31994L0020

DIREKTIVA 94/20/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 30. svibnja 1994.

o mehaničkim spojnicama za povezivanje motornih i priključnih vozila i njihovoj ugradbi na ta vozila

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 100.a,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

u skladu s postupkom predviđenim člankom 189.b Ugovora, (3)

budući da unutarnje tržište obuhvaća područje bez unutarnjih granica u kojem je osiguran slobodan promet robe, osoba, usluga i kapitala; budući da je važno donijeti mjere s tim ciljem;

budući da se tehnički zahtjevi koje moraju zadovoljiti motorna vozila i njihova priključna vozila prema nacionalnom zakonodavstvu odnose između ostalog na mehaničke spojnice za povezivanje takvih vozila;

budući da se ti zahtjevi razlikuju od jedne države članice do druge; budući da je stoga potrebno da sve države članice usvoje iste zahtjeve, povrh ili umjesto postojećih propisa, posebno kako bi omogućile provedbu EEZ homologacijskog postupka koji je predmet Direktive Vijeća 70/156/EEZ od 6. veljače 1970. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na homologaciju tipa motornih vozila i njihovih prikolica (4);

budući da će ova Direktiva biti jedna od zasebnih direktiva EEZ homologacijskog postupka koji je uspostavljen Direktivom 70/156/EEZ; budući da se stoga odredbe utvrđene Direktivom 70/156/EEZ koje se odnose na sustave, sastavne dijelove i zasebne tehničke jedinice vozila odnose na ovu Direktivu;

budući da se s ciljem poboljšanja sigurnosti na cesti i mogućnosti zamjene motornih vozila i priključnih vozila u međunarodnom prometu smatra važnim da sve vrste vozila koje sačinjavaju skup vozila ili su zglobna vozila budu opremljene standardiziranim i harmoniziranim sustavima mehaničkih spojnica;

budući da je poželjno poštivati tehničke zahtjeve Pravilnika br. 55. ECE-a (Gospodarska komisija za Europu Ujedinjenih naroda) koji se odnosi na jedinstvene odredbe u vezi s dijelovima mehaničkih spojnica za povezivanje kod skupa vozila; budući da je Pravilnik br. 55. dodatak Ugovoru od 20. ožujka 1958. o donošenju jedinstvenih uvjeta za odobrenje i uzajamno priznavanje odobrenja za opremu i dijelove motornih vozila;

budući da se u obzir uglavnom uzimaju međunarodne norme (ISO) za jedinstvene dimenzije sustava mehaničkih spojnica kako bi se osigurala mogućnost zamjene pojedinačnih vozila koja čine skup vozila ili su zglobna vozila i kako bi se zajamčila sloboda kretanja robe unutar država članica,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Za potrebe ove Direktive:

Članak 2.

Države članice ne smiju odbiti:

ako su ispunjeni zahtjevi iz Priloga.

Članak 3.

Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom u roku 18 mjeseci od dana donošenja. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

One primjenjuju ove odredbe 18 mjeseci nakon dana donošenja ove Direktive.

Članak 4.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

(1)  SL C 134, 25.5.1992., str. 36.

(2)  SL C 313, 30.11.1992., str. 10.

(3)  Mišljenje Europskog parlamenta od 29. listopada 1992. (SL C 305, 23.11.1992., str. 115.). Zajednički stav Vijeća od 27. rujna 1993. (još nije objavljen u Službenom listu). Odluka Europskog parlamenta od 9. ožujka 1994. (još nije objavljena u Službenom listu).

(4)  SL L 42, 23.2.1970., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 92/53/EEZ (SL L 225, 10.8.1992., str. 1.).

POPIS PRILOGA

PRILOG I.

1.   Opseg

1.1.   Ova se Direktiva odnosi na mehaničke spojnice za motorna vozila i njihova priključna vozila i na ugradbu tih spojnica na cestovna vozila kako je opisano u članku 1. ove Direktive.

1.2.   U ovoj se Direktivi navode zahtjevi kojima moraju udovoljiti mehaničke spojnice za povezivanje namijenjene za uporabu između kombinacija vozila kako bi se:

1.3.   Spojnice za povezivanje podijeljene su prema tipu i razlikujemo između:

Podjela je sljedeća:

2.   DEFINICIJE

2.1.   Mehaničke spojnice za povezivanje motornih i priključnih vozila svi su dijelovi i uređaji na okvirima, nosivim dijelovima nadogradnje i podvozja vozila pomoću kojih se spajaju vučno i vučeno vozilo.

Također uključuju fiksne ili odvojive dijelove za ugradbu, podešavanje ili rad gore navedenih spojnica.

2.1.1.   Spojne kugle i nosači iz točke 1.3.1. mehaničke su spojnice za povezivanje koje koriste kuglastu napravu i nosač na vučnom vozilu u svrhu povezivanja priključnog vozila pomoću spojne čašice.

2.1.2.   Spojne čašice iz točke 1.3.2. su mehaničke spojnice na rudu vučenog vozila za povezivanje sa spojnom kuglom na vučnom vozilu.

2.1.3.   Vučne spojnice iz točke 1.3.3. su mehaničke spojnice sa čeljusti i svornjakom s automatskim zatvaranjem i blokiranjem na vučnom vozilu koje služe za povezivanje s priključnim vozilom pomoću vučne ušice.

2.1.4.   Vučne ušice iz točke 1.3.4. su mehaničke naprave na rudu priključnih vozila koje imaju kružni otvor za povezivanje s automatskim vučnim spojnicama.

2.1.5.   Ruda iz točke 1.3.5. obuhvaćaju inercijske naprave i sličnu opremu koja se ugrađuje na prednjoj strani vučenog vozila ili na podvozje vozila, kako je prikladno za povezivanje na vučno vozilo pomoću vučnih ušica, spojnih čašica i sličnih spojnica za povezivanje.

Ruda se mogu pričvrstiti na priključno vozilo na način da se mogu slobodno kretati u okomitoj ravnini i stoga ne nose okomito opterećenje, takozvana ruda na šarkama, ili su učvršćene u okomitoj ravnini, pa nose okomito opterećenje, takozvana kruta ruda. Ruda koja su učvršćena u okomitoj ravni mogu biti ili kruta ili ogibljena.

Ruda se mogu također sastojati od više od jednog sastavnog dijela, mogu biti podesiva ili koljenasta. Ova se Direktiva odnosi samo na tip ruda koja čine zasebnu jedinicu i koja nisu dio podvozja vučenog vozila.

2.1.6.   Spojni nosači iz točke 1.3.6. svi su dijelovi i naprave koji se nalaze između naprava za povezivanje, kao što su spojne kugle, vučne spojnice i okvira (npr. stražnji poprečni nosač), nosivih dijelova nadogradnje ili podvozja vučnog vozila.

2.1.7.   Sedlo iz točke 1.3.7. je pločasta naprava za spajanje koja se koristi na vučnim vozilima i ima automatsko zabravljivanje i spaja se sa svornjakom sedla iz točke 1.3.8.

2.1.8.   Svornjak sedla iz točke 1.3.8. je naprava za povezivanje u obliku svornjaka koja se ugrađuje na poluprikolicu i služi za priključenje na vučno vozilo pomoću sedla.

2.1.9.   Montažne ploče iz točke 1.3.9. su svi dijelovi i naprave koje služe za ugradbu sedla na okvir vučnog vozila. Montažna ploča može imati mogućnost vodoravnog pomicanja (tzv. klizna sedla).

2.1.10.   Upravljački klinovi su sastavni dijelovi koji se ugrađuju na poluprikolice i zajedno sa sedlom kontroliraju prinudno upravljanje vučenim vozilom.

2.1.11.   Normirane spojnice podijeljene su u razrede u točki 1.3. i u skladu su s normiranim dimenzijama i standardnim karakterističnim vrijednostima koje su navedene u ovoj Direktivi. Međusobno su zamjenjive unutar istog razreda, neovisno o tipu i proizvođaču.

2.1.12.   Nenormirane spojnice su spojnice iz razreda A do J koje ne pripadaju u razrede normiranih spojnica, ali koje se mogu priključiti na normirane spojnice odgovarajućih razreda.

2.1.13.   Razne spojnice za prijelaznu ili iznimnu uporabu iz točke 1.3.10. su mehaničke spojnice za povezivanje koje ne pripadaju ni u jedan od razreda A do J (npr. naprave za spajanje prema postojećim nacionalnim normama ili za teška transportna vozila).

2.1.14.   Uređaji za daljinsko upravljanje su uređaji koji kod nedostupnosti spojnice za povezivanje omogućavaju upravljanje spojnicom za povezivanje sa strane vozila ili iz vozačke kabine.

2.1.15.   Daljinski indikatori su uređaji za dojavljivanje koji dojavljuju vozaču u kabini da je ostvareno povezivanje vučnog i vučenog vozila te da su uključeni sigurnosni uređaji.

2.1.16.   Tip mehaničke spojnice označava spojnice koje se međusobno ne razlikuju po bitnim značajkama kao što su:

2.1.16.1.   razred spojnice;

2.1.16.2.   tvornička oznaka ili trgovački naziv;

2.1.16.3.   vanjski oblik ili osnovne dimenzije ili druge bitne konstrukcijske razlike;

2.1.16.4.   karakteristične vrijednosti D, S, V i U.

2.1.17.   Postupak spajanja je automatski ako je za potpuno i ispravno priključenje spojnice bez vanjske intervencije, automatsko osiguranje spoja i za prikaz ispravnog priključenja sigurnosnih spojnica dostatno kretanje vučnog vozila unatrag prema vučenom vozilu. Automatski postupak spajanja zahtijeva uporabu automatskih spojnica.

2.1.18.   „Vrijednost D” definira se kao teoretska referentna sila za vodoravnu silu između vučnog i vučenog vozila.

Vrijednost D uzima se kao osnova za vodoravna opterećenja u dinamičkim ispitivanjima.

Za mehaničke spojnice koje nisu prikladne za prijenos okomitog nosivog opterećenja vrijednost je:

Za mehaničke spojnice koje su prikladne za priključna vozila sa središnjom osovinom vrijednost je:

Za sedla na tegljačima i vozilima usporedivog tipa vrijednost je:

gdje je:

T= najveća tehnički dopuštena masa u tonama vučnih vozila (i tegljača) koja po potrebi uključuje okomito opterećenje priključnog vozila sa središnjom osovinom,

R= najveća tehnički dopuštena masa u tonama punog priključnog vozila s rudom koja se slobodno kreće u okomitoj ravni ili u odnosu na poluprikolicu,

C= zbroj osovinskih opterećenja priključnog vozila sa središnjom osovinom, opterećenog do najvećeg dopuštenog opterećenja u tonama (vidi točku 2.1.20.),

U= okomito opterećenje sedla u tonama,

S= statičko okomito opterećenje S u kg je udio mase priključnog vozila sa središnjom osovinom, pri statičkim uvjetima, na točki spajanja,

g= gravitacijsko ubrzanje (pretpostavljena gravitacija 9,81 m/s2).

2.1.19.   „Vrijednost V” definira se kao teoretska referentna sila za iznos okomite sile između vučnog vozila i priključnih vozila sa središnjom osovinom koja ima najveću masu veću od 3,5 tona (vidi točku 2.1.21.). Vrijednost V uzima se kao osnova za okomita opterećenja u dinamičkim ispitivanjima:

gdje je:

(kad je rezultat manji od 1,0 upotrijebljena vrijednost treba biti najmanje 1).

