uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 130.s,

budući da očuvanje, zaštita i poboljšanje kvalitete okoliša, uključujući očuvanje prirodnih staništa i divlje faune i flore, čine bitan cilj od općeg interesa kojemu teži Zajednica, kako je navedeno u članku 130.r Ugovora;

budući da politički i akcijski program Europske zajednice za okoliš (od 1987. do 1992.) (4) predviđa mjere u vezi s očuvanjem prirode i prirodnih resursa;

budući da ova Direktiva, čiji je glavni cilj promicanje održavanja biološke raznolikosti, uzimajući u obzir gospodarske, socijalne, kulturne i regionalne zahtjeve, doprinosi općem cilju održivog razvitka; budući da održavanje takve biološke raznolikosti u određenim slučajevima može zahtijevati održavanje ili čak poticanje čovjekove aktivnosti;

budući da se na europskom području država članica prirodna staništa i dalje pogoršavaju i sve je veći broj divljih vrsta koje su ozbiljno ugrožene; budući da ugrožena staništa i vrste čine prirodno nasljeđe Zajednice, a opasnosti koje im prijete često su prekogranične prirode, radi njihovog je očuvanja potrebno poduzeti mjere na razini Zajednice;

budući da, s obzirom na opasnosti koje prijete određenim prirodnim stanišnim tipovima i određenim vrstama, potrebno ih je odrediti kao prioritetne kako bi se omogućila pravodobna provedba mjera za njihovo očuvanje;

budući da je radi osiguranja obnove ili održavanja prirodnih staništa i vrsta od interesa Zajednice u povoljnom stanju očuvanosti potrebno odrediti posebna područja očuvanja, kako bi se prema utvrđenim rokovima stvorila koherentna europska ekološka mreža;

budući da će se sva određena područja, uključujući ona koja su sada svrstana ili se u budućnosti moraju svrstati među područja posebne zaštite u skladu s Direktivom Vijeća 79/409/EEZ od 2. travnja 1979. o očuvanju divljih ptica (5), morati uključiti u koherentnu europsku ekološku mrežu;

budući da je u svakom od određenih područja potrebno provoditi nužne mjere, uzimajući u obzir ciljeve očuvanja kojima se teži;

budući da područja koja se mogu odrediti kao posebna područja očuvanja predlažu države članice, ali se unatoč tome mora utvrditi postupak koji bi omogućio određivanje u izvanrednim slučajevima kad područje ne predlaže država članica, već ga Zajednica smatra bitnim bilo za održavanje bilo za opstanak prioritetnog prirodnog stanišnog tipa ili prioritetne vrste;

budući da se mora izvršiti ocjena prihvatljivosti bilo kakvog plana ili programa koji bi mogao imati značajan utjecaj na ciljeve očuvanja područja koji je određen ili će se odrediti u budućnosti;

budući da je usvajanje mjera kojima se namjerava promicati očuvanje prioritetnih prirodnih staništa i vrsta od interesa Zajednice zajednička odgovornost svih država članica; budući da bi to moglo, međutim, određenim državama članicama predstavljati prekomjerno financijsko opterećenje s obzirom na nejednak razmještaj takvih staništa i vrsta unutar Zajednice s jedne strane i činjenicu da načelo „onečišćivač plaća” može imati samo ograničenu primjenu u posebnom slučaju očuvanja prirode s druge strane;

budući da je stoga dogovoreno da bi se, u ovom iznimnom slučaju, doprinos putem sufinanciranja na razini Zajednice trebao pružiti u granicama sredstava koja su na raspolaganje stavljena odlukama Zajednice;

budući da bi planiranje korištenja zemljišta i razvojna politika trebali potaknuti upravljanje onim obilježjima krajobraza koja su od najvećeg značaja za divlju faunu i floru;

budući da bi se trebao uspostaviti sustav za nadzor stanja očuvanosti prirodnih staništa i vrsta obuhvaćenih ovom Direktivom;

budući da je potreban opći sustav zaštite određenih vrsta flore i faune kako bi se dopunila Direktiva 79/409/EEZ; budući da bi se trebale omogućiti mjere upravljanja određenim vrstama, ako to opravdava njihovo stanje očuvanosti, uključujući zabranu određenih načina hvatanja ili ubijanja, istodobno omogućujući odstupanja pod određenim uvjetima;

budući da će, s ciljem osiguranja praćenja provedbe ove Direktive, Komisija povremeno sastaviti cjelovito izvješće na temelju, među ostalim, informacija koje joj pošalju države članice u vezi primjene nacionalnih odredaba donesenih na temelju ove Direktive;

budući da je unapređenje znanstvenih spoznaja i stručnog znanja bitno za provedbu ove Direktive; budući da je stoga potrebno potaknuti potrebna istraživanja i znanstveni rad;

budući da stručni i znanstveni napredak zahtijevaju mogućnost prilagodbe Priloga; budući da bi se trebao uspostaviti postupak kojim Vijeće može izmijeniti Priloge;

budući da bi se trebao osnovati regulatoran odbor koji bi pomogao Komisiji pri provedbi ove Direktive, a posebno kad se donose odluke u vezi sufinanciranja na razini Zajednice;

budući da bi se trebale predvidjeti dopunske mjere kojima se uređuje reintrodukcija određenih zavičajnih vrsta faune i flore i eventualna introdukcija nezavičajnih vrsta;

budući da su obrazovanje i opće informiranje o ciljevima ove Direktive bitni za osiguranje njezine učinkovite provedbe,

1. Cilj ove Direktive je doprinijeti osiguranju biološke raznolikosti putem očuvanja prirodnih staništa i divlje faune i flore na europskom području država članica na koje se Ugovor primjenjuje.

