|
15/Sv. 012 |
HR |
Službeni list Europske unije |
39 |
31998L0006
|
L 080/27 |
SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE |
16.02.1998. |
DIREKTIVA 98/6/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA
od 16. veljače 1998.
o zaštiti potrošača prilikom isticanja cijena proizvoda ponuđenih potrošačima
EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,
uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 129.a stavak 2.,
uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),
uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),
u skladu s postupkom utvrđenim u članku 189.b Ugovora (3), s obzirom na zajednički tekst koji je Odbor za mirenje odobrio 9. prosinca 1997.,
|
(1) |
budući da transparentno djelovanje tržišta i točnost podataka koriste zaštiti potrošača i zdravom natjecanju među poduzećima i proizvodima; |
|
(2) |
budući da se potrošačima mora jamčiti visoka razina zaštite; budući da bi Zajednica tome trebala doprinijeti posebnim djelovanjem kojim podupire i dopunjava politiku država članica vezano uz precizne, transparentne i nedvosmislene podatke za potrošače o cijenama ponuđenih im proizvoda; |
|
(3) |
budući da se Rezolucijom Vijeća od 14. travnja 1975. o preliminarnom programu Europske ekonomske zajednice za politiku zaštite i informiranja potrošača (4) i Rezolucijom Vijeća od 19. svibnja 1981. o drugom programu Europske ekonomske zajednice za politiku zaštite i informiranja potrošača (5) utvrđuje uvođenje zajedničkih načela za navođenje cijena; |
|
(4) |
budući da su ta načela utvrđena Direktivom 79/581/EEZ o navođenju cijena određenih prehrambenih proizvoda (6) i Direktivom 88/314/EEZ o navođenju cijena neprehrambenih proizvoda (7); |
|
(5) |
budući da se veza između oznake jedinične cijene proizvoda i ambalaže u koju su unaprijed upakirani u unaprijed utvrđenim količinama ili mogućnostima koji odgovaraju vrijednostima u rasponima usvojenima na razini Zajednice pokazala presloženom za primjenu; budući da je stoga potrebno odustati od te veze i zamijeniti je novim pojednostavljenim mehanizmom koji je u interesu potrošača, bez utjecaja na pravila standardizacije ambalaže; |
|
(6) |
budući da obveza navođenja prodajne cijene i jedinične cijene znatno doprinosi boljem informiranju potrošača, jer se time potrošačima na najlakši način omogućuje da optimalno procijene i usporede cijenu proizvoda i tako budu informirani i donose odluke na temelju jednostavnih usporedaba; |
|
(7) |
budući da bi stoga trebala postojati opća obveza navođenja prodajne cijene i jedinične cijene za sve proizvode osim za one koji se prodaju u rasutom stanju, kod kojih se prodajna cijena ne može utvrditi dok potrošač ne navede koju količinu proizvoda treba; |
|
(8) |
budući da je potrebno uzeti u obzir činjenicu da se određeni proizvodi obično prodaju u količinama različitima od jednog kilograma, jedne litre, jednog metra, jednog kvadratnog metra ili jednog kubičnog metra; budući da je stoga primjereno dopustiti državama članicama da odobre da se jedinična cijena odnosi na neku drugu jedinstvenu količinsku jedinicu, uzevši u obzir prirodu proizvoda i količine u kojima se proizvod obično prodaje u dotičnoj državi članici; |
|
(9) |
budući da u određenim okolnostima obveza navođenja jedinične cijene može dovesti do prekomjernog opterećenja za neka mala maloprodajna poduzeća; budući da bi se stoga državama članicama trebalo dopustiti suzdržavanje od primjene ove obveze tijekom odgovarajućeg prijelaznog razdoblja; |
|
(10) |
budući da bi države članice također trebale imati mogućnost biti izuzete od obveze navođenja jedinične cijene kod proizvoda za koje oznaka cijene ne bi bila korisna ili bi mogla uzrokovati zabunu, na primjer ako oznaka količine nije bitna radi usporedbe cijena, ili kada se različiti proizvodi stavljaju na tržište u istoj ambalaži; |
|
(11) |
budući da su kod neprehrambenih proizvoda, države članice, a s ciljem lakše primjene provedenog mehanizma, slobodne sastaviti popis proizvoda ili kategorija proizvoda za koje ostaje vrijediti obveza navođenja jedinične cijene; |
|
(12) |
budući da pravila na razini Zajednice osiguravaju homogene i transparentne podatke koji će biti od koristi svim potrošačima u kontekstu unutrašnjeg tržišta; budući da je novi, pojednostavljeni pristup i potreban i dovoljan za ostvarenje tog cilja; |
|
(13) |
budući da države članice moraju osigurati učinkovitost sustava; budući da bi transparentnost sustava trebalo održavati i nakon uvođenja eura; budući da bi, u tu svrhu, trebalo ograničiti najveći broj navedenih cijena; |
|
(14) |
budući da treba posvetiti posebnu pozornost malim maloprodajnim poduzećima; budući da bi, u tu svrhu, Komisija trebala, u svojem izvješću o primjeni ove Direktive koje se podnosi najkasnije tri godine nakon datuma iz članka 11. stavka 1. posebno voditi računa o iskustvu prikupljenom u primjeni Direktive od strane malih maloprodajnih poduzeća, između ostalog, u vezi s tehničkim razvojem i uvođenjem jedinstvene valute; budući da bi uz to izvješće, uzimajući u obzir prijelazno razdoblje iz članka 6. trebalo dati i prijedlog, |
DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:
Članak 1.
