12/Sv. 003

HR

Službeni list Europske unije

47

L 052/50

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

11.02.2004.

(1)

Potencijal korištenja kogeneracije kao mjere uštede energije za sada ostaje nedovoljno iskorišten u Zajednici. Promicanje visokoučinkovite kogeneracije na temelju potražnje korisne topline prioritet je Zajednice s obzirom na potencijalne koristi od kogeneracije u pogledu uštede primarne energije, izbjegavanja gubitaka u mreži i smanjenja emisija, posebno stakleničkih plinova. Pored toga, učinkovito korištenje energije proizvedene kogeneracijom može također pozitivno doprinijeti sigurnosti opskrbe energijom i tržišnom natjecanju u Europskoj uniji i njezinim državama članicama. Stoga je nužno poduzeti mjere kako bi se osiguralo bolje iskorištavanje potencijala unutar okvira unutarnjeg tržišta energije.

(2)

Direktivom 2003/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2003. (5) uspostavljaju se zajednička pravila proizvodnje, prijenosa, distribucije i opskrbe električnom energijom na unutarnjem tržištu električne energije. U tom kontekstu, razvoj kogeneracije doprinosi povećanju tržišnog natjecanja, također i što se tiče novih sudionika na tržištu.

(3)

U Zelenoj knjizi pod naslovom „Prema europskoj strategiji za sigurnost opskrbe energijom” naglašava se da je Europska unija izrazito ovisna o svojim vanjskim izvorima opskrbe energijom koji sada pokrivaju 50 % potreba, a predviđa se da će do 2030. godine, nastave li se postojeći trendovi, porasti na 70 %. Ovisnost o uvozu i povećanje omjera uvoza povećavaju rizik prekida ili teškoća u opskrbi. Međutim, sigurnost opskrbe ne bi se smjela shvaćati samo kao pitanje smanjenja ovisnosti o uvozu i povećanja domaće proizvodnje. Sigurnost opskrbe zahtijeva širok raspon inicijativa politike usmjerenih, među ostalim, prema diversifikaciji izvora i tehnologija i poboljšanju međunarodnih odnosa. Zelena knjiga nadalje naglašava da je sigurnost opskrbe energijom ključna za budući održivi razvoj. Zelena knjiga zaključuje da je usvajanje novih mjera za smanjenje potražnje energije ključno za smanjenje ovisnosti o uvozu i radi ograničavanja emisija stakleničkih plinova. U svojoj Rezoluciji od 15. studenoga 2001. o Zelenoj knjizi (6), Europski je parlament zatražio inicijative koje će potaknuti preokret prema učinkovitim postrojenjima za proizvodnju energije, uključujući istodobnu proizvodnju toplinske i električne energije.

(4)

Komunikacija Komisije „Održiva Europa za bolji svijet – Strategija Europske unije za održivi razvoj” predstavljena na Europskom vijeću u Göteborgu 15. i 16. lipnja 2001., označila je klimatske promjene jednom od glavnih zapreka održivom razvoju i naglasila potrebu povećanog korištenja čiste energije i jasnog djelovanja usmjerenoga ka smanjenju potražnje energije.

(5)

Povećano bi korištenje kogeneracije usmjereno ka uštedama primarne energije moglo tvoriti važan dio paketa mjera potrebnih radi poštovanja Kyotskog protokola uz Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime, kao i svakog paketa mjera s ciljem ispunjavanja budućih obveza. Komisija je u svojoj Komunikaciji o provedbi prve faze Europskog programa o promjeni klime označila promicanje kogeneracije kao jednu od mjera nužnih za smanjenje emisija stakleničkih plinova iz energetskog sektora i najavila svoju namjeru podnošenja prijedloga direktive o promicanju kogeneracije u 2002. godini.

(6)

U svojoj Rezoluciji od 25. rujna 2002. o komunikaciji Komisije o provedbi prve faze Europskog programa o promjeni klime (7) Europski parlament pozdravlja ideju o podnošenju prijedloga o jačanju mjera Zajednice za promicanje uporabe istodobne proizvodnje toplinske i električne energije (CHP) i traži hitno usvajanje direktive o promicanju CHP-a.