2.1.20.   „Priključno vozilo sa središnjom osovinom” znači vučeno vozilo koje ima vučnu napravu koja se ne može kretati okomito (u odnosu na priključno vozilo) i kod kojeg je osovina (osovine) postavljena blizu težišta vozila (kad je ravnomjerno opterećeno) tako da se na vučno vozilo prenosi samo malo okomito opterećenje koje ne prekoračuje 10 % najveće mase priključnog vozila od 1 000 kg (ovisno o tome što je manje).

Najveća masa priključnog vozila sa središnjom osovinom koja se treba uzeti u obzir je masa koja se prenosi na tlo preko osovine/osovina priključnog vozila kad je spojeno s vučnim vozilom i opterećeno do najvećeg opterećenja.

2.1.21.   S vozilima koja se ne mogu jasno razvrstati u jednu od gore navedenih kategorija postupat će se na isti način kao i s tipom kojem su najsličnija.

2.1.22.   „Tip vozila” znači vozila koja se ne razlikuju u pogledu sljedećih osnovnih značajki: konstrukcije, dimenzija, oblika i materijala važnih dijelova koji se odnose na ugradbu spojnice na vučno vozilo ili prednjeg dijela priključnog vozila, ako se iste odnose na zahtjeve iz Priloga VII.

3.   EEZ HOMOLOGACIJA TIPA SASTAVNOG DIJELA

3.1.   Zahtjev za EEZ homologaciju tipa

3.1.1.   Zahtjev za EEZ homologaciju tipa prema članku 3. stavku 4. Direktive 70/156/EEZ za tip mehaničke spojnice podnosi proizvođač.

3.1.2.   Obrazac opisnog dokumenta nalazi se u Prilogu III.

3.1.3.   Sljedeće je potrebno podnijeti tehničkoj službi odgovornoj za provedbu homologacijskih ispitivanja:

3.1.3.1.   mehaničku spojnicu koja je reprezentativna za ovaj tip i koja je uobičajeno neobojena. Tehnička služba ili tijelo za homologaciju mogu također zahtijevati dodatne spojnice;

3.1.3.2.   tehnička služba koja provodi homologacijsko ispitivanje može također zahtijevati posebne dijelove kao što su montažne ploče ili nosači, dodatne nacrte ili uzorke korištenih materijala;

3.1.3.3.   kod mehaničke spojnice koja je konstruirana za poseban tip vozila, proizvođač spojnice za povezivanje također dostavlja podatke o ugradbi koje je dostavio proizvođač vozila u skladu s Direktivom 92/21/EEZ (2); tehnička služba može zahtijevati da se dostavi i vozilo koje je reprezentativno za taj tip.

3.2.   Označivanje uzorka

3.2.1.   Svaki od uzoraka određenog tipa spojnice iz točke 3.1.1. za koji je podnesen zahtjev za EEZ homologaciju tipa sastavnog dijela mora se označiti kako slijedi:

3.2.2.   tvornička oznaka, trgovački naziv ili naziv proizvođača (trgovačka oznaka ako je primjenjivo);

3.2.3.   tip i, ako je primjenjivo, verzija;

3.2.4.   dovoljno velik prostor za EEZ homologacijsku oznaku i dodatne podatke sukladno točki 3.3.4.

3.3.   Dodjeljivanje EEZ homologacije tipa

3.3.1.   Ako su ispunjeni odgovarajući zahtjevi, dodjeljuje se EEZ homologacija tipa prema članku 4. stavku 3. i, ako je primjenjivo, članku 4. stavku 4. Direktive 70/156/EEZ.

3.3.2.   Obrazac certifikata EEZ homologacije tipa nalazi se u Prilogu IV.

3.3.3.   Homologacijski broj se može u skladu s Prilogom VII. Direktivi 70/156/EEZ dodijeliti svakom homologiranom tipu mehaničke spojnice.

3.3.4.   Na svaku mehaničku spojnicu koja je u skladu s tipom mehaničke spojnice homologirane prema ovoj Direktivi, postavlja se međunarodna homologacijska oznaka na uočljiv način i na lako dostupno mjesto koje je određeno u homologacijskoj dokumentaciji, a koja se sastoji od:

3.3.4.1.   pravokutnika oko slova „e” nakon kojeg slijedi razlikovni broj države članice koja je dodijelila homologaciju;

3.3.4.2.   dvoznamenkastog broja kojim se navodi broj zadnje izmjene Direktive (za ovu Direktivu broj je 00) i 4. dijela homologacijskog broja, kako je navedeno u certifikatu o EEZ homologaciji tipa (vidi Prilog IV.), u blizini pravokutnika homologacijske oznake;

3.3.4.3.   sljedećih dopunskih oznaka postavljenih negdje u blizini pravokutnika:

3.3.5.   Homologacijska oznaka treba biti neizbrisiva i lako čitljiva čak i onda kada je spojnica ugrađena na vozilo.

3.3.6.   U Prilogu II. ovoj Direktivi navode se primjeri postavljanja homologacijske oznake.

3.4.   Izmjena tipa mehaničke spojnice i proširenje EEZ homologacije tipa sastavnog dijela

3.4.1.   Kod promjene tipa homologiranog prema ovoj Direktivi primjenjuju se odredbe članka 5. Direktive 70/156/EEZ.

4.   EEZ HOMOLOGACIJA TIPA ZA VOZILO

4.1.   Zahtjev za EEZ homologaciju tipa

4.1.1.   Zahtjev za EEZ homologaciju tipa prema članku 3. stavku 4. Direktive 70/156/EEZ za tip vozila s obzirom na njegov tip mehaničke spojnice podnosi proizvođač.

4.1.2.   Obrazac opisnog dokumenta nalazi se u Prilogu VIII.

4.1.3.   Tehničkoj službi koja je odgovorna za provedbu homologacijskih ispitivanja potrebno je podnijeti sljedeće:

4.1.3.1.   vozilo koje je reprezentativno za ovaj tip koje se može opremiti spojnicom koja ima EEZ homologaciju tipa;

4.1.3.2.   ako je tip vozila opremljen mehaničkom spojnicom ugrađenom od strane proizvođača vozila, tip odnosno tipove mehaničkih spojnica, uključujući njihove montažne ploče ili nosače (ako postoje); osim toga, potrebno je dostaviti EEZ homologaciju tipa za spojnicu odnosno spojnice.

4.2.   Dodjeljivanje EEZ homologacije tipa

4.2.1.   Ako su ispunjeni odgovarajući zahtjevi, dodjeljuje se EEZ homologacija tipa prema članku 4. stavcima 3. i 4. Direktive 70/156/EEZ.

4.2.2.   Obrazac certifikata o EEZ homologaciji tipa nalazi se u Prilogu IX.

4.2.3.   Homologacijski broj u skladu s Prilogom VII. Direktivi 70/156/EEZ dodjeljuje se svakom homologiranom tipu vozila. Ista država članica neće dodijeliti isti broj drugom tipu vozila.

4.3.   Promjena tipa vozila i proširenje EEZ homologacije tipa vozila

4.3.1.   Kod promjene homologacije tipa u skladu s ovom Direktivom primjenjuju se odredbe članka 5. Direktive 70/156/EEZ.

4.3.2.   Nositelj EEZ homologacije tipa vozila može podnijeti zahtjev za njezinim proširenjem na druge tipove ili razrede spojnica.

Nadležna će tijela odobriti proširenje pod sljedećim uvjetima:

4.3.2.1.   ako je EEZ homologacija tipa sastavnog dijela već dodijeljena za drugi tip spojnice;

4.3.2.2.   ako je tip spojnice prikladan za tip vozila za koji je podnesen zahtjev za proširenjem EEZ homologacije tipa vozila.

4.3.2.3.   ako ugradba spojnice na vozilo odgovara ugradbi propisanoj kod dodjeljivanja EEZ homologacije tipa sastavnog dijela.

4.3.3.   Kod normiranih spojnica iz razreda A, C, D i G EEZ homologacija tipa vozila također vrijedi za druge spojnice iz istog razreda i nije potrebna daljnja provjera ugradbe niti proširenje EEZ homologacije tipa.

5.   ZAHTJEVI

5.1.   Mehaničke spojnice za povezivanje između motornih vozila i priključnih vozila moraju se proizvesti i ugraditi u skladu s pravilima struke i moraju biti sigurne za uporabu.

5.2.   Jedna osoba mora moći bez uporabe alata sigurno povezati i razdvojiti vozila. Za povezivanje priključnih vozila čija je najveća masa iznad 3,5 tone upotrebljavaju se isključivo automatske spojnice za povezivanje koje omogućavaju automatski postupak povezivanja.

5.3.   Mehaničke spojnice se moraju konstruirati i proizvesti tako da pri uobičajenoj uporabi uz pravilno održavanje i pravodobnu zamjenu potrošnih dijelova mogu nastaviti funkcionirati na zadovoljavajući način.

5.4.   Svakoj spojnici za povezivanje moraju se priložiti upute za ugradbu i uporabu u kojima se navodi dovoljno podataka kako bi ih stručna osoba mogla postaviti na vozilo i ispravno koristiti. Upute moraju biti na jeziku ili jezicima države članice u kojoj se spojnica nudi na prodaju. Kad se spojnice za povezivanje dostavljaju proizvođačima vozila ili podvozja na tvorničku ugradbu, nisu neophodne upute za postavljanje i uporabu za svaku spojnicu. Tada je to odgovornost proizvođača vozila ili podvozja da korisniku vozila osigura podatke koji su potrebni za uporabu spojnice.

5.5.   Materijali koji se mogu koristiti su oni materijali čija su svojstva koja su bitna za primjenu navedena u normama ili oni za koje su svojstva navedena u dokumentaciji prema točki 3.1.2. ovog Priloga.

5.6.   Svi dijelovi mehaničkih spojnica čija bi neispravnost mogla dovesti do razdvajanja dvaju vozila moraju biti izrađeni od čelika. Ostali se materijali mogu koristiti ako je proizvođač dokazao njihovu istovrijednost tehničkoj službi.

5.7.   Sve spojnice moraju se konstruirati za sigurno mehaničko zabravljivanje, a zabravljeni se položaj mora osigurati na barem jedan pouzdan mehanički način, osim ako se u Prilogu V. navode dodatni zahtjevi.

5.8.   Mehaničke spojnice moraju zadovoljavati zahtjeve iz Priloga V.

5.9.   Zahtjevi vezani za opterećenje

5.9.1.   Mehaničke spojnice podliježu ispitivanjima koja su opisana u Prilogu VI.

5.9.2.   Ta ispitivanja ne smiju prouzročiti nikakve pukotine, lomove niti druga vidljiva vanjska oštećenja, a niti pretjerano trajno iskrivljenje koje bi bilo štetno za zadovoljavajuću uporabu spojnice.

5.10.   Postavljanje mehaničkih spojnica na vozilo mora se provjeriti prema zahtjevima koji su navedeni u Prilogu VII. Ovaj se zahtjev treba primjenjivati kako na EEZ homologaciju tipa vozila kad je tip vozila opremljen mehaničkom spojnicom kao originalnom opremom proizvođača vozila, tako i na EEZ homologaciju tipa za mehaničku spojnicu koja je konstruirana za neki određeni tip vozila.

5.11.   Gore navedeni zahtjevi i zahtjevi iz Priloga V., VI. i VII. također se primjenjuju kao mjerodavni na razne nenormirane spojnice (razred S).

