2009L0138 — HR — 23.05.2014 — 005.003

▼B

DIREKTIVA 2009/138/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 25. studenoga 2009.

o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II)

(preinačeno)

(Tekst značajan za EGP)

GLAVA I.

OPĆA PRAVILA O OSNIVANJU I OBAVLJANJU DJELATNOSTI IZRAVNOG OSIGURANJA I REOSIGURANJA

POGLAVLJE I.

Predmet, područje primjene i definicije

Odjeljak 1.

Predmet i područje primjene

Članak 1.

Predmet

Ova Direktiva utvrđuje pravila o:

Članak 2.

Područje primjene

1.  Ova Direktiva se primjenjuje na društva koja se bave izravnim životnim i neživotnim osiguranjem i koja imaju poslovni nastan ili žele imati poslovni nastan na državnom području države članice.

Također se primjenjuje na društva za reosiguranje koja obavljaju samo djelatnosti reosiguranja i koja imaju poslovni nastan ili žele imati poslovni nastan na državnom području države članice uz izuzetak glave IV.

2.  U pogledu neživotnog osiguranja, ova Direktiva primjenjuje se na djelatnosti vrsta osiguranja koje su određene u dijelu A. Priloga I. U smislu prvog podstavka stavka 1., neživotno osiguranje uključuje djelatnost koja se sastoji od pomoći pružene osobama koje zapadnu u poteškoće prilikom putovanja, kad su izvan svojeg doma ili uobičajenog boravišta. Pomoć se sastoji u tome da društvo za unaprijed plaćenu premiju odmah pruži pomoć korisniku iz ugovora o pružanju pomoći kad je ta osoba u poteškoćama koje su posljedica slučajnog događaja, u slučajevima i pod uvjetima koji su navedeni u ugovoru.

Pomoć može obuhvaćati pružanje naknade u gotovini ili u naravi. Naknade u naravi može pružiti i osoblje pravne osobe koja ih daje i to koristeći se opremom te osobe.

Djelatnost pružanja pomoći ne obuhvaća servisiranje, održavanje, usluge nakon prodaje ili puku naznaku ili pružanje pomoći u svojstvu posrednika.

3.  U pogledu životnog osiguranja, ova Direktiva primjenjuje se na:

Odjeljak 2.

Isključenje iz područja primjene

Pododjeljak 1.

Općenito

Članak 3.

Obvezni sustavi

Ne dovodeći u pitanje članak 2. stavak 3. točku (c), ova Direktiva se ne primjenjuje na osiguranje koje je dio sustava obveznog socijalnog osiguranja.

Članak 4.

Isključenje iz područja primjene zbog veličine

1.  Ne dovodeći u pitanje članak 3. i članke 5. do 10., ova Direktiva se ne primjenjuje na društvo za osiguranje koje ispunjava sve sljedeće uvjete:

2.  Ako je bilo koji od iznosa iz stavka 1. premašen u tri uzastopne godine ova se Direktiva primjenjuje od četvrte godine.

3.  Iznimno od stavka 1., ova se Direktiva primjenjuje na sva društva koja zatraže odobrenje za obavljanje djelatnosti osiguranja i djelatnosti reosiguranja za koja se očekuje da će njihova godišnja zaračunata bruto premija ili iznos njihovih bruto tehničkih pričuva s uključenim iznosima koji se mogu naplatiti na temelju ugovora o reosiguranju ili od subjekata posebne namjene premašiti bilo koji od iznosa iz stavka 1. tijekom sljedećih pet godina.

4.  Ova se Direktiva prestaje primjenjivati na društva za osiguranje za koja je nadzorno tijelo provjerilo da ispunjavaju sve sljedeće uvjete:

Stavak 1. ovog članka ne primjenjuje se sve dok predmetno društvo za osiguranje obavlja djelatnosti u skladu s odredbama članaka 145. do 149.

5.  Stavci 1. i 4. ne priječe bilo koje društvo da podnese zahtjev za izdavanje odobrenja za rad ili da nastavi poslovati s odobrenjem za rad na temelju ove Direktive.

Pododjeljak 2.

Neživotno osiguranje

Članak 5.

Poslovi

U pogledu neživotnog osiguranja, ova Direktiva se ne primjenjuje na:

Članak 6.

Osiguranje pomoći (asistencija)

1.  Ova Direktiva se ne primjenjuje na poslove pružanja pomoći koja ispunjava sve sljedeće uvjete:

2.  U slučajevima iz točaka i. i ii. stavka 1. podstavka (b), uvjet da se nezgoda ili kvar moraju dogoditi na državnom području države članice društva koje osigurava pokriće ne primjenjuje se kad je korisnik član tijela koje osigurava pokriće i kad uslugu pomoći na cesti u slučaju kvara ili uslugu prijevoza vozila pruža slično tijelo u predmetnoj državi na temelju uzajamnog sporazuma i davanja na uvid članske iskaznice, bez plaćanja dodatne premije ili, u slučaju Irske i Ujedinjene Kraljevine, kad poslove pružanja pomoći obavlja isto tijelo koje posluje u obje države.

3.  Ova Direktiva se ne primjenjuje u slučaju poslova iz točke iii. stavka 1. podstavka (b) kad se nezgoda ili kvar dogodi na državnom području Irske ili, u slučaju Ujedinjene Kraljevine, na državnom području Sjeverne Irske, a vozilo, i po mogućnosti i vozač i putnici se prevoze do njihovog doma, polazne točke ili izvornog odredišta unutar jednog od ovih državnih područja.

4.  Ova Direktiva se ne primjenjuje na poslove pružanja pomoći koje obavlja Automobilski klub Velikog Vojvodstva Luksemburga kad se nezgoda ili kvar cestovnog vozila dogodi izvan državnog područja Velikog Vojvodstva Luksemburga, a pomoć se sastoji od prijevoza vozila koje je bilo uključeno u tu nezgodu ili kvar, po mogućnosti i vozača i putnika do njihovog doma.

Članak 7.

Društva za uzajamno osiguranje

Ova Direktiva se ne primjenjuje na društva za uzajamno osiguranje koja obavljaju djelatnosti neživotnog osiguranja i koja su s drugim društvima za uzajamno osiguranje sklopila sporazum koji predviđa potpuno reosiguranje polica osiguranja koje su ta društva izdala ili na temelju kojih društvo preuzimatelj treba ispuniti obveze koje proizlaze iz tih polica umjesto cedenta. U tom slučaju društvo preuzimatelj podliježe pravilima ove Direktive.

Članak 8.

Institucije

Ova Direktiva se ne primjenjuje na sljedeće institucije koje obavljaju djelatnosti neživotnog osiguranja, osim ako ne dođe do izmjena njihovih statuta ili zakonodavstva koje uređuje njihovu nadležnost:

Pododjeljak 3.

Životno osiguranje

Članak 9.

Poslovi i djelatnosti

U pogledu životnog osiguranja, ova Direktiva se ne primjenjuje na sljedeće poslove i djelatnosti:

Članak 10.

Organizacije, društva i institucije

U pogledu životnog osiguranja, ova Direktiva se ne primjenjuje na sljedeće organizacije, društva i institucije:

Pododjeljak 4.

Reosiguranje

Članak 11.

Reosiguranje

U pogledu reosiguranja, ova Direktiva se ne primjenjuje na djelatnost reosiguranja koju obavlja ili za koju u potpunosti jamči vlada države članice kad, zbog značajnog javnog interesa, vlada djeluje kao reosiguratelj posljednjeg utočišta, uključujući okolnosti kad to zahtijeva stanje na tržištu u kojem nije moguće dobiti odgovarajuće komercijalno osiguranje.

Članak 12.

Društva za reosiguranje koja prekidaju svoju djelatnost

1.  Društva za reosiguranje koja su do 10. prosinca 2007. prestala sklapati nove ugovore o reosiguranju i isključivo upravljaju svojim postojećim portfeljem kako bi prekinula svoju djelatnost ne podliježu ovoj Direktivi.

2.  Države članice sastavljaju popis predmetnih društava za reosiguranje i dostavljaju ga ostalim državama članicama.

Odjeljak 3.

Definicije

Članak 13.

Definicije

Za potrebe ove Direktive, navedeni pojmovi imaju sljedeće značenje:

▼M5

▼B

▼M5

▼B

POGLAVLJE II.

Početak obavljanja djelatnosti

Članak 14.

Načelo odobrenja za rad

1.  Za početak obavljanja djelatnosti izravnog osiguranja ili reosiguranja koji su obuhvaćeni ovom Direktivom potrebno je prethodno odobrenje za rad.

2.  Od nadzornih tijela matične države članice odobrenje za rad iz stavka 1. može zatražiti:

Članak 15.

Opseg odobrenja za rad

1.  Odobrenje za rad u skladu s člankom 14. vrijedi na području cijele Zajednice. Njime se društvima za osiguranje odnosno društvima za reosiguranje dopušta obavljanje djelatnosti osiguranja odnosno reosiguranja, pri čemu to odobrenje obuhvaća i pravo poslovnog nastana i slobodu pružanja usluga.

2.  U skladu s člankom 14. odobrenje za rad se izdaje za određenu vrstu izravnog osiguranja navedenu u dijelu A Priloga I. ili u Prilogu II. Ono obuhvaća cijelu vrstu osiguranja osim ako podnositelj zahtjeva za izdavanje odobrenja za rad želi obuhvatiti samo neke rizike koji pripadaju toj vrsti osiguranja.

Rizici uključeni u jednu vrstu osiguranja ne smiju biti uključeni u neku drugu vrstu osiguranja osim u slučajevima iz članka 16.

Odobrenje za rad se može izdati za dvije vrste ili više vrsta osiguranja ako nacionalno pravo države članice dopušta obavljanje djelatnosti istodobno za te vrste osiguranja.

3.  U pogledu neživotnog osiguranja, države članice mogu izdati odobrenje za podskupine osiguranja navedene u dijelu B Priloga I.

Nadzorna tijela mogu ograničiti odobrenje za rad koje je bilo zatraženo za jednu od vrsta osiguranja na poslove navedene u poslovnom planu iz članka 23.

4.  Društva na koja se primjenjuje ova Direktiva mogu obavljati djelatnost pružanja pomoći iz članka 6. samo ako su dobila odobrenje za vrstu osiguranja 18 iz dijela A Priloga I., ne dovodeći u pitanje članak 16. stavak 1. U tom se slučaju ova Direktiva primjenjuje na predmetne poslove.

5.  U pogledu reosiguranja, odobrenje za rad se izdaje za djelatnost neživotnog reosiguranja, djelatnost životnog osiguranja ili za sve vrste djelatnosti reosiguranja.

Zahtjev za izdavanje odobrenja za rad razmatra se u svjetlu poslovnog plana kojeg treba dostaviti u skladu s člankom 18. stavkom 1. točkom (c) i ispunjavanja uvjeta za izdavanje odobrenja za rad koje propiše država članica u kojoj se traži izdavanje odobrenja za rad.

Članak 16.

Dodatni rizici

1.  Društvo za osiguranje koje je dobilo odobrenje za rad za osnovni rizik koji pripada jednoj od vrsta osiguranja ili grupi vrsta osiguranja navedenoj u Prilogu I. može također osigurati rizike uključene u drugu vrstu osiguranja bez dobivanja odobrenja za rad za te rizike pod uvjetom da ti rizici ispunjavaju sve sljedeće uvjete:

2.  Iznimno od stavka 1., rizici koji su uključeni u vrste osiguranja 14, 15 i 17 u dijelu A Priloga I. ne smatraju se rizicima koji su dodatni u odnosu na druge vrste osiguranja.

Ipak, osiguranje troškova pravne zaštite kako je navedeno u vrsti osiguranja 17 može se smatrati dodatnim rizikom u odnosu na vrstu osiguranja 18 ako su ispunjeni uvjeti propisani stavkom 1. i jedan od sljedećih uvjeta:

Članak 17.

Pravni oblik društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje

1.  Matična država članica zahtijeva da svako društvo koje zatraži odobrenje za rad u skladu s člankom 14. ima jedan od pravnih oblika iz Priloga III.

2.  Države članice mogu osnovati društva u bilo kojem obliku koji je uređen javnim pravom, pod uvjetom da je cilj takvih tijela obavljanje poslova osiguranja odnosno reosiguranja pod istim uvjetima pod kojima posluju društva uređena privatnim pravom.

▼M5

3.  Komisija može donijeti delegirane akte u skladu s člankom 301.a u vezi s popisima oblika navedenima u Prilogu III., kojima se izuzimaju točke 28. i 29. svakog od dijelova A, B i C.

▼B

Članak 18.

Uvjeti za odobrenje

1.  Matična država članica zahtijeva od svih društava koja zatraže odobrenje za rad da:

2.  Društvo za osiguranje koje traži odobrenje da proširi svoje poslovanje na druge vrste osiguranja ili da proširi odobrenje koje pokriva samo neke rizike koji pripadaju jednoj vrsti osiguranja mora podnijeti poslovni plan u skladu s člankom 23.

Osim toga mora pružiti dokaz da ima odgovarajuća vlastita sredstva za pokriće potrebnog solventnog kapitala i minimalnog potrebnog kapitala koji su predviđeni u prvom stavku članka 100. odnosno u članku 128.

3.  Ne dovodeći u pitanje stavak 2., društvo za osiguranje koje obavlja djelatnosti životnog osiguranja i traži odobrenje da proširi svoje poslovanje na rizike iz vrsta osiguranja 1 ili 2 u dijelu A Priloga I. kako je navedeno u članku 73. mora dokazati da:

4.  Ne dovodeći u pitanje stavak 2., društvo za osiguranje koje obavlja djelatnosti neživotnog osiguranja za rizike iz vrsta osiguranja 1 ili 2 u dijelu A Priloga I. i koje traži odobrenje da proširi svoje poslovanje na rizike životnog osiguranja kako je navedeno u članku 73. mora dokazati da:

Članak 19.

Uska povezanost

Ako postoji uska povezanost između društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje i drugih fizičkih ili pravnih osoba, nadzorna tijela izdaju odobrenje za rad samo ako ta uska povezanost ne sprečava djelotvorno obavljanje njihovih nadzornih funkcija.

Nadzorna tijela odbit će izdati odobrenje za rad ako zakoni i drugi propisi treće zemlje kojima se uređuje jedna ili više fizičkih ili pravnih osoba s kojima je društvo za osiguranje usko povezano ili poteškoće prisutne u provođenju tih mjera sprečavaju djelotvorno obavljanje njihovih nadzornih funkcija.

Nadzorna tijela zahtijevaju da im društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje dostave informacije koje su im potrebne za kontinuirano praćenje usklađenosti s uvjetima iz prvog stavka.

Članak 20.

Sjedište društava za osiguranje i društava za reosiguranje

Države članice zahtijevaju da se sjedište društava za osiguranje i društava za reosiguranje nalazi u istoj državi članici u kojoj se nalazi njihovo registrirano sjedište.

Članak 21.

Uvjeti police osiguranja i cjenici premija

1.  Države članice ne zahtijevaju prethodnu suglasnost ili sustavno obavješćivanje o općim i posebnim uvjetima police osiguranja, cjenicima premija, tehničkim podlogama koje se posebno upotrebljavaju za izračunavanje cjenika premija i tehničkih pričuva ili o obrascima i drugim tiskanim dokumentima koje društvo namjerava upotrebljavati u svojem poslovanju s ugovarateljima osiguranja ili društvima cedentima odnosno društvima retrocedentima.

Ipak, za životno osiguranje i isključivo za potrebe provjere usklađenosti s nacionalnim propisima o aktuarskim načelima, matična država članica može zahtijevati sustavno obavješćivanje o tehničkim podlogama koje se upotrebljavaju za izračunavanje cjenika premija i tehničkih pričuva. Ovaj zahtjev nije preduvjet za izdavanje odobrenja društvu za životno osiguranje.

2.  Države članice ne zadržavaju i ne uvode obvezu prethodnog obavješćivanja ili dobivanja prethodne suglasnosti za namjeravana povećanja premijskih stopa osim u sklopu općih sustava nadzora cijena.

3.  Države članice mogu za društva koja su zatražila ili dobila odobrenje za vrstu osiguranja 18 iz dijela A Priloga I. uvesti preglede njihovih izravnih i neizravnih resursa s obzirom na osoblje i opremu, uključujući kvalifikacije njihovih zdravstvenih timova i kvalitetu opreme kojima ta društva raspolažu za ispunjavanje svojih obveza koje proizlaze iz te vrste osiguranja.

4.  Države članice mogu zadržati na snazi ili uvesti zakone i druge propise koji zahtijevaju odobrenje osnivačkog akta i statuta te dostavljanje ostalih dokumenata potrebnih za normalno obavljanje nadzora.

Članak 22.

Gospodarski zahtjevi tržišta

Države članice ne zahtijevaju da se zahtjev za izdavanje odobrenja za rad razmatra u svjetlu gospodarskih zahtjeva tržišta.

Članak 23.

Poslovni plan

1.  Poslovni plan iz članka 18. stavka 1. točke (c) uključuje sljedeće podatke ili dokaze o:

2.  Osim zahtjeva iz stavka 1., za prve tri financijske godine, poslovni plan uključuje sljedeće:

Članak 24.

Dioničari i članovi s kvalificiranim udjelima

1.  Nadzorna tijela matične države članice ne izdaju društvu odobrenje za rad za obavljanje djelatnosti osiguranja ili reosiguranja prije nego što su obaviještene o identitetu izravnih ili neizravnih dioničara ili članova, bez obzira na to jesu li fizičke ili pravne osobe, koji imaju kvalificirane udjele u tom društvu kao i o iznosima tih udjela.

Ta tijela odbit će izdati odobrenje za rad ako, uzimajući u obzir potrebu za osiguranjem upravljanja pažnjom dobrog stručnjaka društvom za osiguranje odnosno društvom za reosiguranje, nisu zadovoljne kvalifikacijama dioničara ili članova.

2.  U smislu stavka 1., u obzir se uzimaju glasačka prava iz članaka 9. i 10. Direktive 2004/109/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 2004. o usklađivanju zahtjeva za transparentnošću u vezi s informacijama o izdavateljima čiji su vrijednosni papiri uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu ( 33 ), te uvjeti o udruživanju tih prava iz članka 12. stavaka 4. i 5. te Direktive.

Države članice ne uzimaju u obzir glasačka prava ili dionice koje investicijska društva ili kreditne institucije drže kao rezultat pružanja investicijske usluge provedbe ponude i/ili prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa uključenih u točku 6. dijela A Priloga I. Direktivi 2004/39/EZ, pod uvjetom da se ta prava ne koriste za ostvarivanje utjecaja na upravljanje izdavateljem te da se navedene dionice ne drže dulje od godine dana od dana stjecanja.

Članak 25.

Odbijanje zahtjeva za izdavanje odobrenja za rad

U svakoj odluci o odbijanju zahtjeva za izdavanje odobrenja za rad moraju se navesti potpuni razlozi i o njoj se mora obavijestiti predmetno društvo.

Svaka država članica osigurava pravo na obraćanje sudu u slučaju odbijanja zahtjeva za izdavanje odobrenja za rad.

Takvo pravno sredstvo treba odrediti i za slučaj ako nadzorna tijela ne riješe zahtjev za izdavanje odobrenja za rad u roku od šest mjeseci od dana zaprimanja zahtjeva.

▼M5

Članak 25.a

Obavješćivanje i objavljivanje odobrenja ili povlačenja odobrenja

O svakom odobrenju ili povlačenju odobrenja obavješćuje se Europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje) („EIOPA”) osnovano Uredbom (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća ( 34 ). Na popis se unosi naziv svakog društva za osiguranje i društva za reosiguranje kojem je izdano odobrenje. EIOPA objavljuje i ažurira popis na svojoj internetskoj stranici.

▼B

Članak 26.

Prethodno savjetovanje s tijelima drugih država članica

1.  S nadzornim tijelima bilo koje druge države članice potrebno je savjetovanje prije izdavanja odobrenja:

2.  S nadzornim tijelima uključene države članice koji su nadležni za nadzor kreditnih institucija ili investicijskih društva potrebno se savjetovati prije izdavanja odobrenja za rad društvu za osiguranje odnosno društvu za reosiguranje koje je:

3.  Odgovarajuća tijela iz stavaka 1. i 2. posebno se međusobno savjetuju kad procjenjuju poslovni ugled dioničara te zahtjeve u vezi poslovnog ugleda i stručnosti svih osoba koje učinkovito upravljaju društvom ili imaju druge ključne funkcije, a uključene su u upravljanje drugim subjektom unutar iste grupe.

Tijela se međusobno obavješćuju o svim informacijama o poslovnom ugledu dioničara te zahtjevima u vezi poslovnog ugleda i stručnosti svih osoba koje učinkovito upravljaju društvom ili imaju druge ključne funkcije, a koja su relevantna drugim nadzornim tijelima za izdavanje odobrenja za rad kao i za kontinuiranu procjenu ispunjavanja uvjeta poslovanja.

POGLAVLJE III.

Nadzorna tijela i opća pravila

Članak 27.

Glavni cilj nadzora

Države članice osiguravaju da su nadzornim tijelima osigurana potrebna sredstva te da imaju relevantnu stručnost, sposobnost i ovlaštenje da ostvare glavni cilj nadzora, tj. zaštitu ugovaratelja osiguranja i korisnika osiguranja.

Članak 28.

Financijska stabilnost i procikličnost

Ne dovodeći u pitanje glavni cilj nadzora iz članka 27., države članice osiguravaju da nadzorna tijela u obavljanju svojih općih dužnosti, a posebno u izvanrednim situacijama, na temelju raspoloživih informacija na odgovarajući način uzimaju u obzir moguće učinke svojih odluka na stabilnost predmetnih financijskih sustava u Europskoj uniji.

U razdobljima izuzetnih kretanja na financijskim tržištima, nadzorna tijela uzimaju u obzir moguće procikličke učinke svojih mjera.

Članak 29.

Opća načela nadzora

1.  Nadzor se temelji na pristupu koji je okrenut budućnosti i zasnovan na rizicima. Uključuje kontinuiranu provjeru pravilnog obavljanja poslova iz djelatnosti osiguranja i reosiguranja te usklađenosti društava za osiguranje i društava za reosiguranje s nadzornim odredbama.

▼C2

2.  Nadzor društava za osiguranje i društava za reosiguranje obuhvaća odgovarajuću kombinaciju neizravnih i izravnih nadzora.

▼B

3.  Države članice osiguravaju da se zahtjevi propisani ovom Direktivom primjenjuju na način koji je razmjeran prirodi, opsegu i složenosti rizika prisutnih u poslovanju društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje.

▼M5

4.  U delegiranim aktima te regulatornim i provedbenim tehničkim standardima koje je donijela Komisija uzima se u obzir načelo proporcionalnosti čime se osigurava proporcionalna primjena ove Direktive, posebno u odnosu na mala društva za osiguranje.

U nacrtima regulatornih tehničkih standarda koje je podnijela EIOPA u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1094/2010, nacrtima provedbenih tehničkih standarda podnesenima u skladu s njezinim člankom 15. te smjernicama i preporukama izdanima u skladu s njezinim člankom 16. uzima se u obzir načelo proporcionalnosti čime se osigurava proporcionalna primjena ove Direktive, posebno u odnosu na mala društva za osiguranje.

▼B

Članak 30.

Nadzorna tijela i područje nadzora

1.  Financijski nadzor društava za osiguranje i društava za reosiguranje, uključujući djelatnost koju obavljaju preko svojih podružnica ili na temelju slobode pružanja usluga u isključivoj je nadležnosti matične države članice.

2.  Financijski nadzor na temelju stavka 1., uključuje provjeru cjelokupnog poslovanja društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje, provjeru stanja njegove solventnosti, oblikovanja tehničkih pričuva, njegove imovine i prihvatljivih vlastitih sredstava u skladu s propisanim pravilima odnosno praksama koje se primjenjuju u matičnoj državi članici na temelju odredbi donesenih na razini Zajednice.

Ako je predmetno društvo za osiguranje dobilo odobrenje za pokrivanje rizika razvrstanih u vrstu osiguranja 18 u dijelu A Priloga I., nadzor se proširuje na praćenje tehničkih sredstava koja su na raspolaganju društvu za osiguranje za obavljanje njegovih poslova pružanja pomoći na koje se društvo obvezalo, ako zakonodavstvo matične države članice predviđa praćenje tih sredstava.

3.  Ako nadzorna tijela države članice u kojoj se nalazi rizik ili države članice obveze ili, u slučaju društva za reosiguranje, nadzorna tijela države članice domaćina, imaju razloga smatrati da djelatnosti društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje mogu utjecati na njegovu financijsku stabilnost, obavješćuju o tome nadzorna tijela matične države članice tog društva.

Nadzorna tijela matične države članice određuju je li društvo usklađeno s bonitetnim načelima koja su propisana ovom Direktivom.

Članak 31.

Transparentnost i odgovornost

1.  Nadzorna tijela obavljaju svoje zadatke na transparentan i odgovoran način, pri čemu obraćaju primjerenu pažnju na zaštitu povjerljivih informacija.

2.  Države članice osiguravaju objavu sljedećih informacija:

Objava informacija predviđena u prvom podstavku mora biti dovoljna da omogući usporedbu nadzornih pristupa koje su usvojila nadzorna tijela različitih država članica.

Informacije se objavljuju u standardnom obliku i redovito se ažuriraju. Informacije iz točaka (a) do (e) prvog podstavka dostupne su na jednoj elektroničkoj adresi u svakoj državi članici.

3.  Države članice propisuju transparentne postupke za imenovanje i razrješenje članova upravnih i upravljačkih tijela svojih nadzornih tijela.

▼M5

4.  Ne dovodeći u pitanje članke 35. i 51., članak 254. stavak 2. i članak 256., Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 301.a u vezi sa stavkom 2. ovog članka, kojima se određuju ključni aspekti prema kojima se objavljuju skupni statistički podaci te sadržaj i datum objava.

5.  Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti u vezi s primjenom stavka 2. ovog članka i ne dovodeći u pitanje članke 35. i 51., članak 254. stavak 2. i članak 256., EIOPA izrađuje nacrte provedbenih tehničkih standarda radi utvrđivanja modela i strukture objave predviđene u ovom članku.

EIOPA Komisiji podnosi navedene nacrte provedbenih tehničkih standarda do 30. rujna 2015.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1094/2010.

▼B

Članak 32.

Zabrana odbijanja ugovora o reosiguranju i ugovora o retrocesiji

1.  Matična država članica društva za osiguranje ne smije odbiti ugovor o reosiguranju sklopljen s društvom za reosiguranje odnosno s društvom za osiguranje koje je dobilo odobrenje u skladu s člankom 14. zbog razloga koji su izravno povezani s financijskom stabilnošću tog društva za reosiguranje odnosno društva za osiguranje.

2.  Matična država članica društva za reosiguranje ne smije odbiti ugovor o retrocesiji koji je društvo za reosiguranje sklopilo s društvom za reosiguranje odnosno s društvom za osiguranje koje je dobilo odobrenje u skladu s člankom 14. zbog razloga koji su izravno povezani s financijskom stabilnošću tog društva za reosiguranje odnosno društva za osiguranje.

Članak 33.

Nadzor podružnica sa sjedištem u drugoj državi članici

Države članice predviđaju da u slučaju kad društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje koje je dobilo odobrenje za rad u drugoj državi članici i obavlja djelatnost preko podružnice, ►C2  nadzorna tijela matične države članice mogu, nakon što obavijeste nadzorna tijela predmetne države članice domaćina, same ili preko posredovanja osoba koje su imenovane za tu svrhu, obavljati izravne nadzore informacija potrebnih za osiguranje financijskog nadzora nad tim društvom. ◄

▼C2

Tijela države članice domaćina mogu sudjelovati u tim nadzorima.

▼M5

Kada je nadzorno tijelo obavijestilo nadzorna tijela države članice domaćina da namjerava provesti izravne nadzore u skladu s prvim stavkom i ako je nadzornom tijelu zabranjeno ostvarivanje njegova prava na provođenje tih izravnih nadzora ili ako nadzorna tijela države članice domaćina nisu u praksi u mogućnosti ostvariti svoje pravo sudjelovanja u skladu s drugim stavkom, nadzorna tijela mogu uputiti predmet EIOPA-i i zatražiti njezinu pomoć u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1094/2010. U tom slučaju EIOPA može djelovati u skladu s ovlastima koje su joj dodijeljene tim člankom.

U skladu s člankom 21. Uredbe (EU) br. 1094/2010, EIOPA može sudjelovati u izravnim nadzorima kada ih zajedno provode dva nadzorna tijela ili više njih.

▼B

Članak 34.

Opće nadzorne ovlasti

1.  Države članice osiguravaju da nadzorna tijela imaju ovlast poduzeti preventivne i korektivne mjere kako bi osigurale da su društva za osiguranje i društva za reosiguranje usklađena sa zakonima i drugim propisima s kojima moraju biti usklađena u svakoj državi članici.

2.  Nadzorna tijela imaju ovlast poduzeti sve potrebne mjere, prema potrebi, uključujući mjere upravne ili financijske prirode, u vezi s društvima za osiguranje odnosno društvima za reosiguranje i članovima njihovih upravnih, upravljačkih ili nadzornih organa.

3.  Države članice osiguravaju da nadzorna tijela imaju ovlast zahtijevati sve informacije koje su im potrebne za obavljanje nadzora u skladu s člankom 35.

4.  Države članice osiguravaju da nadzorna tijela imaju ovlast da, osim izračuna potrebnog solventnog kapitala, prema potrebi, razvijaju potrebne kvantitativne alate u okviru postupka nadzornog pregleda kako bi procijenile sposobnost društava za osiguranje odnosno društava za reosiguranje da se suoče s mogućim događajima ili budućim promjenama gospodarskih uvjeta koje bi mogle imati nepovoljne učinke na njihov ukupni financijski položaj. Nadzorna tijela imaju ovlast zahtijevati da društva provedu odgovarajuće testove.

▼C2

5.  Nadzorna tijela imaju ovlast obavljati izravne nadzore u prostorima društava za osiguranje i društava za reosiguranje.

▼B

6.  Nadzorne ovlasti primjenjuju se pravodobno i proporcionalno.

7.  Ovlasti u pogledu društava za osiguranje i društava za reosiguranje iz stavaka 1. do 5. postoje i u pogledu vanjskih djelatnosti društava za osiguranje i društava za reosiguranje.

8.  Ovlasti iz stavaka 1. do 5. i stavka 7. se, prema potrebi, provode izvršnim mjerama i, ako je primjereno, sudskim putem.

Članak 35.

Informacije koje treba osigurati za potrebe nadzora

▼M5

1.  Države članice zahtijevaju da društva za osiguranje i društva za reosiguranje nadzornim tijelima podnesu informacije koje su potrebne za nadzor uzimajući u obzir ciljeve nadzora utvrđene u člancima 27. i 28. Takve informacije uključuju barem informacije koje su pri obavljanju postupka iz članka 36. potrebne za:

▼B

2.  Države članice osiguravaju da nadzorna tijela imaju sljedeće ovlasti:

3.  Informacije iz stavaka 1. i 2. sadrže:

4.  Informacije iz stavaka 1. i 2. usklađeni su sa sljedećim načelima:

5.  Države članice zahtijevaju da društva za osiguranje i društva za reosiguranje imaju uspostavljene odgovarajuće sustave i strukture za ispunjavanje zahtjeva iz stavaka 1. do 4. kao i pisanu politiku koju je odobrio upravni, upravljački ili nadzorni organ društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje i kojom se osigurava kontinuirana primjerenost dostavljenih informacija.

▼M5

6.  Ne dovodeći u pitanje članak 129. stavak 4. kada su prethodno definirana razdoblja iz stavka 2. točke (a) podtočke i. kraća od godine dana, dotična nadzorna tijela mogu ograničiti redovno nadzorno izvješćivanje:

Nadzorna tijela ne ograničavaju redovno nadzorno izvješćivanje s učestalošću kraćom od godine dana u slučaju društava za osiguranje i društva za reosiguranje koja su dio grupe u smislu članka 212. stavka 1. točke (c), osim ako društvo na zadovoljavajući način nadzornom tijelu može dokazati da je redovno nadzorno izvješćivanje s učestalošću kraćom od godine dana neprimjereno zbog prirode, opsega i složenosti rizika prisutnih u poslovanju grupe.

Ograničenje redovnog nadzornog izvješćivanja odobrava se samo društvima koja ne predstavljaju više od 20 % tržišta životnog i neživotnog osiguranja odnosno reosiguranja države članice, pri čemu je neživotni udio tržišta temeljen na zaračunanim bruto premijama, a životni udio tržišta na bruto tehničkim pričuvama.

Prilikom određivanja prihvatljivosti društava za ta ograničenja, nadzorna tijela prednost daju najmanjim društvima.

7.  Dotična nadzorna tijela mogu ograničiti redovno nadzorno izvješćivanje ili izuzeti društva za osiguranje i društva za reosiguranje iz izvješćivanja po stavkama kada:

Nadzorna tijela iz izvješćivanja po stavkama ne izuzimaju društva za osiguranje i društva za reosiguranje koja su dio grupe u smislu članka 212. stavka 1. točke (c), osim ako društvo na zadovoljavajući način nadzornom tijelu može dokazati da je izvješćivanje po stavkama neprikladno, s obzirom na prirodu, opseg i složenost rizika prisutnog u poslovanju grupe i uzimajući u obzir cilj financijske stabilnosti.

Izuzeće iz izvješćivanja po stavkama primjenjuje se samo na društva koja ne predstavljaju više od 20 % tržišta životnog i neživotnog osiguranja odnosno reosiguranja u državi članici, pri čemu je neživotni udio tržišta temeljen na zaračunanim bruto premijama a životni udio tržišta na bruto tehničkim pričuvama.

Prilikom određivanja prihvatljivosti društava za ta izuzeća, nadzorna tijela prednost daju najmanjim društvima.

8.  Za potrebe stavaka 6. i 7., kao dio postupka nadzornog pregleda, nadzorna tijela ocjenjuju hoće li podnošenje informacija biti preopterećujuće u odnosu na prirodu, opseg i složenost rizika društava, uzimajući u obzir barem:

9.  Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 301.a kojima određuje informacije iz stavaka od 1. do 4. ovog članka i rokove za podnošenje tih informacija, kako bi se u primjerenoj mjeri osigurala usklađenost nadzornog izvješćivanja.

10.  Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti primjene ovog članka, EIOPA izrađuje nacrte provedbenih tehničkih standarda o redovnom nadzornom izvješćivanju uzimajući u obzir predloške za podnošenje informacija nadzornim tijelima iz stavaka 1. i 2.

EIOPA Komisiji podnosi navedene nacrte provedbenih tehničkih standarda do 30. lipnja 2015.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1094/2010.

11.  Kako bi se poboljšala dosljedna i usklađena primjena stavaka 6. i 7., EIOPA izdaje smjernice u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1094/2010 kojima pobliže određuje metode koje se trebaju koristiti prilikom utvrđivanja tržišnih udjela iz trećeg podstavka stavaka 6. i 7.

▼B

Članak 36.

Postupak nadzornog pregleda

1.  Države članice osiguravaju da nadzorna tijela preispituju i ocjenjuju strategije, postupke i procedure izvješćivanja koje su uspostavila društva za osiguranje i društva za osiguranje kako bi se uskladila sa zakonima i drugim propisima donesenim na temelju ove Direktive.

Ti pregledi i ocjenjivanje obuhvaćaju procjenu kvalitativnih zahtjeva o sustavu upravljanja, procjeni rizika s kojima se predmetna društva suočavaju ili bi se mogla suočiti te procjeni sposobnosti tih društava da procijene rizike uzimajući u obzir okružje u kojemu društva posluju.

2.  Nadzorna tijela posebno pregledavaju i ocjenjuju usklađenost sa sljedećim:

3.  Nadzorna tijela imaju uspostavljene odgovarajuće alate za praćenje koji im omogućavaju da utvrde pogoršanje financijskih uvjeta u društvu za osiguranje odnosno društvu za reosiguranje i da prate otklanjanje navedenog pogoršanja.

4.  Nadzorna tijela procjenjuju primjerenost metoda i praksi društava za osiguranje i društava za reosiguranje koje su namijenjene utvrđivanju mogućih događaja ili budućih promjena gospodarskih uvjeta koji bi mogli nepovoljno utjecati na sveukupni financijski položaj predmetnog društva.

Nadzorna tijela procjenjuju sposobnost društava da podnesu te moguće događaje ili buduće promjene gospodarskih uvjeta.

5.  Nadzorna tijela imaju potrebne ovlasti da od društava za osiguranje i društava za reosiguranje zahtijevaju otklanjanje slabosti ili nedostataka utvrđenih u postupku nadzornog pregleda.

6.  Pregledi, ocjenjivanje i procjene iz stavaka 1., 2. i 4. obavljaju se redovito.

Nadzorna tijela uspostavljaju najmanju učestalost i opseg tih pregleda, ocjenjivanja i procjena uzimajući u obzir prirodu, opseg i složenost djelatnosti predmetnog društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje.

Članak 37.

Kapitalni dodatak

1.  Nakon postupka nadzornog pregleda nadzorna tijela mogu u iznimnim okolnostima odrediti kapitalni dodatak za društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje svojom odlukom u kojoj su navedeni razlozi za to. Ta mogućnost postoji samo u sljedećim slučajevima:

▼M5

▼B

▼M5

▼M5

2.  U okolnostima određenima u stavku 1. točkama (a) i (b), kapitalni dodatak izračunava se na način koji osigurava da se društvo uskladi s člankom 101. stavkom 3.

U okolnostima određenima u stavku 1. točki (c), kapitalni dodatak razmjeran je značajnim rizicima koji proizlaze iz nedostataka koji su doveli do odluke nadzornog tijela da odredi taj dodatak.

U okolnostima određenima u stavku 1. točki (d), kapitalni dodatak razmjeran je značajnim rizicima koji proizlaze iz odstupanja iz tog stavka.

▼B

3.  U slučajevima iz točaka (b) i (c) stavka 1., nadzorno tijelo osigurava da društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje poduzme sve napore kako bi otklonilo nedostatke koji su doveli do uvođenja kapitalnog dodatka.

4.  Nadzorno tijelo preispituje kapitalni dodatak iz stavka 1. najmanje jedanput godišnje, a on se ukida kad društvo otkloni nedostatke koji su doveli do njegovog uvođenja.

5.  Potrebni solventni kapital zajedno s uvedenim kapitalnim dodatkom zamjenjuje neodgovarajući potrebni solventni kapital.

Bez obzira na prvi podstavak, potrebni solventni kapital ne uključuje kapitalni dodatak uveden u skladu sa stavkom 1. točkom (c) za potrebe izračuna dodatka za rizik iz članka 77. stavka 5.

▼M5

6.  Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 301.a kojima pobliže propisuje pojedinosti u pogledu okolnosti u kojima se može uvesti kapitalni dodatak.

7.  Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 301.a kojima pobliže propisuje pojedinosti u pogledu metodologija za izračun kapitalnih dodataka.

8.  Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti primjene u vezi s ovim člankom, EIOPA izrađuje nacrte provedbenih tehničkih standarda o postupcima donošenja odluka o utvrđivanju, izračunavanju i uklanjanju kapitalnih dodataka.

EIOPA Komisiji podnosi navedene nacrte provedbenih tehničkih standarda do 30. rujna 2015.

Komisiji se dodjeljuje ovlast donošenja provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. uredbe (EU) br. 1094/2010.

▼B

Članak 38.

Nadzor nad izdvojenim funkcijama i djelatnostima

1.  Ne dovodeći u pitanje članak 49., države članice osiguravaju da društva za osiguranje i društva za reosiguranje koja izdvajaju neku funkciju ili djelatnost osiguranja odnosno reosiguranja poduzmu potrebne mjere kako bi osigurala da su ispunjeni sljedeći uvjeti:

2.  Država članica u kojoj se nalazi pružatelj usluga dopušta nadzornim tijelima društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje da sama ili preko posredovanja osoba koje imenuju za tu svrhu obavljaju izravne nadzore u prostorima pružatelja usluga. ►C2  Nadzorno tijelo društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje obavješćuje odgovarajuće tijelo države članice pružatelja usluga prije obavljanja izravnog nadzora. ◄ U slučaju kad se radi o nenadziranom subjektu, odgovarajuće tijelo je nadzorno tijelo.

Nadzorna tijela države članice društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje mogu te izravne nadzore prenijeti na nadzorna tijela države članice u kojoj se nalazi pružatelj usluga.

▼M5

Kada nadzorno tijelo obavijesti odgovarajuće tijelo države članice pružatelja usluge o namjeri da provede izravan nadzor u skladu s ovim stavkom, ili kada ono provede izravan nadzor u skladu s prvim podstavkom pri čemu to nadzorno tijelo nije u mogućnosti ili mu je zabranjeno ostvarivanje prava na provedbu tog izravnog nadzora, nadzorno tijelo može predmet uputiti EIOPA-i i zatražiti njezinu pomoć u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1094/2010. U tom slučaju, EIOPA može djelovati u skladu s ovlastima koje su joj dodijeljene tim člankom.

U skladu s člankom 21. Uredbe (EU) br. 1094/2010, EIOPA je ovlaštena sudjelovati u izravnom nadzoru ako ga zajedno provode dva nadzorna tijela ili više njih.

▼B

Članak 39.

Prijenos portfelja

1.  Pod uvjetima koji su propisani u nacionalnom zakonodavstvu, države članice dopuštaju društvima za osiguranje i društvima za reosiguranje čije se sjedište nalazi na njihovom državnom području da svoj ukupni portfelj ugovora ili dio svojeg portfelja ugovora koji su sklopljeni na temelju prava poslovnog nastana ili na temelju slobode pružanja usluga prenesu na društvo preuzimatelja koje je osnovano u Zajednici.

Takav se prijenos dopušta samo ako nadzorna tijela matične države članice društva preuzimatelja potvrde da, uzimajući u obzir prijenos portfelja, društvo preuzimatelj ima potrebna prihvatljiva vlastita sredstva za pokriće potrebnog solventnog kapitala iz prvog stavka članka 100.

2.  U slučaju društava za osiguranje primjenjuju se stavci 3. do 6.

3.  Kad podružnica namjerava prenijeti ukupni portfelj ugovora ili jedan njegov dio, potrebno je zatražiti savjet države članice u kojoj se nalazi ta podružnica.

4.  U okolnostima iz stavaka 1. i 3., nadzorna tijela matične države članice društva za osiguranje koje obavlja prijenos dopuštaju taj prijenos nakon što dobiju suglasnost od tijela države članice u kojoj su ugovori sklopljeni na temelju prava poslovnog nastana ili na temelju slobode pružanja usluga.

5.  Tijela države članice od kojih je zatražen savjet daju svoje mišljenje ili suglasnost tijelima matične države članice društva za osiguranje koje obavlja prijenos u roku od tri mjeseca od dana zaprimanja zahtjeva za davanje savjeta.

Ako u tom roku tijela od kojih je zatražen savjet ne daju nikakav odgovor, smatra se da su dale svoju prešutnu suglasnost.

6.  Prijenos portfelja koji je dopušten u skladu sa stavcima od 1. do 5. objavljuje se prije ili nakon dobivanja dopuštenja, kako je propisano nacionalnim pravom matične države članice, države članice u kojoj se nalazi rizik ili države članice obveze.

Ovi prijenosi automatski vrijede za ugovaratelje osiguranja, osigurane osobe i bilo koje osobe koje imaju prava i obveze koje proizlaze iz prenesenih ugovora.

Prvi i drugi podstavak ovog stavka ne utječu na pravo države članice da ugovarateljima osiguranja da mogućnost otkazivanja ugovora u određenom roku nakon prijenosa.

POGLAVLJE IV.

Uvjeti kojima se uređuje poslovanje

Odjeljak 1.

Odgovornost upravnog, upravljačkog ili nadzornog organa

Članak 40.

Odgovornost upravnog, upravljačkog ili nadzornog organa

Države članice osiguravaju da upravni, upravljački ili nadzorni organ društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje ima krajnju odgovornost za to da je predmetno društvo usklađeno sa zakonima i drugim propisima donesenim u skladu s ovom Direktivom.

Odjeljak 2.

Sustav upravljanja

Članak 41.

Opći zahtjevi u vezi upravljanja

1.  Države članice zahtijevaju da sva društva za osiguranje i društva za reosiguranje uspostave učinkovit sustav upravljanja koji osigurava upravljanje poslovima pažnjom dobrog stručnjaka.

Taj sustav uključuje barem odgovarajuću preglednu organizacijsku strukturu s jasnom podjelom i odgovarajućom podjelom odgovornosti te učinkovit sustav kojim se osigurava dostavljanje informacija. On uključuje usklađenost sa zahtjevima iz članaka 42. do 49.

Sustav upravljanja podliježe redovitom unutarnjem pregledu.

2.  Sustav upravljanja razmjeran je prirodi, opsegu i složenosti poslova društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje.

3.  Društva za osiguranje i društva za reosiguranje imaju pisana pravila koja se odnose barem na upravljanje rizicima, unutarnju kontrolu, unutarnju reviziju i, prema potrebi, izdvajanje poslova. Društva osiguravaju da se ta pravila provode.

Ta pisana pravila pregledavaju se najmanje jedanput godišnje. Ona podliježu dobivanju prethodnog odobrenja upravnog, upravljačkog ili nadzornog organa i prilagođavaju se u slučaju bilo koje značajne promjene u sustavu ili u određenom području.

4.  Društva za osiguranje i društva za reosiguranje poduzimaju razumne mjere kako bi osigurala kontinuirano i redovito obavljanje svojih djelatnosti, uključujući i stvaranje planova za slučaj nepredviđenih okolnosti. S tim ciljem, društvo upotrebljava primjerene i proporcionalne sustave, izvore i postupke.

5.  Nadzorna tijela imaju primjerena sredstva, metode i ovlasti za provjeravanje sustava upravljanja društava za osiguranje i društava za reosiguranje i za vrednovanje novonastalih rizika koje su utvrdila ta društva, a koji bi mogli utjecati na njihovu financijsku stabilnost.

Države članice osiguravaju da nadzorna tijela imaju potrebne ovlasti da zahtijevaju da se sustavi upravljanja poboljšaju i ojačaju kako bi se osigurala usklađenost sa zahtjevima iz članaka 42. do 49.

Članak 42.