(7)

Važnost kogeneracije prepoznata je također Rezolucijom Vijeća od 18. prosinca 1997. (8) i Rezolucijom Europskog parlamenta od 15. svibnja 1998. (9) o strategiji Zajednice za promicanje istodobne proizvodnje toplinske i električne energije.

(8)

Vijeće je u svojim zaključcima od 30. svibnja 2000. i 5. prosinca 2000. podržalo Komisijin Plan djelovanja u pogledu energetske učinkovitosti i označilo promicanje kogeneracije jednim od kratkoročnih prioritetnih područja. Europski je parlament u svojoj Rezoluciji od 14. ožujka 2001. o Planu djelovanja u pogledu energetske učinkovitosti (10) pozvao Komisiju da podnese prijedloge kojima se uspostavljaju zajednička pravila promicanja kogeneracije, tamo gdje je to svrhovito za okoliš.

(9)

Direktiva Vijeća 96/61/EZ od 24. rujna 1996. o cjelovitom sprečavanju i kontroli onečišćenja (11), Direktiva 2001/80/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2001. o ograničavanju emisija određenih onečišćujućih tvari u zrak iz velikih uređaja za loženje (12) i Direktiva 2000/76/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. prosinca 2000. o spaljivanju otpada (13), ističu potrebu procjenjivanja potencijala kogeneracije u novim postrojenjima.

(10)

Direktiva 2002/91/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2002. o energetskoj učinkovitosti zgrada (14), zahtijeva od država članica da osiguraju da se kod novih zgrada ukupne korisne površine od preko 1 000 m2 prije početka izgradnje razmotri i uzme u obzir tehnička, okolišna i ekonomska izvedivost alternativnih sustava, kao što je kogeneracija toplinske i električne energije.

(11)

Visokoučinkovita kogeneracija u ovoj je Direktivi definirana uštedama energije koje se postižu istodobnom umjesto odvojenom proizvodnjom toplinske i električne energije. Uštede energije od preko 10 % ispunjavaju uvjete za pojam „visokoučinkovita kogeneracija”. S ciljem maksimalnog postizanja ušteda energije i izbjegavanja gubitaka ušteda energije, najveća se pažnja mora posvetiti uvjetima u kojima funkcioniraju kogeneracijske jedinice.

(12)

U kontekstu procjene ušteda primarne energije, važno je uzeti u obzir stanje u onim državama članicama koje najveći dio svoje potrošnje električne energije pokrivaju uvozom.

(13)

Zbog transparentnosti je važno usvojiti usklađenu osnovnu definiciju kogeneracije. Ako su kogeneracijska postrojenja opremljena za odvojenu proizvodnju električne ili toplinske energije, takva proizvodnja ne bi smjela biti navedena kao kogeneracija kod izdavanja jamstva o podrijetlu i u statističke svrhe.

(14)

Kako bi se osiguralo da se potpora kogeneraciji u kontekstu ove Direktive temelji na potražnji korisne topline i uštedama primarne energije, potrebno je ustanoviti kriterije za utvrđivanje i procjenu energetske učinkovitosti kogeneracijske proizvodnje prema osnovnoj definiciji.

(15)

Opći cilj ove Direktive trebao bi biti uspostavljanje usklađene metode obračunavanja električne energije iz kogeneracije i potrebnih smjernica za njezinu provedbu, uzimajući u obzir metodologije kao što su one koje upravo razvijaju europske organizacije za normizaciju. Ova bi metoda trebala biti prilagodljiva kako bi se vodilo računa o tehničkom napretku. Primjena obračuna iz priloga II. i III. na mikrokogeneracijske jedinice mogla bi se, u skladu s načelom proporcionalnosti, temeljiti na vrijednostima koje proizlaze iz postupka ispitivanja tipa kojeg potvrđuje nadležno nezavisno tijelo.