6.   SUKLADNOST PROIZVODNJE

6.1.   Kao opće se pravilo poduzimaju mjere za osiguranje sukladnosti proizvodnje u skladu s odredbama koje su utvrđene člankom 10. Direktive 70/156/EEZ.

6.2.   Uobičajena je učestalost pregleda koje nadležna tijela trebaju provoditi jedanput godišnje.

(1)  SL L 2, 3.1.1985., str. 14.

(2)  SL L 129, 14.5.1992., str. 1.

PRILOG II.

(a)

Primjer EEZ homologacijske oznake za vučnu spojnicu Spojnica koja ima gore prikazanu EEZ homologacijsku oznaku je nenormirana vučna spojnica iz razreda C 50-X s najvećom dopuštenom vrijednošću D od 130 kN, najvećom dopuštenom vrijednošću Dc od 90 kN, najvećim dopuštenim statičkim okomitim opterećenjem od 1 000 kg i najvećom dopuštenom vrijednosti V od 35 kN, a za koju je EEZ homologacija tipa sastavnog dijela dodijeljena u Saveznoj Republici Njemačkoj (e 1) pod brojem 0207. Prve dvije znamenke 00 znače da je taj sastavni dio homologiran prema izvornoj verziji ove Direktive.

(b)

Primjer homologacijske oznake za vučnu ušicu Spojnica s gore prikazanom EEZ homologacijskom oznakom je nenormirana vučna ušica 50 iz razreda D 50-X za pričvršćenje zavarivanjem, ima vrijednost D od 130 kN, vrijednost Dc od 100 kN, najveće dopušteno statičko okomito opterećenje od 1 000 kg i najveću dopuštenu vrijednost V od 50 kN, a za koju je EEZ homologacija tipa sastavnog dijela dodijeljena u Saveznoj Republici Njemačkoj (e 1) pod brojem 1934. Prve dvije znamenke 00 znače da je ovaj sastavni dio homologiran prema izvornoj verziji ove Direktive.

(c)

Primjer EEZ homologacijske oznake za sedlo Spojnica koja ima gore prikazanu EEZ homologacijsku oznaku je nenormirano sedlo iz razreda G 50-X s najvećom dopuštenom vrijednošću D od 180 kN, najvećim dopuštenim opterećenjem na sedlu od 26 tona, a za koju je EEZ homologacija tipa sastavnog dijela dodijeljena u Saveznoj Republici Njemačkoj (e 1) pod brojem 0015. Prve dvije znamenke 00 znače da je taj sastavni dio homologiran prema izvornoj verziji ove Direktive.

(d)

Primjer EEZ homologacijske oznake za svornjak sedla Spojnica s gore prikazanom EEZ homologacijskom oznakom je nenormirani svornjak sedla spojnice iz razreda H 50-X, ima vrijednost D od 162 kN, a za koju je EEZ homologacija tipa sastavnog dijela dodijeljena u Saveznoj Republici Njemačkoj (e 1) pod brojem 1989. Prve dvije znamenke 00 znače da je ovaj sastavni dio homologiran prema izvornoj verziji ove Direktive.

(e)

Primjer EEZ homologacijske oznake za spojnu kuglu s nosačima Spojnica koja ima gore prikazanu EEZ homologacijsku oznaku je nenormirana spojna kugla iz razreda A 50-X s najvećom dopuštenom vrijednošću D od 18 kN i najvećim dopuštenim statičkim okomitim opterećenjem od 75 kg, a za koju je EEZ homologacija tipa sastavnog dijela dodijeljena u Saveznoj Republici Njemačkoj (e 1) pod brojem 0304. Prve dvije znamenke 00 znače da je taj sastavni dio homologiran prema izvornoj verziji ove Direktive.

(f)

Primjer EEZ homologacijske oznake za spojnu čašicu Spojnica koja ima gore prikazanu EEZ homologacijsku oznaku je nenormirana spojna čašica iz razreda B 50-X s vrijednosti D od 18 kN i najvećim dopuštenim statičkim okomitim opterećenjem od 75 kg, a za koju je EEZ homologacija tipa sastavnog dijela dodijeljena u Saveznoj Republici Njemačkoj (e 1) pod brojem 1993. Prve dvije znamenke 00 znače da je taj sastavni dio homologiran prema izvornoj verziji ove Direktive.

(g)

Primjer EEZ homologacijske oznake za rudo Spojnica koja ima gore prikazanu EEZ homologacijsku oznaku je rudo za priključno vozilo sa središnjom osovinom iz razreda E s najvećom dopuštenom vrijednošću D od 109 kN, najvećim dopuštenim statičkim okomitim opterećenjem od 1 000 kg i najvećom dopuštenom vrijednošću od 50 kN, a za koju je EEZ homologacija tipa sastavnog dijela dodijeljena u Saveznoj Republici Njemačkoj (e 1) pod brojem 0013. Prve dvije znamenke 00 znače da je taj sastavni dio homologiran prema izvornoj verziji ove Direktive.

PRILOG III.

PRILOG IV.

OBRAZAC (a)

(najveći format: A4 (210 × 297 mm))

CERTIFIKAT O EEZ HOMOLOGACIJI TIPA

Dodatak I.

PRILOG V.

Zahtjevi za mehaničke spojnice

1.   SPOJNE KUGLE I NOSAČI

Zahtjevi navedeni u točkama 1.1. do 1.4. primjenjuju se na sve spojne kugle i nosače razreda A. Točka 1.5. sadržava dodatne zahtjeve koje moraju zadovoljavati normirane spojne kugle 50 i nosači s prirubnicom.

1.1.   Spojne kugle razreda A moraju po obliku i dimenzijama biti u skladu sa slikom 2.

1.2.   Oblik i dimenzije nosača moraju ispunjavati zahtjeve proizvođača vozila u vezi s točkama pričvršćenja i dodatnim napravama za pričvršćenje ako je potrebno.

1.3.   Kod spojnih kugli koje se mogu skidati, mjesto spajanja i zabravljivanje moraju se konstruirati tako da osiguravaju siguran mehanički spoj.

1.4.   Spojne kugle i nosači moraju biti u stanju zadovoljiti ispitivanja navedena u Prilogu VI., točki 4.1.

Posebni zahtjevi za normirane spojne kugle i nosače s prirubnicom razreda A 50-1, A 50-2 i A 50-3.

1.5.1.   Dimenzije spojnih kugli i nosača s prirubnicom razreda A 50-1 moraju biti u skladu sa slikom 3. i tablicom 1. Mora se osigurati slobodan prostor oko spojne kugle kako je navedeno na slici 30. u Prilogu VII.

1.5.2.   Dimenzije spojnih kugli i nosača s prirubnicom razreda A 50-2 i A 50-3 moraju biti u skladu sa slikom 4. i tablicom 1. Mora se osigurati slobodan prostor oko spojne kugle kako je navedeno na slici 30. u Prilogu VII.

1.5.3.   Spojne kugle i nosači s prirubnicom razreda A 50-1, A 50-2 i A 50-3 moraju biti prikladni i ispitani s obzirom na karakteristične vrijednosti navedene u tablici 2.

TABLICA 1.

Dimenzije normiranih spojnih kugli i nosača s prirubnicom razreda (mm)

(vidi sliku 3. i sliku 4.)

TABLICA 2.

Karakteristične vrijednosti za normirane spojne kugle i nosače s prirubnicom

2.   SPOJNE ČAŠICE

2.1.   Spojne se čašice razreda B 50 moraju konstruirati tako da se mogu sigurno koristiti s spojnim kuglama opisanima u odjeljku 1. ovog Priloga te da pri tome zadržavaju propisane značajke.

Spojne se čašice moraju konstruirati na način koji osigurava sigurno povezivanje, pri čemu se mora voditi računa o trošenju spojnica.

2.2.   Vučne glave moraju biti u stanju zadovoljiti ispitivanja navedena u Prilogu VI., točki 4.2.

2.3.   Dodatne naprave (npr. kočnice, stabilizatori, itd.) ne smiju imati negativan učinak na mehanički spoj.

2.4.   Kada nije pričvršćena na vozilo, spojna čašica mora moći rotirati u vodoravnoj ravnini najmanje 90° na obje strane od središnje linije vučne kugle i montažnog elementa opisanog u odjeljku 1. ovog Priloga. Istodobno mora postojati kut slobodnog okomitog kretanja od 20° iznad i ispod vodoravne površine. Također se u vezi s vodoravnim kutom rotiranja od 90° mora omogućiti rotiranje od 25° u oba smjera oko vodoravne osi. Sljedeće kombinacije kretanja moraju biti moguće:

kod svih kutova vodoravnog rotiranja.

3.   VUČNE SPOJNICE

Zahtjevi navedeni u točkama 3.1. do 3.8. primjenjuju se na sve vučne spojnice razreda C 50. Točka 3.9. sadržava dodatne zahtjeve koje moraju ispunjavati normirane vučne spojnice razreda C 50-1 do C 50-6.

3.1.   Zahtjevi za opterećenje

Sve vučne spojnice moraju zadovoljiti ispitivanja navedena u Prilogu VI., točki 4.3.

3.2.   Odgovarajuće vučne ušice

Vučne spojnice razreda C 50 moraju biti spojive sa svim vučnim prstenima ušicama D 50 i spojnicama s određenim značajkama.

3.3.   Automatsko djelovanje

Rad vučnih spojnica mora biti automatski (vidi Prilog I., točku 2.1.17.).

3.4.   Čeljusti

Vučne spojnice razreda C 50 moraju imati čeljusti koje su konstruirane tako da se odgovarajuće vučne ušice uvode u spojnicu.

Ako se čeljust ili neki dio koji nosi čeljust može vrtjeti oko okomite osi, mora se automatski postavljati u uobičajeni položaj i, kada je svornjak spojnice otvoren, mora biti sigurno učvršćena u tom položaju kako bi na zadovoljavajući način vodila vučne ušice tijekom postupka spajanja.

Ako se čeljust ili neki dio koji nosi čeljusti može vrtjeti oko poprečne osi, zglob koji omogućuje rotiranje mora biti učvršćen u svom uobičajenom položaju pomoću blokirnog momenta. Taj moment mora biti dostatan kako bi spriječio da sila od 200 N, koja djeluje okomito prema gore na vrhu čeljusti prouzroči otklon zgloba od njezinog uobičajenog položaja. Mora postojati mogućnost ručnog vraćanja čeljusti u normalan položaj. Čeljust koja se vrti oko poprečne osi odobrena je samo za okomita opterećenja S do 50 kg i vrijednost V do 5 kN.

Ako se čeljusti ili neki dio koji nosi čeljusti vrti oko uzdužne osi, rotiranje se mora ograničiti pomoću blokirnog momenta od najmanje 100 Nm.

Najmanja potrebna veličina čeljusti ovisi o vrijednosti D spojnice.

Vanjski uglovi čeljusti mogu biti zaobljeni.

Manje su čeljusti dopuštene kod vučnih spojnica razreda C 50-X ako je njihova uporaba ograničena na priključna vozila sa središnjom osovinom najveće dopuštene mase do 3,5 tona, ili ako se čeljusti navedene u gornjoj tablici ne mogu koristiti zbog tehničkih razloga i ako postoje posebne okolnosti kao primjerice vizualna pomagala za osiguranje sigurnog provođenja postupka automatskog spajanja te ako je područje primjene ograničeno homologacijom sukladno Prilogu III.

