1992L0106 — HR — 01.07.2013 — 004.002


►B

DIREKTIVA VIJEĆA 92/106/EEZ

od 7. prosinca 1992.

o utvrđivanju zajedničkih pravila za određene vrste kombiniranog prijevoza robe između država članica

( L 368, 17.12.1992, p.38)

 

 

  No

page

date

►M1

DIREKTIVA VIJEĆA 2006/103/EZ od 20. studenoga 2006.

  L 363

344

20.12.2006

►M2

DIREKTIVA VIJEĆA 2013/22/EU od 13. svibnja 2013.

  L 158

356

10.6.2013


►A1

Akt o pristupanju Grčke

  C 241

21

29.8.1994

►A2

  L 236

33

23.9.2003




▼B

DIREKTIVA VIJEĆA 92/106/EEZ

od 7. prosinca 1992.

o utvrđivanju zajedničkih pravila za određene vrste kombiniranog prijevoza robe između država članica



VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegove članke 75. i 84. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije ( 1 ),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta ( 2 ),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora ( 3 ),

budući da je Direktiva Vijeća 75/130/EEZ od 17. veljače 1975. o utvrđivanju zajedničkih pravila za određene vrste kombiniranog cestovnog/željezničkog prijevoza robe između država članica ( 4 ) nekoliko puta izmijenjena; budući da bi u slučaju daljnjih izmjena, u interesu jasnoće, Direktivu trebalo preinačiti;

budući da unutarnje tržište dovodi do povećanja prometa; budući da Zajednica mora poduzeti mjere potrebne za osiguranje optimalnog upravljanja svojim prijevoznim izvorima u interesu svih građana, što znači upotrebu kombiniranog prijevoza;

budući da sve veći problemi vezani uz zagušenje cesta, okoliš i sigurnost cesta, zahtijevaju u javnom interesu daljnji razvoj kombiniranog prijevoza kao alternative cestovnom prijevozu;

budući da se moraju poduzeti mjere kako bi se omogućio razvoj i daljnje poboljšanje načina prijevoza, koji se zasnivaju na intermodalnosti oblika prijevoza i posebnim sredstvima i zahtjevima prijevoznika i korisnika; budući da takve mjere moraju pokrivati kombinirane oblike prijevoza, povezujući cestovni s ostalim načinima prijevoza, poput željezničkog, riječnog i pomorskog prijevoza;

budući da će sloboda od svih količinskih ograničenja i ukidanje raznih ograničavajućih upravnih propisa koji još uvijek postoje u području cestovnog prometa potaknuti veću upotrebu kombiniranog prijevoza;

budući da bi se, kako bi metode kombiniranog prijevoza rezultirale stvarnim smanjenjem cestovnog zagušenja, takva liberalizacija trebala odnositi na cestovna putovanja ograničenih udaljenosti;

budući da se liberalizacija početnih i završnih dionica kombiniranog prijevoza treba proširiti na kombinirani prijevoz, uključujući korištenje pomorskih putova pod uvjetom da putovanje morem predstavlja važan dio kombiniranog prijevoza;

budući da Komisija svake dvije godine treba podnijeti izvješće o primjeni ove Direktive, počevši od 1. srpnja 1995.;

budući da bi poticajne mjere također olakšale razvoj kombiniranog prijevoza i budući da je stoga prikladno smanjiti oporezivanje korištenja ili posjedovanja gospodarskih vozila, u mjeri u kojoj se ona prevoze željeznicom, kao i izuzeti početne i završne dionice cestovnog prijevoza od carinskih uredaba s obveznom primjenom;

budući da je potrebno olakšati pristup prijevoza za vlastite potrebe kombiniranom prijevozu;

budući da ova Direktiva ne smije utjecati na obveze država članica u pogledu prenošenja vremenskih rokova u nacionalno pravo i provedbu promijenjenih verzija Direktiva,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:



Članak 1.

1.  Ova se Direktiva primjenjuje na postupanje u kombiniranom prijevozu, ne dovodeći u pitanje Uredbu (EEZ) br. 881/92 ( 5 ).

