIII.

Odjeljak 1.

Članak 40.

Za potrebe izračunavanja minimalnih stopa obveznog kapitala za rizik druge ugovorne stranke u skladu s ovom Direktivom te izračunavanja minimalnih stopa obveznog kapitala za kreditni rizik u skladu s Direktivom 2006/48/EZ, ne dovodeći u pitanje odredbe dijela 2. točke 6. Priloga III. spomenutoj Direktivi, izloženosti prema priznatim investicijskim društvima iz trećih zemalja te izloženosti prema priznatim klirinškim kućama i burzama tretiraju se kao izloženosti prema institucijama.

Odjeljak 2.

Provedbene ovlasti

Članak 41.

1.   Komisija odlučuje o svim tehničkim prilagodbama na sljedećim područjima u skladu s postupkom iz članka 42. stavka 2.:

2.   Nijedna donesena provedbena mjera ne može promijeniti bitne odredbe ove Direktive.

Članak 42.

1.   Komisiji pomaže Europski bankarski odbor koji je utemeljen Odlukom Komisije 2004/10/EZ (12) od 5. studenoga 2003. (dalje u tekstu „Odbor”).

2.   Pri pozivanju na ovaj stavak vrijedi postupak koji je propisan člankom 5. Odluke 1999/468/EZ, uz uzimanje u obzir odredbi članka 7. stavka 3. i članka 8. te Odluke.

Razdoblje predviđeno člankom 5. stavkom 6. Odluke 1999/468/EZ iznosi tri mjeseca.

3.   Ne dovodeći u pitanje provedbene mjere koje su već donesene, po isteku razdoblja od dvije godine nakon donošenja ove Direktive, i to najkasnije do 1. travnja 2008., obustavlja se primjena odredbi ove Direktive kojima je propisano donošenje tehničkih pravila, izmjena te drugih odluka u skladu sa stavkom 2. Na prijedlog Komisije te u skladu s postupkom koji je previđen člankom 251. Ugovora, Europski parlament i Vijeće mogu obnoviti te odredbe, te su ih u tu svrhu dužni revidirati prije isteka spomenutog razdoblja ili do datuma koji je naveden u ovom stavku, ovisno o tome što je ranije.

4.   Komisija donosi svoj poslovnik.

Odjeljak 3.

Prijelazne odredbe

Članak 43.

Članak 152. stavci od 1. do 7. Direktive 2006/48/EZ primjenjuju se, u skladu sa člankom 2. i poglavljem V. odjeljcima 2. i 3. ove Direktive, na investicijska društva koja izračunavaju iznose rizikom ponderirane izloženosti za potrebe Priloga II. ovoj Direktivi, a u skladu s člancima od 84. do 89. Direktive 2006/48/EZ, ili koja za izračunavanje stopa obveznog kapitala za operativni rizik koriste napredni pristup mjerenja u skladu s člankom 105. te Direktive.

Članak 44.

Do 31. prosinca 2012., za investicijska društva čiji relevantni indikator za poslovno područje trgovine i prodaje čini najmanje 50 % ukupnog zbroja relevantnih indikatora za sva područja njihovog poslovanja, izračunanih u skladu s člankom 20. ove Direktive i točkama od 1. do 4. dijela 2. Priloga X. Direktivi 2006/48/EZ, države članice mogu primjenjivati postotak od 15 % za poslovno područje „trgovina i prodaja”.

Članak 45.

1.   Nadležna tijela investicijskim društvima mogu dozvoliti da prekorače ograničenja vezana za velike izloženosti koja su propisana člankom 111. Direktive 2006/48/EZ. Investicijska društva ne moraju uključiti takva prekoračenja u izračun stope obveznog kapitala za izloženosti iznad propisanih granica, kako je predviđeno člankom 75. stavkom (b) te Direktive. Ovo diskrecijsko pravo vrijedi do 31. prosinca 2010. ili do dana stupanja na snagu bilo kakvih izmjena u skladu s člankom 119. Direktive 2006/48/EZ koje se tiču načina postupanja s velikim izloženostima, ovisno o tome koji je datum raniji. Za korištenje spomenutog diskrecijskog prava moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti:

2.   Ako investicijsko društvo prekorači interne granice utvrđene u skladu sa strategijom iz točke (d) stavka 1. dužno je bez odgode izvijestiti nadležna tijela o visini i prirodi prekoračenja te o drugoj ugovornoj strani na koju se ono odnosi.

Članak 46.

Odstupajući od članka 20. stavka 1., nadležna tijela mogu do 31. prosinca 2011. u pojedinačnim slučajevima odustati od primjene stopa obveznog kapitala koje proizlaze iz točke (d) članka 75. Direktive 2006/48/EZ za investicijska društva za koja ne vrijedi članak 20. stavci 2. i 3., a čije ukupne pozicije iz knjige trgovanja nikad ne prelaze 50 000 000 EUR i čiji broj aktivnih zaposlenika tijekom financijske godine nije veći od 100.

Umjesto toga, stopa obveznog kapitala za ta investicijska društva mora biti jednaka barem najnižoj od sljedećih vrijednosti:

U slučaju primjene točke (b) primjenjuje se postupno povećanje najmanje na godišnjoj osnovi.

Primjenom ovog odstupanja ne smanjuje se ukupna stopa obveznog kapitala za investicijsko društvo u odnosu na zahtjeve od 31. prosinca 2006., osim ako je takvo smanjenje u smislu bonitetnog nadzora opravdano smanjenjem u opsegu poslovanja investicijskog društva.

Članak 47.

Do 31. prosinca 2009. ili do nekog ranijeg datuma koji nadležna tijela utvrđuju za svaki slučaj pojedinačno, institucije koje su u skladu s točkom 1. Priloga V. prije 1. siječnja 2007. dobile posebno priznanje modela rizika, za potrebe tog postojećeg priznanja mogu tumačiti točke 4. i 8. Priloga V. Direktivi 93/6/EEZ onako kako su te točke glasile prije 1. siječnja 2007.

Članak 48.

1.   Odredbe o stopama obveznog kapitala sadržane u ovoj Direktivi i Direktivi 2006/48/EZ ne primjenjuju se na investicijska društva čije se primarno poslovanje sastoji isključivo od pružanja investicijskih usluga ili obavljanja djelatnosti vezanih za financijske instrumente koji su navedeni u točkama 5., 6., 7., 9. i 10. odjeljka C Priloga I. Direktivi 2004/39/EZ te za koje 31. prosinca 2006. nije vrijedila Direktiva 93/22/EEZ (13). Ova iznimka vrijedi do 31. prosinca 2010. ili do dana stupanja na snagu bilo kakvih izmjena u skladu sa stavcima 2. i 3., ovisno o tome koji je datum raniji.

2.   U okviru revizije koja je propisana člankom 65. stavkom 3. Direktive 2004/39/EZ Komisija na temelju javnog savjetovanja te u svjetlu razgovora vođenih sa nadležnim tijelima izvještava Parlament i Vijeće o:

3.   Na temelju izvještaja predviđenog stavkom 2. Komisija može podnijeti prijedloge izmjena ove Direktive i Direktive 2006/48/EZ.

Odjeljak 4.

Završne odredbe

Članak 49.

1.   Države članice do 31. prosinca 2006. donose i objavljuju zakone i druge propise koji potrebne za usklađivanje s člancima 2., 3., 11., 13., 17., 18., 19., 20., 22., 23., 24., 25., 29., 30., 33., 34., 35., 37., 39., 40., 41., 43., 44., 50. i prilozima I., II., III., V. i VII. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih odredaba i korelacijsku tablicu između tih odredaba i ove Direktive.

One primjenjuju te odredbe od 1. siječnja 2007.

Kad države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Također sadržavaju i izjavu da se sva upućivanja u postojećim zakonima i drugim propisima na direktive koje su ovom Direktivom stavljene izvan snage smatraju upućivanjima na ovu Direktivu.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 50.

1.   Članak 152. stavci od 8. do 14. Direktive 2006/48/EZ primjenjuju se mutatis mutandis za potrebe ove Direktive u skladu sa sljedećim odredbama koje se primjenjuju kad se koristi diskreciono pravo iz članka 152. stavka 8. Direktive 2006/48/EZ:

2.   Članak 157. stavak 3. Direktive 2006/48/EZ primjenjuje se mutatis mutandis za potrebe članaka 18. i 20. ove Direktive.

Članak 51.

Komisija do 1. siječnja 2011. preispituje i izvješćuje o primjeni ove Direktive te svoje izvješće podnosi Parlamentu i Vijeću zajedno sa svim prikladnim prijedlozima za izmjene.

Članak 52.

Direktiva 93/6/EEZ, kako je izmijenjena Direktivama navedenima u dijelu A Priloga VII., stavlja se izvan snage ne dovodeći u pitanje obveze država članica u vezi s vremenskim rokovima za prenošenje u nacionalno pravo Direktiva navedenih u dijelu B Priloga VIII.

Upućivanja na Direktive stavljene izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Direktivu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom u Prilogu IX.

Članak 53.

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 54.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

(1)  SL C 234, 22.9.2005., str. 8.

(2)  SL C 52, 2.3.2005., str. 37.

(3)  Mišljenje Europskog parlamenta od 28. rujna 2005. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 7. lipnja 2006.

(4)  SL L 141, 11.6.1993., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 2005/1/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 79, 24.3.2005., str. 9.).

(5)  SL L 145, 30.4.2004., str. 1.

(6)  SL L 177, 30.6.2006., str. 1.

(7)  SL L 184, 17.7.1999., str. 23.

(8)  SL C 284 E, 21.11.2002., str. 115.

(9)  SL L 35, 11.2.2003., str. 1. Direktiva kako je izmijenjena Direktivom 2005/1/EZ.

(10)  SL L 9, 15.1.2003., str. 3.

(11)  SL L 222, 14.8.1978., str. 11. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 2003/51/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 178, 17.7.2003., str. 16.).

(12)  SL L 3, 7.1.2004., str. 36.

(13)  Direktiva Vijeća 93/22/EEZ od 10. svibnja 1993. o investicijskim uslugama u području vrijednosnih papira (SL L 141, 11.6.1993., str. 27.). Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 2002/87/EZ.

PRILOG I.