3.5.   Najmanja sloboda kretanja spojene vučne ušice

Spojena vučna ušica mora moći rotirati vodoravno ± 90° oko osi okomite na uzdužnu os vozila (vidi sliku 5.). Spojena vučna ušica mora moći rotirati okomito ± 20° oko poprečne osi u vodoravnoj ravni vozila (vidi sliku 6.). Ako je kretanje omogućeno pomoću posebnog zgloba (samo kod vučnih spojnica razreda C 50-X), područje primjene određeno homologacijom prema Prilogu III. mora se ograničiti na slučajeve navedene u Prilogu VII., točki 2.3.7. Spojena vučna ušica mora moći osno rotirati ± 25° u poprečnoj ravnini vozila (vidi sliku 7.).

Navedeni se kutovi rotiranja primjenjuju na vučne spojnice koje nisu priključene na vozilo.

3.6.   Najmanji kut za spajanje i razdvajanje

Mora postojati mogućnost spajanja i razdvajanja vučne ušice i kada je njezina uzdužna os u odnosu na središnju liniju čeljusti:

3.6.1.   zakrenuta 50° vodoravno udesno ili ulijevo;

3.6.2.   zakrenuta 6° okomito prema gore ili prema dolje;

3.6.3.   osno zakrenuta 6° udesno ili ulijevo;

3.7.   Osigurač protiv slučajnog razdvajanja

U zatvorenom se položaju svornjak spojnice mora osigurati pomoću dvije pouzdane mehaničke sigurnosne naprave od kojih svaka pojedina mora i nadalje djelovati ako druga zakaže.

Zatvoren i osiguran položaj spojnice mora se jasno naznačiti s vanjske strane pomoću mehaničke naprave. Položaj indikatora mora biti moguće provjeriti opipom, primjerice u mraku.

Mehanička spojnica mora pokazivati da su oba osigurača aktivirana (stanje „i”).

Međutim, naznaka aktivnosti samo jednog osigurača dovoljna je ako je aktivnost drugog osigurača svojstveno obilježje konstrukcije.

3.8.   Ručne poluge

Ručne se poluge moraju konstruirati tako da se omogući jednostavno rukovanje i moraju imati zaobljeni rub. Spojnica ne smije u blizini ručne poluge imati oštre rubove niti smiju postojati mjesta na kojima bi moglo doći do uklještenja i time do ozljede tijekom rada sa spojnicom. Sila koja je potrebna za oslobađanje spojnice, mjereno bez vučne ušice, ne smije premašiti 250 N okomito na ručnu polugu duž linije rada.

3.9.   Posebni zahtjevi za normirane vučne spojnice razreda C 50-1 do C 50-6.

3.9.1.   Kružno se gibanje vučne ušice oko poprečne osi mora postići pomoću zaobljenog oblika svornjaka spojnice (a ne pomoću zgloba, vidi sliku 6.).

3.9.2.   Udarno vlačno i tlačno opterećenje duž uzdužne osi zbog slobodnog prostora između svornjaka spojnice i vučne ušice mora se umanjiti pomoću opruge i/ili naprava za prigušenje (osim C 50-1).

3.9.3.   Moraju se poštivati dimenzije navedene na slici 8. i u tablici 3.

3.9.4.   Spojnica mora biti prikladna i ispitana s obzirom na karakteristične vrijednosti navedene u tablici 4.

3.9.5.   Spojnica se mora otvarati pomoću ručne poluge na spojnici (a ne pomoću daljinskog upravljača).

TABLICA 3.

Dimenzije normiranih vučnih spojnica (mm) (vidi sliku 8.)

TABLICA 4.

Karakteristične vrijednosti za normirane vučne spojnice

4.   VUČNE UŠICE

Zahtjevi navedeni u točki 4.1. primjenjuju se na vučne ušice razreda D 50.

Točke 4.2. do 4.5. sadržavaju dodatne zahtjeve koje moraju zadovoljavati normirane vučne ušice.

4.1.   Opći zahtjevi za vučne ušice

Sve vučne ušice moraju moći zadovoljiti ispitivanja navedena u Prilogu VI., točki 4.4.

Vučne ušice razreda D 50 namijenjene su za uporabu s vučnim spojnicama C 50. Vučne ušice ne smiju osno rotirati (jer odgovarajuće spojnice mogu rotirati).

Ako su vučne ušice razreda D 50 opremljene košuljicom, onda su u skladu s dimenzijama navedenim na slici 12. (osim razreda D 50-C) ili slici 13.

Košuljice ne smiju biti zavarene na vučne ušice.

Vučne ušice razreda D 50 moraju imati dimenzije prikazane na slici 9. (osim ako nije drugačije navedeno u točkama 4.2., 4.3. ili 4.4.). Oblik kraka za vučne ušice razreda D 50-X nije određen, međutim na udaljenosti od 210 mm od središta ušice visina „h” i širina „b” moraju biti unutar granica navedenih u tablici 6.

4.2.   Posebni zahtjevi za vučne ušice razreda D 50-A

Vučne ušice razreda D 50-A moraju imati dimenzije prikazane na slici 9.

4.3.   Posebni zahtjevi za vučne ušice razreda D 50-B

Vučne ušice razreda D 50-B moraju imati dimenzije prikazane na slici 10.

4.4.   Posebni zahtjevi za vučne ušice razreda D 50-C

Vučne ušice razreda D 50-C moraju imati dimenzije prikazane na slici 11.

Vučne ušice razreda D 50-C moraju biti opremljene košuljicama prikazanim na slici 13.

4.5.   Vrijednosti opterećenja za normirane vučne ušice

Normirane vučne ušice i sredstva za njihovu ugradbu moraju biti prikladni i ispitani s obzirom na vrijednosti opterećenja navedene u tablici 5.

TABLICA 5.

Karakteristične vrijednosti za normirane vučne ušice

TABLICA 6.

Dimenzije za vučne ušice D 50-A i D 50-X (vidi sliku 9.)

5.   VUČNA RUDA

5.1.   Vučna ruda razreda E moraju moći zadovoljiti ispitivanja opisana u Prilogu VI., točki 4.5.

5.2.   Kako bi omogućile spajanje na vučno vozilo, vučna se ruda mogu opremiti spojnim čašicama u skladu s točkom 2. ili vučnim ušicama u skladu s točkom 4. ovog Priloga. Spojne čašice i vučne ušice mogu se pričvrstiti pomoću vijaka, svornjaka ili zavarivanjem.

5.3.   Vučna ruda na šarkama moraju se uzdignuti od zemlje. Kad se puste iz vodoravnog položaja, udaljenost od zemlje ne smije biti manja od 200 mm.

5.4.   Naprave za namještanje visine kod vučnih ruda na šarkama

5.4.1.   Vučna ruda na šarkama moraju se opremiti napravama za namještanje vučnog ruda na visinu spojnice ili čeljusti. Te se naprave moraju konstruirati na način da vučno rudo može namještati jedna osoba bez alata ili nekih drugih pomagala.

5.4.2.   Naprave za namještanje visine moraju moći namještati vučne ušice ili kuglaste spojnice najmanje 300 mm prema gore ili dolje od vodoravne ravni. U tom rasponu mora postojati mogućnost za ravnomjerno podešavanje vučnog ruda ili u najvišim rasponima od 50 mm mjereno na vučnoj ušici ili kuglastoj spojnici.

5.4.3.   Naprava za namještanje visine ne smije utjecati na slobodu gibanja vučne rude nakon spajanja.

5.4.4.   Naprave za namještanje visine ne smiju utjecati na rad bilo koje inercijske kočnice.

5.5.   Kod vučnih ruda kombiniranih s inercijskim kočnicama, udaljenost između središta vučne ušice i kraja slobodnog kraka vučne ušice ne smije biti manja od 200 mm u položaju aktivnih kočnica. Kada je krak vučne ušice potpuno umetnut, udaljenost ne smije biti manja od 150 mm.

5.6.   Kod vučnih ruda koja se koriste na priključnim vozilima sa središnjom osovinom, moment otpora na bočne sile mora biti jednak najmanje polovici momenta otpora na okomite sile.

6.   MONTAŽNI OKVIRI

6.1.   Montažni okviri moraju biti prikladni za ugradbu određene spojnice na odgovarajuće vozilo/vozila.

6.2.   Montažni se okviri ne smiju zavarivati na podvozje, karoseriju ili koji drugi dio vozila.

6.3.   Montažni okviri moraju moći zadovoljiti ispitivanja utvrđena Prilogom VI., točkom 4.3.

7.   SEDLA I UPRAVLJAČKI KLINOVI

Zahtjevi iz točaka 7.1. do 7.9. primjenjuju se na sva sedla razreda G 50.

Točka 7.10. sadržava dodatne zahtjeve koje moraju ispunjavati normirane spojnice.

Upravljački klinovi moraju ispunjavati zahtjeve navedene u točki 7.9.

7.1.   Odgovarajući svornjaci sedla

Sedla razreda G 50 moraju biti konstruirana tako da se mogu upotrebljavati sa svornjacima sedla razreda H 50 i s njima ostvarivati navedene značajke.

7.2.   Automatski rad

Sedla moraju raditi automatski (vidi Prilog I., točku 2.1.17.).

7.3.   Vodilice

Sedla se moraju opremiti vodilicom koja osigurava siguran i precizan rad svornjaka sedla. Najmanja širina ulaza vodilice mora biti 350 mm.

7.4.   Najmanja sloboda kretanja sedla s aktivnim svornjakom sedla (kada sedlo nije pričvršćeno na montažnu ploču vozila)

Kada je svornjak sedla aktivan, sedla moraju dopuštati sljedeće najmanje vrijednosti zakretanja svornjaka sedla u položaju za vožnju:

7.4.1.   ± 90° oko okomite osi (ne primjenjuje se na sedla s prinudnim upravljanjem) te istodobno.

7.4.2.   ± 12° oko vodoravne osi poprečno na smjer kretanja. Ovaj kut ne mora nužno pokrivati terensku vožnju.

7.4.3.   Dopušteno je rotiranje oko uzdužne osi do ± 3°. Međutim, kod sedla koje potpuno oscilira ovaj kut može biti i veći, uz uvjet da osigurač omogućuje ograničenje zakretanja do ± 3°.

7.5.   Osigurači protiv razdvajanja sedlastih spojnica

Mehanizam za osiguranje spojnice mora osiguravati svornjak spojnice na dva sigurna načina; drugi se osigurač može aktivirati prvim. Prvi se osigurač prilikom spajanja mora automatski aktivirati. Ako se drugi osigurač mora aktivirati ručno, treba postojati mogućnost njegova aktiviranja samo nakon što je prva naprava već aktivirana. Ako se drugi osigurač automatski aktivira, mora postojati vizualni pokazatelj da su oba aktivirana.

7.6.   Uređaji za upravljanje

U zatvorenom položaju uređaji za upravljanje moraju se osigurati kako bi se spriječilo slučajno aktiviranje.

7.7.   Površinska obrada

Površina ploče za povezivanje i osigurača spojnice mora se funkcionalno na zadovoljavajući i pažljiv način obraditi, iskovati, izliti ili prešati.

7.8.   Zahtjevi za opterećenje

Sve sedlaste spojnice moraju biti u stanju zadovoljiti ispitivanja opisana u Prilogu VI., točki 4.6.

