: 31971R1408 — HR — 07.07.2008

UREDBA VIJEĆA (EEZ) br. 1408/71

od 14. lipnja 1971.

o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihovih obitelji koji se kreću unutar Zajednice (8) (9) (10) (11)

(Pročišćena verzija — SL L 28 od 30.1.1997., str. 1. ( 2 ))

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegove članke 51. i 235.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta,

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora,

budući da odredbe o koordinaciji nacionalnih zakonodavstava o socijalnoj sigurnosti spadaju u okvir slobode kretanja radnika koji su državljani država članica i trebaju doprinijeti poboljšanju njihova životnog standarda i uvjeta zaposlenja;

budući da sloboda kretanja osoba, koja je jedan od temelja Zajednice, nije ograničena na zaposlene osobe, već se također proširuje na samozaposlene osobe u okviru slobode poslovnog nastana i slobode pružanja usluga;

budući da je zbog znatnih razlika među nacionalnim zakonodavstvima u vezi s osobama na koje se odnose poželjno uspostaviti načelo da se Uredba primjenjuje na sve osobe osigurane prema sustavima socijalne sigurnosti za zaposlene osobe i za samozaposlene osobe ili na temelju obavljanja zaposlenja ili samozaposlenja:

budući da je potrebno poštovati posebne karakteristike nacionalnih zakonodavstava o socijalnoj sigurnosti i izraditi samo sustav koordinacije;

budući da je u okviru te koordinacije potrebno jamčiti unutar Zajednice jednaki tretman prema različitim nacionalnim zakonodavstvima svim radnicima koji žive u državama članicama te njihovim uzdržavanicima i nadživjelim osobama;

budući da odredbe o koordinaciji moraju jamčiti da radnici koji se kreću unutar Zajednice i njihovi uzdržavanici i nadživjele osobe zadržavaju prava i prednosti koje su stekli i koja su u tijeku stjecanja;

budući da se ovi ciljevi moraju ostvariti poglavito zbrajanjem svih razdoblja koja se uzimaju u obzir na temelju različitih nacionalnih zakonodavstava s ciljem ostvarivanja i zadržavanja prava na davanja i određivanja iznosa davanja, te pružanjem davanja za različite kategorije osoba koje su obuhvaćene Uredbom bez obzira na njihovo boravište unutar Zajednice;

budući da se na zaposlene osobe i samozaposlene osobe koje se kreću unutar Zajednice trebaju primjenjivati sustavi socijalne sigurnosti samo jedne države članice kako bi se izbjeglo preklapanje nacionalnih zakonodavstava koja se primjenjuju i komplikacije koje bi zbog toga mogle nastati;

budući da bi se slučajevi u kojima bi se na osobu trebalo istodobno primjenjivati zakonodavstvo dviju država članica kao izuzetak općem pravilu trebali što je više moguće ograničiti u broju i opsegu;

budući da je s ciljem što učinkovitijeg jamčenja jednakosti postupanja prema radnicima koji rade na državnom području države članice primjereno kao zakonodavstvo koje se primjenjuje kao opće pravilo odrediti ono države članice u kojoj određena osoba obavlja zaposlenje ili samozaposlenje;

budući da je u određenim situacijama koje opravdavaju druge kriterije primjenljivosti moguće odstupati od ovog općeg pravila;

budući da određena davanja predviđena nacionalnim zakonima mogu istodobno potpadati pod socijalno osiguranje i socijalnu pomoć, radi osobnog opsega njihove primjene, njihovih ciljeva i načina primjene, potrebno je utvrditi sustav koordinacije, koji uzima u obzir posebne karakteristike tih davanja, koje bi trebalo uključiti u Uredbu kako bi se zaštitili interesi radnika migranata u skladu s odredbama Ugovora;

budući da takva davanja treba priznati, u pogledu osoba koje spadaju pod područje primjene ove Uredbe, isključivo u skladu sa zakonodavstvom države boravišta određene osobe ili članova njegove ili njene obitelji, s takvim zbrajanjem razdoblja boravišta navršenima u drugoj državi članici koliko je potrebno i bez diskriminacije na temelju nacionalnosti;

budući da je potrebno utvrditi posebna pravila, posebno u području bolesti i nezaposlenosti, za pogranične radnike i sezonske radnike, uzimajući u obzir specifičnu prirodu njihove situacije;

budući da je u području davanja za slučaj bolesti i davanja za majčinstvo potrebno jamčiti zaštitu osoba koje žive ili privremeno borave u državi članici koja nije nadležna država članica;

budući da specifičan položaj podnositelja zahtjeva za mirovine i umirovljenika te članova njihove obitelji zahtijeva da se odredbe koje uređuju osiguranje za slučaj bolesti prilagode njihovoj situaciji;

budući da bi za invalidska davanja trebalo izraditi sustav koordinacije koji uvažava specifične karakteristike nacionalnih zakonodavstava; budući da je stoga potrebno napraviti razliku između zakonodavstava po kojima je iznos invalidska davanja neovisan o duljini osiguranja i zakonodavstava po kojem iznos ovisi o spomenutoj duljini;

budući da razlike između sustava u državama članicama zahtijevaju donošenje pravila o koordinaciji koja su primjenljiva u slučaju pogoršanja invalidnosti;

budući da je uputno izraditi sustav za stjecanje davanja za slučaj starosti i davanja za nadživjele osobe ako se na zaposlenu osobu ili samozaposlenu osobu primjenjuje zakonodavstvo jedne ili više država članica;

budući da postoji potreba da se utvrdi iznos mirovine određen u skladu s načinom koji se koristi za zbrajanje i razmjerno određivanje, koji jamči pravo Zajednice kad je primjena nacionalnog zakonodavstva, uključujući odredbe koje se odnose na smanjenje, obustavu ili ukidanje, manje povoljna od gore spomenutog načina;

budući da je, kako bi se radnici migranti i nadživjele osobe zaštitili od pretjerano stroge primjene nacionalnih odredbi u vezi sa smanjenjem, obustavom ili ukidanjem davanja, potrebno uključiti odredbe koje utvrđuju stroga pravila za primjenu ovih odredbi;

budući da je u pogledu davanja za ozljede na radu i profesionalne bolesti, u svrhu pružanja zaštite, potrebno utvrditi pravila koja obuhvaćaju situaciju osoba koje borave ili privremeno borave u državi članici koja nije nadležna država članica;

budući da je potrebno utvrditi posebne odredbe za posmrtne pripomoći;

budući da je, kako bi se osigurala mobilnost radne snage pod poboljšanim uvjetima, potrebno od sada osigurati tješnju suradnju između sustava osiguranja u slučaju nezaposlenosti i sustava pomoći za nezaposlene svih država članica;

budući da je stoga posebno prikladno, kako bi se olakšala potraga za zaposlenjem u različitim državama članicama, da se nezaposlenom radniku na ograničeno razdoblje pruže davanja za nezaposlenost koje predviđa zakonodavstvo države članice koje se na njega zadnje primjenjivalo;

budući da, s ciljem utvrđivanja zakonodavstva koje se primjenjuje na obiteljska davanja, kriterij zaposlenja osigurava jednako postupanje prema svim radnicima na koje se primjenjuje isto zakonodavstvo;

budući da, kako bi se izbjeglo nedopušteno preklapanje davanja, postoji potreba za osiguravanjem pravila prioriteta u slučaju preklapanja prava na obiteljska davanja prema zakonodavstvu nadležne države i prema zakonodavstvu države boravišta članova obitelji;

budući da se zakonodavstva država članica razlikuju jedna od drugih i da su specifična po prirodi, smatra se potrebnim sastaviti posebna pravila za koordinaciju nacionalnih sustava iz kojih se stječu davanja za uzdržavanu djecu umirovljenika i za djecu bez roditelja;

budući da je potrebno osnovati Administrativnu komisiju koja se sastoji od predstavnika vlade svake države članice, zaduženu posebno za bavljenje svim administrativnim pitanjima ili pitanjima tumačenja koja proizlaze iz odredbi ove Uredbe, i unaprijediti suradnju između država članica;

budući da je poželjno, u okviru Savjetodavnog odbora, da predstavnici radnika i poslodavaca preispitaju pitanja koje obrađuje Administrativna komisija;

budući da je potrebno utvrditi posebne odredbe koje se odnose na posebne karakteristike nacionalnih zakonodavstava kako bi olakšali primjenu pravila o koordinaciji,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

GLAVA I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1. (10) (15)

Definicije

Za potrebe ove Uredbe:

(a) „zaposlena osoba” odnosno „samozaposlena osoba” znači:

i. svaka osoba koja je osigurana na obveznoj osnovi ili na osnovi izbornog produženog osiguranja za jedan ili više osiguranih slučajeva koji su obuhvaćeni granama sustava socijalne sigurnosti za zaposlene osobe ili samozaposlene osobe, ili posebnim sustavom za državne službenike;

ii. svaka osoba koja je obvezno osigurana za jedan ili više osiguranih slučajeva koji su obuhvaćeni granama socijalne sigurnosti kojima se bavi ova Uredba, na temelju sustava socijalne sigurnosti za sve stanovnike ili za cijelo radno stanovništvo, ako:

— takva osoba može biti identificirana kao zaposlena osoba ili samozaposlena osoba na temelju načina na koji se takav sustav provodi ili financira, ili,

— je takva osoba, u nedostatku takvih kriterija, osigurana za neki drugi osigurani slučaj naveden u Prilogu I. na temelju sustava za zaposlene osobe ili samozaposlene osobe, ili na temelju sustava iz podtočke iii., bilo obvezno ili na izbornoj produženoj osnovi, ili ako takav sustav u toj državi članici ne postoji, odgovara definiciji iz Priloga I.;

iii. svaka osoba koja je obvezno osigurana za nekoliko osiguranih slučajeva koji su obuhvaćeni granama kojima se bavi ova Uredba, na temelju općeg sustava socijalne sigurnosti za sve seosko stanovništvo u skladu s kriterijima utvrđenim u Prilogu I.;

iv. svaka osoba koja je dobrovoljno osigurana za jedan ili više osiguranih slučajeva koji su obuhvaćeni granama kojima se bavi ova Uredba, na temelju sustava socijalne sigurnosti države članice za zaposlene osobe ili samozaposlene osobe ili za sve stanovnike ili za određene kategorije stanovnika:

— ako takva osoba obavlja djelatnost kao zaposlena osoba ili samozaposlena osoba, ili

— ako je takva osoba prethodno bila obvezno osigurana za isti osigurani slučaj na temelju sustava za zaposlene osobe ili samozaposlene osobe iste države članice;

(b) „pogranični radnik” znači svaka zaposlena osoba ili samozaposlena osoba koja obavlja svoje zanimanje na državnom području jedne države članice i ima boravište na državnom području druge države članice, u koju se u pravilu vraća dnevno ili najmanje jednom tjedno; međutim, pogranični radnik kojeg poduzeće za koje je uobičajeno vezan upućuje na rad drugamo na državnom području iste ili druge države članice, ili koji pruža usluge drugdje na državnom području iste ili druge države članice, zadržava status pograničnog radnika u trajanju od najviše četiri mjeseca, čak i ako je u tom razdoblju spriječen vraćati se dnevno ili najmanje jednom tjedno u mjesto u kojem ima boravište;

(c) „sezonski radnik” znači svaka zaposlena osoba koja odlazi na državno područje države članice koja nije ona u kojoj ima boravište, kako bi ondje obavljao posao sezonske prirode za poduzeće ili poslodavca te države za razdoblje, koje ni u kom slučaju ne smije biti dulje od osam mjeseci, te koji ostaje na državnom području navedene države tijekom trajanja svog posla; posao sezonske prirode znači posao koji se automatski ponavlja svake godine, budući da je ovisan o slijedu sezona;

(ca) „student” znači svaka osoba osim zaposlene osobe ili samozaposlene osobe ili član njegove obitelji ili nadživjela osoba u smislu ove Uredbe, koja studira ili polazi strukovno osposobljavanje radi dobivanja kvalifikacije koju službeno priznaju tijela države članice, i koja je osigurana u općem sustavu socijalne sigurnosti ili u posebnom sustavu socijalne sigurnosti za studente;

(d) „izbjeglica” ima značenje određeno u članku 1. Konvencije o statusu izbjeglica, potpisane u Ženevi 28. srpnja 1951.;

(e) „osoba bez državljanstva” ima značenje određeno u članku 1. Konvencije o statusu osoba bez državljanstva, potpisane u New Yorku 28. rujna 1954.;

(f)

i. „član obitelji” znači svaka osoba koja se utvrđuje ili uzima u obzir kao član obitelji ili koja je određena kao član kućanstva prema zakonodavstvu prema kojem se davanja pružaju ili, u slučajevima navedenima u članku 22. stavku 1. točki (a) i članku 31., prema zakonodavstvu države članice na čijem državnom području takva osoba boravi; međutim, ako navedena zakonodavstva članom obitelji ili članom kućanstva smatraju jedino osobu koja živi pod istim krovom kao i ►M4 zaposlena osoba ili samozaposlena osoba ili student ◄ , smatra se da je ovaj uvjet ispunjen ako navedena osoba uglavnom ovisi o toj osobi. ►M1 Ako zakonodavstvo države članice ne omogućuje razlikovanje članova obitelji od drugih osoba na koje se primjenjuje, izraz „član obitelji” ima značenje koje mu je određeno u Prilogu I. ◄ ;

ii. ako su međutim ta davanja za osobe s invaliditetom priznata prema zakonodavstvu države članice svim državljanima te države koji ispunjavaju propisane uvjete, izraz „član obitelji” znači najmanje bračni drug ►M4 zaposlena osoba ili samozaposlena osoba ili student ◄ i djeca te osobe koja su ili maloljetna ili uzdržavane od te osobe;

(g) izraz „nadživjela osoba” znači svaka osoba koju zakonodavstvo na temelju kojeg se priznaju davanja utvrđuje ili uzima u obzir kao takvu; međutim, u slučaju da navedeno zakonodavstvo nadživjelom osobom smatra jedino osobu koja je živjela pod istim krovom kao i preminula osoba, ovaj se uvjet smatra ispunjenim ako je osoba bila uglavnom uzdržavana od preminule osobe;

(h) „boravište” znači uobičajeno boravište;

(i) „privremeno boravište” znači privremeno boravište;

(j) „zakonodavstvo” u pogledu svake države članice znači svi zakoni i ostali propisi te sve druge postojeće ili buduće provedbene mjere koje se odnose na grane i sustave socijalne sigurnosti obuhvaćene člankom 4. stavcima 1. i 2. ili na posebna nedoprinosna davanja obuhvaćena člankom 4. stavkom 2a.

Ovaj izraz isključuje odredbe postojećih ili budućih industrijskih sporazuma, bez obzira na to jesu li ili nisu podlijegale odluci tijela koja ih je učinila obveznim ili proširila njihov opseg. Međutim, ako takve odredbe:

i. služe primjeni zahtjeva za obveznim osiguranjem prema zakonima ili propisima navedenima u prethodnom podstavku; ili

ii. uspostavljaju sustav koji provodi ista ustanova kao ona koja provodi sustave uspostavljene zakonima i propisima iz prethodnog podstavka, ograničenje izraza može se ukinuti u svakom trenutku izjavom navedene države članice kojom se određuju vrste sustava na koje se ova Uredba odnosi. Takva se izjava notificira i objavljuje u skladu s odredbama članka 97.

Odredbe prethodnog podstavka nemaju učinak izuzeća od primjene ove Uredbe na sustave na koje se primjenjivala Uredba br. 3.

Izraz „zakonodavstvo” isključuje i odredbe koje uređuju posebne sustave za samozaposlene osobe, kojih je nastanak prepušten inicijativama tih osoba ili koje se primjenjuje samo na dio državnog područja te države članice, bez obzira na to jesu li tijela vlasti odlučila da će postati obvezne ili proširiti njihov opseg ili nisu. Ti su posebni sustavi navedeni u Prilogu II.;

(j.a) „posebni sustav za državne službenike” označava svaki sustav socijalne sigurnosti koji se razlikuje od općeg sustava socijalne sigurnosti za zaposlene osobe u dotičnim državama članicama i koji se izravno primjenjuje na sve ili na određene kategorije državnih službenika ili osoba koje se smatra takvima;

(k) „konvencija o socijalnom osiguranju” znači svaki bilateralan ili multilateralan instrument koji isključivo povezuje ili će povezati dvije ili više država članica, i svaki drugi multilateralni instrument koji povezuje ili će povezati najmanje dvije države članice i jednu ili više drugih država u području socijalne sigurnosti, za sve ili dio grana i sustava navedenih u članku 4. stavcima 1. i 2., zajedno sa sporazumima svih vrsta sklopljenim u skladu s navedenim instrumentima;

(l) „nadležno tijelo” znači, u odnosu na svaku državu članicu, ministar, ministri ili drugo odgovarajuće tijelo nadležno za sustave socijalne sigurnosti na cijelom državnom području ili dijelu državnog područja navedene države;

(m) „Administrativna komisija” znači komisija navedena u članku 80.;

(n) „ustanova”, u odnosu na svaku državu članicu, znači tijelo ili tijelo vlasti nadležno za provođenje cjelokupnog ili dijela zakonodavstva;

(o) „nadležna ustanova” znači:

i. ustanova kod koje je određena osoba osigurana u vrijeme podnošenja zahtjeva za davanje, ili

ii. ustanova kod koje određena osoba ima ili bi imala pravo na davanja u slučaju da ona ili član, ili članovi, njezine obitelji borave na državnom području države članice u području koje se ustanova nalazi, ili

iii. ustanova koju je odredilo nadležno tijelo određene države članice, ili

iv. u slučaju sustava koji se odnosi na odgovornost poslodavca u vezi s davanjima navedenima u članku 4. stavku 1. ili uključenog poslodavca ili osiguranika ili, u njihovom nedostatku, tijelo ili ustanova koju je odredilo nadležno tijelo navedene države članice;

(p) „ustanova mjesta boravišta” i „ustanova mjesta privremenog boravišta” znače ustanova nadležna za pružanje davanja u mjestu u kojem određena osoba boravi, odnosno ustanova nadležna za pružanje davanja na mjestu u kojem određena osoba privremeno boravi, na temelju zakonodavstva koje primjenjuje ta ustanova ili, ako takva ustanova ne postoji, ustanova koju određuje nadležno tijelo predmetne države članice;

(q) „nadležna država” znači država članica na čijem se državnom području nalazi nadležna ustanova;

(r) „razdoblja osiguranja” znači razdoblja plaćenih doprinosa ili razdoblja zaposlenja ili samozaposlenja koja su utvrđena ili uzeta u obzir kao razdoblja osiguranja prema zakonodavstvu na temelju kojeg su navršena ili se smatraju navršenima, te sva razdoblja koja se takvima smatraju u slučajevima kada ih navedeno zakonodavstvo smatra izjednačenima s razdobljima osiguranja ►M3 razdoblja navršena u okviru posebnog sustava za državne službenike također se smatraju razdobljima osiguranja ◄ ;

(s) „razdoblja zaposlenja” i „razdoblja samozaposlenja” znače razdoblja koja su utvrđena ili uzeta u obzir kao takva prema zakonodavstvu na temelju kojeg su navršena, te sva razdoblja koja se takvima smatraju ako ih navedeno zakonodavstvo smatra izjednačenima s razdobljima zaposlenja ►M3 razdoblja navršena u okviru posebnog sustava za državne službenike također se smatraju razdobljima zaposlenja ◄ ;

(sa) „razdoblja boravišta” znači razdoblja utvrđena ili uzeta u obzir kao takva prema zakonodavstvu na temelju kojeg su navršena ili se smatraju navršenima;

(t) „davanja” i „mirovine” znače sva davanja i mirovine, uključujući sve njihove elemente koji se isplaćuju iz javnih fondova, revalorizacijska povećanja i dopunske doplatke, koji podliježu odredbama glave III., kao i paušalna davanja koja se mogu isplaćivati umjesto mirovina, te plaćanja obavljena putem nadoknade doprinosa;

(u)

i. „obiteljska davanja” znači sva davanja u naravi ili novcu namijenjena podmirenju obiteljskih troškova prema zakonodavstvu predviđenom u članku 4. stavku 1. točki (h), isključujući posebne doplatke za rođenje djeteta ili usvajanje navedene u Prilogu II.;

ii. „obiteljski doplatci” znači periodična novčana davanja koja se priznaju isključivo u odnosu na broj i prema potrebi dob članova obitelji;

(v) „posmrtna pripomoć” znači svako jednokratno plaćanje u slučaju smrti, osim paušalnih davanja navedenih u podstavku (t).

Članak 2.

Obuhvaćene osobe

1. Ova se Uredba primjenjuje na zaposlene osobe ili samozaposlene osobe i na studente na koje se primjenjuje ili se primjenjivalo zakonodavstvo jedne ili više država članica i koji su državljani jedne od država članica, ili su osobe bez državljanstva ili izbjeglice koje borave na državnom području jedne od država članica, kao i na članove njihovih obitelji i njihove nadživjele osobe.

2. Ova se Uredba primjenjuje na nadživjele zaposlenih osoba ili samozaposlenih osoba i studenata na koje se primjenjivalo zakonodavstvo jedne ili više država članica, neovisno o njihovom državljanstvu, ako su njihovi nadživjeli državljani jedne od država članica, osobe bez državljanstva ili izbjeglice koje borave na području jedne od država članica.

Članak 3.

Jednako postupanje

1. Podložno posebnim odredbama ove Uredbe, ►M8 ————— ◄ na koje se ova Uredba odnosi podliježu istim obvezama i uživaju ista prava na temelju zakonodavstva svake države članice kao državljani te države.

2. Odredbe stavka 1. primjenjuju se na pravo biranja članova u tijela ustanova socijalne sigurnosti ili pravo sudjelovanja u njihovu imenovanju, ali ne utječu na zakonodavne odredbe svake države članice koje se odnose na ispunjavanje uvjeta ili načina imenovanja tih osoba u ta tijela.

3. Osim kako je predviđeno u Prilogu III., odredbe konvencija o socijalnom osiguranju koje ostaju na snazi u skladu s člankom 7. stavkom 2. točkom (c) ►M8 ————— ◄ primjenjuju se na sve osobe na koje se primjenjuje ova Uredba.

Članak 4. (10)

Materijalno područje primjene

1. Ova se Uredba primjenjuje na cjelokupno zakonodavstvo koje se odnosi na sljedeće grane socijalne sigurnosti:

(a) davanja za slučaj bolesti i davanja za majčinstvo;

(b) invalidska davanja, uključujući ona namijenjena održavanju ili poboljšanju sposobnosti zarađivanja;

(d) davanja za nadživjele osobe;

(e) davanja za ozljede na radu i profesionalne bolesti;

(f) posmrtna pripomoć;

(g) davanja za nezaposlenost;

(h) obiteljska davanja.

2. Ova se Uredba odnosi na sve opće i posebne sustave socijalne sigurnosti, doprinosne ili nedoprinosne, i na sustave koji se odnose na odgovornost poslodavca ili vlasnika broda u vezi s davanjima navedenima u stavku 1.

2.a Ovaj se članak primjenjuje na posebna novčana nedoprinosna davanja, osigurana na temelju zakonodavstva koje, zbog osobnog opsega, ciljeva i/ili uvjeta za priznavanje prava, ima značajke kako zakonodavstva socijalne sigurnosti iz stavka 1. tako i značajke socijalne pomoći.