IZRAČUN STOPA OBVEZNOG KAPITALA ZA POZICIJSKI RIZIK

OPĆE ODREDBE

Netiranje

1.   Višak dugih (kratkih) pozicija institucije nad njezinim kratkim (dugim) pozicijama u istim vlasničkim, dužničkim i konvertibilnim vrijednosnim papirima i identičnim financijskim terminskim ugovorima, opcijama, varantima i pokrivenim varantima smatra se njezinom neto pozicijom u svakome od tih različitih instrumenata. Prilikom izračunavanja neto pozicije nadležna tijela dozvoljavaju da se pozicije u derivatnim financijskim instrumentima u skladu s točkama od 4. do 7. tretiraju kao pozicije u osnovnim (ili hipotetičkim) vrijednosnim papirima na koje se odnose. Iznos vlastitih dužničkih instrumenata koje drži pojedina institucija zanemaruje se prilikom izračunavanja posebnog pozicijskog rizika iz točke 14.

2.   Nije dozvoljeno netiranje između konvertibilnih vrijednosnih papira i pozicija u osnovnim vrijednosnim papirima na koje se odnose, osim u slučajevima kad nadležna tijela prihvate pristup prema kojem se uzima u obzir vjerojatnost konverzije pojedinog konvertibilnog vrijednosnog papira ili je zadovoljena stopa obveznog kapitala za pokriće bilo kakvih gubitaka koji bi mogli nastati zbog konverzije.

3.   Sve neto pozicije, bez obzira na njihov predznak, moraju svakodnevno prije zbrajanja biti konvertirane u izvještajnu valutu institucije po važećem promptnom tečaju.

Posebni instrumenti

4.   Kamatni terminski ugovori, ugovori s terminskim tečajem (UTT) ili terminske obveze kupnje ili prodaje dužničkih instrumenata tretiraju se kao kombinacija dugih i kratkih pozicija. Tako se duge pozicije kamatnih terminskih ugovora tretiraju kao kombinacija posuđenog sredstva koje dospijeva na dan ispunjenja terminskog ugovora i vlastitog sredstva čije je dospijeće jednako dospijeću instrumenta ili hipotetičke pozicije na koju se predmetni terminski ugovor odnosi. Na sličan se način prodani ugovor s terminskim tečajem tretira kao duga pozicija čije je dospijeće jednako datumu namire plus ugovorno razdoblje, te kao kratka pozicija čije je dospijeće jednako datumu namire. Posuđena sredstva se jednako kao i vlastita uvrštavaju u prvu kategoriju predviđenu u tablici 1. pod točkom 14. u svrhu izračunavanja obveznog kapitala za osiguranje posebnih rizika vezanih uz kamatne terminske ugovore i ugovore s terminskim tečajem. Terminske obveze kupnje dužničkih instrumenata tretiraju se kao kombinacija posuđenog sredstva koje dospijeva na dan ispunjenja ugovora i duge (promptne) pozicije u samom dužničkom instrumentu. Posuđena se sredstva uvrštavaju u prvu kategoriju predviđenu u tablici 1. pod točkom 14. za potrebe posebnih rizika, dok se dužnički instrument uvrštava u za njega odgovarajući stupac u istoj tablici.

Nadležna tijela mogu dozvoliti da stopa obveznog kapitala za terminske ugovore kojima se trguje na burzi bude jednaka pokriću koje ta burza zahtijeva, ako su u potpunosti uvjerena da takvo pokriće u dovoljnoj mjeri odgovara riziku vezanom uz terminski ugovor te da je u najmanju ruku jednako stopi obveznog kapitala za terminski ugovor koja bi bila izračunata prema metodi predviđenoj ovim Prilogom ili primjenom metode internih modela opisane u Prilogu V. Nadležna tijela također mogu dozvoliti da stopa obveznog kapitala za ugovore s OTC derivatnim financijskim instrumentima u smislu ove točke, čiji obračun radi klirinška kuća priznata od strane tih nadležnih vlasti, bude jednaka pokriću koje zahtijeva klirinška kuća, ako su u potpunosti uvjerena da takvo pokriće u dovoljnoj mjeri odgovara riziku vezanom za ugovor s derivatnim financijskim instrumentima te da je u najmanju ruku jednako stopi obveznog kapitala za predmetni ugovor, koja bi bila izračunana prema metodi predviđenoj ovim Prilogom ili primjenom metode internih modela opisane u Prilogu V.

Za potrebe ove točke „duga pozicija” znači pozicija u kojoj je institucija odredila kamatu koju će primiti u nekom trenutku u budućnosti, dok „kratka pozicija” znači pozicija u kojoj je institucija odredila kamatu koju će platiti u nekom trenutku u budućnosti.

5.   Opcije na kamatne stope, dužnički financijski instrumenti, vlasnički financijski instrumenti, vlasnički indeksi, financijski terminski ugovori, swapovi i strane valute tretiraju se kao pozicije čija je vrijednost jednaka vrijednosti osnovnog instrumenta na koji se opcija odnosi pomnoženoj njegovim delta koeficijentom za potrebe ovog Priloga. Spomenute se pozicije mogu netirati sa svim pozicijama suprotnog predznaka u identičnim osnovnim ili derivatnim financijskim instrumentima na koje se opcije odnose. Delta koeficijent koji se koristi mora biti delta koeficijent burze o kojoj je riječ, delta koeficijent izračunan od strane nadležnih tijela ili, u slučajevima kad taj koeficijent nije dostupan te kod OTC opcija, delta koeficijent izračunan od strane same institucije, uz ocjenu nadležnih tijela da je institucija koristila primjeren model.

Međutim, nadležna tijela također mogu odlučiti da institucije svoje delta koeficijente moraju izračunavati prema metodologiji koju propisuju sama nadležna tijela.

Osim delta rizika nužno se osigurati i od drugih rizika povezanih s opcijama. Nadležna tijela mogu dozvoliti da stopa obveznog kapitala za izdane opcije kojima se trguje na burzi bude jednaka pokriću koje ta burza zahtijeva, ako su u potpunosti uvjerena da takvo pokriće u dovoljnoj mjeri odgovara riziku vezanom uz te opcije te da je u najmanju ruku jednako stopi obveznog kapitala za opcije, koja bi bila izračunata prema metodi predviđenoj ostatkom ovog Priloga ili primjenom metode internih modela, opisane u Prilogu V. Nadležna tijela također mogu dozvoliti da stopa obveznog kapitala za OTC opcije čiji obračun vrši klirinška kuća priznata od strane tih nadležnih vlasti bude jednaka pokriću koje zahtijeva klirinška kuća, ako su u potpunosti uvjerena da takvo pokriće u dovoljnoj mjeri odgovara riziku vezanom uz te opcije te da je u najmanju ruku jednako stopi obveznog kapitala za OTC opcije, koja bi bila izračunata prema metodi predviđenoj ostatkom ovog Priloga ili primjenom metode internih modela opisane u Prilogu V. Osim toga mogu dozvoliti da stopa obveznog kapitala za kupljene opcije kojima se trguje na burzi ili OTC opcije bude jednaka stopi obveznog kapitala za osnovni financijski instrument na koji se opcije odnose, pod uvjetom da tako izračunato pokriće ne prelazi tržišnu vrijednost opcije. Stopa obveznog kapitala za izdane OTC opcije određuje se s obzirom na osnovni financijski instrument na koji se opcije odnose.

6.   Varanti koji se odnose na dužničke i vlasničke financijske instrumente tretiraju se na isti način kao i opcije iz točke 5.

7.   Swapovi se za potrebe kamatnih rizika tretiraju na istoj osnovi kao i bilančni instrumenti. Tako se swapovi na kamatnu stopu po kojima institucija prima kamate po promjenjivoj stopi, a plaća kamate po fiksnoj stopi, tretiraju kao istovrijedni s dugom pozicijom u instrumentu s promjenjivom kamatnom stopom čije je dospijeće jednako razdoblju do idućeg određivanja kamatne stope te s kratkom pozicijom u instrumentu s fiksnom kamatnom stopom čije je dospijeće jednako dospijeću samog swapa.

A.   TRETMAN PRODAVATELJA OSIGURANJA RIZIKA

8.   Ako nije propisano drukčije, prilikom izračunavanja stope obveznog kapitala za tržišni rizik ugovorne stranke koja preuzima kreditni rizik („prodavatelj osiguranja rizika”) koristi se nominalni iznos ugovora o kreditnom derivatu. U svrhu izračunavanja troška posebnog rizika se, osim u slučaju swapova ukupnog povrata, koristi dospijeće ugovora o kreditnom derivatu umjesto dospijeća obveze. Pozicije se određuju na sljedeći način:

B.   TRETMAN KUPCA OSIGURANJA RIZIKA

Za stranu koja prenosi kreditni rizik („kupac osiguranja rizika”) pozicije se određuju kao zrcalna slika pozicija prodavatelja osiguranja rizika, uz iznimku kreditnog zapisa (koji ne stvara kratke pozicije u obvezi izdavatelja). Ako u danom trenutku postoji opcija opoziva u kombinaciji sa stupnjevanjem, takav se trenutak smatra dospijećem osiguranja. U slučaju kreditnih derivata na temelju n-toga neplaćanja, kupcima osiguranja rizika je dozvoljeno saldiranje posebnog rizika za n-1 osnovnih sredstava (n-1 sredstava s najnižom stopom obveznog kapitala za posebni rizik).

9.   Institucije koje svoje pozicije vrednuju po trenutačnoj tržišnoj vrijednosti i upravljaju kamatnim rizicima derivatnih financijskih instrumenata iz točaka od 4. do 7. na temelju diskontiranog novčanog toka, za izračun pozicija navedenih u spomenutim točkama mogu koristiti modele osjetljivosti te ih mogu primijeniti za svaku obveznicu koja se umjesto preko jednokratne otplate glavnice istekom roka dospijeća amortizira tijekom preostalog roka dospijeća. Nadležna tijela moraju odobriti sam model kao i njegovo korištenje od strane institucija. Ti bi modeli trebali stvarati pozicije koje su jednako osjetljive na promjene kamatnih stopa kao i novčani tokovi na koje se odnose. Procjena te osjetljivosti mora se provoditi s obzirom na neovisna kretanja oglednih kamatnih stopa uzduž krivulje prinosa, pri čemu se u svakom od segmenata dospijeća prikazanih u tablici 2. točke 20. mora nalaziti barem jedna točka osjetljivosti. Pozicije se uključuju u izračun stopa obveznog kapitala u skladu s odredbama točaka od 17. do 32.