(16)

Definicije kogeneracije i visokoučinkovite kogeneracije koje se koriste u ovoj Direktivi ne prejudiciraju uporabu drukčijih definicija u nacionalnom zakonodavstvu, u svrhe koje su različite od onih navedenih u ovoj Direktivi. Primjereno je posuditi pored toga odgovarajuće definicije sadržane u Direktivi 2003/54/EZ i Direktivi 2001/77/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. rujna 2001. o promicanju električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije na unutarnjem tržištu električne energije (15).

(17)

Kod mjerenja proizvodnje korisne topline na mjestu proizvodnje u kogeneracijskom postrojenju naglašava se potreba da se osigura da se prednosti korisne topline iz kogeneracije ne ponište visokim toplinskim gubicima iz distribucijskih mreža.

(18)

Omjer električne i toplinske energije tehnička je karakteristika koju je potrebno definirati kako bi se izračunala količina električne energije iz kogeneracije.

(19)

Za potrebe ove Direktive, definicija „kogeneracijskih jedinica” može također obuhvatiti opremu za proizvodnju samo električne energije, odnosno samo toplinske energije, kao što su jedinice s pomoćnim komorama za izgaranje i komorama za naknadno izgaranje. Proizvedena energija pomoću takve opreme ne bi se smjela smatrati kogeneracijom kod izdavanja jamstva o podrijetlu i u statističke svrhe.

(20)

Definicija „male kogeneracije” obuhvaća, među ostalim, mikrokogeneraciju i distribuirane kogeneracijske jedinice, kao što su kogeneracijske jedinice za opskrbu izoliranih područja ili za ograničenu stambenu, komercijalnu ili industrijsku potražnju.

(21)

S ciljem povećanja transparentnosti kako bi se omogućilo potrošačima da izaberu između električne energije iz kogeneracije i električne energije proizvedene na temelju drugih tehnika, nužno je osigurati da se, na temelju usklađenih referentnih vrijednosti učinkovitosti, može zajamčiti podrijetlo visokoučinkovite kogeneracije. Programi za jamstva o podrijetlu sami po sebi ne podrazumijevaju pravo na povlastice iz nacionalnih mehanizama potpore.

(22)

Važno je da svi oblici električne energije proizvedene iz visokoučinkovite kogeneracije mogu biti obuhvaćeni jamstvima o podrijetlu. Važno je jasno razlikovati jamstva o podrijetlu od razmjenjivih potvrda.

(23)

S ciljem osiguranja većeg srednjoročnog prodora kogeneracije na tržište, primjereno je zahtijevati od svih država članica usvajanje i objavljivanje izvješća s analizom nacionalnog potencijala za visokoučinkovitu kogeneraciju i uključivanje u to izvješće zasebnih analiza o preprekama kogeneraciji, kao i mjera poduzetih kako bi se osigurala pouzdanost sustava jamstava.

(24)

Javna potpora trebala bi biti u skladu s odredbama iz smjernica Zajednice o državnoj potpori zaštiti okoliša (16), uključujući i izbjegavanje nagomilavanja potpora. Ove smjernice trenutačno omogućavaju određene vrste javne potpore ako se može pokazati da su mjere potpore korisne u smislu zaštite okoliša zbog izrazito visoke učinkovitosti konverzije, zbog toga što će mjere omogućiti smanjenje potrošnje energije ili zbog toga što će postupak proizvodnje uzrokovati manje štete za okoliš. Takva će potpora u nekim slučajevima biti nužna kako bi se potencijal kogeneracije bolje iskoristio, posebno radi uzimanja u obzir potrebe internalizacije vanjskih troškova.

(25)

Programi javne potpore promicanju kogeneracije trebali bi se usmjeriti uglavnom na potporu kogeneraciji na temelju ekonomski opravdane potražnje za toplinom i hlađenjem.