„Posebna novčana nedoprinosna davanja” znači:

(a) davanja čija je namjena osigurati:

i. dodatno, zamjensko ili pomoćno pokriće od rizika koje obuhvaćaju grane socijalne sigurnosti navedene u stavku 1. i koje osobama na koje se odnosi jamči minimalan dohodak za životne troškove uzimajući u obzir gospodarsku i socijalnu situaciju u državi članici na koju se to odnosi;

ili

ii. samo posebnu zaštitu osoba s invalidnošću, usko povezanih sa socijalnim okruženjem osobe na koju se to odnosi u određenoj državi članici;

(b) ako se financiranje isključivo izvodi iz obveznog oporezivanja namijenjenog za pokriće općih javnih izdataka, a uvjeti za osiguravanje i izračun davanja ne ovise o doprinosima korisnika. Međutim, davanja namijenjena dodatku na doprinosna davanja ne smatraju se doprinosnim davanjima samo iz tog razloga;

2.b Ova se Uredba ne odnosi na odredbe zakonodavstva države članice u vezi s posebnim nedoprinosnim davanjima iz Priloga II. odjeljka III., valjanost kojih je ograničena na dio njezino državno područje.

3. Međutim, odredbe glave III. ove Uredbe ne utječu na zakonske odredbe države članice o odgovornosti vlasnika broda.

4. Ova se Uredba ne odnosi na socijalnu i medicinsku pomoć, na sustave davanja za žrtve rata ili njegovih posljedica, ►M3 ————— ◄ .

Članak 5. (10)

Izjave država članica o području primjene ove Uredbe

Države članice određuju zakonodavstvo i sustave navedene u članku 4. stavcima 1. i 2., posebna nedoprinosna davanja iz članka 4. stavka 2.a, minimalna davanja navedena u članku 50. i davanja navedena u člancima 77. i 78. u izjavama koje se moraju notificirati i objaviti u skladu s člankom 97.

Članak 6.

Konvencije o socijalnom osiguranju koje zamjenjuje ova Uredba

Podložno odredbama članaka 7., 8., i članka 46. stavka 4., ova Uredba u pogledu osoba i pitanja koje obuhvaća, zamjenjuje odredbe svake konvencije o socijalnom osiguranju koja je obvezujuća za:

(a) isključivo dvije ili više država članica; ili

(b) najmanje dvije države članice i jednu ili više drugih država, kada rješavanje određenih slučajeva ne obuhvaća nijednu ustanovu jedne od tih drugih država.

Članak 7.

Međunarodne odredbe na koje ne utječe ova Uredba

1. Ova Uredba ne utječe na obveze koje proizlaze iz:

(a) svake konvencije koju je usvojila Međunarodna konferencija rada, a koja je nakon ratifikacije u jednoj ili više država članica stupila na snagu;

(b) Europskih privremenih sporazuma o socijalnoj sigurnosti od 11. prosinca 1953. sklopljenih između država članica Vijeća Europe.

2. Bez obzira na odredbe članka 6., i dalje se primjenjuje sljedeće:

(a) odredba Sporazuma od 27. srpnja 1950. koji se odnosi na socijalnu sigurnost lađara na Rajni;

(b) odredbe Europske konvencije od 9. srpnja 1956. koja se odnosi na socijalnu sigurnost radnika u međunarodnom prijevozu;

(c) određene odredbe konvencija o socijalnoj sigurnosti koje su države članice uvele prije datuma primjene ove Uredbe, pod uvjetom da su povoljnije za korisnike, ili ako one proizlaze iz posebnih povijesnih okolnosti i njihov je učinak ograničen u vremenu, ako su te odredbe nabrojene u Prilogu III.

Članak 8.

Sklapanje konvencija između država članica

1. Dvije ili više država članica mogu, u slučaju potrebe, sklopiti konvencije jedna s drugom na temelju načela i u duhu ove Uredbe.

2. Svaka država članica notificira, u skladu s člankom 97. stavkom 1., svaku konvenciju sklopljenu s drugom državom članicom u skladu sa stavkom 1.

Članak 9.

Ulazak u dobrovoljno ili izborno produženo osiguranje

1. Odredbe zakonodavstva država članica koje ulazak u dobrovoljno ili izborno produženo osiguranje uvjetuju boravištem na državnom području te države, ne primjenjuju se na osobe na koje se primjenjuje ova Uredba i koje borave na državnom području druge države članice, uz uvjet da se u određenom trenutku u njihovu dotadašnjem radnom vijeku na njih primjenjivalo zakonodavstvo prve države kao na zaposlene osobe ili samozaposlene osobe.

2. U slučajevima u kojima je na temelju zakonodavstva države članice ulazak u dobrovoljno ili izborno produženo osiguranje uvjetovano navršavanjem razdoblja osiguranja ili boravišta, sva takva razdoblja navršena na temelju zakonodavstva druge države članice uzimaju se u obzir, u potrebnom opsegu, kao da su navršena na temelju zakonodavstva prve države.

Članak 9.a

Produženje referencijskog razdoblja

Ako zakonodavstvo države članice uvjetuje priznavanje prava na davanje istekom minimalnog razdoblja osiguranja tijekom određenog razdoblja koje prethodi osiguranom slučaju (referencijsko razdoblje) i predviđa da razdoblja tijekom kojih su davanja plaćana na temelju zakonodavstva te države članice ili razdoblja posvećena odgoju djece na području te države članice produžuju to referencijsko razdoblje, razdoblja tijekom kojih su invalidske ili starosne mirovine ili davanja za slučaj bolesti, nezaposlenosti, industrijskih nesreća na radu ili profesionalnih bolesti plaćana na temelju zakonodavstva druge države članice i razdoblja posvećena odgoju djece na području druge države članice također produžuju to referencijsko razdoblje.

Članak 10.

Odstupanje od klauzula o boravištu – Učinak obveznog osiguranja na nadoknadu doprinosa

1. Ako nije drukčije određeno ovom Uredbom, novčana invalidska davanja, novčana davanja za slučaj starosti ili za nadživjele osobe, mirovine za ozljede na radu ili profesionalne bolesti i posmrtne pripomoći stečeni na temelju zakonodavstva jedne ili više država članica ne podliježu smanjenju, izmjeni, obustavi, ukidanju ili zapljeni zbog činjenice da korisnik ima boravište na državnom području druge države članice, a ne one u kojoj se nalazi ustanova nadležna za plaćanje.

Prvi podstavak primjenjuje se i na paušalna davanja priznata u slučajevima ponovnog sklapanja braka nadživjelog bračnog druga koji je imao pravo na obiteljsku mirovinu.

2. U slučajevima u kojima je na temelju zakonodavstva države članice nadoknada doprinosa uvjetovan prestankom obveznog osiguranja određene osobe, ovaj se uvjet ne smatra ispunjenim sve dok ta osoba podliježe obveznom osiguranju ►M4 ————— ◄ na temelju zakonodavstva druge države članice.

Članak 10.a (10)

Posebna nedoprinosna davanja

1. Odredbe članka 10. i glave III. ne primjenjuju se na posebna nedoprinosna novčana davanja navedena u članku 4. stavku 2.a. Osobe na koje se odnosi ova Uredba primaju ta davanja isključivo na području države članice u kojoj borave i na temelju zakonodavstva te države članice ako su ta davanja spomenuta u Prilogu II.a. Ustanove mjesta boravišta isplaćuju davanja o svom trošku.

2. Ustanova države članice prema čijem zakonodavstvu pravo na davanja iz stavka 1. ovisi o navršenju razdoblja zaposlenja, samozaposlenja ili boravišta smatra, u mjeri u kojoj je to potrebno, razdoblja zaposlenja, samozaposlenjaili boravišta navršena na državnom području bilo koje države članice kao razdoblja navršena na državnom području prve države članice.

3. Ako pravo na davanje obuhvaćeno stavkom 1., ali priznato u obliku dodatka podliježe, prema zakonodavstvu države članice, primitku davanja obuhvaćenog člankom 4. stavkom 1. točkama od (a) do (h), i nijedno takvo davanje se ne može isplatiti prema tom zakonodavstvu, svako odgovarajuće davanje priznato prema zakonodavstvu druge države članice smatrat će se davanjem priznatim prema zakonodavstvu prve države članice za potrebe prava na dodatak.

4. Ako priznavanje davanja za slučaj nesposobnosti ili invalidnosti iz stavka 1. prema zakonodavstvu države članice podliježe uvjetu da se nesposobnost ili invalidnost trebaju po prvi put dijagnosticirati na državnom području te države članice, ovaj uvjet se smatra ispunjenim ako se takva dijagnoza po prvi put donese na državnom području druge države članice.

Članak 11.

Revalorizacija davanja

Pravila za revalorizaciju određena zakonodavstvom države članice primjenjuju se na davanja koja se trebaju isplatiti prema tom zakonodavstvu uzimajući u obzir odredbe ove Uredbe.

Članak 12. (9) (11)

Sprečavanje preklapanja davanja

1. Ova Uredba ne može omogućiti ostvarivanje kao ni očuvati pravo na nekoliko davanja iste vrste za jedno te isto razdoblje obveznog osiguranja. Međutim, ova se odredba ne primjenjuje na invalidska davanja, davanja za slučaj starosti, smrti (mirovine) ili profesionalne bolesti koje priznaju ustanove dviju ili više država članica, u skladu s člankom 41., člankom 43. stavcima 2. i 3., člancima 46., 50. i 51., ili člankom 60. stavkom 1. točkom (b).

2. Ako nije drukčije određeno ovom Uredbom, odredbe zakonodavstva države članice o smanjenju, obustavi ili ukidanju davanja u slučajevima preklapanja s drugim davanjima iz sustava socijalne sigurnosti ili bilo kojim drugim oblikom prihoda, mogu se primijeniti čak i ako su takva davanja stečena na temelju zakonodavstva druge države članice ili je takav prihod stečen na državnom području druge države članice.

3. Odredbe zakonodavstva države članice o smanjenju, obustavi ili ukidanju davanja u slučaju osobe koja prima invalidska davanja ili prijevremenih davanja za slučaj starosti tijekom bavljenja profesionalnom ili trgovinskom aktivnošću, mogu se primijeniti protiv takve osobe čak i ako se ona bavi tom aktivnošću na državnom području druge države članice.

4. Invalidska mirovina koja se može isplatiti na temelju zakonodavstva Nizozemske, u slučaju u kojem je ustanova Nizozemske obvezna prema odredbama članka 57. stavka 5. ili članka 60. stavka 29. točke (b) doprinijeti i trošku davanja za slučaj profesionalne bolesti priznatih na temelju zakonodavstva druge države članice, umanjuje se za iznos koji se plaća ustanovi druge države koja je nadležna za priznavanje davanja za slučaj profesionalne bolesti.

GLAVA II.

ODREĐIVANJE PRIMJENLJIVOG ZAKONODAVSTVA

Članak 13. (9)

Opća pravila

1. Podložno člancima 14.c i 14.f, na osobe na koje se primjenjuje ova Uredba primjenjuje se zakonodavstvo samo jedne države članice. To zakonodavstvo utvrđuje se u skladu s odredbama ove glave.

2. Ovisno o člancima od 14. do 17.:

(a) na osobu zaposlenu na državnom području jedne države članice primjenjuje se zakonodavstvo te države čak i ako boravi na državnom području druge države članice ili ako se registrirano sjedište ili mjesto poslovanja poduzeća ili pojedinca koji ju zapošljava nalazi na državnom području druge države članice;

(b) na osobu koja je samozaposlena na državnom području jedne države članice primjenjuje se zakonodavstvo te države čak i ako boravi na državnom području druge države članice;

(d) na državne službenike i s njima izjednačene osobe primjenjuje se zakonodavstvo države članice kojem podliježe uprava koja ih zapošljava;

(e) na osobu koja je pozvana ili ponovno pozvana na odsluženje vojnog roka u oružanim snagama ili u civilnu službu države članice primjenjuje se zakonodavstvo te države. Ako je pravo na temelju tog zakonodavstva uvjetovano navršavanjem razdoblja osiguranja prije ulaska u takvu vojnu ili civilnu službu ili izlaska iz nje, razdoblja osiguranja navršena na temelju zakonodavstva druge države članice uzimaju se u obzir, u potrebnom opsegu, kao da su razdoblja osiguranja navršena na temelju zakonodavstva prve države. Zaposlena ili samozaposlena osoba koja je pozvana ili ponovno pozvana na odsluženje vojnog roka u oružanim snagama ili u civilnu službu zadržava status zaposlene ili samozaposlene osobe;

(f) na osobu na koju se prestaje primjenjivati zakonodavstvo države članice, bez da se na nju počne primjenjivati zakonodavstvo druge države članice u skladu s jednim od pravila navedenim u gore navedenim podstavcima ili u skladu s jednom od iznimaka ili posebnih odredbi navedenih u člancima od 14. do 17., primjenjuje se zakonodavstvo države članice na čijem državnom području boravi u skladu s odredbama samo tog zakonodavstva.

Članak 14.

Posebna pravila koja se primjenjuju na osobe u plaćenom zaposlenju, osim na pomorce

Članak 13. stavak 2. točka (a) primjenjuje se ovisno o sljedećim izuzecima i okolnostima:

(a) Na osobu zaposlenu na državnom području države članice u poduzeću kojem uobičajeno pripada, a koje je upućuje na državno područje druge države članice kako bi ondje obavljala posao za to poduzeće, i dalje se primjenjuje zakonodavstvo prve države članice, uz uvjet da očekivano trajanje tog posla ne prekoračuje 12 mjeseci i da nije upućena na rad kako bi zamijenila drugu osobu koja je završila svoje razdoblje upućivanja;

(b) ako se trajanje posla koji treba obaviti zbog nepredviđenih okolnosti proteže izvan izvorno očekivanog trajanja i prekoračuje 12 mjeseci, zakonodavstvo prve države članice i dalje se primjenjuje sve do završetka tog posla, uz uvjet da nadležno tijelo države članice na čije je državno područje ta osoba upućena ili neko drugo tijelo koje imenuje to tijelo daju svoj pristanak; takva se suglasnost mora zatražiti prije svršetka početnog dvanaestomjesečnog razdoblja. Međutim, takva se suglasnost ne može dati za razdoblje dulje od 12 mjeseci.

2. Na osobu koja je uobičajeno zaposlena na državnom području dviju ili više država članica primjenjuje se sljedeće zakonodavstvo:

(a) na osobu koja je član putujućeg ili letačkog osoblja u poduzeću koje, za najam ili naknadu ili za vlastiti račun, pruža međunarodne prijevozne usluge za putnike ili robu željeznicom, cestom, zrakom ili unutarnjim plovnim putovima i ima registrirano sjedište ili mjesto poslovanja na državnom području države članice, primjenjuje se zakonodavstvo te druge države, uz sljedeća ograničenja:

i. ako navedeno poduzeće ima podružnicu ili stalno predstavništvo na državnom području države članice različite od one u kojoj ima registrirano sjedište ili mjesto poslovanja, na osobu koju zapošljava takva podružnica ili stalno predstavništvo primjenjuje se zakonodavstvo države članice na čijem se državnom području nalazi ta podružnica ili stalno predstavništvo;

ii. ako je osoba uglavnom zaposlena na državnom području države članice u kojoj boravi, na nju se primjenjuje zakonodavstvo te države, čak i ako poduzeće koje ju zapošljava nema registrirano sjedište ili mjesto poslovanja ili podružnicu ili stalno predstavništvo na tom državnom području.

(b) na osobu, osim onih koje su navedene u točki (a), primjenjuje se:

i. zakonodavstvo države članice na čijem državnom području boravi, ako obavlja svoju djelatnost djelomično na tom području ili pripada pod nekoliko poduzeća ili nekoliko poslodavaca koji imaju registrirana sjedišta ili mjesta poslovanja na državnom području različitih država članica;

ii. zakonodavstvo države članice na čijem se državnom području nalazi registrirano sjedište ili mjesto poslovanja poduzeća ili pojedinca koji ju zapošljava, ako ne boravi na državnom području nijedne od država članica gdje obavlja svoju djelatnost.

3. Osoba koju na državnom području jedne države članice zapošljava poduzeće koje ima registrirano sjedište ili mjesto poslovanja na državnom području druge države članice i koja prelazi zajedničku granicu tih država, podliježe zakonodavstvu države članice na čijem državnom području poduzeće ima registrirano sjedište ili mjesto poslovanja.

Članak 14.a

Posebna pravila koja se primjenjuju na samozaposlene osobe, osim na pomorce

Članak 13. stavak 2. točka (b) primjenjuje se uz sljedeće iznimke i okolnosti:

(a) Na osobu koja je uobičajeno samozaposlena na državnom području države članice i koja radi na državnom području druge države članice i dalje se primjenjuje zakonodavstvo prve države članice, uz uvjet da očekivano trajanje posla ne prekoračuje 12 mjeseci;

(b) Ako se trajanje posla koji treba obaviti proteže izvan izvorno očekivanog trajanja, zbog nepredviđenih okolnosti, i prekoračuje 12 mjeseci, zakonodavstvo prve države članice i dalje se primjenjuje sve do završetka tog posla, uz uvjet da nadležno tijelo države članice na čije je državno područje ta osoba stupila da obavi taj posao ili neko drugo tijelo kojeg imenuje to tijelo vlasti daju svoju suglasnost; takva se suglasnost mora zatražiti prije svršetka početnog dvanaestomjesečnog razdoblja. Međutim, takva se suglasnost ne može dati za razdoblje dulje od 12 mjeseci.

2. Na osobu koja je uobičajeno samozaposlena na državnom području dviju ili više država članica primjenjuje se zakonodavstvo države članice na čijem državnom području boravi ako obavlja bilo koji dio svoje djelatnosti na državnom području te države članice. Ako osoba ne obavlja nikakvu djelatnost na državnom području države članice u kojoj boravi, na nju se primjenjuje zakonodavstvo države članice na čijem državnom području obavlja svoju glavnu djelatnost. Kriteriji koji se koriste za određivanje glavne djelatnosti utvrđeni su u propisu navedenom u članku 98.

3. Na osobu je samozaposlena u poduzeću koje ima registrirano sjedište ili mjesto poslovanja na državnom području jedne države članice i koja prelazi zajedničku granicu dviju država članica primjenjuje se zakonodavstvo države članice na čijem državnom području poduzeće ima registrirano sjedište ili mjesto poslovanja.

4. Ako zakonodavstvo koje bi se trebalo primjenjivati na osobu u skladu sa stavkom 2. ili 3. toj osobi ne omogući uključenje u mirovinski sustav čak ni na dobrovoljnoj osnovi, na tu se osobu primjenjuje zakonodavstvo druge države članice koje bi se primjenjivalo, osim ovih posebnih odredbi, ili ako bi se na ovaj način primjenjivala zakonodavstva dviju ili više država članica, na osobu se primjenjuje zakonodavstvo koje je odlučeno zajedničkim sporazumom između predmetnih država članica ili njihovih nadležnih tijela.

Članak 14.b

Posebna pravila koja se primjenjuju na pomorce

Članak 13. stavak 2. točka (c) primjenjuje se uz sljedeće iznimke i okolnosti:

1. Na osobu koju zapošljava poduzeće kojem uobičajeno pripada, bilo na državnom području države članice ili na brodu koji nosi zastavu države članice, a koju to poduzeće upućuje na brod koji nosi zastavu druge države članice kako bi ondje obavljala posao za to poduzeće, ovisno o uvjetima navedenima u članku 14. stavku 1., i dalje se primjenjuje zakonodavstvo prve države članice.

2. Na osobu koja je uobičajeno samozaposlena, bilo na državnom području države članice ili na brodu koji nosi zastavu države članice i koja obavlja posao za vlastiti račun na brodu koji nosi zastavu druge države članice, ovisno o uvjetima navedenima u članku 14.a stavku 1., i dalje se primjenjuje zakonodavstvo prve države članice.

3. Na osobu koja, kada nije uobičajeno zaposlena na moru, obavlja posao u teritorijalnim vodama ili luci države članice na brodu koji nosi zastavu druge države članice unutar tih teritorijalnih voda ili u toj luci, ali nije član posade broda, primjenjuje se zakonodavstvo prve države članice.

4. Na osobu zaposlenu na brodu koji nosi zastavu države članice i koju za takvo zaposlenje plaća poduzeće ili osoba čije je registrirano sjedište ili mjesto poslovanja na državnom području druge države članice, primjenjuje se zakonodavstvo te druge države ako boravi na državnom području te države; poduzeće ili osoba koji isplaćuju naknadu smatraju se poslodavcem u smislu navedenog zakonodavstva.

Članak 14.c (5)

Posebna pravila koja se primjenjuju na osobe koje su istodobno zaposlene na državnom području jedne države članice i samozaposlene su na državnom području druge države članice

1. Na osobu koja je istodobno zaposlena na državnom području jedne države članice i samozaposlena je na državnom području druge države članice primjenjuje se:

(a) osim ako je drukčije određeno podstavkom (b), zakonodavstvo države članice na državnom području koje je u plaćenom zaposlenju, ili ako obavlja takvu djelatnost na području dviju ili više država članica, zakonodavstvo utvrđeno u skladu s člankom 14. stavcima 2. ili 3.;

(b) u slučajevima spomenutima u Prilogu VII.:

— zakonodavstvo države članice na čijem je državnom području u plaćenom zaposlenju, a to je zakonodavstvo utvrđeno u skladu s odredbama članka 14. stavaka 2. ili 3., ako obavlja takvu djelatnost na području dviju ili više država članica,

— i

— zakonodavstvo države članice na čijem državnom području je samozaposlena, a to je zakonodavstvo utvrđeno u skladu s člankom 14.a stavcima 2. 3. ili 4., ako obavlja takvu djelatnost na državnom području dviju ili više država članica.

Članak 14.d (5)

Razne odredbe

1. Za potrebe primjene zakonodavstva utvrđenog u skladu s ovim odredbama, smatra se da je osoba iz članka 14. stavaka 2. i 3., članka 14.a stavaka 2. 3. i 4., članka 14.c točke (a) i članka 14.e svoju profesionalnu djelatnost ili djelatnosti obavljala na području predmetne države članice.

2. Smatra se da osoba iz članka 14.c točke (b), za potrebe utvrđivanja stopa doprinosa koje se naplaćuju samozaposlenim osobama prema zakonodavstvu države članice na čijem su državnom području samozaposlene, obavlja plaćeno zaposlenje na državnom području te države članice.

3. Odredbe zakonodavstva države članice prema kojima umirovljenik koji obavlja profesionalnu ili trgovinsku djelatnost ne podliježe obveznom osiguranju u vezi s takvom djelatnošću odnose se i na umirovljenika čija je mirovina stečena na temelju zakonodavstva druge države članice, osim ako ta osoba izričito zatraži da podliježe odredbama tako da se obrati ustanovi koju odredi nadležno tijelo prve države članice i koja je imenovana u Prilogu 10. Uredbe i navedena u članku 98.

Članak 14.e

Posebna pravila koja se primjenjuju na osobe osigurane u posebnom sustavu za državne službenike, koje su istovremeno zaposlene osobe i/ili su samozaposlene osobe na državnom području jedne ili više drugih država članica

Na osobu koja je istovremeno zaposlena kao državni službenik, ili na osobu koju se takvom smatra, i koja je osigurana u posebnom sustavu za državne službenike u jednoj državi članici, a koja je zaposlena osoba i/ili samozaposlena osoba na području jedne ili više drugih država članica, primjenjuje se zakonodavstvo države članice u kojoj je ta osoba osigurana u posebnom sustavu za državne službenike.

Članak 14.f

Posebna pravila koja se primjenjuju na državne službenike koji su istovremeno zaposleni u više država članica i u jednoj od tih država osigurani u posebnom sustavu

Na osobu koja je istovremeno zaposlena u dvije ili više država članica kao državni službenik, ili na osobu koju se takvom smatra, i koja je osigurana u najmanje jednoj od tih država članica u posebnom sustavu za državne službenike primjenjuje se zakonodavstvo svake od tih država članica.

Članak 15.

Pravila o dobrovoljnom osiguranju ili izbornom produženom osiguranju

1. Članci od 13. do 14.d ne primjenjuju se na dobrovoljno osiguranje ili na izborno produženo osiguranje, osim ako, s obzirom na jednu od grana iz članka 4., u nekoj državi članici postoji samo sustav dobrovoljnog osiguranja.