10.   Institucije koje ne koriste modele iz točke 9. mogu, uz prethodno odobrenje nadležnih tijela, u potpunosti saldirati sve pozicije u derivatnim financijskim instrumentima iz točaka od 4. do 7. koje ispunjavaju najmanje sljedeće uvjete:

11.   Prenositelj vrijednosnih papira ili zajamčenih prava koja su vezana uz pravo držanja tih vrijednosnih papira u okviru ugovora o povratnoj kupnji ili davatelj vrijednosnih papira na posudbu u sklopu posla davanja na posudbu vrijednosnih papira uključuju te vrijednosne papire u izračun stopa obveznog kapitala u skladu s ovim Prilogom pod uvjetom da takvi vrijednosni papiri zadovoljavaju kriterije propisane člankom 11.

Posebni i opći rizici

12.   Pozicijski rizik za dužnički ili vlasnički financijski instrument kojim se trguje (odnosno dužnički ili vlasnički derivatni financijski instrument) se u svrhu izračuna stope obveznog kapitala dijeli na dva sastavna dijela. Prvi je posebni rizik koji se odnosi na rizik promjene cijene pojedinog financijskog instrumenta zbog čimbenika vezanih uz njegova izdavatelja ili, u slučaju derivatnog financijskog instrumenta, izdavatelja osnovnog financijskog instrumenta na koji se derivat odnosi. Drugi se dio odnosi na opći rizik, odnosno rizik promjene cijene pojedinog financijskog instrumenta zbog (u slučaju dužničkih ili derivatnih dužničkih instrumenata kojima se trguje) promjene u razini kamatnih stopa ili (u slučaju vlasničkih ili derivatnih vlasničkih instrumenata) kretanja cijena vlasničkih financijskih instrumenata na tržištu koja nisu povezana s posebnim značajkama pojedinačnih financijskih instrumenata.

DUŽNIČKI FINANCIJSKI INSTRUMENTI

13.   Sve neto pozicije se klasificiraju prema valuti na koju glase te se stope obveznog kapitala za opći i posebni rizik izračunavaju u svakoj valuti zasebno.

Posebni rizik

14.   Institucija raspoređuje svoje neto pozicije u knjizi trgovanja, izračunane u skladu s točkom 1., u odgovarajuće kategorije u tablici 1. s obzirom na njihovog izdavatelja/dužnika, na vanjsku ili unutarnju procjenu njihovog boniteta i preostali rok dospijeća te ih zatim množi s ponderima koji su navedeni u toj tablici. Ponderirane pozicije (bez obzira na to da li su duge ili kratke) zbrajaju se kako bi se izračunala stopa obveznog kapitala za posebni rizik.

Tablica 1.

Da bi institucije koje primjenjuju pravila ponderiranja izloženosti rizikom iz članaka od 84. do 89. Direktive 2006/48/EZ mogle biti svrstane u određenu bonitetnu kategoriju, dužniku u okviru interne procjene boniteta mora biti pripisana vjerojatnost neplaćanja koja je jednaka ili niža od one koja se odgovarajućoj bonitetnoj kategoriji dodjeljuje prema pravilima za ponderiranje izloženosti prema poduzećima iz članaka od 78. do 83. te Direktive.

Instrumentima koji su izdani od strane nekvalificiranih izdavatelja se, u skladu s tablicom 1, dodjeljuje stopa obveznog kapitala za posebni rizik u visini od 8 % ili 12 %. Nadležna tijela mogu od institucija zahtijevati da za takve instrumente primijene veće stope obveznog kapitala i/ili im zabraniti saldiranje između takvih instrumenata i drugih dužničkih instrumenata u svrhu utvrđivanja općeg tržišnog rizika.

Za sekuritizacijske pozicije koje bi podlijegale odbitku propisanom člankom 66. stavkom 2. Direktive 2006/48/EZ, ili bi im u skladu s dijelom 4. Priloga IX. toj Direktivi bio dodijeljen ponder rizika od 1,250 %, primjenjuje se stopa obveznog kapitala koja nije manja od one propisane u okviru navedenih odredbi. Za likvidnosne kredite bez bonitetne ocjene primjenjuje se stopa obveznog kapitala koja nije manja od one propisane u dijelu 4. Priloga IX. Direktivi 2006/48/EZ.

15.   Za potrebe točke 14. kvalificirajuće stavke obuhvaćaju:

Način procjene dužničkih financijskih instrumenata podliježe kontroli nadležnih tijela, koja poništavaju odluku institucije ako ocijene da su predmetni instrumenti izloženi prevelikom stupnju posebnog rizika da bi ih se moglo smatrati kvalificirajućim stavkama.

16.   Nadležna tijela institucijama nalažu primjenu najvišeg pondera prikazanog u tablici 1. pod točkom 14. za one instrumente koji zbog nedovoljne solventnosti izdavatelja nose osobit rizik.

Opći rizik

(a)   Pristup temeljen na dospijeću

17.   Postupak izračunavanja stopa obveznog kapitala za opći rizik uključuje dva osnovna koraka. Prvo se sve pozicije ponderiraju s obzirom na njihovo dospijeće (na način prikazan u točki 18.) kako bi se izračunao za njih odgovarajući iznos obveznog kapitala. U drugom se koraku taj iznos može smanjiti ako se u okviru istog razreda dospijeća drže ponderirane pozicije suprotnog predznaka. Smanjenje stope obveznog kapitala je moguće čak i kad su ponderirane pozicije suprotnog predznaka uvrštene u različite razrede dospijeća, pri čemu opseg tog smanjenja s jedne strane ovisi o tome spadaju li te dvije pozicije u istu zonu, a s druge o pojedinim zonama u koje spadaju. Ukupno postoje tri zone (odnosno skupine razreda dospijeća).

18.   Institucija svrstava svoje neto pozicije u odgovarajuće razrede dospijeća u stupcu 2 ili 3 tablice 2. pod točkom 20. Ona tako postupa u slučaju instrumenata s fiksnom kamatnom stopom prema preostalom roku dospijeća, dok se u slučaju instrumenata s promjenjivom kamatnom stopom kao mjerilo uzima razdoblje preostalo do sljedećeg određivanja kamate. Institucija također razlikuje između dužničkih financijskih instrumenata s kamatnim kuponom od 3 % ili više i onih s kamatnim kuponom manjim od 3 % te ih u skladu s time svrstava u stupac 2 ili stupac 3 tablice 2. Institucija zatim množi svaku poziciju s odgovarajućim ponderom za taj razred dospijeća iz stupca 4 tablice 2.

19.   Institucija zatim izračunava zbroj svih ponderiranih dugih pozicija u svakom razredu dospijeća te svih ponderiranih kratkih pozicija u svakom razredu dospijeća. Iznos zbroja ponderiranih dugih pozicija koji je usklađen sa zbrojem ponderiranih kratkih pozicija u pojedinom razredu dospijeća smatra se usklađenom ponderiranom pozicijom u tom razredu dospijeća, dok iznos preostale duge ili kratke pozicije predstavlja neusklađenu ponderiranu poziciju za isti razred dospijeća. Zatim se izračunava ukupan zbroj usklađenih ponderiranih pozicija u svim razredima dospijeća.

20.   Institucija zatim izračunava zbroj svih dugih neusklađenih ponderiranih pozicija za razrede dospijeća u svakoj od zona u tablici 2 kako bi dobila iznos duge neusklađene ponderirane pozicije za svaku pojedinu zonu. Isto tako, zbrajanjem svih kratkih neusklađenih ponderiranih pozicija za razrede dospijeća u svakoj od zona dobiva iznos kratke neusklađene ponderirane pozicije za svaku pojedinu zonu. Iznos zbroja svih dugih neusklađenih ponderiranih pozicija jedne zone koji je usklađen sa zbrojem svih kratkih neusklađenih ponderiranih pozicija u istoj zoni smatra se usklađenom ponderiranom pozicijom te zone. Preostali iznos duge ili kratke neusklađene ponderirane pozicije u toj zoni predstavlja neusklađenu ponderiranu poziciju te zone.

Tablica 2.

21.   Institucija zatim izračunava iznos neusklađene ponderirane duge (kratke) pozicije u zoni jedan koji je usklađen s neusklađenom ponderiranom kratkom (dugom) pozicijom u zoni dva. Ta se pozicija u točki 25. označava kao usklađena ponderirana pozicija između zone jedan i dva. Isti se izračun primjenjuje na preostali iznos neusklađene ponderirane pozicije u zoni dva i neusklađene ponderirane pozicije u zoni tri kako bi se dobila usklađena ponderirana pozicija između zone dva i tri.

22.   Institucija, ako to želi, može obrnuti redoslijed iz točke 21. te izračunati usklađenu ponderiranu poziciju između zone dva i tri prije izračunavanja usklađene ponderirane pozicije između zone jedan i dva.

23.   Preostali iznos neusklađene ponderirane pozicije u zoni jedan se zatim usklađuje s preostalom neusklađenom ponderiranom pozicijom u zoni tri nakon njenog usklađivanja sa zonom dva, kako bi se dobila usklađena ponderirana pozicija između zone jedan i tri.

24.   Preostale neusklađene ponderirane pozicije nakon tri zasebna postupka usklađivanja iz točaka 21., 22. i 23. se zbrajaju.

25.   Stopa obveznog kapitala institucije izračunava se kao zbroj:

(b)   Pristup temeljen na trajanju

26.   Nadležna tijela mogu institucijama općenito ili u pojedinačnim slučajevima dozvoliti da umjesto pristupa prikazanog u točkama od 17. do 25. u svrhu izračunavanja stopa obveznog kapitala, za opći rizik vezan uz dužničke financijske instrumente kojima se trguje, primjenjuju pristup koji se temelji na trajanju, pod uvjetom da institucija navedeni pristup primjenjuje dosljedno.

27.   Prilikom primjene pristupa iz točke 26. institucija na temelju tržišne vrijednosti svakog dužničkog financijskog instrumenta s fiksnom kamatnom stopom izračunava njegov prinos do dospijeća, što ujedno predstavlja pretpostavljenu diskontnu stopu toga instrumenta. U slučaju dužničkih financijskih instrumenata s promjenjivom kamatnom stopom institucija na temelju tržišne vrijednosti svakog instrumenta izračunava njegov prinos do dospijeća uz pretpostavku da glavnica dospijeva na dan kad se može provesti sljedeća promjena kamatne stope.

28.   Institucija zatim izračunava modificirano trajanje svakog dužničkog financijskog instrumenta prema sljedećoj formuli: modificirano trajanje = ((trajanje (D))/(1 + r)), gdje je:

gdje je:

29.   Institucija zatim svrstava svaki dužnički financijski instrument u odgovarajuću zonu u tablici 3. To čini na temelju modificiranog trajanja svakog instrumenta.