(26)

Države članice primjenjuju različite mehanizme potpore kogeneraciji na nacionalnoj razini, uključujući potporu investicijama, porezne olakšice ili smanjenja poreza, zelene potvrde i izravne programe cjenovne potpore. Jedan od važnih načina za postizanje cilja ove Direktive jest jamčenje odgovarajućeg funkcioniranja tih mehanizama dok se ne uspostavi funkcioniranje usklađenog okvira Zajednice s ciljem održavanja povjerenja ulagača. Komisija namjerava pratiti stanje i izvješćivati o iskustvima stečenima u primjeni nacionalnih programa potpore.

(27)

Za prijenos i distribuciju električne energije iz visokoučinkovite kogeneracije trebalo bi primjenjivati odredbe članka 7. stavaka 1., 2. i 5. Direktive 2001/77/EZ, kao i odgovarajuće odredbe Direktive 2003/54/EZ. Dok proizvođač energije postupkom kogeneracije ne postane povlašteni kupac prema nacionalnom zakonodavstvu u smislu članka 21. stavka 1. Direktive 2003/54/EZ, tarife povezane s otkupom dodatne električne energije koja je povremeno potrebna proizvođačima energije postupkom kogeneracije, trebale bi se utvrditi u skladu s objektivnim, transparentnim i nediskriminirajućim kriterijima. Osobito za male i mikrokogeneracijske jedinice, pristup mrežnom sustavu električne energije proizvedene visokoučinkovitom kogeneracijom može se olakšati podložno obavijesti Komisiji.

(28)

Općenito, za kogeneracijske jedinice do 400 kW koje spadaju pod definicije Direktive Vijeća 92/42/EEZ od 21. svibnja 1992. o zahtjevima učinkovitosti za nove toplovodne kotlove na tekuća ili plinovita goriva (17) nije izgledno da udovoljavaju minimalnim zahtjevima učinkovitosti te bi stoga trebale biti isključene iz te Direktive.

(29)

Trebalo bi uzeti u obzir specifičnu strukturu sektora kogeneracije, koji obuhvaća brojne male i srednje proizvođače, posebno pri ispitivanju administrativnih postupaka za pribavljanje dozvole za izgradnju kogeneracijskog postrojenja.

(30)

U pogledu cilja ove Direktive za stvaranje okvira za promicanje kogeneracije, važno je naglasiti potrebu za stabilnim ekonomskim i administrativnim okruženjem za ulaganja u nova kogeneracijska postrojenja. Države članice trebalo bi potaknuti da rade na tome osmišljavanjem programa potpore na razdoblje od najmanje četiri godine i izbjegavanjem učestalih promjena u administrativnim postupcima itd. Države članice trebalo bi nadalje poticati da osiguraju da programi javne potpore poštuju načelo postupnog ukidanja.

(31)

Cjelokupna učinkovitost i održivost kogeneracije ovisna je o mnogim čimbenicima, kao što su tehnologija koja se koristi, vrste goriva, krivulje opterećenja, veličina jedinice, a također i svojstva topline. Iz praktičnih razloga i zbog činjenice da korištenje proizvodnje topline u različite svrhe zahtijeva različite temperaturne razine topline i da te i druge razlike utječu na učinkovitost kogeneracije, kogeneracija bi se mogla razvrstati u kategorije kao što su: „industrijska kogeneracija”, „toplinska kogeneracija” i „poljoprivredna kogeneracija”.

(32)

U skladu s načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti određenima u članku 5. Ugovora, opća načela koja čine okvir za promicanje kogeneracije na unutarnjem tržištu energije trebalo bi utvrditi na razini Zajednice, dok bi detaljna provedba trebala biti ostavljena državama članicama, čime se svakoj državi članici omogućuje odabir režima koji najbolje odgovara njezinim posebnim prilikama. Ova se Direktiva ograničava na najmanju mjeru koja se zahtijeva za ostvarenje tih ciljeva i ne prelazi ono što je potrebno u tu svrhu.