Zahtjevi vezani uz poslovni ugled i iskustvo osoba koje učinkovito upravljaju društvom ili imaju druge ključne funkcije

1.  Društva za osiguranje i društva za osiguranje osiguravaju da sve osobe koje učinkovito upravljaju društvom ili imaju druge ključne funkcije u svakom trenutku ispunjavaju sljedeće zahtjeve:

2.  Društva za osiguranje i društva za reosiguranje obavješćuju nadzorno tijelo o svim promjenama u identitetu osoba koje učinkovito upravljaju društvom ili su odgovorne za druge ključne funkcije, zajedno sa svim informacijama koje su potrebne za procjenu poslovnog ugleda i iskustva novih osoba imenovanih za upravljanje društvom.

3.  Društva za osiguranje i društva za reosiguranje obavješćuju svoje nadzorno tijelo ako je bilo koja od osoba iz stavaka 1. i 2. zamijenjena zbog toga što više ne ispunjava zahtjeve iz stavka 1.

Članak 43.

Dokaz dobrog ugleda

1.  Ako država članica zahtijeva od svojih državljana dokaz dobrog ugleda, dokaz da u prošlosti nisu bili u stečaju, ili oba dokaza, tada ta država članica kao dovoljan dokaz za državljane drugih država članica prihvaća podnošenje izvatka iz sudskog registra ili, ako takav registar ne postoji, istovjetne isprave koju je izdalo nadležno sudsko ili upravno tijelo matične države članice ili države članice iz koje dolazi strani državljanin, koji dokazuje da su ispunjeni navedeni zahtjevi.

2.  Ako matična država članica ili država članica iz koje dolazi strani državljanin ne izdaje dokument iz stavka 1., tu ispravu može nadomjestiti izjava pod prisegom – ili u državama članicama u kojima izjava pod prisegom nije predviđena, svečana izjava – koju predmetni strani državljanin daje pred nadležnim sudskim ili upravnim tijelom ili, ako je primjereno, pred bilježnikom matične države članice ili države članice iz koje dolazi taj strani državljanin.

To tijelo odnosno bilježnik izdaje potvrdu kojom ovjerava autentičnost izjave pod prisegom ili svečanom izjavom.

Izjava iz prvog podstavka koja se odnosi na to da u prošlosti osoba nije bila u stečaju, može se dati i pred nadležnim profesionalnim ili strukovnim tijelom predmetne države članice.

3.  Isprave i potvrde iz stavaka 1. i 2. ne mogu se podnijeti nakon što prođe više od tri mjeseca od dana njihova izdavanja.

4.  Države članice određuju tijela nadležna za izdavanje isprava iz stavaka 1. i 2. i o tome odmah obavješćuju druge države članice i Komisiju.

Svaka država članica također obavješćuje druge države članice i Komisiju o institucijama ili tijelima kojima se trebaju dostaviti isprave iz stavaka 1. i 2. kao podloga zahtjevu za obavljanje djelatnosti iz članka 2. na državnom području te države članice.

Članak 44.

Upravljanje rizicima

1.  Društva za osiguranje i društva za reosiguranje imaju uspostavljen učinkovit sustav upravljanja rizicima koji obuhvaća strategije, procese i postupke izvješćivanja koji su potrebni za utvrđivanje, mjerenje i praćenje rizika, upravljanje rizicima i kontinuirano izvješćivanje, na pojedinačnoj i grupnoj osnovi, o rizicima kojima su izložena ili bi mogla biti izložena te o međusobnoj ovisnosti tih rizika.

Sustav upravljanja rizicima je učinkovit i dobro integriran u organizacijsku strukturu i postupke odlučivanja društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje te na primjeren način uzima u obzir osobe koje učinkovito upravljaju društvom ili imaju druge ključne funkcije.

2.  Sustav upravljanja rizicima pokriva rizike koji se uključuju u izračun potrebnog solventnog kapitala iz članka 101. stavka 4. kao i rizike koji nisu uključeni ili nisu u potpunosti uključeni u taj izračun.

Sustav upravljanja rizicima pokriva najmanje sljedeća područja:

Pisana pravila o upravljanju rizicima iz članka 41. stavka 3. obuhvaćaju pravila koja se odnose na točke (a) do (f) drugog podstavka ovog stavka.

▼M5

Kada društva za osiguranje ili društva za reosiguranje primijene uravnoteženu prilagodbu iz članka 77.b ili prilagodbu zbog volatilnosti iz članka 77.d, ona uspostavljaju plan likvidnosti koji predviđa ulazne i izlazne novčane tokove u odnosu na imovinu i obveze koji podliježu tim prilagodbama.

2a.  U pogledu upravljanja imovinom i obvezama, društva za osiguranje i društva za reosiguranje redovito ocjenjuju:

Društva za osiguranje i društva za reosiguranje jedanput godišnje podnose procjene iz prvog podstavka točaka (a), (b) i (c) nadzornom tijelu u sklopu informacija o kojima izvješćuju nadzorno tijelo na temelju članka 35. Kada bi smanjenje uravnotežene prilagodbe ili prilagodbe zbog volatilnosti na nulu rezultiralo neusklađenošću s potrebnim solventnim kapitalom, društvo također podnosi analizu mjera koje se mogu poduzeti u takvim situacijama kako bi se ponovno uspostavila razina financiranja vlastitih sredstava prihvatljivih za potrebni solventni kapital ili kako bi se smanjio profil rizičnosti i obnovila usklađenost s potrebnim solventnim kapitalom.

Kada je primijenjena prilagodba zbog volatilnosti iz članka 77.d, pisana pravila o upravljanju rizicima iz članka 41. stavka 3. obuhvaćaju pravila o kriterijima za primjenu prilagodbe zbog volatilnosti.

▼B

3.  U pogledu rizika ulaganja, društva za osiguranje i društva za reosiguranje moraju dokazati da su usklađena s poglavljem VI. odjeljkom 6.

4.  Društva za osiguranje i društva za reosiguranje imaju funkciju upravljanja rizicima koja je strukturirana na način koji olakšava provedbu sustava upravljanja rizicima.

▼M5

4.a  Kako bi izbjegla prekomjerno oslanjanje na vanjske institucije za procjenu kreditnog rizika prilikom primjene procjene kreditnog rizika u izračunu tehničkih pričuva i potrebnog solventnog kapitala, društva za osiguranje i društva za reosiguranje procjenjuju primjerenost tih vanjskih procjena kreditnog rizika u sklopu svog upravljanja rizikom primjenom dodatnih procjena, gdje god su one u praksi moguće, s ciljem izbjegavanja bilo kakve automatske ovisnosti o vanjskim procjenama.

Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti primjene ovog stavka, EIOPA izrađuje nacrte provedbenih tehničkih standarda o postupcima za procjene vanjskih procjena kreditnog rizika.

EIOPA Komisiji podnosi navedene nacrte provedbenih tehničkih standarda do 30. lipnja 2015.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz drugog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1094/2010.

▼B

5.  Za društva za osiguranje i društva za reosiguranje koja upotrebljavaju djelomičan ili potpun unutarnji model koji je odobren u skladu s odredbama članaka 112. i 113., funkcija upravljanja rizicima pokriva sljedeće dodatne zadatke:

Članak 45.

Vlastita procjena rizika i solventnosti

1.  U sklopu svojeg sustava upravljanja rizicima svako društvo za osiguranje i društvo za reosiguranje obavlja vlastitu procjenu rizika i solventnosti.

Ta procjena obuhvaća najmanje sljedeće:

2.  U smislu stavka 1. točke (a), predmetno društvo ima uspostavljene postupke koji su razmjerni prirodi, opsegu i složenosti rizika prisutnih u njegovom poslovanju i koji mu omogućavaju da primjereno utvrđuje i procjenjuje rizike s kojima se suočava kratkoročno i dugoročno te kojima je izloženo ili bi moglo biti izloženo. Društvo prikazuje metode upotrijebljene u toj procjeni.

▼M5

2.a  Kada društvo za osiguranje ili društvo za reosiguranje primijeni uravnoteženu prilagodbu iz članka 77.b, prilagodbu zbog volatilnosti iz članka 77.d ili prijelazne mjere iz članaka 308.c i 308.d, ono provodi procjenu usklađenosti s potrebnim kapitalom iz stavka 1. točke (b) uzimajući i ne uzimajući u obzir te prilagodbe i prijelazne mjere.

▼B

3.  U slučaju iz stavka 1. točke (c), kad se upotrebljava unutarnji model, procjena se obavlja zajedno s ponovnom kalibracijom koja pretvara vrijednosti unutarnjeg rizika u mjeru rizika i kalibraciju potrebnog solventnog kapitala.

4.  Vlastita procjena rizika i solventnosti sastavni je dio poslovne strategije i kontinuirano se uzima u obzir u donošenju strateških odluka društva.

5.  Društva za osiguranje i društva za reosiguranje obavljaju procjenu iz stavka 1. redovito i bez odgađanja nakon svake značajne promjene u njihovom profilu rizičnosti.

6.  Društva za osiguranje i društva za reosiguranje obavješćuju nadzorna tijela o rezultatima svake vlastite procjene rizika i solventnosti u sklopu informacija kojima izvješćuju nadzorno tijelo na temelju članka 35.

7.  Vlastita procjena rizika i solventnosti ne služi za izračunavanje potrebnog kapitala. Potrebni solventni kapital prilagođava se samo u skladu s odredbama članaka 37., 231. do 233. i 238.

Članak 46.

Unutarnja kontrola

1.  Društva za osiguranje i društva za reosiguranje imaju uspostavljen učinkovit sustav unutarnje kontrole.

Taj sustav uključuje najmanje upravne i računovodstvene postupke, okvir unutarnje kontrole, primjerene sustave izvješćivanja na svim razinama društva te funkciju praćenja usklađenosti.

2.  Funkcija praćenja usklađenosti uključuje savjetovanje upravnog, upravljačkog ili nadzornog organa o usklađenosti sa zakonima i drugim propisima donesenim u skladu s ovom Direktivom. Ona uključuje i procjenu mogućeg učinka bilo kojih promjena u pravnom okružju na poslovanje predmetnog društva te utvrđivanje i procjenu rizika usklađenosti.

Članak 47.

Unutarnja revizija

1.  Društva za osiguranje i društva za reosiguranje osiguravaju učinkovitu funkciju unutarnje revizije.

Funkcija unutarnje revizije uključuje vrednovanje primjerenosti i učinkovitosti sustava unutarnje kontrole i drugih elemenata sustava upravljanja.

2.  Funkcija unutarnje revizije objektivna je i neovisna o funkciji poslovanja.

3.  O svim nalazima i preporukama unutarnje revizije obavješćuje se upravni, upravljački ili nadzorni organ koje određuje mjere koje treba poduzeti s obzirom na svaki nalaz i preporuku unutarnje revizije i osigurava provedbu tih mjera.

Članak 48.

Aktuarska funkcija

1.  Društva za osiguranje i društva za reosiguranje osiguravaju učinkovitu aktuarsku funkciju koja:

2.  Aktuarsku funkciju obavljaju osobe koje posjeduju znanje o aktuarskoj i financijskoj matematici koje je razmjerno prirodi, opsegu i složenosti rizika prisutnih u poslovanju društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje i koje mogu dokazati svoje relevantno iskustvo u vezi s važećim strukovnim i drugim standardima.

Članak 49.

Izdvajanje poslova

1.  Države članice osiguravaju da društva za osiguranje i društva za reosiguranje ostanu u potpunosti odgovorna za ispunjavanje svih svojih obveza na temelju ove Direktive kad izdvajaju funkcije ili bilo koje djelatnosti osiguranja odnosno reosiguranja.

2.  Izdvajanje ključnih ili važnih poslovnih funkcija odnosno djelatnosti ne može se odvijati na način koji bi mogao dovesti do:

3.  Društva za osiguranje i društva za reosiguranje pravodobno obavješćuju nadzorna tijela prije izdvajanja ključnih ili važnih funkcija odnosno djelatnosti kao i o svim naknadnim značajnim promjenama s obzirom na te funkcije ili djelatnosti.

▼M5

Članak 50.

Delegirani akti i regulatorni tehnički standardi

1.  Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 301.a kojima pobliže određuje:

2.  Kako bi osigurala dosljednu usklađenost u pogledu ovog odjeljka, EIOPA izrađuje, podložno članku 301.b, nacrte regulatornih tehničkih standarda kojima pobliže određuje:

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1094/2010.

3.  Kako bi osigurala dosljednu usklađenost u odnosu na procjenu iz članka 45. stavka 1. točke (a), EIOPA, podložno članku 301.b, izrađuje nacrte regulatornih tehničkih standarda kojima pobliže određuje elemente te procjene.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1094/2010.

▼B

Odjeljak 3.

Javna objava

Članak 51.

Izvješće o solventnosti i financijskom stanju: sadržaj

1.  Države članice, uzimajući u obzir informacije iz stavka 3. i načela iz stavka 4. članka 35. zahtijevaju da društva za osiguranje i društva za reosiguranje svake godine javno objavljuju izvješće o svojoj solventnosti i financijskom stanju.

To izvješće sadržava sljedeće informacije u cijelosti ili putem pozivanja na informacije koje su po svojoj prirodi i opsegu istovjetne, a bile su javno objavljene u skladu s drugim pravnim ili regulatornim zahtjevima:

▼M5

1.a  Kada je primijenjena uravnotežena prilagodba iz članka 77.b, opis iz stavka 1. točke (d) uključuje opis uravnotežene prilagodbe i portfelja obveza i dodijeljene imovine na koje je primijenjena uravnotežena prilagodba, kao i kvantifikaciju utjecaja promjene uravnotežene prilagodbe financijskog položaja društva na nulu.

Opis iz stavka 1. točke (d) također uključuje izjavu o tome je li društvo koristilo prilagodbu zbog volatilnosti iz članka 77.d, kao i kvantifikaciju utjecaja promjene prilagodbe zbog volatilnosti financijskog položaja društva na nulu.

▼B

2.  Opis iz točke (e) podtočke i. stavka 1. uključuje analizu svih značajnih promjena u usporedbi s prethodnim izvještajnim razdobljem te objašnjenje svih većih razlika u vezi s vrijednošću tih stavaka u financijskim izvještajima, te kratak opis prenosivosti kapitala.

Objava potrebnog solventnog kapitala iz točke (e), podtočke ii. stavka 1. zasebno pokazuje iznos izračunan u skladu s poglavljem VI. odjeljkom 4. pododjeljcima 2. i 3. i kapitalni dodatak koji je uveden u skladu s člankom 37. ili učinak drugih specifičnih parametara koje društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje mora upotrebljavati u skladu s člankom 110., zajedno sa sažetim informacijama o njegovoj opravdanosti od strane predmetnog nadležnog tijela.

▼M5

Ipak, ne dovodeći u pitanje bilo koju objavu koja je obvezna u skladu s drugim pravnim ili regulatornim zahtjevima, države članice mogu predvidjeti da se, iako je ukupni potrebni solventni kapital iz stavka 1. točke (e) podtočke ii. objavljen, kapitalni dodatak ili učinak specifičnih parametara koje društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje mora upotrebljavati u skladu s člankom 110. ne moraju zasebno objavljivati u prijelaznom razdoblju koje završava najkasnije 31. prosinca 2020.

▼B

Objava potrebnog solventnog kapitala uključuje, prema potrebi, naznaku da je njegov krajnji iznos još uvijek predmet nadzorne procjene.

▼M5

Članak 52.

Informacije za Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje i njegova izvješća

1.  Ne dovodeći u pitanje članak 35. Uredbe (EU) br. 1094/2010, države članice zahtijevaju od nadzornih tijela da jedanput godišnje EIOPA-i osiguraju sljedeće informacije:

2.  EIOPA svake godine objavljuje sljedeće informacije:

3.  EIOPA dostavlja informacije iz stavka 2. Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji, zajedno s izvješćem u kojemu je prikazan stupanj usklađenosti nadzora u uporabi kapitalnih dodataka između nadzornih tijela u različitim državama članicama.

▼B

Članak 53.

Izvješće o solventnosti i financijskom stanju: primjenjiva načela

1.  Nadzorna tijela društvima za osiguranje i društvima za reosiguranje dopuštaju da ne objave informacije kad:

2.  Kad nadzorno tijelo dopušta neobjavljivanje informacija, društva to navode u svojem izvješću o solventnosti i financijskom stanju te navode razloge za to.

3.  Nadzorna tijela dopuštaju društvima za osiguranje i društvima za reosiguranje da upotrijebe javne objave ili da se pozovu na javne objave koje su napravljene u okviru drugih pravnih ili regulatornih zahtjeva pod uvjetom da su te objave po svojoj prirodi i opsegu istovjetne informacijama koje se zahtijevaju u članku 51.

4.  Stavci 1. i 2. ne primjenjuju se na informacije iz članka 51. stavka 1. točke (e).

Članak 54.

Izvješće o solventnosti i financijskom stanju: ažuriranje i dodatne dobrovoljne informacije

1.  U slučaju bilo kakve veće promjene koja značajno utječe na relevantnost informacija objavljenih u skladu s odredbama članaka 51. i 53., društva za osiguranje i društva za reosiguranje objavljuju odgovarajuće informacije o prirodi i učincima te veće promjene.

U smislu prvog podstavka, većim promjenama smatraju se najmanje:

U pogledu točke (a) drugoga podstavka, nadzorna tijela zahtijevaju da predmetno društvo odmah objavi iznos neusklađenosti, zajedno s objašnjenjem njezinih uzroka i posljedica, uključujući bilo kakve poduzete mjere za poboljšanje stanja. Ako, usprkos tome što se kratkoročni financijski plan u početku smatrao realnim, neusklađenost s minimalnim potrebnim kapitalom nije riješena tri mjeseca nakon što je utvrđeno njezino postojanje, ta se neusklađenost objavljuje na kraju tog razdoblja, zajedno s objašnjenjem njezinih uzroka i posljedica, uključujući bilo kakve poduzete mjere za poboljšanje stanja kao i daljnje planirane mjere za poboljšanje stanja.

U pogledu točke (b) drugog podstavka, nadzorna tijela zahtijevaju da predmetno društvo odmah objavi iznos neusklađenosti, zajedno s objašnjenjem njezinih uzroka i posljedica, uključujući bilo kakve poduzete mjere za poboljšanje stanja. Ako, usprkos tome što se plan oporavka u početku smatrao realnim, značajna neusklađenost s potrebnim solventnim kapitalom nije riješena šest mjeseci nakon što je utvrđeno njezino postojanje, ta se neusklađenost objavljuje na kraju tog razdoblja, zajedno s objašnjenjem njezinih uzroka i posljedica, uključujući bilo kakve poduzete mjere za poboljšanje stanja kao i daljnje planirane mjere za poboljšanje stanja.

2.  Društva za osiguranje i društva za reosiguranje mogu dobrovoljno objaviti sve informacije ili objašnjenja o svojoj solventnosti i financijskom stanju, a čija objava nije obvezna prema odredbama članaka 51. i 53. i stavka 1. ovog članka.

Članak 55.

Izvješće o solventnosti i financijskom stanju: pravila i odobrenje

1.  Države članice zahtijevaju da društva za osiguranje i društva za reosiguranje imaju uspostavljene odgovarajuće sustave i strukture da ispune zahtjeve iz članaka 51. i 53. te članka 54. stavka 1., kao i pisana pravila koja osiguravaju kontinuiranu prikladnost svih informacija koje se objavljuju u skladu s odredbama članaka 51., 53. i 54.

2.  Izvješće o solventnosti i financijskom stanju podliježe odobrenju upravnog, upravljačkog ili nadzornog organa društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje i objavljuje se nakon tog odobrenja.

▼M5

Članak 56.

Izvješće o solventnosti i financijskom stanju: delegirani akti i provedbeni tehnički standardi

Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 301.a kojima se pobliže određuju informacije koje moraju biti objavljene i rokovi za godišnje objavljivanje informacija u skladu s odjeljkom 3.

Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti primjene ovog odjeljka, EIOPA izrađuje nacrte provedbenih tehničkih standarda o postupcima, formatima i predlošcima.

EIOPA Komisiji podnosi navedene nacrte provedbenih tehničkih standarda do 30. lipnja 2015.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz drugog stavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1094/2010.

▼B

Odjeljak 4.

Kvalificirani udjeli

Članak 57.

Stjecanja

1.  Države članice zahtijevaju da sve fizičke odnosno pravne osobe ili takve osobe koje djeluju zajednički (namjeravani stjecatelj) koje su donijele odluku da izravno ili neizravno steknu kvalificirani udjel u društvu za osiguranje odnosno društvu za reosiguranje ili da dodatno povećaju izravno ili neizravno taj kvalificirani udjel u društvu za osiguranje odnosno društvu za reosiguranje na temelju čega bi njihov udjel u glasačkim pravima ili kapitalu bio jednak ili veći od 20 %, 30 % ili 50 % ili takav da bi društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje postalo njihovo društvo kći (namjeravano stjecanje), prvo u pisanom obliku obavijeste nadzorna tijela društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje u kojemu žele steći ili povećati kvalificirani udjel te navedu veličinu namjeravanog udjela i odgovarajuće informacije iz članka 59. stavka 4. Države članice ne moraju primjenjivati prag od 30 % kad, u skladu s člankom 9. stavkom 3. točkom (a) Direktive 2004/109/EZ primjenjuju prag jedne trećine.

2.  Države članice zahtijevaju da sve fizičke odnosno pravne osobe koje su donijele odluku da izravno ili neizravno otuđe kvalificirani udjel u društvu za osiguranje odnosno društvu za reosiguranje prvo u pisanom obliku obavijeste nadzorna tijela matične države članice te navedu veličinu udjela te osobe nakon namjeravanog otpuštanja. Ta osoba isto tako obavješćuje nadzorna tijela o odluci da smanji svoj kvalificirani udjel tako da bi se zbog toga njezin udjel u glasačkim pravima ili kapitalu smanjio ispod 20 %, 30 % ili 50 % ili tako da društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje više ne bi bilo društvo kći te osobe. Države članice ne moraju primjenjivati prag od 30 % kad, u skladu s člankom 9. stavkom 3. točkom (a) Direktive 2004/109/EZ primjenjuju prag jedne trećine.

Članak 58.

Razdoblje procjene

1.  Nadzorna tijela odmah, a u svakom slučaju u roku od dva radna dana od dana zaprimanja obavijesti koja je zahtijevana u skladu s člankom 57. stavkom 1., kao i nakon mogućeg naknadnog zaprimanja informacija iz stavka 2., namjeravanom stjecatelju izdaju pisanu potvrdu o zaprimanju obavijesti.

Nadzorna tijela u roku od najviše 60 radnih dana od dana izdavanja pisane potvrde o zaprimanju obavijesti i svih isprava koje države članice zahtijevaju da budu priložena uz obavijest na temelju popisa iz članka 59. stavka 4. (razdoblje procjene), obavljaju procjenu iz članka 59. stavka 1. (procjena).

Pri izdavanju potvrde o zaprimanju obavijesti, nadzorna tijela obavješćuju namjeravanog stjecatelja o danu isteka razdoblja procjene.

2.  Nadzorna tijela mogu, ako je potrebno, tijekom razdoblja procjene, ali najkasnije do pedesetog radnog dana razdoblja procjene, zahtijevati dodatne informacije koje su potrebne za završetak procjene. Taj zahtjev je u pisanom obliku i u njemu je navedeno koje su dodatne informacije potrebne.

U razdoblju između dana na koji su nadzorna tijela zahtijevala informacije i dana zaprimanja odgovora namjeravanog stjecatelja na taj zahtjev razdoblje procjene se prekida. Taj prekid ne može biti dulji od 20 radnih dana. Razdoblje procjene se ne prekida ako nadzorna tijela u skladu s vlastitom prosudbom zahtijevaju daljnje dopunjavanje ili pojašnjenje informacija.

3.  Nadzorna tijela mogu produljiti prekid iz drugog podstavka stavka 2. na 30 radnih dana ako je namjeravani stjecatelj:

4.  Ako se nadzorna tijela nakon završetka procjene odluče usprotiviti namjeravanom stjecanju, o tome u pisanom obliku obavješćuju namjeravanog stjecatelja i navode razloge za to u roku od dva radna dana, a prije kraja isteka razdoblja procjene. Podložno nacionalnom zakonodavstvu, primjerena izjava o razlozima za donošenje takve odluke može se staviti na raspolaganje javnosti na zahtjev namjeravanog stjecatelja. To ne sprečava državu članicu da nadzornim tijelima dopusti takvu objavu i bez zahtjeva namjeravanog stjecatelja.

5.  Ako se nadzorna tijela u pisanom obliku ne usprotive namjeravanom stjecanju u roku razdoblja procjene, smatra se da je stjecanje odobreno.

6.  Nadzorna tijela mogu odrediti najduže razdoblje za zaključivanje namjeravanog stjecanja i produljiti ga prema potrebi.

7.  Države članice ne smiju uvesti zahtjeve za obavješćivanje nadzornih tijela o izravnom ili neizravnom stjecanju glasačkih prava ili udjela u kapitalu te zahtjeve o odobrenju takvih stjecanja od strane nadzornih tijela koji su stroži od onih iz ove Direktive.

▼M5

8.  Kako bi se osigurala dosljedna usklađenost u odnosu na ovaj odjeljak, EIOPA može izraditi nacrte regulatornih tehničkih standarda radi utvrđivanja detaljnog popisa informacija iz članka 59. stavka 4. koje namjeravani stjecatelji moraju uključiti u svoju obavijest, ne dovodeći u pitanje članak 58. stavak 2.

Kako bi se osigurala dosljedna usklađenost u odnosu na ovaj odjeljak i uzeo u obzir budući razvoj događaja, EIOPA, podložno članku 301.b, izrađuje nacrte regulatornih tehničkih standarda kojima određuje prilagodbe kriterija navedenih u članku 59. stavku 1.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog i drugog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1094/2010.

9.  Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti primjene ove Direktive, EIOPA može izraditi nacrte provedbenih tehničkih standarda o postupcima, obrascima i modelima u vezi s postupkom savjetovanja između relevantnih nadzornih tijela kako je navedeno u članku 60.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1094/2010.

▼B

Članak 59.

Procjena

1.  Pri procjenjivanju obavijesti iz članka 57. stavka 1. i informacija iz članka 58. stavka 2., nadzorna tijela radi osiguranja upravljanja pažnjom dobrom stručnjaka društvom za osiguranje odnosno društvom za reosiguranje u kojemu je namjeravano stjecanje, te uzimajući u obzir vjerojatan utjecaj namjeravanog stjecatelja na društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje procjenjuju primjerenost namjeravanog stjecatelja i financijsku stabilnost namjeravanog stjecanja prema sljedećim kriterijima:

2.  Nadzorna tijela mogu se usprotiviti namjeravanom stjecanju samo ako za to postoje opravdani razlozi na temelju kriterija iz stavka 1. ili ako su informacije koje je dao namjeravani stjecatelj nepotpune.

3.  Države članice ne smiju uvesti prethodne uvjete u vezi s visinom udjela koji se mora steći niti smiju dopustiti svojim nadzornim tijelima da namjeravano stjecanje preispituju s osnova ekonomskih potreba tržišta.

4.  Države članice stavljaju na raspolaganje javnosti popis u kojemu su navedene informacije koje su potrebne za obavljanje procjene i koje se nadzornim tijelima moraju dati istodobno s obavijesti iz članka 57. stavka 1. Opseg zahtijevanih informacija mora biti razmjeran i prilagođen prirodi namjeravanog stjecatelja i namjeravanog stjecanja. Države članice ne smiju zahtijevati informacije koje nisu značajne za razboritu procjenu.

5.  Bez obzira na članak 58. stavke 1., 2. i 3., kad nadzorno tijelo zaprimi obavijest o dva ili više zahtjeva za stjecanje ili povećanje kvalificiranog udjela u istom društvu za osiguranje odnosno društvu za reosiguranje, prema svim namjeravanim stjecateljima odnosi se na jednak način.

Članak 60.

Stjecanja od strane reguliranih financijskih društava

1.  Odgovarajuća nadzorna tijela međusobno se o svemu savjetuju pri obavljanju procjene ako je namjeravani stjecatelj:

2.  Nadzorna tijela bez neopravdanog odlaganja međusobno dostavljaju sve informacije koje su bitne ili značajne za procjenu. U vezi s tim, nadzorna tijela međusobno na zahtjev dostavljaju sve značajne informacije i na vlastitu inicijativu dostavljaju sve bitne informacije. U odluci nadzornog tijela koje je izdalo odobrenje društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje u kojem je namjeravano stjecanje navode se svi stavovi i izdvojena mišljenja koje je iznijelo nadzorno tijelo nadležno za namjeravanog stjecatelja.

Članak 61.

Informacije koje nadzornim tijelima daje društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje

Društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje obavješćuje nadzorno tijelo svoje matične države članice kad sazna za bilo koje stjecanje ili otpuštanje udjela u svojem kapitalu zbog kojega su ti udjeli premašili bilo koji prag iz članka 57. i članka 58. stavaka 1. do 7. ili se smanjili ispod tih pragova.

Društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje isto tako najmanje jedanput godišnje obavješćuje nadzorno tijelo svoje matične države članice o imenima dioničara i članova koji imaju kvalificirane udjele te o veličinama tih udjela, na način na koji su primjerice iskazani u informacijama koje se dobivaju na godišnjim glavnim skupštinama dioničara ili članova ili kako su iskazani radi usklađenosti s propisima o društvima koja su uvrštena na burzu.

Članak 62.

Kvalificirani udjeli, ovlasti nadzornog tijela

Države članice zahtijevaju da u slučaju kad je vjerojatno da bi utjecaj koji imaju osobe iz članka 57. mogao naškoditi upravljanju pažnjom dobrom stručnjaka društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje, nadzorno tijelo matične države članice tog društva u kojemu se želi steći ili povećati kvalificirani udjel poduzme primjerene mjere kako bi prekinula to stanje. Te mjere mogu na primjer obuhvaćati zabrane, kazne za direktore i rukovoditelje, ili suspenziju glasačkih prava na temelju dionica koje imaju predmetni dioničari ili članovi.

Slične mjere primjenjuju se na fizičke ili pravne osobe koje ne ispune obvezu obavješćivanja iz članka 57.

Kad je udjel stečen usprkos protivljenju nadzornih tijela, države članice, bez obzira na druge sankcije koje se mogu donijeti, propisuju:

Članak 63.

Glasačka prava

U smislu ovog odjeljka, u obzir se uzimaju glasačka prava iz članaka 9. i 10. Direktive 2004/109/EZ, kao i uvjeti o udruživanju tih prava propisani u članku 12. stavku 4. i 5. te Direktive.

Države članice ne uzimaju u obzir glasačka prava ili dionice koje investicijska društva ili kreditne institucije drže kao rezultat pružanja investicijske usluge provedbe ponude, i/ili prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa uključenih u točku 6. dijela A Priloga I. Direktivi 2004/39/EZ, pod uvjetom da se ta prava ne koriste za ostvarivanje utjecaja na upravljanje izdavateljem te da se navedene dionice ne drže dulje od godine dana od dana stjecanja.

Odjeljak 5.

Poslovna tajna, razmjena informacija i promicanje usklađenosti nadzora

Članak 64.

Poslovna tajna

Države članice propisuju da sve osobe koje rade ili su radile za nadzorna tijela, kao i revizori te stručnjaci koji djeluju u ime tih tijela imaju obvezu čuvanja poslovne tajne.

Ne dovodeći u pitanje slučajeve koji su obuhvaćeni kaznenim pravom, sve povjerljive informacije koje te osobe dobiju prilikom obavljanja njihovih dužnosti ne smiju se priopćiti bilo kojoj osobi ili tijelu osim u sažetom ili zbirnom obliku, tako da nije moguće utvrditi pojedina društva za osiguranje i društva za reosiguranje.

Međutim, kad je proglašen stečaj društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje ili kad se nad njim provodi postupak prisilne likvidacije, povjerljive informacije koje se ne odnose na treće strane uključene u pokušaj spašavanja tog društva mogu se priopćiti u parničnom postupku ili postupku pred trgovačkim sudom.

Članak 65.

Razmjena informacija među nadzornim tijelima država članica

Članak 64. ne sprečava razmjenu informacija među nadzornim tijelima različitih država članica. Te informacije podliježu obvezi čuvanja poslovne tajne koja je propisana u članku 64.

▼M5

Članak 65.a

Suradnja s EIOPA-om

Države članice osiguravaju da nadzorna tijela surađuju s EIOPA-om za potrebe ove Direktive, u skladu s Uredbom (EU) br. 1094/2010.

Države članice osiguravaju da nadzorna tijela EIOPA-i bez odgađanja osiguraju sve informacije koje su joj potrebne za izvršavanje njenih dužnosti u skladu s Uredbom (EU) br. 1094/2010.

▼B

Članak 66.

Sporazumi o suradnji s trećim zemljama

Države članice mogu sklopiti sporazume o suradnji kojima se predviđa razmjena informacija s nadzornim tijelima trećih zemalja ili s institucijama odnosno tijelima trećih zemalja, kako je utvrđeno u članku 68. stavcima 1. i 2. samo ako priopćene informacije podliježu obvezi čuvanja poslovne tajne koje je barem istovjetna onoj iz ovog odjeljka. Takva razmjena informacija mora biti namijenjena za obavljanje nadzornih zadataka tih tijela.

Informacije koje država članica treba priopćiti trećoj zemlji, a koje potječu iz druge države članice ne smiju se priopćiti bez izričite suglasnosti nadzornog tijela te države članice te, prema potrebi, samo u svrhe za koje je to tijelo dalo svoju suglasnost.

Članak 67.

Uporaba povjerljivih informacija

Nadzorna tijela koja prime povjerljive informacije u skladu s odredbama članaka 64. ili 65. mogu te informacije upotrebljavati samo pri obavljanju svojih dužnosti i to samo u sljedeće svrhe:

▼M5

Članak 67.a

Istražne ovlasti Europskog parlamenta

Člancima 64. i 67. ne dovode se u pitanje istražne ovlasti koje su dodijeljene Europskom parlamentu člankom 226. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU).

▼B

Članak 68.

Razmjena informacija s drugim tijelima

1.  Članci 64. i 67. ne sprečavaju ništa od sljedećeg:

Razmjena informacija iz točaka (b) i (c) može se odvijati i između različitih država članica.

Informacije koje ta tijela i osobe prime podliježu obvezi čuvanja poslovne tajne koja je propisana u članku 64.

2.  Odredbe članaka 64. do 76. ne sprečavaju države članice da dopuste razmjenu informacija između nadzornih tijela i:

Države članice koje primjenjuju prvi podstavak zahtijevaju da su najmanje ispunjeni sljedeći uvjeti:

Države članice Komisiji i drugim državama članicama dostavljaju nazive odnosno imena tijela i osoba koja mogu primiti informacije u skladu s prvim i drugim podstavkom.

3.  Članci 64. do 67. ne sprečava države članice da s ciljem jačanja stabilnosti i integriteta financijskog sustava dopuste razmjenu informacija između nadzornih tijela koja su nadležna za otkrivanje i istraživanje kršenja prava trgovačkih društava.

Države članice koje primjenjuju prvi podstavak zahtijevaju da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

Kad u državi članici institucije ili tijela iz prvog podstavka obavljaju svoj zadatak otkrivanja ili istraživanja uz pomoć osoba koje su zbog svojih posebnih sposobnosti imenovane za tu svrhu, a nisu zaposlene u javnom sektoru, mogućnost razmjene informacija predviđena u prvom podstavku može se proširiti na te osobe pod uvjetima koji su navedeni u drugom podstavku.

Radi provedbe točke (c) drugog podstavka, institucije ili tijela iz prvog podstavka dostavljaju nadzornom tijelu od kojeg informacije potječu, imena i točne odgovornosti osoba kojima te informacije trebaju biti poslane.

4.  Države članice Komisiji i drugim državama članicama dostavljaju nazive odnosno imena institucija, osoba i tijela koja mogu primiti informacije u skladu sa stavkom 3.

Članak 69.

Priopćavanje informacija tijelima državne uprave koje su nadležna za financijsko zakonodavstvo

Članci 64. i 67. ne sprečavaju države članice da, na temelju zakonom propisanih odredbi, dopuste priopćavanje određenih informacija drugim tijelima njihove središnje državne uprave koja su nadležna za zakonodavstvo iz područja nadzora kreditnih institucija, financijskih institucija, investicijskih usluga i društava za osiguranje odnosno društava za reosiguranje te inspektorima koji djeluju u ime tih tijela.

▼M5

Takve objave provode se samo kad su potrebne zbog bonitetnog nadzora. Države članice međutim osiguravaju da se informacije primljene u skladu s člankom 65. i člankom 68. stavkom 1. te informacije koje su pribavljene izravnim nadzorom iz članka 33. mogu objaviti samo uz izričitu suglasnost nadzornog tijela od kojeg te informacije potječu ili nadzornog tijela države članice u kojoj je izravni nadzor obavljen.

Članak 70.

Dostavljanje informacija središnjim bankama, monetarnim vlastima, nadzornim tijelima za platne sustave i Europskom odboru za sistemski rizik

1.  Ne dovodeći u pitanje članke od 64. do 69., nadzorno tijelo smije dostaviti informacije sljedećim subjektima u svrhu izvršavanja njihovih zadaća:

2.  U izvanrednoj situaciji, uključujući izvanrednu situaciju kako je navedeno u članku 18. Uredbe (EU) br. 1094/2010, države članice dopuštaju nadzornim tijelima da, bez odgode, priopće informacije središnjim bankama ESSB-a, uključujući ESB, ako su te informacije relevantne za obavljanje njihovih zakonom propisanih zadaća, uključujući provođenje monetarne politike i povezano osiguranje likvidnosti, nadzor platnog prometa, sustava za poravnanje i namiru, te očuvanje stabilnosti financijskog sustava, te ESRB-u, ako su te informacije relevantne za obavljanje njegovih zadaća.

3.  Te institucije ili tijela mogu također dostaviti nadzornim tijelima one informacije koje im mogu biti potrebne u smislu članka 67. Informacije primljene u tom kontekstu podliježu odredbama o obvezi čuvanja poslovne tajne koja je utvrđena u ovom odjeljku.

▼B

Članak 71.

Usklađenost nadzora

1.  Države članice osiguravaju da ovlaštenja nadzornih tijela na primjeren način uzimaju u obzir značaj Europske unije.

▼M5

2.  Države članice osiguravaju da nadzorna tijela u obavljanju svojih dužnosti uzimaju u obzir usklađenost s obzirom na nadzorne alate i nadzorne prakse u primjeni zakona i drugih propisa donesenih na temelju ove Direktive. U tu svrhu, države članice osiguravaju da:

▼M5 —————

▼B

Odjeljak 6.

Dužnosti revizora

Članak 72.

Dužnosti revizora

1.  Države članice propisuju da sve osobe koje su ovlaštene u smislu Osme direktive Vijeća 84/253/EEZ od 10. travnja 1984. koja se temelji na članku 54. stavku 3. točki (g) Ugovora o potvrđivanju osoba odgovornih za provođenje zakonom propisane revizije računovodstvenih dokumenata ( 38 ), koje u društvu za osiguranje odnosno društvu za reosiguranje obavljaju zakonom propisanu reviziju iz članka 51. Direktive 78/660/EEZ, članka 37. Direktive 83/349/EEZ ili članka 31. Direktive 85/611/EEZ ili bilo koji drugi zakonom propisani zadatak, imaju dužnost odmah obavijestiti nadzorna tijela o svim činjenicama odnosno odlukama u vezi s tim društvom koje saznaju pri obavljanju svojeg zadatka, a koje bi mogle dovesti do:

Osobe iz prvog podstavka također obavješćuju o svim činjenicama odnosno odlukama koje saznaju pri obavljanju bilo kojeg zadatka opisanog u prvom podstavku u društvu koje je zbog kontrolnog odnosa usko povezano s društvom za osiguranje odnosno društvom za reosiguranje unutar kojeg obavljaju taj zadatak.

2.  Priopćavanje u dobroj vjeri nadzornim tijelima, od strane osoba koje su ovlaštene u smislu Direktive 84/253/EEZ, svih činjenica ili odluka iz stavka 1. ne predstavlja kršenje bilo kojeg ograničenja koje se odnosi na priopćavanje informacija koje je uvedeno ugovorom ili bilo kojom drugom zakonskom, regulatornom ili upravnom odredbom, a te osobe ne snose u vezi s tim nikakvu odgovornost.

POGLAVLJE V.

Obavljanje djelatnosti životnog i neživotnog osiguranja

Članak 73.

Obavljanje djelatnosti životnog i neživotnog osiguranja

1.  Društva za osiguranje ne mogu imati odobrenje za istodobno obavljanje djelatnosti životnog i neživotnog osiguranja.

2.  Iznimno od stavka 1., države članice mogu predvidjeti da:

Međutim, svakom se djelatnošću mora zasebno upravljati u skladu s člankom 74.

3.  Države članice mogu propisati da društva iz stavka 2. u svim svojim djelatnostima moraju biti usklađena s računovodstvenim pravilima kojima se uređuju društva za životno osiguranje. Dok takvo usklađivanje ne bude provedeno, države članice mogu također propisati da, s obzirom na pravila kojima se uređuje likvidacija, djelatnosti o rizicima iz vrste osiguranja 1 i 2 u dijelu A Priloga koje obavljaju ta društva budu uređene pravilima koja se primjenjuju na djelatnosti životnog osiguranja.

4.  Kad društvo za neživotno osiguranje ima financijsku, poslovnu ili upravnu povezanost s društvom za životno osiguranje, nadzorna tijela matične države članice osiguravaju da financijski izvještaji predmetnih društava nisu iskrivljeni sporazumima koji postoje između tih društava ili bilo kakvim drugim sporazumom koji bi mogao utjecati na raspodjelu troškova i prihoda.

5.  Društva koja su se na sljedeće datume istodobno bavila djelatnostima životnog i neživotnog osiguranja koja su obuhvaćena ovom Direktivom mogu se nastaviti istodobno baviti tim djelatnostima, pod uvjetom da se svakom djelatnošću zasebno upravlja u skladu s člankom 74.:

▼M3

▼B

Matična država članica može zahtijevati da se u razdoblju koje odredi ta država članica društva za osiguranje prestanu istodobno baviti djelatnostima životnog i neživotnog osiguranja kojima su se bavila na datum iz prvog podstavka.

Članak 74.

Zasebno upravljanje djelatnostima životnog i neživotnog osiguranja

1.  Zasebno upravljanje iz članka 73. organizirano je tako da je djelatnost životnog osiguranja odvojena od djelatnosti neživotnog osiguranja.

Interesi ugovaratelja osiguranja koji imaju policu životnog osiguranja i ugovaratelja osiguranja koji imaju policu neživotnog osiguranja ne smiju biti dovedeni u pitanje, a posebno ugovaratelji osiguranja koji imaju policu životnog osiguranja moraju imati koristi od dobiti od životnog osiguranja kao da se društvo za životno osiguranje bavi samo djelatnošću životnog osiguranja.

2.  Ne dovodeći u pitanje članke 100. i 128., društva za osiguranje iz članka 73. stavaka 2. i 5. izračunavaju:

3.  Društva za osiguranje iz članka 73. stavaka 2. i 5. pokrivaju jednakim iznosom stavki prihvatljivih osnovnih vlastitih sredstava najmanje sljedeće:

Minimalne financijske obveze iz prvog podstavka s obzirom na djelatnost životnog osiguranja i djelatnost neživotnog osiguranja ne smije snositi druga djelatnost.

4.  Sve dok su ispunjene minimalne financijske obveze iz stavka 3. i pod uvjetom da je obaviješteno nadzorno tijelo, društvo može pokrivati potrebni solventni kapital iz članka 100. upotrebljavajući izričite stavke prihvatljivih vlastitih sredstava koje su još na raspolaganju za jednu ili drugu djelatnost.

5.  Nadzorna tijela analiziraju rezultate djelatnosti životnog osiguranja i djelatnosti neživotnog osiguranja kako bi osigurale da su ispunjeni zahtjevi iz stavaka 1. do 4.

6.  Financijski izvještaji se sastavljaju tako da se zasebno prikažu izvori rezultata za djelatnost životnog i djelatnost neživotnog osiguranja. Sveukupni prihod, a posebno premije, plaćanja od strane reosiguratelja i prihod od ulaganja, te rashodi, posebno namire obveza osiguranja, dodaci tehničkim pričuvama, premije reosiguranja i troškovi poslovanja s obzirom na djelatnost osiguranja dijele se prema porijeklu. Stavke koje su zajedničke objema djelatnostima unose se u financijske izvještaje u skladu s metodom raspodjele koju je prihvatilo nadzorno tijelo.

Na osnovi financijskih izvještaja, društva za osiguranje pripremaju izjavu u kojoj su stavke prihvatljivih osnovnih vlastitih sredstava koje pokrivaju svaki pretpostavljeni potrebni minimalni kapital iz stavka 2. jasno utvrđene u skladu s člankom 98. stavkom 4.

7.  Ako je iznos stavki prihvatljivih osnovnih vlastitih sredstava s obzirom na jednu od djelatnosti nedostatan da pokrije minimalne financijske obveze iz prvog podstavka stavka 3., nadzorna tijela na tu manjkavu djelatnost primjenjuju mjere predviđene ovom Direktivom, bez obzira na rezultate druge djelatnosti.

Iznimno od drugog podstavka stavka 3., te mjere mogu uključivati odobrenje prijenosa izričitih stavki prihvatljivih osnovnih vlastitih sredstava iz jedne djelatnosti u drugu.

POGLAVLJE VI.

Pravila o vrednovanju imovine i obveza, tehničkih pričuva, vlastitih sredstava, potrebnog solventnog kapitala, minimalnog potrebnog kapitala i pravila o ulaganjima

Odjeljak 1.

Vrednovanje imovine i obveza

Članak 75.

Vrednovanje imovine i obveza

1.  Države članice osiguravaju da, osim ako nije drukčije navedeno, društva za osiguranje i društva za reosiguranje vrednuju imovinu i obveze na sljedeći način:

Prilikom vrednovanja obveza iz točke (b), ne pravi se prilagodba s obzirom na kreditni položaj društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje.

▼M5

2.  Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 301.a kojima utvrđuje metode i pretpostavke koje se trebaju koristiti u vrednovanju imovine i obveza kako je utvrđeno u stavku 1.

3.  Kako bi se osigurala dosljedna usklađenost u pogledu vrednovanja imovine i obveza, EIOPA, podložno članku 301.b, izrađuje nacrte regulatornih tehničkih standarda radi određivanja:

Komisiji se dodjeljuje ovlast donošenja regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1094/2010.

▼B

Odjeljak 2.

Pravila o tehničkim pričuvama

Članak 76.

Opće odredbe

1.  Države članice osiguravaju da društva za osiguranje i društva za reosiguranje oblikuju tehničke pričuve u skladu sa svojim obvezama iz osiguranja i obvezama iz reosiguranja prema ugovarateljima osiguranja i korisnicima osiguranja iz ugovora o osiguranju i ugovora o reosiguranju.

