05/Sv. 006

HR

Službeni list Europske unije

112

32003L0010

L 042/38

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

06.02.2003.

DIREKTIVA 2003/10/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 6. veljače 2003.

o minimalnim zdravstvenim i sigurnosnim zahtjevima u odnosu na izloženost radnika rizicima koji proizlaze iz fizičkih čimbenika (buke)

(sedamnaesta pojedinačna direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive 89/391/EEZ)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 137. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1) iznesen nakon savjetovanja sa Savjetodavnim odborom za sigurnost, higijenu i zaštitu zdravlja na radu,

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

nakon savjetovanja s Odborom regija,

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora (3), s obzirom na zajednički tekst koji je odobrio Odbor za mirenje 8. studenoga 2002.,

budući da:

(1)

Na temelju Ugovora Vijeće može putem direktiva donijeti minimalne zahtjeve za poticanje poboljšanja, posebno u radnom okruženju, kako bi se zajamčila bolja razina zaštite zdravlja i sigurnosti radnika. U takvim direktivama treba izbjegavati nametanje administrativnih, financijskih i zakonskih ograničenja koja bi bila prepreka osnivanju i razvoju malih i srednjih poduzeća.

(2)

Iako u skladu s Ugovorom ova Direktiva ne sprečava nijednu od država članica da održava ili uvede strože zaštitne mjere, njezina primjena ne bi trebala služiti kao opravdanje bilo kakve regresije u odnosu na postojeće stanje u svakoj od država članica.

(3)

Direktiva Vijeća 86/188/EEZ od 12. svibnja 1986. o zaštiti radnika od rizika povezanih s izloženosti buci na radu (4) sadrži odredbu da ju Vijeće na prijedlog Komisije može ponovno razmotriti s ciljem smanjenja predmetnih rizika, posebno vodeći računa o napretku znanstvenih spoznaja i tehnologije.

(4)

Komunikacija Komisije o njezinom programu u vezi sa sigurnošću, higijenom i zdravljem na radu (5) predviđa usvajanje mjera za promicanje sigurnosti na radu, posebno radi širenja područja primjene Direktive 86/188/EEZ i ponovne ocjene graničnih vrijednosti. Vijeće je to primilo na znanje u svojoj rezoluciji od 21. prosinca 1987. o sigurnosti, higijeni i zdravlju na radu (6).

(5)

Komunikacija Komisije o njezinom programu djelovanja u vezi s provedbom Povelje Zajednice o temeljnim socijalnim pravima radnika predviđa uvođenje minimalnih zdravstvenih i sigurnosnih zahtjeva u pogledu izloženosti radnika rizicima koji su uzrokovani vanjskim čimbenicima. U rujnu 1990. Europski je parlament usvojio rezoluciju o ovom programu djelovanja (7), pozivajući Komisiju posebno da sastavi konkretnu direktivu o rizicima koje uzrokuju buka i vibracije te ostali vanjski čimbenici na radnom mjestu.

(6)

Kao prvi korak, 25. lipnja 2002. Europski parlament i Vijeće donijeli su Direktivu 2002/44/EZ o minimalnim zdravstvenim i sigurnosnim zahtjevima u odnosu na izloženost radnika rizicima uzrokovanima fizikalnim čimbenicima (vibracijom) (šesnaesta pojedinačna direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive 89/391/EEZ) (8).

(7)

Smatra se da bi kao drugi korak bilo primjereno uvesti mjere zaštite radnika od rizika uzrokovanih bukom zbog njezinog utjecaja na zdravlje i sigurnost radnika, a posebno oštećenja sluha. Cilj ovih mjera nije samo osigurati zdravlje i sigurnost svakog radnika pojedinačno, nego i stvoriti minimalnu osnovu zaštite za sve djelatnike Zajednice kako bi se izbjeglo eventualno narušavanje tržišnog natjecanja.