Svrha je ove Direktive odrediti oznake prodajne cijene i cijene po jedinici mjere proizvoda ponuđenih od strane trgovaca potrošačima s ciljem boljeg informiranja potrošača i lakše usporedbe cijena.
Članak 2.
Za potrebe ove Direktive:
|
(a) |
prodajna cijena znači konačna cijena za jedinicu proizvoda, ili određenu količinu proizvoda, uključujući PDV i sve druge poreze; |
|
(b) |
jedinična cijena znači konačna cijena, uključujući PDV i sve druge poreze, za jedan kilogram, jednu litru, jedan metar, jedan kvadratni metar ili jedan kubični metar proizvoda ili drugu jedinstvenu količinsku jedinicu koja se široko i uobičajeno koristi u predmetnoj državi članici pri stavljanju pojedinih proizvoda na tržište; |
|
(c) |
proizvodi koji se prodaju u rasutom stanju znači proizvodi koji nisu unaprijed pakirani i mjere se u prisutnosti potrošača; |
|
(d) |
trgovac znači svaka fizička ili pravna osoba koja prodaje ili nudi na prodaju proizvode koji ulaze u okvir njegove komercijalne ili profesionalne aktivnosti; |
|
(e) |
potrošač je svaka fizička osoba koja kupuje proizvod u svrhe koje su izvan okvira njegove komercijalne ili profesionalne aktivnosti |
Članak 3.
1. Prodajna cijena i jedinična cijena navode se za sve proizvode iz članka 1., pri čemu navođenje jedinične cijene podliježe odredbama članka 5. Jedinična cijena ne mora se navesti ako je jednaka prodajnoj cijeni.
2. Države članice mogu odlučiti da neće primjenjivati stavak 1. na:
|
— |
proizvode koji se nabavljaju u tijeku pružanja usluge, |
|
— |
prodaju dražbom i prodaju umjetničkih djela i antikviteta. |
3. Za proizvode u rasutom stanju, mora se navesti samo jedinična cijena.
4. U svakom oglasu u kojem se navodi prodajna cijena proizvoda iz članka 1. navodi se i jedinična cijena u skladu s člankom 5.
Članak 4.
1. Prodajna cijena i jedinična cijena moraju biti nedvosmislene, lako prepoznatljive i jasno čitljive. Države članice mogu odrediti da je najviši broj cijena koje se mogu navesti ograničen.
2. Jedinična cijena odnosi se na deklariranu količinu u skladu s nacionalnim odredbama i odredbama Zajednice.
Ako se nacionalnim odredbama ili odredbama Zajednice traži oznaka neto mase i neto mase suhe tvari za određene unaprijed pakirane proizvode, dovoljno je navesti jediničnu cijenu neto mase suhe tvari.
Članak 5.
1. Države članice mogu odustati od obveze navođenja jedinične cijene proizvoda kod kojih ta oznaka nije korisna zbog prirode ili svrhe proizvoda ili bi dovela do zabune.
2. S obzirom na provedbu stavka 1., države članice mogu, u slučaju neprehrambenih proizvoda, utvrditi popis proizvoda ili kategorija proizvoda za koje i dalje vrijedi obveza navođenja jedinične cijene.