2.  Vrijednost tehničkih pričuva odgovara sadašnjem iznosu koji bi društva za osiguranje i društva za reosiguranje morala platiti kad bi svoje obveze osiguranja i obveze reosiguranja odmah prenijela na drugo društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje.

3.  U izračunu tehničkih pričuva upotrebljavaju se informacije koje pružaju financijska tržišta i opće dostupni podaci o preuzetim rizicima osiguranja i on je dosljedan tim informacijama i podacima (tržišna dosljednost).

4.  Tehničke pričuve izračunavaju se na razborit, pouzdan i objektivan način.

5.  Na temelju načela iz stavaka 2., 3. i 4. i uzimajući u obzir načela iz članka 75. stavka 1., izračun tehničkih pričuva obavlja se u skladu s odredbama članaka 77. do 82. i članka 86.

Članak 77.

Izračun tehničkih pričuva

1.  Vrijednost tehničkih pričuva jednaka je zbroju najbolje procjene i dodatka za rizik, kako je navedeno u stavcima 2. i 3.

2.  Najbolja procjena jednaka je prosjeku budućih novčanih tokova koji je ponderiran vjerojatnošću, uzimajući u obzir vremensku vrijednost novca (očekivana sadašnja vrijednost budućih novčanih tokova), uz uporabu odgovarajuće vremenske strukture nerizičnih kamatnih stopa.

Izračun najbolje procjene temelji se na ažuriranim i vjerodostojnim informacijama te realnim pretpostavkama, a obavlja se pomoću odgovarajućih, primjenjivih i relevantnih aktuarskih i statističkih metoda.

Projekcija novčanog toka koja se upotrebljava u izračunu najbolje procjene uzima u obzir sve novčane priljeve i odljeve koji su potrebni za namiru obveza osiguranja i obveza reosiguranja tijekom njihovog trajanja.

Najbolja procjena izračunava se na bruto osnovi, bez odbitaka iznosa koji se mogu naplatiti na temelju ugovora o reosiguranju i od subjekata posebne namjene. Ti iznosi izračunavaju se zasebno u skladu s člankom 81.

3.  Dodatak za rizik mora biti takav da osigurava da je vrijednost tehničkih pričuva istovjetna iznosu koji bi društva za osiguranje i društva za reosiguranje zahtijevala za preuzimanje i ispunjavanje obveza osiguranja i obveza reosiguranja.

4.  Društva za osiguranje i društva za reosiguranje zasebno vrednuju najbolju procjenu i dodatak za rizik.

Međutim, kad se budući novčani tokovi povezani s obvezama osiguranja ili obvezama reosiguranja mogu pouzdano nadomjestiti uporabom financijskih instrumenata za koje postoji vidljiva pouzdana tržišna vrijednost, vrijednost tehničkih pričuva povezanih s tim budućim novčanim tokovima određuje se na temelju tržišne vrijednosti tih financijskih instrumenata. U tom slučaju nisu potrebni zasebni izračuni najbolje procjene i dodatka za rizik.

5.  Kad društva za osiguranje i društva za reosiguranje zasebno vrednuju najbolju procjenu i dodatak za rizik, dodatak za rizik izračunava se tako da se odredi trošak osiguranja iznosa prihvatljivih vlastitih sredstava koji je jednak potrebnom solventnom kapitalu koji je potreban za potporu obveza osiguranja i obveza reosiguranja tijekom njihovog trajanja.

Stopa koja se upotrebljava u određivanju troška osiguranja tog iznosa prihvatljivih vlastitih sredstava (stopa troška kapitala) jednaka je za sva društva za osiguranje i društva za reosiguranje i redovito se pregledava.

Upotrijebljena stopa troška kapitala jednaka je dodatnoj stopi iznad odgovarajuće nerizične kamatne stope koju bi snosilo društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje koje ima iznos prihvatljivih vlastitih sredstava iz odjeljka 3., koji je jednak potrebnom solventnom kapitalu potrebnom za potporu obveza osiguranja i reosiguranja tijekom trajanja tih obveza.

▼M5

Članak 77.a

Ekstrapolacija relevantne vremenske strukture nerizičnih kamatnih stopa

Prilikom određivanja relevantne vremenske strukture nerizičnih kamatnih stopa iz članka 77. stavka 2. upotrebljavaju se informacije dobivene od relevantnih financijskih instrumenata i ono je dosljedno tim informacijama. To određivanje uzima u obzir relevantne financijske instrumente s tim rokovima dospijeća, kada su tržišta za te financijske instrumente, kao i za obveznice, duboka, likvidna i transparentna. Za rokove dospijeća kada tržišta za relevantne financijske instrumente ili za obveznice više nisu duboka, likvidna i transparentna, relevantne vremenske strukture nerizičnih kamatnih stopa ekstrapoliraju se.

Ekstrapolirani dio relevantne vremenske strukture nerizičnih kamatnih stopa temelji se na terminskim tečajevima koje objedinjuju jedan ili više nizova terminskih tečajeva u odnosu na najdulje rokove dospijeća za koje se relevantni financijski instrumenti i obveznice mogu promatrati na dubokom, likvidnom i transparentnom tržištu do posljednjeg terminskog tečaja.

Članak 77.b

Uravnotežena prilagodba s relevantnom vremenskom strukturom nerizičnih kamatnih stopa

1.  Društva za osiguranje i društva za reosiguranje mogu primijeniti uravnoteženu prilagodbu na relevantne vremenske strukture nerizičnih kamatnih stopa kako bi izračunala najbolju procjenu portfelja obveza životnog osiguranja ili reosiguranja, uključujući rente koje proizlaze iz ugovora za neživotno osiguranje ili reosiguranje koji podliježu prethodnom odobrenju nadzornih tijela kada su ispunjeni sljedeći uvjeti:

Ne dovodeći u pitanje prvi podstavak točku (h), društva za osiguranje ili društva za reosiguranje mogu koristiti imovinu kada su novčani tokovi fiksni osim za ovisnost o inflaciji, pod uvjetom da ta imovina nadomještava novčane tokove portfelja obveza osiguranja i obveza reosiguranja koji ovise o inflaciji.

U slučaju da izdavatelj ili treća strana imaju pravo na izmjenu novčanih tokova imovine na taj način da ulagatelj primi dostatnu naknadu kako bi održao iste novčane tokove prilikom ponovnog ulaganja u imovinu jednake ili bolje kreditne kvalitete, pravo na izmjenu novčanih tokova ne isključuje imovinu za prihvatljivost dodijeljenog portfelja u skladu s prvim podstavkom točkom (h).

2.  Društva za osiguranje ili društva za reosiguranje koja primjenjuju uravnoteženu prilagodbu na portfelj obveza osiguranja ili obveza reosiguranja ne vraćaju se pristupu koji ne uključuje uravnoteženu prilagodbu. Kada društvo za osiguranje ili društvo za reosiguranje koje primijeni uravnoteženu prilagodbu više nije u mogućnosti poštovati uvjete utvrđene stavkom 1., odmah o tome obavješćuje nadzorno tijelo i poduzima potrebne mjere za obnavljanje usklađenosti s tim uvjetima. Kada društvo nije u mogućnosti obnoviti usklađenost s tim uvjetima unutar dva mjeseca od datuma neusklađenosti, ono prestaje primjenjivati uravnoteženu prilagodbu na sve obveze osiguranja ili obveze reosiguranja i ne primjenjuje uravnoteženu prilagodbu tijekom razdoblja od daljnja 24 mjeseca.

3.  Uravnotežena prilagodba ne primjenjuje se s obzirom na obveze osiguranja i obveze reosiguranja ako relevantna vremenska struktura nerizičnih kamatnih stopa za izračun najbolje procjene za te obveze uključuje prilagodbu zbog volatilnosti iz članka 77.d ili prijelazne mjere na nerizične kamatne stope iz članka 308.c.

Članak 77.c

Izračun uravnotežene prilagodbe

1.  Za svaku valutu uravnotežena prilagodba iz članka 77.b izračunava se u skladu sa sljedećim načelima:

2.  Za potrebe stavka 1. točke (b), temeljni prinosi su:

Vjerojatnost neispunjenja iz prvog podstavka točke (a) podtočke i. temelji se na dugoročnoj statistici neispunjenja relevantnoj za imovinu u odnosu na njeno trajanje, kreditnu kvalitetu i vrstu imovine.

Kada se pouzdani kreditni prinos ne može dobiti iz statistike neispunjenja iz drugog podstavka, temeljni prinos jednak je dijelu dugoročnog prosjeka prinosa nad nerizičnim kamatnim stopama iz točaka (b) i (c).

Članak 77.d

Prilagodba zbog volatilnosti na relevantnu vremensku strukturu nerizičnih kamatnih stopa

1.  Države članice mogu zahtijevati prethodno odobrenje nadzornih tijela da društva za osiguranje i društva za reosiguranje primijene prilagodbu zbog volatilnosti na relevantnu vremensku strukturu nerizičnih kamatnih stopa kako bi izračunale najbolju procjenu iz članka 77. stavka 2.

2.  Za svaku relevantnu valutu, prilagodba zbog volatilnosti na relevantnu vremensku strukturu nerizičnih kamatnih stopa temelji se na prinosu između kamatne stope koja se dobiva iz imovine uključene u referentni portfelj za tu valutu i stope relevantne vremenske strukture nerizičnih kamatnih stopa za tu valutu.

Referentni portfelj za valutu predstavlja imovinu izraženu u toj valuti u koju su uključena društva za osiguranje i društva za reosiguranje kako bi pokrila najbolju procjenu obveza osiguranja i obveza reosiguranja izraženih u toj valuti.

3.  Iznos prilagodbe zbog volatilnosti na nerizične kamatne stope odgovara iznosu od 65 % valutnog prinosa koji uzima u obzir pripadajući rizik.

Valutni prinos koji uzima u obzir pripadajući rizik izračunava se kao razlika između prinosa iz stavka 2. i udjela tog prinosa koji se dodaje realnoj procjeni očekivanih gubitaka ili neočekivanog kreditnog ili drugog rizika imovine.

Prilagodba zbog volatilnosti primjenjuje se samo na relevantne nerizične kamatne stope vremenske strukture koje nisu dobivene ekstrapolacijom u skladu s člankom 77.a. Ekstrapolacija vremenske strukture relevantne nerizične kamatne stope temelji se na tim prilagođenim nerizičnim kamatnim stopama.

4.  Za svaku relevantnu državu, prilagodba zbog volatilnosti na nerizične kamatne stope iz stavka 3. za valutu te države, prije primjene čimbenika 65 %, povećava se za razliku između državnog prinosa koji uzima u obzir pripadajući rizik i dvostrukog valutnog prinosa koji uzima u obzir pripadajući rizik, kad god je ta razlika pozitivna i kada je državni prinos koji uzima u obzir pripadajući rizik veći od 100 baznih bodova. Povećana prilagodba zbog volatilnosti primjenjuje se na izračun najbolje procjene za obveze osiguranja i obveze reosiguranja proizvoda koji se prodaju na tržištu osiguranja te države. Državni prinos koji uzima u obzir pripadajući rizik izračunava se kao i valutni prinos koji uzima u obzir pripadajući rizik za valutu te države, ali na temelju referentnog portfelja koji predstavlja imovinu u koju su uključena društva za osiguranje i društva za reosiguranje kako bi pokrila najbolju procjenu obveza osiguranja i obveza reosiguranja proizvoda prodanih na tržištu osiguranja te države i izraženih u valuti te države.

5.  Prilagodba zbog volatilnosti ne primjenjuje se u odnosu na obveze osiguranja kada relevantna vremenska struktura nerizičnih kamatnih stopa za izračun najbolje procjene za te obveze uključuje uravnoteženu prilagodbu iz članka 77.b

6.  Odstupajući od članka 101., potrebni solventni kapital ne pokriva rizik od gubitka osnovnih vlastitih sredstava koji proizlazi iz promjena prilagodbe zbog volatilnosti.

Članak 77.e

Tehničke informacije Europskog nadzornog tijela za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje

1.  EIOPA za sve relevantne valute barem na tromjesečnoj osnovi utvrđuje i objavljuje sljedeće tehničke informacije:

2.  Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za izračun tehničke pričuve i osnovnih vlastitih sredstava, Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju tehničke informacije iz stavka 1. za svaku relevantnu valutu. U tim se provedbenim aktima upotrebljavaju te informacije.

Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 301. stavka 2.

Iz valjano utemeljenih krajnje hitnih razloga koji se odnose na dostupnost relevantne vremenske strukture nerizičnih kamatnih stopa, Komisija donosi odmah primjenjive provedbene akte u skladu s postupkom iz članka 301. stavka 3.

3.  Kada Komisija usvoji tehničke informacije iz stavka 1. u skladu sa stavkom 2., društva za osiguranje i društva za reosiguranje koriste te tehničke informacije pri izračunu najbolje procjene u skladu s člankom 77., uravnotežene prilagodbe u skladu s člankom 77.c i prilagodbe zbog volatilnosti u skladu s člankom 77.d.

S obzirom na valute i nacionalna tržišta, kada prilagodba iz stavka 1. točke (c) nije navedena u provedbenim aktima iz stavka 2., ne primjenjuje se prilagodba zbog volatilnosti na relevantnu vremensku strukturu nerizičnih kamatnih stopa za izračun najbolje procjene.

Članak 77.f

Preispitivanje dugoročnih mjera jamstava i mjera za rješavanje rizika vlasničkih vrijednosnih papira

1.  EIOPA, na godišnjoj razini i do 1. siječnja 2021., Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji dostavlja izvješće o utjecaju primjene članaka od 77.a do 77.e i 106., članka 138. stavka 4. i članaka 304., 308.c i 308.d, uključujući delegirane ili provedbene akte donesene u skladu s njima.

Nadzorna tijela u tom razdoblju jedanput godišnje EIOPA-i osiguravaju sljedeće informacije:

2.  EIOPA, prema potrebi nakon savjetovanja s ESRB-om i provedbe javnog savjetovanja, Komisiji podnosi mišljenje o procjeni primjene članaka od 77.a do 77.e i 106., članka 138. stavka 4. i članaka 304., 308.c i 308.d, uključujući delegirane ili provedbene akte donesene u skladu s njima. Ta procjena izvršava se u skladu s dostupnošću dugoročnih jamstava u osigurateljnim proizvodima, ponašanjem društava za osiguranje i društava za reosiguranje kao dugoročnih ulagatelja i, općenitije, u skladu s financijskom stabilnošću.

3.  Na temelju mišljenja koje je podnijela EIOPA, iz stavka 2., Komisija podnosi Europskom parlamentu i Vijeću izvješće do 1. siječnja 2021. ili, prema potrebi, ranije. Izvješćem se posebno usredotočuje na učinke na:

Uz to, izvješće se izrađuje na temelju iskustva u nadzoru u vezi s primjenom članaka od 77.a do 77.e i 106., članka 138. stavka 4. i članaka 304., 308.c i 308.d, uključujući delegirane ili provedbene akte donesene u skladu s njima.

4.  Izvješću Komisije prema potrebi se prilažu zakonodavni prijedlozi.

▼B

Članak 78.

Ostali elementi koje treba uzeti u obzir pri izračunu tehničkih pričuva

Uz članak 77., pri izračunu tehničkih pričuva, društva za osiguranje i društva za reosiguranje u obzir uzimaju:

Članak 79.

Vrednovanje financijskih jamstava i ugovornih mogućnosti uključenih u ugovore o osiguranju i ugovore o reosiguranju

Pri izračunu tehničkih pričuva, društva za osiguranje i društva za reosiguranje uzimaju u obzir vrijednost financijskih jamstava i bilo kojih ugovornih mogućnosti uključenih u police osiguranja i police reosiguranja.

Sve pretpostavke društava za osiguranje i društava za reosiguranje o vjerojatnosti da ugovaratelji osiguranja iskoriste svoje ugovorne mogućnosti, uključujući istek osiguranja i otkup, moraju biti realne i utemeljene na sadašnjim i vjerodostojnim informacijama. Pretpostavke moraju uzeti u obzir, eksplicitno ili implicitno, utjecaj koji bi na te mogućnosti mogle imati buduće promjene financijskih i nefinancijskih uvjeta.

Članak 80.

Segmentacija

Društva za osiguranje i društva za reosiguranje pri izračunu svojih tehničkih pričuva segmentiraju svoje obveze osiguranja i obveze reosiguranja u homogene grupe rizika, a najmanje prema vrstama osiguranja.

Članak 81.

Iznosi koji se mogu naplatiti na temelju ugovora o reosiguranju i od subjekata posebne namjene

Društva za osiguranje i društva za reosiguranje izračunavaju iznose koji se mogu naplatiti na temelju ugovora o reosiguranju i od subjekata posebne namjene u skladu s odredbama članaka 76. do 80.

Pri izračunu iznosa koji se mogu naplatiti na temelju ugovora o reosiguranju i od subjekata posebne namjene, društva za osiguranje i društva za reosiguranje uzimaju u obzir vremensku razliku između naplaćenih iznosa i izravnih plaćanja.

Rezultat tog izračuna prilagođava se kako bi se u obzir uzeli očekivani gubici nastali zbog neispunjenja obveza druge ugovorne strane. Ta prilagodba temelji se na procjeni vjerojatnosti neispunjenja obveze druge ugovorne strane i prosječnoga gubitka koji proizlazi iz toga (gubitak nastao zbog neispunjenja obveze).

Članak 82.

Kvaliteta podataka i primjena približnih vrijednosti, uključujući pristupe u kojima se razmatra svaki slučaj posebno, za izračun tehničkih pričuva

Države članice osiguravaju da društva za osiguranje i društva za reosiguranje imaju uspostavljene unutarnje procese i postupke za osiguranje primjerenosti, potpunosti i točnosti podataka koje upotrebljavaju pri izračunu svojih tehničkih pričuva.

Kad u posebnim okolnostima društva za osiguranje i društva za reosiguranje nemaju dovoljno podataka primjerene kvalitete za primjenu pouzdane aktuarske metode za skup ili podskup svojih obveza osiguranja i obveza reosiguranja ili za iznose koji se mogu naplatiti na temelju ugovora o reosiguranju i od subjekata posebne namjene, pri izračunu najbolje procjene mogu se primijeniti primjerene približne vrijednosti, uključujući pristupe u kojima se razmatra svaki slučaj posebno.

Članak 83.

Usporedba s iskustvom

Društva za osiguranje i društva za reosiguranje imaju uspostavljene procese i postupke kako bi osigurala da se najbolje procjene i pretpostavke na kojima se temelji izračun najboljih procjena redovito uspoređuju s iskustvom.

Ako se usporedbom utvrdi sustavno odstupanje između iskustva i izračuna najboljih procjena društava za osiguranje odnosno društava za reosiguranje, predmetno društvo primjereno prilagođava aktuarske metode koje upotrebljava i/ili učinjene pretpostavke.

Članak 84.

Primjerenost razine tehničkih pričuva

Na zahtjev nadzornih tijela, društva za osiguranje i društva za reosiguranje moraju dokazati primjerenost razine svojih tehničkih pričuva, te primjenjivost i relevantnost primijenjenih metoda, kao i primjerenost upotrijebljenih statističkih podataka na kojima se pričuve temelje.

Članak 85.

Povećanje tehničkih pričuva

Ako izračun tehničkih pričuva društava za osiguranje i društava za reosiguranje nije u skladu s odredbama članaka 76. do 83., nadzorna tijela mogu zahtijevati da društva za osiguranje i društva za reosiguranje povećaju iznos tehničkih pričuva kako bi one odgovarale razini koja je određena u skladu s odredbama tih članaka.

▼M5

Članak 86.

Delegirani akti te regulatorni i provedbeni tehnički standardi

1.  Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 301.a kojima se utvrđuju:

2.  Kako bi se osigurala dosljedna usklađenost u pogledu metoda za izračun tehničkih pričuva, EIOPA, podložno članku 301.b, izrađuje nacrte regulatornih tehničkih standarda radi definiranja:

Komisiji se delegira ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1094/2010.

3.  Kako bi se osigurali dosljedni uvjeti primjene članka 77.b, EIOPA izrađuje nacrte provedbenih tehničkih standarda o postupcima za odobrenje primjene uravnotežene prilagodbe iz članka 77.b stavka 1.

EIOPA Komisiji podnosi navedene nacrte provedbenih tehničkih standarda do 31. listopada 2014.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje tih provedbenih tehničkih standarda u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1094/2010.

▼B

Odjeljak 3.

Vlastita sredstva

Pododjeljak 1.

Određivanje vlastitih sredstava

Članak 87.

Vlastita sredstva

Vlastita sredstva obuhvaćaju zbroj osnovnih vlastitih sredstava iz članka 88. i pomoćnih vlastitih sredstava iz članka 89.

Članak 88.

Osnovna vlastita sredstva

Osnovna vlastita sredstva sastoje se od sljedećih stavki:

Višak iznosa iz točke (1) umanjuje se za iznos vlastitih dionica koje drži društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje.

Članak 89.

Pomoćna vlastita sredstva

1.  Pomoćna vlastita sredstva sastoje se od stavki koje nisu osnovna vlastita sredstva, a koje mogu biti pozvane da se plate radi pokrića gubitaka.

Pomoćna vlastita sredstva mogu obuhvaćati sljedeće stavke pod uvjetom da nisu stavke osnovnih vlastitih sredstava:

U slučaju udruženja za uzajamno osiguranje ili udruženja koja djeluju po načelu uzajamnosti s promjenjivim doprinosima, pomoćna vlastita sredstva mogu također obuhvaćati bilo koja buduća potraživanja koja ta udruženja mogu imati u odnosu na svoje članove putem poziva da se plate dodatni doprinosi tijekom sljedećih 12 mjeseci.

2.  Kad je stavka pomoćnih vlastitih sredstava plaćena ili pozvana da se plati, smatra se sredstvom i prestaje biti dio stavki pomoćnih vlastitih sredstava.

Članak 90.

Odobrenje nadzornih tijela za pomoćna vlastita sredstva

1.  Iznos stavki pomoćnih vlastitih sredstava koji se uzima u obzir pri određivanju vlastitih sredstava podliježe dobivanju prethodnog odobrenja nadzornih tijela.

2.  Iznos koji je pripisan svakoj stavki pomoćnih vlastitih sredstava mora odražavati sposobnost te stavke da pokrije gubitke i biti utemeljen na razboritim i realnim pretpostavkama. Kad stavka pomoćnih vlastitih sredstava ima fiksnu nominalnu vrijednost, iznos te stavke jednak je njezinoj nominalnoj vrijednosti kad taj iznos primjereno odražava njezinu sposobnost pokrića gubitka.

3.  Nadzorna tijela odobravaju jedno od sljedećeg:

4.  Nadzorna tijela odobravaju svaku stavku pomoćnih vlastitih sredstava na temelju procjene:

Članak 91.

Višak sredstava

1.  Viškom sredstava smatra se akumulirana dobit koja nije stavljena na raspolaganje za raspodjelu ugovarateljima osiguranja i korisnicima osiguranja.

2.  Ako to dozvoljava nacionalno pravo, višak sredstava ne smatra se obvezama osiguranja i obvezama reosiguranja u mjeri u kojoj ispunjava kriterije navedene u članku 94. stavku 1.

Članak 92.

Provedbene mjere

1.  Komisija donosi provedbene mjere kojima određuje:

Te mjere, kojima je svrha izmijeniti elemente ove Direktive koji nisu ključni njezinim dopunjavanjem, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 301. stavka 3.

2.  Sudjelovanja u financijskim i kreditnim institucijama iz stavka 1. točke (b) obuhvaćaju:

Pododjeljak 2.

Razvrstavanje vlastitih sredstava

Članak 93.

Svojstva i značajke koje se upotrebljavaju za razvrstavanje vlastitih sredstava u kategorije

1.  Stavke vlastitih sredstava razvrstavaju se u tri kategorije. Razvrstavanje tih stavki ovisi o tome jesu li one stavke osnovnih vlastitih sredstava ili stavke pomoćnih vlastitih sredstava i o tome u kojoj mjeri te stavke imaju sljedeća svojstva:

2.  Prilikom procjene u kojoj mjeri stavke vlastitih sredstava imaju svojstva navedena u točkama (a) i (b) stavka 1., sada i u budućnosti, primjerenu pažnju treba obratiti na trajanje stavke, posebno na to ima li stavka rok dospijeća ili nema. Kad stavka vlastitih sredstava ima rok dospijeća, u obzir se uzima relativno trajanje stavke u usporedbi s trajanjem obveza osiguranja i obveza reosiguranja društva (dovoljno trajanje).

Povrh toga, razmatraju se sljedeće značajke:

Članak 94.

Glavni kriteriji za razvrstavanje u kategorije

1.  Stavke osnovnih vlastitih sredstava se razvrstavaju u kategoriju 1 kad u značajnoj mjeri imaju svojstva iz članka 93. stavke 1. točaka (a) i (b), uzimajući u obzir značajke iz članka 93. stavka 2.

2.  Stavke osnovnih vlastitih sredstava razvrstavaju se u kategoriju 2 kad u značajnoj mjeri imaju svojstva iz članka 93. stavka 1. točke (b), uzimajući u obzir značajke iz članka 93. stavka 2.

Stavke pomoćnih vlastitih sredstava razvrstavaju se u kategoriju 2 kad u značajnoj mjeri imaju svojstva iz članka 93. stavka 1. točaka (a) i (b), uzimajući u obzir značajke iz članka 93. stavka 2.

3.  Sve stavke osnovnih i pomoćnih vlastitih sredstava koje nisu obuhvaćene stavcima 1. i 2. razvrstavaju se u kategoriju 3.

Članak 95.

Razvrstavanje vlastitih sredstava u kategorije

Države članice osiguravaju da društva za osiguranje i društva za reosiguranje razvrstavaju svoje stavke vlastitih sredstava na temelju kriterija iz članka 94.

U tu svrhu, društva za osiguranje i društva za reosiguranje pozivaju se, prema potrebi, na popis stavki vlastitih sredstava iz članka 97. stavka 1. točke (a).

Kad stavka vlastitih sredstava nije obuhvaćena tim popisom, društva za osiguranje i društva za reosiguranje procjenjuju je u skladu s prvim stavkom. Za to je razvrstavanje potrebno dobiti odobrenje nadzornog tijela.

Članak 96.

Razvrstavanje posebnih stavki vlastitih sredstava

Ne dovodeći u pitanje članak 95. i članak 97. stavak 1. točku (a) u smislu ove Direktive primjenjuju se sljedeća razvrstavanja:

U skladu s drugim podstavkom stavka 2. članka 94., sva buduća potraživanja koja udruženja za uzajamno osiguranje ili udruženja koja djeluju po načelu uzajamnosti s promjenjivim doprinosima imaju u odnosu na svoje članove putem poziva da se plate dodatni doprinosi tijekom sljedećih 12 mjeseci, a koja nisu obuhvaćena točkom (3) prvog podstavka razvrstavaju se u kategoriju 2 ako u značajnoj mjeri imaju svojstva iz članka 93. stavka 1. točaka (a) i (b), uzimajući u obzir značajke iz članka 93. stavka 2.

▼M5

Članak 97.

Delegirani akti i regulatorni tehnički standardi

1.  Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 301.a kojima se utvrđuje popis stavki vlastitih sredstava, uključujući one iz članka 96., za koje se smatra da ispunjavaju kriterije iz članka 94., koji za svaku stavku vlastitih sredstava sadržava precizan opis značajki koje su odredile njezino razvrstavanje.

2.  Kako bi se osigurala dosljedna usklađenost u vezi s razvrstavanjem vlastitih sredstava, EIOPA, podložno članku 301.b, izrađuje nacrte regulatornih tehničkih standarda za određivanje metoda koje trebaju koristiti nadzorna tijela prilikom odobravanja procjene i razvrstavanja stavki vlastitih sredstava koje nisu pokrivene popisom iz stavka 1.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1094/2010.

Komisija redovito preispituje i, prema potrebi, ažurira popis iz stavka 1. u svjetlu tržišnih kretanja.

▼B

Pododjeljak 3.

Prihvatljivost vlastitih sredstava

Članak 98.

Prihvatljivost i ograničenja koja se primjenjuju na kategorije 1, 2 i 3

1.  U pogledu usklađenosti s potrebnim solventnim kapitalom, prihvatljivi iznosi stavki kategorije 2 i kategorije 3 podliježu kvantitativnim ograničenjima. Ta ograničenja moraju biti takva da osiguraju ispunjavanje najmanje sljedećih uvjeta:

2.  U pogledu usklađenosti s minimalnim potrebnim kapitalom, iznos stavki osnovnih vlastitih sredstava koje su prihvatljive za pokriće minimalnog potrebnog kapitala, a koje su razvrstane u kategoriju 2 podliježe kvantitativnim ograničenjima. Ta ograničenja moraju biti takva da osiguraju najmanje da je udjel stavki kategorije 1 u prihvatljivim osnovnim vlastitim sredstvima veći od jedne polovine ukupnog iznosa prihvatljivih osnovnih vlastitih sredstava.

3.  Prihvatljivi iznos vlastitih sredstava za pokriće potrebnog solventnog kapitala iz članka 100. jednak je zbroju iznosa kategorije 1, prihvatljivog iznosa kategorije 2 i prihvatljivog iznosa kategorije 3.

4.  Prihvatljivi iznos osnovnih vlastitih sredstava za pokriće minimalnog potrebnog kapitala iz članka 128. jednak je zbroju iznosa kategorije 1 i prihvatljivog iznosa stavki osnovnih vlastitih sredstava koje su razvrstane u kategoriju 2.

▼M5

Članak 99.

Delegirani akti o prihvatljivosti vlastitih sredstava

Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 301.a kojima se utvrđuju:

▼B

Odjeljak 4.

Potrebni solventni kapital

Pododjeljak 1.

Opće odredbe za izračun potrebnog solventnog kapitala uporabom standardne formule ili unutarnjeg modela

Članak 100.

Opće odredbe

Države članice zahtijevaju da društva za osiguranje i društva za reosiguranje imaju prihvatljiva vlastita sredstva za pokriće potrebnog solventnog kapitala.

Potrebni solventni kapital izračunava se u skladu sa standardnom formulom iz pododjeljka 2. ili uporabom unutarnjeg modela, kako je navedeno u pododjeljku 3.

Članak 101.

Izračun potrebnog solventnog kapitala

1.  Potrebni solventni kapital izračunava se u skladu sa stavcima 2. do 5.

2.  Potrebni solventni kapital se izračunava na temelju pretpostavke trajnosti poslovanja društva.

3.  Potrebni solventni kapital kalibrira se tako da se osigura da su u obzir uzeti svi mjerljivi rizici kojima je izloženo društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje. On pokriva postojeće poslove kao i nove poslove čije se sklapanje očekuje tijekom sljedećih 12 mjeseci. U pogledu postojećih poslova, on pokriva samo neočekivane gubitke.

Trebao bi odgovarati rizičnoj vrijednosti osnovnih vlastitih sredstava društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje sa stupnjem pouzdanosti od 99,5 % tijekom jednogodišnjeg razdoblja.

4.  Potrebni solventni kapital pokriva najmanje sljedeće rizike:

Operativni rizik iz točke (f) prvog podstavka obuhvaća pravni rizik, a isključuje rizike koji proizlaze iz strateških odluka, te reputacijske rizike.

5.  Pri izračunu potrebnog solventnog kapitala, društva za osiguranje i društva za reosiguranje uzimaju u obzir učinak tehnika smanjenja rizika pod uvjetom da su kreditni rizik i ostali rizici koji proizlaze iz uporabe tih tehnika primjereno odraženi u potrebnom solventnom kapitalu.

Članak 102.

Učestalost izračunavanja

1.  Društva za osiguranje i društva za reosiguranje izračunavaju potrebni solventni kapital najmanje jedanput godišnje, a rezultat tog izračuna priopćuju nadzornim tijelima.

Društva za osiguranje i društva za reosiguranje imaju prihvatljiva vlastita sredstva koja pokrivaju barem posljednji priopćeni potrebni solventni kapital.

Društva za osiguranje i društva za reosiguranje kontinuirano prate iznos prihvatljivih vlastitih sredstava i potrebnog solventnog kapitala.

Ako profil rizičnosti društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje značajno odstupa od pretpostavki na kojima se temelji posljednji priopćeni potrebni solventni kapital, predmetno društvo bez odgađanja ponovno izračunava potrebni solventni kapital i priopćuje ga nadzornim tijelima.

2.  Kad postoje dokazi koji ukazuju da se profil rizičnosti društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje značajno promijenio od dana kad je posljednji put priopćen potrebni solventni kapital, nadzorna tijela mogu zahtijevati da predmetno društvo ponovno izračuna potrebni solventni kapital.

Pododjeljak 2.

Potrebni solventni kapital– standardna formula

Članak 103.

Struktura standardne formule

Potrebni solventni kapital izračunan na temelju standardne formule jednak je zbroju sljedećih stavki:

Članak 104.

Oblik osnovnog potrebnog solventnog kapitala

1.  Osnovni potrebni solventni kapital obuhvaća pojedine module rizika koji se agregiraju u skladu s točkom 1. Priloga IV.

Obuhvaća najmanje sljedeće module rizika:

2.  U smislu točki (a), (b) i (c) stavka 1., poslovi osiguranja i poslovi reosiguranja dodjeljuju se onom modulu preuzetog rizika osiguranja koji najbolje odražava tehničku prirodu rizika koji proizlaze iz osiguranja.

3.  Koeficijenti korelacije za agregiranje modula rizika iz stavka 1., kao i kalibracija kapitalnih zahtjeva za svaki modul rizika tvore ukupni potrebni solventni kapital koji je u skladu s načelima iz članka 101.

4.  Svaki od modula rizika iz stavka 1. kalibrira se uporabom mjere rizične vrijednosti sa stupnjem pouzdanosti od 99,5 % tijekom jednogodišnjeg razdoblja.

Prema potrebi, učinci diversifikacije uzimaju se u obzir pri oblikovanju svakog od modula rizika.

5.  Sva društva za osiguranje i društva za reosiguranje upotrebljavaju isti oblik i specifikacije za module rizika, i s obzirom na osnovni potrebni solventni kapital i s obzirom na bilo koje pojednostavljene izračune iz članka 109.

6.  U pogledu rizika koji proizlaze iz katastrofa, za izračun modula preuzetog rizika životnog, neživotnog odnosno zdravstvenog osiguranja mogu se upotrebljavati geografske specifikacije.

7.  Društva za osiguranje i društva za reosiguranje mogu, uz odobrenje nadzornih tijela, unutar oblika standardne formule, zamijeniti podskup svojih parametara parametrima koji su specifični za predmetno društvo pri izračunu modula preuzetog rizika životnog, neživotnog odnosno zdravstvenog osiguranja.

Ti se parametri kalibriraju uporabom standardiziranih metoda na temelju unutarnjih podataka predmetnog društva ili podataka koji su izravno relevantni za poslovanje tog društva.

Pri izdavanju odobrenja, nadzorna tijela provjeravaju potpunost, točnost i primjerenost upotrijebljenih podataka.

Članak 105.

Izračun osnovnog potrebnog solventnog kapitala

1.  Osnovni potrebni solventni kapital izračunava se u skladu s odredbama stavaka 2. do 6.

2.  Modul preuzetog rizika neživotnog osiguranja odražava rizik koji proizlazi iz obveza neživotnog osiguranja, a koji je u vezi s pokrivenim opasnostima i postupcima koji se upotrebljavaju u obavljanju poslova.

On uzima u obzir nesigurnost rezultata društava za osiguranje i društava za reosiguranje koji su povezani s postojećim obvezama osiguranja i obvezama reosiguranja kao i novih poslova čije se sklapanje očekuje tijekom sljedećih 12 mjeseci.

Izračunava se u skladu s točkom 2. Priloga IV., kao kombinacija potrebnog kapitala za najmanje sljedeće podmodule:

3.  Modul preuzetog rizika životnog osiguranja odražava rizik koji proizlazi iz obveza životnog osiguranja, a koji je u vezi s pokrivenim opasnostima i procesima koji se upotrebljavaju u vođenju poslova.

Izračunava se u skladu s točkom 3. Priloga IV., kao kombinacija kapitalnih zahtjeva za najmanje sljedeće podmodule:

4.  Modul preuzetog rizika zdravstvenog osiguranja odražava rizik iz preuzetih obveza zdravstvenog osiguranja, bez obzira na to pruža li se na sličnoj tehničkoj podlozi kao životno osiguranje, a koji je u vezi s pokrivenim opasnostima i procesima koji se upotrebljavaju u vođenju poslova.

Obuhvaća najmanje sljedeće rizike:

5.  Modul tržišnog rizika odražava rizik koji proizlazi iz razine ili volatilnosti tržišnih cijena financijskih instrumenata koje utječu na vrijednost imovine i obveza društva. On primjereno odražava strukturnu neusklađenost između imovine i obveza, posebno s obzirom na njihovo trajanje.

Izračunava se u skladu s točkom 4. Priloga IV., kao kombinacija kapitalnih zahtjeva za najmanje sljedeće podmodule:

6.  Modul rizika neispunjenja obveza druge ugovorne strane odražava moguće gubitke zbog neočekivanog neispunjenja obveza ili pogoršanja kreditnog položaja drugih ugovornih strana i dužnika društava za osiguranje i društava za reosiguranje tijekom sljedećih 12 mjeseci. Modul rizika neispunjenja obveza druge ugovorne strane obuhvaća ugovore za smanjenje rizika, kao što su ugovori o reosiguranju, sekuritizacije i izvedenice te potraživanja od posrednika, kao i sve druge kreditne izloženosti koje nisu obuhvaćene podmodulom rizika prinosa. Na primjeren način uzima u obzir kolateral ili druga osiguranja koje ima društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje ili koje netko drugi drži za račun društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje te s njima povezane rizike.

Za svaku drugu ugovornu stranu, modul rizika neispunjenja obveza druge ugovorne strane uzima u obzir ukupnu izloženost riziku druge ugovorne strane predmetnog društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje toj drugoj ugovornoj strani bez obzira na pravni oblik njenih ugovornih obveza prema tom društvu.

Članak 106.

Izračun podmodula rizika vlasničkih vrijednosnih papira: mehanizam simetrične prilagodbe

1.  Podmodul rizika vlasničkih vrijednosnih papira izračunan u skladu sa standardnom formulom uključuje simetričnu prilagodbu za kapitalni zahtjev za vlasničke vrijednosne papire koji se primjenjuje za pokriće rizika koji proizlazi iz promjena u razini cijena vlasničkih vrijednosnih papira.

2.  Simetrična prilagodba standardnog kapitalnog zahtjeva za vlasničke vrijednosne papire, kalibriranog u skladu s člankom 104. stavkom 4., koji pokriva rizik iz promjena u razini cijena vlasničkih vrijednosnih papira, temelji se na funkciji sadašnje razine odgovarajućeg dioničkog indeksa i ponderiranog prosjeka razine tog indeksa. Ponderirani prosjek izračunava se tijekom odgovarajućeg vremenskog razdoblja koje je jednako za sva društva za osiguranje i društva za reosiguranje.

3.  Simetrična prilagodba standardnog kapitalnog zahtjeva za vlasničke vrijednosne papire koji pokriva rizik koji proizlazi iz promjena u razini cijena vlasničkih vrijednosnih papira ne smije dovesti do toga da kapitalni zahtjev za vlasničke vrijednosne papire koji se primjenjuje bude manji za 10 postotnih bodova ili veći za 10 postotnih bodova od standardnog kapitalnog zahtjeva za vlasničke vrijednosne papire.

Članak 107.

Potrebni kapital za operativni rizik

1.  Potrebni kapital za operativni rizik odražava operativne rizike u mjeri u kojoj nisu odraženi u modulima rizika iz članka 104. Taj se zahtjev kalibrira u skladu s člankom 101. stavkom 3.

2.  S obzirom na ugovore o životnom osiguranju kod kojih rizik ulaganja snosi ugovaratelj osiguranja, izračun potrebnog kapitala za operativni rizik uzima u obzir iznos godišnjih troškova koji su nastali u vezi s tim obvezama osiguranja.

3.  S obzirom na poslove osiguranja i poslove reosiguranja koji nisu navedeni u stavku 2., izračun potrebnog kapitala za operativni rizik uzima u obzir opseg tih poslova, u smislu zarađenih premija i tehničkih pričuva koje se odnose na te obveze osiguranja i obveze reosiguranja. U tom slučaju potrebni kapital za operativni rizik ne premašuje 30 % osnovnog potrebnog solventnog kapitala koji se odnosi na te poslove osiguranja i poslove reosiguranja.

Članak 108.

Prilagodba za sposobnost tehničkih pričuva i odgođenih poreza da pokriju gubitke

Prilagodba iz članka 103. točke (c) za sposobnost tehničkih pričuva i odgođenih poreza da pokriju gubitke odražava potencijalnu naknadu neočekivanih gubitaka kroz istodobno smanjenje tehničkih pričuva ili odgođenih poreza ili kombinaciju obaju smanjenja.

Ta prilagodba uzima u obzir učinak smanjenja rizika koji proizlazi iz budućih diskrecijskih naknada iz ugovora o osiguranju, u opsegu u kojem društva za osiguranje i društva za reosiguranje mogu utvrditi da se smanjenje tih naknada može upotrijebiti za pokriće neočekivanih gubitaka kad nastanu. Učinak smanjenja rizika koji proizlazi iz budućih diskrecijskih naknada ne smije biti veći od zbroja tehničkih pričuva i odgođenih poreza koji se odnose na te buduće diskrecijske naknade.

U smislu drugog stavka, vrijednost budućih diskrecijskih naknada u nepovoljnim okolnostima uspoređuje se s vrijednošću tih naknada prema pretpostavkama na kojima se temelji izračun najbolje pretpostavke.

Članak 109.

Pojednostavljenja standardne formule

Društva za osiguranje i društva za reosiguranje mogu upotrijebiti pojednostavljeni izračun za specifični podmodul ili modul rizika kad to opravdavaju priroda, opseg i složenost rizika s kojima se suočavaju i kad bi bilo neproporcionalno zahtijevati od svih društava za osiguranje i društava za reosiguranje da primjenjuju standardni izračun.

Pojednostavljeni izračuni kalibriraju se u skladu s člankom 101. stavkom 3.

▼M5

Članak 109.a

Usklađeni tehnički unosi u standardnu formulu

1.  U svrhu izračuna potrebnog solventnog kapitala u skladu sa standardnom formulom, ESA-e u Zajedničkom odboru izrađuju nacrte provedbenih tehničkih standarda o raspodjeli procjena kreditnih rizika vanjskih institucija za procjenu kreditnog rizika na objektivan razmjer stupnja kreditne kvalitete primjenjujući stupnjeve utvrđene u skladu s člankom 111. stavkom 1. točkom (n).

Zajednički odbor ESA-a podnosi Komisiji navedeni nacrt provedbenih tehničkih standarda do 30. lipnja 2015.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1094/2010.

2.  Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za primjenu ovog članka te u svrhu olakšavanja izračuna modula tržišnog rizika iz članka 105. stavka 5., olakšavanja izračuna modula rizika neispunjenja obveza druge ugovorne strane iz članka 105. stavka 6., ocjenjivanja tehnika smanjenja rizika iz članka 101. stavka 5. i izračuna tehničkih uvjeta, EIOPA izrađuje nacrte provedbenih tehničkih standarda o:

EIOPA Komisiji podnosi navedene nacrte provedbenih tehničkih standarda do 30. lipnja 2015.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1094/2010.

3.  EIOPA objavljuje tehničke informacije, uključujući informacije u vezi sa simetričnom prilagodbom iz članka 106., barem tromjesečno.

4.  Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti primjene ovog članka i u svrhu olakšavanja izračuna modula preuzetog rizika zdravstvenog osiguranja iz članka 105. stavka 4., EIOPA izrađuje nacrte provedbenih tehničkih standarda, vodeći računa o izračunima nadzornih tijela dotične države članice, o standardnim odstupanjima u vezi s posebnim nacionalnim zakonodavnim mjerama država članica kojima se dopušta dijeljenje zahtjeva za isplatu u pogledu zdravstvenog rizika među društvima za osiguranje i društvima za reosiguranje te koji zadovoljavaju kriterije iz stavka 5. i sve dodatne kriterije utvrđene delegiranim aktima.

EIOPA Komisiji podnosi navedene nacrte provedbenih tehničkih standarda do 30. lipnja 2015.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1094/2010.

5.  Provedbeni tehnički standardi iz stavka 4. primjenjuju se samo na nacionalne zakonodavne mjere država članica kojima se dopušta dijeljenje zahtjeva za isplatu u pogledu zdravstvenog rizika među društvima za osiguranje i društvima za reosiguranje te koje zadovoljavaju sljedeće kriterije:

Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 301.a kojima se utvrđuju dodatni kriteriji koje trebaju zadovoljavati odredbe nacionalnih zakonodavnih mjera te metodologija i uvjeti za izračun standardnih odstupanja iz stavka 4. ovog članka.

▼B

Članak 110.

Značajna odstupanja od pretpostavki na kojima se temelji izračun prema standardnoj formuli

Kad nije primjereno izračunavati potrebni solventni kapital u skladu sa standardnom formulom iz pododjeljka 2. zbog toga što profil rizičnosti predmetnog društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje značajno odstupa od pretpostavki na kojima se temelji izračun prema standardnoj formuli, nadzorna tijela mogu, odlukom u kojoj su navedeni razlozi, od predmetnog društva zahtijevati da podskup parametara koji se upotrebljavaju u izračunu prema standardnoj formuli zamijeni parametrima koji su specifični za to društvo prilikom izračuna modula preuzetog rizika životnog, neživotnog i zdravstvenog osiguranja, kako je navedeno u članku 104. stavku 7. Ti specifični parametri izračunavaju se na način koji osigurava da je društvo usklađeno s člankom 101. stavkom 3.

▼M5

Članak 111.

Delegirani akti te regulatorni i provedbeni tehnički standardi u vezi s člancima od 103. do 109.

1.  Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 301.a kojima se predviđaju:

2.  Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za primjenu ovog članka, EIOPA izrađuje nacrte provedbenih tehničkih standarda o postupcima za odobrenje od strane nadzornih tijela parametara iz stavka 1. točke (k) koji su specifični za određeno društvo.

EIOPA Komisiji podnosi navedene nacrte provedbenih tehničkih standarda do 31. listopada 2014.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1094/2010.