2. Mjere poduzete u skladu s ovom Direktivom namijenjene su održavanju ili povratu u povoljno stanje očuvanosti, prirodnih staništa i vrsta divlje faune i flore od interesa Zajednice.

3. Mjere poduzete u skladu s ovom Direktivom uzimaju u obzir gospodarske, socijalne i kulturne potrebe te regionalne i lokalne karakteristike.

1. Koherentna europska ekološka mreža posebnih područja očuvanja osniva se pod nazivom Natura 2000. Ova mreža, sastavljena od područja u kojima se nalaze prirodni stanišni tipovi navedeni u Prilogu I. i staništa vrsta navedenih u Prilogu II., omogućuje održavanje određenih prirodnih stanišnih tipova i staništa vrsta ili, kad je to potrebno, njihov povrat u povoljno stanje očuvanosti u njihovom prirodnom arealu.

Mreža Natura 2000 obuhvaća područja posebne zaštite koja su države članice klasificirale u skladu s Direktivom 79/409/EEZ.

2. Svaka država članica doprinosi stvaranju mreže Natura 2000 u razmjeru u kojem su na njezinom području zastupljeni prirodni stanišni tipovi i staništa vrsta navedenih u stavku 1. U tu svrhu svaka država članica u skladu s člankom 4. određuje područja kao posebna područja očuvanja, uzimajući u obzir ciljeve utvrđene u stavku 1.

3. Tamo gdje smatraju potrebnim, države članice nastoje unaprijediti ekološku povezanost mreže Natura 2000 održavanjem i gdje je potrebno razvijanjem obilježja krajobraza koja su od najvećeg značaja za divlju faunu i floru, kako je navedeno u članku 10.

1. Na temelju kriterija utvrđenih u Prilogu III. (Faza 1) i relevantnih znanstvenih informacija svaka država članica predlaže popis područja, uz naznaku koji se prirodni stanišni tipovi iz Priloga I. i koje vrste iz Priloga II. prirodno nalaze na tom području. Za široko rasprostranjene životinjske vrste ta područja odgovaraju mjestima unutar prirodne rasprostranjenosti takvih vrsta u kojima postoje fizički ili biološki čimbenici bitni za njihov život i razmnožavanje. Za široko rasprostranjene vodene vrste takva područja se predlažu samo gdje postoji područje koje se može jasno odrediti i koje predstavlja fizičke i biološke čimbenike bitne za njihov život i razmnožavanje. Države članice prema potrebi predlažu prilagodbu popisa u svjetlu rezultata nadzora navedenog u članku 11.

Popis se proslijeđuje Komisiji u roku od tri godine od priopćenja ove Direktive, zajedno s informacijama o svakom području. Te informacije uključuju kartu područja, njegovo ime, smještaj, površinu i podatke koji su rezultat primjene kriterija utvrđenih u Prilogu III. (Faza 1) i to u obliku koji određuje Komisija, u skladu s postupkom utvrđenim u članku 21.

2. Na temelju kriterija utvrđenih u Prilogu III. (Faza 2) i u okviru svake od pet biogeografskih regija navedenih u članku 1. točki (c) podtočki iii. te cijelog područja navedenog u članku 2. stavku 1., Komisija u dogovoru sa svakom državom članicom sastavlja nacrt popisa područja od značaja za Zajednicu na temelju popisa država članica u kojima se navode područja na kojima se nalaze jedan ili više prioritetnih prirodnih stanišnih tipova ili prioritetnih vrsta.

Države članice čija područja na kojima se nalaze jedan ili više prioritetnih prirodnih stanišnih tipova i prioritetnih vrsta predstavljaju više od 5 % njihova nacionalnog teritorija mogu, u dogovoru s Komisijom, zatražiti slobodniju primjenu kriterija navedenih u Prilogu III. (Faza 2) pri odabiru svih područja od značaja za Zajednicu na njihovom području.

Popis područja odabranih kao područja od značaja za Zajednicu, u kojem su istaknuta ona područja na kojima se nalazi jedan ili više prioritetnih prirodnih stanišnih tipova ili prioritetnih vrsta, Komisija usvaja u skladu s postupkom utvrđenim člankom 21.

3. Popis naveden u stavku 2. mora se sastaviti u roku od šest godina od priopćenja ove Direktive.

4. Kad se područje od značaja za Zajednicu usvoji u skladu s postupkom utvrđenim u stavku 2, dotična država članica ga određuje kao posebno područje očuvanja što je prije moguće, a najkasnije u roku od šest godina, ustanovljujući prioritete u svjetlu značaja tih područja za održavanje ili obnavljanje povoljnog stanja očuvanosti prirodnog stanišnog tipa iz Priloga I. ili vrste iz Priloga II. te koherentnosti mreže Natura 2000, u svjetlu prijetnji od pogoršanja ili uništenja kojima su ta područja izložena.