2. Ako primjena zakonodavstava dviju ili više država članica ima za posljedicu preklapanje osiguranja:

— prema sustavu obveznog osiguranja i jednom ili više sustava dobrovoljnog ili izbornog produženog osiguranja, određena osoba podliježe isključivo sustavu obveznog osiguranja;

— prema dva ili više sustava dobrovoljnog ili izbornog produženog osiguranja, određena osoba može ući samo u sustav dobrovoljnog ili izbornog produženog osiguranja za koji se odlučila.

3. Međutim, u slučaju invalidnosti, starosti i smrti (mirovine), određena osoba može ući u sustav dobrovoljnog ili izbornog produženog osiguranja države članice čak i kada se na nju obvezno primjenjuje zakonodavstvo druge države članice, ako je takvo preklapanje eksplicitno ili implicitno dopušteno u prvoj državi članici.

Članak 16.

Posebna pravila u vezi s osobama koje zapošljavaju diplomatske misije i konzularni uredi, i pomoćnim osobljem Europskih zajednica

1. Odredbe članka 13. stavka 2. točke (a) primjenjuju se na osobe koje zapošljavaju diplomatske misije i konzularni uredi i na privatnu poslugu diplomatskih agenata takvih misija ili ureda.

2. Međutim, zaposlene osobe obuhvaćene stavkom 1. koje su državljani države članice koja je akreditirajuća država ili država pošiljateljica, mogu izabrati da se na njih primjenjuje zakonodavstvo te države. Takvo pravo izbora može se obnoviti na kraju svake kalendarske godine i nema retroaktivan učinak.

3. Pomoćno osoblje Europskih zajednica može izabrati da se na njih primjenjuje zakonodavstvo države članice na čijem su državnom području zaposleni, zakonodavstvo države članice koje se posljednje na njih primjenjivalo, ili zakonodavstvo države članice čiji su državljani, s obzirom na odredbe koje nisu one koje se odnose na obiteljske doplatke, čije priznavanje uređuju uvjeti zaposlenja koji se primjenjuju na takvo osoblje. Ovo pravo izbora, koje se može ostvariti samo jednom, stupa na snagu od dana započinjanja zaposlenja.

Članak 17. (9)

Iznimke od članaka od 13. do 16.

Dvije ili više država članica, nadležna tijela tih država ili tijela koje su ta tijela odredila, mogu međusobnim ugovorom odrediti iznimke od odredbi članaka od 13. do 16. u interesu određenih kategorija zaposlenih ili samozaposlenih osoba, ili određenih osoba.

Članak 17.a (9)

Posebna pravila u vezi korisnika mirovina prema zakonodavstvu jedne ili više država članica

Korisnik mirovine ostvarene prema zakonodavstvu države članice ili prema zakonodavstvu nekolicine država članica koji boravi na državnom području druge države članice, može na svoj zahtjev biti izuzet iz zakonodavstva druge države uz uvjet da se na njega ne primjenjuje to zakonodavstvo radi obavljanja profesionalne djelatnosti.

GLAVA III.

POSEBNE ODREDBE KOJE SE ODNOSE NA RAZLIČITE KATEGORIJE DAVANJA

POGLAVLJE 1.

BOLEST I MAJČINSTVO

Odjeljak 1.

Zajedničke odredbe

Članak 18.

Zbrajanje razdoblja osiguranja, zaposlenja ili boravišta

1. Nadležna ustanova države članice čije zakonodavstvo uvjetuje stjecanje, zadržavanje ili ponovnu uspostavu prava na davanja navršavanjem razdoblja osiguranja, zapošljavanja ili boravišta, u potrebnoj mjeri uzima u obzir razdoblja osiguranja, zapošljavanja ili boravišta navršenih prema zakonodavstvu druge države članice kao da su to razdoblja provedena prema zakonodavstvu koje se primjenjuje.

2. Odredbe stavka 1. odnose se na sezonske radnike, čak i u odnosu na razdoblja prije prestanka osiguranja koje prekoračuje razdoblje dozvoljeno zakonodavstvom nadležne države, ali uz uvjet da predmetnoj osobi osiguranje nije prestalo na razdoblje duže od četiri mjeseca.

Odjeljak 2.

Zaposlene ili samozaposlene osobe i članovi njihovih obitelji

Članak 19.

Osobe s boravištem u državama članicama koja nije nadležna država – opća pravila

1. Zaposlena osoba ili samozaposlena osoba koja boravi na državnom području države članice koja nije nadležna država, te ispunjava uvjete zakonodavstva nadležne države za pravo na davanja uzimajući, prema potrebi, u obzir odredbe članka 18. u državi u kojoj boravi, ostvaruje:

(a) davanja u naravi pružena u korist nadležne ustanove od ustanove mjesta boravišta u skladu s odredbama zakonodavstva koje provodi ta ustanova kao da je ona osigurana kod nje;

(b) novčana davanja koja pruža nadležna ustanova u skladu sa zakonodavstvom koje primjenjuje. Međutim, prema sporazumu između nadležne ustanove i ustanove mjesta boravišta takva davanja mogu biti pružena od strane ustanove mjesta boravišta u korist nadležne ustanove, a u skladu sa zakonodavstvom nadležne države.

2. Odredbe stavka 1. odgovarajuće se primjenjuju na članove obitelji koji borave na državnom području države članice koja nije nadležna država, ako nemaju prava na takva davanja prema zakonodavstvu one države na čijem državnom području borave.

Ako članovi obitelji borave na državnom području države članice pod čijim zakonodavstvom pravo na davanja u naravi nije uvjetovano osiguranjem ili zaposlenjem, davanja u naravi koja oni ostvare smatraju se kao da su u korist ustanove kod koje je zaposlena ili samozaposlena osoba osigurana, osim ako bračni drug ili osoba koja se brine za djecu ne obavlja profesionalnu ili trgovinsku djelatnost na državnom području navedene države članice.

Članak 20.

Pogranični radnici i članovi njihovih obitelji – Posebna pravila

Pogranični radnik također može ostvariti davanja na državnom području nadležne države. Takva davanja pruža nadležna ustanova u skladu s odredbama zakonodavstva te države kao da dotična osoba ima boravište u toj državi. Članovi njegove obitelji mogu ostvariti davanja uz iste uvjete; međutim primanje takvih davanja će, osim u hitnim slučajevima, biti uvjetovano sporazumom između nadležnih tijela tih država ili, u odsutnosti toga, ovlaštenjem koje je dala nadležna ustanova.

Članak 21.

Privremeno boravište u nadležnoj državi ili promjena boravišta u nadležnu državu

1. Zaposlena osoba ili samozaposlena osoba iz članka 19. stavka 1. koja privremeno boravi na državnom području nadležne države, ostvaruje davanja u skladu s odredbama zakonodavstva te države kao da tamo ima boravište, čak i ako je već ostvarila davanja za isti slučaj bolesti ili za majčinstvo prije svog privremenog boravišta.

2. Stavak 1. odgovarajuće se primjenjuje na članove obitelji iz članka 19. stavka 2.

Međutim, ako članovi obitelji borave na državnom području države članice koja nije ona na čijem državnom području zaposlena ili samozaposlena osoba boravi, davanja u naravi pruža ustanova mjesta privremenog boravišta u korist ustanove mjesta boravišta dotične osobe.

3. Stavci 1. i 2. ne primjenjuju se na pogranične radnike i članove njihovih obitelji.

4. Zaposlena osoba ili samozaposlena osoba i članovi njegove obitelji iz članka 19. koji promjene svoje boravište na državno područje nadležne države ostvaruju davanja u skladu s odredbama zakonodavstva te države čak i ako su već ostvarili davanja za isti slučaj bolesti ili za majčinstvo prije promjene boravišta.

Članak 22.

Privremeno boravište izvan nadležne države – povratak u ili promjena boravišta u drugu državu članicu za vrijeme bolesti ili majčinstva – potreba za odlaskom u drugu državu članicu radi odgovarajućeg liječenja

1. Zaposlena osoba ili samozaposlena osoba koja ispunjava uvjete zakonodavstva nadležne države za ostvarivanje davanja uzimajući, prema potrebi, u obzir odredbe članka 18. i:

(a) čije stanje zahtijeva davanja u naravi koja tijekom boravka državnom na području druge države članice postaju potrebna iz zdravstvenih razloga, uzimajući u obzir prirodu davanja i očekivano trajanje privremenog boravišta;

(b) koja, ostvarivši davanja koja su o trošku nadležne ustanove, ima suglasnost te ustanove da se vrati na državno područje države članice gdje boravi, ili da promijeni svoje boravište na državno područje druge države članice;

ili

(c) koju je nadležna ustanova ovlastila za odlazak na državno područje države članice kako bi tamo dobila odgovarajuće liječenje;

ima pravo na:

i. davanja u naravi u korist nadležne ustanove koje pruža ustanova mjesta privremenog boravišta ili boravišta u skladu s odredbama zakonodavstva koje primjenjuje, kao da je tamo osigurana; trajanje razdoblja za vrijeme kojeg se pružaju davanja ravna se pak prema zakonodavstvu nadležne države;

ii. novčana davanja koja pruža nadležna ustanova u skladu s odredbama zakonodavstva koje primjenjuje. Međutim, prema dogovoru između nadležne ustanove i ustanove mjesta privremenog boravišta ili boravišta, takva davanja može pružati ustanova mjesta boravišta u korist nadležne ustanove, u skladu s odredbama zakonodavstva nadležne države.

1.a Administrativna komisija izrađuje popis davanja u naravi koja zbog praktičnih razloga zahtijevaju prethodni sporazum između dotične osobe i ustanove koja pruža zaštitu kako bi ta davanja bila pružena tijekom privremenog boravišta u drugoj državi članici.

2. Suglasnost potrebna u skladu sa stavkom 1. točkom (b) može biti odbijena samo ako se ustanovi da će kretanje predmetne osobe biti štetno za njezino zdravstveno stanje ili liječenje.

Suglasnost potrebna na temelju stavka 1. točke (c) ne mora biti odbijena ako to liječenje spada u davanja koja pruža zakonodavstvo države članice na čijem državnom području je dotična osoba imala boravište i tamo gdje ne može ostvariti liječenje u vremenskom razdoblju potrebnom za poduzimanje takvog liječenja u državi članici boravišta, uzimajući u obzir njezino trenutačno zdravstveno stanje i vjerojatni tijek bolesti.

3. ►M7 Stavci 1., 1.a i 2. odgovarajuće se primjenjuju na članove obitelji zaposlene osobe ili samozaposlene osobe. ◄

Međutim, za potrebe primjene stavka 1. točaka (a) i (c) podtočke i. na članove obitelji iz članka 19. stavka 2. koji imaju boravište na državnom području države članice različite od one u kojoj zaposlena osoba ili samozaposlena osoba nema boravište:

(a) davanja u naravi, u ime ustanove države članice na čijem državnom području imaju boravište članovi obitelji, pruža ustanova mjesta privremenog boravišta u skladu s odredbama zakonodavstva koje provodi kao da je zaposlena osoba ili samozaposlena osoba tamo osigurana. Razdoblje za vrijeme kojeg su davanja pružena utvrđuje se u skladu sa zakonodavstvom države članice na čijem državnom području članovi obitelji imaju boravište;

(b) suglasnosti zatražene na temelju stavka 1. točke (c) izdaje ustanova države članice na čijem državnom području članovi obitelji imaju boravište.

4. Činjenica da se odredbe stavka 1. primjenjuju na zaposlenu osobu ili samozaposlenu osobu neće utjecati na prava članova obitelji na davanja.

Članak 22.a

Posebna pravila za određene kategorije osoba

Neovisno o članku 2., članak 22. stavak 1. točke (a) i (c) i stavak (1.a) primjenjuju se i na osobe koje su državljani jedne od država članica i koje su osigurane prema zakonodavstvu države članice te na članove njihovih obitelji koje s njima borave.

▼M7 —————

▼M4 —————

Članak 23. (a)

Određivanje novčanih davanja

1. Nadležna ustanova države članice čije zakonodavstvo određuje da se određivanje novčanih davanja temelji na prosječnim primanjima ili prosječnim doprinosima, određuje ta prosječna primanja ili prosječne doprinose isključivo pozivanjem na primanja ili doprinose ostvarene prema navedenom zakonodavstvu.

2. Nadležna ustanova države članice čije zakonodavstvo određuje da se određivanje novčanih davanja temelji na standardnim primanjima, uzima u obzir isključivo standardna primanja ili, prema potrebi, standardna primanja za razdoblja navršena prema navedenom zakonodavstvu.

2.a Odredbe stavaka 1. i 2. primjenjuju se i u slučaju kada zakonodavstvo koje primjenjuje nadležna institucija predviđa posebno referencijsko razdoblje, a to se razdoblje podudara, prema potrebi, s ukupnim ili dijelom razdoblja koja je ostvarila osoba na koju se to odnosi na temelju zakonodavstva jedne ili više država članica.

3. Nadležna ustanova države članice prema čijem zakonodavstvu količina novčanih davanja varira s brojem članova u obitelji, uzima u obzir članove obitelji dotične osobe koji borave na državnom području druge države članice kao da borave na državnom području nadležne države.

Članak 24.

Znatna davanja u naravi

1. Ako je pravo zaposlene osobe ili samozaposlene osobe ili člana njezine obitelji na protezu, osnovni uređaj ili druga značajna davanja u naravi priznato od ustanove države članice prije nego što on postane osiguran kod ustanove druge države članice, navedena zaposlena osoba ili samozaposlena osoba koristi takva davanja o trošku prve ustanove, čak i ako stječe davanja nakon što postane osiguran kod druge ustanove.

2. Administrativna komisija sastavlja listu davanja na koju se primjenjuju odredbe stavka 1.

Odjeljak 3.

Nezaposlene osobe i njihovi članovi obitelji

Članak 25.

1. Nezaposlena osoba koja je prije bila zaposlena ili samozaposlena i na koju se primjenjuju odredbe članka 69. stavka 1. ili članka 71. stavka 1. točke (b) alineje (ii) druge rečenice, te koja ispunjava uvjete utvrđene zakonodavstvom nadležne države za ostvarivanje prava na davanja u naravi i novčana davanja, uzimajući u obzir prema potrebi odredbe članka 18., u razdoblju iz članka 69. stavka 1. točke (c) ostvaruje:

(a) davanja u naravi, potrebna toj osobi iz zdravstvenih razloga tijekom njezina privremenog boravišta na državnom području države članice gdje traži zaposlenje, uzimajući u obzir prirodu davanja i očekivano trajanje privremenog boravišta. Ta davanja u naravi u ime nadležne ustanove pruža ustanova države članice u kojoj osoba traži zaposlenje, u skladu s odredbama zakonodavstva koje provodi ta ustanova, kao da je osoba kod nje osigurana;

(b) novčana davanja koja pruža nadležna ustanova u skladu s odredbama zakonodavstva koje ona provodi. Međutim, sporazumom između nadležne ustanove i ustanove države članice u kojoj nezaposlena osoba traži zaposlenje, davanja u ime nadležne ustanove može pružati ustanova druge države u skladu s odredbama zakonodavstva nadležne države. Davanja za slučaj nezaposlenosti u skladu s člankom 69. stavkom 1. ne isplaćuju se tijekom korištenja novčanih davanja.

1.a Članak 22. stavak 1.a odgovarajuće se primjenjuje.

2. Potpuno nezaposlena osoba koja je prije bila zaposlena i na koju se odnose odredbe članka 71. stavka 1. točke (a) podtočke ii. ili prva rečenica članka 71. stavka 1. točke (b) podtočke ii., koristi davanja u naravi i novčana davanja u skladu s odredbama zakonodavstva države članice na čijem državnom području boravi kao da se na nju primjenjivalo to zakonodavstvo za vrijeme njezina zadnjeg zaposlenja uzimajući, prema potrebi, u obzir odredbe članka 18.; troškove takvih davanja podmiruje ustanova mjesta boravišta.

3. Ako nezaposlena osoba ispunjava uvjete zakonodavstva države članice koja je nadležna snositi troškove davanja za nezaposlenost za pravo na davanja za slučaj bolesti i za majčinstvo, uzimajući, prema potrebi, u obzir odredbe članka 18., članovi njezine obitelji ostvaruju ta davanja bez obzira na državu članicu na čijem državnom području imaju boravište ili privremeno boravište. Takva davanja pruža:

i. s obzirom na davanja u naravi, ustanova mjesta boravišta ili privremenog boravišta u skladu s odredbama zakonodavstva koje primjenjuje, u korist nadležne ustanove države članice koja je nadležna za troškove davanja za nezaposlenost;

ii. s obzirom na novčana davanja, nadležna ustanova države članice koja je nadležna za naknade za nezaposlene, u skladu sa zakonodavstvom koje primjenjuje.

4. Bez obzira na odredbe zakonodavstva države članice koja dozvoljava produžavanje razdoblja za vrijeme kojeg su priznata davanja za slučaj bolesti, razdoblje koje je predviđeno stavkom 1. može u slučaju više sile produžiti nadležna ustanova u okviru granica koje određuje zakonodavstvo koje ta ustanova primjenjuje.

Članak 25. a (12)

Doprinosi koje plaćaju potpuno nezaposlene osobe

Ustanova koja je nadležna za priznavanje prava na davanja u naravi i novčana davanja nezaposlenim osobama iz članka 25. stavka 2. i koja pripada državi članici čije zakonodavstvo propisuje smanjenje doprinosa koje plaćaju nezaposlene osobe kako bi pokrili davanja za slučaj bolesti i za majčinstvo, ovlaštena je za izvršavanje takvih smanjenja u skladu s odredbama svog zakonodavstva.

Odjeljak 4.

Podnositelji zahtjeva za mirovine i članovi njihovih obitelji

Članak 26.

Pravo na davanja u naravi u slučajevima prestanka prava na davanja od ustanove koja je posljednja bila nadležna

1. Zaposlena osoba ili samozaposlena osoba, članovi njezine obitelji ili njegove nadživjele osobe kojima za vrijeme obrade zahtjeva za mirovinu prestane pravo na davanja u naravi prema zakonodavstvu države članice koja je posljednja bila nadležna, unatoč tome ostvaruju davanja pod sljedećim uvjetima: davanja u naravi pružaju se u skladu s odredbama zakonodavstva države članice na čijem državnom području osoba ili osobe o kojima se radi borave, uz uvjet da imaju pravo na takva davanja u skladu sa zakonodavstvom ili bi imali prava na ta davanja u skladu sa zakonodavstvom druge države članice kad bi boravile na državnom području te države, uzimajući prema potrebi u obzir odredbe članka 18.

2. Podnositelj zahtjeva za mirovinu koji ima pravo na davanja u naravi na temelju zakonodavstva države članice koje obvezuje osobu na plaćanje doprinosa za zdravstveno osiguranje za vrijeme obrade zahtjeva za mirovinu, prestaje imati pravo na davanja u naravi na kraju drugog mjeseca za koji nije platio određene doprinose.

3. Davanja u naravi pružena u skladu s odredbama stavka 1. plaća ustanova koja je ubirala doprinose u skladu s odredbama stavka 2.; ako se ne uplaćaju doprinosi prema odredbama stavka 2., ustanova nadležna za troškove davanja u naravi nakon priznavanja mirovine u skladu s odredbama članka 28. nadoknađuje troškove davanja koja pripadaju ustanovi mjesta boravišta.

Odjeljak 5.

Umirovljenici i članovi njihovih obitelji

Članak 27.

Mirovine koje pripadaju prema zakonodavstvu nekoliko država ako postoji pravo na davanja u državi boravišta

Umirovljenik koji ima pravo na mirovinu prema zakonodavstvu dvije ili više država članica, od kojih je jedna ta država članica na čijem državnom području boravi i koji ima pravo na davanja prema zakonodavstvu države članice u kojoj ima boravište, uzimajući u obzir prema potrebi odredbe članka 18. i Prilog VI., prima ta davanja zajedno s članovima svoje obitelji od ustanove mjesta boravišta o trošku te ustanove, kao da je dotična osoba umirovljenik čija se mirovina isplaćuje isključivo u skladu sa zakonodavstvom države članice u kojoj ima boravište.

Članak 28.

Mirovine koje pripadaju prema zakonodavstvu jedne ili više država u slučajevima u kojima ne postoji pravo na davanja u državi boravišta

1. Umirovljenik koji ima pravo na mirovinu u skladu sa zakonodavstvom jedne države članice ili na mirovinu u skladu sa zakonodavstvom dviju ili više država članica i koji nema pravo na davanja u skladu sa zakonodavstvom države članice na čijem državnom području ima boravište, ostvaruje, međutim, takva davanja za sebe i članove svoje obitelji, ako bi uzimajući prema potrebi u obzir odredbe članka 18. i Prilog VI. imao na to pravo prema zakonodavstvu države članice ili bar jedne države članice nadležne za mirovine, da ima boravište na državnom području takve države. Davanja se pružaju pod sljedećim uvjetima:

(a) davanja u naravi pružaju se u korist ustanove iz stavka 2. od strane ustanove mjesta boravišta kao da je dotična osoba umirovljenik prema zakonodavstvu države na čijem državnom području ima boravište i kao da ima pravo na takva davanja;

(b) novčana davanja, kada je to primjereno, pruža nadležna ustanova kao što je utvrđeno pravilima stavka 2., u skladu sa zakonodavstvom koje primjenjuje. Međutim, nakon sporazuma između nadležne ustanove i ustanove mjesta boravišta, takva davanja mogu biti pružena od strane ustanove mjesta boravišta u korist nadležne ustanove u skladu sa zakonodavstvom nadležne države.

2. U slučajevima obuhvaćenim stavkom 1., troškove davanja u naravi snosi ustanova kao što je utvrđeno prema sljedećim pravilima:

(a) ako umirovljenik ima pravo na spomenuta davanja na temelju zakonodavstva jedne države članice, trošak snosi nadležna ustanova te države;

(b) ako umirovljenik ima pravo na spomenuta davanja na temelju zakonodavstava dviju ili više država, troškove će snositi nadležna ustanova države članice koja najduže primjenjuje svoje zakonodavstvo na tog umirovljenika; ako primjena ovog pravila rezultira time da nekoliko ustanova bude nadležno za troškove davanja, troškove će snositi ustanova koja primjenjuje zakonodavstvo kojem je umirovljenik zadnje podlijegao.

Članak 28.a

Mirovine koje pripadaju prema zakonodavstvu jedne ili više država članica različitima od države boravišta kada postoji pravo na davanja u državi boravišta

Ako umirovljenik koji ima pravo na mirovinu na temelju zakonodavstva države članice, ili na mirovinu na temelju zakonodavstava dviju ili više država članica, ima boravište na državnom području države članice na temelju čijeg zakonodavstva pravo na davanja u naravi ne podliježe uvjetima osiguranja ili zaposlenosti, niti se isplaćuje mirovina, trošak davanja u naravi koja se pružaju njemu i članovima njegove obitelji snosit će ustanova jedne od država članica nadležnih za mirovine, utvrđene prema pravilima koja su određena člankom 28. stavkom 2. u mjeri potrebnoj da umirovljenik i članovi njegove obitelji ostvare pravo na takva davanja, na temelju zakonodavstva koje primjenjuje spomenuta ustanova, kao da imaju boravište na državnom području države članice gdje se nalazi ta ustanova.

Članak 29.