3.  Komisija do 31. prosinca 2020. izrađuje procjenu prikladnosti metoda, pretpostavki i standardnih parametara korištenih prilikom izračuna standardne formule za potreban solventni kapital. Njome bi se također trebali uzeti u obzir uspješnost svih vrsti imovine i financijskih instrumenata, ponašanje ulagatelja u pogledu te imovine i financijskih instrumenata te promjene u utvrđivanju međunarodnih standarda u financijskim uslugama. Preispitivanje određenih vrsta imovine moglo bi imati pravo prvenstva. Komisija predstavlja izvješće Europskom parlamentu i Vijeću, te uz njega prilaže, prema potrebi, prijedloge izmjena ove Direktive ili delegiranih ili provedbenih akata donesenih u skladu s njom.

4.  Kako bi se osigurala dosljedna usklađenost u vezi s potrebnim solventnim kapitalom, EIOPA, podložno članku 301.b, izrađuje nacrte regulatornih tehničkih standarda radi određivanja kvantitativnih ograničenja i kriterija prihvatljivosti sredstava kada ti rizici nisu na odgovarajući način obuhvaćeni podmodulom.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1094/2010.

Ti regulatorni tehnički standardi primjenjuju se na imovinu za pokriće tehničke pričuve, osim sredstava koja se drže u vezi s ugovorima o životnom osiguranju kod kojih rizik ulaganja snose ugovaratelji osiguranja. Komisija ih preispituje u svjetlu razvoja standardne formule i financijskih tržišta.

▼B

Pododjeljak 3.

Potrebni solventni kapital – potpuni i djelomični unutarnji modeli

Članak 112.

Opće odredbe o izdavanju odobrenja za uporabu potpunih i djelomičnih unutarnjih modela

1.  Države članice osiguravaju da društva za osiguranje i društva za reosiguranje mogu izračunavati potrebni solventni kapital uporabom potpunog ili djelomičnog unutarnjeg modela za koji su dobila odobrenje nadzornih tijela.

2.  Društva za osiguranje i društva za reosiguranje mogu upotrebljavati djelomične unutarnje modele za izračun jednog ili više od sljedećih:

Povrh toga, djelomično modeliranje može se primijeniti na cjelokupno poslovanje društava za osiguranje i društava za reosiguranje ili samo na jednu glavnu poslovnu jedinicu odnosno nekoliko njih.

3.  U svakom zahtjevu za izdavanje odobrenja, društva za osiguranje i društva za reosiguranje dostavljaju barem dokumentirane dokaze da unutarnji model ispunjava zahtjeve iz članaka 120. do 125.

Kad se zahtjev za izdavanje odobrenja odnosi na djelomični unutarnji model, zahtjevi iz članaka 120. do 125. prilagođavaju se kako bi se u obzir uzeo ograničeni opseg primjene modela.

4.  Nadzorna tijela donose odluku o zahtjevu u roku od šest mjeseci od dana zaprimanja potpunog zahtjeva.

5.  Nadzorna tijela odobravaju zahtjev samo ako su uvjerena da su sustavi društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje za utvrđivanje, mjerenje i praćenje rizika, upravljanje rizicima i izvješćivanje o rizicima primjereni, a posebno da unutarnji model ispunjava zahtjeve iz stavka 3.

6.  U odluci nadzornih tijela da odbiju zahtjev za izdavanje odobrenja za uporabu unutarnjeg modela moraju se navesti razlozi na kojima se odbijanje temelji.

7.  Nakon što od nadzornih tijela dobiju odobrenje za uporabu unutarnjeg modela, od društava za osiguranje i društava za reosiguranje može se zahtijevati, odlukom u kojoj su navedeni razlozi, da nadzornim tijelima osiguraju procjenu potrebnog solventnog kapitala koji je određen u skladu sa standardnom formulom, kako je navedeno u pododjeljku 2.

Članak 113.

Posebne odredbe o izdavanju odobrenja za uporabu djelomičnih unutarnjih modela

1.  U slučaju djelomičnog unutarnjeg modela, odobrenje nadzornih tijela izdaje se samo kad taj model ispunjava zahtjeve iz članka 112. i sljedeće dodatne uvjete:

2.  Pri procjenjivanju zahtjeva za izdavanje odobrenja za uporabu djelomičnog unutarnjeg modela koji pokriva samo određene podmodule specifičnog modula rizika ili neke poslovne jedinice društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje s obzirom na specifični modul rizika, ili dijelove jednih i drugih, nadzorna tijela mogu zahtijevati da predmetna društva za osiguranje i društva za reosiguranje dostave realan prijelazni plan za proširenje opsega modela.

Prijelazni plan određuje način na koji društva za osiguranje i društva za reosiguranje planiraju proširiti opseg primjene modela na druge podmodule ili poslovne jedinice kako bi se osiguralo da taj modul pokriva prevladavajući dio njihovih poslova osiguranja s obzirom na taj specifični modul rizika.

▼M5

Članak 114.

Delegirani akti i provedbeni tehnički standardi u vezi s unutarnjim modelima za potreban solventni kapital

1.  Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 301.a kojima se utvrđuju:

2.  Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za primjenu ovog članka, EIOPA izrađuje nacrte provedbenih tehničkih standarda o postupcima za:

EIOPA Komisiji podnosi navedene nacrte provedbenih tehničkih standarda do 31. listopada 2014.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1094/2010.

▼B

Članak 115.

Politika u vezi izmjena potpunih i djelomičnih unutarnjih modela

U okviru početnog postupka za izdavanje odobrenja za uporabu unutarnjeg modela, nadzorna tijela odobravaju politiku u vezi izmjena modela društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje. Društva za osiguranje i društva za reosiguranje mogu mijenjati svoj unutarnji model u skladu s tom politikom.

Politika uključuje specifikaciju manjih i većih izmjena unutarnjeg modela.

Za veće izmjene unutarnjeg modela, kao i za izmjene te politike, uvijek je potrebno dobiti prethodno odobrenje nadzornih tijela iz članka 112.

Za manje izmjene unutarnjeg modela nije potrebno dobiti prethodno odobrenje nadzornih tijela ako su te izmjene uvedene u skladu s tom politikom.

Članak 116.

Odgovornosti upravnih, upravljačkih ili nadzornih organa

Upravni, upravljački ili nadzorni organi društava za osiguranje i društava za reosiguranje odobravaju zahtjev, koji se podnosi nadzornim tijelima, za izdavanje odobrenja za uporabu unutarnjeg modela iz članka 112., kao i zahtjev za bilo kakve naknadne veće izmjene tog modela.

Upravni, upravljački ili nadzorni organ odgovoran je za uspostavu sustava koji osiguravaju kontinuirano i pravilno funkcioniranje unutarnjeg modela.

Članak 117.

Povratak na standardnu formulu

Nakon dobivanja odobrenja u skladu s člankom 112., društva za osiguranje i društva za reosiguranje ne mogu se vratiti na izračun cijelog ili djelomičnog potrebnog solventnog kapitala u skladu sa standardnom formulom iz pododjeljka 2., osim u primjereno opravdanim okolnostima i pod uvjetom da za to dobiju odobrenje nadzornih tijela.

Članak 118.

Neusklađenost unutarnjeg modela

1.  Društva za osiguranje i društva za reosiguranje koja nakon dobivanja odobrenja nadzornih tijela za uporabu unutarnjeg modela prestanu ispunjavati zahtjeve iz članaka 120. do 125. moraju bez odlaganja nadzornim tijelima predočiti plan za ponovno uspostavljanje usklađenosti u razumnom vremenskom razdoblju ili dokazati da učinak neusklađenosti nije značajan.

2.  U slučaju da društva za osiguranje i društva za reosiguranje ne provedu plan iz stavka 1., nadzorna tijela mogu zahtijevati od društava za osiguranje i društava za reosiguranje da potrebni solventni kapital ponovno izračunavaju u skladu sa standardnom formulom iz pododjeljka 2.

Članak 119.

Značajna odstupanja od pretpostavki na kojima se temelji izračun prema standardnoj formuli

Kad nije primjereno izračunavati potrebni solventni kapital u skladu sa standardnom formulom iz pododjeljka 2. zbog toga što profil rizičnosti predmetnog društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje značajno odstupa od pretpostavki na kojima se temelji izračun prema standardnoj formuli, nadzorna tijela mogu, odlukom u kojoj su navedeni razlozi, od predmetnog društva zahtijevati da za izračun potrebnog solventnog kapitala upotrebljava unutarnji model ili njegove relevantne module rizika.

Članak 120.

Test upotrebljivosti

Društva za osiguranje i društva za reosiguranje moraju dokazati da njihov unutarnji model ima široku primjenu i da ima važnu ulogu u njihovom sustavu upravljanja iz članaka 41. do 50., a posebno u:

Povrh toga, društva za osiguranje i društva za reosiguranje moraju dokazati da je učestalost izračuna potrebnog solventnog kapitala uporabom unutarnjeg modela u skladu s učestalošću kojom upotrebljavaju svoj unutarnji model za druge svrhe obuhvaćene prvim stavkom.

Upravni, upravljački ili nadzorni organ odgovoran je osigurati kontinuiranu primjerenost oblika i djelovanja unutarnjeg modela i da unutarnji model kontinuirano i primjereno odražava profil rizičnosti predmetnog društva za osiguranje i društva za reosiguranje.

Članak 121.

Standardi statističke kvalitete

1.  Unutarnji model, a posebno izračun prognoze distribucije vjerojatnosti na kojoj se model temelji mora zadovoljavati kriterije iz stavaka 2. do 9.

2.  Metode koje se upotrebljavaju za izračun prognoze distribucije vjerojatnosti temelje se na primjerenim, primjenjivim i relevantnim aktuarskim i statističkim tehnikama i usklađene su s metodama koje se upotrebljavaju za izračun tehničkih pričuva.

Metode koje su upotrebljavaju za izračun prognoze distribucije vjerojatnosti temelje se na tekućim i vjerodostojnim informacijama i realnim pretpostavkama.

Društva za osiguranje i društva za reosiguranje moraju pred nadzornim tijelima moći opravdati pretpostavke na kojima se temelji njihov unutarnji model.

3.  Podaci koji se upotrebljavaju za unutarnji model moraju biti točni, potpuni i primjereni.

Društva za osiguranje i društva za reosiguranje ažuriraju skupove podataka koje upotrebljavaju u izračunu prognoze distribucije vjerojatnosti najmanje jedanput godišnje.

4.  Za izračun prognoze distribucije vjerojatnosti nije propisana posebna metoda.

Bez obzira na odabranu metodu izračuna, sposobnost unutarnjeg modela da rangira rizike mora biti dovoljna osigurati da model ima široku primjenu i da ima važnu ulogu u sustavu upravljanja društava za osiguranje i društava za reosiguranje, posebno u njihovom sustavu upravljanja rizicima i postupcima odlučivanja, te raspodjeli kapitala u skladu s člankom 120.

Unutarnji model obuhvaća sve značajne rizike kojima su izložena društva za osiguranje i društva za reosiguranje. Unutarnji model obuhvaća najmanje rizike iz članka 101. stavka 4.

5.  U pogledu diversifikacijskih učinaka, društva za osiguranje i društva za reosiguranje mogu u svojem unutarnjem modelu uzeti u obzir ovisnosti unutar kategorija rizika i između njih, pod uvjetom da su nadzorna tijela uvjerena u primjerenost sustava koji se upotrebljava za mjerenje tih diversifikacijskih učinaka.

6.  Društva za osiguranje i društva za reosiguranje mogu u svojem unutarnjem modelu u potpunosti uzeti u obzir učinak tehnika smanjenja rizika, pod uvjetom da unutarnji model primjereno odražava kreditni rizik i druge rizike koji proizlaze iz uporabe tehnika smanjenja rizika.

7.  Društva za osiguranje i društva za reosiguranje u svojem unutarnjem modelu točno procjenjuju posebne rizike povezane s financijskim jamstvima i bilo kojim ugovornim mogućnostima, ako su oni značajni. Također procjenjuju rizike povezane s mogućnostima ugovaratelja osiguranja i ugovornim mogućnostima za društva za osiguranje i društva za reosiguranje. U tu svrhu, ona uzimaju u obzir učinak koji buduće promjene financijskih i nefinancijskih uvjeta mogu imati na provedbu tih mogućnosti.

8.  Društva za osiguranje i društva za reosiguranje mogu u svojem unutarnjem modelu uzeti u obzir buduće mjere uprave za koje je realno očekivati da bi bile provedene u posebnim okolnostima.

U slučaju navedenom u prvom podstavku, predmetno društvo uzima u obzir vrijeme koje je potrebno za provedbu takvih mjera.

9.  Društva za osiguranje i društva za reosiguranje u svojem unutarnjem modelu uzimaju u obzir sva plaćanja ugovarateljima osiguranja i korisnicima koja očekuju da će obaviti, bez obzira na to jesu li ta plaćanja zajamčena ugovorom.

Članak 122.

Standardi kalibracije

1.  Društva za osiguranje i društva za reosiguranje mogu za potrebe oblikovanja unutarnjeg modela upotrijebiti drukčije vremensko razdoblje ili mjeru rizika od onih iz članka 101. stavka 3. pod uvjetom da ta društva mogu upotrijebiti rezultate unutarnjeg modela za izračun potrebnog solventnog kapitala na način koji ugovarateljima osiguranja i korisnicima osiguranja osigurava istovjetnu razinu zaštite onoj iz članka 101.

2.  Ako je moguće, društva za osiguranje i društva za reosiguranje izračunavaju potrebni solventni kapital izravno iz prognoze distribucije vjerojatnosti koja je dobivena unutarnjim modelom tih društava, pri čemu se upotrebljava mjera rizične vrijednosti iz članka 101. stavka 3.

3.  Kad društva za osiguranje i društva za reosiguranje ne mogu izračunani potrebni solventni kapital izravno iz prognoze distribucije vjerojatnosti koja je dobivena unutarnjim modelom, nadzorna tijela mogu dopustiti da se u postupku izračuna potrebnog solventnog kapitala upotrijebe približne vrijednosti pod uvjetom da ta društva mogu nadzornim tijelima dokazati da je ugovarateljima osiguranja osigurana razina istovjetna onoj iz članka 101.

4.  Nadzorna tijela mogu zahtijevati da društva za osiguranje i društva za reosiguranje upotrijebe svoj unutarnji model na relevantnim referentnim portfeljima, pri čemu upotrebljavaju pretpostavke koje se temelje na vanjskim, a ne unutarnjim podacima, kako bi provjerila kalibraciju unutarnjeg modela i jesu li njegove specifikacije u skladu s općeprihvaćenom tržišnom praksom.

Članak 123.

Raspodjela dobiti i gubitka

Društva za osiguranje i društva za reosiguranje moraju najmanje jedanput godišnje preispitati uzroke i izvore dobiti i gubitaka u svakoj većoj poslovnoj jedinici.

Ona moraju predočiti kako kategorizacija rizika koja je odabrana u unutarnjem modelu objašnjava uzroke i izvore dobiti i gubitaka. Kategorizacija rizika i raspodjela dobiti i gubitaka moraju odražavati profil rizičnosti društava za osiguranje i društava za reosiguranje.

Članak 124.

Standardi validacije

Društva za osiguranje i društva za reosiguranje imaju redoviti ciklus validacije modela koji uključuje praćenje rezultata unutarnjeg modela, preispitivanje trajne primjerenosti njegovih specifikacija i testiranje njegovih rezultata u odnosu na iskustvo.

Postupak validacije modela uključuje djelotvoran statistički postupak validacije unutarnjeg modela koji omogućuje društvima za osiguranje i društvima za reosiguranje da svojim nadzornim tijelima dokažu da je dobiveni potrebni kapital primjeren.

Statističke metode koje se primjenjuju testiraju primjerenost prognoze distribucije vjerojatnosti ne samo u usporedbi s iskustvom s gubicima već i s obzirom na sve značajne nove podatke i informacije koje su s njom povezane.

Postupak validacije modela uključuje analizu stabilnosti unutarnjeg modela, a posebno testiranje osjetljivosti rezultata unutarnjeg modela na promjene ključnih pretpostavki na kojima se temelji. Postupak također uključuje procjenu točnosti, potpunosti i primjerenosti podataka koje upotrebljava unutarnji model.

Članak 125.

Dokumentacijski standardi

Društva za osiguranje i društva za reosiguranje dokumentiraju oblik i pojedinosti o djelovanju njihovog unutarnjeg modela.

Dokumentacijom se dokazuje usklađenost s odredbama članaka 120. do 124.

Dokumentacija sadržava detaljan opis teorije, pretpostavki i matematičkih i empirijskih podloga na kojima se temelji unutarnji model.

U dokumentaciji se navode sve okolnosti u kojima unutarnji model ne funkcionira učinkovito.

Društva za osiguranje i društva za reosiguranje dokumentiraju sve veće promjene svojeg unutarnjeg modela, kako je određeno u članku 115.

Članak 126.

Vanjski modeli i podaci

Uporaba modela ili podataka dobivenih od treće strane ne smatra se opravdanjem za izuzeće od bilo kojeg zahtjeva u vezi unutarnjeg modela iz članaka 120. do 125.

▼M5

Članak 127.

Delegirani akti u vezi s člancima od 120. do 126.

Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 301.a u pogledu članaka od 120. do 126. radi unapređenja bolje procjene profila rizičnosti i upravljanja poslovanjem društava za osiguranje i društava za reosiguranje u vezi s upotrebom unutarnjih modela diljem Unije.

▼B

Odjeljak 5.

Minimalni potrebni kapital

Članak 128.

Opće odredbe

Države članice zahtijevaju da društva za osiguranje i društva za reosiguranje imaju prihvatljiva osnovna vlastita sredstva za pokriće minimalnog potrebnog kapitala.

Članak 129.

Izračun minimalnog potrebnog kapitala

1.  Minimalni potrebni kapital izračunava se u skladu sa sljedećim načelima:

2.  Podložno uvjetima iz stavka 3., minimalni potrebni kapital izračunava se kao linearna funkcija skupa ili podskupa sljedećih varijabli: tehničkih pričuva društva, zaračunatih premija osiguranja, rizikom ponderiranog kapitala, odgođenih poreza i administrativnih troškova. Upotrijebljene varijable izračunavaju se neto od reosiguranja.

3.  Ne dovodeći u pitanje stavak 1. točku (d), minimalni potrebni kapital ne smije biti manji od 25 % niti veći od 45 % potrebnog solventnog kapitala predmetnog društva, izračunanog u skladu s poglavljem VI. odjeljkom 4. pododjeljcima 2. ili 3., uključujući bilo koji kapitalni dodatak koji je uveden u skladu s člankom 37.

▼M5

Države članice svojim nadzornim tijelima dopuštaju da u razdoblju koje završava najkasnije 31. prosinca 2017. zahtijevaju da društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje primjenjuje postotke iz prvog podstavka isključivo na potrebni solventni kapital izračunan u skladu s poglavljem VI. odjeljkom 4. pododjeljkom 2.

▼B

4.  Društva za osiguranje i društva za reosiguranje izračunavaju minimalni potrebni kapital najmanje jedanput u tromjesečju, a rezultat tog izračuna priopćuju nadzornim tijelima.

▼M5

U svrhu izračuna granica iz stavka 3. od društava se ne zahtijeva tromjesečni izračun potrebnog solventnog kapitala.

▼B

Kad minimalni potrebni kapital društva određuje neko od ograničenja iz stavka 3., to društvo mora nadzornom tijelu osigurati informacije koje joj omogućuju pravilno razumijevanje razloga za to ograničenje.

▼M5

5.  Komisija do 31. prosinca 2020. Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o pravilima država članica i praksama nadzornih tijela usvojenima prema stavcima od 1. do 4.

▼B

To će izvješće posebno obuhvatiti uporabu i razinu donjeg i gornjeg praga iz stavka 3., kao i bilo koje probleme s kojima se nadzorna tijela i društva suočavaju u primjeni ovog članka.

▼M5

Članak 130.

Delegirani akti

Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 301.a kojima određuje izračun minimalnog potrebnog kapitala iz članaka 128. i 129.

▼B

Članak 131.

Prijelazne odredbe o usklađenosti s minimalnim potrebnim kapitalom

Iznimno od članaka 139. i 144., kad su društva za osiguranje i društva za reosiguranje ►M5  31. prosinca 2015. ◄ usklađena s potrebnom granicom solventnosti iz članka 28. Direktive 2002/83/EZ, članka 16.a Direktive 73/239/EEZ odnosno članaka 37., 38. ili 39. Direktive 2005/68/EZ, ali nemaju dovoljna prihvatljiva osnovna vlastita sredstva za pokriće minimalnog potrebnog kapitala, predmetna društva moraju se uskladiti s člankom 128. do ►M5  31. prosinca 2016. ◄

Kad se predmetno društvo ne uspije uskladiti s člankom 128. u roku navedenom u prvom stavku, tom se društvu oduzima odobrenje za rad, pri čemu se poštuju primjenjivi postupci koji su predviđeni u nacionalnom zakonodavstvu.

Odjeljak 6.

Ulaganja

Članak 132.

Načelo razboritosti

1.  Države članice osiguravaju da društva za osiguranje i društva za reosiguranje ulažu svoju imovinu u skladu s načelom razboritosti kako je navedeno u odredbama stavaka 2., 3. i 4.

2.  U pogledu cjelokupnog portfelja imovine, društva za osiguranje i društva za reosiguranje ulažu samo u imovinu i instrumente čije rizike ta društva mogu primjereno utvrditi, mjeriti i pratiti, kojima mogu primjereno upravljati, nadzirati ih i izvješćivati o njima i koji na primjeren način uzimaju u obzir prilikom procjene svojih ukupnih potreba za solventnošću u skladu s točkom (a) drugog podstavka članka 45. stavka 1..

Sva imovina, a posebno ona kojom se pokrivaju minimalni potrebni kapital i potrebni solventni kapital, ulaže se na način koji osigurava sigurnost, kvalitetu, likvidnost i profitabilnost portfelja u cjelini. Povrh toga, lokalizacija te imovine mora biti takva da se osigura njezina raspoloživost.

Imovina za pokriće tehničkih pričuva također se ulaže na način koji je primjeren prirodi i trajanju obveza osiguranja i obveza reosiguranja. Ta imovina ulaže se u najboljem interesu svih ugovaratelja osiguranja i korisnika osiguranja uzimajući u obzir bilo koji objavljeni cilj u skladu s policom osiguranja. U slučaju sukoba interesa, društva za osiguranje, ili subjekt koji upravlja portfeljem njihove imovine, osigurava da je ulaganje napravljeno u najboljem interesu ugovaratelja osiguranja i korisnika osiguranja.

3.  Ne dovodeći u pitanje stavak 2., u pogledu imovine s obzirom na ugovore o životnom osiguranju kod kojih rizik ulaganja snose ugovaratelji osiguranja, primjenjuju se drugi, treći i četvrti podstavak ovog stavka.

Kad su naknade koje su predviđene ugovorom izravno povezane s vrijednošću udjela u subjektima za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) u skladu s definicijom iz Direktive 85/611/EEZ ili s vrijednošću imovine sadržane u unutarnjem fondu koji drže društva za osiguranje, a koji je obično podijeljen u udjele, tehničke pričuve koje se odnose na te naknade moraju što je više moguće biti povezane s tim udjelima ili, u slučaju kad udjeli nisu uspostavljeni, s tom imovinom.

Kad su naknade koje su predviđene ugovorom izravno povezane s dioničkim indeksom ili nekom drugom referentnom vrijednošću osim onih iz drugog podstavka, tehničke pričuve koje se odnose na te naknade moraju što je više moguće biti povezane s udjelima za koje se smatra da predstavljaju referentnu vrijednost ili, u slučaju da udjeli nisu uspostavljeni, s imovinom odgovarajuće sigurnosti i utrživosti koja što je više moguće odgovara imovini na kojoj se temelji određena referentna vrijednost.

Kad naknade iz drugog i trećeg podstavka uključuju jamstvo za uspješnost ulaganja ili neku drugu zajamčenu naknadu, na imovinu za pokriće odgovarajućih posebnih tehničkih pričuva primjenjuje se stavak 4.

4.  Ne dovodeći u pitanje stavak 2., u pogledu imovine koja nije obuhvaćena stavkom 3. primjenjuju se odredbe podstavaka 2. do 5. ovog stavka.

Uporaba izvedenih instrumenata moguća je ako oni pridonose smanjenju rizika ili olakšavaju učinkovito upravljanje portfeljem.

Ulaganja i imovina koja nije uvrštena za trgovanje na uređenom financijskom tržištu zadržavaju se na razboritim razinama.

Imovina mora biti primjereno diversificirana na način kojim se izbjegava pretjerano oslanjanje na bilo koju vrstu imovine, izdavatelja ili grupu društava, geografsko područje kao i pretjerana akumulacija rizika u portfelju kao cjelini.

Ulaganja u imovinu koju je izdao isti izdavatelj ili izdavatelji koji pripadaju istoj grupi ne smiju društva za osiguranje izložiti pretjeranoj koncentraciji rizika.

Članak 133.

Sloboda ulaganja

1.  Države članice od društava za osiguranje i društava za reosiguranje ne zahtijevaju da ulažu u određene kategorije imovine.

2.  Države članice ne podvrgavaju odluke o ulaganjima društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje odnosno njihovog upravitelja ulaganjima nikakvom prethodnom odobrenju ili zahtjevima za sustavno obavješćivanje.

3.  Ovaj članak ne dovodi u pitanje zahtjeve država članica koji ograničavaju vrste imovine ili referentne vrijednosti s kojima mogu biti povezane naknade na temelju polica osiguranja. Sva takva pravila primjenjuju se samo kad rizik ulaganja snosi ugovaratelj osiguranja koji je fizička osoba i ta pravila ne smiju biti više ograničavajuća od pravila iz Direktive 85/611/EEZ.

Članak 134.

Lokalizacija imovine i zabrana zalaganja imovine

1.  S obzirom na rizike osiguranja koji se nalaze u Zajednici, države članice ne zahtijevaju da imovina za pokriće tehničkih pričuva povezanih s tim rizicima bude lokalizirana unutar Zajednice ili u bilo kojoj određenoj državi članici.

Povrh toga, s obzirom na iznose koji se mogu naplatiti na temelju ugovora o reosiguranju od društava koja su dobila odobrenje za rad u skladu s ovom Direktivom ili društava koja imaju sjedište u trećoj zemlji čiji se regulatorni sustav solventnosti smatra istovjetnim u skladu s člankom 172., države članice ne zahtijevaju da imovina koja predstavlja iznose koji se mogu naplatiti bude lokalizirana unutar Zajednice.

2.  Države članice za oblikovanje tehničkih pričuva ne smiju zadržati ili uvesti sustav s bruto oblikovanjem pričuva koji zahtijeva zalaganje imovine za pokriće nezarađenih premija i rezervacija za neplaćene odštetne zahtjeve ako je reosiguratelj društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje koje je dobilo odobrenje za rad u skladu s ovom Direktivom.

▼M5

Članak 135.

Delegirani akti i regulatorni tehnički standardi u vezi s kvalitativnim zahtjevima

1.  Komisija može donositi delegirane akte u skladu s člankom 301.a kojima određuje kvalitativne zahtjeve u sljedećim područjima:

2.  Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 301.a kojima se utvrđuju:

3.  Kako bi se osigurala dosljedna usklađenost u vezi sa stavkom 2. točkom (c), EIOPA, podložno članku 301.b, izrađuje nacrte regulatornih tehničkih standarda za određivanje metodologija za izračun proporcionalnog dodatnog kapitalnog zahtjeva za vlasničke vrijednosne papire iz istog stavka.

Komisiji se delegira ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1094/2010.

▼B

POGLAVLJE VII.

Društva za osiguranje i društva za reosiguranje u poteškoćama ili u stanju nepravilnosti

Članak 136.

Utvrđivanje i obavješćivanje o pogoršanju financijskog stanja društva za osiguranje i društva za reosiguranje

Društva za osiguranje i društva za reosiguranje imaju uspostavljene postupke za utvrđivanje pogoršanja financijskog stanja, a kad dođe do takvog pogoršanja o tome odmah obavješćuju nadzorna tijela.

Članak 137.

Neusklađenost s tehničkim pričuvama

Kad društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje nije usklađeno s poglavljem VI., odjeljkom 2., nadzorna tijela njegove matične države članice mogu zabraniti slobodno raspolaganje njegovom imovinom nakon što o svojim namjerama obavijeste nadzorna tijela država članica domaćina. Nadzorna tijela matične države članice određuju imovinu koja će biti obuhvaćena tim mjerama.

Članak 138.

Neusklađenost s potrebnim solventnim kapitalom

1.  Društva za osiguranje i društva za reosiguranje odmah obavješćuju nadzorno tijelo kad utvrde da više nisu usklađena s potrebnim solventnim kapitalom ili kad postoji rizik da se ta neusklađenost pojavi u sljedeća tri mjeseca.

2.  U roku od dva mjeseca od dana kad je utvrđeno postojanje neusklađenosti s potrebnim solventnim kapitalom predmetno društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje dostavlja na odobrenje nadzornom tijelu realan plan oporavka.

3.  Nadzorno tijelo zahtijeva da predmetno društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje poduzme potrebne mjere kako bi, u roku od šest mjeseci od dana kad je utvrđeno postojanje neusklađenosti s potrebnim solventnim kapitalom, ponovno dosegnulo razinu prihvatljivih vlastitih sredstava za pokriće potrebnog solventnog kapitala ili smanjilo svoj profil rizičnosti kako bi se osigurala usklađenost s potrebnim solventnim kapitalom.

Nadzorno tijelo može, prema potrebi, produljiti to razdoblje za još tri mjeseca.

▼M5

4.  U slučaju iznimnih nepovoljnih situacija koje pogađaju društva za osiguranje i društva za reosiguranje koja predstavljaju znatan udio tržišta ili pogođenih poslovnih aktivnosti, prema izjavi EIOPA-e, i prema potrebi nakon savjetovanja s ESRB-om, nadzorna tijela mogu za pogođena društva produljiti razdoblje iz stavka 3. drugog podstavka za najdulje razdoblje od sedam godina, uzimajući u obzir sve relevantne čimbenike, uključujući prosječno trajanje tehničkih pričuva.

Ne dovodeći u pitanje ovlasti EIOPA-e prema članku 18. Uredbe (EU) br. 1094/2010, a za potrebe ovog stavka, na zahtjev predmetnog nadzornog tijela EIOPA daje izjavu o postojanju iznimnih nepovoljnih situacija. Dotično nadzorno tijelo može predati zahtjev ako društva za osiguranje ili društva za reosiguranje koja predstavljaju znatan udio tržišta ili pogođenih poslovnih aktivnosti vjerojatno neće zadovoljiti uvjete utvrđene u stavku 3.. Iznimne nepovoljne situacije postoje kada je financijski položaj društava za osiguranje i društava za reosiguranje koja predstavljaju znatan udio tržišta ili pogođenih poslovnih aktivnosti ozbiljno ili negativno pogođen jednim ili više od sljedećih uvjeta:

EIOPA, u suradnji s dotičnim nadzornim tijelom, redovito procjenjuje primjenjuju li se još uvjeti iz drugog podstavka. EIOPA, u suradnji s dotičnim nadzornim tijelom, daje izjavu kada iznimna nepovoljna situacija prestane.

Dotično društvo za osiguranje ili društvo za reosiguranje svaka tri mjeseca svom nadzornom tijelu dostavlja izvješće o napretku u kojemu navodi poduzete mjere i napredak ostvaren u ponovnom dosezanju razine prihvatljivih vlastitih sredstava za pokriće potrebnog solventnog kapitala ili napredak u smanjenju profila rizičnosti kako bi se osigurala usklađenost s potrebnim solventnim kapitalom.

Produljenje roka iz prvog podstavka ukida se ako izvješće o napretku pokazuje da nije ostvaren znatan napredak u ponovnom dosezanju razine prihvatljivih vlastitih sredstava za pokriće potrebnog solventnog kapitala ili napredak u smanjenju profila rizičnosti kako bi se osigurala usklađenost s potrebnim solventnim kapitalom u razdoblju od dana kad je utvrđeno postojanje neusklađenosti s potrebnim solventnim kapitalom do dana dostavljanja izvješća o napretku.

▼B

5.  U iznimnim okolnostima, kad nadzorno tijelo smatra da će se financijsko stanje predmetnog društva dodatno pogoršati, nadzorno tijelo može također ograničiti ili zabraniti slobodno raspolaganje imovinom tog društva. To nadzorno tijelo obavješćuje nadzorna tijela država članica domaćina o svim mjerama koje je poduzelo. Ta tijela, na zahtjev nadzornog tijela matične države članice, poduzimaju iste mjere. Nadzorno tijelo matične države članice određuje koja će imovina biti obuhvaćena tim mjerama.

Članak 139.

Neusklađenost s minimalnim potrebnim kapitalom

1.  Društva za osiguranje i društva za reosiguranje odmah obavješćuju nadzorno tijelo kad utvrde da više nisu usklađena s potrebnim minimalnim kapitalom ili kad postoji rizik da se ta neusklađenost pojavi u sljedeća tri mjeseca.

2.  U roku od mjesec dana od dana kad je utvrđeno postojanje neusklađenosti s minimalnim potrebnim kapitalom predmetno društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje dostavlja na odobrenje nadzornom tijelu realan kratkoročni financijski plan kako bi u roku od tri mjeseca od dana tog utvrđivanja prihvatljiva osnovna vlastita sredstva vratilo najmanje na razinu minimalnog potrebnog kapitala ili smanjilo svoj profil rizičnosti kako bi se osigurala usklađenosti s potrebnim minimalnim kapitalom.

3.  Nadzorno tijelo matične države članice može također ograničiti ili zabraniti slobodno raspolaganje imovinom tog društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje. O tome obavješćuje nadzorna tijela država članica domaćina. Na zahtjev nadzornog tijela matične države članice, ta tijela poduzimaju iste mjere. Nadzorno tijelo matične države članice određuje koja će imovina biti obuhvaćena tim mjerama.

Članak 140.

Zabrana slobodnog raspolaganja imovinom koja se nalazi na državnom području države članice

Države članice poduzimaju mjere koje su potrebne kako bi, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom, mogle na zahtjev matične države članice društva zabraniti slobodno raspolaganje imovinom koja se nalazi na njihovom državnom području u slučajevima iz članaka 137. do 139. i članka 144. stavka 2., a matična država članica određuje koja će imovina biti obuhvaćena tim mjerama.

Članak 141.

Nadzorne ovlasti u slučaju pogoršanja financijskog stanja

Bez obzira na članke 138. i 139, kad se stanje solventnosti društva nastavlja pogoršavati, nadzorna tijela ovlaštena su poduzeti sve potrebne mjere kako bi zaštitile interese ugovaratelja osiguranja u slučaju ugovora o osiguranju ili obveza koje proizlaze iz ugovora o reosiguranju.

Te su mjere razmjerne i odražavaju razinu i trajanje pogoršanja stanja solventnosti predmetnog društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje.

Članak 142.

Plan oporavka i financijski plan

1.  Plan oporavka iz članka 138. stavka 2. i financijski plan iz članka 139. stavka 2. uključuju najmanje pojedinosti ili dokaze o sljedećem:

2.  Nadzorna tijela koja su zahtijevala plan oporavka iz članka 138. stavka 2. ili financijski plan iz članka 139. stavka 2. u skladu sa stavkom 1. ovog članka, neće izdati potvrdu u skladu s člankom 39. sve dok smatraju da su ugrožena prava ugovaratelja osiguranja ili ugovorne obveze društva za reosiguranje.

▼M5

Članak 143.

Delegirani akti i regulatorni tehnički standardi u vezi s člankom 138. stavkom 4.

1.  Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 301.a kojima se nadopunjuju vrste iznimnih nepovoljnih situacija i određuju čimbenici i kriteriji o kojima treba voditi računa EIOPA prilikom davanja izjave o postojanju iznimnih nepovoljnih situacija i nadzorna tijela prilikom određivanja produljenja razdoblja oporavka u skladu s člankom 138. stavkom 4.

2.  Kako bi se osigurala dosljedna usklađenost u odnosu na članak 138. stavak 2., članak 139. stavak 2. i članaka 141., EIOPA, podložno članku 301.b, izrađuje nacrte regulatornih tehničkih standarda radi određivanja plana oporavka iz članka 138. stavka 2. i financijskog plana iz članka 139. stavka 2. te u pogledu članka 141. pri čemu će učiniti sve što je potrebno kako bi se izbjegli prociklički učinci.

Komisiji se delegira ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1094/2010.

▼B

Članak 144.

Oduzimanje odobrenja za rad

1.  Nadzorno tijelo matične države članice može oduzeti odobrenje za rad koje je izdano društvu za osiguranje odnosno društvu za reosiguranje u sljedećim slučajevima:

Nadzorno tijelo matične države članice oduzet će odobrenje za rad koje je izdano društvu za osiguranje odnosno društvu za reosiguranje u slučaju da to društvo nije usklađeno s minimalnim potrebnim kapitalom, a nadzorno tijelo smatra da je dostavljeni financijski plan očito neodgovarajući ili ako se predmetno društvo ne uskladi s odobrenim planom u roku od tri mjeseca od dana kad je utvrđeno postojanje neusklađenosti s minimalnim potrebnim kapitalom.

2.  U slučaju oduzimanja ili prestanka važenja odobrenja za rad, nadzorno tijelo matične države članice o tome obavješćuje nadzorna tijela drugih država članica, a ta tijela poduzimaju primjerene mjere kako bi spriječile društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje da započne nove poslove unutar njihovih državnih područja.

Nadzorno tijelo matične države članice, zajedno s tim tijelima, poduzima sve mjere koje su potrebne kako bi se zaštitili interesi osiguranika, a posebno ograničavaju slobodno raspolaganje imovinom društva za osiguranje u skladu s člankom 140.

3.  Svaka odluka o oduzimanju odobrenja za rad mora sadržavati potpune razloge za oduzimanje odobrenja za rad i dostavlja se predmetnom društvu za osiguranje odnosno društvu za reosiguranje.

POGLAVLJE VIII.

Pravo poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga

Odjeljak 1.

Osnivanje društava za osiguranje

Članak 145.

Uvjeti za osnivanje podružnice

1.  Države članice osiguravaju da društvo za osiguranje koje namjerava osnovati podružnicu na državnom području druge države članice obavijesti nadzorna tijela svoje matične države članice.

Svaka se trajna prisutnost društva na državnom području države članice tretira na isti način kao podružnica, čak i kad ta prisutnost nema oblik podružnice i sastoji se samo od ureda kojim upravlja vlastito osoblje društva ili osoba koja je neovisna i ima trajnu ovlast zastupati društvo kao što bi ga zastupala agencija.

2.  Države članice zahtijevaju od svakog društva za osiguranje koje namjerava osnovati podružnicu na državnom području druge države članice da u obavijesti iz stavka 1. dostavi sljedeće informacije:

Osigurane osobe u slučaju sudskog postupka protiv udruge individualnih osiguratelja Lloyd’s u državi članici domaćinu koji proizlazi iz preuzetih obveza ne smiju biti tretirane ništa manje povoljno nego što bi bile tretirane u sudskom postupku protiv uobičajenih društava za osiguranje.

3.  Kad društvo za neživotno osiguranje namjerava preko svoje podružnice pokrivati rizike iz vrste osiguranja 10 u dijelu A Priloga I., isključujući odgovornost prijevoznika, ono mora predočiti izjavu da je postalo član nacionalnog ureda za osiguranje i nacionalnog garancijskog fonda države članice domaćina.

4.  U slučaju bilo koje promjene informacija dostavljenih u skladu s točkama (b), (c) ili (d) stavka 2., društvo za osiguranje dostavlja pisanu obavijest o promjeni nadzornim tijelima matične države članice i države članice u kojoj se podružnica nalazi barem jedan mjesec prije uvođenja promjene tako da nadzorna tijela matične države članice i nadzorna tijela države članice u kojoj se podružnica nalazi mogu ispuniti obveze iz članka 146.

Članak 146.

Dostavljanje informacija

1.  Ako nadzorna tijela matične države članice nemaju razloga sumnjati u primjerenost sustava upravljanja ili financijsku situaciju društva za osiguranje ili u zahtjeve u vezi posjedovanja poslovnog ugleda i iskustva ovlaštenog zastupnika u skladu s člankom 42., uzimajući u obzir planirane poslove, one će u roku od tri mjeseca od dana zaprimanja svih informacija iz članka 145. stavka 2. dostaviti te informacije nadzornim tijelima države članice domaćina i o tome obavijestiti predmetno društvo za osiguranje.

Nadzorna tijela matične države članice također potvrđuju da društvo za osiguranje pokriva potrebni solventni kapital i minimalni potrebni kapital koje se izračunava u skladu s odredbama članaka 100. i 129.

2.  Ako nadzorna tijela matične države članice odbiju dostaviti informacije iz članka 145. stavka 2. nadzornim tijelima države članice domaćina, one će predmetnom društvu za osiguranje navesti razloge za odbijanje u roku od tri mjeseca od dana zaprimanja svih informacija.

Takvo odbijanje ili propust u djelovanju podliježu pravu obraćanja sudovima matične države članice.

3.  Prije nego što podružnica društva za osiguranje počne poslovati, nadzorna tijela države članice domaćina obavješćuju, prema potrebi, u roku od dva mjeseca od dana zaprimanja informacija iz stavka 1., nadzorno tijelo matične države članice o uvjetima pod kojima, u interesu općeg dobra, to poslovanje mora biti obavljano u državi članici domaćinu. Nadzorno tijelo matične države članice dostavlja te informacije predmetnom društvu za osiguranje.

Društvo za osiguranje može osnovati podružnicu i početi poslovati od datuma kad nadzorno tijelo matične države članice primiti takve informacije ili, ako ih ne primi, po isteku razdoblja iz prvog podstavka.

Odjeljak 2.

Sloboda pružanja usluga društava za osiguranje

Pododjeljak 1.

Opće odredbe

Članak 147.

Prethodna obavijest matičnoj državi članici

Bilo koje društvo za osiguranje koje u skladu sa slobodom pružanja usluga namjerava po prvi put obavljati djelatnost u jednoj ili više država članica o tome prvo obavješćuje nadzorna tijela matične države članice i navodi prirodu rizika ili obveze koje namjerava pokrivati.

Članak 148.

Obavijest matične države članice

1.  U roku od jednog mjeseca od zaprimanja obavijesti iz članka 147., nadzorna tijela matične države članice dostavljaju državi članici ili državama na čijem državnom području društvo za osiguranje namjerava obavljati djelatnost u skladu sa slobodom pružanja usluga sljedeće:

Istodobno, nadzorna tijela matične države članice o navedenom obavješćuju predmetno društvo za osiguranje.

2.  Države članice na čijem državnom području društvo za neživotno osiguranje namjerava, u skladu sa slobodom pružanja usluga, pokrivati rizike iz vrste osiguranja 10 u dijelu A Priloga I., osim odgovornosti prijevoznika, mogu zahtijevati od tog društva za osiguranje da dostavi sljedeće:

3.  Ako nadzorna tijela matične države članice ne dostave informacije iz stavka 1. u roku koji je u njemu propisan, one će društvu za osiguranje navesti razloge za odbijanje u istom roku.

Takvo odbijanje ili propust u djelovanju podliježe pravu obraćanja sudovima u matičnoj državi članici.

4.  Društvo za osiguranje može početi poslovati od datuma kad dobije obavijest o dostavljanju informacija iz prvog podstavka stavka 1.

▼M5

Članak 149.

Promjene prirode rizika ili obveza

Sve promjene koje društvo za osiguranje namjerava napraviti u vezi s informacijama iz članka 147. podliježu postupku iz članaka 147. i 148.

▼B

Pododjeljak 2.

Osiguranje vlasnika vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama

Članak 150.

Obvezno osiguranje vlasnika odnosno korisnika motornih vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama

1.  Kad društvo za neživotno osiguranje, preko poslovnog nastana koji se nalazi u jednoj državi članici, pokriva rizik, osim odgovornosti prijevoznika, razvrstan u vrstu osiguranja 10 u dijelu A Priloga I. koji se nalazi u drugoj državi članici, država članica domaćin zahtijeva od tog društva da postane član i da sudjeluje u financiranju svog nacionalnog ureda za osiguranje odnosno nacionalnog garancijskog fonda.

2.  Financijski doprinos iz stavka 1. se izdvaja samo za rizike, osim odgovornosti prijevoznika, razvrstane u vrstu osiguranja 10 u dijelu A Prilogu I. koje se pokriva u sklopu pružanja usluga. Taj se doprinos izračunava na istoj osnovi kao za društva za neživotno osiguranje koja pokrivaju te rizike preko poslovnog nastana koji se nalazi u toj državi članici.

Pri izračunu se u obzir uzimaju premijski prihodi društva za osiguranje iz te vrste osiguranja u državi članici domaćinu ili broj rizika u toj vrsti osiguranja koje se pokriva u toj državi članici.

3.  Država članica domaćin može zahtijevati od društva za osiguranje koje pruža usluge da poštuje pravila u toj državi članici o pokriću povećanih rizika u mjeri u kojoj se ona primjenjuju na društva za neživotno osiguranje osnovana u toj državi.

Članak 151.

Nediskriminacija osoba koje su podnijele odštetne zahtjeve

Država članica domaćin zahtijeva da društvo za neživotno osiguranje osigura da osobe koje su podnijele odštetne zahtjeve koji proizlaze iz događaja koji su se dogodili na njezinom državnom području ne budu stavljeni u manje povoljan položaj zbog činjenice što društvo pokriva rizike, osim odgovornosti prijevoznika, razvrstane u vrstu osiguranja 10 u dijelu A Priloga I. u sklopu pružanja usluga, a ne preko poslovnog nastana koji se nalazi u toj državi.

Članak 152.

Predstavnik

1.  U smislu članka 151. država članica domaćin zahtijeva da društvo za neživotno osiguranje imenuje predstavnika s boravištem ili poslovnim nastanom na njezinom državnom području koji će prikupljati sve potrebne informacije u vezi s odštetnim zahtjevima i imati dostatne ovlasti da zastupa društvo u odnosu na osobe koje su pretrpjele štetu, a koje mogu podnijeti odštetne zahtjeve, uključujući isplate po tim zahtjevima, i da zastupa ili da, prema potrebi, osigura zastupanje društva pred sudovima i tijelima te države članice u vezi s takvim zahtjevima.

Od tog predstavnika također može se zahtijevati da zastupa društvo za neživotno osiguranje pred nadzornim tijelima države članice domaćina s obzirom na provjeru postojanja i valjanosti polica obveznog osiguranja vlasnika odnosno korisnika motornih vozila od odgovornosti za štete nanesene trećim osobama (osiguranja od automobilske odgovornosti).

2.  Država članica domaćin neće zahtijevati od tog predstavnika da poduzima aktivnosti, osim onih navedenih u stavku 1., u ime društva na neživotno osiguranje koje ga je imenovalo.