(8)

Trenutačne znanstvene spoznaje o posljedicama koje izloženost buci može imati po zdravlje i sigurnost nisu dovoljne da bi se omogućilo precizno određivanje razina izloženosti koje bi pokrile sve rizike po zdravlje i sigurnost, posebno kada su u pitanju posljedice buke koja nije čujne prirode.

(9)

Sustav zaštite od buke mora se ograničiti na definiciju, bez pretjeranih detalja, ciljeva koje treba ostvariti, načela kojih se treba pridržavati i temeljnih vrijednosti koje treba koristiti, kako bi države članice mogle na isti način primjenjivati minimalne zahtjeve.

(10)

Razina izloženosti buci može se učinkovitije smanjiti primjenom preventivnih mjera pri projektiranju radnih mjesta i radilišta te pri odabiru radne opreme, postupaka i metoda rada, davanjem prednosti smanjenju rizika na samom izvoru. Na taj način odredbe koje se odnose na radnu opremu i metode rada pridonose zaštiti dotičnih radnika. U skladu s općim načelima zaštite koja su predviđena člankom 6. stavkom 2. Direktive Vijeća 89/391/EEZ od 12. lipnja 1989. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika na radu (9), mjere kolektivne zaštite imaju prednost pred mjerama individualne zaštite.

(11)

Kodeks o razini buke na brodovima iz Rezolucije A 468(12) Međunarodne pomorske organizacije daje smjernice za postizanje smanjenja buke na brodovima na njezinom izvoru. Države članice trebale bi imati pravo osigurati prijelazno razdoblje u odnosu na posadu brodova duge plovidbe.

(12)

Kako bi se ispravno procijenila izloženost radnika buci, uputno je primijeniti objektivnu metodu mjerenja pa se stoga upućuje na opće priznate standarde ISO 1999:1990. Procijenjene ili objektivno izmjerene vrijednosti trebaju biti odlučujuće za poduzimanje mjera predviđenih u slučaju donjih i gornjih upozoravajućih vrijednosti izloženosti. Granične vrijednosti izloženosti neophodne su da bi se izbjegla nepovratna oštećenja sluha kod radnika; buka koja dolazi do uha ne smije prelaziti granične vrijednosti izloženosti.

(13)

Specifične značajke sektorâ glazbe i zabave zahtijevaju praktične smjernice koje će omogućiti učinkovitu primjenu odredaba utvrđenih u ovoj Direktivi. Države članice trebaju imati pravo koristiti prijelazno razdoblje za izradu pravila ponašanja s praktičnim smjernicama koje će radnicima i poslodavcima u spomenutim sektorima pomoći da postignu razinu zaštite utvrđenu u ovoj Direktivi.

(14)

S ciljem poboljšanja zaštite zdravlja i sigurnosti radnika, poslodavci se trebaju prilagođavati tehničkom napretku i znanstvenim spoznajama u pogledu rizika koji su povezani s izloženošću buci.

(15)

Budući da je ovo pojedinačna Direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive 89/391/EEZ, ta se Direktiva primjenjuje na izloženost radnika buci ne dovodeći u pitanje strože i/ili konkretnije odredbe iz ove Direktive.

(16)

Ova je Direktiva praktičan korak prema stvaranju socijalne dimenzije unutarnjeg tržišta.

(17)

Mjere potrebne za provedbu ove Direktive trebalo bi usvojiti u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (10),

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

ODJELJAK I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Cilj i područje primjene

1.   Ovo je sedamnaesta pojedinačna direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive 89/391/EEZ i njome se utvrđuju minimalni zahtjevi zaštite radnika od rizika po njihovo zdravlje i sigurnost koji proizlaze ili mogu proizići iz izloženosti buci, a posebno rizika po sluh.

2.   Zahtjevi iz ove Direktive primjenjuju se na djelatnosti u kojima radnici zbog svojega rada jesu ili mogu biti izloženi rizicima uzrokovanim bukom.