(33)

Mjere potrebne za provedbu ove Direktive trebalo bi usvojiti u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (18),

(a)

„kogeneracija” znači istodobna proizvodnja u jednom postupku toplinske energije i električne i/ili mehaničke energije;

(b)

„korisna toplina” znači toplinska energija proizvedena u postupku kogeneracije radi zadovoljavanja ekonomski opravdane potražnje toplinske energije ili energije za hlađenje;

(c)

„ekonomski opravdana potražnja” znači potražnja koja ne prelazi potrebe za toplinom ili hlađenjem, a koja bi se inače mogla zadovoljiti u tržišnim uvjetima postupcima proizvodnje energije različitima od kogeneracije;

(d)

„električna energija iz kogeneracije” znači električna energija proizvedena u postupku povezanom s proizvodnjom korisne topline i obračunanu u skladu s metodologijom navedenom u Prilogu II.;

(e)

„rezervna električna energija” znači električna energija koja se isporučuje putem mreže električne energije kod poremećaja u funkcioniranju procesa kogeneracije, uključujući i razdoblja održavanja ili popravaka;

(f)

„dodatna električna energija” znači električna energija koja se isporučuje putem mreže električne energije kada je potražnja električne energije veća od proizvodnje električne energije u postupku kogeneracije;

(g)

„cjelokupna učinkovitost” znači godišnji iznos proizvodnje električne i mehaničke energije i proizvodnje korisne topline podijeljeno s potrošnjom goriva utrošenog za toplinsku energiju proizvedenu u postupku kogeneracije i bruto proizvodnju električne i mehaničke energije;

(h)

„učinkovitost” znači učinkovitost izračunana na temelju „neto kalorijskih vrijednosti” goriva (nazivaju se i „niže kalorijske vrijednosti”);

(i)

„visokoučinkovita kogeneracija” znači kogeneracija koja udovoljava kriterijima iz Priloga III.;

(j)

„referentna vrijednost učinkovitosti za odvojenu proizvodnju” znači učinkovitost alternativnih odvojenih proizvodnji toplinske i električne energije koje se namjeravaju zamijeniti postupkom kogeneracije;

(k)

„omjer električne i toplinske energije” znači omjer između električne energije iz kogeneracije i korisne topline u isključivo kogeneracijskom pogonu, uz korištenje radnih podataka određene jedinice;

(l)

„kogeneracijska jedinica” znači jedinica koja može raditi u kogeneracijskom pogonu;

(m)

„mikrokogeneracijska jedinica” znači kogeneracijska jedinica najvećeg kapaciteta manjeg od 50 kWe;

(n)

„mala kogeneracija” znači kogeneracijske jedinice instaliranog kapaciteta manjeg od 1 MWe;

(o)

„kogeneracijska proizvodnja” znači zbroj električne i mehaničke energije i korisne topline iz kogeneracije.

—

navodi nižu kalorijsku vrijednost izvora goriva iz kojeg je električna energija proizvedena, navodi uporabu toplinske energije proizvedene zajedno s električnom energijom i konačno navodi datume i mjesta proizvodnje,

—

navodi količinu električne energije iz visokoučinkovite kogeneracije u skladu s Prilogom II. na koju se jamstvo odnosi,

—

navodi uštede primarne energije obračunane u skladu s Prilogom III. na temelju usklađenih referentnih vrijednosti koje uspostavlja Komisija, kako se navodi u članku 4. stavku 1.

—

se temelji na dokumentiranim znanstvenim podatcima i zadovoljava kriterije navedene u Prilogu IV.,

—

identificira sve potencijale za potražnje korisne topline i energije za hlađenje, pogodne za primjenu visokoučinkovite kogeneracije, kao i dostupnost goriva i drugih izvora energije koji će se koristiti u kogeneraciji,

—

obuhvaća zasebnu analizu prepreka koje mogu ometati ostvarivanje nacionalnog potencijala za visokoučinkovitu kogeneraciju. Ova analiza posebno razmatra prepreke koje se odnose na cijene i troškove te pristup gorivima, prepreke u vezi s pitanjima mrežnog sustava, prepreke u vezi s administrativnim postupcima i prepreke u vezi s izostankom internalizacije vanjskih troškova u cijenama energije.