U smislu ove Direktive, „kombinirani prijevoz” je prijevoz robe između država članica, pri čemu se kamion, prikolica, poluprikolica, s vučnim vozilom ili bez njega, izmjenjivi sanduk ili kontejner od 20 stopa ili više, koristi na cesti pri početnoj ili završnoj dionici putovanja, a u drugoj dionici, željezničkim ili unutarnjim plovnim putom ili pomorskim prijevozom, ako je ta dionica dulja od 100 km zračne linije i čini početnu ili završnu dionicu cestovnog prijevoza na tom putovanju:

 između točke utovara robe i najbliže odgovarajuće utovarne željezničke postaje pri početnoj dionici te između najbliže odgovarajuće istovarne željezničke postaje i točke istovara pri završnoj dionici, ili

 unutar promjera koji nije veći od 150 km zračne linije od luke unutarnjeg plovnog puta ili pomorske luke utovara ili istovara.

Članak 2.

Svaka država članica oslobađa, do 1. srpnja 1993., usluge kombiniranog prijevoza navedenog u članku 1., svih sustava kvota i ovlaštenja.

Članak 3.

U slučaju kombiniranog prijevoza za najam ili naknadu, u putnoj ispravi koja ispunjava barem zahtjeve predviđene člankom 6. Uredbe Vijeća br. 11 od 27. lipnja 1960. o ukidanju diskriminacije u cijenama i uvjetima prijevoza, u provedbi članka 79. stavka 3. Ugovora o osnivanju Europske ekonomske zajednice ( 6 ), također se navode željezničke utovarne i istovarne postaje koje se odnose na tu željezničku dionicu ili utovarne i istovarne luke unutarnjeg plovnog puta koje se odnose na tu dionicu unutarnjeg plovnog puta ili pomorske utovarne ili istovarne luke koje se odnose na pomorski dio tog putovanja. Te se pojedinosti bilježe prije obavljanja samog prijevoza i potvrđuju pečatom, koji stavljaju nadležna tijela željeznice ili luke u dotičnim željezničkim postajama ili lukama unutarnjih plovnih putova ili pomorskim lukama, nakon završetka tog dijela putovanja koje se odvija željeznicom, unutarnjim plovnim putem ili morem.

Članak 4.

Svi prijevoznici s poslovnim nastanom u državi članici, koji zadovoljavaju uvjete poslovanja i pristupa tržištu prijevoza robe između država članica, moraju imati pravo obavljanja, u okviru kombiniranog prijevoza između država članica, početnih i/ili završnih dionica cestovnog prijevoza koje su sastavni dio kombiniranog prijevoza i koje mogu ili ne moraju uključivati prelazak granice.

Članak 5.

1.  Svake dvije godine, počevši od 1. srpnja 1995., Komisija mora sastaviti izvješće za Vijeće o:

 gospodarskom razvoju kombiniranog prijevoza

 primjeni prava Zajednice u ovom području

 definiranju, kada je to potrebno, daljnjih mjera za promicanje kombiniranog prijevoza.

2.  Pri sastavljanju izvješća iz stavka 1. Komisiji u prikupljanju informacija pomažu predstavnici država članica.

U izvješću se posebice ispituju podaci i statistika koji se odnose na:

 prometne veze koje se koriste u kombiniranom prijevozu,

 broj vozila (teretno vozilo s prikolicom se računa kao jedno vozilo), izmjenjivih sanduka i kontejnera, koji se prevoze raznim prometnim vezama,

 prevezeni teret u tonama,

 obavljene usluge u tonama/kilometrima.

U izvješću se, ako je prikladno, predlažu mjere za daljnje poboljšanje takvih podataka i stanja u sektoru kombiniranog prijevoza.

Članak 6.

1.  Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se porezi navedeni u stavku 3., koji se primjenjuju na cestovna vozila (kamioni, tegljači, prikolice ili poluprikolice), kada se radi o pravcima kombiniranog prijevoza, smanje ili nadoknade bilo u standardnom iznosu ili u omjeru prema putovanjima, koja takva vozila obavljaju željeznicom, unutar granica i u skladu s uvjetima i pravilima koja će utvrditi nakon konzultacije s Komisijom.

Smanjenja ili naknade iz prvog stavka odobrava država u kojoj su ta vozila registrirana, na temelju putovanja željeznicom obavljenih unutar te države.

Države članice mogu, međutim, odobriti ta smanjenja ili naknade na temelju putovanja željeznicom, koja su djelomično ili u potpunosti obavljena izvan države članice, u kojoj su ta vozila registrirana.