Boravište članova obitelji u državi različitoj od one u kojoj umirovljenik ima boravište – Promjena boravišta u državu u kojoj umirovljenik ima boravište

1. Članovi obitelji umirovljenika koji ima pravo na mirovinu na temelju zakonodavstva jedne države članice ili na mirovine na temelju zakonodavstva dvije ili više država članica koji imaju boravište na državnom području države članice koja nije ona u kojoj umirovljenik boravi će, ako on ima pravo na davanja na temelju zakonodavstva jedne države članice, ostvariti davanja kao da boravi na istom državnom području kao i oni. Davanja se pružaju pod sljedećim uvjetima:

▼M2

(a) davanja u naravi pruža ustanova mjesta boravišta članova obitelji u skladu s odredbama zakonodavstva koje ta ustanova primjenjuje, troškove snosi ustanova određena u skladu s odredbama članka 27. ili članka 28. stavka 2.; ako se mjesto boravišta nalazi u nadležnoj državi članici, nadležna ustanova osigurava davanja u naravi i snosi troškove;

(b) novčana davanja, prema potrebi, pruža nadležna ustanova kao što je to određeno odredbama članka 27. ili članka 28. stavka 2. u skladu s odredbama zakonodavstva koje primjenjuje. Međutim, nakon sporazuma između nadležne ustanove i ustanove mjesta boravišta članova obitelji, takva davanja može pružati ustanova mjesta boravišta članova obitelji u korist nadležne ustanove, u skladu s odredbama zakonodavstva nadležne države.

2. Članovi obitelji iz stavka 1. koji premjeste svoje boravište na državno područje države članice u kojoj umirovljenik ima boravište, ostvaruju:

(a) davanja u naravi prema odredbama zakonodavstva te države, čak i ako su već koristili davanja za isti slučaj bolesti ili za majčinstvo prije nego što su promijenili boravište;

(b) novčana davanja koja prema potrebi pruža nadležna ustanova prema odredbama članka 27. ili članka 28. stavka 2., u skladu sa zakonodavstvom koje primjenjuje. Međutim, nakon sporazuma između nadležne ustanove i ustanove mjesta boravišta umirovljenika, takva davanja može pružati ustanova mjesta boravišta u korist nadležne ustanove, u skladu s odredbama zakonodavstva nadležne ustanove.

Članak 30.

Znatna davanja u naravi

Odredbe članka 24. odgovarajuće se primjenjuju na umirovljenike.

Članak 31.

Privremeno boravište umirovljenika i/ili članova njegove obitelji u državi članici koja nije država članica u kojoj borave

1. Umirovljenik s pravom na mirovinu ili mirovine prema zakonodavstvu jedne države članice ili na mirovine prema zakonodavstvu dviju država članica ili više njih, koji ima pravo na davanja prema zakonodavstvu jedne od tih država, s članovima svoje obitelji koji privremeno borave na državnom području države članice koja nije država članica u kojoj borave, ostvaruje:

(a) davanja u naravi koja postanu potrebna iz zdravstvenih razloga tijekom privremenog boravišta na državnom području države članice koja nije država članica u kojoj borave, uzimajući u obzir prirodu davanja i očekivano trajanje privremenog boravišta. Ta davanja u naravi u ime ustanove privremenog boravišta umirovljenika ili članova njegove obitelji pruža ustanova mjesta boravišta, u skladu s odredbama zakonodavstva koje provodi;

(b) novčana davanja koja prema potrebi pruža nadležna ustanova kako je utvrđeno člankom 27. ili člankom 28. stavkom 2., u skladu s odredbama zakonodavstva koje provodi. Međutim, sporazumom između nadležne ustanove i ustanove mjesta privremenog boravišta, ta davanja u ime nadležne ustanove može pružiti ustanova mjesta privremenog boravišta, u skladu s odredbama zakonodavstva nadležne države.

2. Članak 22. stavak 1.a odgovarajuće se primjenjuje.

Članak 32. (15)

…

Članak 33. (7)

Doprinosi koje plaćaju umirovljenici

1. Ustanova države članice koja je nadležna za isplatu mirovine i koja primjenjuje zakonodavstvo koje određuje umanjenje mirovina za doprinose za bolest i majčinstvo, ovlaštena je za takva umanjenja, određena u skladu s odnosnim zakonodavstvom, od mirovina koje isplaćuje takva ustanova, u mjeri u kojoj trošak davanja na temelju članaka 27., 28., 28.a, 29., 31. i 32. snosi ustanova navedene države članice.

2. Ako je u slučaju iz članka 28.a stjecanje prava na davanje za slučaj bolesti ili za majčinstvo uvjetovano uplatom doprinosa ili sličnim uplatama prema zakonodavstvu države članice na čijem državnom području osoba ima boravište, na temelju takvog boravišta ti doprinosi se neće uplaćivati.

Članak 34.

Opće odredbe

1. Radi članaka 28., 28.a, 29. i 31., umirovljenik koji prima dvije ili više priznatih mirovina prema zakonodavstvu pojedine države članice smatra se umirovljenikom koji ima pravo na mirovinu prema zakonodavstvu jedne države članice, u smislu ovih odredaba.

2. Članci od 27. do 33. ne primjenjuju se na umirovljenika ili članove njegove obitelji koji imaju pravo na davanja prema zakonodavstvu države članice na temelju obavljanja profesionalne ili trgovinske djelatnosti. U takvom slučaju, dotična osoba se zbog primjene ovog poglavlja smatra zaposlenom osobom ili samozaposlenom osobom ili članom obitelji zaposlene osobe ili samozaposlene osobe.

Odjeljak 5.a

Osobe koje studiraju ili polaze strukovno osposobljavanje i članovi njihovih obitelji

Članak 34.a

Posebne odredbe za studente i članove njihovih obitelji

Članak 18., članak 19., članak 22. stavak 1. točke (a) i (c) i stavak (1.a), članak 22. stavak 2. drugi podstavak, članak 22. stavak 3., članak 23. i članak 24. te odjeljci 6. i 7. u slučaju potrebe odgovarajuće se primjenjuju na studente i članove njihovih obitelji.

▼M7 —————

Odjeljak 6.

Razne odredbe

Članak 35.

Sustav koji se primjenjuje kada postoje brojni sustavi u državi boravišta ili privremenog boravišta – Prethodna bolest – Najduže razdoblje za vrijeme kojeg se priznaje pravo na davanja

1. Ovisno o uvjetima iz stavka 2., ako zakonodavstvo države privremenog boravišta ili boravišta sadrži nekoliko sustava osiguranja za slučaj bolesti ili za majčinstvo, odredbe koje se primjenjuju u skladu s člankom 19., člankom 21. stavkom 1., člancima 22., 25., 26., člankom 28. stavkom 1., člankom 29. stavkom 1. ili člankom 31. su one koje se odnose na sustav za fizičke radnike u industriji čelika. Međutim, ako navedeno zakonodavstvo uključuje posebne sustave za radnike u rudnicima i sličnim poduzećima, odredbe takvih sustava odnose se na kategoriju radnika i članova njihovih obitelji uz uvjet da je ustanova mjesta privremenog boravišta ili boravišta na koju se primjena odnosi nadležna za provedbu takvog sustava.

▼M8 —————

3. Ako je prema zakonodavstvu države članice stjecanje prava na davanja uvjetovano podrijetlom bolesti, ti uvjeti ►M4 ne primjenjuje se na osobe ◄ , a niti na članove njihovih obitelji na koje se ova Uredba odnosi, bez obzira na državu članicu na čijem državnom području imaju boravište.

4. Ako zakonodavstvo države članice utvrđuje najduže razdoblje za priznavanja prava na davanja, ustanova koja primjenjuje to zakonodavstvo može, prema potrebi, uzeti u obzir razdoblje za vrijeme kojeg su davanja već pružana od strane ustanove druge države članice za isti slučaj bolesti ili za majčinstvo.

Odjeljak 7.

Nadoknada troškova između ustanova

Članak 36. (15)

1. Davanja u naravi koja u skladu s odredbama ovog poglavlja pruža ustanova države članice u ime ustanove druge države članice u potpunosti se nadoknađuju.

2. Povrat iz stavka 1. određuje se i izrađuje u skladu s postupkom koji je predviđen provedbenom uredbom iz članka 98., ili na temelju podnesenog dokaza o stvarnim izdacima ili na temelju jednokratnih isplata.

U slučaju jednokratnih isplata, one trebaju biti takve da osiguravaju da je povrat što bliži stvarnim izdacima.

3. Dvije ili više država članica, ili nadležna tijela tih država, mogu osigurati druge načine nadoknade troškova ili se mogu odreći svih nadoknada troškova između ustanova u njihovoj nadležnosti.

POGLAVLJE 2. (11)

INVALIDNOST

Odjeljak 1.

Zaposlene osobe ili samozaposlene osobe na koje se primjenjuje samo ono zakonodavstvo prema kojemu je iznos invalidskih davanja neovisan o trajanju razdoblja osiguranja

Članak 37. (11)

Opće odredbe

1. Zaposlena osoba ili samozaposlena osoba na koju se uzastopno ili naizmjenično primjenjivalo zakonodavstvo dviju ili više država članica i koja je navršila razdoblje osiguranja isključivo u skladu sa zakonodavstvom prema kojemu iznos invalidskih davanja ne ovisi o trajanju razdoblja osiguranja, koristi davanja u skladu s člankom 39. Ovaj članak ne utječe na povećanja mirovine ili dodataka u odnosu na djecu, koji se ostvaruju u skladu s poglavljem 8.

2. U Prilogu VI. dijelu A navode se zakonodavstva poput onih spomenutih u stavku 1., koji su na snazi na državnom području svake države članice.

Članak 38. (11)

Uzimanje u obzir razdoblja osiguranja ili boravišta navršenih na temelju zakonodavstva koje se primjenjivalo na zaposlenu osobu ili samozaposlenu osobu radi ostvarivanja, zadržavanja ili ponovne uspostave prava na davanja

1. Ako zakonodavstvo države članice uvjetuje stjecanje, zadržavanje ili ponovnu uspostavu prava na davanja prema sustavu koji nije poseban sustav u smislu stavka 2. ili 3., navršavanjem razdoblja osiguranja ili boravišta, nadležna ustanova te države članice uzima, prema potrebi, u obzir razdoblja osiguranja ili boravišta navršena u skladu sa zakonodavstvom bilo koje druge države članice, bilo da su navršena u općem ili posebnom sustavu ili pak u svojstvu zaposlene osobe ili samozaposlene osobe. U tu svrhu uzimaju se u obzir ta razdoblja kao da su navršena prema njezinu zakonodavstvu.

2. Ako zakonodavstvo države članice uvjetuje stjecanje prava na određena davanja navršavanjem razdoblja osiguranja u zanimanju koje podliježe posebnom sustavu za zaposlene osobe ili prema potrebi u određenom zaposlenju, razdoblja navršena prema zakonodavstvu druge države članice uzimaju se u obzir za priznavanje prava na ta davanja samo ako su navršena u odgovarajućem sustavu ili, u nedostatku toga, u istom zanimanju ili, prema potrebi, u istom zaposlenju.

Ako uzevši u obzir navršena razdoblja dotična osoba ne ispunjava uvjete za ostvarivanje ovih davanja, ova razdoblja uzimaju se u obzir za stjecanje prava na davanja prema općem sustavu ili, u nedostatku toga, prema sustavu koji se primjenjuje na fizičke radnike ili administrativne radnike, ovisno o slučaju, pod uvjetima da je dotična osoba bila učlanjena u jedan od tih sustava.

3. Ako zakonodavstvo države članice uvjetuje priznavanje prava na davanja navršavanjem razdoblja osiguranja samo u zanimanju prema posebnom sustavu za samozaposlene osobe, razdoblja navršena prema zakonodavstvu drugih država članica uzimaju se u obzir za stjecanje prava na davanja samo ako su navršena prema odgovarajućem sustavu ili, u nedostatku toga, u istom zanimanju. Posebni sustavi za samozaposlene osobe iz ovog stavka navedeni su u Prilogu IV. dijelu B za svaku takvu državu članicu.

Ako, uzevši u obzir navršena razdoblja, dotična osoba ne ispunjava uvjete za ostvarivanje ovih davanja, ova razdoblja uzimaju se u obzir za stjecanje prava na davanja prema općem sustavu ili, u nedostatku toga, prema sustavu koji se primjenjuje na fizičke radnike ili administrativne radnike, ovisno o slučaju, uz uvjet da je dotična osoba učlanjena u jedan od ovih sustava.

Članak 39. (11) (14)

Priznavanje davanja

1. Ustanova države članice čije se zakonodavstvo primjenjivalo u vrijeme kada je nastala nesposobnost za rad popraćena invalidnošću utvrđuje u skladu s tim zakonodavstvom ispunjava li dotična osoba uvjete za pravo na davanja, uzimajući prema potrebi u obzir članak 38.

2. Osoba koja ispunjava uvjete iz stavka 1. ostvaruje davanja samo kod navedene ustanove, u skladu s odredbama zakonodavstva koje primjenjuje.

3. Osoba koja nema pravo na davanja u skladu sa stavkom 1. prima davanja na koja još uvijek ima pravo prema zakonodavstvu druge države članice uzimajući prema potrebi u obzir članak 38.

4. Ako zakonodavstvo iz stavka 2. ili 3. propisuje da je iznos davanja određen uzimajući u obzir članove obitelji koji nisu djeca, nadležna će ustanova također uzeti u obzir one članove obitelji dotične osobe koji borave na državnom području druge države članice, kao da borave na državnom području nadležne države.

5. Ako zakonodavstvo iz stavka 2. ili 3. propiše smanjenje, obustavljanje ili ukidanje davanja u slučaju preklapanja s drugim primanjima ili davanjima druge vrste u smislu članka 46.a stavka 2., članak 46.a stavak 3. i članak 46.c stavak 5. primjenjuju se mutatis mutandis.

6. Potpuno nezaposleni zaposlenik na kojeg se odnosi članak 71. stavak 1. točka (a) podtočka ii. ili prva rečenica članka 71. stavka 1. točke (b) podtočke ii., ostvaruje invalidska davanja koja pruža nadležna ustanova države članice na čijem državnom području ima boravište, u skladu sa zakonodavstvom koje primjenjuje kao da se na njega primijenjivalo to zakonodavstvo za vrijeme svog zadnjeg zaposlenja uzimajući, prema potrebi, u obzir članak 38. i/ili članak 25. stavak 2. Ustanova države boravišta nadležna je za isplatu tih davanja.

Ako ustanova primjenjuje zakonodavstvo koje određuje smanjenje davanja na ime doprinosa koje uplaćuje nezaposlena osoba kako bi pokrila invalidska davanja, ovlaštena je vršiti takva smanjenja u skladu s odredbama svog zakonodavstva.

Ako zakonodavstvo koje ta ustanova primjenjuje propisuje da se određivanje svote davanja temelji na plaćama, ustanova uzima u obzir plaće ostvarene u državi u kojoj je osoba bila zadnje zaposlena i u državi u kojoj ima boravište u skladu sa zakonodavstvom koje primjenjuje. Ako plaća nije ostvarena u državi boravišta, nadležna ustanova, ako je potrebno i u skladu s pravilima navedenim u njezinu zakonodavstvu, uzima u obzir plaće ostvarene u državi u kojoj je osoba zadnje bila zaposlena.

Odjeljak 2.

Zaposlena osoba ili samozaposlena osoba na koju se primjenjuje ili samo zakonodavstvo prema kojem iznos invalidskih davanja ovisi o trajanju razdoblja osiguranja ili boravišta, ili zakonodavstvo ovog tipa i tipa navedenog u odjeljku 1.

Članak 40. (11)

Opće odredbe

1. Zaposlena osoba ili samozaposlena osoba na koju se uzastopno ili izmjenično primjenjuju zakonodavstva dviju ili više država članica, ili od kojih barem jedna nije one vrste navedene u članku 37. stavku 1., koristi davanja u skladu s odredbama poglavlja 3., koja se primjenjuju mutatis mutandis, uzimajući u obzir odredbe stavka 4.

2. Međutim, zaposlena osoba ili samozaposlena osoba čija nesposobnost za rad dovodi do invalidnosti dok se na nju primjenjuje zakonodavstvo navedeno u Prilogu IV. dijelu A, prima davanja u skladu s odredbama članka 37. stavka 1. uz sljedeće uvjete:

— da ta osoba ispunjava uvjete tog zakonodavstva ili drugih zakonodavstava istog tipa, uzimajući prema potrebi u obzir, ako je to slučaj, članak 38., ali bez razdoblja osiguranja navršenih prema zakonodavstvu koje nije navedeno u Prilogu IV., dio A, i

— da ta osoba ne ispunjava uvjete potrebne za stjecanje prava na invalidska davanja prema zakonodavstvu koje nije navedeno u Prilogu IV. dijelu A, i

— da ta osoba ne podnosi zahtjev za davanja za slučaj starosti, uzimajući u obzir drugu rečenicu članka 44. stavka 2.

(a) U svrhu utvrđivanja prava na davanja prema zakonodavstvu države članice navedenih u Prilogu IV. dijelu A, koja priznavanje prava na davanja uvjetuje time da je dotična osoba koristila novčana davanja za slučaj bolesti ili je bila nesposobna za rad tijekom određenog razdoblja, ako kod zaposlene osobe ili samozaposlene osobe na koju se primjenjuje to zakonodavstvo nastupi nesposobnost za rad koja dovodi do invalidnosti dok se na nju primjenjuje zakonodavstvo druge države članice, ne dovodeći u pitanje članak 37. stavak 1., uzima se u obzir sljedeće:

i. svako razdoblje za vrijeme kojeg je ta osoba radi te nesposobnosti za rad, prema zakonodavstvu druge države članice, primala novčana davanja za slučaj bolesti ili umjesto toga nastavila primati plaću;

ii. svako razdoblje za vrijeme kojeg je, s obzirom na invalidnost koja je uslijedila nakon te nesposobnosti na rad, koristila davanja u smislu ovog poglavlja 2. i poglavlja 3. koje slijedi, koja su joj priznata zbog invalidnosti prema zakonodavstvu druge države članice

kao da je to razdoblje za vrijeme kojeg su isplaćena davanja za slučaj bolesti prema zakonodavstvu prve države članice ili za vrijeme kojeg je ta osoba bila nesposobna za rad u smislu tog zakonodavstva.

(b) Pravo na invalidska davanja prema zakonodavstvu prve države članice stječe se ili po isteku prethodnog razdoblja nesposobnosti za rad prema uvjetima iz tog zakonodavstva, ali ne i prije:

i. datuma stjecanja prava na invalidska davanja iz točke (a) podtočke ii. prema zakonodavstvu druge države članice,

ili

ii. dana nakon zadnjeg dana na koji dotična osoba ima pravo na davanja za slučaj bolesti prema zakonodavstvu druge države članice.

4. Odluka donesena od strane ustanove države članice u pogledu stupnja invalidnosti podnositelja zahtjeva obvezuje ustanovu svake predmetne države članice, uz uvjet da je usklađenost zakonodavstva ovih država u pogledu uvjeta koji se odnose na stupanj invalidnosti priznata u Prilogu V.

Odjeljak 3.

Pogoršanje invalidnosti

Članak 41. (11)

1. U slučaju pogoršanja invalidnosti za koju zaposlena osoba ili samozaposlena osoba koristi davanja prema zakonodavstvu jedne države članice, primjenjuju se sljedeće odredbe:

(a) ako se na dotičnu osobu nije primjenjivalo zakonodavstvo druge države članice od kada koristi davanja, nadležna ustanova prve države priznaje davanja, uzimajući u obzir pogoršanje, u skladu s odredbama zakonodavstva koje primjenjuje;

(b) ako se na dotičnu osobu primjenjuje zakonodavstvo jedne ili više država članica od kada prima davanja, davanja joj se priznaju, uzimajući u obzir pogoršanje, u skladu s člankom 37. stavkom 1. ili člankom 40. stavcima 1. ili 2., prema potrebi;

(c) ako je ukupan zbroj davanja koja se isplaćuju prema točki (b) niži od iznosa davanja koje je dotična osoba koristila o trošku ustanove koja je prethodno bila nadležna, takva ustanova plaća joj dodatak koji je jednak razlici između ta dva iznosa;

(d) ako je u slučaju iz točke (b) ustanova nadležna za početnu nesposobnost nizozemska ustanova i ako:

i. je bolest koja je uzrokovala pogoršanje ista kao ona koja je povećala davanja prema nizozemskom zakonodavstvu,

ii. je to profesionalna bolest u smislu zakonodavstva države članice kojoj je dotična osoba zadnje podlijegala i daje joj prava na dodatak iz članka 60. stavka 1. točke (b), i

iii. zakonodavstvo ili zakonodavstva kojima dotična osoba podliježe otkada koristi davanja navedena su u Prilogu IV. dijelu A,

nizozemska ustanova će nastaviti pružati početna davanja nakon što nastupi pogoršanje, a priznata davanja prema zakonodavstvu zadnje države članice kojem je dotična osoba podlijegala smanjuju se na iznos nizozemskih davanja;

(e) ako u slučaju navedenom u podstavku (b) osoba nema pravo na davanja o trošku ustanove druge države članice, nadležna ustanova prve države priznaje davanja u skladu s odredbama zakonodavstva države, uzimajući u obzir pogoršanje i, ako je to primjereno, članak 38.

2. U slučaju pogoršanja invalidnosti za koje zaposlena osoba ili samozaposlena osoba koristi davanja prema zakonodavstvu dvije ili više država članica, davanja su joj priznata, uzimajući u obzir pogoršanje, u skladu s člankom 40. stavkom 1.

Odjeljak 4.

Nastavak pružanja davanja nakon obustave ili ukidanja –Preračun invalidskih davanja u davanja za slučaj starosti – Preračun davanja priznat prema članku 39.

Članak 42. (11)

Određivanje ustanove nadležne za pružanje davanja u slučaju nastavka pružanja davanja za invalidnost

1. Ako se pružanje davanja nastavlja nakon obustave, to će, ne dovodeći u pitanje članak 43., biti u nadležnosti ustanove ili ustanova koje su bile nadležne za pružanje davanja u vrijeme njihove obustave.

2. Ako nakon ukidanja davanja stanje dotične osobe opravdava nastavak pružanja davanja, ona se pružaju u skladu s člankom 37. stavkom 1. ili člankom 40. stavcima 1. ili 2., ovisno o potrebi.

Članak 43. (11)

Preračun invalidskih davanja u davanja za slučaj starosti - Ponovno određivanje svote davanja priznate u skladu s člankom 39.

1. Invalidska davanja pretvaraju se u davanja za slučaj starosti, ako je to slučaj, prema uvjetu određenom zakonodavstvom ili zakonodavstvima prema kojima su priznata, te u skladu s poglavljem 3.

2. Ako osoba koja koristi invalidska davanja može u skladu s člankom 49. podnijeti zahtjev za davanja za slučaj starosti prema zakonodavstvu jedne ili više država članica, svaka ustanova koja je nadležna za pružanje invalidskih davanja prema zakonodavstvu države članice nastavlja pružati takvoj osobi invalidska davanja na koja ima pravo prema zakonodavstvu koje primjenjuje, dok odredbe stavka 1. ne postanu primjenljive što se tiče te ustanove ili sve dok dotična osoba ispunjava uvjete za takva davanja.

3. Ako su invalidska davanja priznata u skladu s člankom 39. prema zakonodavstvu države članice pretvorena u davanja za slučaj starosti i ako dotična osoba još ne ispunjava uvjete prema jednom ili više nacionalnih zakonodavstava za ostvarivanje tih davanja, dotična osoba ostvaruje od te ili tih država članica, od dana preračuna, invalidska davanja priznata u skladu s poglavljem 3. kao da je to poglavlje bilo primjenjivano u vrijeme kada je nastupila nesposobnost za rad koja je dovela do invalidnosti, sve dok dotična osoba ne ispuni potrebne uvjete za davanja za slučaj starosti određena predmetnim nacionalnim zakonodavstvima ili, ako takav preračun nije predviđen, sve dok ta osoba ima pravo na invalidska davanja prema predmetnom zakonodavstvu ili zakonodavstvima.