3.   Direktiva 89/391/EEZ u potpunosti se primjenjuje na čitavo područje iz stavka 1., ne dovodeći u pitanje strože i/ili konkretnije odredbe iz ove Direktive.

Članak 2.

Definicije

U smislu ove Direktive, fizički parametri koji se koriste kao faktori prognoze rizika definiraju se na sljedeći način:

(a)

vršna vrijednost zvučnog tlaka (ppeak): maksimalna vrijednost „C” – frekvencijski ponderiranog trenutačnog zvučnog tlaka;

(b)

dnevna razina izloženosti buci (LEX,8h) (dB(A) re. 20 μPa): vremenski ponderiran prosjek razine izloženosti buci za nominalni osmosatni radni dan kako je definirano međunarodnim standardom ISO 1999: 1990, točka 3.6. Obuhvaća svu buku prisutnu na radu, uključujući i impulsni šum;

(c)

tjedna razina izloženosti buci (LEX,8h): vremenski ponderiran prosjek dnevne razine izloženosti buci za nominalni tjedan od pet osmosatnih radnih dana kako je definirano međunarodnim standardom ISO 1999:1990, točka 3.6. (napomena 2.).

Članak 3.

Granične vrijednosti izloženosti i upozoravajuće vrijednosti izloženosti

1.   U smislu ove Direktive, granične vrijednosti izloženosti i upozoravajuće vrijednosti izloženosti u pogledu dnevne razine izloženosti buci i vršnog zvučnog tlaka utvrđene su na sljedeći način:

(a)

granične vrijednosti izloženosti: LEX,8h = 87 dB(A), odnosno ppeak = 200 Pa (11);

(b)

gornje upozoravajuće vrijednosti izloženosti: LEX,8h = 85 dB(A), odnosno ppeak = 140 Pa (12);

(c)

donje upozoravajuće vrijednosti izloženosti: LEX,8h = 80 dB(A), odnosno ppeak = 112 Pa (13).

2.   Kada se primjenjuju granične vrijednosti izloženosti, prilikom određivanja stvarne izloženosti radnika treba uzeti u obzir prigušenje buke koje osigurava osobna oprema za zaštitu sluha koju radnik koristi. Kod upozoravajućih vrijednosti izloženosti učinak takve zaštite ne uzima se u obzir.

3.   U opravdanim okolnostima, kod djelatnosti gdje dnevna izloženost buci znatno varira od dana do dana, kako bi procijenile razinu buke kojoj su radnici izloženi, države članice mogu, u svrhu primjene graničnih vrijednosti izloženosti i upozoravajućih vrijednosti izloženosti, koristiti tjednu razinu izloženosti buci umjesto dnevne razine izloženosti buci pod uvjetom da:

(a)

tjedna razina izloženosti buci koju pokaže primjereno praćenje ne prelazi graničnu vrijednost izloženosti od 87 dB(A); i

(b)

da se poduzimaju odgovarajuće mjere za maksimalno moguće smanjenje rizika povezanog s ovim djelatnostima.

ODJELJAK II.

OBVEZE POSLODAVACA

Članak 4.

Utvrđivanje i procjena rizikâ

1.   Pri ispunjavanju obveza iz članka 6. stavka 3. i članka 9. stavka 1. Direktive 89/391/EEZ poslodavac procjenjuje i prema potrebi mjeri razinu buke kojoj su radnici izloženi.

2.   Metode i instrumenti mjerenja prilagođavaju se uvjetima koji prevladavaju, posebno u pogledu svojstava buke koja se mjeri, trajanja izloženosti, faktora okoline i karakteristika mjernih instrumenata.

Te metode i instrumenti omogućuju određivanje parametara definiranih člankom 2. i donošenje odluke o tome jesu li u danom slučaju premašene vrijednosti utvrđene člankom 3.