Tablica 3.

30.   Institucija zatim izračunava poziciju ponderiranu trajanjem za svaki pojedini dužnički instrument množenjem njegove tržišne cijene s njegovim modificiranim trajanjem i pretpostavljenom promjenom kamatne stope za instrument s tim modificiranim trajanjem (vidjeti stupac 3 u tablici 3.).

31.   Institucija izračunava svoje duge i kratke pozicije ponderirane trajanjem za svaku pojedinu zonu. Iznos dugih pozicija ponderiranih trajanjem koji je usklađen s iznosom kratkih pozicija ponderiranih trajanjem u pojedinoj zoni smatra se usklađenom pozicijom ponderiranom trajanjem za tu zonu.

Institucija potom izračunava svoje neusklađene pozicije ponderirane trajanjem za svaku zonu. Zatim slijedi postupke koji su točkama od 21. do 24. predviđeni za neusklađene ponderirane pozicije.

32.   Stopa obveznog kapitala institucije izračunava se kao zbroj:

VLASNIČKI FINANCIJSKI INSTRUMENTI

33.   Institucija zbraja sve svoje neto duge pozicije i sve svoje neto kratke pozicije u skladu s točkom 1. Zbroj tih dvaju iznosa čini ukupnu bruto poziciju institucije u vlasničkim financijskim instrumentima. Razlika između tih dvaju iznosa čini njenu ukupnu neto poziciju u vlasničkim financijskim instrumentima.

Posebni rizik

34.   Institucija zbraja sve svoje neto duge pozicije i sve svoje neto kratke pozicije u skladu s točkom 1. Institucija zatim množi svoju ukupnu bruto poziciju s 4 % kako bi izračunala stopu obveznog kapitala za posebni rizik.

35.   Odstupajući od točke 34., nadležna tijela mogu dozvoliti da stopa obveznog kapitala za posebni rizik umjesto 4 % iznosi 2 % za one portfelje vlasničkih financijskih instrumenata institucije koji ispunjavaju sljedeće uvjete:

Za potrebe točke (c) nadležna tijela mogu odobriti zasebne pozicije u vrijednosti do 10 % portfelja, pod uvjetom da ukupni zbroj takvih pozicija ne prelazi vrijednost od 50 % cjelokupnog portfelja.

Opći rizik

36.   Stopa obveznog kapitala za opći rizik institucije jednaka je njezinoj ukupnoj neto poziciji pomnoženoj s 8 %.

Terminski ugovori na dioničke indekse

37.   Terminski ugovori na dioničke indekse, deltom ponderirani ekvivalenti opcija u terminskim ugovorima na dioničke indekse i dionički indeksi, za koje dalje u tekstu vrijedi zajednički naziv „terminski ugovori na dioničke indekse”, mogu se raščlaniti na pozicije u pojedinim vlasničkim financijskim instrumentima od kojih se sastoje. Te se pozicije mogu tretirati kao osnovne (tj. odnosne) pozicije u predmetnim vlasničkim financijskim instrumentima te se, uz odobrenje nadležnih tijela, mogu netirati s nasuprotnim pozicijama u osnovnim vlasničkim financijskim instrumentima.

38.   Nadležna tijela su dužna osigurati da svaka institucija koja je netirala svoje pozicije u jednom ili više vlasničkih financijskih instrumenata koji sačinjavaju terminski ugovor na dioničke indekse s jednom ili više pozicija u samom terminskom ugovoru na dioničke indekse ima dostatan kapital za pokriće rizika gubitaka nastalih zbog neusklađenosti između kretanja vrijednosti terminskog ugovora s vrijednostima dionica tj. vlasničkih financijskih instrumenata od kojih se sastoji; isto vrijedi i u slučajevima kad institucija ima nasuprotne pozicije u terminskim ugovorima na dioničke indekse, koje se ne podudaraju s obzirom na njihovo dospijeće ili sastav ili oboje od navedenoga.

39.   Odstupajući od točaka 37. i 38., za terminske ugovore na dioničke indekse kojima se trguje na burzi i koji se – prema mišljenju nadležnih tijela – odnose na vrlo raznolike dioničke indekse primjenjuje se stopa obveznog kapitala za posebni rizik od 8 %, dok za opći rizik nisu propisani nikakvi zahtjevi. Takvi terminski ugovori na dioničke indekse uključuju se u izračun ukupne neto pozicije iz točke 33., dok se pri izračunu ukupne bruto pozicije iz iste točke zanemaruju.

40.   Ako se terminski ugovor na dioničke indekse ne raščlanjuje na pozicije u vlasničkim financijskim instrumentima na koje se odnosi, isti se tretira kao zaseban vlasnički financijski instrument. Međutim, posebni rizik takvog zasebnog vlasničkog financijskog instrumenta može se zanemariti ako se predmetnim terminskim ugovorom na dioničke indekse trguje na burzi i isti se – prema mišljenju nadležnih tijela – odnosi na vrlo raznolike dioničke indekse.

POKROVITELJSTVO TJ. OBVEZA PREUZIMANJA IZDANJA FINANCIJSKIH INSTRUMENATA

41.   U slučaju pokroviteljstva izdanja dužničkih i vlasničkih financijskih instrumenata nadležna tijela mogu instituciji dozvoliti da pri izračunu stopa obveznog kapitala za pozicijski rizik primjeni sljedeći postupak. Kao prvo, institucija izračunava svoje neto pozicije oduzimanjem onih pozicija na čije se preuzimanje obvezala, a koje su upisane na treće osobe ili su izdane pod pokroviteljstvom trećih osoba na temelju formalnih sporazuma. Kao drugo, institucija umanjuje neto pozicije primjenom čimbenika umanjenja iz tablice 4.

Tablica 4.

„Radni dan nula” je radni dan na koji se institucija bezuvjetno obvezala prihvatiti poznatu količinu vrijednosnih papira po dogovorenoj cijeni.

Kao treće, institucija izračunava stope obveznog kapitala na temelju na taj način umanjenih pozicija na čije se preuzimanje obvezala.

Nadležna tijela su dužna osigurati da institucija ima dostatan kapital za pokriće rizika gubitaka koji su mogući u razdoblju između prvotnog preuzimanja obveze i radnog dana 1.

STOPE OBVEZNOG KAPITALA ZA POSEBNI RIZIK POZICIJA IZ KNJIGE TRGOVANJA ZAŠTIĆENIH KREDITNIM DERIVATIMA

42.   U skladu s načelima navedenim u točkama od 43. do 46., priznaje se zaštita putem kreditnih derivata.

43.   Potpuno priznanje se odobrava kad se vrijednosti obiju strana pozicije uvijek kreću u suprotnom smjeru i u približno jednakom opsegu. To je slučaj u sljedećim situacijama:

U tim se situacijama niti na jednu stranu pozicije ne primjenjuje stopa obveznog kapitala za posebni rizik.

44.   Umanjenje u visini od 80 % primjenjuje se kad se vrijednosti obiju strana pozicije uvijek kreću u suprotnom smjeru te kad postoji potpuna podudarnost s obzirom na referentnu obvezu, dospijeće referentne obveze i kreditnog derivata te valutu osnovne izloženosti. Osim toga, glavne značajke ugovora o kreditnom derivatu ne bi trebale uzrokovati značajna odstupanja kretanja cijena kreditnog derivata od kretanja cijena novčane pozicije. Ako u okviru transakcije dolazi do prijenosa rizika, stopa obveznog kapitala za posebni rizik na onoj strani transakcije s višom stopom obveznog kapitala umanjuje se za 80 %, dok je stopa obveznog kapitala za posebni rizik na drugoj strani transakcije jednaka nuli.

45.   Djelomično priznanje se odobrava kad se vrijednosti obiju strana pozicije obično kreću u suprotnom smjeru. To je slučaj u sljedećim situacijama:

U svakom se od navedenih slučajeva, umjesto zbrajanja stopa obveznog kapitala za svaku stranu transakcije, primjenjuje samo viša od dviju stopa obveznog kapitala.

46.   U svim situacijama koje nisu obuhvaćene točkama od 43. do 45., stopa obveznog kapitala za posebni rizik određuje se za obje strane pozicije.

Stope obveznog kapitala za pozicije u subjektu za zajednička ulaganja (CIU) u knjizi trgovanja

47.   Stope obveznog kapitala za pozicije u poduzećima za zajednička ulaganja koje ispunjavaju uvjete iz članka 11. za primjenu posebnog načina određivanja obveznog kapitala za knjigu trgovanja izračunavaju se u skladu s metodama koje su propisane u točkama od 48. do 56.

48.   Ne dovodeći u pitanje ostale odredbe ovog odjeljka, CIU pozicije podliježu primjeni stope obveznog kapitala za pozicijski rizik (posebni i opći) u visini od 32 %. Ne dovodeći u pitanje četvrti stavak točke 2.1. Priloga III. ili šesti stavak točke 12. Priloga V. (o robnom riziku) zajedno s četvrtim stavkom točke 2.1. Priloga III., u slučajevima kad se u tim točkama primjenjuje predviđeni izmijenjeni tretman pozicija u zlatu, CIU pozicije podliježu stopi obveznog kapitala za pozicijski rizik (posebni i opći) i valutni rizik od najviše 40 %.

49.   Institucije mogu odrediti stopu obveznog kapitala za CIU pozicije koje zadovoljavaju uvjete iz točke 51. prema metodama utvrđenim u točkama od 53. do 56.

50.   Ako nije odlučeno drukčije, nije dozvoljeno nikakvo netiranje između ulaganja na koje se CIU pozicije odnose i drugih pozicija institucije.

OPĆI UVJETI

51.   Opći kvalifikacijski uvjeti za primjenu metoda iz točaka od 53. do 56. za CIU pozicije izdane od strane poduzeća koja se nadziru ili imaju sjedište unutar Zajednice su:

52.   Ulaganja u CIU poduzeća iz trećih zemalja mogu se, uz prethodno odobrenje nadležnih tijela, ocijeniti prihvatljivima ako su ispunjeni uvjeti iz podtočaka od (a) do (e) točke 51.

