07/Sv. 015

HR

Službeni list Europske unije

43

L 332/81

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

27.11.2000.

(1)

Politika Zajednice vezana za okoliš teži visokoj razini zaštite. Ona se temelji na načelu opreznosti i načelima da je onečišćivač dužan platiti te da je potrebno poduzeti preventivne radnje.

(2)

Jedan važan segment akcije Zajednice u pomorskom prijevozu odnosi se na smanjenje onečišćenja mora. To se može postići djelovanjem u skladu s međunarodnim konvencijama, pravilnicima i odlukama, a da se istodobno zadrži sloboda plovidbe kako je to predviđeno Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravu mora i sloboda pružanja usluga kako je to predviđeno pravom Zajednice.

(3)

Zajednica je zabrinuta zbog onečišćenja mora i obala država članica koje je uzrokovano ispuštanjem brodskog otpada i ostataka tereta, a posebno za primjenu Međunarodne konvencije o sprečavanju onečišćenja s brodova iz 1973., kako je izmijenjena Protokolom iz 1978. (Marpol 73/78), kojom se uređuje koji se brodski otpad smije ispustiti u morski okoliš i kojom se zahtijeva da države članice osiguraju odgovarajuće uređaje za prihvat otpada u lukama. Sve države članice ratificirale su Marpol 73/78.

(4)

Zaštita morskog okoliša može se unaprijediti tako da se smanji ispuštanje brodskog otpada i ostataka tereta u more. To se može postići tako, da se poboljša dostupnost i upotreba uređaja za prihvat otpada te da se unaprijedi režim prisilne provedbe. U svojoj Rezoluciji od 8. lipnja 1993. o zajedničkoj politici o sigurnim morima (5), Vijeće je kao jedan od prioriteta postavilo razvoj dostupnosti i upotrebe uređaja za prihvat unutar Zajednice.

(5)

Direktivom Vijeća 95/21/EZ od 19. lipnja 1995. o jačanju međunarodnih standarda o sigurnosti broda, sprečavanju onečišćenja i životnim i radnim uvjetima na brodovima (nadzor države luke) koji koriste luke Zajednice i plove u vodama koje su u nadležnosti država članica (6), predviđa se da brodovi koji predstavljaju neprihvatljivu prijetnju za morski okoliš mogu dobiti zabranu plovidbe.

(6)

Onečišćenje mora, po svojoj prirodi, ima prekogranične posljedice. U svjetlu načela supsidijarnosti, djelovanje na razini Zajednice najučinkovitiji je način da se osiguraju zajednički standardi zaštite okoliša za brodove i luke širom Zajednice.

(7)

U svjetlu načela proporcionalnosti, Direktiva je odgovarajući pravni instrument, s obzirom da ona pruža okvir državama članicama za ujednačenu i obveznu primjenu ekoloških standarda, pri čemu svakoj državi članici ostavlja pravo odlučivanja o tome koje sredstvo za primjenu najbolje odgovara njezinom unutarnjem sustavu.

(8)

Potrebno je osigurati usklađenost s postojećim regionalnim sporazumima, kao što je Konvencija 1947/1992 o zaštiti morskog okoliša na području Baltičkog mora.

(9)

U interesu unapređenja sprečavanja onečišćenja i izbjegavanja narušavanja tržišnog natjecanja, ekološki zahtjevi moraju se primjenjivati na sve brodove, neovisno o zastavi koju viju, a jednako tako u svim lukama Zajednice potrebno je osigurati odgovarajuće uređaje za prihvat otpada.

(10)

Odgovarajući lučki uređaji za prihvat moraju udovoljiti potrebama korisnika, od najvećih trgovačkih brodova do najmanjih brodica za razonodu, kao i zahtjevima okoliša, a da pritom ne prouzroče neprimjereno kašnjenje brodovima koji ih koriste. Obveza osiguranja dostupnosti odgovarajućih lučkih uređaja za prihvat ostavlja državama članicama visok stupanj slobode da organiziraju prihvat otpada na način koji to njima najbolje odgovara te im, između ostalog, omogućuje da postave fiksna postrojenja za prihvat ili da imenuju pružatelje usluga koji će, u slučaju potrebe, u lukama postaviti mobilne jedinice za prihvat. Ta obveza također podrazumijeva obvezu pružanja svih usluga i/ili drugih pratećih rješenja potrebnih za odgovarajuću i primjerenu uporabu tih objekata.

(11)

Prikladnost tih uređaja može se unaprijediti ažurnim planovima za prihvat i rukovanje otpadom koji su doneseni u dogovoru s odgovarajućim stranama.