4. Invalidska davanja predviđena prema članku 39. ponovno se određuju u skladu s poglavljem 3. čim korisnik ispuni potrebne uvjete za invalidska davanja određena zakonodavstvom koje nije navedeno u Prilogu IV. dijelu A, ili čim ostvari davanja za slučaj starosti prema zakonodavstvu druge države članice.

Odjeljak 5.

Osobe obuhvaćene posebnim sustavom za državne službenike

Članak 43.a

1. Odredbe članka 37., članka 38. stavka 1., članka 39. i odjeljaka 2., 3. i 4. odgovarajuće se primjenjuju na osobe obuhvaćene posebnim sustavom za državne službenike.

2. Ipak, ako je prema zakonodavstvu države članice za stjecanje, ukidanje, zadržavanje ili ponovnu uspostavu prava na davanja prema posebnom sustavu za državne službenike potrebno ispuniti uvjet da sva razdoblja osiguranja budu navršena u okviru jednog ili više posebnih sustava za državne službenike u toj državi članici, ili ih zakonodavstvo te države članice izjednačava s takvim razdobljima, u obzir se uzimaju jedino razdoblja koja priznaje zakonodavstvo te države članice.

Ako uzevši u obzir tako navršena razdoblja predmetna osoba ne ispunjava uvjete za ostvarivanje tih davanja, ta se razdoblja uzimaju u obzir za stjecanje davanja prema općem sustavu ili, ako to nije moguće, prema sustavu koji se primjenjuje na fizičke radnike ili službenike, ovisno o slučaju.

3. Kada se prema zakonodavstvu države članice davanja određuju na temelju posljednje plaće ili plaća koje su ostvarene tijekom referentnoga razdoblja, nadležna ustanova te države za potrebe određivanja davanja uzima u obzir samo one odgovarajuće usklađene plaće koje su ostvarene tijekom razdoblja u kojem se, ili u kojima se, na predmetnu osobu primjenjivalo to zakonodavstvo.

POGLAVLJE 3. (11)

STAROST I SMRT (MIROVINE)

Članak 44. (11)

Opće odredbe za priznavanje davanja ako se na zaposlenu ili samozaposlenu osobu primjenjuje zakonodavstvo dviju ili više država članica

1. Prava na davanja zaposlene ili samozaposlene osobe na koju se primjenjivalo zakonodavstvo dviju ili više država članica, ili nadživjelih osoba, utvrđuju se u skladu s odredbama ovog poglavlja.

2. Osim ako drukčije nije predviđeno člankom 49., obrada zahtjeva za ostvarivanje prava na mirovinu podnesenog od strane dotične osobe uzima u obzir sva zakonodavstva koja su se primjenjivala na zaposlenu osobu ili samozaposlenu osobu. Iznimka od ovog pravila primijenit će se ako dotična osoba zatraži odgodu stjecanja davanja za slučaj starosti na koja bi imala pravo prema zakonodavstvu jedne ili više država članica.

3. Ovo se poglavlje ne odnosi na povećanja ili dodatke na mirovine za djecu ili mirovine za djecu bez roditelja koji se priznaju u skladu s odredbama poglavlja 8.

Članak 45. (11) (14)

Uzimanje u obzir razdoblja osiguranja ili boravišta navršenih prema zakonodavstvu koje se primjenjivalo na zaposlenu osobu ili samozaposlenu osobu, za stjecanje, zadržavanje ili ponovnu uspostavu prava na davanja

1. Ako zakonodavstvo države članice uvjetuje stjecanje, zadržavanje ili ponovnu uspostavu prava na davanje, prema sustavu koji nije poseban sustav u smislu stavka 2. ili 3., navršavanjem razdoblja osiguranja ili boravišta, nadležna ustanova te države članice prema potrebi uzima u obzir razdoblja osiguranja ili boravišta navršena prema zakonodavstvu druge države članice, bilo prema općem sustavu ili posebnom sustavu ili pak u svojstvu zaposlene osobe ili samozaposlene osobe. U tu svrhu uzimaju se u obzir ta razdoblja kao da su navršena prema njezinu zakonodavstvu.

2. Ako zakonodavstvo države članice uvjetuje stjecanje određenih davanja navršavanjem razdoblja osiguranja samo u zanimanju koje podliježe posebnom sustavu za zaposlene osobe ili, ako je to slučaj, u specifičnom zaposlenju, razdoblja navršena prema zakonodavstvu druge države članice uzimaju se u obzir za priznavanje ovih davanja samo ako su navršena u odgovarajućem sustavu ili, u nedostatku toga, u istom zanimanju ili prema potrebi u istom zaposlenju. Ako prema navršenim razdobljima koja su uzeta u obzir dotična osoba ne ispunjava uvjete za pravo na ta davanja, ta se razdoblja uzimaju u obzir za priznavanje davanja prema općem sustavu ili, u nedostatku toga, prema sustavu koji se primjenjuje na fizičke radnike ili činovnike, ovisno o slučaju, pod uvjetima da je ta osoba učlanjena u jedan od tih sustava.

3. Ako zakonodavstvo države članice uvjetuje stjecanje određenih davanja navršavanjem razdoblja osiguranja samo u zanimanju koje podliježe posebnom sustavu za samozaposlene osobe, razdoblja navršena prema zakonodavstvu druge države članice uzimaju se u obzir za priznavanje ovih davanja samo ako su navršena prema odgovarajućem sustavu ili, u nedostatku toga, u istom zanimanju. Posebni sustavi za samozaposlene osobe iz ovog stavka navedeni su u Prilogu IV. dijelu B za svaku državu članicu. Ako uzevši u obzir razdoblja navedena u ovom stavku dotična osoba ne ispunjava uvjete za stjecanje prava na ta davanja, ta se razdoblja uzimaju u obzir za priznavanje davanja prema općem sustavu ili, u nedostatku toga, prema sustavu koji se primjenjuje na fizičke radnike ili činovnike, ovisno o slučaju, pod uvjetima da je ta osoba učlanjena u jedan od tih sustava.

4. Razdoblja osiguranja navršena prema posebnom sustavu države članice uzimaju se u obzir prema općem sustavu ili, u nedostatku toga, prema sustavu koji se primjenjuje na fizičke radnike ili činovnike druge države članice, ovisno o slučaju, za stjecanje, zadržavanje ili ponovnu uspostavu prava na davanje, uz uvjet da je dotična osoba učlanjena u jedan od tih sustava, čak i ako su ta razdoblja već uzeta u obzir u drugoj državi članici prema sustavu iz stavka 2. ili prve rečenice stavka 3.

5. Ako zakonodavstvo države članice uvjetuje stjecanje, zadržavanje ili ponovnu uspostavu prava na davanje time da je dotična osoba bila osigurana u vrijeme nastanka osiguranog slučaja, ovaj uvjet smatra se ispunjenim u slučaju osiguranja prema zakonodavstvu druge države članice, a u skladu s postupcima predviđenima u Prilogu VI. za svaku predmetnu državu članicu.

6. Razdoblje punog zaposlenja na koje se odnosi članak 81. stavak 1. točka (a) podtočka ii. ili točka (b) podtočka ii., prva rečenica, uzima u obzir nadležna ustanova države članice na čijem državnom području dotični radnik ima boravište u skladu sa zakonodavstvom koje primjenjuje ta ustanova, kao da se to zakonodavstvo primjenjivalo na njega za vrijeme njegova zadnjeg zaposlenja.

Ako ta ustanova primjenjuje zakonodavstvo koje propisuje plaćanje doprinosa od strane nezaposlene osobe za slučaj starosne mirovine i smrti, ima ovlasti provoditi takvu naplatu u skladu s odredbama svog zakonodavstva.

Ako se razdoblje potpune nezaposlenosti u državi boravišta dotične osobe može uzeti u obzir samo ako su razdoblja doprinosa bila navršena u toj državi, taj uvjet se smatra ispunjenim ako su razdoblja doprinosa bila navršena u drugoj državi članici.

Članak 46. (11)

Priznavanje davanja

1. Ako su uvjeti koje zahtjeva zakonodavstvo države članice za stjecanje prava na davanja ispunjeni bez primjene članka 45. ili članka 40. stavka 3., primjenjuju se sljedeća pravila:

(a) nadležna ustanova određuje svotu davanja koja će biti priznata:

i. s jedne strane, samo prema odredbama zakonodavstva koje primjenjuje;

ii. s druge strane, u skladu sa stavkom 2.;

(b) međutim, nadležna ustanova se može odreći načina izračuna koji treba biti proveden u skladu s točkom (a) podtočkom ii. ako je rezultat tog izračuna, osim razlika koje proizlaze iz korištenja zaokruženih iznosa, jednak ili niži od rezultata izračuna provedenog u skladu s točkom (a) podtočkom i., ako ta ustanova ne primjenjuje zakonodavstvo koje sadrži pravila protiv preklapanja davanja na koje se odnose članci 46.b i 46.c ili ako gore spomenuta ustanova primjenjuje zakonodavstvo koje sadrži pravila protiv preklapanja na koje se odnosi članak 46.c, uz uvjet da spomenuto zakonodavstvo određuje da se davanja druge vrste uzimaju u obzir samo na temelju odnosa između razdoblja osiguranja ili boravišta navršenih samo prema tom zakonodavstvu i razdoblja osiguranja ili boravišta koje to zakonodavstvo traži za ispunjenje uvjeta za pravo na puna davanja.

Prilog IV. dio C navodi za svaku predmetnu državu članicu slučajeve u kojima bi dva određivanja iznosa davanja dovela do ovakve vrste ishoda.

2. Ako su potrebni uvjeti zakonodavstva države članice za stjecanje prava na davanja ispunjeni tek nakon primjene članka 45. i/ili članka 40. stavka 3., primjenjuju se sljedeća pravila:

(a) nadležna ustanova određuje teoretski iznos davanja na koji bi dotična osoba mogla ostvariti pravo uz uvjet da su sva razdoblja osiguranja i/ili boravišta navršena u skladu sa zakonodavstvom države članice koje se primjenjivalo na zaposlenu osobu ili samozaposlenu osobu navršena u toj državi u skladu sa zakonodavstvom koje ona primjenjuje na datum priznavanja davanja. Ako je prema ovom zakonodavstvu iznos davanja neovisan o trajanju navršenih razdoblja, iznos se smatra teoretskim iznosom navedenim u ovom stavku;

(b) nadležna ustanova nakon toga utvrđuje stvaran iznos davanja na temelju teoretskog iznosa navedenog u prethodnom stavku u skladu s omjerom između trajanja razdoblja osiguranja ili boravišta navršenih prije nastupa osiguranog slučaja prema zakonodavstvu koje primjenjuje i između ukupnog trajanja razdoblja osiguranja ili boravišta navršenih prije nastupa osiguranog slučaja u skladu sa zakonodavstvom svih predmetnih država članica.

3. Dotična osoba ima pravo na najveći iznos određen u skladu sa stavcima 1. i 2. od strane nadležne ustanove svake države članice, bez obzira na primjenu odredaba u vezi sa smanjenjem, obustavom ili ukidanjem davanja koje su određene zakonodavstvom prema kojem je ovo davanje priznato.

Ako je to slučaj, usporedba koja će se izvršiti odnosi se na iznose utvrđene nakon primjene navedenih odredbi.

4. Ako u slučaju invalidske, starosne ili obiteljske mirovine ukupna priznata davanja od nadležne ustanove dvije ili više država članica u skladu s odredbama multilateralne konvencije o socijalnom osiguranju iz članka 6. točke (b) ne prelaze ukupni iznos koji bi bio priznat od takve države članice prema stavcima 1. i 3., dotična osoba će uživati pogodnosti odredaba ovog poglavlja.

Članak 46.a (11)

Opće odredbe koje se odnose na smanjenje, obustavu ili ukidanje davanja u odnosu na invalidnost, starost ili za nadživjele osobe prema zakonodavstvu država članica

1. Za potrebe ovog poglavlja, preklapanje istovrsnih davanja ima sljedeće značenje: sva preklapanja davanja u odnosu na invalidnost, starost ili nadživjele osobe određena ili pružena na temelju razdoblja osiguranja i/ili boravišta navršena od strane jedne te iste osobe.

2. Za potrebe ovog poglavlja, preklapanje davanja različitih vrsta znači sva preklapanja davanja koja se ne mogu smatrati istima u smislu stavka 1.

3. Sljedeća pravila primjenjuju se za primjenu odredbi o smanjenju, obustavi ili ukidanju određenih zakonodavstvom države članice u slučaju preklapanja davanja u odnosu na invalidnost, starost ili nadživjele osobe s istovrsnim ili raznovrsnim davanjima ili s drugim primanjima:

(a) uzimaju se u obzir davanja stečena u skladu sa zakonodavstvom druge države članice ili drugih primanja stečenih u drugoj državi članici samo ako zakonodavstvo prve države članice predviđa uzimanje u obzir davanja ili primanja stečena u inozemstvu;

(b) uzima se u obzir iznos davanja koja se priznaju od strane druge države članice prije smanjenja na ime poreza, doprinosa za socijalno osiguranje i drugih individualnih nameta ili smanjenja;

(c) ne uzima se u obzir iznos davanja stečenih prema zakonodavstvu druge države članice koja su priznata na temelju dobrovoljnog osiguranja ili izbornog produženog osiguranja;

(d) ako se odredbe o smanjenju, obustavi ili ukidanju mogu primijeniti prema zakonodavstvu samo jedne države članice uzimajući u obzir činjenicu da dotična osoba koristi davanja slične ili iste vrste koja se isplaćuju prema zakonodavstvu drugih država članica ili koristi drugi prihod stečen na državnom području drugih država članica, davanje koje pripada prema zakonodavstvu prve države članice može se smanjiti samo u okviru iznosa isplaćenih davanja prema zakonodavstvu, ili primanja stečenih na državnom području drugih država članica.

Članak 46.b (11)

Posebne odredbe koje se primjenjuju u slučaju preklapanja istih davanja u skladu sa zakonodavstvom dviju ili više država članica

1. Odredbe o smanjenju, obustavi ili ukidanju predviđene zakonodavstvom države članice ne primjenjuju se na davanje čija je svota određena u skladu s člankom 46. stavkom 2.

2. Odredbe o smanjenju, obustavi ili ukidanju predviđene zakonodavstvom države članice primjenjuju se na davanja čiji je iznos određen u skladu s člankom 46. stavkom 1. točkom (a) podtočkom i. samo ako se radi o:

(a) davanju na koje se odnosi Prilog IV., dio D, čiji iznos ne ovisi o dužini navršenog razdoblja osiguranja ili boravišta;

ili

(b) davanju čiji se iznos utvrđuje na temelju priznatog razdoblja za koje se smatra da je navršeno između datuma kada je nastao osigurani slučaj ili nekog kasnijeg datuma. U potonjem slučaju predmetne odredbe primjenjuju se u slučaju preklapanja takvog davanja:

i. s istim davanjem, osim ako je postignut dogovor između dviju ili više država članica uz uvjet da se jedno i isto fiktivno razdoblje možda neće uzeti u obzir dva ili više puta;

ii. ili s vrstom davanja navedenih u točki (a).

Davanja iz točaka (a) i (b) kao i sporazumi navedeni su u Prilogu IV. dijelu D.

Članak 46.c (11)

Posebne odredbe koje se primjenjuju u slučaju preklapanja jednog ili više davanja iz članka 46.a stavka 1. s jednim ili više davanja druge vrste ili s drugim primanjima, kada je riječ o dvije ili više država članica

1. Ako primitak druge vrste davanja ili drugih primanja ima za posljedicu smanjenje, obustavu ili ukidanje dvaju ili više davanja iz članka 46. stavka 1. točke (a) podtočke i., iznos koji ne bi bio isplaćen u strogoj primjeni odredaba koje se odnose na smanjenje, obustavu ili ukidanje, određen prema zakonodavstvu predmetna država članica dijeli se na broj davanja koja podliježu smanjenju, obustavi ili ukidanju.

2. Ako se predmetno davanje određuje u skladu s člankom 46. stavkom 2., drukčije davanje druge vrste ili davanja od drugih država članica ili druga primanja i svi drugi elementi utvrđeni zakonodavstvom države članice za primjenu odredbi za slučaj smanjenja, obustave ili ukidanja, uzimaju se u obzir razmjerno razdobljima osiguranja i/ili boravišta navedenim u članku 46. stavku 2. točki (b) i koriste se za određivanje iznosa navedenog davanja.

3. Ako primitak davanja druge vrste ili drugih primanja ima za posljedicu smanjenje, obustavu ili ukidanje jednog ili više davanja navedenih u članku 46. stavku 1. točki (a) podtočki i. i jednog ili više davanja iz članka 46. stavka 2., primjenjuju se sljedeća pravila:

(a) ako u slučaju davanja navedenog ili navedenih u članku 46. stavku 1. točki (a) podtočki i., iznosi koji ne bi pripadali na temelju stroge primjene odredbi koje se odnose na smanjenje, obustavu ili ukidanje određenih zakonodavstvom predmetnih država članica, dijele se brojem davanja koja podliježu smanjenju, obustavi ili ukidanju;

(b) ako se u slučaju davanja određenog ili određenih u skladu s člankom 46. stavkom 2. smanjenje, obustava ili ukidanje provodi u skladu sa stavkom 2.

4. Ako u slučaju iz stavaka 1. i 3. točke (a) zakonodavstvo države članice određuje da se za primjenu odredbi koje se odnose na smanjenje, obustavu ili ukidanje uzimaju u obzir davanja druge vrste i/ili druga primanja i svi drugi elementi razmjerno razdobljima osiguranja navedenima u članku 46. stavku 2. točki (b), podjela određena u navedenom stavku ne primjenjuje se u odnosu na tu državu članicu.

5. Sve gore navedene odredbe primjenjuju se mutatis mutandis ako zakonodavstvo jedne ili više država propisuje da se pravo na davanje ne može steći u slučaju kada dotična osoba prima davanja druge vrste, koja se isplaćuju prema zakonodavstvu druge države članice, ili druga primanja.

Članak 47. (11)

Dodatne odredbe za određivanje svote davanja

1. Za određivanje teoretskih i razmjernih (pro rata) iznosa iz članka 46. stavka 2., primjenjuju se sljedeća pravila:

(a) ako je ukupno trajanje razdoblja osiguranja i boravišta navršenih prije no što je nastupio osigurani slučaj prema zakonodavstvima svih predmetnih država članica duže od najdužeg razdoblja za primanje punog iznosa davanja na temelju zakonodavstva jedne od ovih država, nadležna ustanova te države će umjesto ukupne dužine navršenih razdoblja uzeti u obzir najduže razdoblje; ovaj način određivanja ne smije izazvati toj ustanovi troškove veće od punog iznosa davanja određenog zakonodavstvom koje primjenjuje. Ova odredba ne primjenjuje se na davanja čiji iznos ne ovisi o trajanju osiguranja;

(b) postupak za uzimanje u obzir preklapanja davanja određen je u provedbenoj uredbi iz članka 98.;

(c) ako se prema zakonodavstvu države članice davanja određuju na temelju prosječnih primanja, prosječnog doprinosa, prosječnog povećanja ili na temelju odnosa koji je za vrijeme razdoblja osiguranja postojao između bruto primanja podnositelja zahtjeva i prosječnih bruto primanja svih osiguranih osoba koje nisu pripravnici, takve prosječne iznose ili odnose utvrđuje nadležna ustanova te države isključivo na temelju razdoblja osiguranja navršenih prema zakonodavstvu spomenute države, ili bruto primanja dotične osobe samo za vrijeme tih razdoblja;

(d) ako se prema zakonodavstvu države članice davanja određuju na temelju iznosa primanja, doprinosa ili povećanja, nadležna ustanova te države određuje primanja, doprinose ili povećanja koja se uzimaju u obzir u odnosu na razdoblja osiguranja ili boravišta navršenih prema zakonodavstvu druge države članice na temelju prosječnih primanja, doprinosa ili povećanja zabilježenih za razdoblja osiguranja navršenih prema zakonodavstvu koje primjenjuje;

(e) ako se prema zakonodavstvu države članice davanja određuju na temelju standardnih primanja ili fiksnih iznosa, nadležna ustanova te države uzima u obzir standardna primanja ili fiksne iznose koji se trebaju uzeti u obzir za razdoblja osiguranja ili boravišta navršena prema zakonodavstvu druge države članice, koja su jednaka standardnim primanjima ili fiksnim iznosima ili, ako je to slučaj, prosjeku standardnih primanja ili fiksnih iznosa koji odgovaraju razdobljima osiguranja navršenim prema zakonodavstvu koje primjenjuje;

(f) ako se prema zakonodavstvu države članice davanja određuju za neka razdoblja na temelju iznosa primanja i, za druga razdoblja, na temelju standardnih primanja ili fiksnih iznosa, nadležna ustanova te države uzima, za razdoblja osiguranja ili boravišta navršena prema zakonodavstvu druge države članice, u obzir primanja ili fiksne iznose određene u skladu s odredbama navedenim u točkama (d) ili (e) ili, prema potrebi, prosjek tih primanja ili fiksnih iznosa, ako se davanja određuju na temelju standardnih primanja ili fiksnih iznosa za sva navršena razdoblja prema zakonodavstvu koje primjenjuje, nadležna ustanova uzima u obzir primanja koja se trebaju uzeti u obzir za razdoblja osiguranja ili boravišta navršena prema zakonodavstvu drugih država članica koja su jednaka nacionalnim primanjima koja odgovaraju standardnim primanjima ili fiksnim iznosima;

(g) ako se prema zakonodavstvu države članice davanja određuju na temelju prosječnih doprinosa, nadležna ustanova utvrđuje taj prosjek u odnosu samo na ona razdoblja osiguranja navršena prema zakonodavstvu navedene države.

2. Odredbe zakonodavstva države članice u odnosu na revalorizaciju čimbenika uzetih u obzir za određivanje davanja primjenjuju se, prema potrebi, u skladu sa stavkom 1., za razdoblja osiguranja ili boravišta navršena prema zakonodavstvu drugih država članica.

3. Ako se prema zakonodavstvu države članice iznos davanja utvrđuje uzimajući u obzir članove obitelji koji nisu djeca, nadležna ustanova te države uzima u obzir one članove obitelji predmetne osobe koje borave na državnom području druge države članice kao da borave na državnom području nadležne države.

4. Ako zakonodavstvo koje nadležna ustanova države članice primjenjuje predviđa uzimanje u obzir plaće za određivanje davanja, na što se primjenjuju prvi i drugi podstavak članka 45. stavka 6., i ako se u toj državi članici za ostvarivanje mirovina uzimaju u obzir samo razdoblja pune nezaposlenosti s davanjem u skladu s člankom 71. stavkom 1. točkom (a) podtočkom ii. ili prvom rečenicom članka 71. stavka 1. točke (b) podtočke ii., nadležna ustanova te države članice isplaćuje mirovinu na temelju plaće koju je koristila kao osnovu za pružanje tog davanja za nezaposlenost u skladu sa zakonodavstvom koje primjenjuje.

Članak 48. (11)

Razdoblja osiguranja ili boravišta kraća od godinu dana

1. Bez obzira na članak 46. stavak 2., ustanova države članice ne mora priznati davanja za razdoblja navršena prema zakonodavstvu koje primjenjuje, koja se uzimaju u obzir nakon nastupanja rizika, ako:

— trajanje navedenih razdoblja ne iznosi godinu dana,

— i

— uzimajući u obzir samo ta razdoblja, na temelju odredbi tog zakonodavstva se ne stječe pravo na davanje.

2. Nadležna ustanova svake od predmetnih država članica uzima u obzir razdoblja iz stavka 1., u svrhu primjene članka 46. stavka 2., osim točke (b).

3. Ako bi svrha primjenjivanja stavka 1. bila razriješiti obveza sve ustanove predmetnih država članica, davanja se priznaju isključivo prema zakonodavstvu zadnje od tih država čiji su uvjeti ispunjeni, kao da su sva razdoblja osiguranja i boravišta navršena i uzeta u obzir u skladu s člankom 45. stavcima od 1. do 4. bila navršena prema zakonodavstvu te države.