7.9.   Upravljački klinovi

Spojnice razreda G 50-X, koje nisu prikladne za prinudno upravljanje, moraju se označiti na odgovarajući način.

7.9.1.   Dimenzije upravljačkih klinova za prinudno upravljanje poluprikolica moraju biti u skladu sa slikom 15.

7.9.2.   Upravljački klin mora omogućavati sigurno i pouzdano povezivanje. Upravljački se klin mora montirati na oprugu. Čvrstoća opruge mora se tako odabrati da je moguće spojiti praznu poluprikolicu te da je upravljački klin tijekom vožnje, kada je poluprikolica u potpunosti natovarena, čvrsto u kontaktu s bokom spojnice. Sedlasta se spojnica mora moći odvojiti i kad je poluprikolica natovarena i kad je prazna.

7.10.   Posebni zahtjevi za normirana sedla

7.10.1.   Dimenzije normiranih sedla moraju biti u skladu sa slikom 14. i tablicom 7.

7.10.2.   Normirana sedla moraju biti prikladna i ispitana s obzirom na vrijednost D od 150 kN i vrijednost U od 20 tona.

7.10.3.   Mora postojati mogućnost oslobađanja pomoću ručne poluge izravno na sedlu.

7.10.4.   Normirana sedla moraju biti prikladna za prinudno upravljanje poluprikolicama pomoću upravljačkih klinova (vidi točku 7.9.).

TABLICA 7

Dimenzije normiranih sedla (mm) (vidi sliku 14.)

8.   SVORNJACI SEDLA

8.1.   Svornjaci sedla razreda H 50 (ISO 337) moraju imati dimenzije navedene na slici 16.

8.2.   Svornjaci moraju moći zadovoljiti ispitivanja navedena u Prilogu VI., točki 4.8.

9.   MONTAŽNE PLOČE

9.1.   Montažne ploče razreda J za sedla moraju imati raspored provrta u skladu sa slikom 14. ako su namijenjene za normirana sedla.

9.2.   Montažne ploče za normirana sedla moraju biti prikladne za prinudno upravljanje poluprikolicama (s upravljačkim klinovima). Montažne ploče za nenormirana sedla koja nisu prikladna za prinudno upravljanje moraju se označiti na odgovarajući način.

9.3.   Montažne ploče za sedla moraju moći zadovoljiti ispitivanja navedena u Prilogu VI., točki 4.7.

10.   UREĐAJI ZA DALJINSKO PRIKAZIVANJE I DALJINSKO UPRAVLJANJE

10.1.   Opći zahtjevi

Uređaji za daljinsko prikazivanje i daljinsko upravljanje dopušteni su na automatskim spojnicama razreda C 50-X i G 50-X.

Uređaji za daljinsko prikazivanje i daljinsko upravljanje ne smiju ometati najmanje slobodno kretanje spojene vučne ušice ili spojene poluprikolice. Moraju biti trajno spojene na vozilo.

Svi uređaji za daljinsko prikazivanje ili daljinsko upravljanje podliježu ispitivanju i homologaciji naprava za spajanje zajedno sa svim dijelovima naprava za upravljanje i naprava za prijenos.

10.2.   Daljinsko prikazivanje

10.2.1.   Uređaji za daljinsko prikazivanje moraju kod automatskog postupka spajanja optički prikazati zatvoreni i dvostruko osiguran položaj spojnice u skladu s točkom 10.2.2. i/ili 10.2.3.

10.2.2.   Promjena iz otvorenog u zatvoreni i dvostruko osigurani položaj prikazuje se zelenim optičkim signalom.

10.2.3.   Kod prikazivanja otvorenog i/ili neosiguranog položaja koristi se crveni optički signal.

10.2.4.   Kod prikazivanja dovršenja automatskog postupka spajanja, daljinski prikazivač osigurava da se svornjak spojnice nalazi u dvostruko osiguranom krajnjem položaju.

10.2.5.   Pojava bilo kakve pogreške u sustavu daljinskog prikazivanja ne smije dovesti do prikazivanja zatvorenog i osiguranog položaja tijekom postupka spajanja ako nije ostvaren krajnji položaj.

10.2.6.   Oslobađanje jednog od dva osigurača mora rezultirati gašenjem zelenog optičkog signala i/ili paljenjem crvenog optičkog signala.

10.2.7.   Moraju se zadržati mehanički pokazatelji izravno na napravi za spajanje.

Uređaj za daljinsko prikazivanje automatski se aktivira tijekom svakog postupka spajanja.

10.2.8.   Kako se vozaču tijekom vožnje ne bi odvraćala pozornost, potrebno je omogućiti isključivanje uređaja za daljinsko prikazivanje.

10.2.9.   Uređaji za upravljanje i pokazatelji uređaja za daljinsko prikazivanje moraju se postaviti u vidokrug vozača te trajno i jasno označiti.

10.3.   Daljinsko upravljanje

10.3.1.   Ako se koristi uređaj za daljinsko upravljanje, mora također postojati i uređaj za daljinsko prikazivanje kako je opisano u točki 10.2. koja također mora prikazivati otvoreni položaj spojnice.

10.3.2.   Kako bi se omogućilo otvaranje ili zatvaranje spojnice pomoću uređaja za daljinsko upravljanje, mora postojati namjenski prekidač (tj. glavni prekidač, poluga ili ventil). Ako se navedeni glavni prekidač ne nalazi u vozačevoj kabini, on ne smije biti postavljen na mjestu na kojem je lako dostupan neovlaštenim osobama ili mora postojati mogućnost njegovog zaključavanja. Stvarno upravljanje spojnicom iz vozačeve kabine smije biti moguće samo ako je slučajno aktiviranje onemogućeno (primjerice pomoću upravljanja s obje ruke).

Mora postojati mogućnost za provjeru je li otvaranje spojnice daljinskim upravljanjem dovršeno ili nije.

10.3.3.   Ako daljinsko upravljanje podrazumijeva otvaranje spojnice vanjskom silom, vozač se mora na odgovarajući način upoznati s uvjetima u kojima vanjska sila djeluje na spojnicu. To nije neophodno ako vanjska sila djeluje samo za vrijeme rada daljinskog upravljanja.

10.3.4.   Ako je pokretačka naprava za otvaranje spojnice daljinskim upravljanjem postavljena na vanjskom dijelu vozila, mora se omogućiti nadgledanje područja između spojenih vozila, međutim ne smije biti nužno ulaženje u to područje kako bi se rukovalo napravom.

10.3.5.   Bilo kakva pogreška u radu ili pojava bilo kakve pogreške u sustavu ne smije prouzročiti slučajno otvaranje spojnice tijekom cestovne vožnje. Svaka se pogreška u sustavu mora izravno prikazati ili mora biti odmah uočljiva prilikom sljedeće uporabe, primjerice kvar.

10.3.6.   Kad je daljinsko upravljanje neispravno, otvaranje spojnice mora se omogućiti najmanje na još jedan način za slučaj nužde. Ako je za to potrebno upotrijebiti alat, tada alat mora biti sastavni dio kompleta alata u vozilu. Zahtjevi iz Priloga V. točke 3.8. ne primjenjuju se na ručne poluge koje se koriste isključivo za otvaranje spojnice u nuždi.

10.3.7.   Upravljački uređaji i pokazatelji uređaja za daljinsko upravljanje moraju se trajno i jasno označiti.

PRILOG VI.

ISPITIVANJE MEHANIČKIH SPOJNICA

1.   OPĆI ZAHTJEVI ISPITIVANJA

1.1.   Uzorci spojnica moraju se ispitati, pri čemu se moraju provesti ispitivanja čvrstoće i ispitivanja rada. Međutim, tehnička služba može odustati od ispitivanja čvrstoće ako je sastavni dio konstruiran na jednostavan način koji omogućuje teoretsku provjeru. Teoretske provjere moraju osiguravati istu kvalitetu rezultata kao i dinamička ili statička ispitivanja. U nedoumici, prednost imaju rezultati dinamičkog ispitivanja. Odgovorna tehnička služba odlučit će o vrsti ispitivanja koja će se provoditi.

1.2.   Čvrstoća spojnica mora se provjeriti dinamičkim ispitivanjem (ispitivanje izdržljivosti). U određenim slučajevima mogu biti potrebna dodatna statička ispitivanja (vidi odjeljak 4.).

1.3.   Dinamička ispitivanja potrebno je provoditi približno sinusoidnim opterećenjem (izmjeničnim i/ili pulsirajućim) pri čemu broj ciklusa opterećenja mora odgovarati materijalu. Ne smiju nastati pukotine ni prijelomi.

1.4.   Kod propisanih statičkih ispitivanja dopuštena je samo mala trajna deformacija. Plastična deformacija nakon otpuštanja ne smije nadmašiti 10 % najveće deformacije.

1.5.   Pretpostavke opterećenja kod dinamičkih ispitivanja temelje se na vodoravnoj komponenti sile u uzdužnoj osi vozila i okomitoj komponenti sile. Vodoravne komponente sile poprečno na uzdužnu os vozila i momenti ne uzimaju se u obzir pod uvjetom da su samo od manjeg značaja.

Ako konstrukcija spojnice ili njezina ugradba na vozilo ili ugradba dodatnih sustava (primjerice stabilizatora, kratkih sustava za povezivanje itd.) proizvodi dodatne sile ili momente, tehnička služba može zatražiti dodatna ispitivanja.

Vodoravna komponenta sile u uzdužnoj osi vozila predstavljena je teoretski određenom referentnom silom, vrijednošću D koja je navedena u Prilogu I. točki 2.1.18. Okomita komponenta sile, kad je to primjenjivo, predstavljena je statičkim okomitim opterećenjem S na točki spajanja i pretpostavljenim okomitim opterećenjem V, kako je navedeno u Prilogu I. točki 2.1.19. ili statičkim okomitim opterećenjem U kod sedlaste spojnice.

1.6.   Karakteristične vrijednosti D, S, V i U, na kojima se ispitivanja temelje, moraju se uzeti iz zahtjeva proizvođača za dodjeljivanje EEZ homologacije tipa.

2.   POSTUPCI ISPITIVANJA

2.1.   Kod dinamičkih i statičkih ispitivanja uzorak se mora postaviti u odgovarajući uređaj na koji se može primijeniti odgovarajuća sila tako da se uzorak ne izlaže nikakvim dodatnim silama ili momentima osim navedene sile koja se ispituje. Kod izmjeničnih ispitivanja smjer djelovanja sile ne smije odstupati više od + 1° od zadanog smjera. Kod pulsirajućih i statičkih ispitivanja kut mora biti namješten za gornju silu. Za to je obično potrebno postaviti jedan zglob na točki djelovanja sile (tj. na točki spajanja) i drugi na odgovarajućoj udaljenosti.

2.2.   Frekvencija ispitivanja ne smije nadmašiti 35 Hz. Izabrana frekvencija mora biti dostatno odvojena od rezonantnih frekvencija ispitivanog kompleta uključujući i napravu koja se ispituje. Kod asinkronog ispitivanja frekvencije, dvije komponente sile moraju biti udaljene približno 1 % do najviše 3 %. Kod spojnica koje su izrađene od čelika, broj ciklusa opterećenja je 2 × 106. Kod spojnica koje nisu izrađene od čelika može biti potreban veći broj ciklusa. Mora se primijeniti metoda ispitivanja pukotina pomoću penetrantnih boja ili neka druga istovrijedna metoda.