5. Čim se područje uvrsti na popis naveden u trećoj točki stavka 2. podložan je odredbama članka 6. stavaka 2., 3. i 4.

1. U iznimnim slučajevima ako Komisija utvrdi da nacionalni popis naveden u članku 4. stavku 1. ne spominje područje u kojem se nalazi prioritetan prirodni stanišni tip ili prioritetna vrsta koje Komisija na temelju relevantnih i pouzdanih znanstvenih informacija smatra bitnim za održavanje tog prioritetnog prirodnog stanišnog tipa ili opstanak te prioritetne vrste, pokreće se postupak bilateralnih savjetovanja između te države članice i Komisije, s ciljem usporedbe znanstvenih podataka koje svaka od njih koristi.

2. Ako po isteku razdoblja savjetovanja, koje ne može biti duže od šest mjeseci, spor ostane neriješen, Komisija Vijeću proslijeđuje prijedlog za odabir tog područja kao područja od značaja za Zajednicu.

3. Vijeće, odlučujući jednoglasno, donosi odluku u roku od tri mjeseca od dana upućivanja prijedloga.

4. Tijekom razdoblja savjetovanja i do donošenja odluke Vijeća, dotično područje je podložno odredbama članka 6. stavka 2.

1. Za posebna područja očuvanja, države članice utvrđuju potrebne mjere za očuvanje koje prema potrebi uključuju odgovarajuće planove upravljanja, posebno priređene za ta područjima ili integrirane u druge razvojne planove te odgovarajuće zakonske, administrativne ili ugovorne mjere koje odgovaraju ekološkim zahtjevima prirodnih stanišnih tipova iz Priloga I. i vrstama iz Priloga II. koji su prisutni na tim područjima.

2. Države članice poduzimaju odgovarajuće korake kako bi se u posebnim područjima očuvanja izbjeglo pogoršanje prirodnih staništa i staništa vrsta, kao i uznemiravanje vrsta za koje su ta područja određena, u mjeri u kojoj bi takvo uznemiravanje moglo utjecati na ciljeve ove Direktive.

3. Svaki plan ili projekt koji nije izravno povezan s upravljanjem područjem ili potreban za njegovo upravljanje, ali bi na njega mogao imati značajan utjecaj, bilo pojedinačno bilo u kombinaciji s ostalim planovima ili projektima, predmet je ocjene prihvatljivosti utjecaja koje bi mogao imati na ta područje, s obzirom na ciljeve očuvanja područja. U svjetlu zaključaka procjene utjecaja na područje i sukladno odredbama stavka 4., nadležna tijela državne vlasti odobravaju plan ili projekt tek nakon što se uvjere da on neće negativno utjecati na cjelovitost dotičnog područja te, ako je to potrebno, nakon dobivanja mišljenja od šire javnosti.

4. Ako se, unatoč negativnoj procjeni utjecaja na područje i u nedostatku drugih pogodnih mogućnosti, plan ili projekt ipak moraju provesti zbog imperativnih razloga prevladavajućeg javnog interesa, uključujući interese socijalne ili gospodarske prirode, država članica poduzima sve kompenzacijske mjere kako bi osigurala zaštitu koherentnosti mreže Natura 2000. Ona Komisiju izvješćuje o usvojenim kompenzacijskim mjerama.

Kad se u određenom području nalazi prioritetni prirodni stanišni tip i/ili prioritetna vrsta, mogu se razmatrati samo ona pitanja koja se odnose na zdravlje ljudi ili javnu sigurnost, na korisne posljedice od primarnog značaja za okoliš ili, nastavno na mišljenje Komisije, na ostale imperativne razloge prevladavajućeg javnog interesa.

Obveze koje proizlaze iz članka 6. stavaka 2., 3. i 4. ove Direktive zamjenjuju sve obveze koje proizlaze iz prve rečenice članka 4. stavka 4. Direktive 79/409/EEZ u vezi područja klasificiranih na temelju članka 4. stavka 1. ili slično priznatih prema njezinom članku 4. stavku 2. od datuma provedbe ove Direktive ili datuma klasifikacije ili priznanja od strane države članice u skladu s Direktivom 79/409/EEZ, pod uvjetom da je potonji datum kasniji.

1. Usporedno s prijedlozima područja koji ispunjavaju uvjete da ih se odredi posebnim područjima očuvanja, u kojima se nalaze prioritetni prirodni stanišni tipovi i/ili prioritetne vrste, države članice prema potrebi Komisiji šalju svoje procjene u vezi sufinanciranja na razini Zajednice, koje smatraju potrebnim za ispunjenje obveza na temelju članka 6. stavka 1.

2. Komisija, u dogovoru sa svakom od dotičnih država članica, utvrđuje za područja od značaja za Zajednicu za koje se traži sufinanciranje, one mjere koje su bitne za održavanje ili povrat u povoljno stanje očuvanosti prioritetnih prirodnih stanišnih tipova i prioritetnih vrsta na dotičnim područjima, kao i ukupne troškove koji proizlaze iz tih mjera.