2.  Ne dovodeći u pitanje odredbe koje su rezultat mogućeg ponovnog ustroja nacionalnog poreznog sustava za gospodarska vozila na razini Zajednice, vozila koja koriste isključivo cestovni prijevoznici na kratkim dionicama ili za krajnju isporuku unutar kombiniranog prijevoza, mogu se, ako se oporezuju zasebno, izuzeti od poreza navedenih u stavku 3.

3.  Porezi navedeni u stavcima 1. i 2. su sljedeći:

 Belgija:

 taxe de circulation sur les véhicules automobiles/verkeersbelasting op de autovoertuigen;

▼M1

 Bugarska:

 данък върху превозните средства;

▼A2

 Češka Republika:

 silniční daň;

▼B

 Danska:

 vægtafgift af motorkøretøjer mv.;

 Njemačka:

 Kraftfahrzeugsteuer;

▼A2

 Estonija:

 raskeveokimaks;

▼B

 Francuska:

 taxe spéciale sur certains véhicules routiers;

▼M2

 Hrvatska:

 godišnja naknada za uporabu javnih cesta koja se plaća pri registraciji motornih i priključnih vozila;

▼B

 Grčka:

 τελη κυκλοΦοριαζ αυτοκινητων

 Španjolska:

 

(a) impuesto sobre actividades económicas,

(b) impuesto sobre vehículos de tracción mecánica;

 Irska:

 vehicle excise duties;

 Italija:

 

(a) tassa automobilistica,

(b) addizionale del 5 % sulla tassa automobilistica;

▼A2

 Cipar:

 τέλη κυκλοφορίας οχημάτων;

 Latvija:

 transportlīdzekļa ikgadējā nodeva;

 Litva:

 transporto priemonių savininkų ar valdytojų naudotojo mokestis;

▼B

 Luksemburg:

 taxe sur les véhicules automoteurs;

▼A2

 Mađarska:

 gépjárműadó;

 Malta:

 liċenzja tat-triq/road licence fee;

▼B

 Nizozemska:

 motorrijtuigenbelasting;

▼A1

 Austrija:

 straβenverkehrsbeitrag;

▼A2

 Poljska:

 podatek od środków transportowych;

▼B

 Portugal:

 

(a) imposto de camionagem,

(b) imposto de circulação;

▼M1

 Rumunjska:

 Taxa asupra mijloacelor de transport;

▼A2

 Slovenija:

 letno povračilo za uporabo javnih cest za motorna in priklopna vozila;

 Slovačka:

 cestná daň;

▼A1

 Finska:

 varsinainen ajoneuvovero/egentlig fordonsskatt;

 Švedska:

 fordonsskatt;

▼B

 Ujedinjena Kraljevina:

 vehicle excise duties.

Članak 7.

Ako prikolicu ili poluprikolicu koja pripada poduzetniku i koji ju koristi za prijevoz za vlastite potrebe, na završnom dijelu puta tegli tegljač koji pripada poduzetniku koji se bavi prijevozom za najam ili naknadu, prijevoz koji se vrši na taj način izuzima se od obveze podnošenja putne isprave predviđene u članku 3.; međutim, mora se osigurati druga putna isprava kojom se dokazuje putovanje koje je obavljeno ili se treba obaviti željeznicom, unutarnjim plovnim putem ili morem.

Članak 8.

Početne ili završne dionice cestovnog prijevoza, koje su dio kombiniranog prijevoza, izuzete su od primjene uredaba o obveznim carinama.

Članak 9.

Kada, kao dio kombiniranog prijevoza, poduzetnik koji šalje robu obavlja početnu dionicu cestovnog prijevoza za vlastiti račun, u smislu Prve direktive Vijeća od 23. srpnja 1962. o utvrđivanju zajedničkih pravila za određene vrste cestovnog prijevoza robe ( 7 ), poduzetnik koji treba primiti prevezenu robu može, bez obzira na definiciju iz spomenute Direktive, obaviti za vlastiti račun završnu dionicu cestovnog prijevoza robe u njihovo odredište, koristeći tegljač kojega je vlasnik, a koji je kupio uz odgodu plaćanja ili unajmio sukladno Direktivi Vijeća 84/647/EEZ od 19. prosinca 1984. o korištenju vozila unajmljenih bez vozača za cestovni prijevoz robe ( 8 ) te koje voze njegovi zaposlenici, čak i ako je prikolicu ili poluprikolicu registrirao ili iznajmio poduzetnik koje šalje robu.