2.3.   Kod izmjeničnih ispitnih sila (komponenti) srednja je sila jednaka nuli. Kod pulsirajućih ispitivanja ispitna je sila jednaka gornjoj sili; donja sila može biti do 5 % gornje sile, osim ako nije drugačije navedeno u posebnim zahtjevima za ispitivanje.

2.4.   Kod statičkih ispitivanja koja ne pripadaju u posebna ispitivanja koja se traže stavkom 4.2.3., ispitna sila mora se ravnomjerno i brzo primijeniti te mora trajati najmanje 60 sekundi.

2.5.   Spojnice koje se ispituju obično se postavljaju što je kruće moguće na uređaj za ispitivanje u položaju u kojem će se koristiti na vozilima. Moraju se koristiti uređaji za postavljanje koje je odredio proizvođač ili korisnik te koji su namijenjeni za ugradbu na vozilo i/ili moraju imati iste mehaničke značajke.

2.6.   Spojnice se po mogućnosti moraju ispitati u izvornom stanju koje je predviđeno za uporabu na cesti. Po slobodnom izboru proizvođača i u dogovoru s tehničkom službom, gibljivi se sastavni dijelovi mogu neutralizirati ako je to potrebno za postupak ispitivanja te ako ne postoji dvojba zbog nerealnih utjecaja na rezultate ispitivanja.

Gibljivi sastavni dijelovi koji se naočigled pregrijavaju zbog ovako ubrzanog postupka ispitivanja mogu se zamijeniti tijekom ispitivanja. Ispitna se opterećenja mogu primjenjivati pomoću posebnih čvrstih naprava.

3.   SIMBOLI I DEFINICIJE U PRILOGU VI.

Av= najveće dopušteno osovinsko opterećenje na upravljanoj osovini u tonama

C= masa priključnog vozila sa središnjom osovinom u tonama (Prilog I. točka 2.1.18.)

D= vrijednost D u kN (Prilog I. točka 2.1.18.)

R= masa natovarenog priključnog vozila u tonama (Prilog I. točka 2.1.18.)

T= masa vučnog vozila u tonama (Prilog I. točka 2.1.18.)

FA= statička sila podizanja u kN

Fh= vodoravna komponenta ispitne sile na uzdužnoj osi vozila u kN

Fs= okomita komponenta ispitne sile u kN

Fq= vodoravna komponenta ispitne sile poprečno na uzdužnu os vozila u kN

Fhs res= rezultantna ispitna sila Fh i Fs u kN

Fhq res= rezultantna ispitna sila Fh i Fq u kN

S= statičko okomito opterećenje, u kg

U= okomito opterećenje sedla u tonama

V= vrijednost V u kN (Prilog I. točka 2.1.19.)

a= faktor istovrijednog okomitog ubrzanja u točki spajanja vozila sa središnjom osovinom ovisno o vrsti ovjesa na stražnjoj osovini/stražnjim osovinama vučnog vozila

e= uzdužna udaljenost između točke spajanja spojnih čašica koje se mogu rastaviti i okomite površine točaka učvršćenja (vidi slike 22. do 25.) u mm

f= okomita udaljenost između točke spajanja spojnih čašica koje se mogu rastaviti i vodoravne površine točaka učvršćenja (vidi slike 21. do 25.) u mm

g= ubrzanje uzrokovano silom teže, pretpostavljena vrijednost 9,81 m/s2

l= teoretska duljina vučnog ruda između središta vučne ušice i središta osovinskog sklopa u metrima

n= udaljenost između vučne ušice i središnje linije upravljane osovine u mm

r= polumjer kruženja u mm

s= put u mm

x= duljina prostora za utovar prikolice sa središnjom osovinom u metrima

Indeksi:

O= gornja sila

U= donja sila

w= izmjenična

h= vodoravna

s= okomita

4.   POSEBNI ZAHTJEVI ISPITIVANJA

4.1.   Spojne kugle i nosači

4.1.1.   Vrste mehaničkih spojnica za povezivanje vučnih kugli mogu biti kako slijedi:

4.1.2.   Osnovno ispitivanje je ispitivanje izdržljivosti uz izmjeničnu ispitnu silu. Uzorak za ispitivanje je spojna kugla, vrat kugle i dijelovi koji su potrebni za ugradbu na vozilo. Spojna kugla i nosači moraju se kruto postaviti na uređaj za ispitivanje koji može proizvoditi izmjenične sile, a u stvarnom položaju u kojem će se i koristiti.

4.1.3.   Proizvođač vozila označuje položaje točaka za učvršćivanje na kojima se pričvršćuju spojne kugle i nosači (vidi Prilog VII. točku 1.2.).

4.1.4.   Uz naprave koje se dostavljaju na ispitivanje moraju se dostaviti sve konstrukcijske pojedinosti koje mogu utjecati na kriterije čvrstoće (primjerice ploča za električni priključak, oznake, itd.). Vanjski rubovi ispitivanja završavaju na točkama sidrenja ili ugradbe. Proizvođač vozila navodi geometrijski položaj spojne kugle i točaka za učvršćivanje spojnice u odnosu na referentnu liniju i to se unosi u izvještaj o ispitivanju. Svi povezani položaji točaka sidrenja u odnosu na referentnu liniju, a o kojima će proizvođač vučnog vozila dostaviti sve potrebne podatke proizvođaču vučne naprave, moraju se ponoviti na ispitnom stolu.

4.1.5.   Sklop montiran na ispitnoj napravi podvrgnut će se ispitivanju izmjeničnim naprezanjem (primjerice na rezonantnom pulsatoru).

Ispitno je opterećenje izmjenična sila koja mora djelovati na spojnu kuglu pod kutom od 15° ± 1° kako je prikazano na slici 17. i/ili slici 18.

Ako je središte kugle iznad linije koja je usporedna s referentnom linijom kako je prikazano na slici 19. koja sadržava najviše od najbližih točaka učvršćenja, ispitivanje se mora provesti pod kutom α = – 15° ± 1° (vidi sliku 17.). Ako je središte kugle ispod linije koja je usporedna s referentnom linijom kako je prikazano na slici 19. koja sadržava najviše od najbližih točaka učvršćenja, ispitivanje se mora provesti pod kutom α = + 15° ± 1° (vidi sliku 18.).

Taj je kut odabran kako bi se uzelo u obzir okomito statičko i dinamičko opterećenje. Ta metoda ispitivanja primjenjuje se samo na dopuštena statička opterećenja koja nisu veća od

Ako se traži statičko opterećenje iznad 120 · D, kut ispitivanja treba se povećati na 20°. Dinamičko se ispitivanje mora provesti sa sljedećom ispitnom silom:

Fhs res = ± 0,6 D

4.1.6.   Postupak ispitivanja može se primijeniti na različite vrste spojnica (vidi točku 4.1.1.) kako slijedi:

4.1.6.1.   jednodijelne spojne kugle koje obuhvaćaju spojnice s neizmjenjivim odvojivim kuglama (vidi sliku 20.)

Ispitivanje čvrstoće za spojnice prikazane na slici 20. provodi se u skladu sa zahtjevima točke 4.1.5.;

4.1.6.2.   spojne kugle koje sadržavaju dijelove koji se mogu rastaviti.

Utvrđene su sljedeće kategorije:

Ispitivanje čvrstoće za spojnice prikazane na slikama 21. do 23. provodi se u skladu sa zahtjevima navedenima u točki 4.1.5. Dimenzije e i f s proizvođačkim dopuštenim odstupanjem od ± 5 mm unose se u izvještaj o ispitivanju.

Ispitivanje nosača (vidi sliku 24.) provodi se s postavljenom kuglom (na nosaču). U obzir će se uzeti samo rezultati nosača između točaka učvršćivanja i površine ugradbe držača kugle.

Proizvođač spojnice mora navesti dimenzije e i f.

4.1.6.3.   Spojnice s promjenjivim dimenzijama e i f za spojne kugle koje se mogu skidati i zamjenjivati.

4.1.6.3.1.   Ispitivanja čvrstoće za takve nosače (prikazane na slici 25.) provode se u skladu sa zahtjevima navedenima u točki 4.1.5.

4.1.6.3.2.   Ako proizvođač i tehnička služba sporazumno utvrde najnepovoljniju moguću postavku, bit će dovoljno ispitati samo tu postavku. U protivnom će se ispitati nekoliko položaja kugle pomoću pojednostavnjenog programa ispitivanja u skladu s točkom 4.1.6.3.3.

4.1.6.3.3.   Kod pojednostavnjenog programa ispitivanja, vrijednost f nalazi se između utvrđene vrijednosti fmin i vrijednosti fmax koja nije veća od 100 mm. Kugla se nalazi na udaljenosti (emax) 130 mm od nosača. Kako bi se obuhvatili svi mogući položaji kugle, na području zadanom vodoravnom udaljenošću od površine ugradbe i okomitim rasponom f (fmin do fmax) potrebno je ispitati dvije spojnice:

Ako je područje mogućih položaja kugle podijeljeno linijom koja je usporedna s referentnom linijom (vidi sliku 25c), kutovi ispitivanja su sljedeći:

(a)	fmax ispod linije usporedne s referentnom linijom, kutovi ispitivanja: + α

(b)	fmin iznad linije usporedne s referentnom linijom, kutovi ispitivanja: – α

(c)	fmax iznad linije usporedne s referentnom linijom fmin ispod linije usporedne s referentnom linijom kutovi ispitivanja: + α i – α

4.2.   SPOJNE ČAŠICE

4.2.1.   Osnovno ispitivanje predstavlja ispitivanje izdržljivosti uz izmjeničnu ispitnu silu i statičko ispitivanje (ispitivanje podizanja) na svakom uzorku koji se ispituje.

4.2.2.   Dinamičko se ispitivanje mora provesti sa spojnom kuglom razreda A odgovarajuće čvrstoće. Spojnica s kuglom i spojna kugla moraju se postaviti na uređaj za ispitivanje u skladu s uputama proizvođača i na način na koji se pričvršćuju na vozilo. Ne smije postojati mogućnost izlaganja uzorka dodatnim silama osim ispitnim silama. Ispitna sila mora djelovati uzduž linije koja prolazi kroz središte kugle i nagnuta je unatrag prema dolje pod kutom od 15° (vidi sliku 26.). Ispitivanje izdržljivosti na uzorku mora se provesti uz sljedeću ispitnu silu:

Fhs res w = 0,6 D

4.2.3.   Mora se provesti i statičko ispitivanje podizanja. Spojna kugla koja se koristi kod ispitivanja mora imati sljedeći promjer

kako bi predstavljala istrošenu spojnu kuglu. Sila podizanja FA mora se ravnomjerno i brzo povećavati na sljedeću vrijednost

i zadržati 10 sekundi (vidi sliku 27.). Spojna se čašica ne smije odvojiti od kugle i ne smije doći ni do kakve trajne deformacije koja bi mogla imati negativan učinak na njezine radne sposobnosti.

4.3.   Vučne spojnice i spojni nosači

4.3.1.   Na ispitnom se uzorku mora provesti ispitivanje izdržljivosti. Spojnica mora biti opremljena svim dijelovima koji su potrebni za njezinu ugradbu na vozilo. Sve naprave koje su pričvršćene između vučnih spojnica i okvira vozila (primjerice spojni nosači) moraju se ispitati na iste sile kao i sama spojnica. Prilikom ispitivanja spojnih nosača namijenjenih za normirane vučne spojnice primjenjuje se okomito opterećenje na takvoj uzdužnoj udaljenosti od okomite površine točaka učvršćenja koja je jednaka položaju odgovarajuće normirane spojnice.