POSEBNE METODE

53.   Ako je upoznata sa svakodnevnim ulaganjima na koja se CIU pozicije odnose, institucija može uzeti ta osnovna ulaganja kao temelj za izračun stopa obveznog kapitala za pozicijski rizik (opći i posebni) tih pozicija u skladu s metodama koje su predviđene ovim Prilogom ili, ako je dozvoljeno, u skladu s metodama predviđenima Prilogom V. U skladu s tim pristupom, CIU pozicije tretiraju se kao pozicije u osnovnim ulaganjima na koja se CIU pozicije odnose. Netiranje između pozicija u osnovnim ulaganjima na koja se CIU pozicije odnose i drugih pozicija institucije dozvoljeno je ako institucija drži dovoljan broj jedinica CIU koji bi omogućio otkup/kreiranje dionica u zamjenu za osnovna ulaganja na koja se CIU pozicije odnose.

54.   Institucije mogu izračunati stope obveznog kapitala za pozicijski rizik (opći i posebni) pozicija u CIU u skladu s metodama koje su predviđene ovim Prilogom ili, ako je dozvoljeno, u skladu s metodama predviđenima Prilogom V., i to za hipotetičke pozicije koje predstavljaju pozicije koje bi bile potrebne za reproduciranje sastava i učinkovitosti izvanjski stvorenog indeksa ili fiksne košarice vlasničkih ili dužničkih financijskih instrumenata pod (a) ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

55.   Ako nije upoznata sa svakodnevnim ulaganjima na koja se CIU pozicije odnose, institucija može izračunati stope obveznog kapitala za pozicijski rizik (opći i posebni) u skladu s metodama koje su predviđene ovim Prilogom ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

56.   Institucije mogu zadužiti treću stranu za izračunavanje i objavljivanje stopa obveznog kapitala za pozicijski rizik (opći i posebni) za pozicije u CIU ulaganjima obuhvaćene točkama od 53. do 55., a u skladu s metodama koje su predviđene ovim Prilogom, pod uvjetom da se na odgovarajući način osigura ispravnost njihovog izračunavanja i izvještavanja o istima.

PRILOG II.

IZRAČUN STOPA OBVEZNOG KAPITALA ZA KREDITNI RIZIK NAMIRE I DRUGE UGOVORNE STRANE

RIZIK NAMIRE/ISPORUKE

1.   U slučajevima transakcija prilikom kojih dužnički ili vlasnički financijski instrumenti, strane valute i roba (osim ugovora o povratnoj kupnji i obratnih ugovora o povratnoj kupnji te davanja na posudbu ili posuđivanja vrijednosnih papira ili robe) nisu namireni nakon ugovorenog dana isporuke, institucija je dužna izračunati razliku u cijeni kojoj je izložena. Ta razlika predstavlja razliku između ugovorene cijene namire i trenutne tržišne vrijednosti određenog dužničkog ili vlasničkog financijskog instrumenta, strane valute i robe, u slučajevima kad bi ta razlika mogla značiti gubitak za instituciju. Kako bi izračunala stopu obveznog kapitala za rizik namire institucija množi tu razliku s odgovarajućim faktorom iz stupca A tablice 1.

Tablica 1.

SLOBODNE ISPORUKE

2.   Institucija mora imati vlastita sredstva koja su navedena u tablici 2. ako:

3.   Prilikom primjene pondera za izloženosti nastale zbog slobodnih isporuka koje se tretiraju u skladu sa stupcem 3 tablice 2., institucije koje primjenjuju pristup predviđen člancima od 84. do 89. Direktive 2006/48/EZ mogu, na temelju eksterne procjene boniteta drugih ugovornih stranaka, pripisati vjerojatnost neplaćanja (PD) onim ugovornim stranama prema kojima nemaju drugih izloženosti izvan knjige trgovanja. Institucije koje koriste vlastite procjene gubitka zbog neplaćanja mogu za izloženosti nastale zbog slobodnih isporuka koje se tretiraju u skladu sa stupcem 3 tablice 2. primjenjivati LGD iz točke 8. dijela 2. Priloga VII. Direktivi 2006/48/EZ, pod uvjetom da ga primjenjuju za sve takve izloženosti. Kao drugu mogućnost institucije koje primjenjuju pristup predviđen člancima od 84. do 89. Direktive 2006/48/EZ mogu koristiti pondere utvrđene u člancima od 78. do 83. te Direktive, pod uvjetom da ih koriste za sve takve izloženosti, ili mogu za sve takve izloženosti primijeniti ponder rizika od 100 %.

Ako iznos pozitivne izloženosti koja proizlazi iz slobodnih isporuka nije značajan, institucije za takve izloženosti mogu primijeniti ponder rizika od 100 %.

4.   U slučajevima zakazivanja cjelokupnog sustava namire ili klirinškog sustava, nadležna tijela mogu, do rješavanja nastalih okolnosti, dozvoliti oslobađanje od stopa obveznog kapitala izračunatih u skladu s točkama 1. i 2. U tom se slučaju nenamirenje određenog posla od druge ugovorne stranke ne smatra neplaćanjem u smislu kreditnog rizika.

KREDITNI RIZIK DRUGE UGOVORNE STRANE (counterparty credit risk, CCR)

5.   Institucija je dužna osigurati vlastiti kapital za kreditni rizik koji proizlazi iz izloženosti nastalih na temelju sljedećega:

6.   U skladu s odredbama točaka od 7. do 10., vrijednosti izloženosti te njima pripadajući iznosi izloženosti ponderirani rizikom izračunavaju se u skladu s odredbama odjeljka 3. poglavlja 2. glave V. Direktive 2006/48/EZ, pri čemu se upute na „kreditne institucije” u tom odjeljku tumače kao upute na „institucije”, a upute na „matične kreditne institucije” kao upute na „ matične institucije”, a s time povezani izrazi tumače se na sukladan način.

7.   Za potrebe točke 6. vrijedi sljedeće:

Prilog IV. Direktivi 2006/48/EZ smatra se izmijenjenim tako da uključuje točku 8. odjeljka C Priloga I. Direktivi 2004/39/EZ;

Prilog III. Direktivi 2006/48/EZ smatra se izmijenjenim tako da, nakon bilješka tablice 1., uključuje sljedeći tekst:

„Pri izračunu potencijalne buduće kreditne izloženosti u slučaju swapova ukupnog povrata i swapova neispunjavanja kreditnih obveza nominalni iznos kreditnog derivata množi se sljedećim postocima:

Međutim, u slučaju swapova neispunjavanja kreditnih obveza, instituciji čija izloženost, koja proizlazi iz swapa, predstavlja dugu poziciju u osnovnom financijskom instrumentu, dozvoljava se korištenje postotka od 0 % za izračun moguće buduće kreditne izloženosti, osim ako swap neispunjavanja kreditnih obveza prestaje vrijediti u slučaju insolventnosti subjekta, čija izloženost, koja proizlazi iz swapa, predstavlja kratku poziciju u osnovnom financijskom instrumentu, čak i ako se neispunjavanje ugovornih obveza tj. neplaćanje ne odnosi na osnovni financijski instrument.”

Ako kreditni derivat osigurava zaštitu za „n-to neplaćanje” između većeg broja osnovnih obveza, postotak koji je potrebno primijeniti određuje se na temelju obveze s n-tim najnižim kreditnim bonitetom, koja se pak određuje tako da se utvrdi da li bi se, da je riječ o obvezi same institucije, ista smatrala kvalificirajućom stavkom u smislu Priloga I.

8.   Za potrebe točke 6. institucijama se pri izračunavanju iznosa rizikom ponderiranih izloženosti ne dozvoljava primjena tzv. jednostavne metode financijskih instrumenata osiguranja (tj. kolaterala) iz točaka od 24. do 29. dijela 3. Priloga VIII. Direktive 2006/48/EZ za priznavanje učinaka financijskih instrumenata osiguranja.

9.   Za potrebe točke 6., u slučaju ugovora o povratnoj kupnji te davanja na posudbu ili posuđivanja vrijednosnih papira ili robe uključenih u knjigu trgovanja, svi financijski instrumenti i robe koji su prihvatljivi za knjiženje u knjizi trgovanja priznaju se kao prihvatljivi instrumenti osiguranja. U slučaju izloženosti vezanih za OTC derivatne financijske instrumente koji se vode u knjizi trgovanja, robe koje su prihvatljive za knjiženje u knjizi trgovanja također se mogu priznati kao prihvatljivi instrumenti osiguranja. Za potrebe izračunavanja prilagodbi za promjenljivost u slučajevima kad se financijski ili robni instrumenti koji se ne smatraju prihvatljivima prema Prilogu VIII. Direktivi 2006/48/EZ daju na posudbu, prodaju ili ustupaju, ili se posuđuju, kupuju ili primaju kao instrument osiguranja ili nekako drukčije, a institucija koristi nadzorničke prilagodbe za promjenljivost iz dijela 3. Priloga VIII. toj Direktivi, takvi se instrumenti i robe tretiraju na isti način kao vlasnički financijski instrumenti koji nisu vezani za glavni burzovni indeks, a uvršteni su na priznatoj burzi.

Kad institucije koriste prilagodbe za promjenljivost temeljene na vlastitim procjenama u skladu s dijelom 3. Priloga VIII. Direktivi 2006/48/EZ za financijske ili robne instrumente koji se ne smatraju prihvatljivima prema Prilogu VIII. toj Direktivi, prilagodbe za promjenljivost potrebno je izračunati za svaku stavku pojedinačno. Kad institucije primjenjuju pristup internih modela u skladu s dijelom 3. Priloga VIII. Direktivi 2006/48/EZ, isti pristup mogu primjenjivati i za stavke koje se vode u knjizi trgovanja.

10.   Za potrebe točke 6., vezano za priznavanje okvirnih sporazuma o netiranju koji se odnose na transakcije povratne kupnje i/ili davanja na posudbu ili posuđivanja vrijednosnih papira ili robe i/ili druge transakcije motivirane tržištem kapitala, netiranje između pozicija u knjizi trgovanja i onih izvan knjige trgovanja priznaje se samo ako netirane transakcije ispunjavaju sljedeće uvjete:

11.   Kad kreditni derivat koji se vodi u knjizi trgovanja čini dio internog omeđivanja rizika te je kreditna zaštita priznata u skladu s Direktivom 2006/48/EZ, smatra se da iz pozicije u kreditnom derivatu ne proizlazi nikakav rizik druge ugovorne stranke.

12.   Stopa obveznog kapitala iznosi 8 % ukupnog zbroja rizikom ponderiranih iznosa izloženosti.

PRILOG III.