Članak 6.
Ako obveza navođenja jedinične cijene predstavlja pretjerano opterećenje za određena mala maloprodajna poduzeća zbog broja proizvoda u prodaji, prodajnog prostora, prirode prodajnog prostora, posebnih uvjeta prodaje kod kojih proizvod nije izravno dostupan potrošaču ili određenih oblika poslovanja, poput određenih vrsta putujuće prodaje, države članice mogu, tijekom prijelaznog razdoblja nakon roka iz članka 11. stavka 1. utvrditi da ne vrijedi obveza navođenja jedinične cijene proizvoda osim onih u rasutom stanju, koji se prodaju u navedenim trgovinama, sukladno članku 12.
Članak 7.
Države članice provode odgovarajuće mjere radi obavješćivanja svih dotičnih osoba o nacionalnom pravu koje prenosi ova Direktiva.
Članak 8.
Države članice utvrđuju sankcije za povredu nacionalnih odredaba donesenih radi primjene ove Direktive, te poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale da se iste provode. Te su sankcije učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.
Članak 9.
1. Prijelazno razdoblje od devet godina iz članka 1. Direktive 95/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. studenoga 1995. o izmjeni Direktive 79/581/EEZ o zaštiti potrošača prilikom navođenja cijena prehrambenih proizvoda i Direktive 88/314/EEZ o zaštiti potrošača prilikom navođenja cijena neprehrambenih proizvoda (8) produžava se do datuma iz članka 11. stavka 1. ove Direktive.
2. Direktive 79/581/EEZ i 88/314/EEZ ukidaju se, a ukidaju se od datuma iz članka 11. stavka 1. ove Direktive.
Članak 10.
Ova Direktiva ne sprečava države članice da donose ili provode povoljnije odredbe u vezi s informiranjem potrošača i usporedbom cijena, ne dovodeći u pitanje njihove obveze iz Ugovora.
Članak 11.
1. Države članice donose potrebne zakone i druge propise kako bi se uskladili s odredbama ove Direktive najkasnije do 18. ožujka 2000. One o tome odmah obavješćuju Komisiju. One primjenjuju te odredbe od tog datuma.
Kada države članice donose ove mjere, prilikom njihove službene objave te mjere sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Države članice utvrđuju načine toga upućivanja.
2. Države članice Komisiji dostavljaju tekst odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.
3. Države članice obavješćuju Komisiju o odredbama o kaznama iz članka 8. i o svim kasnijim izmjenama.
Članak 12.
Komisija, u roku od tri godine od datuma iz članka 11. stavka 1. dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću opsežno izvješće o primjeni ove Direktive, a posebno o primjeni članka 6. zajedno s prijedlogom.
Europski parlament i Vijeće, na temelju toga, ponovno razmatraju odredbe članka 6. i postupaju prema Ugovoru u roku od tri godine od kad Komisija dostavi prijedlog iz prvog stavka.
Članak 13.
Ova Direktiva stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europskih zajednica.
Članak 14.
Ova je Direktiva upućena državama članicama.
Sastavljeno u Bruxellesu 16. veljače 1998.
Za Europski parlament
Predsjednik
J. M. GIL-ROBLES
Za Vijeće
Predsjednik
J. CUNNINGHAM
(1) SL C 260, 5.10.1995., str. 5. i SL C 249, 27.8.1996., str. 2.
(2) SL C 82, 19.3.1996., str. 32.
(3) Mišljenje Europskog parlamenta od 18. travnja 1996. (SL C 141, 13.5.1996., str. 191.). Zajedničko stajalište Vijeća od 27. rujna 1996. (SL C 333, 7.11.1996., str. 7.) i Odluka Europskog parlamenta od 18. veljače 1997. (SL C 85, 17.3.1997., str. 26.). Odluka Europskog parlamenta od 16. prosinca 1997. i Odluka Vijeća od 18. prosinca 1997.
(4) SL C 92, 25 4.1975., str. 1.
(5) SL C 133, 3.6.1981., str. 1.
(6) SL L 158, 26.6.1979., str. 19. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 95/58/EZ (SL L 299, 12.12.1995., str. 11.).
(7) SL L 142, 9.6.1988., str. 19. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 95/58/EZ (SL L 299, 12.12.1995., str. 11.).
(8) SL L 299, 12.12.1995., str. 11.