3.   Metode koje se koriste mogu uključivati uzorkovanje reprezentativno za osobnu izloženost radnika.

4.   Procjenu i mjerenje iz stavka 1. planiraju i provode nadležne službe u odgovarajućim intervalima, vodeći računa posebno o odredbama članka 7. Direktive 89/391/EEZ o neophodnim stručnim službama ili osobama. Podaci dobiveni ovom procjenom i/ili mjerenjem razine izloženosti buci čuvat će se u primjerenom obliku kako bi se do njih moglo doći u kasnijoj fazi.

5.   Kada se primjenjuje ovaj članak, kod procjene rezultata mjerenja uzimaju se u obzir netočnosti mjerenja utvrđene u skladu s metrološkom praksom.

6.   Na temelju članka 6. stavka 3. Direktive 89/391/EEZ, poslodavac pri provođenju procjene rizika obraća posebnu pozornost na sljedeće:

(a)

razinu, vrstu i trajanje izloženosti, uključujući i bilo kakvu izloženost impulsnom šumu;

(b)

granične vrijednosti izloženosti i upozoravajuće vrijednosti izloženosti iz članka 3. ove Direktive;

(c)

bilo kakve utjecaje na zdravlje i sigurnost radnika koji spadaju u posebno osjetljive rizične skupine;

(d)

koliko je to tehnički moguće, bilo kakve utjecaje na zdravlje i sigurnost radnika koji proizlaze iz interakcije između buke i ototoksičnih tvari na poslu, te buke i vibracija;

(e)

bilo kakav izravan utjecaj na zdravlje i sigurnost radnika koji je rezultat interakcije između buke i zvučnog signala upozorenja ili drugih zvukova koje treba poštovati kako bi se smanjio rizik od nesreća;

(f)

podatke o emisiji buke koje daju proizvođači radne opreme u skladu s relevantnim direktivama Zajednice;

(g)

postojanje zamjenske radne opreme namijenjene smanjenju emisije buke;

(h)

daljnju izloženost buci izvan uobičajenog radnog vremena za koju je odgovoran poslodavac;

(i)

odgovarajuće podatke dobivene zdravstvenim nadzorom, uključujući i objavljene podatke, u mogućoj mjeri;

(j)

dostupnost opreme za zaštitu sluha koja ima odgovarajuće prigušujuće djelovanje.

7.   Poslodavac mora posjedovati procjenu rizika u skladu s člankom 9. stavkom 1. točkom (a) Direktive 89/391/EEZ te utvrditi koje mjere treba poduzeti u skladu s člancima 5., 6., 7. i 8. ove Direktive. Procjena rizika pohranit će se na odgovarajućem mediju u skladu s nacionalnim pravom i praksom. Procjena rizika redovito se ažurira, posebno ako je došlo do značajnih promjena koje su je mogle učiniti zastarjelom ili kada rezultati zdravstvenog nadzora to pokažu neophodnim.

Članak 5.

Odredbe usmjerene izbjegavanju ili smanjenju izloženosti

1.   Uzimajući u obzir tehnički napredak i raspoloživost mjera upravljanja rizikom na izvoru, rizici koji proizlaze iz izloženosti buci uklanjaju se na svojem izvoru ili se smanjuju na najmanju moguću razinu.

Smanjenje tih rizika temelji se na općim načelima prevencije iz članka 6. stavka 2. Direktive 89/391/EEZ, uzimajući u obzir sljedeće:

(a)

druge metode rada koje ne iziskuju tako veliku izloženost buci;

(b)

odabir odgovarajuće radne opreme s obzirom na posao koji treba obaviti, koja emitira najmanju moguću razinu buke, uključujući i mogućnost da se radnicima stavi na raspolaganje radna oprema u skladu s odredbama Zajednice, čija je svrha ili učinak ograničavanje izloženosti buci;

(c)

projektiranje i planiranje radnih mjesta i radilišta;

(d)

odgovarajuće informacije i osposobljavanje koje će uputiti radnike u korištenje radne opreme na ispravan način kako bi se njihova izloženost buci smanjila na najmanju moguću razinu;