(12)

Učinkovitost lučkih uređaja za prihvat otpada može se unaprijediti tako da se od brodova zatraži da daju obavijest o svojim potrebama za uporabom uređaja za prihvat otpada. Takva bi obavijest također pružila podatke o učinkovito planiranom upravljanju otpadom. Rukovanje otpadom s ribarskih brodova i plovila za razonodu koji smiju prevoziti najviše 12 putnika moglo bi se vršiti bez prethodne obavijesti.

(13)

Ispuštanje brodskog otpada u more može se smanjiti tako da se od svih brodova zatraži da svoj otpad iskrcaju u lučke objekte za prihvat otpada prije no što napuste luku. U svrhu usklađivanja interesa za nesmetanim odvijanjem pomorskog prijevoza sa zahtjevima za zaštitom okoliša, potrebno je predvidjeti izuzeće od tog zahtjeva uzimajući u obzir dostatnost namijenjenog skladišnog prostora na brodu, mogućnost iskrcaja u nekoj drugoj luci, a da se ne riskira ispuštanje otpada u more, te posebne zahtjeve za iskrcaj koji su doneseni u skladu s međunarodnim pravom.

(14)

S obzirom na načelo „onečišćivač plaća”, troškove lučkih uređaja za prihvat otpada, uključujući obradu i zbrinjavanje brodskog otpada, morali bi snositi brodovi. U interesu zaštite okoliša, sustav naknada morao bi biti poticajan za brodare, tako da se oni radije odluče da brodski otpad iskrcaju u lukama, a ne da ga ispuste u more. To se može pojednostaviti tako da se propiše da su svi brodovi dužni sudjelovati u troškovima za prihvat i rukovanje brodskim otpadom kako bi se smanjili ekonomski poticaji ispuštanja otpada u more. S obzirom na načelo supsidijarnosti, države bi članice, u skladu sa svojim nacionalnim pravom i tekućom praksom, trebale zadržati pravo odlučivanja hoće li i u kojoj mjeri naknade koje se odnose na količine koje su stvarno isporučene od strane brodova biti uključene u sustav pokrivanja troškova vezano za upotrebu uređaja za prihvat otpada. Naknade za upotrebu tih objekata moraju biti pravedne, nediskriminirajuće i transparentne.

(15)

Brodovi koji stvaraju manje otpada moraju imati povoljniji tretman u sustavu pokrivanja troškova. Zajednički kriteriji olakšali bi identifikaciju takvih brodova.

(16)

Kako bi se izbjeglo neprimjereno opterećivanje uključenih strana, brodovi koji prometuju u linijskom prometu, s učestalim i redovitim pristajanjem u lukama, mogu se izuzeti od izvršenja određenih obveza koje proizlaze iz ove Direktive kada ima dovoljno dokaza da postoje mehanizmi osiguranja isporuke otpada i plaćanja pristojbi.

(17)

Ostatke tereta treba isporučiti u lučke objekte za prihvat otpada u skladu s odredbama Marpol 73/78. Prema Marpol-u 73/78 ostaci tereta trebaju se isporučiti lučkim objektima za prihvat otpada u opsegu koji je potreban da se udovolji zahtjevima za čišćenje tankova. Naknadu za takvu isporuku dužan je platiti korisnik uređaja za prihvat a koji se obično navodi u ugovornom dokumentu koji je zaključen između zainteresiranih strana ili u nekoj drugoj lokalnoj nagodbi.

(18)

Potrebno je poduzeti ciljane preglede kako bi se provjerila usklađenost s ovom Direktivom. Broj takvih pregleda, kao i predviđene kazne, morali bi biti dostatni da se pomoću njih osigura odvraćanje od neusklađenosti s ovom Direktivom. Radi učinkovitosti i financijske isplativosti, takvi se pregledi mogu poduzimati u okviru Direktive 95/21/EZ, kad je to primjenjivo.

(19)

Države članice moraju osigurati primjereni pravni okvir za odgovarajuće funkcioniranje lučkih uređaja za prihvat otpada. Prema Marpol-u 73/78, navode o neodgovarajućim lučkim objektima za prihvat otpada potrebno je dostaviti Međunarodnoj pomorskoj organizaciji (IMO). Isti podaci mogu se istodobno dostaviti Komisiji radi informiranja.

(20)

Informacijski sustav za identifikaciju brodova-onečišćivača ili brodova-potencijalnih onečišćivača olakšao bi provedbu ove Direktive i bio bi koristan u ocjeni njezine provedbe. Informacijski sustav SIRENAC, utemeljen prema Pariškom memorandumu o razumijevanju vezano uz nadzor države luke, pruža velik broj dodatnih podataka potrebnih u tu svrhu.