Početna dionica prijevoza robe u kombiniranom prijevozu, koju poduzetnik koji šalje robu obavlja koristeći tegljač kojega je vlasnik, a koji je kupio uz odgodu plaćanja, ili iznajmio sukladno Direktivi 86/647/EEZ te koji voze njegovi zaposlenici, dok je prikolicu ili poluprikolicu registrirao ili iznajmio poduzetnik koji treba primiti prevezenu robu, također će se smatrati, bez obzira na Direktivu od 23. srpnja 1962., vlastitim prijevozom, ako poduzetnik-primatelj obavi završnu dionicu cestovnog prijevoza za vlastiti račun, u skladu s potonjom Direktivom.

Članak 10.

1.  Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktive do 1. srpnja 1993. godine. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose ove odredbe, te odredbe prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2.  Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 11.

1.  Ovime se ukida Direktiva 75/130/EEZ ( 9 ), ne dovodeći u pitanje obveze država članica u pogledu rokova za prenošenje i provedbu navedene u Prilogu, dijelu A.

2.  Pozivanje na ukinutu Direktiva smatra se pozivanjem na ovu Direktivu i tumači se u skladu s korelacijskom tablicom u Prilogu, dijelu B.

Članak 12.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.




PRILOG

DIO A



Vremenski rokovi za prenošenje u nacionalno zakonodavstvo i provedbu

Direktiva

Rok za prenošenje i provedbu

75/130/EEZ (SL L 48, 22.2.1975., str. 31.)

30. lipnja 1975.

79/5/EEZ (SL L 5, 9.1.1979., str. 33.)

1. srpnja 1979.

82/3/EEZ (SL L 5, 9.1.1982., str. 12.)

82/603/EEZ (SL L 247, 23.8.1982., str. 6.)

1. travnja 1983.

86/544/EEZ (SL L 320, 15.11.1986., str. 33.)

1. srpnja 1987.

91/224/EEZ (SL L 103, 23.4.1991., str. 1.)

1. siječnja 1992.

DIO B



Korelacijska tablica

Ova Direktiva

Direktiva 75/130/EEZ

Članak 1.

Članak 1.

Članak 2.

Članak 2.

Članak 3.

Članak 3.

Članak 4.

Članak 6.

Članak 5.

Članak 7.

Članak 6.

Članak 8.

Članak 7.

Članak 9.

Članak 8.

Članak 11.

Članak 9.

Članak 12.

Članak 10.

Članak 11.

Članak 12.

Članak 13.

Prilog



( 1 ) SL L C 282, 30.10.1992., str. 8.

( 2 ) Mišljenje doneseno 20. studenoga 1992. (još nije objavljeno u Službenom listu).

( 3 ) Mišljenje doneseno 24. studenoga 1992. (još nije objavljeno u Službenom listu).

( 4 ) SL L 48, 22.2.1975., str. 31. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EEZ) br. 881/92 (SL L 95, 9.4.1992., str. 1.).

( 5 ) Uredba Vijeća (EEZ) br. 881/92 od 26. ožujka 1992. o pristupu tržištu cestovnog prijevoza robe unutar Zajednice prema ili iz državnog područja države članice ili prelaskom preko državnog područja jedne ili više država članica (SL L 95, 9.4.1992., str. 1.).

( 6 ) SL L 52, 16.8.1960., str. 1121/60.

( 7 ) SL L 70, 6.8.1962., str. 2205/62. Zadnje izmijenjena Uredbom (EEZ-a) br. 881/92 (SL L 95, 9.4.1992., str. 1.).

( 8 ) SL L 335, 22.12.1984., str. 72. Izmijenjena Direktivom 90/398/EEZ (SL L 202, 31.7.1990., str. 46.).

( 9 ) Uključujući akte kojima se izmjenjuje, tj. odgovarajuću odredbu Akta o pristupanju iz 1985. i Direktive 79/5/EEZ, 82/3/EEZ, 82/603/EEZ, 86/544/EEZ i 91/224/EEZ.