IZRAČUN STOPA OBVEZNOG KAPITALA ZA VALUTNI RIZIK

1.   Ako zbroj ukupne neto pozicije institucije u stranoj valuti i njezine neto pozicije u zlatu, koji se izračunava u skladu sa postupkom propisanim u točki 2., prelazi 2 % ukupnog iznosa njezinih vlastitih sredstava, institucija pri izračunavanju obvezne stope vlastitog kapitala za valutni rizik množi zbroj svoje neto pozicije u stranoj valuti i svoje neto pozicije u zlatu s 8 %.

2.   Izračunavanje stopa obveznog kapitala za valutni rizik obavlja se u dvije faze.

2.1.   Kao prvo se izračunava neto otvorena pozicija institucije u svakoj pojedinoj valuti (uključujući i izvještajnu) i u zlatu.

Ta neto otvorena pozicija predstavlja zbroj sljedećih elemenata (pozitivnih ili negativnih):

Sve pozicije koje je institucija preuzela s namjerom zaštite od nepovoljnih učinaka valutnih tečajeva na njezinu stopu obveznog kapitala mogu se izuzeti iz izračuna neto otvorenih deviznih pozicija. Takve bi pozicije trebale biti ne trgovinske ili strukturne prirode, a za njihovo je izuzeće, ili za bilo kakve izmjene uvjeta njihovog izuzeća, potrebno prethodno odobrenje nadležnih tijela. Isti se tretman pod istim uvjetima može primijeniti i na pozicije institucije koje su povezane sa stavkama koje su prethodno oduzete pri izračunu vlastitih sredstava.

Za potrebe izračuna iz prvog stavka se u slučaju poduzeća za zajednička ulaganja (tj. CIU) u obzir uzimaju stvarne devizne pozicije CIU poduzeća. Institucije se mogu osloniti na izvještaje trećih strana o deviznim pozicijama u CIU, pri čemu je potrebno na odgovarajući način osigurati ispravnost takvih izvještaja. Ako institucija nije upoznata sa deviznim pozicijama u CIU ulaganjima, pretpostavlja se da je CIU poduzeće ulagalo u strane valute do najviše dozvoljene granice u okviru svog mandata (tj. ulagačke politike), te institucije prilikom izračunavanja stopa obveznog kapitala za valutni rizik za pozicije iz knjige trgovanja uzimaju u obzir maksimalni iznos neizravne izloženosti koju bi mogle doseći uzimanjem pozicija u tuđem kapitalu (putem financijske poluge) preko CIU. To se postiže razmjernim povećavanjem pozicije u CIU ulaganjima do maksimalne izloženosti koja je dozvoljena u okviru njihovog mandata u odnosu na osnovne instrumente na koje se ulaganje odnosi. Hipotetička devizna pozicija u CIU ulaganjima tretira se kao zasebna valuta prema tretmanu ulaganja u zlato, uz razliku da se, u slučaju kad je smjer ulaganja CIU poduzeća poznat, ukupna duga pozicija može dodati ukupnoj dugoj otvorenoj poziciji u stranim valutama, a ukupna kratka pozicija ukupnoj kratkoj otvorenoj poziciji u stranim valutama. U tom slučaju prije izračuna nije dozvoljeno nikakvo netiranje između takvih pozicija.

Nadležna tijela imaju pravo dozvoliti institucijama korištenje neto trenutnih tržišnih vrijednosti prilikom izračunavanja neto otvorenih pozicija u svakoj pojedinoj valuti i zlatu.

2.2.   Kao drugo, neto kratke i duge pozicije u svakoj valuti osim izvještajne valute i neto duga ili kratka pozicija u zlatu se po promptnim valutnim tečajevima preračunavaju u izvještajnu valutu. Zatim se zasebno zbrajaju kratke i duge pozicije kako bi se dobio ukupan zbroj neto kratkih pozicija i ukupan zbroj neto dugih pozicija. Veći od tih dvaju iznosa predstavlja ukupnu neto deviznu poziciju institucije.

3.   Odstupajući od točaka 1. i 2. te do daljnjeg usklađenja, nadležna tijela mogu institucijama propisati ili dozvoliti korištenje sljedećih postupaka za potrebe ovog Priloga.

3.1.   Nadležna tijela mogu institucijama dozvoliti da za pozicije u usko povezanim valutama koriste niže stope obveznog kapitala od onih koje bi za njih bile izračunane primjenom točaka 1. i 2. Nadležna tijela mogu procijeniti da su dvije valute usko povezane samo ako se na temelju dnevnih podataka o valutnim tečajevima u proteklih tri ili pet godina utvrdi da u slučaju promatranog razdoblja od tri godine postoji vjerojatnost od najmanje 99 %, a u slučaju promatranog razdoblja od pet godina vjerojatnost od najmanje 95 %, da će na jednakim i suprotnim pozicijama u takvim valutama u sljedećih deset dana nastati gubitak koji iznosi najviše 4 % vrijednosti usklađene pozicije o kojoj je riječ (izražene u izvještajnoj valuti). Iznos obveznog kapitala za usklađenu poziciju u dvama usko povezanim valutama jednak je 4 % vrijednosti usklađene pozicije. Za neusklađene pozicije u usko povezanim valutama te sve pozicije u ostalim valutama vrijedi stopa obveznog kapitala od 8 %, pomnožena s većom između dvije vrijednosti – zbroja neto dugih ili zbroja neto kratkih pozicija u tim valutama nakon isključenja usklađenih pozicija u usko povezanim valutama.

3.2.   Nadležna tijela mogu dozvoliti institucijama da iz bilo koje od metoda koju primjenjuju u skladu s točkama 1., 2. i 3.1. isključe pozicije u svakoj valuti koja je predmet obvezujućih međudržavnih sporazuma kojima se ograničava njezino odstupanje u odnosu na druge valute koje su predmet istog sporazuma. Institucije izračunavaju svoje usklađene pozicije u takvim valutama te za njih primjenjuju stopu obveznog kapitala koja nije niža od polovice maksimalnog dopustivog odstupanja, koje je za te valute predviđeno predmetnim međudržavnim sporazumom. Neusklađene pozicije u tim valutama tretiraju se na isti način kao i druge strane valute.

Odstupajući od prvog stavka, nadležna tijela mogu dozvoliti da stopa obveznog kapitala za usklađene pozicije u valutama država članica koje su sudionice druge faze ekonomske i monetarne unije bude jednaka 1,6 % vrijednosti takvih usklađenih pozicija.

4.   Neto pozicije u složenim valutama mogu se prema važećim kvotama raščlaniti na pojedine valute od kojih se sastoje.

PRILOG IV.

IZRAČUN STOPA OBVEZNOG KAPITALA ZA ROBNI RIZIK

Posebni instrumenti

(a)   Pristup ljestvice dospijeća

(b)   Pojednostavljeni pristup

(c)   Prošireni pristup ljestvice dospijeća

PRILOG V.

PRIMJENA INTERNIH MODELA ZA IZRAČUN STOPA OBVEZNOG KAPITALA

1.   Nadležna tijela mogu, pod uvjetima koji su propisani ovim Prilogom, dozvoliti institucijama da umjesto metodama koje su opisane u prilozima I., III. i IV. ili u kombinaciji s njima, svoje stope obveznog kapitala za pozicijski, valutni i/ili robni rizik izračunavaju primjenom vlastitih internih modela upravljanja rizicima. U svakom je pojedinom slučaju nužno izričito priznanje primjene takvih modela za nadzor kapitala od strane nadležnih tijela.

2.   Primjena internih modela priznaje se isključivo ako je nadležno tijelo uvjereno da je sustav pojedine institucije za upravljanja rizicima utemeljen na zdravoj zamisli, da se dosljedno provodi te da su, prije svega, zadovoljeni sljedeći kvalitativni standardi:

Revizija iz točke (h) prvog stavka mora obuhvaćati djelovanje organizacijskih jedinica zaduženih za trgovanje kao i nezavisne jedinice za kontrolu rizika. Barem jednom godišnje institucija mora provesti cjelovitu analizu vlastitog sustava upravljanja rizicima.

Analiza obuhvaća sljedeće:

3.   Institucije uspostavljaju postupke koji osiguravaju da njihove interne modele na odgovarajući način vrednuje kvalificirana strana neovisna o postupku njihovog razvoja kako bi potvrdila da su sadržajno utemeljeni te da odgovarajuće obuhvaćaju sve značajne rizike. Vrednovanje se provodi po završetku razvoja internog modela kao i nakon svih značajnih promjena istoga. Vrednovanje se osim toga provodi i periodično, ali posebno nakon što je došlo do većih strukturalnih promjena na tržištu ili promjena u sastavu portfelja zbog kojih bi interni model mogao prestati biti prikladan. Institucija koristi nove tehnike i dobre prakse koje se s vremenom mogu razviti. Vrednovanje internih modela nije ograničeno na retroaktivno testiranje, već uključuje najmanje sljedeće:

4.   Institucija kontinuirano prati točnost i funkcioniranje svog modela provođenjem programa retroaktivnog testiranja. Retroaktivno testiranje mora za svaki radni dan omogućiti usporedbu jednodnevne rizične vrijednosti izmjerene u okviru modela institucije za zaključne dnevne pozicije portfelja i jednodnevne promjene vrijednosti portfelja do kraja sljedećega radnog dana.

Nadležna tijela obavljaju provjeru sposobnosti institucija za provođenje retroaktivnog testiranja stvarnih i hipotetičkih promjena vrijednosti portfelja. Retroaktivna provjera hipotetičkih promjena vrijednosti portfelja temelji se na usporedbi između zaključne dnevne vrijednosti portfelja i, pod pretpostavkom nepromijenjenih pozicija, vrijednosti portfelja na kraju sljedećeg dana. Nadležna tijela od institucija zahtijevaju da poduzmu odgovarajuće mjere kako bi poboljšale svoje programe retroaktivne provjere ako se isti pokažu manjkavima. Nadležna tijela mogu od institucija zahtijevati da provedu retroaktivnu provjeru na hipotetičkim rezultatima (na temelju promjena u portfelju do kojih bi došlo kad bi zaključne dnevne pozicije ostale nepromijenjene) ili na stvarnim rezultatima trgovanja (bez naknada, provizija i neto prihoda od kamata), ili oboje od navedenoga.

5.   U svrhu izračunavanja stopa obveznog kapitala za posebni rizik povezan s dužničkim i vlasničkim pozicijama kojima se trguje, nadležna tijela mogu odobriti korištenje internog modela institucije ako, uz udovoljavanje uvjetima iz ostatka ovog Priloga, interni model ispunjava sljedeće uvjete:

Institucija također ispunjava sljedeće uvjete:

Institucija je, nadalje, dužna koristiti nove tehnike i dobre prakse koje se s vremenom mogu razviti.