(21)

Za učinkovitu provedbu ove Direktive, Komisiji pomaže odbor koji je sastavljen od predstavnika država članica. S obzirom da mjere koje su potrebne za provedbu ove Direktive predstavljaju mjere općeg opsega u smislu članka 2. Odluke Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (7), te mjere treba usvojiti u skladu s regulatornim postupkom iz članka 5. te Odluke.

(22)

Određene odredbe ove Direktive mogu se, bez da se proširi njezin opseg, izmijeniti u skladu s tim postupkom, kako bi se uzele u obzir mjere Zajednice ili IMO-a koje će stupiti na snagu u budućnosti te da se na taj način zajamči njihova usklađena primjena,

(a)

„brod” znači pomorsko plovilo bilo koje vrste namijenjeno plovidbi morem i uključuje hidrokrilna plovila, plovila na zračnom jastuku, uranjajuće te plutajuće objekte;

(b)

„Marpol 73/78” znači Međunarodna konvencija o sprečavanju onečišćenja s brodova, 1973., kako je izmijenjena Protokolom iz 1978., u obliku u kojem je na snazi na dan donošenja ove Direktive;

(c)

„otpad koji stvaraju brodovi” znači sav otpad, uključujući otpadne vode, ostatke koji se ne odnose na teret, a koje brod stvara u toku svoje eksploatacije i koji ulaze u opseg priloga I., IV. i V. Marpol-u 73/78 te otpad u vezi s teretom prema definiciji iz smjernica za provedbu Priloga V. Marpol-u 73/78;

(d)

„ostaci tereta” znači ostaci bilo kojeg tereta na brodu, u skladištima tereta ili tankovima, koji ostanu nakon iskrcajnih postupaka i operacija čišćenja, a uključuju višak i prosuti teret tijekom ukrcajnih/iskrcajnih operacija;

(e)

„lučki uređaji za prihvat” znači bilo koje postrojenje, bez obzira je li fiksno, plutajuće ili prijenosno i koje je u stanju prihvatiti otpad koji stvaraju brodovi ili ostatke tereta;

(f)

„ribarski brod” znači bilo koji brod opremljen ili korišten u komercijalne svrhe za ulov ribe ili drugih živih organizama iz mora;

(g)

„plovilo za razonodu” znači brod bilo koje vrste, neovisno o pogonu, namijenjen sportu i razonodi;

(h)

„luka” znači mjesto ili geografsko područje na kojemu su izvršeni radovi i ugrađena oprema koji omogućavaju, u prvom redu, prihvat brodova, uključujući ribarske brodove i plovila za razonodu.

(a)

sve brodove, uključujući ribarske brodove i plovila za razonodu, neovisno od zastave koju viju, koji pristaju u luci države članice ili plove unutar luke države članice, uz iznimku bilo kojeg vojnog broda, pomorske pomoćne opreme ili druge vrste broda u vlasništvu ili pod upravljanjem države, a koji se trenutačno koriste u vladine, nekomercijalne svrhe;

(b)

sve luke država članica koje posjećuju brodovi koji su obuhvaćeni točkom (a).

(a)

najmanje 24 sata prije dolaska, ako je luka pristajanja poznata; ili

(b)

čim luka pristajanja bude poznata, ako je taj podatak dostupan manje od 24 sata prije dolaska; ili

(c)

najkasnije po isplovljavanju iz prethodne luke, ako putovanje traje kraće od 24 sata.

(a)

svi brodovi koji pristaju u luku države članice moraju znatno doprinijeti troškovima iz stavka 1., neovisno o tome koliko se uređaj stvarno koristi. Aranžmani u tom smislu mogu obuhvatiti uključivanje naknade u lučke pristojbe ili zasebnu standardnu naknadu za otpad. Te naknade mogu biti diferencirane i to, između ostalog, ovisno o kategoriji, vrsti i veličini broda;

(b)

dio troškova koji nije pokriven naknadom iz točke (a), ako postoji, mora se pokriti na temelju stvarno isporučenih vrsta i količina otpada koje je stvorio brod;

(c)

naknade se mogu umanjiti ako su upravljanje pitanjima zaštite okoliša, nacrt, oprema i poslovanje broda takvi da zapovjednik može dokazati da brod stvara manje količine vlastitog otpada.