4.3.2.   Vučne spojnice za vučne rude na šarkama (S=0)

Dinamička se ispitivanja moraju provoditi uz vodoravnu izmjeničnu silu Fhw = 0,6 D koja djeluje po liniji usporednoj s tlom te na uzdužnoj srednjoj ravnini vučnog vozila koja prolazi kroz središte svornjaka spojnice.

4.3.3.   Vučne spojnice za uporabu na priključnim vozilima sa središnjom osovinom (S > 0)

4.3.3.1.   Priključna vozila sa središnjom osovinom mase do uključivo 3,5 tona

Vučne spojnice za uporabu na priključnim vozilima sa središnjom osovinom mase do uključivo 3,5 tona moraju se ispitati na isti način kao i spojne kugle i nosači kako je opisano u točki 4.1. ovog Priloga.

4.3.3.2.   Priključna vozila sa središnjom osovinom mase iznad 3,5 tona

Ispitna opterećenja djeluju na uzorak u vodoravnim i okomitim smjerovima tijekom asinkronog ispitivanja izdržljivosti. Vodoravna linija djelovanja mora biti usporedna s tlom na uzdužnoj srednjoj ravnini vučnog vozila i mora proći kroz središte svornjaka spojnice. Okomita linija djelovanja mora biti pod pravim kutom prema tlu na uzdužnoj srednjoj ravnini vučnog vozila i mora proći kroz središte svornjaka spojnice (vidi sliku 28.).

Učvršćivanje vučne spojnice i vučne ušice na ispitnu napravu mora se provesti pomoću istih dijelova koji su predviđeni za ugradbu na vozilo u skladu s uputama proizvođača za ugradbu.

Na mjesto spajanja primjenjuju se sljedeća ispitna opterećenja

Ispitna je sila geometrijski zbroj okomitih i vodoravnih komponenti. To se može postići pomoću postave ispitne naprave koja je prikazana na slici 28. Okomite i vodoravne komponente su sinusoidnog oblika i djeluju asinkrono pri čemu je razlika između njihovih frekvencija između 1 % i 3 % pa se tako stvaraju rezultante ispitnih sila u svim smjerovima.

4.3.4.   Statička ispitivanja na osiguraču svornjaka spojnice

Na vučnim je spojnicama također potrebno ispitati naprave za zatvaranje kao i sve osigurače na zabravljivanje primjenom statičke sile od 0,25 D koja djeluje u smjeru otvaranja. Ispitivanje ne smije rezultirati otvaranjem spoja niti bilo kakvim oštećenjem. Ispitna sila od 0,1 D dostatna je za cilindrične svornjake spojnice.

4.4.   Vučne ušice

4.4.1.   Vučne se ušice moraju podvrgnuti istom dinamičkom ispitivanju kao i vučne spojnice. Vučne ušice koje se koriste samo na priključnim vozilima s vučnim rudima na šarkama koje omogućavaju slobodno okomito kretanje moraju se podvrgnuti izmjenjivom opterećenju kako je opisano u točki 4.3.2. Vučne ušice koje su namijenjene i za uporabu na priključnim vozilima sa središnjom osovinom moraju se ispitati na isti način kao i spojnice s kuglom (točka 4.2.) za priključna vozila masa C do uključivo 3,5 tona te na isti način kao i vučne spojnice (točka 4.3.3.2.) za priključna vozila sa središnjom osovinom mase C iznad 3,5 tona.

4.4.2.   Ispitivanje vučne ušice mora se provesti tako da izmjenično opterećenje također djeluje i na dijelove koji se koriste za pričvršćivanje vučne ušice na vučno rudo. Moraju se blokirati svi gibljivi dijelovi koji se nalaze između.

4.5.   Vučna ruda

4.5.1.   Vučna se ruda ispituju na isti način kao i vučne ušice (vidi točku 4.4.). Tehnička služba može odustati od ispitivanja izdržljivosti ako je sastavni dio konstruiran na jednostavan način koji omogućuje teoretsku provjeru njegove čvrstoće. Konstrukcijska opterećenja za teoretsku provjeru vučnog ruda na priključnim vozilima sa središnjom osovinom mase C do uključivo 3,5 tona uzimaju se iz ISO 7641/1 (1983). Konstrukcijska opterećenja za teoretsku provjeru vučnih ruda na priključnim vozilima sa središnjom osovinom mase C iznad 3,5 tona računaju se kako slijedi:

pri čemu je amplituda sile V navedena u Prilogu I. točki 2.1.19.

Dopuštena naprezanja na temelju konstrukcijskog opterećenja za priključna vozila ukupne mase C iznad 3.5 tona moraju biti u skladu sa stavkom 5.3. ISO 7641/1. Kod savijenih vučnih ruda (primjerice oblika labudovog vrata) i kod ruda za natovarena priključna vozila uzet će se u obzir vodoravna komponenta sile Fhp = 1,0 × D.

4.5.2.   Kod vučnih ruda za natovarena priključna vozila sa slobodnim kretanjem u okomitoj ravnini osim ispitivanja izdržljivosti ili teoretske provjere čvrstoće mora se provjeriti i otpornost na izvijanje bilo pomoću teoretskog izračuna uz konstrukcijsko opterećenje od 3,0 D, bilo pomoću ispitivanja savijanja uz konstrukcijsko opterećenje od 3,0 × D. Dopuštena naprezanja kod izračuna moraju biti u skladu sa stavkom 5.3. ISO 7641/1.

4.5.3.   Kod upravljanih osovina, otpornost na savijanje mora se provjeriti teoretskim izračunom ili ispitivanjem savijanja. Vodoravna bočna statička sila mora djelovati u središtu točke spajanja. Veličina te sile mora se izabrati tako da moment od 0,6 × Av × g (kNm) djeluje oko središta prednje osovine. Dopuštena naprezanja moraju biti u skladu sa stavkom 5.3. ISO 7641/1.

4.6.   Sedlaste spojnice

4.6.1.   Osnovna su ispitivanja čvrstoće dinamičko ispitivanje i statičko ispitivanje (ispitivanje podizanja). Sedlaste spojnice koje su namijenjene za prinudno upravljanje poluprikolicama moraju se podvrgnuti dodatnom statičkom ispitivanju (ispitivanje savijanja). U svrhu navedenih ispitivanja, sedlasta spojnica mora biti opremljena svim dijelovima koji su potrebni za njezinu ugradbu na vozilo. Način ugradbe mora biti identičan načinu koji će se naknadno primjenjivati na samom vozilu.

4.6.2.   Statička ispitivanja

4.6.2.1.   Normirane sedlaste spojnice konstruirane za upravljački klin ili sličnu napravu za prinudno upravljanje poluprikolicama (vidi Prilog V. točku 7.9.) moraju se ispitati na odgovarajuću čvrstoću statičkim ispitivanjem savijanja unutar radnog raspona uređaja za upravljanje uz istodobno djelovanje opterećenja sedla. Najveće dopušteno opterećenje sedla U mora djelovati okomito na spojnicu u njezinom radnom položaju pomoću krute ploče dostatne veličine za potpuno pokrivanje spojnice.

Rezultanta primijenjenog opterećenja mora proći kroz središte vodoravnog zgloba sedlaste spojnice.

Istodobno mora djelovati vodoravna bočna sila koja predstavlja silu potrebnu za prisilno upravljanje poluprikolicom, i to na bočnoj strani vodilica za svornjak sedla. Veličina te sile i smjer u kojem djeluje moraju se odabrati tako da moment od 0,75 m × D djeluje oko središta svornjaka sedla. Moment se treba primijeniti pomoću sile koja djeluje na polugu duljine 0,5 m. Dopušteno je trajno (plastično) izobličenje do 0,5 % svih nazivnih dimenzija. Ne smiju nastati pukotine.

4.6.2.2.   Sve sedlaste spojnice moraju se podvrgnuti statičkom ispitivanju podizanja. Do sile podizanja od FA = g · U ne smije nastati znatnije trajno savijanje ploče za povezivanje koje je za 0,2 % veće od njezine širine.

Kod normiranih sedlastih spojnica razreda G 50 i usporedivih spojnica za jednak promjer svornjaka sedla ne smije doći do odvajanja svornjaka sedla od same spojnice zbog djelovanja sile podizanja od

F A = g · 2,5 · U.

Silu je potrebno primjenjivati pomoću poluge koja se jednim krajem oslanja na ploču za povezivanje a drugim se krajem podiže na udaljenosti od 1,0 do 1,5 m od središta svornjaka sedla (vidi sliku 29.).

Poluga mora biti pod kutom od 90° na smjer ulaska svornjaka sedla u spojnicu. Ako je očigledan najnepovoljniji mogući slučaj, potrebno je ispitati taj slučaj. Ako se najnepovoljniji mogući slučaj ne može lako odrediti, tehnička će služba odlučiti koju je stranu potrebno ispitati. Nije potrebno drugo ispitivanje.

4.6.3.   Dinamičko ispitivanje

Sedlasta spojnica mora se podvrgnuti izmjeničnom naprezanju na uređaju za ispitivanje (asinkrono dinamičko ispitivanje) uz vodoravno izmjenične i okomito pulsirajuće sile koje djeluju istodobno.

4.6.3.1.   Kod sedlastih spojnica koje nisu namijenjene za prisilno upravljanje poluprikolicama moraju se primijeniti sljedeće sile:

vodoravna: Fhw = ± 0,6 · D

okomita: FsO = g · 1,2 · U

FsU = g · 0,4 · U

Ove se dvije sile moraju primijeniti na uzdužnoj srednjoj ravni vozila uz prolaz FsO,U kroz središte zgloba spojnice.

Okomita sila FsO,U mijenja se između granica

+ 1,2 · U + 0,4 · U

a vodoravna sila između

+ 0,6 · D – 0,6 · D.

4.6.3.2.   Kod sedlastih spojnica namijenjenih za prinudno upravljanje poluprikolicama moraju se primijeniti sljedeće sile:

vodoravna: Fhw = ± 0,675 · D

okomita: FsO,U vidi točku 4.6.3.1.

Linije djelovanja sila prikazane su u točki 4.6.3.1.

4.6.3.3.   Za dinamičko ispitivanje sedlastih spojnica, između ploče za povezivanje i ploče priključnog vozila nanosi se odgovarajuće sredstvo za podmazivanje kako bi se osigurao najveći koeficijent trenja μ = 0,15.

4.7.   Montažne ploče za sedlaste spojnice

Dinamičko ispitivanje za sedlaste spojnice koje je opisano u točki 4.6.3. i statička ispitivanja koja su opisana u točki 4.6.2. moraju se na odgovarajući način primijeniti i na montažne ploče. Kod montažnih ploča ispitivanje podizanja dovoljno je provesti samo na jednoj strani. Ispitivanje se mora temeljiti na najvećoj predviđenoj visini ugradnje spojnice, najvećoj predviđenoj širini i najmanjoj predviđenoj duljini konstrukcije montažne ploče. Ovo ispitivanje nije potrebno provesti ako je montažna ploča uža i/ili dulja te ukupna visina niža, a u ostalim elementima jednaka konstrukciji na kojoj je to ispitivanje već provedeno.