(e)

smanjenje buke tehničkim sredstvima:

i.

smanjenje zračne komponente buke, npr. pregradama, oblogama, zaštitnim slojevima koji apsorbiraju zvuk;

ii.

smanjenje strukturne komponente buke, npr. prigušivanjem ili izolacijom;

(f)

odgovarajuće programe održavanja radne opreme, radnih mjesta i radnih sustava;

(g)

smanjenje buke organizacijom posla:

i.

ograničavanje trajanja i intenziteta izloženosti;

ii.

odgovarajući radni raspored s primjerenim odmorima.

2.   Ako se na temelju procjene rizika iz članka 4. pokaže da su gornje upozoravajuće vrijednosti izloženosti premašene, poslodavac izrađuje i provodi program tehničkih i/ili organizacijskih mjera koje imaju za cilj smanjiti izloženost buci, uzimajući u obzir mjere iz stavka 1.

3.   Na temelju procjene rizika iz članka 4., mjesta rada na kojima će radnici vjerojatno biti izloženi buci koja prelazi gornje upozoravajuće vrijednosti izloženosti trebaju biti obilježena primjerenim oznakama. Takva područja također treba ograditi i ograničiti im pristup tamo gdje je to tehnički izvedivo i gdje rizik zbog izloženosti to opravdava.

4.   Kada je zbog prirode posla radnicima omogućeno korištenje prostorija za odmor u nadležnosti poslodavca, buka u ovim prostorijama mora biti smanjena na razinu koja je u skladu s njihovom namjenom i uvjetima korištenja.

5.   Na temelju članka 15. Direktive 89/391/EEZ poslodavac mora prilagoditi mjere iz ovog članka zahtjevima radnika iz posebno osjetljivih rizičnih skupina.

Članak 6.

Osobna zaštita

1.   Ako je rizike koji proizlaze iz izloženosti buci nemoguće spriječiti ostalim sredstvima, radnicima treba staviti na raspolaganje odgovarajuću i dobro prilagođenu osobnu opremu za zaštitu sluha koju trebaju koristiti u skladu s odredbama Direktive Vijeća 89/656/EEZ od 30. studenoga 1989. o minimalnim sigurnosnim i zdravstvenim zahtjevima za uporabu osobne zaštitne opreme na radnom mjestu (treća pojedinačna direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive 89/391/EEZ) (14) i člankom 13. stavkom 2. Direktive 89/391/EEZ te pod sljedećim uvjetima:

(a)

kada izloženost buci prelazi donje upozoravajuće vrijednosti izloženosti, poslodavac radnicima stavlja na raspolaganje osobnu opremu za zaštitu sluha;

(b)

kada je izloženost buci jednaka ili viša od gornjih upozoravajućih vrijednosti izloženosti, koristi se osobna oprema za zaštitu sluha;

(c)

osobna oprema za zaštitu sluha bira se tako da se rizici po sluh uklone ili smanje na najmanju moguću razinu.

2.   Poslodavac čini sve što je u njegovoj moći da osigura nošenje opreme za zaštitu sluha i odgovoran je za provjeru učinkovitosti mjera poduzetih u skladu s ovim člankom.

Članak 7.

Ograničavanje izloženosti

1.   Ni pod kakvim uvjetima izloženost radnika utvrđena u skladu s člankom 3. stavkom 2. ne smije prelaziti granične vrijednosti izloženosti.

2.   Ako se unatoč mjerama poduzetima s ciljem provođenja ove Direktive otkrije izloženost koja prelazi granične vrijednosti, poslodavac:

(a)

odmah poduzima mjere za smanjenje izloženosti ispod razine graničnih vrijednosti izloženosti;

(b)

utvrđuje razloge zbog kojih je došlo do prekomjerne izloženosti; i

(c)

dorađuje zaštitne i preventivne mjere kako bi se izbjeglo ponovno pojavljivanje problema.