(a)

prilikom odabira brodova za pregled, države članice obvezuju se posvetiti posebnu pozornost:

(b)

takav pregled može se poduzeti u okviru Direktive 95/21/EZ, kada je primjenjiva; bez obzira na okvir pregleda, primjenjuje se 25 % inspekcijskih zahtjeva iz te Direktive;

(c)

ako nadležno tijelo nije zadovoljno s rezultatima ovog pregleda, ono osigurava potrebne radnje da brod ne isplovi iz luke sve dok ne isporuči svoj otpad i ostatke tereta lučkom uređaju za prihvat otpada u skladu s člancima 7. i 10.;

(d)

kada postoji jasan dokaz da je brod isplovio, a da prethodno nije udovoljio zahtjevima iz članaka 7. ili 10., nadležno tijelo u sljedećoj luci pristajanja je o tome obaviješteno i, shodno tome, tom brodu, ne dovodeći u pitanje primjenu sankcija iz članka 13., nije dopušteno napustiti tu luku sve dok se ne izvede detaljnija procjena čimbenika koji se odnose na usklađenost broda s ovom Direktivom, kao što je točnost bilo koje informacije koja je dana u skladu s člankom 6.

(a)

poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale da zapovjednici, pružatelji usluga vezano za lučki uređaj za prihvat otpada te ostale uključene osobe, budu obaviješteni na odgovarajući način o zahtjevima koji su im upućeni sukladno ovoj Direktivi te da ih se pridržavaju;

(b)

određuju odgovarajuće organe ili tijela za obavljanje funkcija sukladno ovoj Direktivi;

(c)

stvaraju uvjete za suradnju između njihovih nadležnih tijela i komercijalnih organizacija kako bi osigurale učinkovitu provedbu ove Direktive;

(d)

osiguravaju da se podaci o kojima je izvijestio zapovjednik u skladu s člankom 6. pregledaju na odgovarajući način;

(e)

osiguravaju da formalnosti koje se odnose na upotrebu lučkih uređaja za prihvat budu jednostavne i brze, kako bi to djelovalo poticajno na zapovjednika da koristi lučki uređaj za prihvat te kako bi se izbjeglo neprimjereno zadržavanje broda;

(f)

osiguravaju da Komisija dobije primjerak navoda koji govore o neodgovarajućim lučkim uređajima za prihvat iz članka 4. stavka 3.;

(g)

osiguravaju da se obrada, reciklaža ili zbrinjavanje otpada koji je stvorio brod i ostataka tereta izvode u skladu s Direktivom 75/442/EEZ i ostalim odgovarajućim zakonodavstvom Zajednice o otpadu, posebno Direktivom Vijeća 75/439/EEZ od 16. lipnja 1975. o zbrinjavanju otpadnih ulja (9) i Direktivom Vijeća 91/689/EEZ od 12. prosinca 1991. o opasnom otpadu (10).

(h)

osiguravaju, u skladu s njihovim nacionalnim zakonodavstvom, da bilo koja strana koja je uključena u isporuku ili prihvat otpada koji stvori brod ili ostataka tereta može tražiti odštetu za štetu nastalu zbog neprimjerenog zadržavanja.

—

poboljšao sustav identifikacije brodova koji nisu isporučili svoj otpad i ostatke tereta u skladu s ovom Direktivom,

—

utvrdilo jesu li postignuti ciljevi iz članka 1. Direktive.

—

procjenu potreba za lučkim uređajima za prihvat otpada u svjetlu potreba brodova koji uobičajeno posjećuju luku,

—

opis vrste i kapaciteta lučkih uređaja za prihvat otpada,

—

detaljan opis postupaka za prihvat i sakupljanje brodskog otpada i ostataka tereta,

—

opis sustava naknada,

—

postupke za izvješćivanje o navodnim neprimjerenostima lučkih uređaja za prihvat otpada,

—

postupke za kontinuirana savjetovanja s korisnicima luka, izvođačima za zbrinjavanje otpada, operaterima terminala i ostalim zainteresiranim stranama, i

—

vrstu i količine otpada koje je stvorio brod i ostataka tereta koji su primljeni i obrađeni.

—

sažetak relevantnog zakonodavstva i formalnosti u vezi s isporukom,

—

identifikaciju osobe ili osoba koje su odgovorne za provedbu plana,

—

opis opreme za predobradu i procese u luci, ako postoje,

—

opis metoda za evidentiranje stvarne upotrebe lučkih uređaja za prihvat otpada,

—

opis metoda za evidentiranje primljenih količina brodskog otpada i ostataka tereta, i

—

opis načina na koji su zbrinuti otpad koji je stvorio brod i ostaci tereta.

—

kratka informacija o temeljnoj važnosti pravilne isporuke brodskog otpada i ostataka tereta,

—

lokacija lučkog uređaja za prihvat otpada koja se može primijeniti na svaki vez s dijagramom/kartom,

—

popis brodskog otpada i ostataka tereta koji se obično zaprimaju,

—

popis punktova za kontakt, operatera i usluga koje se nude,

—

opis postupaka za isporuku,

—

opis sustava naknada, i

—

postupci za izvješćivanje o navodnoj neprimjerenosti lučkih uređaja za prihvat.