Članak 49. (11) (15)

Određivanje davanja kada dotična osoba ne ispunjava istodobno uvjete određene zakonodavstvom prema kojem su navršena razdoblja osiguranja ili boravišta ili kad je ta osoba izričito tražila odgodu priznavanja davanja za slučaj starosti

1. Ako u određenom vremenu osoba o kojoj se radi ne ispuni uvjete propisane za stjecanje davanja prema zakonodavstvima svih država članica koja su se na nju primjenjivala, uzimajući prema potrebi u obzir članak 45. i/ili članak 40. stavak 3., ali ispunjava samo uvjete jednog ili nekoliko njih, primjenjuju se sljedeće odredbe:

(a) svaka od nadležnih ustanova koja primjenjuje zakonodavstvo čiji su uvjeti ispunjeni, određuje iznos priznatih davanja u skladu s člankom 46.;

(b) međutim:

i. ako dotična osoba ispunjava uvjete barem dvaju zakonodavstava bez potrebe za razdobljima osiguranja ili boravišta navršenih prema zakonodavstvu čiji uvjeti nisu ispunjeni, ta razdoblja se ne uzimaju u obzir u svrhu primjene članka 46. stavka 2., osim ako uzimanje u obzir spomenutih razdoblja omogućava utvrđivanje većeg iznosa davanja;

ii. ako dotična osoba ispunjava uvjete samo jednog zakonodavstva bez potrebe za razdobljima osiguranja ili boravišta navršenih prema zakonodavstvima čiji uvjeti nisu ispunjeni, iznos priznatih davanja u skladu s člankom 46. stavkom 1. točkom (a) podtočkom i. određuje se samo prema odredbama zakonodavstva čiji uvjeti su ispunjeni, uzimajući u obzir razdoblja navršena samo u skladu s tim zakonodavstvom, osim ako uzimanje u obzir razdoblja navršenih prema zakonodavstvima čiji uvjeti nisu ispunjeni omogućava u skladu s člankom 46. stavkom 1. točkom (a) podtočkom ii. utvrđivanje većeg iznosa davanja.

Odredbe ovog stavka primjenjuju se mutatis mutandis kada dotična osoba izričito zahtjeva odgodu stjecanja davanja za slučaj starosti, u skladu s drugom rečenicom članka 44. stavka 2.

2. Davanje ili davanja priznata prema jednom ili više zakonodavstava, u slučaju iz stavka 1., ponovno se izračunavaju automatski u skladu s člankom 46., ako i kada su ispunjeni uvjeti koje zahtijeva jedno ili više zakonodavstava koja su se na osobu o kojoj se radi primjenjivala, uzimajući prema potrebi u obzir članak 45. i stavak 1. Ovaj stavak primjenjuje se mutatis mutandis ako osoba traži stjecanje davanja za slučaj starosti prema zakonodavstvu jedne ili više država članica koja su do tog trenutka bila odgođena u skladu s drugom rečenicom članka 44. stavka 2.

3. Revalorizacija se obavlja automatski u skladu sa stavkom 1., ne dovodeći u pitanje članak 40. stavak 2., ako uvjeti koje zahtjeva jedno ili više predmetnih zakonodavstava nisu više ispunjeni.

Članak 50. (11)

Stjecanje dodatka ako ukupna davanja koja se isplaćuju prema zakonodavstvu različitih država članica ne dostižu minimum određen zakonodavstvom države na čijem državnom području primatelj ima boravište

Korisnik davanja na kojeg se odnosi ovaj stavak ne može, u državi u kojoj ima boravište i prema čijem zakonodavstvu mu se isplaćuje davanje, steći davanje koje je manje od najnižeg davanja utvrđenog tim zakonodavstvom za razdoblje osiguranja ili boravišta koje je jednako svim razdobljima osiguranja ili boravišta koja su uzeta u obzir za davanje u skladu s prethodnim člancima. Nadležna ustanova te države kroz razdoblje njegova boravišta na njezinu državnom području prema potrebi plaća dodatak koji je jednak razlici između ukupno isplaćenih davanja u skladu s ovim poglavljem i iznosa najnižeg davanja.

Članak 51. (11)

Revalorizacija i ponovno određivanje davanja

1. Ako su zbog povećanja životnih troškova ili promjena na razini plaća ili drugih razloga za usklađivanje davanja predmetne države promijenjena utvrđenim postotkom ili iznosom, takav postotak ili iznos mora se izravno primijeniti na davanja utvrđena člankom 46., bez potrebe za ponovnim određivanjem u skladu s tim člankom.

2. S druge strane, ako bi se metoda za utvrđivanje davanja ili pravila za određivanje davanja promijenila, ponovno određivanje izvršit će se u skladu s člankom 46.

Članak 51.a

Osobe obuhvaćene posebnim sustavom za državne službenike

1. Odredbe članka 44., članka 45. stavaka 1., 5. i 6., te članaka 46. do 51. odgovarajuće se primjenjuju na osobe obuhvaćene posebnim sustavom za državne službenike.

Ako uzevši u obzir tako navršena razdoblja dotična osoba ne ispunjava uvjete za ostvarivanje tih davanja, ta se razdoblja uzimaju u obzir za stjecanje davanja prema općem sustavu ili, ako to nije moguće, prema sustavu koji se primjenjuje na fizičke ili administrativne radnike, ovisno o slučaju.

3. Ako se prema zakonodavstvu države članice davanja određuju na temelju posljednje plaće ili plaća koje su ostvarene tijekom referentnog razdoblja, nadležna ustanova te države za potrebe određivanja davanja uzima u obzir samo one odgovarajuće usklađene plaće koje su ostvarene tijekom razdoblja u kojem se na predmetnu osobu primjenjivalo to zakonodavstvo.

POGLAVLJE 4.

OZLJEDE NA RADU I PROFESIONALNE BOLESTI

Odjeljak 1.

Pravo na davanja

Članak 52.

Boravište u državi članici koja nije nadležna država – Opća pravila

Zaposlena osoba ili samozaposlena osoba koja doživi ozljedu na radu ili profesionalnu bolest te koja ima boravište na državnom području države članice koja nije nadležna država stječe u državi u kojoj ima boravište:

(a) davanja u naravi, određena u korist nadležne ustanove od strane ustanove mjesta boravišta u skladu s odredbama zakonodavstva koje primjenjuje, kao da je ta osoba kod nje osigurana;

(b) novčana davanja koja određuje nadležna ustanova u skladu s odredbama zakonodavstva koje primjenjuje. Međutim, prema sporazumu između nadležne ustanove i ustanove mjesta boravišta, ta davanja može pružiti ustanova mjesta boravišta u ime nadležne ustanove prema zakonodavstvu nadležne države.

Članka 53.

Pogranični radnici – Posebna pravila

Pogranični radnik može steći također davanja na državnom području nadležne države. Takva davanja pruža nadležna ustanova u skladu s odredbama zakonodavstva te države, kao da dotična osoba u njoj ima boravište.

Članak 54.

Privremeno boravište u nadležnoj državi ili promjena boravišta u nadležnu državu

1. Zaposlena osoba ili samozaposlena osoba na koju se primjenjuje članak 52. i koja privremeno boravi na državnom području nadležne države, prima davanja u skladu s odredbama zakonodavstva te države, čak i ako je već primala davanja prije svog privremenog boravišta. Međutim, ova odredba se ne primjenjuje na pogranične radnike.

2. Zaposlena osoba ili samozaposlena osoba na koju se primjenjuje članak 52. i koja promjeni mjesto boravišta na državno područje nadležne države, prima davanja u skladu s odredbama zakonodavstva te države, čak i ako je već primala davanja prije promjene boravišta.

Članak 55.

Privremeno boravište izvan nadležne države – Povratak ili promjena boravišta u drugu državu članicu nakon ozljede ili dobivanja profesionalne bolesti – Potreba za odlaskom u drugu državu članicu radi odgovarajućeg liječenja

1. Zaposlena osoba ili samozaposlena osoba koja zadobije ozljedu na radu ili profesionalnu bolest i:

(a) koja ima privremeno boravište na državnom području države članice koja nije nadležna država;

ili

(b) kojoj, nakon što je stekla pravo na davanja na teret nadležne ustanove ta ustanova dopušta povratak na državno područje države članice u kojoj ta osoba ima boravište, ili promjenu mjesta boravišta na državno područje druge države članice;

ili

(c) kojoj nadležna ustanova dopušta odlazak na državno područje druge države kako bi ostvarila odgovarajuće liječenje za svoje stanje;

ima pravo na:

i. davanja u naravi koja u ime nadležne ustanove pruža ustanova mjesta privremenog boravišta ili boravišta u skladu s odredbama zakonodavstva koje primjenjuje ta ustanova kao da je ta osoba osigurana kod nje, međutim razdoblje za vrijeme kojeg se pružaju davanja određuju se prema zakonodavstvu nadležne države;

ii. novčana davanja koja pruža nadležna ustanova prema zakonodavstvu koje primjenjuje. Međutim, prema sporazumu između nadležne ustanove i ustanove mjesta privremenog boravišta ili boravišta, ta davanja može pružati ustanova mjesta privremenog boravišta ili boravišta u ime nadležne ustanove, prema zakonodavstvu nadležne države.

2. U skladu sa stavkom 1. točkom (b), potrebna suglasnost može biti odbijena ako se utvrdi da bi kretanje predmetne osobe bilo štetno za zdravstveno stanje te osobe ili za liječnički tretman koji se pruža.

U skladu sa stavkom 1. točkom (c), potrebna suglasnost ne može biti odbijena ako se to liječenje dotičnoj osobi ne može pružiti na državnom području države članice u kojoj ta osoba ima boravište.

Članak 56.

Ozljede za vrijeme putovanja

Za ozljedu za vrijeme putovanja koja se dogodi na državnom području države članice koja nije nadležna država, smatra se da se dogodila na državnom području nadležne države.

Članak 57. (7)

Davanja za slučaj profesionalne bolesti ako je osoba u nekoliko država članica bila izložena istom riziku

1. Kada je osoba koja je dobila profesionalnu bolest, u skladu sa zakonodavstvom dviju ili više država članica, obavljala djelatnost koja je po svojoj prirodi mogla izazvati takvu bolest, davanja koja ta osoba ili nadživjele osobe mogu zahtijevati priznaju se isključivo prema zakonodavstvu posljednje od tih država čiji uvjeti su ispunjeni, uzimajući, prema potrebi, u obzir stavke od 2. do 5.

2. Ako prema zakonodavstvu države članice priznavanje davanja za profesionalnu bolest ovisi o uvjetu da je predmetna bolest najprije dijagnosticirana na njezinu državnom području, takav uvjet se smatra ispunjenim ako je bolest najprije dijagnosticirana na državnom području druge države članice.

3. Ako prema zakonodavstvu države članice priznavanje davanja za profesionalnu bolest ovisi o uvjetu da je predmetna bolest dijagnosticirana unutar specifičnog vremenskog razdoblja koje slijedi nakon prestanka zadnje aktivnosti koja je mogla uzrokovati takvu bolest, nadležna ustanova te države pri provjeri vremenskog razdoblja kada se aktivnost obavljala uzima, prema potrebi, u obzir slične aktivnosti koje su se obavljale prema zakonodavstvu bilo koje druge države članice, kao da su se obavljale prema zakonodavstvu prve države.

4. Ako prema zakonodavstvu države članice priznavanje davanja za profesionalnu bolest ovisi o uvjetu da se aktivnost koja je mogla uzrokovati predmetnu bolest obavljala u određenom vremenskom trajanju, nadležna ustanova te države uzima, prema potrebi, u obzir razdoblja za vrijeme kojih se ta aktivnost obavljala prema zakonodavstvu bilo koje druge države članice, kao da se obavljala prema zakonodavstvu prve države.

5. U slučajevima pneumokonioze, trošak novčanih davanja, uključujući mirovine, dijeli se među nadležnim ustanovama država članica na čijem državnom području je predmetna osoba obavljala djelatnost koja je mogla uzrokovati tu bolest. Podjela se obavlja na temelju omjera između razdoblja osiguranja za starost ili boravišta iz članka 45. stavka 1., navršenog prema zakonodavstvu svake od država i ukupnog trajanja razdoblja osiguranja za starost ili boravišta navršenog prema zakonodavstvu svih država od datuma od kojeg su davanja počela.

6. Na prijedlog Komisije Vijeće jednoglasno utvrđuje profesionalne bolesti koje će obuhvaćati odredbe stavka 5.

Članak 58.

Određivanje svote novčanih davanja

1. Nadležna ustanova države članice čije zakonodavstvo propisuje da se određivanje novčanih davanja temelji na prosječnim primanjima, određuje takva prosječna primanja isključivo na temelju primanja za koja je potvrđeno da su isplaćena za vrijeme razdoblja navršenih u skladu navedenog zakonodavstva.

2. Nadležna ustanova države članice čije zakonodavstvo propisuje da se određivanje novčanih davanja temelji na standardnim primanjima, uzima u obzir isključivo standardna primanja, ili ako je to slučaj, prosjek standardnih primanja za razdoblja navršena u skladu s navedenim zakonodavstvom.

3. Nadležna ustanova države članice čije zakonodavstvo propisuje da iznos novčanih davanja varira s brojem članova obitelji, uzima također u obzir članove obitelji dotične osobe koji imaju boravište na državnom području druge države članice, kao da imaju boravište na državnom području nadležne države.

Članak 59.

Troškovi prijevoza osobe koja je doživjela ozljedu na radu ili boluje od profesionalne bolesti

1. Nadležna ustanova države članice čije zakonodavstvo određuje podmirivanje troškova prijevoza osobe koja je doživjela ozljedu na radu ili boluje od profesionalne bolesti, do mjesta gdje ima boravište ili do bolnice, podmiruje troškove do odgovarajućeg mjesta na državnom području druge države članice gdje osoba ima boravište, uz uvjet da ta ustanova prethodno izda suglasnost za takav prijevoz uzimajući temeljito u obzir razloge koji to opravdavaju. Takva suglasnost nije potrebna u slučaju pograničnih radnika.

2. Nadležna ustanova države članice čije zakonodavstvo određuje prijevoz na mjesto pokopa tijela osobe poginule na poslu, u skladu s odredbama zakonodavstva koje primjenjuje, plaća takve troškove do odgovarajućeg mjesta na državnom području druge države članice gdje je osoba imala boravište u vrijeme ozljede.

Odjeljak 2.

Pogoršanje profesionalne bolesti za koju je priznato davanje

Članak 60. (7) (11)

1. U slučaju pogoršanja profesionalne bolesti za koju zaposlena osoba ili samozaposlena osoba koristi ili je primala davanja u skladu sa zakonodavstvom države članice, primjenjuju se sljedeća pravila:

(a) ako dotična osoba za vrijeme primitka davanja nije obavljala zanimanje prema zakonodavstvu druge države članice koje je moglo uzrokovati ili pogoršati predmetnu bolest, nadležna ustanova prve države članice obvezna je platiti troškove davanja prema odredbama zakonodavstva koje primjenjuje uzimajući u obzir pogoršanje;

(b) ako je predmetna osoba za vrijeme primitka davanja obavljala takvu djelatnost prema zakonodavstvu druge države članice, nadležna ustanova prve države članice obvezna je platiti troškove davanja prema zakonodavstvu koje primjenjuje ne uzimajući u obzir pogoršanje. Nadležna ustanova druge države članice priznaje toj osobi pravo na dodatak, čiji iznos je jednak razlici između priznatih davanja nakon pogoršanja i iznosa koji bi bio priznat prije pogoršanja prema zakonodavstvu koje primjenjuje, ako se navedena bolest pojavila prema zakonodavstvu te države članice;

(c) ako, u slučaju na koji se odnosi podstavak (b), zaposlena osoba ili samozaposlena osoba koja boluje od pneumokonioze ili od bolesti utvrđene člankom 57. stavkom 6. nema pravo na davanja prema zakonodavstvu druge države članice, nadležna ustanova prve države članice obvezna je pružati davanja prema zakonodavstvu koje primjenjuje, uzimajući u obzir pogoršanje. Međutim, nadležna ustanova druge države članice plaća troškove razlike između iznosa novčanih davanja, uključujući mirovine, priznatih od nadležne ustanove prve države članice, uzimajući u obzir pogoršanje, i iznosa odgovarajućih davanja koja su priznata prije pogoršanja;

(d) odredbe o smanjenju, obustavi ili ukidanju utvrđene zakonodavstvom države članice ne primjenjuju se na osobe koje koriste davanja koja su priznale ustanove dviju država članica u skladu s podstavkom (b).

2. U slučaju pogoršanja profesionalne bolesti koje dovodi do primjene odredaba članka 57. stavka 5., primjenjuju se sljedeće odredbe:

(a) nadležna ustanova koja je priznala davanja u skladu s odredbama članka 57. stavka 1. obvezna je pružati davanja prema zakonodavstvu koje primjenjuje uzimajući u obzir pogoršanje;

(b) trošak novčanih davanja, uključujući mirovine, i nadalje će se dijeliti između ustanova koje su dijelile trošak ranijih davanja u skladu s odredbama članka 57. stavka 5. Unatoč tome, ako je osoba ponovno obavljala djelatnost koja može uzrokovati ili pogoršati profesionalnu bolest o kojoj se radi, prema zakonodavstvu države članice u kojoj je već obavljala djelatnost iste naravi ili prema zakonodavstvu druge države članice, nadležna ustanova te države snosi trošak razlike između iznosa koji pripada na temelju pogoršanja i iznosa davanja koji je pripadao prije pogoršanja.

Odjeljak 3.

Razne odredbe

Članak 61.

Pravila za uzimanje u obzir posebnih značajki određenih zakonodavstava

1. Ako nema osiguranja za slučaj ozljeda na radu ili profesionalnih bolesti na državnom području države članice u kojoj se predmetna osoba nađe, ili ako takvo osiguranje postoji ali nema ustanove koja je nadležna za pružanje davanja u naravi, ta davanja pružit će ustanova mjesta privremenog boravišta ili boravišta nadležna za pružanje davanja u naravi u slučaju bolesti.

2. Ako se zakonodavstvom nadležne države pružaju potpuno besplatna davanja u naravi uvjetovana korištenjem zdravstvenih usluga koje organizira poslodavac, za davanja u naravi koja se pružaju u slučajevima iz članka 52. i članka 55. stavka 1. smatra se da ih je pružila takva zdravstvena služba.

3. Ako zakonodavstvo nadležne države uključuje sustav koji se odnosi na obveze poslodavca, za davanja u naravi pružena u slučaju navedenom u članku 52. i članku 55. stavku 1., smatra se kao da su pružena na zahtjev nadležne ustanove.

4. Ako priroda sustava nadležne države koji se odnosi na naknadu za ozljede na radu nije ona tipa obveznog osiguranja, davanja u naravi pruža izravno zaposlenik ili osiguravatelj.

5. Ako zakonodavstvo države članice određuje izričito ili neizravno da se ozljede na radu ili profesionalne bolesti koje su se dogodile ili su ranije potvrđene uzimaju u obzir radi procjene stupnja nesposobnosti, ili kako bi se utvrdilo pravo na davanja ili odredio iznos davanja, nadležna ustanova te države članice uzima također u obzir ozljede na radu ili profesionalne bolesti koje su se dogodile ili su potvrđene ranije prema zakonodavstvu druge države članice kao da su se dogodile ili bile potvrđene u skladu sa zakonodavstvom koje ona primjenjuje.

6. Ako zakonodavstvo države članice određuje izričito ili neizravno da se ozljede na radu ili profesionalne bolesti koje su se dogodile ili su naknadno potvrđene uzimaju u obzir radi procjene stupnja nesposobnosti, ili kako bi se utvrdilo pravo na davanja ili odredio iznos takvih davanja, nadležna ustanova te države članice uzima također u obzir ozljede na radu ili profesionalne bolesti koje su se dogodile ili su potvrđene naknadno prema zakonodavstvu druge države članice kao da su se dogodile ili bile potvrđene u skladu sa zakonodavstvom koje primjenjuje, ali samo:

(1) ako se ne priznaje naknada za ozljedu na radu ili profesionalnu bolest koja se dogodila ili je bila potvrđena ranije u skladu sa zakonodavstvom koje primjenjuje;

(2) ako se ne priznaje naknada na temelju zakonodavstva druge države članice prema kojem se dogodila ozljeda na radu ili profesionalna bolest ili je bila potvrđena naknadno, pri čemu su se za tu ozljedu na radu ili profesionalnu bolest uzimale u obzir odredbe stavka 5.

Članak 62.

Sustav koji se primjenjuje ako postoji nekoliko sustava u državi privremenog boravišta ili boravišta – najduže trajanje davanja

1. Ako zakonodavstvo države privremenog boravišta ili boravišta ima nekoliko sustava osiguranja, odredbe koje se primjenjuju na zaposlene ili samozaposlene osobe na koje se primjenjuje članak 52. ili članak 55. stavak 1. su one iz sustava za fizičke radnike u industriji čelika. Međutim, ako to zakonodavstvo uključuje posebni sustav za radnike u rudnicima ili sličnim poduzećima, odredbe tog sustava primjenjuju se na kategoriju radnika ako je ustanova mjesta privremenog boravišta ili boravišta kojoj podnesu zahtjev nadležna za provedbu tog sustava.

2. Ako zakonodavstvo države članice odredi najduže razdoblje za vrijeme kojeg se mogu primati davanja, ustanova koja primjenjuje to zakonodavstvo može uzeti u obzir svako razdoblje za vrijeme kojeg su davanja već bila pružena od strane ustanove druge države.

Odjeljak 4.

Nadoknada troškova između ustanova

Članak 63.

1. Nadležna ustanova obvezna je nadoknaditi iznos davanja u naravi pruženih u njezino ime u skladu s odredbama članka 52. i članka 55. stavka 1.

2. Nadoknada troškova iz stavka 1. određuje se u skladu s postupcima određenim provedbenom uredbom iz članka 98., na temelju dokaza stvarnog troška.

3. Dvije ili više država članica, ili nadležna tijela takvih država, mogu predvidjeti druge načine nadoknade troškova ili se odreći nadoknade troškova između ustanova koje su u njihovoj nadležnosti.

Odjeljak 5.

Studenti

Članak 63.a

Odredbe odjeljka od 1. do 4. na odgovarajući način se primjenjuju na studente.

POGLAVLJE 5.

POSMRTNE PRIPOMOĆI

Članak 64.

Zbrajanje razdoblja osiguranja ili boravišta

Nadležna ustanova države članice čije zakonodavstvo uvjetuje stjecanje, zadržavanje ili ponovnu uspostavu prava na posmrtnu pripomoć koje je uvjetovano navršavanjem razdoblja osiguranja ili boravišta uzima u obzir, u potrebnoj mjeri, razdoblja osiguranja ili boravišta navršena u skladu sa zakonodavstvom druge države članice, kao da su bila navršena prema zakonodavstvu koje primjenjuje.

Članak 65.

Pravo na pripomoć za slučaj kada se smrt dogodi u državi članici, ili kada osoba koja ima pravo na pripomoć boravi u državi članici koja nije nadležna država članica

1. Kada zaposlena osoba ili samozaposlena osoba, umirovljenik ili podnositelj zahtjeva za mirovinu, ili član njegove obitelji, umre na državnom području države članice koja nije nadležna država, smatra se da je do smrti došlo na državnom području nadležne države.

2. Nadležna ustanova obvezna je priznati posmrtnu pripomoć koja se isplaćuje u skladu sa zakonodavstvom koje primjenjuje, čak i ako osoba koja ima pravo na pripomoć ima boravište na državnom području države članice koja nije nadležna država.