Članak 8.

Informiranje i osposobljavanje radnika

Ne dovodeći u pitanje članke 10. i 12. Direktive 89/391/EEZ, poslodavac radnicima koji su na radu izloženi buci koja je jednaka ili viša od donjih upozoravajućih vrijednosti izloženosti, i/ili njihovim predstavnicima osigurava podatke i osposobljavanje u pogledu rizika koji proizlaze iz izloženosti buci, a posebno što se tiče:

(a)

prirode tih rizika;

(b)

mjera koje se poduzimaju s ciljem provedbe ove Direktive kako bi se rizici uzrokovani bukom uklonili ili smanjili na najmanju moguću razinu, uključujući i okolnosti pod kojima se te mjere primjenjuju;

(c)

graničnih vrijednosti izloženosti i upozoravajućih vrijednosti izloženosti iz članka 3. ove Direktive;

(d)

rezultata procjene i mjerenja buke provedenih u skladu s člankom 4. ove Direktive, zajedno s pojašnjenjem njihove važnosti i potencijalnih rizika;

(e)

ispravnog korištenja opreme za zaštitu sluha;

(f)

razloga i načina za otkrivanje i prijavljivanje znakova oštećenja sluha;

(g)

okolnosti pod kojima radnici imaju pravo na zdravstveni nadzor i svrhe zdravstvenog nadzora, u skladu s člankom 10. ove Direktive;

(h)

sigurnih načina rada kako bi se izloženost buci smanjila na najmanju moguću razinu.

Članak 9.

Savjetovanje s radnicima i njihovo sudjelovanje

Savjetovanje s radnicima i/ili njihovim predstavnicima i njihovo sudjelovanje u materiji koju obuhvaća ova Direktiva provodi se u skladu s člankom 11. Direktive 89/391/EEZ, a posebno kod:

—

procjene rizika i određivanja mjera koje treba poduzeti, navedenih u članku 4.,

—

aktivnosti usmjerenih uklanjanju ili smanjenju rizika koji proizlaze iz izloženosti buci, navedenih u članku 5.,

—

odabira osobne opreme za zaštitu sluha iz članka 6. stavka 1. točke (c).

ODJELJAK III.

OSTALE ODREDBE

Članak 10.

Zdravstveni nadzor

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 14. Direktive 89/391/EEZ, države članice usvajaju odredbe kojima se osigurava primjeren zdravstveni nadzor radnika u slučaju da procjena i mjerenje iz članka 4. stavka 1. ove Direktive pokažu da postoji rizik po njihovo zdravlje. Te se odredbe, zajedno s navedenim zahtjevima u pogledu zdravstvene dokumentacije i njezine dostupnosti, uvode u skladu s nacionalnim pravom i/ili praksom.

2.   Radnik čija izloženost prelazi gornje upozoravajuće vrijednosti izloženosti, ima pravo na pregled sluha kod liječnika ili neke druge odgovarajuće kvalificirane osobe za koju je nadležan liječnik, u skladu s nacionalnim pravom i/ili praksom. Na preventivno audiometričko testiranje imaju pravo i radnici kod kojih izloženost premašuje donje upozoravajuće vrijednosti izloženosti, u slučaju kada procjena i mjerenje iz članka 4. stavka 1. pokaže da postoji rizik po njihovo zdravlje.

Ciljevi ovih pregleda su rano dijagnosticiranje eventualnog gubitka sluha zbog buke i očuvanje slušne funkcije.

3.   Države članice utvrđuju mjere koje jamče da će se za svakog radnika koji bude podvrgnut pregledu u skladu sa stavcima 1. i 2. sastaviti osobna zdravstvena dokumentacija koja će se redovito ažurirati. Zdravstvena dokumentacija sadrži sažete rezultate provedenog zdravstvenog nadzora. Čuva se u primjerenom obliku kako bi se do nje moglo doći i kasnije, vodeći računa o eventualnoj tajnosti podataka.