3. Komisija, u dogovoru s dotičnim državama članicama, procjenjuje financiranje, uključujući i sufinanciranje, potrebno za primjenu mjera navedenih u stavku 2., uzimajući u obzir, između ostalog, zastupljenost prioritetnih prirodnih stanišnih tipova i/ili prioritetnih vrsta na teritoriju države članice te opterećenja koja proizlaze iz tih mjera.

4. Prema procjeni iz stavaka 2. i 3., Komisija usvaja, vodeći računa o raspoloživim financijskim sredstvima u okviru odgovarajućih instrumenata Zajednice i prema postupku utvrđenom u članku 21., akcijski okvir mjera rangiranih prema prioritetu koji obuhvaća sufinanciranje kad je područje određeno sukladno članku 4. stavku 4.

5. Mjere koje nisu zadržane u akcijskom okviru zbog nedostatnih sredstava, kao i one koje su uključene u gore navedeni akcijski okvir, ali nisu dobile potrebno sufinanciranje ili su bile samo djelomično sufinancirane, ponovno se razmatraju u skladu s postupkom utvrđenim u članku 21., u kontekstu revizije akcijskog okvira svake dvije godine, a države članice bi ih mogle odgoditi dok se ne provede takva revizija. Ova revizija prema potrebi uzima u obzir novo stanje dotičnog područja.

6. Na područjima u kojima su mjere koje ovise o sufinanciranju odgođene, države članice se uzdržavaju od usvajanja bilo kakvih novih mjera koje bi mogle rezultirati pogoršanjem tih područja.

Komisija, djelujući u skladu s postupkom utvrđenim u članku 21., periodično ocjenjuje koliko Natura 2000 doprinosi postizanju ciljeva utvrđenih u člancima 2. i 3. U tom kontekstu, može se razmotriti deklasifikacija nekog posebnog područja očuvanja, tamo gdje to opravdavaju prirodne pojave primjećene kao rezultat nadzora predviđenog u članku 11.

Države članice nastoje, gdje smatraju potrebnim, kod planiranja korištenja zemljišta i razvojne politike, a posebno s ciljem poboljšanja ekološke koherentnosti mreže Natura 2000, potaknuti upravljanje obilježjima krajobraza koja su od najvećeg značaja za divlju faunu i floru.

Takva su obilježja ona koja su, na temelju svoje linearne i kontinuirane strukture (poput obala rijeka ili tradicionalnih sustava za označivanje granica između polja) ili njihove funkcije povezivanja (kao što su jezerca ili šumarci), bitna za migraciju, širenje i genetsku razmjenu divljih vrsta.

Države članice provode nadzor nad stanjem očuvanosti prirodnih staništa i vrsta navedenih u članku 2, s posebnim osvrtom na prioritetne prirodne stanišne tipove i prioritetne vrste.

1. Države članice poduzimaju sve potrebne mjere za uspostavu sustava stroge zaštite životinjskih vrsta navedenih u Prilogu IV., točki (a) u njihovom prirodnom arealu, zabranjujući:

2. Države članice zabranjuju držanje, prijevoz i prodaju ili razmjenu tih vrsta te ponudu na prodaju ili razmjenu primjeraka uzetih iz divljine, osim onih koji su zakonito uzeti prije provedbe ove Direktive.

3. Zabrana iz stavka 1. točaka (a) i (b) i stavka 2. odnosi se na sve životne faze životinja na koje se ovaj članak primjenjuje.

4. Države članice uspostavljaju sustav praćenja slučajnog hvatanja i ubijanja životinjskih vrsta navedenih u Prilogu IV., točki (a). U svjetlu prikupljenih informacija, države članice poduzimaju podrobnija istraživanja ili mjere očuvanja kako bi se osiguralo da slučajno hvatanje i ubijanje nemaju značajan negativan utjecaj na dotične vrste.

1. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi uspostavile sustav stroge zaštite biljnih vrsta navedenih u Prilogu IV., točki (b), zabranjujući:

2. Zabrane iz stavka 1. točaka (a) i (b) odnose se na sve faze biološkog ciklusa biljaka na koje se ovaj članak primjenjuje.

1. Ako države članice, u svjetlu nadzora predviđenog u članku 11., smatraju potrebnim, poduzimaju mjere kako bi se osiguralo da uzimanje iz divljine primjeraka vrsta divlje faune i flore navedenih u Prilogu V. kao i njihovo iskorištavanje, bude u skladu s njihovim održavanjem u povoljnom stanju očuvanosti.