3. Odredbe stavaka 1. i 2. primjenjuju se također kada je smrt rezultat ozljede na radu ili profesionalne bolesti.

Članak 66.

Davanja u slučaju smrti za umirovljenika koji je imao boravište u državi članici različitoj od one čija je ustanova bila nadležna za pružanje davanja u naravi

U slučaju smrti umirovljenika koji je imao pravo na mirovinu prema zakonodavstvu jedne države članice, ili na mirovine prema zakonodavstvu dviju ili više država članica, te kada je takav umirovljenik imao boravište na državnom području države članice koja nije ona čija je ustanova bila nadležna za pružanje davanja u naravi, toj osobi prema odredbama članka 28. posmrtnu pripomoć isplativu prema zakonodavstvu koje primjenjuje ta ustanova pruža o svom vlastitom trošku, kao da je taj umirovljenik u vrijeme svoje smrti imao boravište na državnom području države članice te ustanove.

Odredbe prethodnog stavka odgovarajuće se primjenjuju na članove obitelji umirovljenika.

Članak 66.a

Studenti

Odredbe članaka od 64. do 66. na odgovarajući način se primjenjuju na studente i članove njihovih obitelji.

POGLAVLJE 6.

DAVANJA ZA NEZAPOSLENOST

Odjeljak 1.

Zajedničke odredbe

Članak 67.

Zbrajanje razdoblja osiguranja ili zaposlenja

1. Nadležna ustanova države članice čije zakonodavstvo uvjetuje stjecanje, zadržavanje ili ponovnu uspostavu prava na davanja koja ovise o navršavanju razdoblja osiguranja, uzima prema potrebi u obzir razdoblja osiguranja ili zaposlenja navršena u svojstvu zaposlene osobe prema zakonodavstvu druge države članice, kao da su razdoblja osiguranja navršena prema zakonodavstvu koje primjenjuje, uz uvjet da se razdoblja zaposlenja smatraju razdobljima osiguranja i da su bila navršena prema tom zakonodavstvu.

2. Nadležna ustanova države članice čije zakonodavstvo uvjetuje utvrđivanje, zadržavanje ili ponovnu uspostavu prava na davanja koja ovise o navršavanju razdoblja zaposlenja, uzima u obzir u mjeri u kojoj je to potrebno razdoblja osiguranja ili zaposlenja navršena u svojstvu zaposlene osobe prema zakonodavstvu svake druge države članice, kao da su to razdoblja zaposlenja navršena prema zakonodavstvu koje primjenjuje.

3. Osim u slučajevima iz članka 71. stavka 1. točke (a) podtočke ii. i točke (b) podtočke ii., primjena odredaba stavaka 1. i 2. ovisi o uvjetima koje je predmetna osoba zadnje trebala ispuniti:

— u slučaju stavka 1., razdoblja osiguranja,

— u slučaju stavka 2., razdoblja zaposlenja,

u skladu s odredbama zakonodavstva prema kojem se traže davanja.

4. Ako trajanje razdoblja za vrijeme kojeg se mogu priznati davanja ovisi o trajanju razdoblja osiguranja ili zaposlenja, odredbe stavka 1. i 2. primjenjuju se prema potrebi.

Članak 68.

Određivanje davanja

1. Nadležna ustanova države članice čije zakonodavstvo propisuje da se određivanje davanja treba temeljiti na iznosu prijašnje plaće, uzima u obzir isključivo plaću koju je dotična osoba primala za svoje zadnje zaposlenje na državnom području te države. Međutim, ako je dotična osoba bila u svom zadnjem radnom odnosu manje od četiri tjedna, davanja se određuju na temelju uobičajene plaće koja odgovara, u mjestu u kojem nezaposlena osoba ima boravište ili privremeno boravište, istom ili sličnom zaposlenju kao što je bilo njegovo zadnje zaposlenje na državnom području druge države članice.

2. Nadležna ustanova države članice čije zakonodavstvo propisuje da iznos davanja varira s brojem članova obitelji, uzima također u obzir članove obitelji dotične osobe koji imaju boravište u drugoj državi članici, kao da imaju boravište na državnom području nadležne države. Ova odredba se ne primjenjuje ako u državi u kojoj članovi obitelji imaju boravište druga osoba ima pravo na davanja za nezaposlenost za određivanje kojih se uzimaju u obzir članovi obitelji.

Odjeljak 2.

Nezaposlene osobe koje odlaze u državu članicu koja nije nadležna država

Članak 69.

Uvjeti i ograničenja za zadržavanje prava na davanja

1. Zaposlena osoba ili samozaposlena osoba koja je potpuno nezaposlena i koja ispunjava uvjete zakonodavstva države članice za stjecanje davanja te koji odlazi u jednu ili više država članica kako bi ondje tražio zaposlenje, zadržava svoje pravo na takva davanja pod sljedećim uvjetima i u okviru sljedećih ograničenja:

(a) prije svog odlaska ta je osoba morala najmanje četiri tjedna biti prijavljena kao osoba koja traži posao i koja je na raspolaganju službama za zapošljavanje nadležne države. Međutim, nadležne službe ili ustanove mogu odobriti odlazak te osobe prije nego što je to razdoblje isteklo;

(b) osoba se mora prijaviti kao osoba koja traži posao kod službi za zapošljavanje svake od država članica u koje odlazi i podlijegati organiziranim postupcima kontrole. Ovaj uvjet smatra se ispunjenim za razdoblje prije prijave ako se dotična osoba prijavi u roku od sedam dana od dana kada je prestala biti na raspolaganju službama za zapošljavanje države koju je napustila. U iznimnim slučajevima, ovo razdoblje može produžiti nadležna služba ili ustanova;

(c) pravo na davanja nastavlja se za najduže razdoblje od tri mjeseca od datuma kada je dotična osoba prestala biti na raspolaganju službama za zapošljavanje države koju je napustila, uz uvjet da ukupno trajanje davanja ne prelazi trajanje razdoblja davanja na koja je ta osoba imala pravo prema zakonodavstvu te države. U slučaju sezonskih radnika takvo trajanje je, štoviše, ograničeno na razdoblje koje preostaje do kraja sezone u kojoj je radila.

2. Ako se dotična osoba vrati u nadležnu državu prije isteka razdoblja za vrijeme kojeg ima pravo na davanja u skladu s odredbama stavka 1. točke (c), ona nastavlja imati prava na davanja prema zakonodavstvu te države; gubi sva prava na davanja prema zakonodavstvu nadležne države ako se onamo ne vrati prije isteka tog razdoblja. U iznimnim slučajevima, ovo vremensko ograničenje mogu produžiti nadležne službe ili ustanove.

3. Odredbe stavka 1. mogu se primijeniti samo jedanput između dva razdoblja zaposlenja.

▼M8 —————

Članak 70.

Pružanje davanja i nadoknade

1. U slučaju iz članka 69. stavka 1., davanja pruža ustanova svake od država u koju nezaposlena osoba odlazi tražiti zaposlenje.

Nadležna ustanova države članice čijem zakonodavstvu je zaposlena ili samozaposlena osoba podlijegala u vrijeme svog zadnjeg zaposlenja, obvezna je nadoknaditi iznose takvih davanja.

2. Nadoknade iz stavka 1. određuju se u skladu s postupkom koji je propisan provedbenom uredbom u članku 98. o dokazima, o pravdanju isplaćenih stvarnih troškova ili o jednokratnim isplatama.

3. Dvije ili više država članica, ili nadležna tijela tih država, mogu pružiti druge načine nadoknade troškova ili plaćanja, ili se mogu odreći svih nadoknada troškova među ustanovama koje su u njihovoj nadležnosti.

Odjeljak 3.

Nezaposlene osobe koje su za vrijeme svog zadnjeg zaposlenja imale boravište u državi članici koja nije bila nadležna država

Članak 71.

1. Nezaposlena osoba koja je prije bila zaposlena i koja je za vrijeme svog zadnjeg zaposlenja imala boravište na državnom području države članice koja nije nadležna država, prima davanja u skladu sa sljedećim odredbama:

(a)

i. pogranični radnik koji je djelomično ili povremeno nezaposlen u poduzeću koje ga zapošljava, ostvaruje davanja u skladu s odredbama zakonodavstva nadležne države kao da ima boravište na državnom području te države; ta davanja pruža nadležna ustanova;

ii. pogranični radnik koji je potpuno nezaposlen ostvaruje davanja u skladu s odredbama zakonodavstva države članice na čijem državnom području ima boravište kao da je podlijegao tom zakonodavstvu tijekom zadnjeg zaposlenja; ta davanja pruža ustanova mjesta boravišta o svom vlastitom trošku;

(b)

i. zaposlena osoba koja nije pogranični radnik, koja je djelomično, povremeno ili potpuno nezaposlena i koja ostaje na raspolaganju svom poslodavcu ili službi za zapošljavanje na državnom području nadležne države, ostvaruje davanja u skladu s odredbama zakonodavstva te države kao da ima boravište na njezinu državnom području; ta davanja pruža nadležna ustanova;

ii. zaposlena osoba, koja nije pogranični radnik, koja je potpuno nezaposlena i koja je na raspolaganju službama za zapošljavanje na državnom području države članice u kojoj ima boravište, ili koja se vrati na to državno područje, ostvaruje davanja prema zakonodavstvu te države kao da je tamo bila zadnje zaposlena; ustanova mjesta boravišta pruža takva davanja o svom vlastitom trošku. Međutim, ako je ta zaposlena osoba stekla pravo na davanja o trošku nadležne ustanove države članice čije se zakonodavstvo na nju zadnje primjenjivalo, ostvaruje davanja u skladu s odredbama članka 69. Korištenje davanja prema zakonodavstvu države u kojoj ta osoba ima boravište obustavlja se za razdoblje za vrijeme kojeg nezaposlena osoba može, prema odredbama članka 69., tražiti davanja prema zakonodavstvu kojem je zadnje podlijegala.

2. Nezaposlena osoba ne može tražiti davanja u skladu sa zakonodavstvom države članice na čijem državnom području ima boravište dok ima pravo na davanja prema odredbama stavka 1. točke (a) podtočke i. ili točke (b) podtočke i.

Odjeljak 4.

Osobe obuhvaćene posebnim sustavom za državne službenike

Članak 71.a

1. Odredbe odjeljaka 1. i 2. odgovarajuće se primjenjuju na osobe obuhvaćene posebnim sustavom za nezaposlenost za državne službenike.

2. Odredbe odjeljka 3. ne primjenjuju se na osobe obuhvaćene posebnim sustavom za nezaposlenost državnih službenika. Nezaposlena osoba koja je obuhvaćena posebnim sustavom za nezaposlenost državnih službenika, a koja je djelomično ili potpuno nezaposlena i koja je za vrijeme svog posljednjeg zaposlenja boravila na području države članice koja nije nadležna država, prima davanja u skladu s odredbama zakonodavstva nadležne države kao da je boravila na području te države; ta davanja snosi nadležna ustanova.

POGLAVLJE 7. (8)

OBITELJSKA DAVANJA

Članak 72. (8)

Zbrajanje razdoblja osiguranja, zaposlenja ili samozaposlenja

Ako zakonodavstvo države članice stjecanje prava na davanja uvjetuje navršavanjem razdoblja osiguranja, zaposlenja ili samozaposlenja, nadležna ustanova te države za tu svrhu uzima u obzir, u potrebnoj mjeri, razdoblja osiguranja, zaposlenja ili samozaposlenja navršena u bilo kojoj drugoj državi članici, kao da su to razdoblja navršena prema zakonodavstvu koje ona primjenjuje.

Članak 72. a (9) (14)

Zaposlene osobe koje su postale potpuno nezaposlene

Zaposlena osoba koja je postala potpuno nezaposlena i na koju se odnosi članak 71. stavak 1. točka (a) podtočka ii. ili točka (b) podtočka ii. prva rečenica, ostvaruje za članove svoje obitelji koji imaju boravište na državnom području iste države kao i ona obiteljska davanja prema zakonodavstvu te države, kao da je podlijegala tom zakonodavstvu za vrijeme svog zadnjeg zaposlenja uzimajući, prema potrebi, u obzir odredbe članka 72. Ova davanja pruža ustanova mjesta boravišta o svom vlastitom trošku.

Ako ta ustanova primjenjuje zakonodavstvo koje određuje umanjenje na ime doprinosa koje plaća nezaposlena osoba radi pokrivanja troška obiteljskih davanja, ona je ovlaštena provoditi takva umanjenja prema odredbama svog zakonodavstva.

Članak 73. (8)

Zaposlene osobe ili samozaposlene osobe čiji članovi obitelji imaju boravište u državi članici koja nije nadležna država

Zaposlena osoba ili samozaposlena osoba na koju se primjenjuje zakonodavstvo države članice ima pravo za članove svoje obitelji koji imaju boravište u drugoj državi članici na obiteljska davanja koja su predviđena zakonodavstvom prethodne države, kao da su imali boravište u toj državi, prema uvjetima odredbi Priloga VI.

Članak 74. (8)

Nezaposlene osobe čiji članovi obitelji imaju boravište u državi članici koja nije nadležna država

Nezaposlena osoba koja je prije bila zaposlena ili samozaposlena i koja prima davanja za nezaposlenost u skladu sa zakonodavstvom države članice ima pravo za članove svoje obitelji koji imaju boravište u drugoj državi članici na obiteljska davanja određena zakonodavstvom prethodne države, kao da imaju boravište u toj državi, prema odredbama Priloga VI.

Članak 75. (8)

Pružanje davanja

1. U slučajevima iz članka 73. obiteljska davanja pruža nadležna ustanova države čije se zakonodavstvo primjenjuje na zaposlenu ili samozaposlenu osobu, u slučajevima iz članka 74. nadležna ustanova države prema zakonodavstvu prema kojem nezaposlena osoba koja je bila zaposlena ili samozaposlena prima davanja za nezaposlenost. Davanja se pružaju u skladu s odredbama koje primjenjuju takve ustanove, bez obzira ima li fizička ili pravna osoba kojoj se isplaćuju takva davanja boravište ili privremeno boravište na državnom području nadležne države ili neke druge države članice.

2. Međutim, ako obiteljska davanja ne koristi osoba kojoj bi se ona trebale pružati za uzdržavanje članova obitelji, nadležna ustanova razrješava svoje pravne obveze pružajući navedena davanja fizičkoj ili pravnoj osobi koja u stvarnosti uzdržava članove obitelji, na zahtjev, i posredstvom ustanove njihova mjesta boravišta ili putem određene ustanove ili za ovu svrhu imenovanog tijela od strane nadležnog tijela države u kojoj oni imaju boravište.

3. Dvije ili više država članica mogu se u skladu s odredbama članka 8. složiti da nadležna ustanova pruža prema zakonodavstvu tih država ili jedne od tih država priznata obiteljska davanja fizičkoj ili pravnoj osobi koja trenutačno uzdržava članove obitelji, ili izravno ili posredstvom ustanove mjesta boravišta.

Članak 76. (8)

Pravila ili prioritet u slučajevima preklapanja prava na obiteljska davanja u skladu sa zakonodavstvom nadležne države i u skladu sa zakonodavstvom države članice u kojoj članovi obitelji imaju boravište

1. Ako za vrijeme istog razdoblja za istog člana obitelji i zbog obavljanja zanimanja obiteljska davanja pruža zakonodavstvo države članice na čijem državnom području članovi obitelji imaju boravište, pravo na obiteljska davanja prema zakonodavstvu druge države, ako je potrebno prema članku 73. ili 74., obustavlja se do iznosa koji određuje zakonodavstvo prve države članice.

2. Ako zahtjev za davanja nije podnesen u državama članicama na čijem državnom području članovi obitelji imaju boravište, nadležna ustanova druge države članice može primijeniti odredbe stavka 1. kao da su davanja priznata u prvoj državi članici.

Članak 76.a

Studenti

Odredbe članka 72. na odgovarajući način se primjenjuju na studente.

POGLAVLJE 8.

DAVANJA ZA UZDRŽAVANU DJECU UMIROVLJENIKA TE ZA DJECU BEZ RODITELJA

Članak 77.

Uzdržavana djeca umirovljenika

1. Izraz „davanja” za potrebe ovog članka znači obiteljski doplatci za osobe koje koriste starosne mirovine, invalidske mirovine ili mirovine za slučaj ozljede na radu ili profesionalne bolesti, i povećanja ili dodatci za takve mirovine na ime djece tih umirovljenika, uz izuzetak dodataka priznatih prema sustavima osiguranja za ozljede na radu i profesionalne bolesti.

2. Davanja se priznaju u skladu sa sljedećim pravilima bez obzira na državu članicu na čijem državnom području umirovljenik ili djeca imaju boravište:

(a) umirovljeniku koji prima mirovinu prema zakonodavstvu samo jedne države članice, u skladu sa zakonodavstvom države članice nadležne za mirovinu;

(b) umirovljeniku koji prima mirovinu u skladu sa zakonodavstvom više od jedne države članice:

i. u skladu sa zakonodavstvom bilo koje od ovih država u kojoj ta osoba ima boravište uz uvjet da se, uzimajući prema potrebi u obzir odredbe članka 79. stavka 1. točke (a), pravo na jedno od davanja iz stavka 1. stječe u skladu sa zakonodavstvom te države;

ili

ii. u drugim slučajevima u skladu sa zakonodavstvom države članice čije se zakonodavstvo na njega najduže primjenjivalo, uz uvjet da se pravo na jedno od davanja iz stavka 1. stječe prema tom zakonodavstvu, uzimajući u obzir prema potrebi odredbe članka 79. stavka 1. točke (a), a uvjeti za stjecanje takvog prava prema zakonodavstvu drugih predmetnih država članica razmatraju prema redoslijedu smanjenja trajanja razdoblja osiguranja ili boravišta navršenih prema zakonodavstvu tih država članica.

Članak 78.

Djeca bez roditelja

1. Pojam „davanja” za potrebe ovog članka znači obiteljski doplatci i, ovisno o slučaju, dopunski ili posebni doplatci za djecu bez roditelja.

2. Davanja za djecu bez roditelja priznaju se u skladu sa sljedećim pravilima, bez obzira na državu članicu na čijem državnom području dijete bez roditelja ili fizička ili pravna osoba koja ga u stvarnosti uzdržava ima boravište:

(a) za dijete preminule zaposlene ili samozaposlene osobe koja je podlijegala zakonodavstvu jedne države članice samo u skladu sa zakonodavstvom te države;

(b) za dijete preminule zaposlene ili samozaposlene osobe koja je podlijegala zakonodavstvu nekoliko država članica:

i. u skladu sa zakonodavstvom države članice na čijem državnom području dijete bez roditelja ima boravište, uz uvjet da se pravo na jedno od davanja iz stavka 1. stječe prema zakonodavstvu te države, uzimajući u obzir prema potrebi odredbe članka 79. stavka 1. točke (a);

ii. u drugim slučajevima u skladu sa zakonodavstvom države članice koje se na preminulog najduže primjenjivalo, uz uvjet da se pravo na jedno od davanja iz stavka 1. stječe prema zakonodavstvu te države, uzimajući u obzir prema potrebi odredbe članka 79. stavka 1. točke (a),; ako se ne stekne pravo u skladu s tim zakonodavstvom, uvjeti za stjecanje takvog prava prema zakonodavstvu drugih država članica razmatraju se prema redoslijedu smanjenja trajanja razdoblja osiguranja ili boravišta navršenih prema zakonodavstvu tih država članica.

Međutim, zakonodavstvo države članice koje se primjenjuje u odnosu na odredbe za davanja iz članka 77. na djecu umirovljenika nastavlja se primjenjivati nakon smrti spomenutog umirovljenika u odnosu na odredbe o davanjima za njegovu djecu.

Članak 78.a

Mirovine za djecu bez roditelja, osim onih koje se priznaju prema sustavima osiguranja u slučaju ozljede na radu ili profesionalne bolesti smatraju se „davanjima” obuhvaćenim člankom 78. stavkom 1. ako je preminula osoba u bilo kojem trenutku bila obuhvaćena sustavom koji predviđa samo obiteljske doplatke, ili dopunske ili posebne dodatke za djecu bez roditelja. Ti sustavi navedeni su u Prilogu VIII.

Članak 79. (7)

Zajedničke odredbe za uzdržavanu djecu umirovljenika i za djecu bez roditelja

1. Davanja u smislu članaka ►M5 77., 78. i 78.a ◄ pružaju se u skladu sa zakonodavstvom utvrđenim primjenom odredbi onih članaka o ustanovama nadležnim za primjenu takvog zakonodavstva i o njezinu trošku, kao da se na umirovljenika ili preminulu osobu primjenjivalo samo zakonodavstvo nadležne države.

Međutim:

(a) ako to zakonodavstvo određuje da stjecanje, zadržavanje ili ponovna uspostava prava na davanja ovisi o trajanju razdoblja osiguranja, zaposlenja, samozaposlenja ili boravišta, to trajanje određuje se uzimajući prema potrebi u obzir odredbe članka 45. i, ovisno o slučaju, članka 72.;

(b) ako to zakonodavstvo propisuje da se iznos davanja određuje na temelju iznosa mirovine ili ovisi o trajanju razdoblja osiguranja, iznos tih davanja određuje se na temelju teoretskog iznosa određenog u skladu s odredbama članka 46. stavka 2.

2. U slučaju u kojem bi učinak primjene pravila određenog člankom 77. stavkom 2. točkom (b) podtočkom ii. i člankom 78. stavkom 2. točkom (b) podtočkom ii. imao za posljedicu da nadležno bude nekoliko država članica, ako je trajanje razdoblja jednako, davanja u smislu članka ►M5 77., 78. ili 78.a ◄ , ovisno slučaju, priznaju se u skladu sa zakonodavstvom države članice koje se na umirovljenika ili preminulu osobu zadnje primjenjivalo.

3. Pravo na davanja priznata samo prema nacionalnom zakonodavstvu ili prema odredbama stavka 2. i u skladu s člancima ►M5 77., 78. i 78.a ◄ obustavlja se ako djeca steknu pravo na obiteljska davanja ili obiteljski doplatak u skladu sa zakonodavstvom države članice na temelju obavljanja profesionalne ili trgovinske djelatnosti. U takvom slučaju, osobe o kojima se radi smatraju se članovima obitelji zaposlene ili samozaposlene osobe.

Članak 79.a

Odredbe koje se odnose na davanja za djecu bez roditelja koja imaju pravo na davanja u okviru posebnog sustava za državne službenike

1. Bez obzira na odredbe ►M5 članak 78.a ◄ , mirovine za djecu bez roditelja u okviru posebnog sustava za državne službenike izračunavaju se u skladu s odredbama poglavlja 3.

2. Ako su u slučaju iz stavka 1. razdoblja osiguranja, zaposlenja, samozaposlenja ili boravka također navršena u okviru općeg sustava, tada se davanja priznata u okviru tog općeg sustava isplaćuju u skladu s odredbama ►M5 ako člankom 44. stavkom 3. nije drukčije predviđeno ◄ . Razdoblja osiguranja, samozaposlenja ili zaposlenja koja su navršena u skladu sa zakonodavstvom o posebnom sustavu za državne službenike, ili razdoblja koja se prema zakonodavstvu te države članice izjednačavaju s takvim razdobljima, prema potrebi se uzimaju u obzir kod stjecanja, zadržavanja ili ponovne uspostave prava na davanja u skladu sa zakonodavstvom o tom općem sustavu.

GLAVA IV.

ADMINISTRATIVNA KOMISIJA ZA SOCIJALNU SIGURNOST RADNIKA MIGRANATA

Članak 80.

Sastav i metode rada

1. Komisiji je pridružena Administrativna komisija za socijalnu sigurnost radnika migranata (dalje u tekstu Administrativna komisija), sastavljena od predstavnika vlade svake države članice kojima pomažu, kada je to potrebno, stručni savjetnici. Na sastancima Administrativne komisije predstavnik Komisije ima savjetodavnu ulogu.