3.  Imenovanje predstavnika samo po sebi ne predstavlja osnivanje podružnice u smislu članka 145.

4.  Kad društvo za osiguranje propusti imenovati predstavnika, države članice mogu predstavniku za rješavanje odštetnih zahtjeva, imenovanom u skladu s člankom 4. Direktive 2000/26/EZ, dati suglasnost za preuzimanje funkcije predstavnika iz stavka 1. ovog članka.

Odjeljak 3.

Nadležnosti nadzornih tijela države članice domaćina

Pododjeljak 1.

Osiguranje

Članak 153.

Jezik

Nadzorna tijela države članice domaćina mogu zahtijevati da im informacije, za koje su ovlaštena zahtijevati o djelatnosti društava za osiguranje koja posluju na državnom području te države članice, budu dostavljane na službenom jeziku ili jezicima te države.

Članak 154.

Prethodna obavijest i prethodna suglasnost

1.  Država članica domaćin neće donijeti odredbe koje bi zahtijevale prethodnu suglasnost ili sustavno obavješćivanje o općim i posebnim uvjetima police osiguranja, cjenicima premija, ili, u slučaju životnog osiguranja, o tehničkim podlogama koje se posebno upotrebljavaju za izračunavanje cjenika premija i tehničkih pričuva, ili o obrascima i drugim dokumentima koje društvo za osiguranje namjerava upotrebljavati u svojem poslovanju s ugovarateljima osiguranja.

2.  Država članica domaćin od društva za osiguranje koje se namjerava obavljati djelatnost osiguranja na njezinom državnom području zahtijeva da obavlja samo nesustavno obavješćivanje o uvjetima police osiguranja i drugim dokumentima u svrhu provjere usklađenosti s njezinim nacionalnim propisima o ugovorima o osiguranju, a taj zahtjev ne predstavlja prethodni uvjet koji društvo za osiguranje mora ispuniti da bi moglo poslovati.

3.  Država članica domaćin neće zadržati ili uvesti zahtjev u vezi s prethodnom obavijesti o ili suglasnošću s namjeravanim povećanjem premijskih stopa, osim u sklopu općih sustava nadzora cijena.

Članak 155.

Društva za osiguranje koja nisu usklađena sa zakonskim odredbama

1.  Kad nadzorna tijela države članice domaćina utvrde da društvo za osiguranje koje ima podružnicu ili koje obavlja djelatnost u skladu sa slobodom pružanja usluga na njezinom državnom području nije usklađeno sa zakonskim odredbama koje se na njega primjenjuju u toj državi članici, one će zahtijevati od predmetnog društva za osiguranje da otkloni takvu nepravilnost.

2.  Kad predmetno društvo za osiguranje propusti poduzeti potrebne aktivnosti, nadzorna tijela predmetne države članice domaćina o navedenom obavješćuju nadzorna tijela matične države članice.

Nadzorna tijela matične države članice poduzimaju čim je prije moguće sve potrebne mjere kako bi osigurale da predmetno društvo za osiguranje otkloni navedenu nepravilnost.

Nadzorna tijela matične države članice o poduzetim mjerama obavješćuju nadzorna tijela države članice domaćina.

3.  Kad, unatoč mjerama koje poduzme matična država članica ili zbog toga što su te mjere bile neodgovarajuće ili nedostatne u toj državi članici, društvo za osiguranje ustraje u kršenju zakonskih odredbi koje su na snazi u državi članici domaćinu, nadzorna tijela države članice domaćina mogu, nakon što obavijeste nadzorna tijela matične države članice, poduzeti primjerene mjere kako bi spriječile ili kaznile daljnje nepravilnosti, uključujući, u mjeri u kojoj je to iznimno nužno, sprečavanje tog društva da nastavi sklapati nove ugovore o osiguranju na državnom području države članice domaćina.

▼M5

Uz to, nadzorno tijelo matične države članice ili države članice domaćina može predmet uputiti EIOPA-i te zahtijevati njezinu pomoć u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1094/2010. U tom slučaju EIOPA može djelovati u skladu s ovlastima koje su joj dodijeljene tim člankom.

▼B

Države članice osiguravaju da je na njihovom državnom području moguće uručiti pravne dokumente koji su potrebni za poduzimanje takvih mjera protiv društava za osiguranje.

4.  Odredbe stavaka 1., 2. i 3. ne utječu na ovlast predmetnih država članica da poduzmu primjerene hitne mjere za sprečavanje ili kažnjavanje nepravilnosti na njihovom državnom području. Ta ovlast uključuje mogućnost sprečavanja društava za osiguranje da nastave sklapati nove ugovore o osiguranju na njihovom državnom području.

5.  Odredbe stavaka 1., 2. i 3. ne utječu na ovlast država članica da kažnjavaju prekršaje na svom državnom području.

6.  Kad društvo za osiguranje koje je počinilo prekršaj ima poslovni nastan ili posjeduje imovinu u predmetnoj državi članici, nadzorna tijela te države članice mogu, u skladu s nacionalnim pravom, primijeniti nacionalne upravne kazne propisane za takav prekršaj protiv tog poslovnog nastana ili imovine.

7.  Bilo koja mjera donesena u skladu s odredbama stavaka 2. do 6. koja uključuju ograničavanje obavljanja poslova osiguranja mora biti primjereno utemeljena i priopćena društvu za osiguranje.

8.  Društva za osiguranje dostavljaju nadzornim tijelima države članice domaćina na njihov zahtjev sve dokumente koji od njih budu zatraženi u smislu stavaka 1. do 7. u mjeri u kojoj su obvezna društva za osiguranje čije se sjedište nalazi u toj državi članici.

▼M5

9.  Države članice obavješćuju Komisiju i EIOPA-u o broju i vrstama slučaja koji su rezultirali odbijanjem u smislu članaka 146. i 148. ili mjerama koje su bile poduzete u skladu sa stavcima 3. i 4. ovog članka.

▼B

Članak 156.

Oglašavanje

Društva za osiguranje sa sjedištem u državama članicama mogu oglašavati svoje usluge u državi članici domaćinu putem svih dostupnih komunikacijskih sredstava pod uvjetom da je to oglašavanje u skladu s pravilima koja uređuju oblik i sadržaj takvog oglašavanja i koja su donesena u interesu općeg dobra.

Članak 157.

Porezi na premije

1.  Ne dovodeći u pitanje bilo koje naknadno usklađivanje, svaki ugovor o osiguranju isključivo podliježe neizravnim porezima i parafiskalnim troškovima vezanim uz premije osiguranja u državi članici u kojoj se nalazi rizik ili državi članici obveze.

U smislu prvog podstavka, pokretna imovina u zgradi koja se nalazi na državnom području države članice, osim roba u komercijalnom tranzitu, smatra se rizikom koji se nalazi u toj državi članici, čak i onda kad zgrada i njezin sadržaj nisu pokriveni istom policom osiguranja.

U slučaju Španjolske, ugovor o osiguranju također podliježe dodatnoj naknadi koja se po zakonu plaća španjolskom „Consorcio de Compensación de Seguros” za ispunjavanje njegovih funkcija koje se odnose na naknadu gubitaka nastalih zbog izvanrednih događaja u toj državi članici.

2.  Pravo koji se primjenjuje na ugovor prema članku 178. ove Direktive i Uredbi (EZ) br. 593/2008 neće utjecati na fiskalne režime koji se primjenjuju.

3.  Svaka država članica primjenjuju vlastite nacionalne odredbe o mjerama kojima se osigurava naplata neizravnih poreza i parafiskalnih troškova prema stavku 1. na društva za osiguranje koja pokrivaju rizike ili obveze koji se nalaze na njihovom državnom području.

Pododjeljak 2.

Reosiguranje

Članak 158.

Društva za reosiguranje koja nisu usklađena s propisima

1.  Kad nadzorna tijela države članice utvrde da društvo za reosiguranje koje ima podružnicu ili koje obavlja djelatnost u skladu sa slobodom pružanja usluga na njezinom državnom području nije usklađeno sa zakonskim odredbama koje se na njega primjenjuju u toj državi članici, one će zahtijevati od predmetnog društva za reosiguranje da otkloni takvu nepravilnost. One će istodobno o tim nalazima obavijestiti nadzorna tijela matične države članice.

2.  Kad, unatoč mjerama koje poduzme matična država članica ili zbog toga što su te mjere bile neodgovarajuće ili nedostatne u toj državi članici, društvo za reosiguranje ustraje u kršenju propisa koji se na njega primjenjuju u državi članici domaćinu, nadzorna tijela države članice domaćina mogu, nakon što obavijeste nadzorno tijelo matične države članice, poduzeti primjerene mjere kako bi spriječile ili kaznile daljnje nepravilnosti, uključujući, u mjeri u kojoj je to iznimno nužno, sprečavanje društva za reosiguranje da nastavi sklapati nove ugovore o reosiguranju na državnom području države članice domaćina.

▼M5

Uz to, nadzorno tijelo matične države članice ili države članice domaćina može predmet uputiti EIOPA-i te zahtijevati njezinu pomoć u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1094/2010. U tom slučaju EIOPA može djelovati u skladu s ovlastima koje su joj dodijeljene tim člankom.

▼B

Države članice osiguravaju da je na njihovom državnom području moguće uručiti pravne dokumente koji su potrebni za poduzimanje takvih mjera protiv društava za reosiguranje.

3.  Bilo koja mjera donesena u skladu s odredbama stavaka 1. i 2. koja uključuju kazne ili ograničavanje obavljanja poslova reosiguranja mora biti primjereno utemeljena i priopćena predmetnom društvu za reosiguranje.

Odjeljak 4.

Statističke informacije

▼M5

Članak 159.

Statističke informacije o prekograničnim djelatnostima

Svako društvo za osiguranje obavješćuje nadležno nadzorno tijelo svoje matične države članice posebno o transakcijama koje obavlja u skladu s pravom nastana i transakcijama koje obavlja u skladu sa slobodom pružanja usluga, o iznosu premija, odštetnim zahtjevima i provizijama, bez umanjenja za reosiguranje, po državama članicama kako slijedi:

U pogledu vrste 10. u Prilogu I. dijelu A, isključujući odgovornost prijevoznika, predmetno društvo također obavješćuje to nadzorno tijelo o učestalosti i prosječnom trošku odštetnih zahtjeva.

Nadzorno tijelo matične države članice podnosi informacije iz prvog i drugog podstavka u razumnom roku i skupnom obliku nadzornim tijelima svake predmetne države članice, na njihov zahtjev.

▼B

Odjeljak 5.

Tretman ugovora podružnica u postupku likvidacije

Članak 160.

Likvidacija društava za osiguranje

Prilikom likvidacije društva za osiguranje, obveze koje proizlaze iz ugovora sklopljenih preko podružnice ili u skladu sa slobodom pružanja usluga podmiruju se na isti način kao obveze koje proizlaze iz drugih ugovora o osiguranju tog društva, te se pri tome ne pravi razlika između državljanstva osiguranih osoba i korisnika osiguranja.

Članak 161.

Likvidacija društava za reosiguranje

Prilikom likvidacije društva za reosiguranje, obveze koje proizlaze iz ugovora sklopljenih preko podružnice ili u skladu sa slobodom pružanja usluga podmiruju se na isti način kao obveze koje proizlaze iz drugih ugovora o reosiguranju tog društva.

POGLAVLJE IX.

Podružnice osnovane unutar Zajednice koje pripadaju društvima za osiguranje odnosno društvima za reosiguranje sa sjedištem izvan Zajednice

Odjeljak 1.

Početak obavljanja poslova

Članak 162.

Načelo odobrenja za rad i uvjeti

1.  Države članice predviđaju da je, za pristupanje obavljanju djelatnosti iz članka 2. stavka 1. prvog podstavka, svakom društvu čije se sjedište nalazi izvan Zajednice potrebno odobrenje za rad.

2.  Država članica može izdati odobrenje za rad ako društvo ispunjava najmanje sljedeće uvjete:

3.  U smislu ovog poglavlja, „podružnica” znači stalna prisutnost na državnom području države članice društva iz stavka 1. koje je dobilo odobrenje za rad u toj državi članici i koje obavlja djelatnost osiguranja.

Članak 163.

Poslovni plan podružnice

1.  Poslovni plan podružnice iz članka 162. stavka 2. točke (h) sadržava sljedeće:

2.  Osim zahtjeva iz stavka 1., poslovni plan za prve tri financijske godine uključuje sljedeće:

3.  S obzirom na životno osiguranje, države članice mogu zahtijevati od društava za osiguranje da dostavljaju sustavne obavijesti o tehničkoj podlozi upotrijebljenoj za izračunavanje cjenika premija i tehničkih pričuva, a taj zahtjev ne predstavlja prethodni uvjet koji društvo za životno osiguranje mora ispuniti da bi moglo poslovati.

Članak 164.

Prijenos portfelja

1.  U skladu s uvjetima propisanim u nacionalnom pravu, države članice izdaju odobrenje podružnicama osnovanim na njihovom državnom području i obuhvaćenim ovim poglavljem za prijenos cijelog ili dijela njihovih portfelja ugovora na društvo preuzimatelja osnovano u istoj državi članici kad nadzorna tijela te države članice ili, prema potrebi, države članice iz članka 167., potvrde da, nakon što se prijenos uzme u obzir, društvo preuzimatelj raspolaže potrebnim prihvatljivim vlastitim sredstvima za pokriće potrebnog solventnog kapitala iz prvog stavka članka 100.

2.  U skladu s uvjetima koje propisuje nacionalno pravo, države članice izdaju odobrenje podružnicama osnovanim na njihovom državnom području i obuhvaćenim ovim poglavljem za prijenos cijelog ili dijela njihovih portfelja ugovora na društvo za osiguranje sa sjedištem u drugoj državi članici kad nadzorna tijela te države članice potvrde da, nakon što se prijenos uzme u obzir, društvo preuzimatelj raspolaže potrebnim prihvatljivim vlastitim sredstvima za pokriće potrebnog solventnog kapitala iz prvog stavka članka 100.

3.  Kad u skladu s uvjetima propisanim u nacionalnom pravu, država članica izdaje odobrenje podružnicama osnovanim na njihovom državnom području i obuhvaćenim ovim poglavljem za prijenos cijelog ili dijela njihovih portfelja ugovora na podružnicu pokrivenu ovim poglavljem i osnovanu na državnom području druge države članice, ona osigurava da nadzorne tijela države članice društva preuzimatelja ili, prema potrebi, države članice iz članka 167. potvrde da:

4.  U okolnostima iz stavaka 1. do 3., država članica u kojoj se nalazi podružnica koja obavlja prijenos daje odobrenje za prijenos nakon što dobije suglasnost nadzornih tijela države članice u kojoj se nalaze rizici odnosno države članice obveze kad se ta država razlikuje od države članice u kojoj se nalazi podružnica koja obavlja prijenos.

5.  Nadzorna tijela država članica od kojih je zatražen savjet daju svoje mišljenje ili suglasnost nadzornim tijelima matične države članice podružnice koja obavlja prijenos u roku od tri mjeseca od dana zaprimanja zahtjeva. Ako u tom roku tijela od kojih je zatražen savjet ne daju nikakav odgovor smatra se da su dale povoljno mišljenje ili prešutnu suglasnost.

6.  Prijenos odobren u skladu sa stavcima 1. do 5. se objavljuje kako je propisano u nacionalnom pravu države članice u kojoj se nalazi rizik odnosno države članice obveze.

Ovi prijenosi automatski vrijedi za ugovaratelje osiguranja, osigurane osobe i bilo koje druge osobe koje imaju prava i obveze koji proizlaze iz prenesenih ugovora.

Članak 165.

Tehničke pričuve

Države članice zahtijevaju od društava da oblikuju odgovarajuće tehničke pričuve za pokriće obveza osiguranja i obveze reosiguranja preuzetih na njihovom državnom području i izračunanih u skladu s poglavljem VI. odjeljkom 2. Države članice zahtijevaju od društava da vrednuju imovinu i obveze u skladu s poglavljem VI. odjeljkom 1. i da utvrđuju vlastita sredstva u skladu s poglavljem VI. odjeljkom 3.

Članak 166.

Potrebni solventni kapital i minimalni potrebni kapital

1.  Svaka država članica zahtijeva od podružnica osnovanih na njezinom državnom području da raspolažu iznosom prihvatljivih vlastitih sredstva koja se sastoje od stavki iz članka 98. stavka 3.

Potrebni solventni kapital i minimalni potrebni kapital se izračunavaju u skladu s odredbama poglavlja VI. odjeljaka 4. i 5.

Međutim, u svrhu izračunavanja potrebnog solventnog kapitala i minimalnog potrebnog kapitala, za životno i neživotno osiguranje, u obzir se uzimaju samo poslovi koje je obavila predmetna podružnica.

2.  Prihvatljivi iznos osnovnih vlastitih sredstva potreban za pokriće minimalnog potrebnog kapitala i apsolutnog praga tog minimalnog potrebnog kapitala se oblikuje u skladu s člankom 98. stavkom 4.

3.  Prihvatljivi iznos osnovnih vlastitih sredstva ne smije biti manji od polovine apsolutnog praga iz članka 129. stavka 1. točke (d).

Depozit položen u skladu s člankom 162. stavkom 2. točkom (e) se izračunava u odnosu na ta prihvatljiva osnovna vlastita sredstva za pokriće minimalnog potrebnog kapitala.

4.  Imovina koja predstavlja potrebni solventni kapital drži se do iznosa minimalnog potrebnog kapitala u državi članici u kojoj se obavljaju djelatnosti, a višak u Zajednici.

Članak 167.

Pogodnosti za društava koja imaju odobrenje za rad u više od jedne države članice

1.  Svako društvo koje je zatražilo ili dobilo odobrenje za rad od više od jedne države članice može podnijeti zahtjev za sljedeće pogodnosti koje se mogu odobriti samo skupno:

U slučajevima iz točke (a) prvog podstavka, u svrhu tog izračuna u obzir se uzimaju samo poslovi koje su obavile sve podružnice osnovane u Zajednici.

2.  Zahtjev za ostvarivanje pogodnosti predviđenih u stavku 1. se upućuje nadzornim tijelima predmetnih država članica. U zahtjevu se navodi tijelo države članice koja će u budućnosti nadzirati solventnost svih poslova podružnica osnovanih u Zajednici. Društvo mora navesti razloge za odabir tijela.

Depozit iz članka 162. stavka 2. točke (e) se polaže u toj državi članici.

3.  Pogodnosti predviđene u stavku 1. se mogu odobriti samo ako su s njima suglasna nadzorna tijela svih država članica kojima je zahtjev bio upućen.

Te pogodnosti počinju proizvoditi pravne učinke od dana kad odabrano nadzorno tijelo obavijesti druga nadzorna tijela da će ona nadzirati stanje solventnosti svih poslova podružnica u Zajednici.

Odabrano nadzorno tijelo od drugih država članica dobiva informacije potrebne za nadzor ukupne solventnosti podružnica osnovanih na njihovom državnom području.

4.  Na zahtjev jedne ili više predmetnih država članica, pogodnosti odobrene u skladu s odredbama stavaka 1., 2. i 3. se istodobno ukidaju u svim predmetnim državama članicama.

Članak 168.

Računovodstvene, bonitetne i statističke informacije te društva u poteškoćama

U smislu ovog odjeljka, primjenjuju se odredbe članka 34., članka 139. stavka 3. i članaka 140. i 141.

U vezi s primjenom članaka 137. do 139., kad društvo uživa pogodnosti određene u članku 167. stavcima 1., 2. i 3., nadzorno tijelo odgovorno za provjeru solventnosti svih poslova podružnica osnovanih u Zajednici se tretira na isti način kao nadzorno tijelo države članice na čijem se državnom području nalazi sjedište društva osnovanog u Zajednici.

Članak 169.

Odvajanje djelatnosti životnog i neživotnog osiguranja

1.  Podružnice iz ovog odjeljka ne bave se istodobno djelatnostima životnog i neživotnog osiguranja u istoj državi članici.

2.  Iznimno od odredbi stavka 1., države članice mogu predvidjeti da podružnice iz ovog odjeljka koje se, na određeni datum iz prvog podstavka članka 73. stavka 5., istodobno bave objema djelatnostima u jednoj državi članici mogu to nastaviti činiti u toj državi članici pod uvjetom da se svakom djelatnošću zasebno upravlja u skladu s člankom 74.

3.  Svaka država članica koja u skladu s drugim podstavkom člankom 73. stavkom 5. zahtijeva od društava osnovanih na njezinom državnom području da se prestanu istodobno baviti djelatnostima kojima su se bavile na određeni datum iz prvog podstavka članka 73. stavka 5. isto mora zahtijevati i od podružnica iz ovog odjeljka koje se osnovane na njezinom državnom području i istodobno se bave objema djelatnostima.

Države članice mogu predvidjeti da podružnice iz ovog odjeljka čije se sjedište istodobno bavi objema djelatnostima i koje su se na datume iz prvog podstavka članka 73. stavka 5. na državnom području jedne države članice bavile isključivo djelatnošću životnog osiguranja mogu to nastaviti činiti u toj državi članici. Kad se društvo želi baviti djelatnošću neživotnog osiguranja na tom državnom području, ono se djelatnošću životnog osiguranja može baviti samo preko društva kćeri.

Članak 170.

Oduzimanje odobrenja za rad društvima koja imaju odobrenja za rad u više od jedne države članice

U slučaju kad odobrenje za rad oduzima tijelo iz članka 167. stavka 2., to tijelo obavješćuje nadzorna tijela država članica gdje to društvo posluje, koja poduzimaju primjerene mjere.

Kad je razlog za oduzimanje odobrenja za rad neadekvatnost ukupnog stanja solventnosti utvrđenog u državama članicama koje su se suglasile sa zahtjevom iz članka 167., države članice koje su dale suglasnost također povlače njihova odobrenja za rad.

Članak 171.

Sporazumi s trećim zemljama

Zajednica se može, na temelju sporazuma sklopljenih na temelju Ugovora s jednom ili više trećih zemalja, suglasiti s primjenom odredbi koje se razlikuju od odredbi navedenih u ovom odjeljku da bi osigurala, pod uvjetima uzajamnosti, odgovarajuću zaštitu ugovaratelja osiguranja i osiguranih osoba u državama članicama.

Odjeljak 2.

Reosiguranje

▼M5

Članak 172.

Istovjetnost u vezi s društvima za reosiguranje

1.  Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 301.a kojima se određuju kriteriji za procjenu istovjetnosti regulatornog sustava solventnosti treće zemlje koji se primjenjuje na djelatnosti reosiguranja društava čija se sjedišta nalaze u toj trećoj zemlji s onim utvrđenim u glavi I.

2.  Ako treća zemlja ispunjava kriterije donesene u skladu sa stavkom 1., Komisija može u skladu s člankom 301.a, uz pomoć EIOPA-e u skladu s člankom 33. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1094/2010, donijeti delegirane akte kojima se određuje da je regulatorni sustav solventnosti te treće zemlje koji se primjenjuje na djelatnosti reosiguranja društava sa sjedištem u toj trećoj zemlji istovjetan sa sustavom utvrđenim u glavi I. ove Direktive.

Ti se delegirani akti redovito preispituju kako bi se uzele u obzir sve znatne promjene nadzornog sustava iz glave I. i promjene nadzornog sustava u trećoj zemlji.

EIOPA na svojoj internetskoj stranici objavljuje i ažurira popis svih trećih zemalja iz prvog podstavka.

3.  Kada se, u skladu sa stavkom 2., smatra da je regulatorni sustav solventnosti treće zemlje istovrijedan onom koji je utvrđen u ovoj Direktivi, ugovori o reosiguranju sklopljeni s društvima čija se sjedišta nalaze u toj trećoj zemlji tretiraju se na isti način kao ugovori o reosiguranju sklopljeni s društvima koja su dobila odobrenje u skladu s ovom Direktivom.

4.  Odstupajući od stavka 2., pa čak i ako kriteriji utvrđeni u skladu sa stavkom 1. nisu ispunjeni, Komisija može, za ograničeno razdoblje, u skladu s člankom 301.a, te uz pomoć EIOPA-e u skladu s člankom 33. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1094/2010, donijeti delegirane akte kojima se određuje da je regulatorni sustav solventnosti treće zemlje koji se primjenjuje na djelatnosti reosiguranja društava čija se sjedišta nalaze u toj trećoj zemlji privremeno istovjetan s onim koji je utvrđen u glavi I. ako je ta treća zemlja ispunila barem sljedeće kriterije:

U svim delegiranim aktima o privremenoj istovjetnosti u obzir se uzimaju izvješća Komisije u skladu s člankom 177. stavkom 2. Ti se delegirani akti redovito preispituju na temelju izvješća o napretku koja izrađuje mjerodavna treća zemlja, a koja se na godišnjoj osnovi podnose Komisiji na ocjenu. EIOPA pomaže Komisiji u ocjenjivanju tih izvješća o napretku.

EIOPA na svojoj internetskoj stranici objavljuje i ažurira popis svih trećih zemalja iz prvog podstavka.

Komisija može donijeti delegirane akte u skladu s člankom 301.a, dodatno navodeći uvjete utvrđene u prvom podstavku.

5.  Ograničeno razdoblje iz stavka 4. prvog podstavka završava 31. prosinca 2020. ili na dan od kojeg se u skladu sa stavkom 2. smatra da je nadzorni sustav te treće zemlje istovjetan onomu utvrđenom u glavi I., ovisno o tome što je ranije.

Ako je to EIOPA-i i Komisiji potrebno za procjenjivanje istovjetnosti u svrhu stavka 2., to se razdoblje može produljiti za najviše godinu dana.

6.  Ugovorima o reosiguranju sklopljenima s društvima čija su sjedišta u trećoj zemlji čiji se nadzorni sustav smatra privremeno istovjetnim u skladu sa stavkom 4., priznaje se jednaki tretman kao onaj utvrđen u stavku 3. Članak 173. također se primjenjuje na društva za reosiguranje čija su sjedišta u trećoj zemlji čiji nadzorni sustav se smatra privremeno istovjetnim u skladu sa stavkom 4.

▼B

Članak 173.

Zabrana zalaganja imovine

Države članice za oblikovanje tehničkih pričuva ne smiju zadržati ili uvesti sustav s bruto pričuvama koji zahtijeva zalaganje imovine za pokriće nezarađenih premija i pričuva za neplaćene odštetne zahtjeve ako je reosiguratelj društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje iz treće zemlje koje se nalazi u državi čiji se regulatorni sustav solventnosti smatra istovjetnim onom koji je propisan u ovoj Direktivi u skladu s člankom 172.

Članak 174.

Načelo i uvjeti za obavljanje djelatnosti reosiguranja

Država članica neće na društvo za reosiguranje iz treće zemlje koje se počinje baviti ili se bavi djelatnošću reosiguranja na njezinom državnom području primjenjivati odredbe koje rezultiraju povoljnijim tretmanom od onoga koji je dan društvima za reosiguranje čije se sjedište nalazi u toj državi članici.

Članak 175.

Sporazumi s trećim zemljama

1.  Komisija može Vijeću dostaviti prijedloge za pregovaranje o sporazumima s jednom ili više trećih zemalja o sredstvima za obavljanje nadzora nad:

2.  Sporazumima iz stavka 1. se posebno nastoji osigurati, pod uvjetima istovjetnosti bonitetnih propisa, učinkovit tržišni pristup društvima za reosiguranje na području svake ugovorne strane i omogućiti uzajamno priznavanje nadzornih pravila i praksi vezanih uz reosiguranje. Njima se također nastoji osigurati sljedeće:

3.  Ne dovodeći u pitanje članak 300. stavke 1. i 2. Ugovora, Zajednica uz pomoć Europskog odbora o osiguranju i strukovnoj mirovini ispituje ishod pregovora iz stavka 1. ovog članka i situacije koje su iz njih nastale.

POGLAVLJE X.

Društva kćeri društava za osiguranje i društava za reosiguranje koja su uređena zakonodavstvom treće zemlje te stjecanje udjela od strane tih društava

Članak 176.

Informacije država članica Komisiji

Nadzorna tijela država članica obavješćuju Komisiju i nadzorna tijela drugih država članica o bilo kojem odobrenju danom izravnom ili neizravnom društvu kćeri čije jedno ili više matičnih društava uređuje zakonodavstvo treće zemlje.

Te informacije također sadrže navod o strukturi predmetne grupe.

Kad društvo uređeno zakonodavstvom treće zemlje stječe udjel u društvu za osiguranje odnosno društvu za reosiguranje koje je dobilo odobrenje u Zajednici, a to društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje time postaje društvo kći društva iz te treće zemlje, nadzorna tijela matične države članice obavješćuju Komisiju i nadzorna tijela drugih država članica.

Članak 177.

Tretman društava za osiguranje i društava za reosiguranje iz Zajednice u trećim zemljama

▼M5

1.  Države članice obavješćuju Komisiju i EIOPA-u o svim općim poteškoćama s kojima su se suočila njihova društva za osiguranje ili društva za reosiguranje prilikom osnivanja i poslovanja u trećoj zemlji ili obavljanja djelatnosti u trećoj zemlji.

▼B

2.  Komisija periodično podnosi izvješće Vijeću u kojem ispituje tretman koji u trećim zemljama imaju društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje koja su dobila odobrenje u Zajednici, s obzirom na sljedeće:

Komisija podnosi ta izvješća Vijeću zajedno sa svim primjerenim prijedlozima ili preporukama.

GLAVA II.

POSEBNE ODREDBE O OSIGURANJU I REOSIGURANJU

POGLAVLJE I.

Pravo koje se primjenjuje i uvjeti ugovora o izravnom osiguranju

Odjeljak 1.

Pravo koje se primjenjuje

Članak 178.

Pravo koje se primjenjuje

Svaka država članica na koju se ne primjenjuje Uredba (EZ) br. 593/2008 primjenjuje odredbe te Uredbe kako bi utvrdila koje je pravo koje se primjenjuje na ugovore o osiguranju koji su obuhvaćeni člankom 7. te Uredbe.

Odjeljak 2.

Obvezno osiguranje

Članak 179.

Odgovarajuće obveze

1.  Društva za neživotno osiguranje mogu ponuditi i sklopiti ugovore o obveznom osiguranju pod uvjetima iz ovog članka.

2.  Kad država članica nalaže obvezu sklapanja osiguranja, ugovor o osiguranju ne ispunjava tu obvezu ako nije usklađen s posebnim odredbama o tom osiguranju koje je propisala ta država članica.

3.  Kad država članica nalaže obvezno osiguranje i kad se od društva za osiguranje zahtijeva da obavijesti nadzorna tijela o svakom prestanku pokrića osiguranja, takav se prestanak pokrića osiguranja može provesti u odnosu na oštećene treće strane samo u okolnostima koje je propisala ta država članica.

4.  Svaka država članica priopćava Komisiji rizike za koje je, prema njezinom zakonodavstvu, osiguranje obvezno te navodi sljedeće:

Država članica može zahtijevati da informacije iz točke (b) prvog podstavka obuhvaćaju izjavu društva za osiguranje da je ugovor usklađen s posebnim odredbama o tom osiguranju.

Komisija objavljuje informacije iz točke (b) prvog podstavka u Službenom listu Europske unije.

Odjeljak 3.

Javni interes

Članak 180.

Javni interes

Ni država članica u kojoj se rizik nalazi niti država članica obveze neće sprečavati ugovaratelja osiguranja da sklopi ugovor s društvom za osiguranje koje je dobilo odobrenje za rad u skladu s uvjetima iz članka 14. sve dok sklapanje takvog ugovora nije u suprotnosti s propisima koji štite javni interes u državi članici u kojoj se nalazi rizik ili državi članici obveze.

Odjeljak 4.

Uvjeti ugovora o osiguranju i cjenici premija

Članak 181.

Neživotno osiguranje

1.  Države članice neće zahtijevati prethodnu suglasnost ili sustavno obavješćivanje o općim i posebnim uvjetima police osiguranja, cjenicima premija, ili o obrascima i drugim tiskanim dokumentima koje društvo za osiguranje namjerava koristiti u svojem poslovanju s ugovarateljima osiguranja.

Države članice mogu zahtijevati nesustavno obavješćivanje o uvjetima police osiguranja i druge dokumente samo u svrhu provjere usklađenosti s njezinim nacionalnim odredbama o ugovorima o osiguranju. Ti zahtjevi ne predstavljaju prethodni uvjet koji društvo za osiguranje mora ispuniti da bi moglo poslovati.

2.  Država članica u kojoj je osiguranje obvezno može zahtijevati od društava za osiguranje da priopće njihovim nadzornim tijelima opće i posebne uvjete takvog osiguranja prije njihove primjene.

3.  Država članica neće zadržati ili uvesti zahtjev u vezi s prethodnom obavijesti o ili suglasnošću s namjeravanim povećanjem premijskih stopa, osim u sklopu općih sustava nadzora cijena.

Članak 182.

Životno osiguranje

Države članice neće zahtijevati prethodnu suglasnost ili sustavno obavješćivanje o općim i posebnim uvjetima police osiguranja, cjenicima premija, tehničkim podlogama koje se posebno upotrebljavaju za izračunavanje cjenika premija i tehničkih pričuva, odnosno o obrascima i drugim dokumentima koje društvo za osiguranje namjerava upotrebljavati u svojem poslovanju s ugovarateljima osiguranja.

Međutim, matična država članica može, isključivo u svrhu provjere usklađenosti s nacionalnim odredbama o aktuarskim načelima, zahtijevati sustavno obavješćivanje o tehničkim podlogama koje se posebno upotrebljavaju za izračunavanje cjenika premija i tehničkih pričuva. Ti zahtjevi ne predstavljaju prethodni uvjet koji društvo za osiguranje mora ispuniti da bi moglo poslovati.

Odjeljak 5.

Informacije ugovarateljima osiguranja

Pododjeljak 1.

Neživotno osiguranje

Članak 183.

Opće informacije ugovarateljima osiguranja

1.  Prije sklapanja ugovora o neživotnom osiguranju, društvo za neživotno osiguranje obavješćuje ugovaratelja osiguranja o sljedećem:

Ne dovodeći u pitanje pravo ugovaratelja osiguranja da pokrene pravni postupak, društvo za osiguranje također obavješćuje ugovaratelja osiguranja o mehanizmima rješavanja pritužbi ugovaratelja osiguranja u vezi s ugovorima uključujući i, prema potrebi, o postojanju tijela za pritužbe.

2.  Obveze iz stavka 1. se primjenjuju samo kad je ugovaratelj osiguranja fizička osoba.

3.  Detaljna pravila za provedbu stavaka 1. i 2. propisuje država članica u kojoj se rizik nalazi.

Članak 184.

Dodatne informacije u slučaju neživotnog osiguranja koje se nudi u skladu s pravom nastana ili slobodom pružanja usluga

1.  Kad se neživotno osiguranje nudi u skladu s pravom nastana ili slobodom pružanja usluga, ugovaratelja osiguranja se, prije nego što preuzme bilo kakvu obvezu, obavješćuje o državi članici u kojoj se nalazi sjedište ili, prema potrebi, podružnica s kojom će ugovor biti sklopljen.

Svi dokumenti koji se izdaju ugovaratelju osiguranja sadrže informaciju iz prvog podstavka.

Uvedene obveze iz prvog i drugog podstavka se ne primjenjuju na velike rizike.

2.  Ugovor ili bilo koji drugi dokument kojim se daje pokriće, zajedno s ponudom osiguranja, ako je ona obvezujuće za ugovaratelja osiguranja, sadržava adresu sjedišta ili, prema potrebi, podružnice društva za neživotno osiguranje koja daje pokriće.

Države članice mogu zahtijevati da ime i adresa predstavnika društva za neživotno osiguranje iz članka 148. stavka 2. točke (a) također budu navedeni u dokumentima iz prvog podstavka ovog stavka.

Pododjeljak 2.

Životno osiguranje

Članak 185.

Informacije za ugovaratelje osiguranja

1.  Prije sklapanja ugovora o životnom osiguranju, ugovaratelju osiguranja se najmanje priopćavaju informacije iz stavaka 2. do 4.

2.  Sljedeće se informacije priopćavaju o društvu za životno osiguranje:

3.  Sljedeće se informacije priopćavaju u vezi s obvezom:

4.  Povrh toga, posebne informacije se dostavljaju kako bi se osiguralo da ugovaratelj osiguranja pravilno razumije rizike na kojima se temelji ugovor, a koje on preuzima.

5.  Ugovaratelja osiguranja se tijekom vremena trajanja ugovora obavješćuje o bilo kakvim promjenama vezanim uz sljedeće informacije:

Kad, u vezi s ponudom za sklapanje ili sklapanjem ugovora o životnom osiguranju, osiguratelj navede informacije o iznosu potencijalnih plaćanja iznad i izvan ugovoreno dogovorenih plaćanja, osiguratelj daje ugovaratelju osiguranja primjer izračuna pri čemu se moguće dospijeće plaćanja navodi primjenjujući osnovicu za izračun premija s tri različite kamatne stope. Ovo se ne primjenjuje na životno osiguranje za slučaj smrti i ugovore. Osiguratelj obavješćuje ugovaratelja osiguranja na jasan i sveobuhvatan način da je primjer izračuna samo model izračuna koji se temelji na fiktivnim pretpostavkama i da ugovaratelj osiguranja na temelju primjera izračuna ne ostvaruje nikakva ugovorna potraživanja.

U slučaju osiguranja sa sudjelovanjem u dobiti, osiguratelj obavješćuje ugovaratelja osiguranja jednom godišnje i u pisanom obliku o stanju odštetnih zahtjeva, uključujući sudjelovanje u dobiti. Nadalje, kad je ugovaratelj osiguranja naveo informacije o potencijalnom budućem razvoju sudjelovanja u dobiti, osiguratelj obavješćuje ugovaratelja osiguranja o razlici između stvarnog razvoja i početnih podataka.

6.  Informacije iz stavaka 2. do 5. se navode na jasan i točan način, u pisanom obliku, na službenom jeziku države članice obveze.

Međutim, te informacije mogu biti i na drugom jeziku ako to ugovaratelj osiguranja zatraži i pravo države članice dopušta ili ako ugovaratelj osiguranja ima slobodu izbora prava koje se primjenjuje.

7.  Država članica obveze može zahtijevati od društava za životno osiguranje da osim informacija iz stavaka 2. do 5. dostave dodatne informacije samo ako je to potrebno ugovaratelju osiguranja za ispravno razumijevanje bitnih elemenata obveze.

8.  Detaljna pravila za provedbu stavaka 1. do 7. propisuje država članica obveze.

Članak 186.

Otkazno razdoblje

1.  Države članice propisuju da ugovaratelji osiguranja koji sklope pojedinačne ugovore o životnom osiguranju mogu otkazati te ugovore u razdoblju od 14 do 30 dana od datuma zaprimanja obavijesti da je ugovor sklopljen.

Dostavljanje obavijesti o otkazu od strane ugovaratelja osiguranja ima za učinak oslobađanje ugovaratelja osiguranja od bilo kojih budućih obveza koje proizlaze iz ugovora.

Drugi pravni učinci i uvjeti za otkazivanje ugovora se utvrđuju prema pravu koje se primjenjuje na ugovore, posebno u pogledu sporazuma o obavješćivanju ugovaratelja osiguranja da je ugovor sklopljen.

2.  Države članice mogu odabrati da odredbe stavka 1. neće primjenjivati u sljedećim slučajevima:

Kad države članice koriste mogućnost navedenu u prvom podstavku, one će tu činjenicu navesti u svom pravu.

POGLAVLJE II.

Posebne odredbe o neživotnom osiguranju

Odjeljak 1.

Opće odredbe

Članak 187.

Uvjeti osiguranja

Opći i posebni uvjeti osiguranja ne obuhvaćaju bilo koje uvjete kojima se u pojedinačnom slučaju, namjeravaju ispuniti posebne okolnosti rizika koji će biti pokriven.

Članak 188.

Ukidanje monopola

Države članice osiguravaju ukidanje monopola u vezi s obavljanjem određenih vrsta poslova osiguranja koji su dodijeljeni institucijama osnovanim na njihovom državnom području i navedeni u članku 8.

Članak 189.

Sudjelovanje u nacionalnim jamstvenim programima

Države članice domaćini mogu zahtijevati od društava za neživotno osiguranje da se uključe i da sudjeluju, pod istim uvjetima kao i društva za neživotno osiguranje koja su dobila odobrenje za rad na njihovom državnom području, u bilo kojem programu koji je uspostavljen s ciljem jamčenja isplate odštetnih zahtjeva osiguranim osobama ili oštećenim trećim stranama.

Odjeljak 2.

Suosiguranje na razini Zajednice

Članak 190.

Poslovi suosiguranja na razini Zajednice

1.  Ovaj se odjeljak primjenjuje na poslove suosiguranja na razini Zajednice o jednom ili više rizika razvrstanih u vrste osiguranja 3 do 6 u dijelu A Priloga I. i koji ispunjavaju sljedeće uvjete:

2.  Članci 147. do 152. se primjenjuju samo na vodeće društvo za osiguranje.

3.  Poslovi suosiguranja koji ne ispunjavaju uvjete iz stavka 1. podliježu odredbama ove Direktive, osim odredbi iz ovog odjeljka.

Članak 191.

Sudjelovanje u suosiguranju na razini Zajednice

Pravo društava za osiguranje da sudjeluju u suosiguranju na razini Zajednice ne podliježe bilo kojim drugim odredbama osim odredbi ovog odjeljka.

Članak 192.

Tehničke pričuve

Iznos tehničkih pričuva utvrđuju različiti suosiguratelji u skladu s pravilima utvrđenim u njihovoj matičnoj državi članici ili, ako takva pravila ne postoje, u skladu s uobičajenim postupcima u toj državi.

Međutim, tehničke pričuve su najmanje jednake onima koje je utvrdio vodeći osiguratelj u skladu s propisima njegove matične države članice.

Članak 193.

Statistički podaci

Matične države članice osiguravaju da suosiguratelji vode statističke podatke koji pokazuju opseg poslova suosiguranja na razini Zajednice u kojima sudjeluju oni i predmetne države članice.

Članak 194.

Tretman ugovora o suosiguranju u postupku likvidacije

U slučaju likvidacije društva za osiguranje, obveze koje proizlaze iz sudjelovanja u ugovorima o suosiguranju na razini Zajednice se ispunjavaju na isti način kao one koje proizlaze iz ostalih ugovora o osiguranju tog društva te se pri tome ne pravi razlika između državljanstva osiguranika i korisnika osiguranja.

Članak 195.

Razmjena informacija između nadzornih tijela

U svrhu provedbe ovog odjeljka, nadzorna tijela država članica, u okviru suradnje iz glave I. poglavlja IV. odjeljka 5., dostavljaju jedna drugoj sve potrebne informacije.

Članak 196.

Suradnja u provedbi

Komisija i nadzorna tijela država članica blisko surađuju u svrhu ispitivanja svih poteškoća koje mogu nastati prilikom provedbe ovog odjeljka.

One tijekom te suradnje posebno ispituju sve prakse koje mogu ukazivati da vodeće društvo za osiguranje ne preuzima vodeću ulogu u postupku suosiguranja odnosno da rizici sasvim jasno ne zahtijevaju sudjelovanje dva ili više osiguratelja za njihovo pokriće.

Odjeljak 3.

Osiguranje pomoći (asistencija)

Članak 197.

Djelatnosti slične djelatnostima pružanja pomoći turistima

Države članice mogu propisati da se u vezi s pružanjem pomoći osobama koje zapadnu u poteškoće u okolnostima koje su drukčije od onih iz članka 2. stavka 2. primjenjuje ova Direktiva.

Kad država članica donese takvu odredbu, tretirat će takvu djelatnost kao djelatnost razvrstanu u vrstu osiguranja 18 u dijelu A Priloga I.

Drugi stavak niti na koji način ne utječe na mogućnosti razvrstavanja propisane u Prilogu I. za djelatnosti koje se očigledno ubrajaju u druge vrste osiguranja.

Odjeljak 4.

Osiguranje troškova pravne zaštite

Članak 198.

Područje primjene ovog odjeljka

1.  Ovaj se odjeljak primjenjuje na osiguranje troškova pravne zaštite iz vrste osiguranja 17 u dijelu A Priloga I. pri čemu se društvo za osiguranje obvezuje da će, na temelju uplate premije, snositi troškove pravne zaštite i pružiti druge usluge izravno povezane s pokrićem osiguranja, a posebno u pogledu sljedećega:

2.  Ovaj se odjeljak ne primjenjuje na niti jedno od sljedećeg:

U smislu točke (c) prvog podstavka, u ugovoru se jasno navodi da je predmetno pokriće ograničeno na okolnosti navedene u toj točki i da je ono dodatno u odnosu na osiguranje pomoći (asistenciju).

Članak 199.

Odvojeni ugovori

Za pokriće osiguranja troškova pravne zaštite sklapa se poseban ugovor u odnosu na onaj sklopljen za ostale vrste osiguranja ili se ono uređuje u posebnom odjeljku jedne police u kojoj se pobliže određuju priroda pokrića osiguranja troškova pravne zaštite i, ako država članica tako zatraži, iznos odgovarajuće premije.

Članak 200.

Upravljanje odštetnim zahtjevima

1.  Matična država članica osigurava da društvo za osiguranje donese, u skladu s mogućnošću koju je odabrala država članica, ili po vlastitom izboru, kad je država članica s tim suglasna, barem jednu od metoda za upravljanje odštetnim zahtjevima iz stavaka 2., 3. i 4.

Odabirom bilo kojeg rješenja, interesi osoba koje imaju pokriće troškova pravne zaštite smatraju se zaštićenim na istovjetan način u skladu s ovim odjeljkom.

2.  Društva za osiguranje osiguravaju da niti jedan član osoblja kojemu je povjereno upravljanje odštetnim zahtjevima vezanim uz troškove pravne zaštite ili davanje pravnih savjeta u vezi s tim zahtjevima istodobno ne obavlja sličnu djelatnost u drugom društvu za osiguranje koje je financijski, poslovno ili upravnom smislu povezano s prvim društvom za osiguranje i obavlja jednu ili više drugih vrsta osiguranja navedenih u Prilogu I.

Složena društva za osiguranje osiguravaju da niti jedan zaposlenik kojemu je povjereno upravljanje odštetnim zahtjevima vezanim uz troškove pravne zaštite ili davanje pravnih savjeta u vezi s tim zahtjevima istodobno ne obavlja sličnu djelatnost za drugu vrstu osiguranja koju društvo obavlja.