2. Kad se ovakve mjere smatraju potrebnima, one uključuju nastavak nadzora predviđenog u članku 11. Takve mjere mogu posebno uključiti:

U pogledu hvatanja ili ubijanja vrsta divlje faune navedenih u Prilogu V., točki (a) i u slučajevima u kojima se u skladu s člankom 16. primjenjuju odstupanja u vezi uzimanja, hvatanja ili ubijanja vrsta navedenih u Prilogu IV., točki (a) države članice zabranjuju uporabu svih neselektivnih mjera koje bi mogle uzrokovati lokalni nestanak ili ozbiljno uznemiravanje populacija takvih vrsta, a posebno:

1. Pod uvjetom da ne postoji zadovoljavajuća alternativa i da odstupanje ne šteti održavanju populacija dotičnih vrsta u povoljnom stanju očuvanosti u njihovom prirodnom arealu, države članice mogu odstupiti od odredaba članaka 12., 13., 14. i 15. točaka (a) i (b):

2. Države članice Komisiji svake dvije godine dostavljaju izvješće, u obliku koji odredi odbor, o odstupanjima koja se primjenjuju u skladu sa stavkom 1. Komisija daje mišljenje o tim odstupanjima u roku od najviše 12 mjeseci nakon zaprimanja izvješća i obrazlaže ga odboru.

1. Svakih šest godina od datuma isteka razdoblja utvrđenog u članku 23., države članice izrađuju izvješće o provedbi poduzetih mjera u okviru ove Direktive. To izvješće posebno obuhvaća informacije u vezi mjera očuvanja navedenih u članku 6. stavku 1., kao i procjenu utjecaja tih mjera na stanje očuvanosti prirodnih stanišnih tipova iz Priloga I. i vrsta iz Priloga II. te glavne rezultate nadzora iz članka 11. To se izvješće dostavlja Komisiji u obliku koji odredi odbor i dostupno je javnosti.

2. Komisija priprema skupno izvješće utemeljeno na izvješćima iz stavka 1. To izvješće sadrži primjerenu ocjenu postignutog napretka, a posebno doprinosa mreže Natura 2000 postizanju ciljeva utvrđenih u članku 3. Nacrt dijela izvješća koji obuhvaća informacije koje je dala neka država članica upućuje se toj državi članici radi verifikacije. Nakon podnošenja odboru konačne verzije izvješća, Komisija ga objavljuje najkasnije u roku od dvije godine od zaprimanja izvješća navedenih u stavku 1. i prosljeđuje ga državama članicama, Europskom parlamentu, Vijeću te Gospodarskom i socijalnom odboru.

3. Države članice mogu označiti područja određena na temelju ove Direktive putem obavijesti Zajednice koje s tim ciljem oblikuje odbor.

1. Države članice i Komisija potiču potrebno istraživanje i znanstveni rad uzimajući u obzir ciljeve utvrđene u članku 2. i obvezu iz članka 11. One razmjenjuju informacije radi primjerene koordinacije istraživanja koje se provodi na razini država članica i Zajednice.

2. Posebna pozornost poklanja se znanstvenom radu koji je potreban za provedbu članaka 4. i 10., te se potiče prekogranična suradnja u istraživanju.

Izmjene potrebne za prilagodbu priloga I., II., III., V. i VI. tehničkom i znanstvenom napretku, usvaja Vijeće kvalificiranom većinom na prijedlog Komisije.

Izmjene potrebne za prilagodbu Priloga IV. tehničkom i znanstvenom napretku usvaja Vijeće jednoglasno na prijedlog Komisije.

Komisiji pomaže odbor koji čine predstavnici država članica, a kojim predsjedava predstavnik Komisije.

1. Predstavnik Komisije odboru podnosi nacrt mjera koje treba poduzeti. Odbor daje svoje mišljenje o nacrtu u vremenskom roku koji odredi predsjedatelj, ovisno o žurnosti pitanja. Mišljenje se donosi većinom, u skladu s člankom 148. stavkom 2. Ugovora o odlukama koje donosi Vijeće na prijedlog Komisije. Glasovi predstavnikâ država članica unutar odbora ponderiraju se na način određen u spomenutom članku. Predsjedatelj ne glasuje.

Ako predviđene mjere nisu u skladu s mišljenjem odbora ili ako mišljenje nije doneseno, Komisija bez odgode podnosi Vijeću prijedlog u vezi mjera koje se trebaju poduzeti. Vijeće odlučuje kvalificiranom većinom.

Ako, po isteku tri mjeseca od dana upućivanja Vijeću, Vijeće nije donijelo odluku, predložene mjere usvaja Komisija.

1. Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom, u razdoblju od dvije godine od dana njezina priopćenja. One o tome odmah obaviješćuju Komisiju.

2. Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

3. Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Sastavljeno u Bruxellesu 21. svibnja 1992.

Za Vijeće

Predsjednik

Arlindo MARQUES CUNHA

PRIRODNI STANIŠNI TIPOVI OD INTERESA ZAJEDNICE ČIJE OČUVANJE ZAHTIJEVA ODREĐIVANJE POSEBNIH PODRUČJA OČUVANJA

Znak „x” koji povezuje šifre označava kombinirane stanišne tipove, npr. 35.2 × 64.1 – Otvoreni pašnjak s vrstama rodova Corynephorus i Agrostis (35.2), u kombinaciji s kontinentalnim dinama (64.1).