Kopije odgovarajuće dokumentacije dostavljaju se nadležnim tijelima na njihov zahtjev. Radniku se na zahtjev omogućuje pristup zdravstvenoj dokumentaciji koja se tiče njega osobno.

4.   Kada se kontrolom slušne funkcije utvrdi da radnik ima oštećenje sluha, liječnik ili, ako to liječnik smatra potrebnim, specijalist, utvrđuje je li oštećenje rezultat izloženosti buci na poslu. Ako je to slučaj:

(a)

liječnik ili neka druga odgovarajuće kvalificirana osoba obavješćuje radnika o rezultatima koji se odnose na njega osobno;

(b)

poslodavac:

i.

revidira procjenu rizika provedenu u skladu s člankom 4.;

ii.

revidira mjere predviđene za uklanjanje ili smanjenje rizika na temelju članka 5. stavka 6.;

iii.

pri provođenju bilo kakvih mjera neophodnih za uklanjanje ili smanjenje rizika u skladu s člancima 5. i 6., vodi računa o savjetima liječnika medicine rada ili neke druge odgovarajuće kvalificirane osobe ili nadležnih tijela, uključujući i mogućnost premještanja radnika na neki drugi posao gdje nema rizika od daljnje izloženosti; i

iv.

organizira sustavni zdravstveni nadzor i osigurava revidiranje zdravstvenog stanja ostalih radnika koji su bili izloženi na sličan način.

Članak 11.

Odstupanja

1.   U iznimnim prilikama kada zbog prirode posla cjelovita i odgovarajuća upotreba osobne opreme za zaštitu sluha može uzrokovati veće rizike po zdravlje i sigurnost nego njezino nekorištenje, države članice mogu odobriti odstupanje od odredaba članka 6. stavka 1. točaka (a) i (b) i članka 7.

2.   Države članice odobravaju odstupanja iz stavka 1. nakon savjetovanja sa socijalnim partnerima i, kada je to primjereno, s nadležnim zdravstvenim tijelima u skladu s nacionalnim pravom i/ili praksom. Takva odstupanja moraju biti praćena uvjetima koji jamče da će, uzimajući u obzir izvanredne okolnosti, rizici koji iz njih proizlaze biti smanjeni na najmanju moguću razinu i da će dotični radnici biti podvrgnuti pojačanom zdravstvenom nadzoru. Ova se odstupanja revidiraju svake četiri godine i prestaju važiti čim nestanu okolnosti koje su ih opravdavale.

3.   Države članice svake četiri godine dostavljaju Komisiji popis svih odstupanja iz stavka 1., navodeći točne razloge i okolnosti zbog kojih su odobrile odstupanje.

Članak 12.

Tehničke izmjene

Izmjene isključivo tehničke prirode usvajaju se u skladu s regulatornim postupcima iz članka 13. stavka 2. i u skladu s:

(a)

donošenjem direktiva s područja tehničkog usklađivanja i standardizacije u pogledu projektiranja, izgradnje, izrade ili konstrukcije radne opreme i/ili mjesta rada; i

(b)

tehničkim napretkom, promjenama u najprimjerenijim usklađenim europskim standardima i tehničkim uvjetima te novim otkrićima u pogledu buke.

Članak 13.

Odbor

1.   Komisiji pomaže Odbor iz članka 17. Direktive 89/391/EEZ.

2.   Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuju se članci 5. i 7. Odluke Vijeća 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe njezinog članka 8.

Razdoblje iz članka 5. stavka 6. Odluke 1999/468/EZ je tri mjeseca.

3.   Odbor usvaja svoj poslovnik.

Članak 14.

Pravila ponašanja

U kontekstu primjene ove Direktive, države članice uz savjetovanje sa socijalnim partnerima i u skladu s nacionalnim pravom i praksom sastavljaju pravila ponašanja s praktičnim smjernicama koje će pomoći radnicima i poslodavcima u sektorima glazbe i zabave da ispune svoje zakonske obveze utvrđene ovom Direktivom.