3.  Društvo za osiguranje povjerava upravljanje odštetnim zahtjevima vezanim uz osiguranje troškova pravne zaštite društvu s posebnom pravnom osobnošću. To se društvo navodi u posebnom ugovoru ili posebnom odjeljku iz članka 199.

Kad je društvo sa zasebnom pravnom osobnošću povezano s društvom za osiguranje koje obavlja jednu ili više vrsta osiguranja iz dijela A Priloga I., zaposlenici društva s posebnom pravnom osobnošću kojima je povjereno upravljanje odštetnim zahtjevima ili davanje pravnih savjeta povezanih s takvim upravljanjem istodobno ne obavljaju istu ili sličnu djelatnost u drugom društvu za osiguranje. Države članice mogu uvesti iste zahtjeve za članove upravnih, upravljačkih i nadzornih organa.

4.  U ugovoru se propisuje da osigurane osobe mogu dati upute odvjetniku po njihovom izboru ili, u mjeri u kojoj to nacionalno zakonodavstvo dopušta, bilo kojoj drugoj primjereno kvalificiranoj osobi, od trenutka kad te osigurane osobe budu uputile zahtjeve za naknadom štete u skladu s tim ugovorom.

Članak 201.

Sloboda izbora odvjetnika

1.  U svim ugovorima o osiguranju troškova pravne zaštite se izričito navodi sljedeće:

2.  U smislu ovog odjeljka, pojam „odvjetnik” znači bilo koja osoba ovlaštenu da obavlja svoju profesiju u skladu s jednom od vrsta propisanih u Direktivi Vijeća 77/249/EEZ od 22. ožujka 1977. o učinkovitom ostvarivanju slobode pružanja odvjetničkih usluga ( 39 ).

Članak 202.

Izuzeća od slobode izbora odvjetnika

1.  Države članice mogu propisati izuzeća od članka 201. stavka 1. za osiguranje troškova pravne zaštite ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

2.  Izuzeće odobreno u skladu sa stavkom 1. ne utječe na primjenu članka 200.

Članak 203.

Arbitraža

Države članice, za potrebe rješavanja bilo kojeg spora između društva za osiguranje koje sklapa osiguranje troškova pravne zaštite i osigurana osoba i ne umanjujući bilo koje pravo obraćanja sudskom tijelu koje može biti propisano nacionalnim zakonodavstvom, osiguravaju arbitražu ili druge postupke koji nude usporedivo osiguranje objektivnosti.

Ugovor o osiguranju propisuje da osigurana osoba ima pravo posezanja za takvim postupcima.

Članak 204.

Sukob interesa

Kadgod dođe do sukoba interesa ili postoji neslaganje oko rješavanja spora, osiguratelj koji sklapa osiguranje troškova pravne zaštite ili, prema potrebi, ured za namiru odštetnih zahtjeva obavješćuju osigurane osobe o pravu iz članka 201. stavka 1. i o mogućnosti posezanja za postupkom iz članka 203.

Članak 205.

Ukidanje specijalizacije osiguranja troškova pravne zaštite

Države članice ukidaju sve odredbe koje zabranjuju društvu za osiguranje da na njihovom državnom području istodobno obavljaju osiguranje troškova pravne zaštite i ostale vrste osiguranja.

Odjeljak 5.

Zdravstveno osiguranje

Članak 206.

Zdravstveno osiguranje kao zamjena za socijalnu sigurnost

1.  Države članice u kojima ugovori koji pokrivaju rizike iz vrsta osiguranja 2 u dijelu A Priloga I. mogu služiti kao djelomična ili potpuna zamjena za zdravstveno osiguranje propisano obveznim sustavom socijalne sigurnosti mogu zahtijevati da:

2.  Države članice mogu zahtijevati da sustav zdravstvenog osiguranja iz stavka 1. bude vođen na tehničkoj podlozi sličnoj onoj za životno osiguranje kad su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

U slučaju iz točke (e) prvog podstavka, u obzir se uzimaju pričuve koje se oblikuju tijekom starenja, a novi liječnički pregled može biti zahtijevan samo kod povećanja osiguranja.

Nadzorna tijela predmetne države članice objavljuju tablice bolesti i druge relevantne statističke podatke iz točke (a) prvog podstavaka i prosljeđuju ih nadzornim tijelima matične države članice.

Premije moraju biti dostatne, na razumnim aktuarskim pretpostavkama, da bi društva za osiguranje mogla ispuniti sve obveze vodeći računa o svim aspektima svoje financijske situacije. Matična država članica zahtijeva da tehnička podloga za izračun premija bude priopćena njezinim nadzornim tijelima prije nego što proizvod bude pušten u optjecaj.

Treći i četvrti podstavak se također primjenjuju kad su postojeći ugovori izmijenjeni.

Odjeljak 6.

Osiguranje od nezgoda na radu

Članak 207.

Obvezno osiguranje od nezgoda na radu

Države članice mogu zahtijevati da bilo koje društvo za osiguranje koje na vlastiti rizik nudi obvezno osiguranje od nezgoda na radu na njihovom državnom području ispunjava posebne odredbe njihovih nacionalnih zakonodavstava o takvom osiguranju, osim kad je riječ o odredbama o financijskom nadzoru, koje su isključiva odgovornost matične države članice.

POGLAVLJE III.

Posebne odredbe o životnom osiguranju

Članak 208.

Zabrana obveze ustupanja dijela poslova osiguranja

Države članice ne zahtijevaju od društava za životno osiguranje da ustupaju dio poslova osiguranja navedenih u članku 2. stavku 3. organizaciji ili organizacijama koje određuje njihovo nacionalno zakonodavstvo.

Članak 209.

Premije za nove poslove

Premije za nove poslove moraju biti dostatne, na razumnim aktuarskim pretpostavkama, kako bi omogućile društvima za životno osiguranje da ispunjavaju sve obveze i, posebno, da oblikuju odgovarajuće tehničke pričuve.

U tu svrhu, svi aspekti financijske situacije društva za životno osiguranje mogu biti uzeti u obzir, pri čemu se priljev od sredstava koja nisu premije ili premijski prihod ne uzimaju u obzir sustavno i stalno na način koji može dugoročno ugroziti solventnost predmetnog društva.

POGLAVLJE IV.

Posebna pravila o reosiguranju

Članak 210.

Reosiguranje ograničenog rizika

1.  Države članice osiguravaju da društva za osiguranje i društva za reosiguranje koja sklope ugovore o osiguranju ograničenog rizika ili obavljaju djelatnost osiguranja ograničenog rizika mogu pravilno utvrđivati, mjeriti, pratiti, upravljati, nadzirati i izvješćivati o rizicima koji proizlaze iz tih ugovora ili djelatnosti.

▼M5

2.  Komisija može donijeti delegirane akte u skladu s člankom 301.a kojima se određuju odredbe iz stavka 1. ovog članka u pogledu praćenja i nadzora rizika koji proizlaze iz djelatnosti reosiguranja ograničenog rizika te upravljanja njima.

▼B

3.  U smislu stavaka 1. i 2., reosiguranje ograničenog rizika znači reosiguranje u okviru kojega izričita najveća moguća šteta, izražena kao najveći preneseni gospodarski rizik koji proizlazi iz prijenosa značajnog osigurateljnog rizika i vremenskog rizika, prelazi premiju tijekom trajanja ugovora za ograničen, ali značajan iznos, i ima barem jednu od sljedeće dvije značajke:

Članak 211.

Subjekt posebne namjene

1.  Države članice dopuštaju osnivanje subjekata posebne namjene na njihovom državnom području, ako su ti subjekti dobili prethodnu suglasnost nadzornih tijela.

▼M5

2.  Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 301.a kojima se određuju sljedeći kriteriji odobrenja nadzornog tijela:

2.a  Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za primjenu članka 211. stavaka 1. i 2., EIOPA izrađuje nacrte provedbenih tehničkih standarda o postupcima za davanje odobrenja nadzornog tijela za osnivanje subjekata posebne namjene te o formatima i modelima koje treba upotrebljavati u svrhe iz stavka 2. točke (f).

EIOPA Komisiji podnosi navedene nacrte provedbenih tehničkih standarda do 31. listopada 2014.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1094/2010.

2.b  Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za primjenu članka 211. stavaka 1. i 2., EIOPA može izraditi nacrte provedbenih tehničkih standarda o postupcima za suradnju i razmjenu informacija među nadzornim tijelima kada subjekt posebne namjene koji preuzima rizik od društva za osiguranje ili društva za reosiguranje ima sjedište u državi članici koja nije država članica u kojoj odobrenje za rad ima društvo za osiguranje ili društvo za reosiguranje.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1094/2010.

3.  Subjekti posebne namjene koji su dobili odobrenja za rad prije 31. prosinca 2015. podliježu pravu države članice koja je izdala odobrenje za rad subjektu posebne namjene. Međutim, svaka nova djelatnost koju subjekt posebne namjene počne obavljati nakon ovog datuma podliježe stavcima 1., 2. i 2.a.

▼B

GLAVA III.

NADZOR DRUŠTAVA ZA OSIGURANJE I DRUŠTAVA ZA REOSIGURANJE U GRUPI

POGLAVLJE I.

Nadzor grupe: definicije, slučajevi primjene, područje primjene i razine

Odjeljak 1.

Definicije

Članak 212.

Definicije

1.  Za potrebe ove glave, primjenjuju se sljedeće definicije:

▼M5

▼M1

▼B

2.  Za potrebe ove glave, nadzorna tijela također smatraju matičnim društvom bilo koje društvo koje, prema mišljenju nadzornih tijela, učinkovito ostvaruje dominantan utjecaj nad drugim društvom.

Ona također smatraju društvom kćeri bilo koje društvo na koje, prema mišljenju nadzornih tijela, matično društvo učinkovito ostvaruje dominantan utjecaj.

Ona također smatraju sudjelovanjem izravni ili neizravni udjel u glasačkim pravima ili kapitalu društva na koje se, prema mišljenju nadzornih tijela, učinkovito ostvaruje značajan utjecaj.

Odjeljak 2.

Slučajevi i područje primjene

Članak 213.

Slučajevi primjene nadzora grupe

1.  Države članice osiguravaju da se društava za osiguranje i društava za reosiguranje koja su dio grupe nadziru na grupnoj osnovi u skladu s ovom glavom.

Odredbe ove Direktive koje propisuju pravila za nadzor pojedinačnih društava za osiguranje i društava za reosiguranje nastavljaju se primjenjivati na takva društva, osim kad je drukčije propisano u ovoj glavi.

▼M1

2.  Države članice osiguravaju da se nadzor na razini grupe primjenjuje na sljedeće:

3.  U slučajevima iz stavka 2. točaka (a) i (b), kad je sudjelujuće društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje ili osiguravateljni holding ili mješoviti financijski holding sa sjedištem u Uniji samo regulirani subjekt ili mješoviti financijski holding koji podliježe dodatnom nadzoru u skladu s člankom 5. stavkom 2. Direktive 2002/87/EZ, ili povezano društvo takvog reguliranog subjekta ili mješovitog financijskog holdinga, nadzorno tijelo grupe može, nakon savjetovanja s drugim dotičnim nadzornim tijelima, odlučiti da se ne provodi nadzor u vezi koncentracije rizika iz članka 244. ove Direktive, nadzor unutargrupnih transakcija iz članka 245. ove Direktive ili oba nadzora, na razini tog sudjelujućeg društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje ili tog osiguravateljnog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga.

4.  Ako mješoviti financijski holding podliježe jednakim odredbama u skladu s ovom Direktivom i u skladu s Direktivom 2002/87/EZ, posebno u smislu nadzora koji se temelji na rizicima, nadzorno tijelo grupe može, nakon savjetovanja s drugim dotičnim nadzornim tijelima, primijeniti samo odgovarajuće odredbe Direktive 2002/87/EZ na taj mješoviti financijski holding.

5.  Ako mješoviti financijski holding podliježe jednakim odredbama u skladu s ovom Direktivom i Direktivom 2006/48/EZ, posebno u smislu nadzora koji se temelji na rizicima, nadzorno tijelo grupe može, u sporazumu s konsolidacijskim nadzornim tijelom u sektoru bankarskih i investicijskih usluga, primijeniti samo odredbe Direktive koje se odnose na najznačajniji sektor, kako je određeno u skladu s člankom 3. stavkom 2. Direktive 2002/87/EZ.

6.  Nadzorno tijelo grupe obavješćuje Europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo), osnovano Uredbom (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća ( 40 ) (EBA) i Europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje), osnovano Uredbom (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća ( 41 ) (EIOPA) o odlukama, donesenima na temelju stavaka 4. i 5. EBA, EIOPA i Europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala), osnovano Uredbom (EU) br. 1095/2010 ( 42 ) (ESMA) preko Zajedničkog odbora Europskih nadzornih tijela (Zajednički odbor) razrađuju smjernice, namijenjene približavanju nadzornih postupaka i razrađuju nacrt regulatornih tehničkih standarda koji dostavljaju Komisiji u roku od tri godine od donošenja tih smjernica.

Na Komisiju se delegira ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010, Uredbe (EU) br. 1094/2010, odnosno Uredbe (EU) br. 1095/2010.

▼B

Članak 214.

Opseg nadzora grupe

▼M1

1.  Obavljanje nadzora grupe u skladu s člankom 213. ne podrazumijeva da se od nadležnih tijela zahtijeva da vrše nadzornu ulogu u odnosu na društvo za osiguranje treće zemlje, društvo za reosiguranje treće zemlje, osiguravateljni holding, mješoviti financijski holding ili mješoviti osiguravateljni holding, promatrane pojedinačno, ne dovodeći u pitanje članak 257., u mjeri u kojoj se to tiče osiguravateljnih holdinga ili mješovitih financijskih holdinga.

▼B

2.  Nadzornik grupe može od slučaja do slučaja odlučivati o neuključivanju društva u nadzor grupe iz članka 213.:

Međutim, kad nekoliko pojedinačnih društava iz iste grupe može biti isključeno u skladu s točkom (b) prvog podstavka, ona ipak moraju biti uključena kad zajednički nisu od zanemarivog interesa.

Kad je nadzornik grupe mišljenja da društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje ne bi trebalo biti uključeno u nadzor grupe u skladu s točkama (b) ili (c) prvog podstavka, on će zatražiti savjet od drugih predmetnih nadzornih tijela prije nego što donese odluku.

Kad nadzornik grupe ne uključi društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje u nadzor grupe u skladu s točkama (b) ili (c) prvog podstavka, nadzorna tijela država članica u kojoj se to društvo nalazi mogu zatražiti od društva koje je na čelu grupe bilo koje informacije koje mogu olakšati nadzor predmetnog društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje.

Odjeljak 3.

Razine

Članak 215.

Krajnje matično društvo na razini Zajednice

▼M1

1.  Kad je sudjelujuće društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje ili osiguravateljni holding ili mješoviti financijski holding iz članka 213. stavka 2. točaka (a) i (b) i samo ovisno društvo drugog društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje ili drugog osiguravateljnog holdinga ili drugog mješovitog financijskog holdinga sa sjedištem u Uniji, članci od 218. do 258. primjenjuju se samo na razini krajnjeg matičnog društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje, osiguravateljnog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga sa sjedištem u Uniji.

2.  Kad je krajnje matično društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje ili osiguravateljni holding ili mješoviti financijski holding sa sjedištem u Uniji, kako je određeno u stavku 1., ovisno društvo društva koje podliježe dodatnom nadzoru u skladu s člankom 5. stavkom 2. Direktive 2002/87/EZ, nadzorno tijelo grupe može, nakon savjetovanja s drugim dotičnim nadzornim tijelima odlučiti da se na razini tog krajnjeg matičnog društva ne provodi nadzor u vezi koncentracije rizika iz članka 244., nadzor unutargrupnih transakcija iz članka 245 ili oba nadzora.

▼B

Članak 216.

Krajnje matično društvo na nacionalnoj razini

▼M1

1.  Kad sudjelujuće društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje ili osiguravateljni holding ili mješoviti financijski holding, koji ima sjedište u Uniji, kako je određeno u članku 213. stavku 2. točkama (a) i (b) nema sjedište u istoj državi članici kao krajnje matično društvo na razini Unije iz članka 215., države članice svojim nadzornim tijelima mogu dozvoliti, nakon savjetovanja s nadzornim tijelom grupe i krajnjim matičnim društvom na razini Unije, da podvrgnu i to krajnje matično društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje ili osiguravateljni holding ili mješoviti financijski holding na nacionalnoj razini nadzoru grupe.

▼M5

U tom slučaju, nadzorno tijelo objašnjava svoju odluku nadzorniku grupe i krajnjem matičnom društvu na razini Unije. Nadzornik grupe obavješćuje kolegij nadzornika u skladu s člankom 248. stavkom 1. točkom (a).

Članci od 218. do 258. primjenjuju se mutatis mutandis, podložno stavcima od 2. do 6. ovog članka.

▼B

2.  Nadzorno tijelo može ograničiti nadzor grupe krajnjeg matičnog društva na nacionalnoj razini na jedan ili više odjeljaka poglavlja II.

3.  Kad nadzorno tijelo odluči primjenjivati poglavlje II. odjeljak 1. na krajnje matično društvo na nacionalnoj razini, metoda koju je nadzornik grupe odabrao u skladu s člankom 220. u odnosu na krajnje matično društvo na razini Zajednice iz članka 215. smatra se konačnom i nadzorno tijelo predmetne države članice je mora primijeniti.

4.  Kad nadzorno tijelo odluči primjenjivati poglavlje II. odjeljak 1. na krajnje matično društvo na nacionalnoj razini, i kad je krajnje matično društvo na razini Zajednice iz članka 215. dobilo, u skladu s člankom 231. ili člankom 233. stavkom 5., dopuštenje da izračunava potrebni solventni kapital grupe, kao i potrebni solventni kapital društava za osiguranje odnosno društava za reosiguranje u grupi, na temelju unutarnjeg modela, tu se odluku smatra konačnom i nadzorno tijelo predmetne države članice je mora primijeniti.

U takvoj situaciji, kad nadzorno tijelo smatra da profil rizičnosti krajnjeg matičnog društva na nacionalnoj razini znatno odstupa od unutarnjeg modela odobrenog na razini Zajednice, i sve dok to društvo primjereno ne otkloni primjedbe nadzornog tijela, to nadzorno tijelo može odlučiti uvesti kapitalni dodatak na potrebni solventni kapital grupe tom društvu zbog primjene takvog modela ili, u iznimnim okolnostima kad se takav kapitalni dodatak ne bi pokazao primjerenim, zahtijevati od tog društva da izračunava potrebni solventni kapital grupe na temelju standardne formule.

▼M5

Nadzorno tijelo obrazlaže takve odluke društvu i nadzorniku grupe. Nadzornik grupe obavješćuje kolegij nadzornika u skladu s člankom 248. stavkom 1. točkom (a).

▼B

5.  Kad nadzorno tijelo odluči primjenjivati poglavlje II. odjeljak 1. na krajnje matično društvo na nacionalnoj razini, tom društvu neće biti dopušteno da podnese, u skladu s člancima 236. ili 243., zahtjev za dopuštenje da na bilo koje od svojih društava kćeri primjenjuje odredbe članaka 238. i 239.

6.  Kad države članice dopuste svojim nadzornim tijelima da donosu odluku iz stavka 1., one će osigurati da niti jedna od takvih odluka ne može biti donesena ili primjenjivana kad je krajnje matično društvo na nacionalnoj razini društvo kći krajnjeg matičnog društva na razini Zajednice iz članka 215. ili kad je potonje u skladu s odredbama članaka 237. ili 243. dobilo dopuštenje da na to društvo kći primjenjuju odredbe članaka 238. i 239.

▼M5

7.  Komisija može donijeti delegirane akte u skladu s člankom 301.a kojima se određuju okolnosti u skladu s kojima se može donijeti odluka iz stavka 1. ovog članka.

▼B

Članak 217.

Matično društvo koje pokriva nekoliko država članica

1.  Kad države članice dopuštaju svojim nadzornim tijelima da donesu odluke iz članka 216., one će im također dopustiti da donesu odluku o sklapanju sporazuma s nadzornim tijelima u drugim državama članicama kad na nacionalnoj razini postoji drugo povezano krajnje matično društvo, s ciljem provođenja nadzora grupe na razini podgrupe koja pokriva nekoliko država članica.

Kad predmetna nadzorna tijela sklope sporazum iz prvog podstavka, nadzor grupe se ne obavlja na razini bilo kojeg krajnjeg matičnog društva iz članka 216. koje postoji u državama članicama koje nisu država članica u kojoj se nalazi podgrupa iz prvog podstavka ovog stavka.

▼M5

U tom slučaju nadzorna tijela objašnjavaju svoj sporazum nadzorniku grupe i krajnjem matičnom društvu na razini Unije. Nadzornik grupe obavješćuje kolegij nadzornika u skladu s člankom 248. stavkom 1. točkom (a).

▼B

2.  Odredbe članka 216. stavaka od 2. do 6. primjenjuju se mutatis mutandis.

▼M5

3.  Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 301.a kojima se određuju okolnosti u skladu s kojima se može donijeti odluka iz stavka 1. ovog članka.

▼B

POGLAVLJE II.

Financijski položaj

Odjeljak 1.

Solventnost grupe

Pododjeljak 1.

Opće odredbe

Članak 218.

Nadzor solventnosti grupe

1.  Nadzor solventnosti grupe se obavlja u skladu s odredbama stavaka 2. i 3. ovog članka, člankom 246. i poglavljem III.

2.  U slučaju iz članka 213. stavka 2. točke (a), države članice zahtijevaju od sudjelujućih društava za osiguranje odnosno društava za reosiguranje da osiguraju da su prihvatljiva vlastita sredstva dostupna u grupi te da su uvijek barem jednaka potrebnom solventnom kapitalu grupe izračunanom u skladu s pododjeljcima 2., 3. i 4.

3.  U slučaju iz članka 213. stavka 2. točke (b), države članice zahtijevaju od društava za osiguranje i društava za reosiguranje u grupi da osiguraju da su prihvatljiva vlastita sredstva dostupna u grupi te da su uvijek barem jednaka potrebnom solventnom kapitalu grupe izračunanom u skladu s pododjeljkom 5.

4.  Zahtjevi iz stavaka 2. i 3. podliježu nadzornom pregledu od strane nadzornika grupe u skladu s poglavljem III. Članak 136. i članak 138. stavci 1. i 4. primjenjuju se mutatis mutandis.

5.  Čim sudjelujuće društvo primijeti i obavijesti nadzornika grupe da potrebni solventni kapital grupe nije više postignut ili da postoji rizik njegovog nepostizanja u sljedeća tri mjeseca, nadzornik grupe obavješćuje druga nadzorna tijela unutar kolegija nadzornika koji analizira stanje u grupi.

▼M1

Članak 219.

Učestalost izračunavanja

1.  Nadzorno tijelo grupe osigurava da sudjelujuće društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje ili osiguravateljni holding ili mješoviti financijski holding provode izračune iz članka 218. stavaka 2. i 3. najmanje jednom godišnje.

Odgovarajući podaci za izračun i rezultati tog izračuna dostavljaju nadzornom tijelu grupe sudjelujuće društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje ili, ako grupa nije prevođena društvom za osiguranje odnosno društvom za reosiguranje, osiguravateljni holding ili mješoviti financijski holding ili društvo u grupi koje utvrdi nadzorno tijelo grupe nakon savjetovanja s drugim dotičnim nadzornim tijelima i samom grupom.

2.  Društvo za osiguranje, društvo za reosiguranje, osiguravateljni holding i mješoviti financijski holding kontinuirano nadziru potrebni solventni kapital grupe. Ako profil rizika grupe znatno odstupa od pretpostavki koje su činile osnovu posljednjeg prijavljenog potrebnog solventnog kapitala grupe, potrebni solventni kapital grupe mora se ponovno izračunati bez odgađanja i podnijeti izvješće nadzornom tijelu grupe.

Ako postoje dokazi koji ukazuju da je profil rizika grupe znatno izmijenjen od datuma kad je posljednji put podneseno izvješće o potrebnom solventnom kapitalu grupe nadzorno tijelo grupe može zahtijevati ponovni izračun potrebnog solventnog kapitala grupe.

▼B

Pododjeljak 2.

Odabir metode izračuna i opća načela

Članak 220.

Odabir metode

1.  Izračunavanje solventnosti na razini grupe društava za osiguranje i društava za reosiguranje iz članka 213. stavka 2. točke (a) se obavlja u skladu tehničkim načelima i jednom od metoda iz članaka 221. do 233.

2.  Države članice osiguravaju da se izračunavanje solventnosti na razini grupe društava za osiguranje i društava za reosiguranje iz članka 213. stavka 2. točke (a) obavlja u skladu s metodom 1 iz članaka od 230. do 232.

Međutim, države članice dopuštaju njihovim nadzornim tijelima da, kad preuzmu ulogu nadzornika grupe s obzirom na određenu grupu, odluče, nakon savjetovanja s drugim predmetnim nadzornim tijelima i samom grupom, primjenjivati na tu grupu metodu 2 iz članaka 233. i 234. ili kombinaciju metode 1 i metode 2 kad isključiva primjena metode 1 ne bi bila primjerena.

Članak 221.

Uključivanje proporcionalnog udjela

1.  Prilikom izračunavanja solventnosti grupe u obzir se uzima proporcionalni udjel koji sudjelujuće društvo ima u svojim povezanim društvima.

U smislu prvog podstavka, proporcionalni udjel obuhvaća jedno od sljedećih:

Međutim, kad je, bez obzira na upotrijebljenu metodu, povezano društvo društvo kći i kad ono nema dostatna prihvatljiva vlastita sredstva za pokriće svog potrebnog solventnog kapitala, u obzir se uzima ukupni manjak solventnosti društva kćeri.

Kad je prema mišljenju nadzornih tijela odgovornost matičnog društva koje posjeduje udjel u kapitalu isključivo ograničena na taj udjel u kapitalu, nadzornik grupe može ipak dopustiti da manjak solventnosti društva kćeri bude uzet u obzir na proporcionalnoj osnovi.

2.  Nadzornik grupe utvrđuje, nakon savjetovanja s drugim predmetnim nadzornim tijelima i samom grupom, proporcionalni udjel koji se uzima u obzir u sljedećim slučajevima:

Članak 222.

Ukidanje dvostruke uporabe prihvatljivih vlastitih sredstava

1.  Dvostruka uporaba vlastitih sredstava prihvatljivih za potrebni solventni kapital između različitih društava za osiguranje odnosno društava za reosiguranje koja su prilikom tog izračuna uzeta u obzir nije dopuštena.

U tom smislu, prilikom izračunavanja solventnosti grupe i ako metode iz pododjeljka 4. to ne predviđaju, isključuju se sljedeći iznosi:

2.  Ne dovodeći u pitanje stavak 1., u izračun se može uključiti sljedeće samo u mjeri u kojoj je prihvatljivo za pokriće potrebnog solventnog kapitala predmetnog povezanog društva:

Međutim, iz izračuna se u svakom slučaju isključuje sljedeće:

3.  Kad nadzorna tijela smatraju da se određena vlastita sredstva prihvatljiva za potrebni solventni kapital povezanog društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje, različita od onih iz stavka 2., ne mogu učinkovito učiniti dostupnima za pokriće potrebnog solventnog kapitala sudjelujućeg društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje za koje se izračunava solventnost grupe, ta se vlastita sredstva mogu uključiti u izračun samo u mjeri u kojoj su prihvatljiva za pokriće potrebnog solventnog kapitala povezanog društva.

4.  Zbroj vlastitih sredstava iz stavaka 2. i 3. ne smije prelaziti potrebni solventni kapital povezanog društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje.

5.  Bilo koja prihvatljiva vlastita sredstva povezanog društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje sudjelujućeg društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje za koje se izračunava solventnost grupe koja podliježu prethodnom odobrenju za rad nadzornih tijela u skladu s člankom 90. uključuju se u izračun samo u mjeri u kojoj su na odgovarajući način odobrena od strane nadzornog tijela odgovornog za nadzor povezanog društva.

Članak 223.

Ukidanje unutargrupnog stvaranja kapitala

1.  Prilikom izračunavanja solventnosti grupe u obzir se ne uzimaju bilo koja vlastita sredstva prihvatljiva za potrebni solventni kapital koja proizlaze iz uzajamnog financiranja između sudjelujućeg društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje i bilo kojeg od sljedećih:

2.  Prilikom izračunavanja solventnosti grupe u obzir se ne uzimaju bilo koja vlastita sredstva prihvatljiva za potrebni solventni kapital povezanog društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje sudjelujućeg društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje za koje se izračunava solventnost grupe ako predmetna vlastita sredstva proizlaze iz uzajamnog financiranja s bilo kojim drugim povezanim društvom tog sudjelujućeg društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje.

3.  Smatra se da uzajamno financiranje najmanje postoji kad društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje ili bilo koje od njegovih povezanih društava imaju udjele u ili daju kredite drugom društvu koje izravno ili neizravno ima vlastita sredstva prihvatljiva za potrebni solventni kapital prvog društva.

Članak 224.

Vrednovanje

Vrijednost imovine i obveza se procjenjuje u skladu s člankom 75.

Pododjeljak 3.

Primjena metoda izračuna

Članak 225.

Povezana društva za osiguranje i društva za reosiguranje

Kad društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje ima više od jednog povezanog društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje, izračun solventnosti grupe se obavlja uključivanjem svakog od tih povezanih društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje.

Države članice mogu propisati da se, kad povezano društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje ima sjedište u državi članici koja nije država članica u kojoj se nalazi to društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje za koje se izračunava solventnost grupe, u izračunu u obzir uzima, s obzirom na povezano društvo, potrebni solventni kapital i vlastita sredstva prihvatljiva za ispunjavanje tog zahtjeva kako je propisano u toj drugoj državi članici.

▼M1

Članak 226.

Posrednički osiguravateljni holdinzi

1.  Prilikom izračunavanja solventnosti grupe, društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje koje preko osiguravateljnog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga sudjeluje u povezanom društvu za osiguranje, društvu za reosiguranje, društvu za osiguranje treće zemlje ili društvu za reosiguranje treće zemlje, uzima se u obzir položaj takvog osiguravateljnog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga.

Samo za potrebe tog izračuna, s posredničkim osiguravateljnim holdingom ili posredničkim mješovitim financijskim holdingom postupa se kao da je društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje koje podliježe pravilima iz glave I. poglavlja VI. odjeljka 4. pododjeljaka 1., 2. i 3. u vezi potrebnog solventnog kapitala i kao da podliježe istim uvjetima koji su propisani u glavi I. poglavlju VI. odjeljku 3. pododjeljcima 1., 2. i 3. u vezi s vlastitim sredstvima koja su prihvatljiva za potrebni solventni kapital.

2.  U slučajevima kad posrednički osiguravateljni holding ili posrednički mješoviti financijski holding imaju podređeni dug ili druga prihvatljiva vlastita sredstva koja podliježu ograničenju u skladu s člankom 98., ona se priznaju kao prihvatljiva vlastita sredstva do iznosa koji je izračunan primjenom ograničenja navedenih u članku 98. na višak ukupnih prihvatljivih vlastitih sredstva na razini grupe u usporedbi sa potrebnim solventnim kapitalom na razini grupe.

Sva prihvatljiva vlastita sredstva posredničkog osiguravateljnog holdinga ili posredničkog mješovitog financijskog holdinga, za koje bi se, da ih drže društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje, zahtijevalo prethodno odobrenje za rad nadzornog tijela, u skladu s člankom 90., mogu se uključiti u izračun solventnosti grupe samo ako ih je pravovaljano odobrilo nadzorno tijelo grupe.

▼M5

Članak 227.

Istovjetnost u vezi s povezanim društvima za osiguranje i društvima za reosiguranje iz trećih zemalja

1.  Prilikom izračunavanja, u skladu s člankom 233., solventnosti grupe društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje koje je sudjelujuće društvo u društvu za osiguranje odnosno društvu za reosiguranje iz treće zemlje, to se društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje iz treće zemlje, isključivo u svrhu tog izračuna, tretira kao povezano društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje.

Međutim, kada treća zemlja u kojoj to društvo ima svoje sjedište zahtijeva od tog društva da dobije odobrenje za rad i nameće mu regulatorni sustav solventnosti koji je barem istovjetan onome iz glave I. poglavlja VI., države članice mogu predvidjeti da se u izračunu u obzir uzima, s obzirom na to društvo, potrebni solventni kapital i vlastita sredstva prihvatljiva za ispunjavanje tog zahtjeva kako je propisano u predmetnoj trećoj zemlji.

2.  Ako nije donesen delegirani akt u skladu sa stavkom 4. ili 5. ovog članka, provjeru je li sustav treće zemlje barem istovjetan obavlja nadzornik grupe na zahtjev sudjelujućeg društva ili na vlastitu inicijativu. EIOPA pomaže nadzorniku grupe u skladu s člankom 33. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1094/2010.

Nadzornik grupe, kojem pomaže EIOPA, savjetuje se s drugim predmetnim nadzornim tijelima prije nego što donese odluku o istovjetnosti. Ta se odluka donosi u skladu s kriterijima donesenima u skladu sa stavkom 3. Nadzornik grupe ne donosi nikakvu odluku koja se odnosi na treću zemlju, a koja je u suprotnosti s bilo kojom prije donesenom odlukom za tu treću zemlju osim ako je nužno uzeti u obzir značajne promjene u nadzornom sustavu iz glave I. poglavlja VI. i nadzornom sustavu treće zemlje.

Ako se nadzorna tijela ne slažu s odlukom donesenom u skladu s drugim podstavkom, ona mogu u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1094/2010 uputiti predmet EIOPA-i i tražiti njezinu pomoć u roku od tri mjeseca nakon što ih je nadzornik grupe obavijestio o toj odluci. U tom slučaju EIOPA može djelovati u skladu s ovlastima koje su joj dodijeljene tim člankom.

3.  Komisija može donijeti delegirane akte u skladu s člankom 301.a kojima se određuju kriteriji za procjenu istovjetnosti regulatornog sustava solventnosti treće zemlje s onim koji je utvrđen u glavi I. poglavlju VI.

4.  Ako treća zemlja ispunjava kriterije donesene u skladu sa stavkom 3., Komisija može u skladu s člankom 301.a, uz pomoć EIOPA-e u skladu s člankom 33. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1094/2010, donijeti delegirane akte kojima se određuje da je nadzorni sustav te treće zemlje istovjetan s nadzornim sustavom utvrđenim u glavi I. poglavlju VI.

Ti se delegirani akti redovito preispituju kako bi se uzele u obzir sve znatne promjene nadzornog sustava iz glave I. poglavlja VI. i promjene nadzornog sustava u trećoj zemlji.

EIOPA na svojoj internetskoj stranici objavljuje i ažurira popis svih trećih zemalja iz prvog podstavka.

5.  Odstupajući od stavka 4., pa čak i kada kriteriji utvrđeni u skladu sa stavkom 3. nisu ispunjeni, Komisija može, za razdoblje iz stavka 6., u skladu s člankom 301.a te uz pomoć EIOPA-e u skladu s člankom 33. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1094/2010, donijeti delegirane akte kojima se određuje da je regulatorni sustav solventnosti koji se primjenjuje na društva čija se sjedišta nalaze u trećoj zemlji privremeno istovjetan s onim koji je utvrđen u glavi I. poglavlju VI. kada:

EIOPA na svojoj internetskoj stranici objavljuje i ažurira popis svih trećih zemalja iz prvog podstavka.

6.  Početno razdoblje privremene istovjetnosti iz stavka 5. traje 10 godina osim ako se prije isteka tog razdoblja:

Privremena istovjetnost može se obnoviti za dodatna razdoblja od 10 godina ako se i dalje ispunjavaju kriteriji iz stavka 5. Komisija sve takve delegirane akte donosi u skladu s člankom 301.a i uz pomoć EIOPA-e u skladu s člankom 33. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1094/2010.

U svim delegiranim aktima o privremenoj istovjetnosti u obzir se uzimaju izvješća Komisije u skladu s člankom 177. stavkom 2. Komisija te delegirane akte redovito preispituje. EIOPA pomaže Komisiji u ocjenjivanju tih odluka. Komisija obavješćuje Europski parlament o svim preispitivanjima koja se provode i podnosi mu izvješće o svojim zaključcima.

7.  Kada je, u skladu sa stavkom 5., donesen delegirani akt kojim se određuje da je nadzorni sustav treće zemlje privremeno istovjetan, za potrebe stavka 1. drugog podstavka smatra se da je ta treća zemlja istovjetna.

▼B

Članak 228.

Povezane kreditne institucije, investicijska društva i financijske institucije

Prilikom izračunavanja solventnosti grupe društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje koje je sudjelujuće društvo u kreditnoj instituciji, investicijskom društvu ili financijskoj instituciji, države članice dopuštaju svojim sudjelujućim društvima za osiguranje odnosno društvima za reosiguranje da primjenjuju metodu 1 i 2 iz Priloga I. Direktivi 2002/87/EZ na odgovarajući način. Međutim, metoda 1 iz tog Priloga se primjenjuje samo kad se nadzornik grupe uvjerio u razinu integriranog upravljanja i unutarnje kontrole, što se tiče subjekata koji bi bili uključeni u konsolidaciju. Odabrana metoda se primjenjuje dosljedno tijekom vremena.

Međutim, države članice dopuštaju svojim nadzornim tijelima, kad preuzmu ulogu nadzornika grupe s obzirom na određenu grupu, da odluče, na zahtjev sudjelujućeg društva ili na njihovu vlastitu inicijativu, oduzeti bilo koje sudjelovanje kako je navedeno u prvom stavku od vlastitih sredstava prihvatljivih za solventnost grupe sudjelujućeg društva.

Članak 229.

Nedostupnost potrebnih informacija

Kad informacije potrebne za izračunavanje solventnosti grupe društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje, s obzirom na povezano društvo čije je sjedište u državi članici ili trećoj zemlji, nisu dostupne predmetnim nadzornim tijelima, knjigovodstvena vrijednost tog društva u sudjelujućem društvu za osiguranje odnosno društvu za reosiguranje se oduzima od vlastitih sredstava prihvatljivih za solventnost grupe.

U tom slučaju, nerealizirana dobit povezana s tim sudjelovanjem se ne priznaje kao vlastita sredstva prihvatljiva za solventnost grupe.

Pododjeljak 4.

Metode izračuna

Članak 230.

Metoda 1 (Metoda neispunjenja obveza): Metoda koja se temelji na računovodstvenoj konsolidaciji

1.  Izračunavanje solventnosti grupe sudjelujućeg društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje se obavlja na temelju konsolidiranih financijskih izvještaja.

Solventnost grupe sudjelujućeg društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje predstavlja razliku između sljedećeg:

Pravila iz glave I. poglavlja VI. odjeljka 3. pododjeljaka 1., 2. i 3. i glave I. poglavlja VI. odjeljka 4. pododjeljaka 1., 2. i 3 primjenjuju se za izračunavanje vlastitih sredstava prihvatljivih za potrebni solventni kapital i potrebni solventni kapital na razini grupe na temelju konsolidiranih podataka.

2.  Potrebni solventni kapital na razini grupe na temelju konsolidiranih podataka (konsolidirani potrebni solventni kapital grupe) se izračunava na temelju standardne formule ili odobrenog unutarnjeg modela, na način koji je dosljedan općim načelima iz glave I. poglavlja VI. odjeljka 4. pododjeljaka 1. i 2. i glave I. poglavlja VI. odjeljka 4. pododjeljaka 1. i 3.

Konsolidirani potrebni solventni kapital grupe minimalno je zbroj sljedećega:

Taj minimum se pokriva prihvatljivim osnovnim vlastitim sredstvima kako je utvrđeno u članku 98. stavku 4.

U svrhu utvrđivanja ispunjavaju li takva prihvatljiva vlastita sredstva uvjet za pokriće minimalnog konsolidiranog potrebnog kapitala grupe, načela iz članaka 221. do 229. primjenjuju se mutatis mutandis. Članak 139. stavci 1. i 2. primjenjuju se mutatis mutandis.

▼M5

Članak 231.

Unutarnji model grupe

1.  U slučaju zahtjeva za izdavanje suglasnosti za izračunavanje konsolidiranog potrebnog solventnog kapitala grupe, kao i potrebnog solventnog kapitala društva za osiguranje i društva za reosiguranje u grupi, na temelju unutarnjeg modela, koji je dostavilo društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje i njegova povezana društva ili zajednički povezana društva osigurateljnog holdinga, predmetna nadzorna tijela surađuju da bi odlučila hoće li izdati takvu suglasnost i da bi utvrdila uvjete, ako ikakve, koji će se odnositi na takvu suglasnost.

Zahtjev iz prvog podstavka dostavlja se nadzorniku grupe.

Nadzornik grupe bez odgađanja obavješćuje druge članove kolegija nadzornika i podnosi im potpuni zahtjev.

2.  Predmetna nadzorna tijela čine sve što je u njihovoj moći kako bi donijela zajedničku odluku o zahtjevu u roku od šest mjeseci od datuma kad nadzornik grupe primi potpuni zahtjev.

3.  Ako tijekom šestomjesečnog razdoblja iz stavka 2. bilo koje od predmetnih nadzornih tijela uputi predmet EIOPA-i u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1094/2010, nadzornik grupe odgađa svoju odluku i čeka bilo koju odluku koju može donijeti EIOPA u skladu s člankom 19. stavkom 3. te uredbe te donosi svoju odluku u skladu s odlukom EIOPA-e. Tu se odluku smatra konačnom i predmetna nadzorna tijela je provode.

EIOPA donosi svoju odluku u roku od mjesec dana. Predmet se ne upućuje EIOPA-i nakon isteka šestomjesečnog razdoblja ili nakon što je donesena zajednička odluka.

Ako se, u skladu s člankom 41. stavcima 2. i 3. te člankom 44. stavkom 1. trećim podstavkom Uredbe (EU) br. 1094/2010, odluka koju je predložilo radno tijelo odbije, nadzornik grupe donosi konačnu odluku. Tu se odluku smatra konačnom i predmetna nadzorna tijela je provode. Šestomjesečno razdoblje smatra se razdobljem mirenja u smislu članka 19. stavka 2. te uredbe.

4.  EIOPA može izraditi nacrte provedbenih tehničkih standarda radi osiguravanja jedinstvenih uvjeta primjene postupka zajedničkog donošenja odluka iz stavka 2. u pogledu zahtjeva za izdavanje suglasnosti iz stavka 1. s ciljem lakšeg donošenja zajedničkih odluka.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1094/2010.

5.  Ako su predmetna nadzorna tijela donijela zajedničku odluku iz stavka 2., nadzornik grupe dostavlja podnositelju zahtjeva dokument u kojemu se navode svi razlozi.

6.  Ako se u roku od šest mjeseci od datuma kad grupa primi potpuni zahtjev ne donese zajednička odluka, nadzornik grupe donosi vlastitu odluku o zahtjevu.

Nadzornik grupe uzima u obzir sva mišljenja i ograde drugih predmetnih nadzornih tijela iznesene tijekom tog šestomjesečnog razdoblja.

Nadzornik grupe dostavlja podnositelju zahtjeva i drugim predmetnim nadzornim tijelima dokument u kojemu se u cijelosti obrazlaže njegova odluka.

Tu se odluku smatra konačnom i predmetna nadzorna tijela je provode.

7.  Kada bilo koje od predmetnih nadzornih tijela smatra da profil rizičnosti društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje koje ono nadzire znatno odstupa od pretpostavki na kojima se temelji unutarnji model odobren na razini grupe, i sve dok to društvo primjereno ne otkloni primjedbe nadzornog tijela, to nadzorno tijelo može, u skladu s člankom 37., uvesti kapitalni dodatak na potrebni solventni kapital tog društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje koji proizlazi iz primjene takvog unutarnjeg modela.

U iznimnim okolnostima, kada takav kapitalni dodatak ne bi bio primjeren, nadzorno tijelo može zahtijevati od predmetnog društva da izračunava svoj potrebni solventni kapital na temelju standardne formule iz glave I. poglavlja VI. odjeljka 4. pododjeljaka 1. i 2. U skladu s člankom 37. stavkom 1. točkama (a) i (c) nadzorno tijelo može uvesti kapitalni dodatak na potrebni solventni kapital tog društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje koji proizlazi iz primjene standardne formule.

Nadzorno tijelo obrazlaže bilo koju odluku iz prvog i drugog podstavka društvu za osiguranje odnosno društvu za reosiguranje i drugim članovima kolegija nadzornika.

EIOPA može izdati smjernice kako se osigurala dosljedna i usklađena primjena ovog stavka.

▼B

Članak 232.

Kapitalni dodatak na razini grupe

▼M5

Prilikom utvrđivanja odražava li konsolidirani potrebni solventni kapital grupe primjereno profil rizičnosti grupe nadzornik grupe obraća posebnu pažnju na bilo koji slučaj u kojem na razini grupe mogu nastati okolnosti iz članka 37. stavka 1. točaka od (a) do (d), posebno kada:

▼B

Kad profil rizičnosti grupe nije primjereno iskazan, može se uvesti kapitalni dodatak na konsolidirani potrebni solventni kapital grupe.

▼M5

Članak 37. stavci od 1. do 5., zajedno s delegiranim aktima i provedbenim tehničkim standardima donesenima u skladu s člankom 37. stavcima 6., 7. i 8. primjenjuju se mutatis mutandis.

▼B

Članak 233.

Metoda 2 (Alternativna metoda): Metoda odbitaka i agregiranja

1.  Solventnost grupe sudjelujućeg društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje predstavlja razliku između sljedećeg:

2.  Agregirana prihvatljiva vlastita sredstva grupe su zbroj sljedećega:

3.  Agregirani potrebni solventni kapital grupe je zbroj:

4.  Kad se sudjelovanje u povezanom društvu za osiguranje odnosno društvu za reosiguranje sastoji, potpuno ili djelomično, od neizravnog držanja, vrijednost u sudjelujućem društvu za osiguranje odnosno društvu za reosiguranje povezanog društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje obuhvaća vrijednost takvog neizravnog držanja, vodeći računa o relevantnim sukcesivnim udjelima, a stavke iz stavka 2. točke (b) i stavka 3. točke (b) uključuju odgovarajuće proporcionalne udjele vlastitih sredstava prihvatljivih za potrebni solventni kapital povezanih društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje i potrebnog solventnog kapitala povezanih društava za osiguranje odnosno društava za reosiguranje.

▼M1

5.  U slučaju zahtjeva za dopuštenje da se izračuna potrebni solventni kapital društava za osiguranje i društava za reosiguranje u grupi na temelju unutarnjeg modela kojeg dostavi društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje i njegova povezana društva ili zajednički povezana društva osiguravateljnog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga, članak 231. primjenjuje se na odgovarajući način.