Nadalje, institucija uspostavlja metodu kojom će pri izračunavanju stopa obveznog kapitala obuhvatiti i rizik neplaćanja svojih pozicija u knjizi trgovanja koji prelazi rizik neplaćanja obuhvaćen mjerom rizične vrijednosti kako je navedeno u prethodnim zahtjevima ove točke. Kako bi se izbjeglo dvostruko brojanje, institucija prilikom izračunavanja dodatne stope obveznog kapitala za rizik neplaćanja može uzeti u obzir mjeru u kojoj je rizik neplaćanja već obuhvaćen izračunatom rizičnom vrijednošću, posebno za rizične pozicije koje bi u slučaju nepovoljnih tržišnih uvjeta ili drugih naznaka pogoršanja kreditnog okruženja mogle biti ili bile zatvorene u roku od 10 dana. Ako institucija izračunava stopu obveznog kapitala za takav dodatni rizik neplaćanja, dužna je raspolagati metodama kojima će potvrditi valjanost spomenutog izračuna.

Institucija dokazuje da njezina metoda ispunjava standarde pouzdanosti sukladne metodi utvrđenoj člancima od 84. do 89. Direktive 2006/48/EZ, pod pretpostavkom nepromijenjene razine rizika, te uz izvršenje moguće potrebnih prilagodbi s ciljem odražavanja utjecaja likvidnosti, koncentracije, omeđivanja rizika i raznolikosti.

Institucija koja ne obuhvaća dodatni rizik neplaćanja putem interno razvijenih metoda, izračunava dodatnu stopu obveznog kapitala za takav rizik metodom koja je sukladna ili metodi utvrđenoj člancima od 78. do 83. Direktive 2006/48/EZ ili onoj koja je predviđena člancima od 84. do 89. te Direktive.

Što se tiče novčanih ili sintetičkih sekuritizacijskih izloženosti za koje bi se prema tretmanu predviđenom člankom 66. stavkom 2. Direktive 2006/48/EZ upotrebljavao odbitak ili bi se, kako je utvrđeno u dijelu 4. Priloga IX. toj Direktivi, ponderirale ponderom rizika od 1,250 %, za te se pozicije primjenjuje stopa obveznog kapitala koja nije niža od one predviđene spomenutim tretmanom. Institucije koje trguju takvim izloženostima mogu koristiti neki drugi tretman ako svojim nadležnim tijelima, osim namjere trgovanja, mogu dokazati i postojanje likvidnog dvosmjernog tržišta za sekuritizacijske izloženosti ili, u slučaju sintetičkih sekuritizacija koje se temelje isključivo na kreditnim derivatima, za sekuritizacijske izloženosti kao takve ili za njihove sastavne dijelove rizika. Za potrebe ovog odjeljka smatra se da dvosmjerno tržište postoji onda kad postoje neovisne ponude u dobroj vjeri za kupnju ili prodaju, tako da se cijena, koja je u razumnoj mjeri povezana s posljednjom prodajnom cijenom ili trenutnom konkurentnom cijenom traženom ili ponuđenom u dobroj vjeri, može odrediti u roku od jednog dana te da takva cijena može biti i podmirena u razmjerno kratkom vremenu u skladu s trgovinskim uzancama. Da bi institucija mogla primjenjivati drugi tretman mora raspolagati dovoljnim tržišnim podacima kako bi osigurala da u potpunosti obuhvaća koncentrirani rizik neplaćanja takvih izloženosti u sklopu svoje interne metode mjerenja dodatnog rizika neplaćanja u skladu s gore navedenim standardima.

6.   Institucije koje primjenjuju interne modele koji nisu priznati u skladu s točkom 4. podliježu izračunavanju zasebne stope obveznog kapitala u skladu s Prilogom I.

7.   Za potrebe točke 9. podtočke (b), rezultati dobiveni primjenom internog modela institucije množe se multiplikacijskim faktorom koji iznosi najmanje 3.

8.   Multiplikacijski faktor se uvećava za plus faktor između 0 i 1 u skladu s tablicom 1., ovisno o broju prekoračenja za posljednjih 250 radnih dana utvrđenom na temelju retroaktivne provjere institucije. Nadležna tijela obvezuju institucije na dosljedno izračunavanje prekoračenja putem retroaktivne provjere bilo na stvarnim ili hipotetičkim promjenama u vrijednosti portfelja. Prekoračenje znači jednodnevnu promjenu u vrijednosti portfelja koja prelazi odgovarajuću dnevnu mjeru rizične vrijednosti, izračunanu primjenom internog modela institucije. U svrhu određivanja plus faktora broj prekoračenja procjenjuje se najmanje jednom tromjesečno.

Tablica 1.

Nadležna tijela mogu, u pojedinačnim slučajevima i iznimnim situacijama, dozvoliti instituciji da ne uvećava svoj multiplikacijski faktor faktorom plus u skladu s tablicom 1., ako institucija nadležnom tijelu dokaže da je takvo povećanje neopravdano te da je model u osnovi točan.

Ako veliki broj prekoračenja upućuje na to da model nije dovoljno točan, nadležna tijela opozvat će odobrenje instituciji za primjenu takvog modela ili naložiti provođenje odgovarajućih mjera da bi se osiguralo što skorije poboljšanje internog modela.

Kako bi se nadležnim tijelima omogućilo kontinuirano praćenje prikladnosti plus faktora, institucije odmah, odnosno najkasnije u roku od pet radnih dana, izvješćuju nadležna tijela o prekoračenjima koja su utvrđena primjenom njezinog programa retroaktivne provjere, a koja bi u skladu s gornjom tablicom ukazivala na potrebu povećanja plus faktora.

9.   Svaka institucija mora ispuniti stopu obveznog kapitala koja je izražena kao viša između:

10.   Pri izračunu mjere rizične vrijednosti moraju biti zadovoljeni sljedeći minimalni standardi:

11.   Nadležna tijela zahtijevaju da interni modeli precizno obuhvate sve značajne cjenovne rizike opcija ili pozicija sličnih opcijama te da se svi drugi rizici, koji nisu obuhvaćeni modelom, adekvatno pokriju vlastitim sredstvima institucije.

12.   Interni model mjerenja rizika, ovisno o stupnju aktivnosti institucije na pojedinim tržištima, mora obuhvatiti dovoljan broj faktora rizika, a posebno sljedeće:

Kamatni rizik

Interni model za mjerenje rizika obuhvaća niz faktora rizika koji odgovaraju kamatnim stopama u svakoj valuti u kojoj institucija ima bilančne ili izvanbilančne pozicije osjetljive na promjene kamatnih stopa. Institucija izrađuje krivulje prinosa primjenom jednog od općeprihvaćenih pristupa. Za značajne izloženosti kamatnom riziku u glavnim valutama i tržištima, krivulja prinosa se dijeli na najmanje šest segmenata dospijeća, kako bi se obuhvatile varijacije u promjenljivosti stopa uzduž krivulje. Sustav mjerenja rizika također mora obuhvatiti rizik nepotpunih korelacijskih gibanja između različitih krivulja prinosa.

Valutni rizik

Interni model za mjerenje rizika obuhvaća faktore rizika koji se odnose na zlato i na pojedinačne strane valute u kojima su nominirane pozicije institucije.

Za CIU poduzeća u obzir se uzimaju stvarne devizne pozicije CIU. Institucije se mogu osloniti na izvještaje trećih strana o deviznim pozicijama u CIU, pri čemu je potrebno na odgovarajući način osigurati ispravnost takvih izvještaja. Ako institucija nije upoznata s deviznim pozicijama u CIU, ta se pozicija izdvaja i tretira u skladu s četvrtim stavkom točke 2.1. Priloga III.

Rizik ulaganja u vlasničke financijske instrumente

Interni model za mjerenje rizika primjenjuje zasebni faktor rizika barem za svako tržište vlasničkih financijskih instrumenata na kojem institucija drži značajne pozicije.

Robni rizik

Interni model za mjerenje rizika mora primjenjivati zasebni faktor rizika barem za svaku vrstu robe u kojoj institucija drži značajne pozicije. Sustav mjerenja rizika također mora obuhvatiti rizik nepotpunih korelacijskih gibanja između sličnih, ali ne identičnih vrsta robe te izloženosti promjenama u terminskim cijenama koje proizlaze iz neusklađenosti dospijeća. Isto tako mora uzeti u obzir tržišne karakteristike, posebno dane isporuke i opseg mogućnosti koje trgovci imaju na raspolaganju za zatvaranje pozicija.

13.   Nadležna tijela mogu institucijama dozvoliti da se koriste empirijskim korelacijama unutar rizičnih kategorija ili između njih, ako su uvjerena da je sustav pojedine institucije za mjerenje korelacija pouzdan te da se dosljedno provodi.

PRILOG VI.

IZRAČUN STOPA OBVEZNOG KAPITALA ZA VELIKE IZLOŽENOSTI

PRILOG VII.

TRGOVANJE

DIO A

Namjera trgovanja

1.   Pozicije/portfelji koji se drže s namjerom trgovanja ispunjavaju sljedeće zahtjeve:

DIO B

Sustavi i kontrole

1.   Institucije su dužne uspostaviti i održavati sustave i kontrole koji su dovoljni za dobivanje opreznih i pouzdanih procjena vrijednosti.

2.   Sustavi i kontrole moraju uključivati barem sljedeće elemente:

Izvještavanje u konačnici vodi do članova uprave institucije.

Metode opreznog vrednovanja

3.   Vrednovanje po trenutačnoj tržišnoj vrijednosti je najmanje svakodnevno vrednovanje pozicija prema lako dostupnim zaključnim cijenama dobivenim od međusobno neovisnih izvora. Primjeri takvih cijena su: burzovne cijene, elektronske kotacije ili kotacije nekolicine neovisnih uglednih tržišnih posrednika.

4.   Prilikom vrednovanja po trenutačnoj tržišnoj vrijednosti koristi se opreznija između ponuđene i tražene cijene, osim ako je institucija značajan čimbenik tržišta za određenu vrstu financijskih instrumenata ili robe o kojoj je riječ te stoga može zaključiti cijenu prema srednjem tržišnom tečaju.