(a)

poticanja projektiranja kogeneracijskih jedinica kako bi odgovarale ekonomski opravdanim potražnjama za proizvodnjom korisne topline i da se izbjegne proizvodnja toplinske energije u razmjerima većima od proizvodnje korisne topline;

(b)

smanjenja regulatornih i neregulatornih prepreka povećanju kogeneracije;

(c)

racionaliziranja i ubrzanja postupaka na odgovarajućoj administrativnoj razini; i

(d)

osiguranja da su pravila objektivna, transparentna i nediskriminirajuća te da u potpunosti uvažavaju posebnosti različitih kogeneracijskih tehnologija.

(a)

koordinacije između različitih administrativnih tijela s obzirom na rokove, zaprimanje i obradu zahtjeva za odobrenje;

(b)

izrade mogućih smjernica za aktivnosti iz stavka 1. i izvedivosti ubrzanog postupka planiranja za proizvođače energije postupkom kogeneracije; i

(c)

određivanja tijela koja djeluju kao posrednici u sporovima između tijela odgovornih za izdavanje odobrenja i podnositelja zahtjeva za odobrenje.

(a)

razmatra napredak učinjen u pogledu ostvarivanja nacionalnih potencijala za visokoučinkovitu kogeneraciju iz članka 6.;

(b)

ocjenjuje u kojoj su mjeri pravila i postupci kojima se određuju okvirni uvjeti za kogeneraciju na unutarnjem tržištu energije utvrđeni na temelju objektivnih, transparentnih i nediskriminirajućih kriterija, uzimajući u obzir prednosti kogeneracije;

(c)

ispituju iskustva stečena u pogledu primjene i usporednog postojanja različitih mehanizama potpore kogeneraciji;

(d)

ispituju referentne vrijednosti učinkovitosti za odvojenu proizvodnju na temelju sadašnjih tehnologija.

„—

kogeneracijske jedinice kako su definirane u Direktivi 2004/8/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o promicanju kogeneracije na temelju potražnje korisne topline na unutarnjem tržištu energije (20).

(a)

Plinske turbine kombiniranog ciklusa s iskorištavanjem otpadne topline

(b)

Protutlačne parne turbine

(c)

Kondenzacijske parne turbine s oduzimanjem pare

(d)

Plinske turbine s iskorištavanjem otpadne topline

(e)

Motor s unutarnjim izgaranjem

(f)

Mikroturbine

(g)

Stirlingovi motori

(h)

Gorivne ćelije

(i)

Parni strojevi

(j)

Organski Rankineovi procesi

(k)

Sve druge vrste tehnologije ili njihove kombinacije koje spadaju pod definiciju navedenu u članku 3. točki (a).

(a)

Proizvodnja električne energije iz kogeneracije smatra se jednakom ukupnoj godišnjoj proizvodnji električne energije u jedinici mjereno na izlazu glavnih generatora;

(b)

Kod kogeneracijskih jedinica cjelokupne godišnje učinkovitosti ispod vrijednosti iz točke (a) podtočke i. (kogeneracijske jedinice tipa (b), (d), (e), (f), (g) i (h) iz Priloga I.) ili cjelokupne godišnje učinkovitosti ispod vrijednosti iz točke (a) podtočke ii. (kogeneracijske jedinice tipa (a) i (c) iz Priloga I.), kogeneracija se obračunava u skladu sa sljedećom formulom:

gdje je:

Obračun električne energije iz kogeneracije mora se temeljiti na stvarnom omjeru električne i toplinske energije. Ako nije poznat stvarni omjer električne i toplinske energije kogeneracijske jedinice, mogu se, posebno u statističke svrhe, koristiti sljedeće zadane vrijednosti za jedinice tipa (a), (b), (c), (d), i (e) iz Priloga I., uz uvjet da je obračunata kogeneracijska električna energija manja ili jednaka ukupnoj proizvodnji električne energije u jedinici:

Ako države članice uvedu zadane vrijednosti za omjere električne i toplinske energije za jedinice tipa (f), (g), (h), (i), (j) i (k) iz Priloga I., takve se zadane vrijednosti objavljuju i o njima se obavješćuje Komisija.