Dijelovi vodotoka s prirodnom i poluprirodnom dinamikom (manja, srednja i velika korita) gdje kvaliteta vode ne pokazuje značajna pogoršanja

Prirodna i doprirodna šumska vegetacija zavičajnih vrsta koja tvori šumske sastojine visokog drveća s tipičnim prizemnim slojem i zadovoljava sljedeće kriterije: rijetka je ili reliktna i/ili udomljuje vrste od interesa Zajednice

ŽIVOTINJSKE I BILJNE VRSTE OD INTERESA ZAJEDNICE ČIJE OČUVANJE ZAHTIJEVA ODREĐIVANJE POSEBNIH PODRUČJA OČUVANJA

*Canis lupus (samo španjolske populacije južno od Duera i grčke populacije južno od 39. paralele)

*Coregonus oxyrhynchus (anadromne populacije u određenim dijelovima Sjevernog mora)

KRITERIJI ZA ODABIR PODRUČJA POGODNIH ZA ODREĐIVANJE KAO PODRUČJA OD ZNAČAJA ZA ZAJEDNICU I ODREĐENIH KAO POSEBNA PODRUČJA OČUVANJA

FAZA 1: Procjena na nacionalnoj razini relativnog značaja područja za svaki prirodni stanišni tip iz Priloga I. i za svaku vrstu iz Priloga II. (uključujući prioritetne prirodne stanišne tipove i prioritetne vrste)

A. Kriteriji procjene područja za određen prirodni stanišni tip iz Priloga I.

C. Na temelju tih kriterija, države članice klasificiraju područja koje predlažu u nacionalan popis područja pogodnih za određivanje kao područja od značaja za Zajednicu, sukladno njihovoj relativnoj vrijednosti za očuvanje svakog prirodnog stanišnog tipa iz Priloga I. ili svake vrste iz Priloga II.

D. Taj popis navodi područja koji sadrže prioritetne prirodne stanišne tipove i prioritetne vrste, a koje su države članice odabrale na temelju gore navedenih kriterija pod A i B.

FAZA 2: Procjena područja uključenih na nacionalne popise u smislu značaja za Zajednicu

1. Sva područja koje su odredile države članice u fazi 1, a koja sadrže prioritetne prirodne stanišne tipove i/ili vrsta smatraju se područjima od značaja za Zajednicu.

2. Procjena značaja ostalih područja na popisima država članica za Zajednicu, to jest njihov doprinos održavanju ili ponovnoj uspostavi povoljnog stanja očuvanosti prirodnog staništa iz Priloga I. ili vrste iz Priloga II. i/ili koherentnosti mreže Natura 2000 uzima u obzir sljedeće kriterije:

ŽIVOTINJSKE I BILJNE VRSTE OD ZNAČAJA ZA ZAJEDNICU I KOJIMA JE POTREBNA STROGA ZAŠTITA

Kratica „spp.” nakon imena porodice ili roda određuje sve vrste koje pripadaju toj porodici ili rodu.

Canis lupus (osim španjolskih populacija sjeverno od Duera i grčkih populacija sjeverno od 39. paralele)

Coregonus oxyrhynchus (anadromne populacije u određenim dijelovima Sjevernog mora)

Prilog IV., točka (b) sadrži sve biljne vrste navedene u Prilogu II., točki (b) (1) uz dolje navedene

ŽIVOTINJSKE I BILJNE VRSTE OD INTERESA ZAJEDNICE ČIJE UZIMANJE U DIVLJINI I ISKORIŠTAVANJE MOŽE BITI PODLOŽNO MJERAMA UPRAVLJANJA

Kratica „spp.” nakon imena porodice ili roda određuje sve vrste koje pripadaju toj porodici ili rodu.

11.25	Pješčana dna trajno prekrivena morem
11.34	* Naselja posidonije (Posidonion oceanicae)
13.2	Estuariji
14.	Muljevita i pješčana dna izložena zraku za vrijeme oseke
21.	* Lagune
—	Velike plitke uvale i zaljevi
—	Grebeni
—	Podmorski „stupovi” u plitkom moru nastali istjecanjem plinova

17.2	Vegetacija pretežno jednogodišnjih halofita na obalama s organskim nanosima
17.3	Višegodišnja vegetacija kamenih obala
18.21	Vegetacijom obrasli morski grebeni i strmci atlantskih i baltičkih obala
18.22	Mediteranski grebeni i strmci (obrasli endemičnim svojtama roda Limonium spp.)
18.23	Vegetacijom obrasli morski grebeni i strmci makaronezijskih obala (s endemičnom florom)

15.11	Muljevite i pjeskovite obale obrasle svojtama roda Salicornia i drugim jednogodišnjim halofitima
15.12	Sastojine roda Spartina (Spartinion)
15.13	Atlantske slane livade (Glauco-Puccinellietalia)
15.14	* Kontinentalne slane livade (Puccinellietalia distantis)

15.15	Mediteranske sitine (Juncetalia maritimi)
15.16	Mediteranska i termoatlantska vegetacija halofilnih grmova (Arthrocnemetalia fruticosae)
15.17	Iberska halofilno-nitrofilna vegetacija grmova (Pegano-Salsoletea)

15.18	* Slane stepe (Limonietalia)
15.19	* Sadrene stepe (Gypsophiletalia)