5.   Kad vrednovanje po trenutačnoj tržišnoj cijeni nije moguće, institucije prije uporabe tretmana kapitala koji vrijedi za knjigu trgovanja moraju svoje pozicije/portfelje vrednovati prema vlastitom internom modelu. Kao vrednovanje prema internom modelu definirano je svako vrednovanje koje mora biti izvršeno na temelju neke referentne vrijednosti, ekstrapolirano ili drukčije izračunato na temelju dostupnih tržišnih podataka.

6.   Prilikom vrednovanja prema internom modelu moraju biti ispunjeni sljedeći zahtjevi:

Za potrebe točke (d) model mora biti razvijen ili odobren neovisno o odjelu za trgovinu institucije, te se neovisno o njemu mora provesti i provjera modela koja uključuje potvrđivanje matematičkih izračuna, pretpostavki i programske opreme.

7.   Pored svakodnevnog vrednovanja prema trenutačnoj tržišnoj vrijednosti ili internom modelu potrebno je izvršiti i neovisnu provjeru cijena. To je postupak kojim se redovito potvrđuje točnost i neovisnost tržišnih cijena ili ulaznih podataka modela. Dok dnevno vrednovanje po tržišnoj vrijednosti mogu obavljati sami trgovci, potvrđivanje tržišnih cijena i ulaznih podataka modela trebala bi vršiti organizacijska jedinica neovisna o odjelu trgovanja, i to najmanje jednom mjesečno (ili, ovisno o prirodi tržišne/trgovinske djelatnosti, češće). Ako neovisni izvori cijena nisu dostupni ili su subjektivni, može biti primjerena uporaba mjera opreza kao što su prilagodbe procjena vrijednosti.

Prilagodbe ili rezerve pri vrednovanju

8.   Institucije su dužne uspostaviti i održavati postupke za uzimanje u obzir prilagodbi/rezervi pri vrednovanju.

Opći standardi

9.   Nadležna tijela zahtijevaju da se formalno uzmu u obzir prilagodbe ili rezerve pri vrednovanju zbog: još nezarađenih kreditnih kamatnih marži, troškova zatvaranja pozicija, operativnih rizika, prijevremenog zatvaranja pozicija, troškova investiranja i financiranja, budućih administrativnih troškova i, prema potrebi, rizika primjene internog modela.

Standardi za manje likvidne pozicije

10.   Manje likvidne pozicije mogu nastati kako zbog događaja na tržištu tako i kao posljedica situacija vezanih uz samu instituciju kao što su npr. koncentrirane i/ili neaktivne pozicije.

11.   Prilikom utvrđivanja jesu li za manje likvidne pozicije potrebne rezerve pri vrednovanju, institucija mora uzeti u obzir nekoliko čimbenika. Ti čimbenici uključuju vremensko razdoblje koje bi bilo potrebno za omeđivanje pozicija/pojedinačnih rizika pozicije, promjenljivost i prosječnu vrijednost razlika između ponuđene i tražene cijene, raspoloživost tržišnih kotacija (broj i identitet održavatelja tržišta), promjenljivost i prosjek trgovinskih volumena, koncentracije na tržištu, starenje pozicija, mjeru u kojoj se vrednovanje temelji na primjeni internog modela te utjecaj drugih rizika povezanih s primjenom tog modela.

12.   Prilikom korištenja procjena vrijednosti koje su izvršile treće strane ili u slučaju vrednovanja prema internom modelu, institucije moraju odlučiti hoće li primijeniti prilagodbu spomenute procijenjene vrijednosti odnosno vrednovanja. Nadalje, institucije moraju razmotriti potrebu oblikovanja rezervi za manje likvidne pozicije te redovito kontrolirati njihovu prikladnost.

13.   Ako prilagodbe/rezerve pri vrednovanju dovedu do značajnih gubitaka u tekućoj financijskoj godini, ti se gubici oduzimaju od prvotnih vlastitih sredstava institucije u skladu s točkom (k) članka 57. Direktive 2006/48/EZ.

14.   Drugi dobici/gubici koji proizlaze iz prilagodbi/rezervi pri vrednovanju uključuju se u izračun „neto dobiti iz knjige trgovanja” iz točke (b) članka 13. stavka 2. te se u skladu s navedenim odredbama dodaju/oduzimaju od dodatnih vlastitih sredstava predviđenih za pokriće iznosa obveznog kapitala za tržišni rizik.

15.   Prilagodbe/rezerve pri vrednovanju koje prelaze granice utvrđene računovodstvenim okvirom kojemu institucija podliježe tretiraju se u skladu s točkom 13., ako uzrokuju značajne gubitke, ili u skladu s točkom 14. u ostalim slučajevima.

DIO C

Interna omeđivanja rizika

1.   Interno omeđivanje rizika predstavlja poziciju koja u značajnoj mjeri ili u potpunosti poravnava rizik sadržan u poziciji ili nizu pozicija koje ne proizlaze iz knjige trgovanja. Pozicije koje proizlaze iz internih omeđivanja rizika prikladne su za primjenu tretmana koji se koristi za pozicije iz knjige trgovanja, pod uvjetom da se spomenute pozicije drže s namjerom trgovanja te da su zadovoljeni opći kriteriji o namjeri trgovanja i opreznoj procjeni vrijednosti propisani dijelom A i B. Pri tome posebno vrijedi sljedeće:

Praćenje se osigurava na temelju odgovarajućih procedura.

2.   Primjena tretmana iz točke 1. ne dovodi u pitanje one stope obveznog kapitala koje vrijede za onu stranu internog omeđivanja rizika koja se odnosi na pozicije izvan knjige trgovanja.

3.   Neovisno o točkama 1. i 2., kad institucija omeđuje rizik kreditne izloženosti izvan knjige trgovanja primjenom kreditnog derivata koji se vodi u njezinoj knjizi trgovanja (odnosno korištenjem internog omeđivanja rizika), kreditna izloženost izvan knjige trgovanja ne smatra se pokrivenom (tj. zaštićenom od rizika) za potrebe izračunavanja stopa obveznog kapitala, osim ako institucija od prikladne treće strane kao pružatelja zaštite ne kupi kreditni derivat koji ispunjava uvjete propisane točkom 19. dijela 2. Priloga VIII. Direktivi 2006/48/EZ za izloženosti izvan knjige trgovanja. Ako se takva zaštita pak kupi od treće strane kao pružatelja zaštite te se ista, za potrebe izračunavanja stopa obveznog kapitala, prizna kao omeđivanje rizika izloženosti izvan knjige trgovanja, niti interno niti eksterno omeđivanje rizika putem kreditnog derivata se ne uključuje u knjigu trgovanja u svrhu izračunavanja stopa obveznog kapitala.

DIO D

Uključivanje u knjigu trgovanja

1.   Institucije raspolažu jasno definiranim politikama i procedurama na temelju kojih utvrđuju koje će pozicije uključiti u knjigu trgovanja u svrhu izračunavanja svojih stopa obveznog kapitala, a u skladu s kriterijima koji su definirani člankom 11. te uzimajući u obzir sposobnosti i ustaljene prakse koje institucija ima u području upravljanja rizicima. Sukladnost s tim politikama i postupcima mora biti u potpunosti dokumentirana te podliježe redovitim kontrolama odjela interne revizije.

2.   Institucije raspolažu jasno definiranim politikama i procedurama za cjelovito upravljanje knjigom trgovanja. Te politike i procedure odnose se barem na:

3.   Nadležna tijela mogu institucijama dozvoliti da pozicije koje se drže u knjizi trgovanja u skladu s člankom 57. stavcima (l), (m) i (n) Direktive 2006/48/EZ, ako je prikladno, tretiraju kao vlasničke ili dužničke instrumente, pod uvjetom da institucija dokaže da je aktivni održavatelj tržišta u spomenutim pozicijama. U tom slučaju institucija raspolaže odgovarajućim sustavima i kontrolama u okviru trgovine prikladnim instrumentima vlastitih sredstava.

4.   Terminske trgovinske transakcije sukladne transakcijama povratne kupnje koje institucija vodi izvan knjige trgovanja mogu biti uključene u knjigu trgovanja pod uvjetom da se u nju uključe sve takve transakcije sukladne transakcijama povratne kupnje. U tu se svrhu terminske trgovinske transakcije sukladne transakcijama povratne kupnje definiraju kao transakcije koje ispunjavaju zahtjeve članka 11. stavka 2. te Priloga VII. dijela A, pri čemu se obje strane transakcije sastoje ili od novčanih sredstava ili od vrijednosnih papira koje je moguće uključiti u knjigu trgovanja. Bez obzira na to gdje se knjiže, za sve transakcije sukladne transakcijama povratne kupnje vrijedi stopa obveznog kapitala za rizik druge ugovorne stranke propisana za pozicije izvan knjige trgovanja.

PRILOG VIII.

DIREKTIVE STAVLJENE IZVAN SNAGE

DIO A

Direktive stavljene izvan snage s njihovim uzastopnim izmjenama

(vidjeti članak 52.)

Direktiva Vijeća 93/6/EEZ od 15. ožujka 1993. o adekvatnosti kapitala investicijskih društava i kreditnih institucija

Direktiva 98/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. lipnja 1998. o izmjeni Direktive Vijeća 93/6/EEZ o adekvatnosti kapitala investicijskih društava i kreditnih institucija

Direktiva 98/33/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. lipnja 1998. o izmjeni članka 12. Direktive Vijeća 77/780/EEZ o osnivanju i obavljanju djelatnosti kreditnih institucija, članaka 2., 5., 6., 7. i 8. te priloga II. i III. Direktivi Vijeća 89/647/EEZ o omjeru solventnosti za kreditne institucije te članka 2. i Priloga II. Direktivi Vijeća 93/6/EEZ o adekvatnosti kapitala investicijskih društava i kreditnih institucija

Direktiva 2002/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2002. o dodatnom nadzoru kreditnih institucija, društava za osiguranje i investicijskih društava u financijskom konglomeratu i o izmjeni direktiva Vijeća 73/239/EEZ, 79/267/EEZ, 92/49/EEZ, 92/96/EEZ, 93/6/EEZ i 93/22/EEZ i direktiva 98/78/EZ i 2000/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća:

Samo članak 26.

Direktiva 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o tržištima financijskih instrumenata te o izmjeni direktiva Vijeća 85/611/EEZ i 93/6/EEZ i Direktive 2000/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 93/22/EEZ:

Samo članak 67.

DIO B

Rokovi za prenošenje

(vidjeti članak 52.)

PRILOG IX.

KORELACIJSKA TABLICA