Članak 15.

Stavljanje izvan snage

Ovime se Direktiva 86/188/EEZ stavlja izvan snage s učinkom od datuma određenog u članku 17. stavku 1. prvom podstavku.

ODJELJAK IV.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 16.

Izvješća

Države članice svakih pet godina podnose Komisiji izvješće o praktičnoj provedbi ove Direktive, navodeći stajalište socijalnih partnera. Ono sadrži opis najboljih praksi za sprečavanje buke koja štetno utječe na zdravlje te ostalih oblika organizacije posla, zajedno s mjerama koje države članice poduzimaju kako bi prenijele znanja vezano uz te najbolje prakse.

Na temelju tih izvješća Komisija provodi sveobuhvatnu procjenu provođenja ove Direktive, uključujući i njezino provođenje s obzirom na istraživanja i znanstvene informacije te, inter alia, vodeći računa o implikacijama ove Direktive na sektore glazbe i zabave. Komisija o tome obavješćuje Europski parlament, Vijeće, Europski gospodarski i socijalni odbor i Savjetodavni odbor za sigurnost, higijenu i zaštitu zdravlja na radu te prema potrebi predlaže izmjene.

Članak 17.

Prenošenje

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom prije 15. veljače 2006. godine. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2.   S obzirom na posebne uvjete, državama članicama se prema potrebi može staviti na raspolaganje dodatno razdoblje od pet godina, počevši od 15. veljače 2006., tj. ukupno osam godina, za provođenje odredaba iz članka 7. koje se odnose na posadu brodova duge plovidbe.

Kako bi mogle sastaviti pravila ponašanja koja će pružati praktične smjernice za provedbu odredaba iz ove Direktive u sektorima glazbe i zabave, države članice imaju pravo koristiti maksimalno prijelazno razdoblje od dvije godine, počevši od 15.veljače 2006., tj. razdoblje od ukupno pet godina od datuma stupanja na snagu ove Direktive, kako bi se uskladile s ovom Direktivom, pod uvjetom da kroz to vrijeme održavaju razinu zaštite koja je već postignuta u pojedinim državama članicama u odnosu na osoblje u tim sektorima.

3.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst odredaba nacionalnog prava koje donesu ili su već donijele u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 18.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 19.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 6. veljače 2003.

Za Europski parlament

Predsjednik

P. COX

Za Vijeće

Predsjednik

G. EFTHYMIOU

(1)  SL C 77, 18.3.1993., str. 12. i SL C 230, 19.8.1994., str. 3.

(2)  SL C 249, 13.9.1993., str. 28.

(3)  Mišljenje Europskog parlamenta od 20. travnja 1994. (SL C 128, 9.5.1994., str. 146.), potvrđeno 16. rujna 1999. (SL C 54, 25.2.2000., str. 75.), Zajedničko stajalište Vijeća od 29. listopada 2001. (SL C E 45, 19.2.2002., str. 41.) i odluka Europskog parlamenta od 13. ožujka 2002. (još nije objavljena u Službenom listu).

(4)  SL L 137, 24.5.1986., str. 28. Direktiva kako je izmijenjena Direktivom 98/24/EZ (SL L 131, 5.5.1998., str. 11.).

(5)  SL C 28, 3.2.1988., str. 3.

(6)  SL C 28, 3.2.1988., str. 1.

(7)  SL C 260, 15.10.1990., str. 167.

(8)  SL L 177, 6.7.2002., str. 13.

(9)  SL L 183, 29.6.1989., str. 1.

(10)  SL L 184, 17.7.1999., str. 23.

(11)  140 dB (C) u odnosu na 20 μPa.

(12)  137 dB (C) u odnosu na 20 μPa.

(13)  135 dB (C) u odnosu na 20 μPa.

(14)  SL L 393, 30.12.1989., str. 18.