(c)

Ako se udio energetskog sadržaja utrošenoga goriva u postupku kogeneracije povrati u kemikalijama i reciklira, taj se udio može oduzeti iz utrošenoga goriva prije izračunavanja cjelokupne učinkovitosti iz točaka (a) i (b).

(d)

Države članice mogu odrediti omjer električne i toplinske energije kao omjer između električne energije i korisne topline pri kogeneracijskom pogonu nižeg kapaciteta koristeći radne podatke određene jedinice.

(e)

U skladu s postupkom iz članka 14. stavka 2., Komisija uspostavlja detaljne smjernice za provedbu i primjenu Priloga II., uključujući određivanje omjera električne i toplinske energije.

(f)

Države članice mogu u svrhu obračuna u skladu s točkama (a) i (b) koristiti razdoblja izvješćivanja različita od jednogodišnjih.

—

kogeneracijska proizvodnja iz kogeneracijskih jedinica osigurava uštede primarne energije obračunane prema točki (b) od najmanje 10 % u odnosu na referentne vrijednosti za odvojenu proizvodnju toplinske i električne energije,

—

proizvodnja iz malih i mikrokogeneracijskih jedinica koje osiguravaju uštede primarne energije može se ubrojiti u visokoučinkovitu kogeneraciju.

PES

uštede primarne energije

CHP Ηη

toplinski učinak kogeneracijske proizvodnje, definiran kao godišnja proizvodnja korisne topline podijeljena s utroškom goriva za proizvodnju zbroja korisne topline i električne energije iz kogeneracije.

Ref Ηη

referentna vrijednost učinkovitosti za odvojenu proizvodnju topline

CHP Εη

učinak električne energije iz kogeneracijske proizvodnje, definiran kao godišnja električna energija iz kogeneracije podijeljena s utroškom goriva za proizvodnju zbroja ukupne korisne topline i električne energije iz kogeneracije. Tamo gdje kogeneracijska jedinica proizvodi mehaničku energiju, godišnja električna energija iz kogeneracije može se povećati dodatnim elementom koji predstavlja iznos električne energije koji je jednak iznosu mehaničke energije. Ovaj dodatni element neće biti osnova za pravo na izdavanje jamstava o podrijetlu u skladu s člankom 5.

Ref Εη

referentna vrijednost učinkovitosti za odvojenu proizvodnju električne energije.

„CHP Ηη” s „Ηη” i

„CHP Εη” s „Εη”,

1.

Za kogeneracijske jedinice prema definiciji iz članka 3., usporedba s odvojenom proizvodnjom električne energije temelji se na načelu usporedbe sličnih kategorija goriva.

2.

Svaka kogeneracijska jedinica uspoređuje se s najdostupnijom i ekonomski najopravdanijom tehnologijom za odvojenu proizvodnju toplinske i električne energije na tržištu u godini izgradnje kogeneracijske jedinice.

3.

Referentne vrijednosti učinkovitosti za kogeneracijske jedinice starije od 10 godina utvrđuju se prema referentnim vrijednostima jedinica starih 10 godina.

4.

Referentne vrijednosti učinkovitosti za odvojenu proizvodnju električne i toplinske energije odražavaju klimatske razlike među državama članicama.

(a)

Analiza nacionalnih potencijala iz članka 6. uzima u obzir:

(b)

Analiza obuhvaća odgovarajuće mehanizme za procjenu troškovne učinkovitosti – u smislu ušteda primarne energije – povećanog udjela visokoučinkovite kogeneracije u nacionalnoj energetskoj strukturi. U analizi troškovne učinkovitosti također se uzimaju u obzir nacionalne obveze preuzete u kontekstu obveza povezanih s klimatskim promjenama koje je Zajednica preuzela u skladu s Kyotskim protokolom uz Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime.

(c)

Analiza nacionalnog potencijala kogeneracije određuje potencijale za razdoblja do 2010., 2015. odnosno 2020. godine te uključuje, gdje je to moguće, odgovarajuće procjene troškova za svako od tih razdoblja.