▼B

6.  Prilikom utvrđivanja da li agregirani potrebni solventni kapital grupe, izračunan kako je navedeno u stavku 3., primjereno odražava profil rizičnosti grupe, predmetna nadzorna tijela obraćaju posebnu pažnju na bilo koje specifične rizike koji postoji na razini grupe i koji ne bi bili na zadovoljavajući način pokriveni jer ih je teško kvantificirati.

Kad profil rizičnosti grupe značajno odstupa od pretpostavki na kojima se temelji agregirani potrebni solventni kapital grupe, može se uvesti kapitalni dodatak na agregirani potrebni solventni kapital grupe.

▼M5

Članak 37. stavci od 1. do 5., zajedno s delegiranim aktima i provedbenim tehničkim standardima donesenima u skladu s člankom 37. stavcima 6., 7. i 8. primjenjuju se mutatis mutandis.

Članak 234.

Delegirani akti koji se odnose na članke od 220. do 229. i od 230. do 233.

Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 301.a kojima se određuju tehnička načela i metode iz članaka od 220. do 229. i primjena članaka od 230. do 233. te kojima se odražava gospodarska priroda posebnih pravnih struktura.

▼B

Pododjeljak 5.

▼M1

Nadzor solventnosti grupe koja uključuje društva za osiguranje i društva za reosiguranje koja su ovisna društva osiguravateljnog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga

Članak 235.

Solventnost grupe osiguravateljnog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga

1.  Ako su društva za osiguranje i društva za reosiguranje ovisna društva osiguravateljnog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga, nadzorno tijelo grupe osigurava da se solventnost grupe izračunava na razini osiguravateljnog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga primjenom članka 220. stavka 2. do članka 233.

2.  Za potrebe tog izračuna s matičnim društvom se postupa kao da je društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje koje podliježe pravilima iz glave I. poglavlja VI. odjeljka 4. pododjeljaka 1., 2. i 3., što se tiče potrebnog solventnog kapitala i podliježe istim uvjetima koji su propisani u glavi I. poglavlju VI. odjeljku 3. pododjeljcima 1., 2. i 3. što se tiče vlastitih sredstva koja su prihvatljiva za potrebni solventni kapital.

▼B

Pododjeljak 6.

Nadzor nad solventnošću grupe za grupe s centraliziranim upravljanjem rizicima

Članak 236.

Društva kćeri za osiguranje odnosno društva za reosiguranje: uvjeti

Države članice osiguravaju da se pravila iz članaka 238. i 239. primjenjuju na bilo koje društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje koje je društvo kći društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje kad su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

▼M5

Članak 237.

Društva kćeri društva za osiguranje odnosno reosiguranje: odluka o zahtjevu za izdavanje suglasnosti

1.  U slučaju zahtjeva za izdavanje suglasnosti za primjenu pravila iz članaka 238. i 239. predmetna nadzorna tijela zajedno rade u okviru kolegija nadzornika, međusobno blisko surađujući, kako bi odlučila hoće li izdati traženu suglasnost i da bi utvrdila druge uvjete, ako ikakve, koji će se odnositi na takvu suglasnost.

Zahtjev iz prvog podstavka dostavlja se samo nadzornom tijelu koje je izdalo odobrenje za rad društvu kćeri. To nadzorno tijelo bez odgađanja obavješćuje druge članove kolegija nadzornika i podnosi im potpuni zahtjev.

2.  Predmetna nadzorna tijela čine sve što je u njihovoj moći kako bi donijela zajedničku odluku o zahtjevu u roku od tri mjeseca od datuma kad sva nadzorna tijela u okviru kolegija nadzornika prime potpuni zahtjev.

3.  Ako tijekom tromjesečnog razdoblja iz stavka 2. bilo koje od predmetnih nadzornih tijela uputi predmet EIOPA-i u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1094/2010, nadzornik grupe odgađa svoju odluku i čeka bilo koju odluku koju može donijeti EIOPA u skladu s člankom 19. stavkom 3. te uredbe te donosi svoju odluku u skladu s odlukom EIOPA-e. Tu se odluku smatra konačnom i predmetna nadzorna tijela je provode.

EIOPA donosi svoju odluku u roku od mjesec dana. Predmet se ne upućuje EIOPA-i nakon isteka tromjesečnog razdoblja ili nakon što je donesena zajednička odluka.

Ako se u skladu s člankom 41. stavcima 2. i 3. te člankom 44. stavkom 1. trećim podstavkom Uredbe (EU) br. 1094/2010 odluka koju je predložilo radno tijelo odbije, nadzornik grupe donosi konačnu odluku. Tu se odluku smatra konačnom i predmetna nadzorna tijela je provode. Tromjesečno razdoblje smatra se razdobljem mirenja u smislu članka 19. stavka 2. te uredbe.

4.  EIOPA može izraditi nacrte provedbenih tehničkih standarda radi osiguranja jedinstvenih uvjeta primjene postupka zajedničkog donošenja odluka iz stavka 2. u pogledu zahtjeva za izdavanje suglasnosti iz stavka 1. radi lakšeg donošenja zajedničkih odluka.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1094/2010.

5.  Ako su predmetna nadzorna tijela donijela zajedničku odluku iz stavka 2., nadzorno tijelo koje je ovlastilo društvo kćer dostavlja podnositelju zahtjeva odluku u kojoj se navode svi razlozi. Zajedničku se odluku smatra konačnom i predmetna nadzorna tijela je provode.

6.  Ako predmetna nadzorna tijela ne donesu zajedničku odluku tijekom tromjesečnog razdoblja iz stavka 2., nadzornik grupe donosi vlastitu odluku o zahtjevu.

Tijekom tog razdoblja nadzornik grupe na odgovarajući način u obzir uzima sljedeće:

U odluci se navode svi razlozi i ona sadrži objašnjenje o svim znatnim odstupanjima od ograda od mišljenja drugih predmetnih nadzornih tijela. Nadzornik grupe dostavlja presliku odluke podnositelju zahtjeva i drugim predmetnim nadzornim tijelima. Zajedničku se odluku smatra konačnom i predmetna nadzorna tijela je provode.

▼B

Članak 238.

Društva kćeri za osiguranje odnosno društva za reosiguranje: utvrđivanje potrebnog solventnog kapitala

1.  Ne dovodeći u pitanje članak 231., potrebni solventni kapital društva kćeri se izračunava kako je određeno u odredbama stavaka 2., 4. i 5. ovog članka.

2.  Kad se potrebni solventni kapital društva kćeri izračunava na temelju unutarnjeg modela odobrenog na razini grupe u skladu s člankom 231. i nadzorno tijelo koje je dalo odobrenje za rad društvu kćeri smatra da njegov profil rizičnosti značajno odstupa od tog unutarnjeg modela, i sve dok to društvo primjereno ne otkloni primjedbe nadzornog tijela, to nadzorno tijelo može, u slučajevima iz članka 37., predložiti određivanje kapitalnog dodatka na potrebni solventni kapital tog društva kćeri zbog primjene takvog modela ili, u iznimnim okolnostima kad takav kapitalni dodatak ne bi bio primjeren, zahtijevati od tog društva da izračunava potrebni solventni kapital na temelju standardne formule. Nadzorno tijelo raspravlja o svom prijedlogu unutar kolegija nadzornika i priopćava razloge za davanje takvog prijedloga društvu kćeri i kolegiju nadzornika.

3.  Kad se potrebni solventni kapital društva kćeri izračunava na temelju standardne formule i nadzorno tijelo koje je dalo odobrenje društvu kćeri smatra da njegov profil rizičnosti značajno odstupa od pretpostavki na kojima se temelji standardna formula, i sve dok to društvo primjereno ne otkloni primjedbe nadzornog tijela, to nadzorno tijelo može, u iznimnim okolnostima, predložiti da društvo zamijeni podskup parametara upotrijebljenih u izračunima na temelju standardne formule parametrima specifičnim za to društvo kad izračunava module preuzetog rizika životnog, neživotnog i zdravstvenog osiguranja, kako je navedeno u članku 110., ili u slučajevima iz članka 37., da odredi kapitalni dodatak na potrebni solventni kapital tog društva kćeri.

Nadzorno tijelo raspravlja o svom prijedlogu unutar kolegija nadzornika i priopćava razloge za davanje takvog prijedloga društvu kćeri i kolegiju nadzornika.

▼M5

4.  Kolegij nadzornika čini sve što je u njegovoj moći kako bi se postigla suglasnost u vezi prijedloga nadzornog tijela koje je izdalo odobrenje za rad društvu kćeri ili bilo kojim drugim mogućim mjerama.

Taj se sporazum smatra konačnim i predmetna nadzorna tijela ga provode.

5.  Kad se nadzorno tijelo i nadzornik grupe ne slažu, svaki od nadzornika može to pitanje u roku od mjesec dana od prijedloga nadzornog tijela uputiti EIOPA-i i od nje tražiti pomoć u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1094/2010. U tom slučaju EIOPA može postupati u skladu s ovlastima koje su joj dodijeljene tim člankom, a svoju odluku donosi u roku od mjesec dana od upućivanja predmeta. Jednomjesečno razdoblje smatra se razdobljem mirenja u smislu članka 19. stavka 2. te uredbe. Predmet se ne upućuje EIOPA-i nakon isteka jednomjesečnog razdoblja iz ovog podstavka ili nakon što je u skladu sa stavkom 4. ovog članka postignut sporazum u kolegiju.

Nadzorno tijelo koje je ovlastilo društvo kćer odgađa svoju odluku i čeka bilo koju odluku koju može donijeti EIOPA u skladu s člankom 19. te uredbe te donosi svoju odluku u skladu s odlukom EIOPA-e.

Tu se odluku smatra konačnom i predmetna nadzorna tijela je provode.

U odluci se navode svi razlozi na kojima je utemeljena.

Odluka se dostavlja društvu kćeri i kolegiju nadzornika.

▼B

Članak 239.

Društva kćeri za osiguranje odnosno društva za reosiguranje: neusklađenost s potrebnim solventnim kapitalom i minimalnim potrebnim kapitalom

1.  U slučaju neusklađenosti s potrebnim solventnim kapitalom i ne dovodeći u pitanje članak 318., nadzorno tijelo koje je izdalo odobrenje za rad društvu kćeri prosljeđuje bez odgađanja kolegiju nadzornika plan oporavaka koji je dostavilo društvo kći kako bi se unutar šest mjeseci od kad je uočena neusklađenost s potrebnim solventnim kapitalom ponovno uspostavila razina prihvatljivih vlastitih sredstava ili smanjio njegov profil rizičnosti kako bi se osigurala usklađenost s potrebnim solventnim kapitalom.

Kolegij nadzornika mora učiniti sve što je u njegovoj moći kako bi se suglasnost u vezi prijedloga nadzornog tijela u vezi s odobravanjem plana oporavka postigla unutar četiri mjeseca od datuma kad je prvi put uočena neusklađenost s potrebnim solventnim kapitalom.

U slučaju da takva suglasnost ne bude postignuta, nadzorno tijelo koje je izdalo odobrenje za rad društvu kćeri odlučuje treba li plan oporavka biti odobren, posebno vodeći računa o mišljenima i ogradama od mišljena drugih nadzornih tijela unutar kolegija nadzornika.

2.  Kad nadzorno tijelo koje je izdalo odobrenje za rad društvu kćeri utvrdi, u skladu s člankom 136., pogoršavanje financijskih uvjeta, ono bez odgađanja obavješćuje kolegij nadzornika o predloženim mjerama koje trebaju biti poduzete. Osim u hitnim situacijama, o mjerama koje trebaju biti poduzete se raspravlja na kolegiju nadzornika.

Kolegij nadzornika mora učiniti sve što je u njegovoj moći kako bi se suglasnost u vezi predloženih mjera koje trebaju biti poduzete postigle unutar jednog mjeseca od obavijesti.

U slučaju da takva suglasnost ne bude postignuta, nadzorno tijelo koje je izdalo odobrenje za rad društvu kćeri odlučuje trebaju li predložene mjere biti odobrene, posebno vodeći računa o mišljenima i ogradama od mišljenja drugih nadzornih tijela unutar kolegija nadzornika.

3.  U slučaju neusklađenosti s minimalnim potrebnim kapitalom i ne dovodeći u pitanje članak 319., nadzorno tijelo koje je izdalo odobrenje za rad društvu kćeri bez odgađanja prosljeđuje kolegiju nadzornika kratkoročni financijski plan koji je dostavilo društvo kći kako bi se, u roku tri mjeseca od kad je prvi put uočena neusklađenost s minimalnim potrebnim kapitalom, ponovno uspostavila razina prihvatljivih vlastitih sredstava koja pokrivaju minimalni potrebni kapital ili smanjio njegov profil rizičnosti kako bi se osigurala usklađenost s minimalnim potrebnim kapitalom. Kolegij nadzornika se također obavješćuje o svim mjerama koje su poduzete da bi se ispoštovao minimalni potrebni kapital na razini društva kćeri.

▼M5

4.  Nadzorno tijelo ili nadzornik grupe mogu uputiti predmet EIOPA-i i od nje zatražiti pomoć u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1094/2010. kada se ne slažu u vezi sa sljedećim:

U tim slučajevima EIOPA može postupati u skladu s ovlastima koje su joj dodijeljene tim člankom, a svoju odluku donosi u roku od mjesec dana od upućivanja predmeta.

Predmet se ne upućuje EIOPA-i:

Četveromjesečno ili jednomjesečno razdoblje smatra se razdobljem mirenja u smislu članka 19. stavka 2. te uredbe.

Nadzorno tijelo koje je ovlastilo društvo kćer odgađa svoju odluku i čeka bilo koju odluku koju može donijeti EIOPA u skladu s člankom 19. stavkom 3. te uredbe te donosi svoju konačnu odluku u skladu s odlukom EIOPA-e. Tu se odluku smatra konačnom i predmetna nadzorna tijela je provode.

U odluci se navode svi razlozi na kojima je utemeljena.

Odluka se dostavlja društvu kćeri i kolegiju nadzornika.

▼B

Članak 240.

Društva kćeri za osiguranje odnosno društva za reosiguranje: prestanak odstupanja za društva kćeri

1.  Pravila iz članaka 238. i 239. prestaju se primjenjivati:

U slučaju iz točke (a) prvog podstavka, kad nadzornik grupe odluči, nakon savjetovanja s kolegijem nadzornika, da više neće uključivati društvo kći u nadzor grupe koji on obavlja, on o tome odmah obavješćuje predmetno nadzorno tijelo i matično društvo.

U svrhu članka 236. točaka (b), (c) i (d), matično društvo je odgovorno osigurati kontinuiranu usklađenost s uvjetima. U slučaju neusklađenosti, ono bez odgađanja obavješćuje nadzornika grupe i nadzornika predmetnog društva kćeri. Matično društvo predstavlja plan za ponovno uspostavljanje usklađenosti u odgovarajućem roku.

Ne dovodeći u pitanje treći podstavak, nadzornik grupe barem jednom godišnje provjerava, na vlastitu inicijativu, je li održana usklađenost s uvjetima iz članka 236. točaka (b), (c) i (d). Nadzornik grupe takvu provjeru također obavlja na zahtjev predmetnog nadzornog tijela, kad potonji u znatnoj mjeri iskazuje zabrinutost u vezi s kontinuiranom usklađenošću s tim uvjetima.

Kad se na temelju obavljenih provjera utvrde slabosti, nadzornik grupe zahtijeva od matičnog društva da predstavi plan za ponovno uspostavljanje usklađenosti u odgovarajućem roku.

Kad, nakon savjetovanja s kolegijem nadzornika, nadzornik grupe utvrdi da je plan iz trećeg ili petog podstavka nedostatan ili naknadno utvrdi da on nije proveden u dogovorenom roku, nadzornik grupe zaključuje da više ne postoji usklađenost s uvjetima iz članka 236. točaka (b), (c) i (d) i o tome odmah obavješćuje predmetno nadzorno tijelo.

2.  Sustav iz članaka 238. i 239. se ponovno primjenjuje kad matično društvo podnese novi zahtjev i dobije povoljno mišljenje u skladu s postupkom iz članka 237.

▼M5

Članak 241.

Društva kćeri društva za osiguranje odnosno reosiguranje: delegirani akti

Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 301.a kojima se utvrđuju:

▼B

Članak 242.

Preispitivanje

▼M5

1.  Komisija do 31. prosinca 2017. obavlja procjenu primjene glave III., posebno s obzirom na suradnju nadzornih tijela u kolegiju nadzornika, funkcionalnost kolegija nadzornika i nadzorne prakse određivanja kapitalnih dodataka te predstavlja izvješće Europskom parlamentu i Vijeću i njemu prema potrebi prilaže prijedloge izmjena ove Direktive.

▼B

2.  Komisija do ►M5  31. prosinca 2018. ◄ obavlja procjenu dobrobiti pojačanog nadzora grupe i upravljanja kapitalom unutar grupe društava za osiguranje odnosno društava za reosiguranje, uključujući uputu na COM(2008)0119 i izvješće Odbora za ekonomske i monetarne poslove Europskog parlamenta o prijedlogu od 16. listopada 2008. (A6-0413/2008). Tom procjenom su obuhvaćene sve moguće mjere za poboljšanje zdravog prekograničnog upravljanja grupama osiguratelja, posebno s obzirom na upravljanje rizicima i imovinom. Komisija u svojoj procjeni između ostalog uzima u obzir nove razvoje i napretke koji se odnose na:

Komisija predstavlja izvješće Europskom parlamentu i Vijeću, te uz njega prilaže, prema potrebi, prijedloge izmjena ove Direktive.

▼M1

Članak 243.

Ovisna društva osiguravateljnog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga

Članci od 236. do 242. primjenjuju se na odgovarajući način na društva za osiguranje i društva za reosiguranje koja su ovisna društva osiguravateljnog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga.

▼B

Odjeljak 2.

Koncentracija rizika i unutargrupne transakcije

Članak 244.

Nadzor koncentracije rizika

1.  Nadzor koncentracije rizika na razini grupe se obavlja u skladu s odredbama stavaka 2. i 3. ovog članka, člankom 246. i poglavljem III.

▼M1

2.  Države članice zahtijevaju da društva za osiguranje i društva za reosiguranje odnosno osiguravateljni holdinzi ili mješoviti financijski holdinzi redovito, a najmanje jednom godišnje, podnose izvješće nadzornom tijelu grupe o bilo kojoj značajnoj koncentraciji rizika na razini grupe, osim ako se primjenjuje članak 215. stavak 2.

Potrebne podatke nadzornom tijelu grupe dostavlja društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje, koje predvodi grupu ili, ako grupu ne predvodi društvo za osiguranje ili društvo za reosiguranje, osiguravateljni holding, mješoviti financijski holding ili društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje u grupi koje je odredilo nadzorno tijelo grupe nakon savjetovanja s drugim dotičnim nadzornim tijelima i grupom.

Koncentracije rizika iz prvog podstavka podliježu nadzornom pregledu nadzornog tijela grupe.

▼B

3.  Nadzornik grupe, nakon savjetovanja s drugim predmetnim nadzornim tijelima i grupom, utvrđuje tipove rizika o kojima društva za osiguranje i društva za reosiguranje u određenoj grupi izvješćuju u svim okolnostima.

Kad određuje ili daje mišljenje o tipovima rizika, nadzornik grupe i druga predmetna nadzorna tijela uzimaju u obzir specifičnu grupu i strukturu upravljanja rizikom grupe.

Da bi utvrdio značajne koncentracije rizika o kojima će se izvješćivati, nadzornik grupe, nakon savjetovanja s drugim predmetnim nadzornim tijelima i grupom, uvodi odgovarajuće pragove koji se temelje na potrebnom solventnom kapitalu, tehničkim odredbama ili na jednom i drugome.

Kad preispituje koncentracije rizika, nadzornik grupe posebno prati mogući rizik zaraze u grupi, rizik sukoba interesa i razinu ili opseg rizika.

▼M5

4.  Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 301.a u vezi s definicijom značajne koncentracije rizika za potrebe stavaka 2. i 3. ovog članka.

5.  Kako bi se osigurala dosljedna usklađenost nadzora nad koncentracijom rizika, EIOPA, podložno članku 301.b, izrađuje nacrte regulatornih tehničkih standarda radi utvrđivanja značajne koncentracije rizika i određivanja odgovarajućih pragova za potrebe stavka 3.

Komisiji se delegira ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1094/2010.

6.  Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti primjene ovog članka, EIOPA izrađuje nacrte provedbenih tehničkih standarda o obrascima i predlošcima za izvješćivanje o takvim koncentracijama rizika za potrebe stavka 2.

EIOPA Komisiji podnosi navedene nacrte provedbenih tehničkih standarda do 30. rujna 2015.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1094/2010.

▼B

Članak 245.

Nadzor unutargrupnih transakcija

1.  Nadzor unutargrupnih transakcija se obavlja u skladu s odredbama stavaka 2. i 3. ovog članka, člankom 246. i poglavljem III.

▼M1

2.  Države članice zahtijevaju da društva za osiguranje i društva za reosiguranje, osiguravateljni holdinzi i mješoviti financijski holdinzi redovito a najmanje jednom godišnje podnose izvješće nadzornom tijelu grupe o svim značajnim unutargrupnim transakcijama društva za osiguranje i društva za reosiguranje unutar grupe, uključujući one provedene s fizičkim osobama koje su usko povezane s društvom u grupi, osim ako se primjenjuje članak 215. stavak 2.

Osim toga, države članice zahtijevaju izvješćivanje o vrlo značajnim unutargrupnim transakcijama, čim je to moguće.

Potrebne podatke nadzornom tijelu grupe dostavlja društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje, koje predvodi grupu ili, ako grupu ne predvodi društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje, osiguravateljni holding, mješoviti financijski holding ili društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje u grupi koje je odredilo nadzorno tijelo grupe nakon savjetovanja s drugim dotičnim nadzornim tijelima i grupom.

Unutargrupne transakcije podliježu nadzornom pregledu nadzornog tijela grupe.

▼B

3.  Nadzornik grupe, nakon savjetovanja s drugim predmetnim nadzornim tijelima i grupom, utvrđuje tipove transakcija unutar grupe o kojima društva za osiguranje i društva za reosiguranje u određenoj grupi moraju izvješćivati u svim okolnostima. Članak 244. stavak 3. primjenjuje se mutatis mutandis.

▼M5

4.  Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 301.a u vezi s definicijom značajne unutargrupne transakcije za potrebe stavaka 2. i 3. ovog članka.

5.  Kako bi se osigurala dosljedna usklađenost nadzora nad unutargrupnim transakcijama, EIOPA može izraditi nacrte regulatornih tehničkih standarda radi utvrđivanja značajne unutargrupne transakcije za potrebe stavka 3.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1094/2010.

6.  Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti primjene ovog članka, EIOPA može izraditi nacrte provedbenih tehničkih standarda o postupcima, obrascima i predlošcima za izvješćivanje o takvim unutargrupnim transakcijama za potrebe stavka 2.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1094/2010.

▼B

Odjeljak 3.

Upravljanje rizicima i unutarnja kontrola

Članak 246.

Nadzor sustava upravljanja

1.  Zahtjevi iz glave I. poglavlja IV. odjeljka 2. primjenjuju se mutatis mutandis na razini grupe.

Ne dovodeći u pitanje prvi podstavak, sustavi upravljanja rizikom i unutarnje kontrole i postupci izvješćivanja se primjenjuju dosljedno u svim društvima uključenim u opseg nadzora grupe na temelju članka 213. stavka 2. točaka (a) i (b) tako da se te sustave i postupke izvješćivanja može nadzirati na razini grupe.

2.  Ne dovodeći u pitanje stavak 1., mehanizmi unutarnje kontrole grupe obuhvaćaju najmanje sljedeće:

3.  Sustavi i postupci izvješćivanja iz stavaka 1. i 2. podliježu nadzornom pregledu od strane nadzornika grupe u skladu s pravilima iz poglavlja III.

▼M1

4.  Države članice zahtijevaju da sudjelujuće društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje, osiguravateljni holding ili mješoviti financijski holding poduzmu na razini grupe procjenu koja se zahtijeva po članku 45. Vlastita procjena rizika i solventnosti, provedena na razini grupe, predmet je nadzornog pregleda nadzornog tijela grupe u skladu s poglavljem III.

Ako se izračun solventnosti na razini grupe provodi u skladu s metodom 1. iz članka 230., sudjelujuće društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje, osiguravateljni holding ili mješoviti financijski holding dostavljaju nadzornom tijelu grupe odgovarajuće pojašnjenje o razlici između sume potrebnog solventnog kapitala svih povezanih društava za osiguranje odnosno društava za reosiguranje grupe i potrebnog solventnog kapitala konsolidirane grupe.

Sudjelujuće društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje, osiguravateljni holding ili mješoviti financijski holding mogu, ovisno o odobrenju nadzornog tijela grupe, poduzeti istodobno na razini grupe i na razini bilo kojeg ovisnog društva u grupi, bilo koju procjenu koja se zahtijeva na temelju članka 45. i mogu pripremiti jedinstveni dokument koji obuhvaća sve procjene.

▼B

POGLAVLJE III.

Mjere za olakšanje nadzora grupe

Članak 247.

Nadzornik grupe

1.  Između nadzornih tijela predmetnih država članica se određuje jedan nadzornik koji je odgovoran za koordiniranje i obavljanje nadzora grupe (nadzornik grupe).

2.  Kad je isto nadzorno tijelo nadležno za sva društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje u grupi, zadatak nadzornika grupe obavlja to nadzorno tijelo.

U svim drugim slučajevima i podložno stavku 3., zadatak nadzornika grupe obavlja:

▼M1

▼M5

3.  U posebnim slučajevima predmetno nadzorno tijelo može, na zahtjev bilo kojeg od drugih nadzornih tijela, donijeti zajedničku odluku o odstupanju od kriterija iz stavka 2. ako bi njihova primjena bila neprimjerena, uzimajući u obzir strukturu grupe i relativni značaj djelatnosti društava za osiguranje i društava za reosiguranje u različitim državama, te mogu odrediti drugo nadzorno tijelo kao nadzornika grupe.

U tu svrhu bilo koje predmetno nadzorno tijelo može zatražiti da bude otvorena rasprava o primjerenosti kriterija iz stavka 2. Takve rasprave ne održavaju se češće nego jedanput godišnje.

Predmetna nadzorna tijela čine sve što je u njihovoj moći kako bi donijela zajedničku odluku o izboru nadzornika grupe u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva za raspravu. Prije nego što donesu odluku predmetna nadzorna tijela daju priliku grupi da iskaže svoje mišljenje.

Imenovani nadzornik grupe dostavlja grupi zajedničku odluku u kojoj se navode svi razlozi.

4.  Ako tijekom tromjesečnog razdoblja iz stavka 3. trećeg podstavka bilo koje od predmetnih nadzornih tijela uputi predmet EIOPA-i u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1094/2010, predmetna nadzorna tijela odgađaju svoje odluke i čekaju bilo koju odluku koju može donijeti EIOPA u skladu s člankom 19. stavkom 3. te uredbe te donose zajedničku odluku u skladu s odlukom EIOPA-e. Tu se zajedničku odluku smatra konačnom i predmetna nadzorna tijela je provode. Tromjesečno razdoblje smatra se razdobljem mirenja u smislu članka 19. stavka 2. te uredbe.

5.  EIOPA donosi svoju odluku u roku od mjesec dana od upućivanja predmeta u skladu sa stavkom 4. Predmet se ne upućuje EIOPA-i nakon isteka tromjesečnog razdoblja ili nakon što je donesena zajednička odluka. Imenovani nadzornik grupe dostavlja grupi i kolegiju nadzornika zajedničku odluku u kojoj se navode svi razlozi.

6.  Ako se ne donese zajednička odluka, zadaću nadzornika grupe obavlja nadzorno tijelo utvrđeno u skladu sa stavkom 2. ovog članka.

7.  EIOPA obavješćuje Europski parlament, Vijeće i Komisiju barem jedanput godišnje o svim znatnim poteškoćama vezanim uz primjenu stavaka 2., 3. i 6.

U slučaju da zbog primjene kriterija iz stavaka 2. i 3. ovog članka nastanu bilo kakve veće poteškoće, Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 301.a kojima se dalje određuju ti kriteriji.

▼B

8.  Kad jedna država članica ima više od jednog nadzornog tijela za bonitetni nadzor društava za osiguranje odnosno društava za reosiguranje, takva država članica poduzima potrebne mjere kako bi osigurala koordinaciju između tih tijela.

Članak 248.

Prava i dužnosti nadzornika grupe i drugih nadzornika u kolegiju nadzornika

1.  Prava i dužnosti dodijeljeni nadzorniku grupe s obzirom na nadzor grupe obuhvaćaju sljedeće:

2.  Da bi se olakšalo obavljanje zadataka nadzora grupe iz stavka 1., osniva se kolegij nadzornika kojim predsjeda nadzornik grupe.

Kolegij nadzornika osigurava da se suradnja, razmjena informacija i postupci savjetovanja između nadzornih tijela koja su članovi kolegija nadzornika učinkovito obavljaju u skladu s glavom III., s ciljem promicanja usklađivanja njihovih odluka i aktivnosti.

▼M5

Ako nadzornik grupe ne izvrši zadatke iz stavka 1. ili ako članovi kolegija nadzornika ne surađuju onoliko koliko se zahtijeva u ovom stavku, bilo koje predmetno nadzorno tijelo može uputiti predmet EIOPA-i i zatražiti njezinu pomoć u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1094/2010. U tom slučaju EIOPA može djelovati u skladu s ovlastima koje su joj dodijeljene tim člankom.

▼M5

3.  Članstvo kolegija nadzornika obuhvaća nadzornika grupe, nadzorna tijela svih država članica u kojima se nalaze sjedišta svih društava kćeri i EIOPA-u u skladu s člankom 21. Uredbe (EU) br. 1094/2010.

▼B

Nadzornim tijelima značajnih podružnica i povezanih društava je također dopušteno sudjelovanje u kolegiju nadzornika. Međutim, njihovo je sudjelovanje ograničeno na postizanje cilja učinkovite razmjene informacija.

Učinkovito funkcioniranje kolegija nadzornika može zahtijevati da neke aktivnosti obavlja manji broj nadzornih tijela unutar kolegija.

4.  Ne dovodeći u pitanje bilo koje mjere donesene u skladu s ovom Direktivom, osnivanje i funkcioniranje kolegija nadzornika se temelji na koordinacijskim sporazumima koje su sklopili nadzornik grupe i druga predmetna nadzorna tijela.

▼M5

Ako postoje različita mišljenja o koordinacijskim sporazumima, bilo koji član kolegija nadzornika može uputiti predmet EIOPA-i i zatražiti njezinu pomoć u skladu s člankom 19 Uredbe (EU) br. 1094/2010. U tom slučaju EIOPA može djelovati u skladu s ovlastima koje su joj dodijeljene tim člankom. Nadzornik grupe donosi svoju konačnu odluku u skladu s odlukom EIOPA-e. Nadzornik grupe dostavlja odluku drugim predmetnim nadzornim tijelima.

▼B

Nakon savjetovanja s predmetnim nadzornim tijelima, nadzornik grupe na odgovarajući način razmatra bilo koji savjet koji mu je dao CEIOPS u roku dva mjeseca od primitka tog savjeta prije nego što donese svoju konačnu odluku. U odluci se navode svi razlozi i daje objašnjenje o svim značajnim odstupanjima od bilo kojeg savjeta koji je dao CEIOPS. Nadzornik grupe dostavlja odluku drugim predmetnim nadzornim tijelima.

5.  Ne dovodeći u pitanje bilo koje mjere donesene u skladu s ovom Direktivom, koordinacijski sporazumi iz stavka 4. pobliže propisuju postupke za:

▼M5

Ne dovodeći u pitanje prava i dužnosti dodijeljene ovom Direktivom nadzorniku grupe i drugim nadzornim tijelima, koordinacijskim sporazumima mogu se povjeriti dodatni zadaci nadzorniku grupe, drugim nadzornim tijelima ili EIOPA-i kada bi rezultat toga bio učinkovitiji nadzor grupe i kada se time ne bi narušavale nadzorne aktivnosti članova kolegija nadzornika s obzirom na njihove pojedinačne odgovornosti.

▼B

Povrh toga, u koordinacijskim sporazumima mogu biti navedeni postupci za:

▼M5

6.  EIOPA izdaje smjernice za operativno funkcioniranje kolegija nadzornika na temelju sveobuhvatnog preispitivanja njihova rada kako bi procijenila njihovu razinu usklađenosti. Takva se preispitivanja obavljaju barem svake tri godine. Države članice osiguravaju da nadzornik grupe dostavlja EIOPA-i informacije o funkcioniranju kolegija nadzornika i o svim poteškoćama s kojima su se suočili, a koje su relevantne za ta preispitivanja.

Kako bi se osigurala dosljedna usklađenost u pogledu koordinacije između nadzornih tijela, EIOPA može izraditi nacrte regulatornih tehničkih standarda radi definiranja operativnog funkcioniranja kolegija nadzornika na temelju smjernica iz prvog podstavka.

Komisiji se delegira ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz drugog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1094/2010.

7.  Kako bi se osigurala dosljedna usklađenost u pogledu koordinacije između nadzornih tijela, EIOPA, podložno članku 301.b, izrađuje nacrte regulatornih tehničkih standarda radi definiranja koordinacije nadzora grupa za potrebe stavaka od 1. do 6.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1094/2010.

8.  Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 301.a u pogledu definicije „značajne podružnice”.

▼B

Članak 249.

Suradnja i razmjena informacija između nadzornih tijela

1.  Tijela odgovorna za nadzor pojedinačnih društava za osiguranje i društava za reosiguranje u grupi i nadzornik grupe blisko surađuju, posebno u slučajevima kad se društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje suoči s financijskim poteškoćama.

▼M5

Kako bi se osiguralo da je nadzornim tijelima, uključujući nadzornika grupe, dostupna ista količina relevantnih informacija, ne dovodeći u pitanje njihove odgovornosti i bez obzira na to jesu li osnovana u istoj državi članici, jedno drugome dostavljaju takve informacije kako bi se omogućilo i olakšalo obavljanje nadzornih zadataka drugih tijela u skladu s ovom Direktivom. U tom pogledu predmetna nadzorna tijela i nadzornik grupe priopćuju jedni drugima bez odgađanja sve relevantne informacije čim im one postanu dostupne ili na zahtjev razmjenjuju informacije. Informacije iz ovog podstavka uključuju, ali nisu ograničene na informacije o aktivnostima grupe i nadzornih tijela i informacije koje je dostavila grupa.

▼M1

Nadzorno tijelo grupe dostavlja dotičnim nadzornim tijelima i EIOPA-i informacije koje se odnose na grupu u skladu s člankom 19., člankom 51. stavkom 1. i člankom 254. stavkom 2., posebno u pogledu pravne strukture, upravljanja i organizacijske strukture grupe.

▼M5

1.a  Kada nadzorno tijelo nije priopćilo relevantne informacije ili kada je zahtjev za suradnju, posebno za razmjenu relevantnih informacija, odbijen ili se nije postupilo u skladu s njim u roku od dva tjedna, nadzorna tijela mogu uputiti predmet EIOPA-i.

Ako je predmet upućen EIOPA-i, ona može, ne dovodeći u pitanje članak 258. UFEU-a, postupiti u skladu s ovlastima koje su joj dodijeljene člankom 19. Uredbe (EU) br. 1094/2010.

▼B

2.  Tijela odgovorna za nadzor pojedinačnih društava za osiguranje i društava za reosiguranje u grupi i nadzornik grupe, svaki ponaosob, odmah sazivaju sastanak svih nadzornih tijela uključenih u nadzor grupe najmanje u sljedećim okolnostima:

▼M5

3.  Kako bi se osigurala dosljedna usklađenost u pogledu koordinacije i razmjene informacija između nadzornih tijela, EIOPA, podložno članku 301.b, izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda radi određivanja:

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1094/2010.

4.  Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti primjene koji se odnose na koordinaciju i razmjenu informacija među nadzornim tijelima, EIOPA izrađuje nacrte provedbenih tehničkih standarda o postupcima i predlošcima za podnošenje informacija nadzorniku grupe te postupka suradnje i razmjene informacija među nadzornim tijelima kako je utvrđeno u ovom članku.

EIOPA Komisiji dostavlja navedene nacrte provedbenih tehničkih standarda do 30. rujna 2015.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1094/2010.

Članak 250.

Savjetovanje nadzornih tijela

1.  Ne dovodeći u pitanje članak 248., predmetna nadzorna tijela, kada je odluka važna za nadzorne zadatke drugih nadzornih tijela, prije nego što donesu tu odluku međusobno se savjetuju u kolegiju nadzornika s obzirom na sljedeće:

Za potrebe prvog podstavka točaka (b) i (c), s nadzornikom grupe uvijek se provodi savjetovanje.

Pored toga, predmetna nadzorna tijela se, kad se odluka temelji na informacijama koje su primljene od drugih nadzornih tijela, međusobno savjetuju prije nego što donesu tu odluku.

2.  Ne dovodeći u pitanje članak 248., nadzorno tijelo može odlučiti da se neće savjetovati s drugim nadzornim tijelima u slučajevima hitnosti ili kad bi takvo savjetovanje moglo ugroziti učinkovitost odluke. U tom slučaju nadzorno tijelo bez odgađanja obavješćuje druga predmetna nadzorna tijela.

▼B

Članak 251.

Zahtjevi nadzornika grupe prema drugim nadzornim tijelima

Nadzornik grupe može pozvati nadzorna tijela države članice u kojoj matično društvo ima svoje sjedište i koja sama ne obavljaju nadzor grupe u skladu s člankom 247. da zatraže od matičnog društva bilo koje informacije koje bi bili relevantne za obavljanje njegovih prava i dužnosti u okviru koordinacije kako je propisano u članku 248. i da dostave te informacije nadzorniku grupe.

Nadzornik grupe, kad su mu potrebne informacije iz članka 254. stavka 2. koje su već dane drugom nadzornom tijelu, kontaktira to tijelo kadgod je moguće kako bi spriječio dvostruko izvješćivanje raznih tijela koja su uključena u nadzor.

Članak 252.

Suradnja s tijelima odgovornim za kreditne institucije i investicijska društva

Kad su društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje i kreditna institucija određena u Direktivi 2006/48/EZ ili investicijsko društvo određeno u Direktivi 2004/39/EZ, ili oba, izravno ili neizravno povezani ili imaju zajedničko sudjelujuće društvo, predmetna nadzorna tijela i tijela odgovorna za nadzor tih drugih društava blisko surađuju.

Ne dovodeći u pitanje njihove odgovornosti, ta tijela dostavljaju jedno drugom bilo koje informacije za koje je vjerojatno da će pojednostaviti njihove zadatke, posebno kako je navedeno u ovoj glavi.

Članak 253.

Poslovna tajna i povjerljivost

Države članice dopuštaju razmjenu informacija između njihovih nadzornih tijela i između njihovih nadzornih tijela i drugih tijela, kako je navedeno u odredbama članaka 249. do 252.

Informacije primljene u okviru nadzora grupe i posebno bilo koja razmjena informacija između nadzornih tijela i između nadzornih tijela i drugih tijela koja je predviđena u ovoj glavi, podliježe odredbama članka 295.

Članak 254.

Pristup informacijama

1.  Države članice osiguravaju da fizičke i pravne osobe uključene u opseg nadzora grupe i njihova povezana društva i sudjelujuća društva mogu razmjenjivati bilo koje informacije koje bi mogle biti relevantne u svrhu nadzora grupe.

▼M5

2.  Države članice osiguravaju da njihova tijela koja su odgovorna za obavljanje nadzora grupe imaju pristup svim informacijama koje su relevantne u svrhu tog nadzora bez obzira na prirodu predmetnog društva. Članak 35. stavci od 1. do 5. primjenjuju se mutatis mutandis.

Nadzornik grupe može ograničiti redovno nadzorno izvješćivanje na razini grupe koje se obavlja češće nego jedanput godišnje ako sva društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje u okviru grupe imaju koristi od tog ograničenja u skladu s člankom 35. stavkom 6., vodeći računa o prirodi, opsegu i složenosti rizika prisutnih u poslovanju grupe.

Nadzornik grupe može izuzeti od izvješćivanja po stavkama na razini grupe ako sva društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje u okviru grupe imaju koristi od tog izuzeća u skladu s člankom 35. stavkom 7., vodeći računa o prirodi, opsegu i složenosti rizika prisutnih u poslovanju grupe te o cilju financijske stabilnosti.

▼B

Predmetna nadzorna tijela se mogu obratiti društvima u grupi izravno kako bi dobila potrebne informacije samo kad su te informacije zatražene od društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje koje podliježe nadzoru grupe i kad ih ono nije dostavilo u razumnom roku.

Članak 255.

Provjera informacija

►C2  1.  Države članice osiguravaju da njihova nadzorna tijela mogu obavljati unutar njihovih državnih područja, bilo izravno ili uz posredovanje osoba koje su imenovale u tu svrhu, izravni nadzor informacija iz članka 254. u prostorijama ◄ jednog od sljedećih:

2.  Kad nadzorna tijela žele u specifičnim slučajevima provjeriti informacije o nekom društvu, bilo da je ono regulirano ili ne, a koje je dio grupe i nalazi se u drugoj državi članici, zamolit će nadzorna tijela te druge države članice da obavi provjeru.

Tijela koja prime takav zahtjev, u okviru svojih nadležnosti, postupaju prema zahtjevu tako da izravno obavljaju provjeru ili da dopuštaju revizoru ili stručnjaku da ju provede ili tako da dopuštaju tijelu koje je dalo zahtjev da je provede samo. Nadzornika grupe se obavješćuje o poduzetoj aktivnosti.

Nadzorno tijelo koje je uputilo zahtjev može, kad tako želi, sudjelovati u provjeri kad izravno ne obavlja provjeru.

▼M5

Ako se u odnosu na zahtjev koji je podnesen drugom nadzornom tijelu za obavljanje provjere u skladu s ovim stavkom nije postupilo u roku od dva tjedna ili ako nadzorno tijelo nije u mogućnosti u praksi ostvariti svoje pravo sudjelovanja u skladu s trećim podstavkom, tijelo koje je podnijelo zahtjev može uputiti predmet EIOPA-i te može zatražiti njezinu pomoć u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1094/2010. U tom slučaju EIOPA može djelovati u skladu s ovlastima koje su joj dodijeljene tim člankom.

U skladu s člankom 21. Uredbe (EU) br. 1094/2010 EIOPA ima pravo sudjelovati u izravnim nadzorima kada ih zajedno provode dva nadzorna tijela ili više njih.

▼B

Članak 256.

Solventnost grupe i izvješće o financijskom stanju

▼M1

1.  Države članice zahtijevaju da sudjelujuća društva za osiguranje i društva za reosiguranje, osiguravateljni holdinzi i mješoviti financijski holdinzi javno objavljuju jedanput godišnje izvješće o solventnosti i financijskom stanju na razini grupe. Članci 51., 53., 54. i 55. primjenjuju se na odgovarajući način.

2.  Sudjelujuće društvo za osiguranje odnosno društvo za reosiguranje, osiguravateljni holding ili mješoviti financijski holding mogu, ovisno o odobrenju nadzornog tijela grupe, dostaviti jedinstveno izvješće o solventnosti i financijskom položaju koje će obuhvatiti sljedeće:

Prije izdavanja suglasnosti u skladu s prvim podstavkom, nadzorno tijelo grupe savjetuje se članovima kolegija nadzornih tijela i uzima u obzir njihova stajališta i ograničavajuće uvjete.

▼B

3.  Kad u izvješće iz stavka 2. nisu uključene informacije koje nadzorno tijelo, koje je dalo odobrenje za rad društvu kćeri unutar grupe, zahtijeva od usporedivih društava i kad je taj propust bitan, predmetno nadzorno tijelo ima ovlasti zahtijevati od predmetnog društva kćeri da objavi potrebne dodatne informacije.

▼M5

4.  Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 301.a kojima se pobliže određuju informacije koje moraju biti objavljene i rokovi za godišnje objavljivanje informacija koje se odnose na izvješće o solventnosti i financijskom stanju u skladu sa stavkom 2. te na izvješće o izvješću o solventnosti i financijskom stanju na razini grupe u skladu s člankom 1.

▼M5

5.  Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti primjene koji se odnose na pojedinačno i grupno izvješće o solventnosti i financijskom stanju, EIOPA izrađuje nacrte provedbenih tehničkih standarda o postupcima i predlošcima za objavljivanje i načinu objavljivanja pojedinačnog i grupnog izvješća o solventnosti i financijskom stanju kako je utvrđeno u ovom članku.

EIOPA Komisiji dostavlja navedene nacrte provedbenih tehničkih standarda do 30. lipnja 2015.

Komisiji se dodjeljuje ovlast donošenja provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1094/2010.

Članak 256.a

Struktura grupe

Države članice zahtijevaju od društava za osiguranje i društava za reosiguranje, osigurateljnih holdinga i mješovitih osigurateljnih holdinga da na razini grupe jedanput godišnje objavljuju pravnu, upravljačku i organizacijsku strukturu, uključujući opis svih društava kćeri, značajno povezanih poduzeća i značajnih podružnica koje pripadaju grupi.

▼M1

Članak 257.

Upravno, upravljačko ili nadzorno tijelo osiguravateljnih holdinga i mješovitih financijskih holdinga

Države članice zahtijevaju da sve osobe koje stvarno vode osiguravateljni holding ili mješoviti financijski holding, budu ugledne i imaju odgovarajuće iskustvo za obavljanje svojih dužnosti.

Članak 42. primjenjuje se na odgovarajući način.

▼B

Članak 258.

Provedbene mjere

▼M1

1.  Kad društvo za osiguranje ili društvo za reosiguranje u grupi ne ispunjava zahtjeve predviđene člancima od 218. do 246. i u slučaju kad su zahtjevi ispunjeni, ali solventnost može unatoč tome biti ugrožena ili kad unutargrupne transakcije ili koncentracije rizika ugrožavaju financijski položaj društava za osiguranje odnosno društva za reosiguranje, mjere koje su nužne kako bi se stanje čim prije popravilo, trebaju donijeti sljedeći subjekti:

Kad u slučaju iz točke (a) prvog podstavka nadzorno tijelo grupe nije jedno od nadzornih tijela države članice u kojoj je sjedište osiguravateljnog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga, nadzorno tijelo grupe obavješćuje ta nadzorna tijela o svojim nalazima kako bi im omogućio da donesu potrebne mjere.