16.223	Nepomične sipine na plažama obrasle vegetacijom sveze Crucianellion maritimae
16.224	Sipine s vrstom Euphorbia terracina
16.228	Travnjaci reda Malcolmietalia na sipinama
16.229	Travnjaci na sipinama s jednogodišnjom vegetacijom reda Brachypodietalia
16.27	* Obalne vrištine s borovicom na sipinama (Juniperus spp.)
16.28	Vegetacija tvrdolisnih grmova reda na sipinama (Cisto-Lavenduletalia)
16.29 × 42.8	* Šumom prekrivene sipine s pinijom Pinus pinea i/ili primorskim borom Pinus pinaster

64.1 × 31.223	Suhe pješčane vrištine sa svojtama roda Calluna i Genista
64.1 ×31.227	Suhe pješčane vrištine sa svojtama roda Calluna i vrstom Empetrum nigrum
64.1 × 35.2	Kontinentalne sipine s otvorenim travnjacima i svojtama roda Corynephorus i Agrostis

22.11 × 22.31	Oligotrofne vode, koje sadrže vrlo malo minerala, u atlantskim pješčanim nizinama s amfibijskom vegetacijom: rodovi Lobelia, Littorelia i Isoetes
22.11 × 22.34	Oligotrofne vode koje sadrže vrlo malo minerala u pješčanim nizinama zapadnog Mediterana, sa svojtama roda Isoetes spp.
22.12 × (22.31 i 22.32)	Oligotrofne vode srednjeeuropskog i perialpinskog područja s amfibijskom vegetacijom: rodovi Litorella ili Isoetes ili jednogodišnja vegetacija na izloženim obalama (Nanocyperetalia)
22.12 × 22.44	Tvrde oligo-mezotrofne vode s dnom obraslim svojtama parožina Chara spp.
22.13	Prirodna eutrofna jezera s vegetacijom sveze Hydrocharition ili Magnopotamion
22.14	Distrofična jezera
22.34	* Mediteranske povremene lokve
—	* Povremena krška jezera (Turloughs)

24.221 i 24.222	Planinske rijeke i zeljasta vegetacija uz njihove obale
24.223	Drvenasta vegetacija s kebračem Myricaria germanica uz planinske rijeke
24.224	Drvenasta vegetacija sa sivkastom vrbom Salix eleagnos uz planinske rijeke
24.225	Mediteranski stalni riječni tokovi s vrstom Glaucium flavum
24.4	Plutajuća vegetacija žabnjaka nizinskih, submontanskih rijeka
24.52	Vegetacija sveze Chenopodion rubri submontanskih rijeka
24.53	Mediteranski stalni riječni tokovi s vegetacijom sveze Paspalo-Agrostidion zastirani sastojinama roda Salix i vrste Populus alba
—	Mediteranski povremeni riječni tokovi

31.11	Sjevernoatlantske vlažne vrištine s vrstom Erica tetralix
31.12	* Južnoatlantske vlažne vrištine s vrstom Erica ciliaris i Erica tetralix
31.2	*Suhe vrištine (svi podtipovi)
31.234	* Suhe obalne vrištine s vrstama Erica vagans i Ulex maritimus
31.3	* Endemske makaronezijske suhe vrištine
31.4	Planinske i predplaninske vrištine
31.5	* Klekovina bora krivulja (Pinus mugo) s dlakavim pjenišnikom (Rhododendron hirsutum)
31.622	Subarktičke grmolike sastojine vrba
31.7	Endemske oromediteranske vrištine sa štipavcem

31.82	Postojane sastojine s vrstom Buxus sempervirens na vapnenačkim kamenitim kosinama (Berberidion p.p.)
31.842	Planinske sastojine vrste Genista purgans
31.88	Sastojine obične borovice Juniperus communis na vapnenačkim vrištinama ili travnjacima
31.89	* Sastojine vrste Cistus palhinhae na primorskim vlažnim vrištinama (Junipero-Cistetum palhinhae)

32.131 do 32.135	Sastojine borovice
32.17	* Tvrdolisna makija sa svojtama roda Zyziphus
32.18	* Tvrdolisna makija s lovorom Laurus nobilis

32.216	Šikare lovora Laurus nobilis
32.217	Niske sastojine svojti roda Euphorbia uz grebene i strmce
32.22 do 32.26	Svi tipovi

33.1	Frigane Astragalo-Plantaginetum subulatae
33.3	Frigane vrste Sarcopoterium spinosum
33.4	Sastojine na Kreti (Euphorbieto-Verbascion)

34.11	* Krški vapnenački travnjaci Kamenjarski (Alysso-Sedion albi)
34.12	* Suhi pješčani vapnenački travnjaci (Koelerion glaucae)
34.2	Travnjaci s velikim udjelom teških metala
36.314	Silikatni travnjaci vrste Festuca eskia u Pirinejima
36.32	Silikatni alpski i borealni travnjaci
36.36	Iberski travnjaci vrste Festuca indigesta
36.41 do 36.45	Planinski vapnenački travnjaci
36.5	Makaronezijski gorski travnjaci

37.31	Livade beskoljenke Molinia na kredi i glini (Eu-Molinion)
37.4	Mediteranske livade visokih zeleni i sitova (Molinio-Holoschoenion)
37.7 i 37.8	Eutrofne visoke zeleni
—	Livade sveze Cnidion venosae podložne plavljenju

38.2	Nizinske livade košanice (Alopecurus pratensis, Sanguisorba officinalis)
38.3	Brdske livade košanice (britanski tipovi s vrstom Geranium sylvaticum)