4.8.   Svornjaci sedla za poluprikolice

4.8.1.   Dinamičko se ispitivanje uz izmjenično naprezanje mora provesti na uzorku postavljenom na uređaju za ispitivanje. Ispitivanje svornjaka sedla ne smije se kombinirati s ispitivanjem sedla. Ispitivanje se mora provesti tako da opterećenje također djeluje i na dijelove koji su potrebni za pričvršćivanje svornjaka sedla na poluprikolicu.

4.8.2.   Dinamičko se ispitivanje uz vodoravno opterećenje Fhw = ± 0,6 · D mora provesti na svornjaku sedla u radnom položaju.

Linija djelovanja sile mora proći kroz središte najmanjeg promjera cilindričnog dijela svornjaka sedla koji ima promjer 50,8 mm za razred H 50 (vidi Prilog V. sliku 16.).

PRILOG VII.

ZAHTJEVI KOJI SE ODNOSE NA HOMOLOGACIJU TIPA VOZILA S OBZIROM NA UGRADBU MEHANIČKIH SPOJNICA KAO NEOBVEZATNE OPREME NA TO VOZILO

1.   OPĆI ZAHTJEVI

1.1.   Proizvođač vozila mora navesti koji se tipovi i razredi spojnica mogu ugraditi na tip vozila i vrijednosti D, V (1), S ili U (ako je primjenjivo) koje se temelje na konstrukciji tipa vozila u kombinaciji s tipom odnosno tipovima spojnica namijenjenih uporabi. Značajke D, V, S ili U spojnica koje su odobrene u skladu s ovom Direktivom bit će jednake ili veće od značajka koje su navedene za dotičnu kombinaciju.

1.2.   Spojnica se pričvršćuje na tip vozila u skladu s uputama za ugradbu koje je dao proizvođač vozila u dogovoru s proizvođačem spojnice i tehničkom službom. Proizvođač vozila navodi odgovarajuće točke pričvršćenja za spojnicu na tipu vozila i po potrebi ugradbene nosače, montažne ploče itd. koji se trebaju postaviti na određeni tip vozila.

1.3.   Za spajanje priključnih vozila čija je najveća masa veća od 3,5 tona primjenjivat će se samo automatske spojnice za povezivanje koje omogućavaju automatski postupak spajanja na motorna vozila.

1.4.   Kad se na priključna vozila postavljaju spojnice iz razreda B, D, E i H, za izračun vrijednosti D mora se uzeti u obzir vrijednost od 32 tone za najveću masu T vučnog vozila. Ako vrijednost D spojnice nije dovoljna za T = 32 tone, iz tog proizlazi ograničenje mase T vučnog vozila ili mase skupa vozila koje se mora navesti na certifikatu EEZ homologacije tipa za priključno vozilo (Prilog IX.).

2.   POSEBNI ZAHTJEVI

2.1.   Pričvršćivanje spojnih kugli i nosača

2.1.1.   Spojne kugle i nosači moraju se pričvrstiti na vozilo kategorije M1, kategorije M2 ispod 3,5 tona i kategorije N1 na način koji je u skladu s dimenzijama slobodnog prostora i visine koje su navedene na slici 30. Taj se zahtjev ne primjenjuje na terenska vozila prema definiciji u Prilogu II. Direktive 92/53/EEZ.

Sve pojedinosti koje nisu navedene moraju se izabrati na primjeren način.

Dimenzije i kutovi trebaju se provjeriti pomoću odgovarajućih instrumenata.

2.1.2.   Za spojne kugle i nosače proizvođač vozila mora dostaviti upute za postavljanje i navesti je li potrebno pojačanje u području pričvršćenja.

2.1.3.   Isto tako mora biti moguće spojiti i odvojiti spojne kugle kada je uzdužna os spojne kugle u odnosu na središnju liniju spojne kugle i postavljanje:

2.1.4.   Postavljena spojna kugla ne smije zakloniti mjesto ili vidljivost stražnje registarske pločice, jer se u protivnom mora koristiti spojna čašica koja se može ukloniti bez posebnih alata.

2.2.   Pričvršćivanje spojnih čašica

2.2.1.   Spojne čašice razreda B dopuštene su za priključna vozila čija je najveća masa do uključivo 3,5 tona. Kad je priključno vozilo u vodoravnom položaju i ima najveće dopušteno osovinsko opterećenje, spojna čašica mora se pričvrstiti tako da spojna točka priključnog vozila bude 430 ± 35 mm iznad vodoravne ravnine na kojoj stoje kotači priključnog vozila (vidi sliku 31.).

Kamp-prikolica i priključna vozila za prijevoz robe u vodoravnom su položaju ako su pod ili površina za utovar u vodoravnom položaju. Kod priključnih vozila kod kojih ne postoji takva referentna površina (npr. priključna vozila za prijevoz čamaca ili slično) proizvođač priključnog vozila mora dati odgovarajuću referentnu liniju kojom određuje vodoravni položaj. Zahtjev za određenom visinom primjenjuje se samo na priključna vozila namijenjena spajanju na vozila navedena u točki 2.1.1.

2.2.2.   Mora postojati mogućnost sigurnog upravljanja spojnim čašicama unutar slobodnog prostora spojne kugle navedenog u slici 30.

2.3.   Ugradnja vučne spojnice i ugradbenih elemenata

2.3.1.   Ugradbene dimenzije za normirane vučne spojnice

Ako su tipovi normiranih vučnih spojnica namijenjeni na postavljanje na tip vozila, potrebno je ispuniti ugradbene dimenzije na vozilu iz slike 32., tablice 8.

2.3.2.   Potreba za spojnicama na daljinsko upravljanje

Ako nije moguće zadovoljiti jedno ili više sljedećih pravila u pogledu jednostavnog i sigurnog upravljanja (točka 2.3.3.), dostupnosti (točka 2.3.4.) ili slobodnog prostora za ručnu polugu (točka 2.3.5.), mora se upotrijebiti spojnica s uređajem za daljinsko upravljanje kako je opisano u Prilogu V., točki 10.3.

2.3.3.   Jednostavno i sigurno upravljanje spojnicom

Vučne spojnice moraju se na tip vozila ugraditi tako da je njima moguće jednostavno i sigurno upravljati.

Osim funkcija otvaranja (i eventualno zatvaranja) to također uključuje provjeru položaja pokazatelja za zatvoren i siguran položaj svornjaka spojnice (vizualno i opipom).

Na području na kojem mora stajati osoba koja upravlja spojnicom ne smiju postojati točke potencijalne opasnosti kao što su oštri rubovi, uglovi itd. koji su svojstveni konstrukciji ili se moraju zaštititi kako bi se izbjegla mogućnost povrede.

Put izlaza iz tog područja ne smije se ograničiti niti se na bilo kojoj od strana smije postaviti neki predmet koji bi predstavljao prepreku.

Nijedna blokirna naprava ne smije sprječavati osobu u zauzimanju prikladnog položaja za upravljanje spojnicom.

2.3.4.   Dostupnost

Razmak između središta spojnog svornjaka i stražnjeg ruba karoserije vozila ne smije biti veći od 420 mm.

Međutim, razmak od 420 mm može se prekoračiti ako se može dokazati tehnička nužnost:

a pod uvjetom da to ne utječe negativno na jednostavno i sigurno aktiviranje vučne spojnice.

2.3.5.   Slobodni prostor za ručnu polugu

Kako bi se omogućilo sigurno upravljanje vučnim spojnicama, mora postojati slobodan prostor oko ručne poluge.

Dostatnim se smatra slobodni prostor koji je prikazan na slici 33. Ako se na određeni tip vozila namjeravaju postavljati različiti tipovi normiranih vučnih spojnica, slobodni prostor mora biti takav da su ispunjeni i uvjeti za spojnicu najveće veličine iz odgovarajućeg razreda koji je naveden u Prilogu V., odjeljku 3.

Te dimenzije također se primjenjuju kako je primjereno na vučne spojnice koje imaju ručne poluge usmjerene prema dolje ili koje imaju drugačiju konstrukciju.

Slobodni se prostor također mora održavati unutar određenog minimalnog ugla za spajanje i razdvajanje kako je navedeno u Prilogu V., točki 3.6.

2.3.6.   Slobodni prostor za slobodno kretanje vučne spojnice

Vučna spojnica koja je postavljena na vozilo mora imati najmanji slobodni prostor od 10 mm od svakog drugog dijela vozila uzimajući u obzir sve moguće geometrijske položaje u skladu s Prilogom V.

Ako se na određeni tip vozila namjeravaju postaviti različiti tipovi normiranih vučnih spojnica, slobodni prostor mora biti takav da se ispune i uvjeti za najveću moguću spojnicu iz odgovarajućeg razreda navedenog u Prilogu V., odjeljku 3.

2.3.7.   Dopuštenost vučnih spojnica s posebnim zglobom za okomitu rotaciju (vidi sliku 6.)

Spojnice koje imaju cilindrični svornjak i koje ostvaruju okomitu rotaciju za spojenu vučnu ušicu pomoću posebnog zgloba dopustit će se samo u slučajevima kad se dokaže tehnička nužnost. To primjerice može biti slučaj kod kipera kad se vučna glava mora postaviti na šarke ili kod spojnica teških transportnih vozila kad je zbog čvrstoće nužna uporaba cilindričnog spojnog svornjaka spojnih čašica.

TABLICA 8.

Ugradbene dimenzije za normirane vučne spojnice

2.4.   Ugradba vučnih ušica na rude i ruda na priključna vozila

2.4.1.   Ako je okomito nosivo opterećenje na vučnoj ušici ruda veće od 50 kg kad je priključno vozilo ravnomjerno utovareno do najveće tehnički dopuštene mase, ruda za priključna vozila sa središnjom osovinom moraju imati potpornu napravu koja se može prilagoditi po visini.

2.4.2.   Kad se vučna ušica ruda i rudo ugrađuju na priključna vozila sa središnjom osovinom čija je najveća masa C veća od 3,5 tona i koja imaju više od jedne osovine, osovine moraju biti opremljene napravom za raspodjelu osovinskog opterećenja.

2.5.   Ugradba sedla, montažnih ploča i svornjaka sedla na vozila

2.5.1.   Sedla iz razreda G 50 ne smiju se ugraditi izravno na okvir vozila osim ako je to dopustio proizvođač vozila. Učvršćuju se na okvir pomoću montažne ploče pridržavajući se uputa za ugradbu koje je dostavio proizvođač vozila ili proizvođač sedla.

2.5.2.   Poluprikolice moraju imati potporne noge ili drugu opremu koja omogućuje odvajanje i parkiranje poluprikolice. Ako su poluprikolice opremljene tako da se priključenje spojnica, električnih sustava i sustava za kočenje može obaviti automatski, priključno vozilo mora imati potporne noge koje se povlače od tla automatski nakon što se poluprikolica priključi.

2.5.3.   Ugradba svornjaka sedla na montažnu ploču na poluprikolici mora se obaviti prema uputama proizvođača vozila ili proizvođača sedla.

2.5.4.   Ako poluprikolica ima upravljački klin, isti mora zadovoljavati zahtjeve opisane u Prilogu V, točkama 7.9.1. i 7.9.2.

(1)  Vrijednost V navodi se samo za vozila čija je tehnički dopuštena najveća utovarena masa veća od 3,5 tona.

PRILOG VIII.

PRILOG IX.

OBRAZAC

(najveći format: A4 (210 × 297 mm))

CERTIFIKAT O EEZ HOMOLOGACIJI TIPA VOZILA

Dodatak I.