Kad u slučaju iz točke (b) prvog podstavka nadzorno tijelo grupe nije jedno od nadzornih tijela države članice u kojoj je sjedište društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje, nadzorno tijelo grupe obavješćuje ta nadzorna tijela o svojim nalazima kako bi im omogućio da donesu potrebne mjere.

Ne dovodeći u pitanje stavak 2. države članice određuju mjere koje mogu poduzeti njihova nadležna tijela u odnosu na osiguravateljne holdinge i mješovite financijske holdinge.

Dotična nadzorna tijela, uključujući nadzorno tijelo grupe, prema potrebi, usklađuju svoje mjere.

2.  Ne dovodeći u pitanje odredbe nacionalnog kaznenog prava, države članice uvode sankcije ili donose mjere u odnosu na osiguravateljne holdinge, mješovite financijske holdinge ili osobe koje stvarno upravljaju tim društvima, u slučaju kršenja zakona i drugih propisa, donesenih radi prenošenja ove glave. Nadzorna tijela usko surađuju kako bi osigurala učinkovitost takvih sankcija ili mjera, posebno ako središnja uprava ili glavne jedinice osiguravateljnog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga nisu u istoj državi članici kao njihovo sjedište.

▼M5

3.  Komisija može donijeti delegirane akte u skladu s člankom 301.a za usklađivanje provedbenih mjera iz stavaka 1. i 2. ovog članka.

Članak 259.

Izvješća EIOPA-e

1.  EIOPA podnosi godišnja izvješća Europskom parlamentu u skladu s člankom 50. Uredbe (EU) br. 1094/2010.

2.  EIOPA izvješćuje, između ostalog, o svim relevantnim i značajnim iskustvima u okviru nadzornih aktivnosti i suradnji između nadzornika u okviru glave III., a posebno o:

3.  EIOPA može također, u smislu stavka 1. ovog članka po potrebi izvješćivati o glavnim spoznajama do kojih je došla na temelju pregleda iz članka 248. stavka 6.

▼B

POGLAVLJE IV.

Treće države

▼M5

Članak 260.

Matična društva izvan Unije: provjera istovjetnosti

1.  U slučaju iz članka 213. stavka 2. točke (c) predmetna nadzorna tijela provjeravaju podliježu li društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje, čije matično društvo ima sjedište izvan Unije, nadzoru nadzornih tijela iz trećih zemalja, koji je istovjetan onom koji je propisan u ovoj glavi o nadzoru na razini grupe društava za osiguranje i društava za reosiguranje iz članka 213. stavka 2. točaka (a) i (b).

Ako nije donesen delegirani akt u skladu sa stavcima 2., 3. ili 5. ovog članka, provjeru obavlja nadzorno tijelo koje bi bilo nadzornik grupe da se primjenjuju kriteriji iz članka 247. stavka 2. („vršitelj dužnosti nadzornika grupe”), na zahtjev matičnog društva ili bilo kojeg društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje koje je dobilo odobrenje u Uniji ili na vlastitu inicijativu. EIOPA pomaže vršitelju dužnosti nadzornika grupe u skladu s člankom 33. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1094/2010.

Prilikom obavljanja navedenog taj vršitelj dužnosti nadzornika grupe kojemu pomaže EIOPA savjetuje se s drugim predmetnim nadzornim tijelima prije nego što donese odluku o istovjetnosti. Ta se odluka donosi u skladu s kriterijima donesenima u skladu sa stavkom 2. Vršitelj dužnosti nadzornika grupe ne donosi nikakvu odluku koja se odnosi na treću zemlju, a koja je u suprotnosti s bilo kojom prije donesenom odlukom za tu treću zemlju osim ako je nužno uzeti u obzir značajne promjene u nadzornom sustavu iz glave I. i nadzornom sustavu treće zemlje.

Ako se nadzorna tijela ne slažu s odlukom donesenom u skladu s trećim podstavkom, ona mogu u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1094/2010 uputiti predmet EIOPA-i i tražiti njezinu pomoć u roku od tri mjeseca nakon što ih je vršitelj dužnosti nadzornika grupe obavijestio o toj odluci. U tom slučaju EIOPA može djelovati u skladu s ovlastima koje su joj dodijeljene tim člankom.

2.  Komisija može donijeti delegirane akte u skladu s člankom 301.a kojima se određuju kriteriji za procjenu jednakosti bonitetnog sustava solventnosti treće zemlje s onim koji je utvrđen u ovoj glavi.

3.  Ako treća zemlja ispunjava kriterije donesene u skladu sa stavkom 2. ovog članka, Komisija može u skladu s člankom 301.a, uz pomoć EIOPA-e u skladu s člankom 33. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1094/2010, donijeti delegirane akte kojima se određuje da je bonitetni sustav treće zemlje istovjetan s bonitetnim sustavom utvrđenim u ovoj glavi.

Takav se delegirani akt redovito preispituje kako bi se uzele u obzir sve promjene bonitetnog sustava za nadzor grupa iz ove glave i bonitetnog sustava u trećoj zemlji za nadzor grupa i sve druge promjene propisa koje mogu utjecati na odluku o jednakosti.

EIOPA na svojoj internetskoj stranici objavljuje i ažurira popis svih trećih zemalja iz prvog podstavka.

4.  Ako ne postoji delegirani akt Komisije donesen u skladu sa stavkom 3. ili 5. ovog članka, primjenjuje se članak 262.

5.  Odstupajući od stavka 3., pa čak i ako kriteriji utvrđeni u stavku 2. nisu ispunjeni, Komisija može, za ograničeno razdoblje i u skladu s člankom 301.a te uz pomoć EIOPA-e u skladu s člankom 33. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1094/2010, donijeti delegirane akte kojima se određuje da je bonitetni sustav treće zemlje koji se primjenjuje na društva čije matično društvo 1. siječnja 2014. ima sjedište izvan Unije privremeno istovjetan s onim koji je utvrđen u glavi I. ako treća zemlja ispunjava najmanje sljedeće kriterije:

Svi delegirani akti o privremenoj istovjetnosti u obzir uzimaju izvješća Komisije u skladu s člankom 177. stavkom 2. Ti se delegirani akti redovito preispituju na temelju izvješća o napretku koja izrađuje nadležna treća zemlja, a koja se na godišnjoj osnovi podnose Komisiji na ocjenu. EIOPA pomaže Komisiji u ocjenjivanju ovih izvješća o napretku.

EIOPA objavljuje i na svojoj internetskoj stranici ažurira popis svih trećih zemalja navedenih u prvom podstavku.

Komisija može usvojiti delegirane akte u skladu s člankom 301.a, dodatno navodeći uvjete utvrđene prvim podstavkom. Delegiranim se aktima mogu također obuhvatiti ovlasti nadzornih tijela da uvedu dodatne obveze nadzornog izvješćivanja tijekom razdoblja privremene istovjetnosti.

6.  Ograničeno razdoblje iz stavka 5. završava 31. prosinca 2020. ili na dan od kojeg se, u skladu sa stavkom 3., smatra da je bonitetni sustav te treće zemlje istovjetan onom utvrđenom u ovoj glavi, ovisno o tome što je ranije.

To se razdoblje može produljiti za najviše još godinu dana, ako je EIOPA-i i Komisiji potrebno toliko vremena za procjenjivanje istovjetnosti za potrebe stavka 3.

7.  Ako se u skladu sa stavkom 5. donese delegirani akti kojim se određuje da je bonitetni sustav treće zemlje privremeno istovjetan, države članice primjenjuju članak 261. osim ako u državi članici postoji društvo za osiguranje ili društvo za reosiguranje s ukupnom bilancom koja premašuje ukupnu bilancu matičnog društva izvan Unije. U tom slučaju dužnost nadzornika grupe izvršava vršitelj dužnosti nadzornika grupe.

▼B

Članak 261.

Matična društva izvan Zajednice: istovjetnost

1.  U slučaju istovjetnog nadzora iz članka 260., države članice se oslanjaju na istovjetni nadzor grupe koji obavljaju nadzorna tijela treće zemlje u skladu sa stavkom 2.

2.  Članci 247. do 258. primjenjuju se mutatis mutandis na suradnju s nadzornim tijelima trećih zemalja.

▼M1

Članak 262.

Matična društva registrirana u trećoj zemlji: nepostojanje jednakosti

▼M5

1.  U nedostatku istovjetnog nadzora iz članka 260. ili ako država članica ne primjenjuje članak 261. u slučaju privremene istovjetnosti u skladu s člankom 260. stavkom 7., ta država članica na društva za osiguravanje i društva za reosiguranje primjenjuje jedno od sljedećeg:

▼M1

Opća načela i metode iz članaka od 218. do 258. primjenjuju se na razini osiguravateljnog holdinga, mješovitog financijskog holdinga, društva za osiguranje iz treće zemlje ili društva za reosiguranje iz treće zemlje.

Samo za potrebe izračuna solventnosti grupe, s matičnim društvom postupa se kao s društvom za osiguranje odnosno društvom za reosiguranje, ovisno o istim uvjetima koji su propisani u glavi I. poglavlju VI. odjeljku 3. pododjeljcima 1., 2. i 3., u pogledu vlastitih sredstva koja su prihvatljiva za potrebni solventni kapital i jednog od sljedećih uvjeta:

2.  Države članice dozvoljavaju svojim nadzornim tijelima da primijene druge metode koje osiguravaju primjeren nadzor društava za osiguranje i društava za reosiguranje u grupi. Ove metode odobrava nadzorno tijelo grupe nakon savjetovanja s drugim dotičnim nadzornim tijelima.

Nadzorna tijela mogu posebno zahtijevati osnivanje osiguravateljnog holdinga sa sjedištem u Uniji ili mješovitog financijskog holdinga sa sjedištem u Uniji i primijeniti ovu glavu na društva za osiguranje i društva za reosiguranje u grupi, koju predvodi taj osiguravateljni holding ili mješoviti financijski holding.

Izabrane metode omogućuju ostvarivanje ciljeva nadzora grupe, kako je određeno u ovoj glavi i priopćavaju se drugim dotičnim nadzornim tijelima i Komisiji.

▼B

Članak 263.

Matična društva izvan Zajednice: razine

▼M1

Kad je matično društvo iz članka 260. i samo ovisno društvo osiguravateljnog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga, koji ima sjedište u trećoj zemlji, ili društva za osiguranje odnosno društva za reosiguranje treće zemlje, države članice primjenjuju provjeru iz članka 260. samo na razini krajnjeg matičnog društva koje je osiguravateljni holding treće zemlje, mješoviti financijski holding treće zemlje, društvo za osiguranje treće zemlje odnosno društvo za reosiguranje treće zemlje.

Ipak, nadzorna tijela mogu zbog nepostojanja jednakog nadzora iz članka 260. provesti novu provjeru na nižoj razini, ako postoji matično društvo društava za osiguranje odnosno društva za reosiguranje na razini osiguravateljnog holdinga treće zemlje, mješovitog financijskog holdinga treće zemlje, društva za osiguranje treće zemlje odnosno društva za reosiguranje treće zemlje.

▼B

U takvim slučajevima, nadzorno tijelo iz drugog podstavka članka 260. stavka 1. objašnjava svoju oduku grupi.

Članak 262. primjenjuje se mutatis mutandis.

Članak 264.

Suradnja s nadzornim tijelima iz trećih zemalja

1.  Komisija može Vijeću dostaviti prijedloge za pregovaranje o sporazumima s jednom ili više trećih zemalja o načinu obavljanja nadzora grupe nad:

2.  Sporazumima iz stavka 1. se posebno nastoji osigurati da:

3.  Ne dovodeći u pitanje članak 300. stavke 1. i 2. Ugovora, Komisija uz pomoć Europskog odbora o osiguranju i strukovnoj mirovini ispituje ishod pregovora iz stavka 1.

POGLAVLJE V.

Mješoviti osigurateljni holdinzi

Članak 265.

Unutargrupne transakcije

1.  Države članice osiguravaju da, kad je matično društvo jednog ili više društava za osiguranje odnosno društava za reosiguranje mješoviti osigurateljni holding, nadzorna tijela odgovorna za nadzor tih društava za osiguranje odnosno društava za reosiguranje obavljaju opći nadzor nad transakcijama između tih društava za osiguranje odnosno društava za reosiguranje i mješovitog osigurateljnog holdinga i njegovih povezanih društava.

2.  Odredbe članaka 245., 249. do 255. i 258. primjenjuju se mutatis mutandis.

Članak 266.

Suradnja s trećim zemljama

U pogledu suradnje s trećim zemljama, članak 264. primjenjuje se mutatis mutandis.

GLAVA IV.

REORGANIZACIJA I LIKVIDACIJA DRUŠTAVA ZA OSIGURANJE

POGLAVLJE I.

Područje primjene i definicije

Članak 267.

Područje primjene ove glave

Ova se glava primjenjuje na reorganizacijske mjere i postupke likvidacije vezane uz sljedeće:

Članak 268.

Definicije

1.  Za potrebe ove glave, primjenjuje se sljedeće definicije:

Premija koju duguje društvo za osiguranje zbog nesklapanja ili otkazivanja ugovora o osiguranju ili poslova iz točke (g) prvog podstavka u skladu s pravom koji se primjenjuje na takve ugovore ili poslove prije otvaranja likvidacijskog postupka također se smatra osigurninom.

2.  Za potrebe primjene ove glave, na reorganizacijske mjere i postupke likvidacije vezane uz podružnicu društva za osiguranje iz treće zemlje koja se nalazi u državi članici primjenjuju se sljedeće definicije:

POGLAVLJE II.

Reorganizacijske mjere

Članak 269.

Donošenje reorganizacijskih mjera – primjenjivo pravo

1.  Samo nadležna tijela matične države članice imaju pravo donijeti odluku o reorganizacijskim mjerama s obzirom na društvo za osiguranje, uključujući njegove podružnice.

2.  Reorganizacijske mjere ne isključuju otvaranje likvidacijskog postupka od strane matične države članice.

3.  Reorganizacijske mjere se uređuju zakonima, propisima i postupcima koji su u primjeni u matičnoj državi članici, ako u odredbama članaka 285. do 292. nije drukčije predviđeno.

4.  Reorganizacijske mjere koje su poduzete u skladu sa zakonodavstvom matične države članice imaju bez ograničenja pravni učinak na cijelom području Zajednice bez daljnjih formalnosti, uključujući i prema trećim stranama u drugim državama članicama, čak i kad zakonodavstvo tih drugih država članica ne predviđa takve reorganizacijske mjere ili kad za njihovu provedbu vrijede uvjeti koji nisu ispunjeni.

5.  Pravni učinak reorganizacijskih mjera na cijelom području Zajednice nastupa istodobno s nastupanjem pravnih učinaka u matičnoj državi članici.

Članak 270.

Informacije nadzornim tijelima

Nadležna tijela matične države članice hitno obavješćuju nadzorna tijela te države članice o njihovoj odluci o bilo kojim reorganizacijskim mjerama, ako je moguće prije donošenja takve mjere i, ako to nije moguće, odmah nakon donošenja mjere.

Nadzorna tijela matične države članice hitno obavješćuju nadzorna tijela svih drugih država članica o odluci donošenja reorganizacijskih mjera, uključujući i o mogućim praktičnim učincima takvih mjera.

Članak 271.

Objavljivanje odluka o reorganizacijskim mjerama

1.  Kad je u matičnoj državi članici moguće podnijeti pritužbu protiv reorganizacijske mjere, nadležna tijela matične države članice, upravitelj ili bilo koja osoba koja ima pravo to učiniti u matičnoj državi članici javno objavljuje odluku o reorganizacijskoj mjeri u skladu s postupcima o javnom objavljivanju predviđenim u matičnoj državi članici i, nadalje, u Službenom listu Europske unije objavljuju čim je prije moguće izrijeku rješenja kojim se utvrđuje reorganizacijska mjera.

Nadzorna tijela drugih država članica koja su obaviještena o odluci o reorganizacijskoj mjeri u skladu s člankom 270. mogu osigurati objavljivanje takve odluke na njihovom državnom području na način koji oni smatraju primjerenim.

2.  U objavama iz stavka 1. se navodi nadležno tijelo matične države članice, zakonodavstvo koje se primjenjuje kako je propisano u članku 269. stavku 3. i upravitelj koji je imenovan, ako je imenovan. One se sastavljaju na službenom jeziku ili jednom od službenih jezika države članice na kojem se objavljuju informacije.

3.  Reorganizacijske mjere se primjenjuju bez obzira na odredbe o objavljivanju iz stavaka 1. i 2. i imaju bez ograničenja pravni učinak na vjerovnike, osim ako nadležna tijela matične države članice ili zakonodavstvo te države članice ne propisuju drukčije.

4.  Kad reorganizacijske mjere utječu isključivo na prava dioničara, članova ili zaposlenika društva za osiguranje, promatrane u tom svojstvu, odredbe stavaka 1., 2. i 3. se ne primjenjuju osim ako zakonodavstvo koje se primjenjuje na reorganizacijske mjere ne propisuje drukčije.

Nadležna tijela utvrđuju način na koji se strane iz prvog podstavka obavješćuje u skladu sa primjenjivim pravom.

Članak 272.

Informacije za poznate vjerovnike – pravo na prijavu tražbina

1.  Kad pravo matične države članice zahtijeva da prijava tražbina bude prijavljena kako bi bila priznata ili predviđa obvezno obavješćivanje o reorganizacijskoj mjeri vjerovnika čije je uobičajeno boravište, porezna rezidentnost ili sjedište u toj državi članici, nadležna tijela matične države članice ili upravitelj također obavješćuju poznate vjerovnike čije je uobičajeno boravište, porezna rezidentnost ili sjedište u drugoj državi članici u skladu s člankom 281. i člankom 283. stavkom 1.

2.  Kad zakonodavstvo matične države članice predviđa pravo vjerovnika čije je uobičajeno boravište, porezna rezidentnost ili sjedište u toj državi članici da prijave tražbine ili da podnesu obrazloženje tražbina, vjerovnici čije je uobičajeno boravište, porezna rezidentnost ili sjedište u drugoj državi članici imaju isto pravo u skladu s člankom 282. i člankom 283. stavkom 2.

POGLAVLJE III.

Postupak likvidacije

Članak 273.

Otvaranje postupka likvidacije – informacije za nadzorna tijela

1.  Samo nadležna tijela matične države članice imaju pravo donijeti odluku o otvaranju postupka likvidacije nad društvom za osiguranje, uključujući njegove podružnice u drugim državama članicama. Ta se odluka može donijeti prije, ili nakon donošenja, reorganizacijskih mjera.

2.  Odluka o otvaranju postupka likvidacije nad društvom za osiguranje, uključujući njegove podružnice u drugim državama članicama, donesena u skladu s pravom matične države članice, se priznaje na cijelom području Zajednice bez daljnjih formalnosti i njezin pravni učinak u Zajednici nastupa istodobno s nastupanjem pravnih učinaka u državi članici u kojoj je otvoren postupak.

3.  Nadležna tijela matične države članice hitno obavješćuju nadzorna tijela te države članice o odluci o otvaranju postupka likvidacije, ako je moguće prije otvaranja postupka i, ako to nije moguće, odmah nakon otvaranja postupka.

Nadzorna tijela matične države članice hitno obavješćuju nadzorna tijela svih drugih država članica o odluci o otvaranju postupka likvidacije, uključujući i o mogućim praktičnim učincima takvog postupka.

Članak 274.

Pravo koje se primjenjuje

1.  Odluka o otvaranju postupka likvidacije nad društvom za osiguranje, postupak likvidacije i njegovi učinci se uređuju pravom koje se primjenjuje u matičnoj državi članici ako u odredbama članaka od 285. do 292 nije drukčije predviđeno.

2.  Propisi matične države članice uređuju najmanje sljedeće:

Članak 275.

Tretman osigurnine

1.  Države članice osiguravaju da osigurnine imaju prednost pred drugim potraživanjima od društva za osiguranje na jedan ili oba sljedeća načina:

2.  Ne dovodeći u pitanje stavak 1., države članice mogu odrediti da svi ili dio troškova koji proizlaze iz likvidacijskog postupka, prema tome kako je utvrđeno u nacionalnom pravu, imaju prednost pred osigurninama.

3.  Države članice koje su odabrale mogućnost iz stavka 1. točke (a) zahtijevaju od društava za osiguranje da uspostave i ažurno vode poseban registar u skladu s člankom 276.

Članak 276.

Poseban registar

1.  Svako društvo za osiguranje vodi u svom sjedištu poseban registar imovine koji se koristi za pokriće tehničkih pričuva koje su izračunane i uložene u skladu s pravom matične države članice.

2.  Kad društvo za osiguranje obavlja djelatnosti životnog i neživotnog osiguranja, ono u svom sjedištu vodi poseban registar za svaku vrstu posla.

Međutim, kad država članica odobri društvima za osiguranje da pokrivaju rizike životnog osiguranja i rizike navedene u vrstama osiguranja 1. i 2. dijela A u Prilogu I., ona može propisati da ta društva za osiguranje moraju voditi jedinstven registar za sve svoje djelatnosti.

3.  Ukupna vrijednost upisane imovine, čija se vrijednost utvrđuje u skladu s pravom koje se primjenjuje u matičnoj državi članici, niti u jednom trenutku nije manja od vrijednosti tehničkih pričuva.

4.  Kad imovina upisana u registar podliježe stvarnom pravu u korist vjerovnika ili treće strane i dio vrijednosti te imovine nije dostupan u svrhu pokrivanja obveza, ta se činjenica navodi u registru, a iznos koji nije raspoloživ se ne uključuje u ukupnu vrijednost iz stavka 3.

5.  Tretman imovine u slučaju likvidacije društva za osiguranje s obzirom na mogućnost iz članka 275. stavka 1. točke (a) se utvrđuje u zakonodavstvu matične države članice, osim kad se na tu imovinu primjenjuju odredbe članaka 286., 287. ili 288. pri čemu:

6.  Kad je postupak likvidacije otvoren, struktura imovine upisane u registar u skladu sa stavkama od 1. do 5. se ne mijenja i u registru nisu, osim uz odobrenje nadležnog tijela dopuštene nikakve druge izmjene do ispravka čistih administrativnih pogrešaka.

Međutim, likvidatori dodaju toj imovini njezin prinos i vrijednost čistih premija koje su primljene s obzirom na predmetne vrste osiguranja između otvaranja likvidacijskog postupka i trenutka isplate osigurnina ili dok se ne obavi bilo koji prijenos portfelja.

7.  Kad je rezultat unovčenja imovine niži od njezine procijenjene vrijednosti u registru, likvidatori navedeno opravdavaju nadzornim tijelima matičnih država članica.

Članak 277.

Unos u jamstveni program

Matična država članica može propisati da, kad su prava vjerovnika društva za osiguranje unesena u jamstveni program uspostavljen u toj državi članici, potraživanja tog sustava nisu uključena u odredbe članka 275. stavka 1.

Članak 278.

Pokrivenost povlaštenih potraživanja imovinom

Države članice koje odaberu mogućnost iz članka 275. stavka 1. točke (b) zahtijevaju od svakog društva za osiguranje da osigura da potraživanja koja mogu imati prednost pred osigurninama na temelju članka 275. stavka 1. točke (b) i koja su upisana na računima društva za osiguranje u svakom trenutku i neovisno o mogućoj likvidaciji, budu pokrivena imovinom.

Članak 279.

Oduzimanje odobrenja za rad

1.  Kad se donese odluka o otvaranju likvidacijskog postupka nad društvom za osiguranje, odobrenje za rad tog društva se oduzima u skladu s postupkom iz članka 144., osim u opsegu potrebnom u svrhu stavka 2.

2.  Oduzimanje odobrenja za rad u skladu sa stavkom 1. ne sprečava likvidatora ili bilo koju drugu osobu koju su imenovala nadležna tijela da obavlja neku od djelatnosti društva za osiguranje u mjeri u kojoj je to potrebno ili primjereno u svrhu likvidacije.

Matična država članica može odrediti da će te djelatnosti biti obavljane uz suglasnost i pod nadzorom nadzornih tijela te države članice.

Članak 280.

Objavljivanje odluka o postupku likvidacije

1.  Nadležna tijela, likvidator ili bilo koje druga osoba koja je imenovana u tu svrhu od strane nadležnog tijela objavljuje odluku o pokretanju postupka likvidacije u skladu s postupcima za objavljivanje predviđenim u matičnoj državi članici i također objavljuje izrijeku odluke o otvaranju postupka likvidacije u Službenom listu Europske unije.

Nadzorna tijela svih drugih država članica koje su obaviještene o otvaranju postupka likvidacije u skladu s člankom 273. stavkom 3. mogu osigurati objavu takvih odluka na njihovom državnom području na primjeren način.

2.  U objavi iz stavka 1. se navodi nadležno tijelo matične države članice, pravo koje se primjenjuje i likvidator koji je imenovan. Ona se sastavljaju na službenom jeziku ili na jednom od službenih jezika države članice u kojoj je informacija objavljena.

Članak 281.

Informacije za poznate vjerovnike

1.  Kad se otvori postupak likvidacije, nadležna tijela matične države članice, likvidator ili bilo koje druga osoba koja je imenovana u tu svrhu od strane nadležnih tijela bez odgađanja pisanim putem o toj odluci pojedinačno obavješćuje svakog poznatog vjerovnika koji ima poreznu rezidentnost, uobičajeno boravište ili sjedište u drugim državama članicama.

2.  U obavijesti iz stavka 1. se naznačuju rokovi, kazne propisane u vezi tih rokova, tijelo ili institucija koji su ovlašteni za primanje prijava tražbina ili obrazloženje tražbina i bilo koje druge mjere.

Iz obavijesti mora proizlaziti jesu li privilegirani vjerovnici i stvarnopravnim sredstvima osiguranja osigurani vjerovnici dužni prijaviti svoje tražbine.

U slučaju potraživanja od osiguranja, u obavijesti se dalje navode opći učinci postupka likvidacije na ugovore o osiguranju, posebno, datum s kojim će ugovori o osiguranju ili poslovi prestati imati učinke i prava i obveze osiguranih s obzirom na ugovor ili posao.

Članak 282.

Pravo na prijavu tražbina

1.  Bilo koji vjerovnik, uključujući javna tijela država članica, čije je uobičajeno boravište, poreznu rezidentnost ili sjedište u državi članici koja nije matična država članica ima pravo na prijavu tražbina ili dostavljanje pisanog obrazloženja tražbina.

2.  Tražbine svih vjerovnika iz stavka 1. tretiraju se na isti način i daje im se isti položaj u isplatnom redu kao tražbine istovjetne prirode koja mogu prijaviti vjerovnici čije je uobičajeno boravište, poreznu rezidentnost ili sjedište matičnoj državi članici. Nadležna tijela moraju stoga djelovati bez diskriminacije na razini cijele Zajednice.

3.  Osim u slučajevima kad propisi matične države članice dopuštaju drukčije, vjerovnik šalje nadležnom tijelu preslike bilo kojih dodatnih dokumenata i naznačuje sljedeće:

Prednost danu osigurninama u skladu s člankom 275. nije potrebno naznačiti.

Članak 283.

Jezici i obrazac

1.  Informacije u obavijesti iz članka 281. stavka 1. se dostavljaju na službenom jeziku ili jednom od službenih jezika matične države članice.

U tu se svrhu koristi obrazac koji na svim službenim jezicima Europske unije ima jedno od sljedećih zaglavlja:

Međutim, kad je poznati vjerovnik nositelj osigurnine, informacije u obavijesti iz članka 281. stavka 1. se dostavljaju na službenom jeziku ili jednom od službenih jezika države članice u kojoj se nalazi uobičajeno boravište, porezna rezidentnost ili sjedište vjerovnika.

2.  Vjerovnici čije se uobičajeno boravište, porezna rezidentnost ili sjedište nalazi u državi članici koja nije matična država članica prijavu njihovih tražbina ili obrazloženje tražbina mogu dostaviti na službenom jeziku ili na jednom od službenih jezika te druge države članice.

Međutim, u tom slučaju, prijava njihovih tražbina ili dostavljanje obrazloženja tražbina, prema potrebi, sadržavaju u zaglavlju sljedeće riječi „Prijava tražbine” ili „Dostavljanje obrazloženja tražbina” na službenom jeziku ili na jednom od službenih jezika matične države članice.

Članak 284.

Redovito obavješćivanje vjerovnika

1.  Likvidatori na primjeren način redovito obavješćuju vjerovnike o napretku likvidacije.

2.  Nadzorna tijela država članica mogu zahtijevati da ih nadzorna tijela matične države članice obavješćuju o razvoju postupka likvidacije.

POGLAVLJE IV.

Zajedničke odredbe

Članak 285.

Učinci na određene ugovore i prava

Iznimno od članaka 269. i 274., učinci uvođenja reorganizacijskih mjera ili otvaranja likvidacijskog postupka se uređuju na sljedeći način:

Članak 286.

Stvarna prava trećih osoba

1.  Uvođenje reorganizacijskih mjera ili otvaranje likvidacijskoga postupka ne utječe na stvarno pravo vjerovnika ili trećih osoba na materijalnoj ili nematerijalnoj, pokretnoj ili nepokretnoj imovini – oboje na točno određenoj imovini i na skupini neodređene imovine čiji se sastav mijenja – koja pripadaju društvu za osiguranje i koja se u trenutku uvođenja reorganizacijske mjere ili otvaranja likvidacijskog postupka nalaze na području druge države članice.

2.  Pravima iz stavka 1. ovog članka smatraju se najmanje:

3.  Pravo koje je upisano u javni registar i koje ima učinak prema trećim osobama stjecanja prava u smislu stavka 1. izjednačeno je sa stvarnim pravom.

4.  Stavak 1. ne priječi isticanje ništetnosti, pobojnosti ili djelomične ništetnosti pravne radnje iz članka 274. stavka 2. točke (l).

Članak 287.

Pridržaj prava vlasništva

1.  Uvođenje reorganizacijskih mjera ili otvaranje likvidacijskoga postupka u odnosu na društvo za osiguranje koje kupuje neku imovinu ne utječe na prava prodavatelja iz pridržaja prava vlasništva, pod uvjetom da se imovina u trenutku uvođenja reorganizacijske mjere ili otvaranja likvidacijskoga postupka nalazila na području neke druge države članice, a ne one u kojoj je uvedena reorganizacijska mjera ili otvoren likvidacijski postupak.

2.  Uvođenje reorganizacijske mjere ili otvaranje likvidacijskoga postupka u odnosu na društvo za osiguranje koje prodaje neku imovinu nije osnova za, pod uvjetom da je dostava već uslijedila, raskid ili prestanak kupoprodajnog ugovora te ne sprečava stjecanje vlasništva kupca ako se ta imovina u trenutku uvođenja reorganizacijske mjere ili otvaranja likvidacijskoga postupka nalazila na području neke druge države članice, a ne one u kojoj je uvedena reorganizacijska mjera ili otvoren likvidacijski postupak.

3.  Stavak 1. i 2. ne priječi isticanje ništetnosti, pobojnosti ili djelomične ništetnosti pravne radnje iz članka 274. stavka 2. točke (l).

Članak 288.

Prijeboj

1.  Uvođenje reorganizacijske mjere ili otvaranje likvidacijskoga postupka ne utječe na ovlaštenje vjerovnika da prebije svoju tražbinu s tražbinom društva za osiguranje ako je taj prijeboj dopušten prema mjerodavnom pravu koje se primjenjuje za tražbinu društva za osiguranje.

2.  Stavak 1. ne priječi isticanje ništetnosti, pobojnosti ili djelomične ništetnosti pravne radnje iz članka 274. stavka 2. točke (l).

Članak 289.

Uređena tržišta

1.  Ne dovodeći u pitanje članak 286., učinci uvođenja reorganizacijske mjere ili otvaranja likvidacijskoga postupka na prava i obveze stranaka na uređenom tržištu uređuju se samo na temelju propisa koji se primjenjuju na to tržište.

2.  Stavak 1. ne priječi isticanje ništetnosti, pobojnosti ili djelomične ništetnosti pravne radnje iz članka 274. stavka 2. točke (l) koja može biti poduzeta da bi se izdvojila plaćanja ili transakcije u skladu s mjerodavnim pravom koje uređuje to tržište.

Članak 290.

Štetne pravne radnje

Članak 274. stavak 2. točka (l) se ne primjenjuje kad osoba koja je ostvarila korist od pravne radnje kojom se oštećuje sve vjerovnike dostavi dokaz da je za tu radnju mjerodavno pravo države članice koja nije matična država članica i dokaz da se ta pravna radnja u konkretnom slučaju prema pravu te druge države članice ne može pobiti.

Članak 291.

Zaštita kupaca koji su treće osobe

Sljedeće pravo se primjenjuje kad se društvo za osiguranje nakon uvođenja reorganizacijske mjere ili otvaranja likvidacijskoga postupka namiruje prodajom bilo kojeg od sljedećih:

Članak 292.

Parnice u tijeku

Za učinke reorganizacijskih mjera ili likvidacijskoga postupka na parnice u tijeku o imovini ili o pravu koji su oduzeti društvu za osiguranje, mjerodavno je samo pravo države članice u kojoj se parnica vodi.

Članak 293.

Upravitelji i likvidatori

1.  Upravitelj ili likvidator svoje imenovanje dokazuje ovjerenim prijepisom izvornika odluke kojom je imenovan ili bilo kojom drugom potvrdom koju je izdalo nadležno tijelo matične države članice.

Država članica u kojoj upravitelj ili likvidator želi djelovati može zahtijevati prijevod te odluke, odnosno potvrde na službeni jezik ili jedan od službenih jezika te države članice. Službena autorizacija tog prijevoda ili neka druga formalnost se ne smije zahtijevati.

2.  Upravitelj ili likvidator na državnom području svih država članica ima sva ovlaštenja koja mu pripadaju na državnom području matične države članice.

Osobe koje pomažu ili zastupaju upravitelja ili likvidatora mogu biti imenovane, u skladu sa propisima matične države članice, tijekom reorganizacijske mjere ili likvidacijskog postupka, posebno u državi članici domaćinu i, posebno, kako bi mu pomogle da svlada bilo koje poteškoće s kojima su se suočili vjerovnici u toj državi.

3.  Pri izvršavanju svojih ovlaštenja u skladu s pravom matične države članice, upravitelji ili likvidatori dužni su poštovati propise država članica u kojima žele djelovati, posebno u vezi načina unovčenja imovine i obavješćivanja radnika.

Ta ovlaštenja ne uključuju ovlaštenje na primjenu prisilnih sredstva ni ovlaštenje da odlučuje u sudskim ili drugim sporovima.

Članak 294.

Upis u javni registar

1.  Upravitelj, likvidator ili bilo koje drugo tijelo ili osoba koji su valjano ovlašteni u matičnoj državi članici mogu zahtijevati da se uvođenje reorganizacijske mjere ili odluka o otvaranju likvidacijskog postupka upišu u bilo koji odgovarajući javni registar koji se vodi u drugim državama članicama.

Međutim, kad država članica propisuje obvezu upisa u javni registar, tijelo ili osoba iz prvog podstavka poduzima sve potrebne mjere kako bi taj upis bio napravljen.

2.  Troškovi upisa smatraju se troškovima i izdacima postupka.

Članak 295.

Poslovna tajna

Sve osobe od kojih se zahtijeva da prime ili daju informacije u vezi s postupcima iz članaka 270., 273. i 296. podliježu odredbama o poslovnoj tajni, kako je propisano u odredbama članaka 64. do 69., uz iznimku bilo kojih sudskih tijela na koja se primjenjuju postojeći nacionalni propisi.

Članak 296.

Tretman podružnica društava za osiguranje iz trećih zemalja

Kad društvo za osiguranje iz treće zemlje ima podružnice osnovane u više od jedne države članice, svaka se podružnica tretira zasebno s obzirom na primjenu ove glave.

Nadležna tijela i nadzorna tijela tih država članica nastoje uskladiti svoje aktivnosti.

Bilo koji upravitelj ili likvidator također nastoji uskladiti svoje aktivnosti.

GLAVA V.

OSTALE ODREDBE

Članak 297.

Pravo obraćanja sudovima

Države članice osiguravaju da odluke donesene u vezi s društvom za osiguranje odnosno društvom za reosiguranje u skladu sa zakonom i drugim propisima za provedbu ove Direktive podliježu pravu obraćanja sudovima.

Članak 298.

Suradnja između država članica i Komisije

1.  Države članice međusobno surađuju u svrhu olakšavanja nadzora društava za osiguranje i društava za reosiguranje u Zajednici i primjenu ove Direktive.

2.  Komisija i nadzorna tijela država članica međusobno blisko surađuju u svrhu olakšavanja nadzora društava za osiguranje i društava za reosiguranje u Zajednici i ispitivanje bilo kojih poteškoća koje mogu proizaći iz primjene ove Direktive.

3.  Države članice obavješćuju Komisiju o svim većim poteškoćama do kojih dolazi zbog primjene ove Direktive.

Komisija i nadzorna tijela predmetnih država članica ispituju te poteškoće čim je prije moguće kako bi došli do primjerenih rješenja.

Članak 299.

Euro

Kad god ova Direktiva sadrži uputu na euro, tečajna vrijednost nacionalne valute koja će se koristiti od 31. prosinca svake godine bit će vrijednost koja se primjenjuje zadnjeg dana prethodnog listopada s kojim su tečajne vrijednosti za euro dostupne u svim valutama Zajednice.

Članak 300.

Pregled iznosa izraženih u eurima

▼M5

Iznosi izraženi u eurima u ovoj Direktivi revidiraju se svakih pet godina tako da se osnovni iznos u eurima povećava za postotnu promjenu Harmoniziranih indeksa potrošačkih cijena svih država članica kako ga objavljuje Komisija (Eurostat) od 31. prosinca 2015. do datuma revizije i zaokruženog na višekratnik od 100 000 EUR.

▼B

Ako je postotna promjena u razdoblju od posljednje revizije manja od 5 %, iznosi se ne pregledavaju.

Komisija objavljuje pregledane iznose u Službenom listu Europske unije.

Države članice primjenjuju pregledane iznose u roku od 12 mjeseci od objave u Službenom listu Europske unije.

▼M5

Članak 301.

Odborski postupak

1.  Komisiji pomaže Europski odbor za osiguranje i strukovno mirovino osiguranje, uspostavljen Odlukom Komisije 2004/9/EZ ( 43 ). Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.  Prilikom upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.

3.  Prilikom upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 8. Uredbe (EU) br. 182/2011, u vezi s njezinim člankom 4.

Članak 301.a

Izvršavanje ovlasti

1.  Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.  Delegiranje ovlasti iz članaka 17., 31., 35., 37., 50., 56., 75., 86., 92., 97., 99., 109.a, 111., 114., 127., 130., 135., 143., 172., 210., 211., 216., 217., 227., 234., 241., 244., 245., 247., 248., 256., 258., 260. i 308.b dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od četiri godine počevši od 23. svibnja 2014.

Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije šest mjeseci prije isteka četverogodišnjeg razdoblja. Delegiranje ovlasti automatski se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.  Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članaka 17., 31., 35., 37., 50., 56., 75., 86., 92., 97., 99., 109.a, 111., 114., 127., 130., 135., 143., 172., 210., 211., 216., 217., 227., 234., 241., 244., 245., 247., 248., 256., 258., 260. i 308.b.

Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.  Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.  Delegirani akt donesen na temelju članaka 17., 31., 35., 37., 50., 56., 75., 86., 92., 97., 99., 109.a, 111., 114., 127., 130., 135., 143., 172., 210., 211., 216., 217., 227., 234., 241., 244., 245., 247., 248., 256., 258., 260. ili 308.b stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od tri mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za tri mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 301.b

Odredba o donošenju regulatornih tehničkih standarda

1.  Komisija do 24. svibnja 2016. kada prvi put donosi regulatorne tehničke standarde predviđene u člancima 50., 58., 75., 86., 92., 97., 111., 135., 143., 244., 245., 248. i 249. primjenjuje postupak utvrđen u članku 301.a. Sve izmjene takvih delegiranih akata ili, po završetku privremenog razdoblja, svi novi regulatorni tehnički standardi donose se u skladu člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1094/2010.

2.  Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz stavka 1. u skladu s člankom 12. Uredbe (EU) br. 1094/2010.

3.  EIOPA može do 24. svibnja 2016. Komisiji podnijeti nacrte regulatornih tehničkih standarda kako bi delegirane akte predviđene u člancima 17., 31., 35., 37., 50., 56., 75., 86., 92., 97., 99., 109.a, 111., 114., 127., 130., 135., 143., 172., 210., 211., 216., 217., 227., 234., 241., 244., 245., 247., 248., 256., 258., 260. i 308.b prilagodila tehničkim kretanjima na financijskim tržištima.

Ti nacrti regulatornih tehničkih standarda ograničavaju se na tehničke aspekte delegiranih akata iz prvog podstavka, u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1094/2010.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1094/2010.

▼B

Članak 302.

Obavijesti dostavljene prije stupanja na snagu zakona i drugih propisa potrebnih za primjenu članaka 57. do 63.

Postupak procjene primijenjen na namjeravana stjecanja za koja su obavijesti iz članka 57. podnesena nadležnim tijelima prije stupanja na snagu zakona i drugih propisa potrebnih za primjenu članaka 57. do 63. se obavlja u skladu s nacionalnim pravom država članica koje je bilo na snazi u vrijeme dostavljanja obavijesti.

Članak 303.

Izmjene Direktive 2003/41/EZ

Direktiva 2003/41/EZ mijenja se kako slijedi:

Članak 304.

Podmodul rizika vlastitih vrijednosnih papira koji se temelji na trajanju

1.  Države članice mogu izdati odobrenje za rad društvima za životno osiguranje koja:

kad

da primjenjuju podmodul rizika vlasničkih vrijednosnih papira potrebnog solventnog kapitala koji je kalibriran mjerom rizične vrijednosti, tijekom vremenskog razdoblja, te koji je usklađen s uobičajenim vremenom držanja vlasničkih ulaganja predmetnog društva, sa stupnjem pouzdanosti koji osigurava ugovarateljima osiguranja i korisnicima osiguranja istovjetnu razinu zaštite onoj iz članka 101., kad se pristup predviđen u ovom članku upotrebljava samo s obzirom na imovinu i obveze iz točke i. Pri izračunavanju potrebnog solventnog kapitala ta se imovina i obveze u cijelosti uzimaju u obzir u svrhu diversifikacijskih učinaka, ne dovodeći u pitanje potrebu zaštite interesa ugovaratelja osiguranja i korisnika osiguranja u drugim državama članicama.

Podložno odobrenju nadzornih tijela, pristup iz prvog podstavka se upotrebljava samo kad su pozicija solventnosti i likvidnosti i strategije, procesi i postupci izvješćivanja predmetnog društva s obzirom na upravljanje imovinom i obvezama takvi da osiguravaju, na kontinuiranoj osnovi, da je ono sposobno držati vlasnička ulaganja u razdoblju koje je usklađeno s uobičajenim vremenom držanja vlasničkih ulaganja predmetnog društva. Društvo mora biti sposobno dokazati nadzornom tijelu da je taj uvjet provjeren sa stupnjem pouzdanosti potrebnim da bi se ugovarateljima osiguranja i korisnicima osiguranja osigurala razina zaštite istovjetna onoj iz članka 101.

Društva za osiguranje i društva za reosiguranje se neće vratiti na primjenu pristupa iz članka 105., osim u primjereno opravdanim okolnostima i podložno odobrenju nadzornih tijela.

▼M5

2.  Komisija Europskom parlamentu i Vijeću do 31. prosinca 2020. podnosi izvješće o primjeni pristupa navedenog u stavku 1. i praksama koje su nadzorna tijela donijela na temelju stavka 1., te mu prema potrebi prilaže odgovarajuće prijedloge. U tom se izvješću naglasak posebno stavlja na prekogranične učinke uporabe tog pristupa s ciljem sprečavanja regulatorne arbitraže društava za osiguranje i društava za reosiguranje.

▼B

GLAVA VI.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

POGLAVLJE I.

Prijelazne odredbe

Odjeljak 1.

Osiguranje

Članak 305.

Odstupanja od i ukidanje restriktivnih mjera

1.  Države članice mogu izuzeti društva za neživotno osiguranje koja na 31. siječnja 1975. nisu ispunjavala zahtjeve iz članaka 16. i 17. Direktive 73/239/EEZ, čiji je godišnji prihod od premija i doprinosa na 31. srpnja 1978. bio šesterostruko niži od iznosa minimalnog jamstvenog kapitala iz članka 17. stavka 2. Direktive 73/239/EEZ, od obveze uspostavljanja takvog minimalnog jamstvenog kapitala prije kraja financijske godine u kojoj je prihod od premija i doprinosa dosegnuo šesterostruki iznos tog minimalnog jamstvenog kapitala. Nakon razmatranja rezultata ispitivanja iz članka 298. stavka 2., Vijeće, na prijedlog Komisije, donosi jednoglasnu odluku kad to izuzeće države članice moraju ukinuti.

2.  Društva za neživotno osiguranje osnovana u Ujedinjenoj Kraljevini u skladu s Royal Charter ili privatnim aktom ili posebnim javnim aktom mogu nastaviti poslovati u neograničenom razdoblju u pravnom obliku u kojem su bila ustanovljena na 31. srpnja 1973. godine.

Društva za životno osiguranje osnovana u Ujedinjenoj Kraljevini u skladu s Royal Charter ili privatnim aktom ili posebnim javnim aktom mogu nastaviti poslovati u neograničenom razdoblju u pravnom obliku u kojem su bila ustanovljena na 15. ožujka 1979. godine.

Ujedinjena Kraljevina će sastaviti popis društava iz prvog i drugog podstavka i dostaviti ga drugim državama članicama i Komisiji.

3.  Društva registrirana u Ujedinjenoj Kraljevini u skladu s Friendly Societies Acts mogu nastaviti baviti se djelatnostima životnog osiguranja i poslovima štednje koje su u skladu s njihovom poslovnim ciljevima obavljale od 15. ožujka 1979. godine.

4.  Na zahtjev društava za neživotno osiguranje koja ispunjavaju uvjete iz glave I. poglavlja VI. odjeljaka 2., 4. i 5., države članice će prestati primjenjivati restriktivne mjere kao što su one o hipotekama, depozitima i vrijednosnim papirima.

Članak 306.

Stečena prava postojećih podružnica i društava za osiguranje

1.  Za podružnice koje su počele poslovati prije 1. srpnja 1994. u skladu s važećim propisima u državi članici u kojoj se podružnica nalazi se pretpostavlja da podliježu postupku iz članaka 145. i 146.

2.  Odredbe članaka 147. i 148. ne utječu na prava koja su društva za osiguranje koja posluju u skladu sa slobodom pružanja usluga stekla prije 1. srpnja 1994. godine.

Odjeljak 2.

Reosiguranje