51.1	*Aktivni nadignuti cretovi
51.2	Degradirani nadignuti cretovi (kod kojih je moguća prirodna obnova)
52.1 i 52.2	Kompleksni cretovi (*prioritetni samo ako su aktivni)
54.5	Prijelazni cretovi
54.6	Depresije na tresetnoj podlozi (Rhynchosporion)

53.3	* Bazofilni cretovi s vrstama Cladium mariscus i Carex davalliana
54.12	* Sedrotvorni izvori (Cratoneurion)
54.2	Bazofilni cretovi
54.3	* Planinske pionirske sastojine sveze Caricion bicoloris-atrofuscae

61.1	Silikatna točila
61.2	Eutrična točila
61.3	Zapadnomediteranska i planinska termofilna točila
61.4	Točila Balkana
61.5	Srednjoeuropska silikatna točila
61.6	* Srednjoeuropska vapnenačka točila

62.1 i 62.1A	Vapnenački podtipovi
62.2	Silkatni podtipovi
62.3	Pionirska vegetacija površina stijena
62.4	* Vapnenačke ploče

65.	Špilje i jame zatvorene za javnost
—	Polja lave i prirodne špilje/jame u lavi
—	Preplavljene ili dijelom preplavljene morske špilje
—	Stalni ledenjaci

41.11	Bukove šume Luzulo-Fagetum
41.12	Bukove šume sa svojtama rodova Ilex i Taxus, bogate epifitima (Ilici-Fagenion)
41.13	Bukove šume Asperulo-Fagetum
41.15	Subalpske bukove šume sa svojtama roda Acer i planinskom kiselicom Rumex arifolius
41.16	Bukove šume na vapnenačkoj podlozi (Cephalanthero-Fagion)
41.24	Hrastovo-grabove šume Stellario-Carpinetum
41.26	Hrastovo-grabove šume Galio-Carpinetum
41.4	* Šume klanaca sveze Tilio-Acerion
41.51	Stare hrastove acidofilne šume s lužnjakom Quercus robur na pješčanim nizinama
41.53	Stare hrastove šume sa svojtama roda Ilex i Blechnum na Britanskim otocima
41.86	Šume vrste Fraxinus angustifolia
42.51	* Kaledonske šume
44.A1 do 44.A4	* Cretne šume
44.3	*Rezidualne aluvijalne šume (Alnion glutinoso-incanae)
44.4	Miješane šume hrasta, brijesta i jasena uz velike rijeke

41.181	* Apeninske bukove šume s tisom Taxus i božikovinom Ilex
41.184	* Apeninske bukove šume s običnom jelom Abies alba i bukove šume s vrstom Abies nebrodensis
41.6	Galicijsko-portugalske hrastove šume s lužnjakom Quercus robur i vrstom Quercus pyrenaica
41.77	Šume vrste Quercus faginea (Iberski poluotok)
41.85	Šume vrste Quercus trojana (Italija i Grčka)
41.9	Šume pitomog kestena
41.1A × 42.17	Grčke bukove šume s vrstom Abies borisii-regis
41.1B	Šume vrste Quercus frainetto
42.A1	Šume vrsta roda Cupressus (Acero-Cupression)
44.17	Galerije bijele vrbe Salix alba i bijele topole Populus alba
44.52	Obalne sastojine na povremenim mediteranskim vodotocima s vrstom Rhododendron ponticum, svojtama roda Salix i drugima
44.7	Šume vrste Platanus orientalis (Platanion orientalis)
44.8	Termomediteranske priobalne galerije (Nerio- Tamaricetea) i priobalne galerije jugozapadnog dijela Iberskog poluotoka (Securinegion tinctoriae)

41.7C	Kretske šume vrste Quercus brachyphylla
45.1	Šume masline i rogača (Olea i Ceratonia)
45.2	Šume vrste Quercus suber
45.3	Vazdazelene šume česmine Quercus ilex
45.5	Šume vrste Quercus macrolepis
45.61 do 45.63	* Makaronezijske lovorolisne šume (Laurus, Ocotea)
45.7	* Šumarci palmi iz roda Phoenix
45.8	Šume božikovine Ilex aquifolium

42.21 do 42.23	Acidofilne šume (Vaccinio-Piceetea)
42.31 i 42.32	Alpske šume ariša Larix decidua i/limbe Pinus cembra
42.4	Šume vrste Pinus uncinata (prioritetne kada rastu na sadri ili vapnencu)

42.14	* Šume obične jele Abies alba i smreke Picea excelsa na Apeninima
42.19	Šume vrste Abies pinsapo
42.61 do 42.66	* Mediteranske borove šume s endemičnim crnim borom
42.8	Mediteranske borove šume s endemičnim primorskim borom, uključujući Pinus mugo i Pinus leucodermis
42.9	Makaronezijske šume endemičnih borova
42.A2 do 42.A5 i 42.A8	* Endemične mediteranske šume sa svojtama roda Juniperus spp.
42.A6	* Šume s vrstom Tetraclinis articulata (Andaluzija)
42.A71 do 42.A73	* Šume tise Taxux baccata