2. Administrativnoj komisiji u tehničkom smislu pomaže Međunarodni ured rada na temelju uvjeta iz sporazuma sklopljenih u tu svrhu između Europske zajednice i Međunarodne organizacije rada.

3. Pravila Administrativne komisije sastavljaju se zajedničkim sporazumom njezinih članova.

Odluke o pitanjima tumačenja na koja se odnosi članak 81. točka (a) su jednoglasne. Daje im se potreban publicitet.

4. Komisija pruža Administrativnoj komisiji usluge tajništva.

Članak 81.

Zadaci Administrativne komisije

Administrativna komisija ima sljedeće zadaće:

(a) rješavanje administrativnih pitanja i pitanja tumačenja koja proizlaze iz odredbi ove Uredbe i naknadnih uredbi, ili iz bilo kojeg ugovora ili sporazuma sklopljenog u skladu s njima, bez obzira na pravo tijela, ustanova i dotičnih osoba na korištenje postupaka i sudova prema zakonodavstvu država članica, ovoj Uredbi ili Ugovoru;

(b) obavljanje svih prijevoda dokumenata vezanih za provođenje ove Uredbe na zahtjev nadležnih tijela, ustanova i sudova država članica, a posebno prijevode zahtjeva podnesenih od strane osoba koje mogu imati pravo na davanje u skladu s odredbama ove Uredbe;

(c) promicanje i razvijanje suradnje među državama članicama u području socijalne sigurnosti, posebno u odnosu na zdravstvene i socijalne mjere od zajedničkog interesa;

▼M1

(d) poticati i razvijati suradnju između država članica modernizirajući postupke za razmjenu podataka, posebno prilagodbom tijeka podataka između ustanova za potrebe telematske razmjene, uzimajući u obzir razvoj obrade podataka u svakoj državi članici. Glavni je cilj takve modernizacije ubrzavanje ostvarivanja davanja;

(e) prikupljanje čimbenika koji se uzimaju u obzir za izradu obračuna koji se odnose na troškove koje snose ustanove država članica u skladu s odredbama ove Uredbe, te usvajanje godišnjih obračuna između spomenutih ustanova;

(f) poduzimanje drugih aktivnosti u svojoj nadležnosti u skladu s odredbama ove i naknadnih uredbi ili bilo kojeg sporazuma ili dogovora postignutog u skladu s tim;

(g) podnošenje Komisiji prijedloga za izradu naknadnih uredbi, kao i za reviziju ove i naknadnih uredbi.

GLAVA V.

SAVJETODAVNI ODBOR ZA SOCIJALNU SIGURNOST RADNIKA MIGRANATA

Članak 82. (B)

Osnivanje, sastav i metode rada

1. Savjetodavni odbor za socijalnu sigurnost radnika migranata (dalje u tekstu „Savjetodavni odbor”) je ovim osnovan, ►M10 162 ◄ te je sastavljen od 90 članova iz svake države članice:

(a) dvaju predstavnika vlade, od kojih barem jedan mora biti član Administrativne komisije;

(b) dvaju predstavnika sindikata;

Za svaku od navedenih kategorija imenuje se zamjenski član za svaku državu članicu.

2. Članove Savjetodavnog odbora i njihove zamjene imenuje Vijeće koje nastoji pri odabiru predstavnika radničkog sindikata i organizacije poslodavaca postići nepristrano zastupanje u odboru različitih sektora kojih se to tiče.

Popis članova i njihovih zamjenika objavljuje Vijeće u Službenom listu Europskih zajednica.

3. Mandat članova i njihovih zamjenika traje dvije godine. Njihova imenovanja mogu se obnoviti. Pri isteku njihova mandata, članovi i njihovi zamjenici ostaju na dužnosti dok im se ne nađe zamjena ili dok im se ne obnove imenovanja.

4. Savjetodavnim odborom predsjeda predstavnik Komisije. Predsjednik ne glasa.

5. Savjetodavni odbor sastaje se najmanje jedanput godišnje. Saziva ga predsjednik, na vlastitu inicijativu ili na pismeni zahtjev koji mu uputi najmanje jedna trećina članova. Takav zahtjev mora uključivati prijedloge koji se odnose na program rada.

6. Djelujući na prijedlog svog predsjednika, Savjetodavni odbor može u iznimnim okolnostima odlučiti primiti savjet od osoba ili predstavnika organizacija sa širokim iskustvom u području socijalne sigurnosti. Nadalje, Savjetodavnom odboru pruža tehničku pomoć Međunarodni ured rada pod istim uvjetima kao i Administrativnoj komisiji, pod uvjetima sporazuma sklopljenog između Europske zajednice i Međunarodne organizacije rada.

7. Mišljenja i prijedlozi Savjetodavnog odbora moraju navoditi razloge na kojima se temelje. Izriču se apsolutnom većinom glasova pravomoćno izglasanih.

Odbor uređuje vlastita pravila postupanja većinom glasova svojih članova koje odobrava Vijeće, nakon što primi mišljenje Komisije.

8. Komisija pruža usluge tajništva Savjetodavnom odboru.

Članak 83.

Zadaci Savjetodavnog odbora

Savjetodavni odbor je na zahtjev Komisije Europskih zajednica, Administrativne komisije ili na svoju inicijativu ovlašten:

(a) proučavati opća pitanja ili pitanja načela i probleme koji proizlaze iz primjene uredbi usvojenih u okviru odredbi članka 51. Ugovora;

(b) utvrditi opcije u pogledu Administrativne komisije kao i prijedloge za reviziju uredbi.

GLAVA VI.

RAZNE ODREDBE

Članak 84. (7)

Suradnja između nadležnih tijela

1. Nadležna tijela država članica jedna drugoj šalju informacije koje se odnose na:

(a) mjere poduzete za primjenu ove Uredbe;

(b) promjene u njihovim zakonodavstvima koje mogu utjecati na primjenu ove Uredbe.

2. Za potrebe primjene ove Uredbe, tijela i ustanove država članica pružaju pomoć i djeluju kao da primjenjuju svoje zakonodavstvo. Administrativna pomoć koju pružaju navedena tijela i ustanove je u pravilu besplatna. Međutim, nadležna tijela država članica mogu se dogovoriti o nadoknadi određenih troškova.

3. Tijela i ustanove država članica mogu za potrebe primjene ove Uredbe izravno komunicirati jedna s drugom kao i s predmetnim osobama ili njihovim predstavnicima.

4. Tijela, ustanove i sudovi jedne države članice ne mogu odbiti zahtjeve ili druge dokumente koji su im podneseni s obrazloženjem da su napisani na službenom jeziku druge države članice. Prema potrebi mogu primijeniti odredbe članka 81. točke (b).

(a) Ako prema ovoj Uredbi ili prema provedbenoj uredbi iz članka 98., tijela ili ustanove države članice šalju osobne podatke tijelima ili ustanovama druge države članice, to slanje podataka podliježe zakonskim odredbama koje uređuju zaštitu podataka kako je odredila država članica koja daje podatke.

Naknadno prenošenje kao i pohranjivanje, mijenjanje i uništavanje podataka podliježe odredbama zakonodavstva o zaštiti podataka države članice koja ih prima.

(b) korištenje osobnih podataka u svrhu koja nije socijalna sigurnost podliježe odobrenju dotične osobe ili mora biti u skladu s drugim jamstvima koje određuje nacionalno zakonodavstvo.

Članak 84.a

Odnosi između ustanova i osoba obuhvaćenih ovom Uredbom

1. Ustanove i osobe obuhvaćene ovom Uredbom moraju se međusobno obavješćivati i surađivati kako bi se zajamčila ispravna provedba ove Uredbe.

U skladu s načelom dobre uprave, ustanove odgovaraju na sve upite u razumnom roku i u skladu s navedenim pružaju dotičnim osobama sve informacije potrebne za korištenje prava koja su ostvarila prema ovoj Uredbi.

Dotične osobe dužne su što je prije moguće obavješćivati ustanove nadležne države i države stalnog prebivališta o svim promjenama u svojoj osobnoj ili obiteljskoj situaciji koje utječu na njihova prava na davanja ostvarena prema ovoj Uredbi.

2. Nepoštovanje obveza obavješćivanja iz stavka 1., trećeg podstavka može dovesti do primjene proporcionalnih mjera u skladu s nacionalnim pravom. Međutim, te su mjere jednake mjerama koje se po domaćim zakonima primjenjuju u sličnim okolnostima i u praksi podnositeljima zahtjeva ne onemogućuju niti pretjerano otežavaju primjenu prava priznatih ovom Uredbom.

3. U slučaju teškoća pri tumačenju ili primjeni ove Uredbe, koje bi ugrozile prava osobe na koju se ona odnosi, ustanova nadležne države ili države boravišta dotične osobe obraća se ustanovi/ustanovama dotične države članica/država članice. Ako je u razumnom roku nemoguće naći rješenje, dotična tijela mogu zatražiti intervenciju Administrativne komisije.

Članak 85.

Oslobođenje od poreza ili njihovo smanjenje– Izuzeće od ovjera

1. Oslobođenje od ili smanjenje poreza, plaćanja biljega, javnobilježničkih ili registracijskih pristojbi određenih zakonodavstvom jedne države članice za potvrde ili dokumente potrebne u svrhu zakonodavstva te države, proširuje se na slične dokumente potrebne u svrhu zakonodavstva druge države članice ili ove Uredbe.

2. Sve izjave, dokumenti i potvrde svih vrsta potrebni u svrhu ove Uredbe oslobađaju se ovjere diplomatskih ili konzularnih tijela.

▼M1

3. Elektroničku poruku koju pošalje ustanova u skladu s odredbama ove Uredbe i provedbene Uredbe ne može odbaciti nijedno tijelo ni ustanova druge države članice na temelju toga što je primljena elektroničkim putem, nakon što je ustanova koja ju je primila izjavila da je sposobna primati elektroničke poruke. Reprodukcija i zapis takvih poruka smatra se ispravnom i točnom reprodukcijom originalnog dokumenta ili snimkom informacije na koju se odnosi, osim ako postoji dokaz o suprotnom.

Elektronička poruka smatra se valjanom ako računalni sustav na kojem je poruka snimljena sadrži potrebne zaštitne mjere koje onemogućuju bilo kakve ispravke, otkrivanje informacija ili pristup zapisu. U svakom trenutku mora biti moguće reproducirati snimljenu informaciju u izravno čitljivom obliku. Kada se elektronička poruka šalje iz jedne ustanove socijalne sigurnosti u drugu, poduzimaju se odgovarajuće mjere sigurnosti u skladu s odgovarajućim odredbama Zajednice.

Članak 86. (14)

Zahtjevi, izjave ili žalbe podnesene tijelu, ustanovi ili sudu države članice koja nije nadležna država

1. Svaki zahtjev, izjava ili žalba koja se trebala podnijeti u određenom roku radi ispunjavanja uvjeta prema zakonodavstvu jedne države članice i koja je podnesena tijelu, ustanovi ili sudu te države prihvaća se ako je u istom razdoblju podešena odgovarajućem tijelu, ustanovi ili sudu druge države članice. U takvom slučaju tijelo, ustanova ili sud koji primi taj zahtjev, izjavu ili žalbu bez odlaganja je prosljeđuje nadležnom tijelu, ustanovi ili sudu prethodne države ili izravno ili putem nadležnih tijela države članice o kojoj se radi. Datum na koji su ti zahtjevi, izjave ili žalbe podnesene tijelu, ustanovi ili sudu druge države uzima se kao datum njihova podnošenja nadležnom tijelu, ustanovi ili sudu.

2. Ako je osoba koja ima pravo tako postupiti prema zakonodavstvu države članice podnijela toj državi zahtjev za obiteljska davanja iako ta država nije nadležna prema pravilu prioriteta, datum na koji je podnesen prvi zahtjev uzima se kao datum na koji je podnesen nadležnom tijelu, ustanovi ili sudu, uz uvjet da je novi zahtjev podnesen u državi članici koja je nadležna prema pravilu prioriteta u odnosu na osobu koja ima pravo tako postupiti prema zakonodavstvu te države. Drugi zahtjev mora biti podnesen u razdoblju od jedne godine nakon obavijesti o odbijanju prvog zahtjeva ili prestanka plaćanja davanja u prvoj državi članici.

Članak 87.

Liječnički pregledi

1. Liječničke preglede koje osigurava zakonodavstvo države članice može na zahtjev nadležne ustanove, na državnom području druge države članice, provesti ustanova mjesta privremenog boravišta ili boravišta osobe koja ima pravo na davanja prema uvjetima navedenima u provedbenoj uredbi iz članka 98. ili, u nedostatku toga, prema uvjetima dogovorenim između nadležnih tijela predmetnih država članica.

2. Liječnički pregledi koji se provode prema uvjetima navedenima u stavku 1. smatraju se provedenima na državnom području nadležne države.

Članak 88.

Transfer iz jedne države članice u drugu novčanih iznosa koji se isplaćuju prema ovoj Uredbi

Prema potrebi, transfer novca koji se obavlja u skladu s ovom Uredbom izvršava se u skladu s relevantnim sporazumima na snazi između predmetnih država članica u vrijeme transfera. Ako takvi sporazumi nisu na snazi između dviju država članica, nadležna tijela spomenutih država ili tijela nadležna za međunarodna plaćanja određuju, prema zajedničkom dogovoru, potrebne mjere za obavljanje takvog transfera.

Članak 89.

Posebni postupci za provedbu određenih zakonodavstava

Posebne odredbe za provedbu određenih zakonodavstava određenih država članica navedene su u Prilogu VI.

Članak 90. (8)

…

Članak 91.

Doprinosi koje isplaćuju poslodavci ili poduzeća koja nemaju poslovni nastan u nadležnoj državi

Poslodavac nije obvezan plaćati povećane doprinose zbog činjenice da je njegovo mjesto poslovanja ili registrirano sjedište ili mjesto poslovanja njegova poduzeća na državnom području države članice koja nije nadležna država.

Članak 92.

Prikupljanje doprinosa

1. Doprinosi koji se plaćaju ustanovi države članice mogu se prikupiti na državnom području druge države članice u skladu s upravnim postupcima i s jamstvima i povlasticama koje se primjenjuju na prikupljanje doprinosa koje uplaćuje odgovarajuća ustanova druge države članice.

2. Postupak provođenja odredbi stavka 1. uređen je prema potrebi provedbenom uredbom iz članka 98. ili sporazumom između država članica. Takvi provedbeni postupci mogu također obuhvatiti ovršni postupak.

Članak 93.

Prava ustanova koje su nadležne za davanja u odnosu na odgovorne treće strane

1. Ako osoba prima davanja prema zakonodavstvu jedne države članice za slučaj ozljede do koje je došlo na državnom području druge države, sva prava ustanove nadležne za davanja treće strane koja je obvezna nadoknaditi štetu na ime ozljede uređuju se sljedećim pravilima:

(a) ako ustanova odgovorna za davanja na temelju zakonodavstva koje primjenjuje nasljeđuje prava koja korisnik ima prema trećoj strani, takvo nasljeđivanje organizira svaka država članica;

(b) ako navedena ustanova ima izravna prava prema trećoj strani, takva prava priznaje svaka država članica.

2. Ako osoba prima davanja prema zakonodavstvu jedne države članice za slučaj ozljede do koje je došlo na državnom području druge države članice, odredbe spomenutog zakonodavstva koje određuju u kojim slučajevima se isključuje građansko-pravna odgovornost poslodavaca ili osoba zaposlenih kod njih primjenjuju se u odnosu na spomenutu osobu ili nadležnu ustanovu.

Odredbe stavka 1. također se primjenjuju na sva prava ustanove nadležne za davanja zaposleniku ili osobama zaposlenim kod njega u slučajevima u kojima njihova odgovornost nije izuzeta.

3. Ako su u skladu s odredbama članka 36. stavka 3. i/ili članka 63. stavka 3. dvije ili više država članica ili nadležna tijela tih država sklopili dogovor o odricanju od nadoknade troškova između ustanova u skladu s njihovom nadležnosti, sva prava koja proizlaze prema odgovornoj trećoj strani uređuju sljedeća pravila:

(a) ako ustanova države članice privremenog boravišta ili boravišta prizna osobi davanja za slučaj ozljede do koje je došlo na njezinu državnom području, ta ustanova, u skladu sa zakonodavstvom koje primjenjuje, primjenjuje pravo zamjene ili izravno djelovanje prema trećoj strani odgovornoj za naknadu štete za ozljedu;

(b) u svrhu provođenja točke (a):

i. za osobu koja ostvaruje davanja smatra se da je osigurana kod ustanove mjesta privremenog boravišta ili boravišta;

ii. ta ustanova smatra se ustanovom dužnikom;

(c) odredbe stavaka 1. i 2. nastavljaju se primjenjivati u odnosu na sva davanja koja ne obuhvaća sporazum o odricanju iz ovog stavka.

GLAVA VII.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 94. (7) (8) (11) (12)

Prijelazne odredbe za zaposlene osobe

1. U skladu s ovom Uredbom ne stječe se nikakvo pravo u odnosu na razdoblje prije 1. listopada 1972. ili do dana njezine primjene na državnom području predmetne države članice ili u dijelu državnog područja te države.

2. Sva razdoblja osiguranja i, prema potrebi, sva razdoblja zaposlenja ili boravišta navršena u skladu sa zakonodavstvom države članice prije 1. listopada 1972. ili prije datuma njegove primjene na državnom području države članice ili u dijelu državnog područja te države, uzimaju se u obzir za određivanje prava stečenih u skladu sa zakonodavstvima ove Uredbe.

3. Prema odredbama stavka 1., pravo se stječe u skladu s ovom Uredbom čak i ako se odnosi na nepredvidive troškove nastale prije 1. listopada 1972. ili do dana njegove primjene na državnom području predmetne države članice ili u dijelu državnog područja te države.

4. Davanja koja nisu priznata ili koja su obustavljena zbog državljanstva ili mjesta boravišta dotične osobe se na zahtjev te osobe priznaju ili ponovno dobivaju počevši od 1. listopada 1972. ili od datuma njihove primjene na državnom području predmetne države članice ili u dijelu državnog područja te države, uz uvjet da prethodno utvrđena prava nisu dovela do jednokratne isplate.

5. Prava osobe kojoj je priznata mirovina prije 1. listopada 1972. ili datuma njezine primjene na državnom području predmetne države članice ili u dijelu državnog područja te države mogu na zahtjev te osobe biti preispitana, uzimajući u obzir odredbe ove Uredbe. Ova odredba također se primjenjuje na druga davanja iz članka 78.

6. Ako se zahtjev iz stavaka 4. ili 5. podnese u roku od dvije godine od 1. listopada 1972. ili od datuma njegove primjene na državnom području predmetne države članice, prava stečena u skladu s ovom Uredbom stupaju na snagu od tog datuma, a odredbe zakonodavstva države članice o propuštanju ostvarivanja ili zastari prava ne mogu se primijeniti protiv predmetnih osoba.

Iste odredbe primjenjuju se što se tiče primjene ove Uredbe na onim područjima koja su postala dio Savezne Republike Njemačke 3. listopada 1990. uz uvjet da je zahtjev iz stavaka 4. i 5. podnesen u roku od dvije godine počevši od 1. svibnja 1992.

7. Ako je zahtjev iz stavka 4. ili 5. podnesen nakon isteka dvogodišnjeg razdoblja nakon 1. listopada 1972. ili od dana njegove primjene na državnom području predmetne države članice, prava koja nisu ostvarena ili zastarjela imaju učinak od dana na koji je zahtjev podnesen, osim kada se primjenjuju povoljnije odredbe zakonodavstva bilo koje države članice.

Iste odredbe primjenjuju se u vezi s primjenom ove Uredbe na onim područjima koja su postala dio Savezne Republike Njemačke 3. listopada 1990. uz uvjet da je zahtjev iz stavaka 4. i 5. podnesen u roku od dvije godine počevši od 1. lipnja 1992.

8. U slučaju pneumokonioze, odredbe članka 57. stavka 5. primjenjuju se na novčana davanja za slučaj profesionalne bolesti čiji trošak, ako sporazum između predmetnih ustanova ne postoji, nije mogao biti podijeljen između tih ustanova prije 1. listopada 1972.

9. Obiteljski doplaci koje ostvaruju osobe zaposlene u Francuskoj ili nezaposleni radnici koji koriste davanja za nezaposlenost u skladu sa zakonodavstvom Francuske za članove njihovih obitelji koji imaju boravište u drugoj državi članici 15. studenoga 1989., nastavljaju se isplaćivati obročno, u skladu s postupcima koji su se primjenjivali na taj datum, sve dok njihov iznos prelazi iznos davanja koje bi bilo priznato od 16. studenoga 1989. i dokle god te osobe podliježu zakonodavstvu Francuske. Ne uzimaju se u obzir prekidi koji su trajali manje od jednog mjeseca niti razdoblja za vrijeme kojih se nezaposlenost ili bolest utvrđivala.

Postupak za primjenu ovog stavka i posebno dijeljenja troškova tih doplataka utvrđuje se zajedničkim sporazumom predmetnih država članica ili njihovih nadležnih tijela nakon što je Administrativna komisija donijela mišljenje.

10. Prava osoba kojima je priznata mirovina prije nego što je članak 45. stavak 6. stupio na snagu, mogu se ponovno razmatrati na zahtjev prema odredbama članka 45. stavka 6.

Članak 95. (6) (12)

Prijelazne odredbe za samozaposlene osobe

1. Prema ovoj Uredbi nije moguće ostvariti pravo za razdoblje prije 1. srpnja 1982. ili prije dana njezine provedbe na državnom području predmetne države članice ili u dijelu državnog područja te države.

2. Sva razdoblja osiguranja i prema potrebi sva razdoblja zaposlenja, samozaposlenja ili boravišta koja su u skladu sa zakonodavstvom države članice navršena prije 1. srpnja 1982. ili prije dana provedbe ove Uredbe na državnom području države članice ili dijela državnog područja te države, uzimaju se u obzir za utvrđivanje prava koja se stječu prema ovoj Uredbi.

3. Podložno stavku 1., pravo se stječe u skladu s ovom Uredbom čak i ako se odnosi na nepredviđene izdatke nastale prije 1. srpnja 1982. ili dana provedbe ove Uredbe na državnom području predmetne države članice ili na dijelu državnog područja te države.

4. Davanja koja nisu stečena ili koja su bila obustavljena zbog državljanstva ili mjesta boravišta dotične osobe se na zahtjev te osobe priznaju ili ponovno pružaju od 1. srpnja 1982. ili od dana provedbe ove Uredbe na državnom području predmetne države članice ili dijela državnog područja te države, uz uvjet da prethodno utvrđena prava nisu konzumirana putem jednokratne isplate.

5. Prava osobe kojoj je priznata mirovina prije 1. srpnja 1982. ili dana provedbe ove Uredbe na državnom području predmetne države članice ili dijela državnog područja te države mogu na zahtjev te osobe biti ponovno razmatrana, uzimajući u obzir ovu Uredbu. Ova odredba također se primjenjuje na druga davanja iz članka 78.

6. Ako je zahtjev iz stavka 4. ili 5. podnesen u roku od dvije godine od 1. srpnja 1982. ili od datuma provedbe ove Uredbe na državnom području predmetne države članice, prava stečena u skladu s ovom Uredbom stupaju na snagu od tog dana, a odredbe zakonodavstva država članica o propuštanju ostvarivanja ili zastari prava ne mogu se primijeniti protiv dotične osobe.

Iste odredbe primjenjuju se u pogledu primjene ove Uredbe na onim područjima koja su postala dio Savezne Republike Njemačke 4. listopada 1990., uz uvjet da je zahtjev iz stavka 4. ili 5. podnesen u roku od dvije godine od 1. lipnja 1992.

7. Ako je zahtjev iz stavka 4. ili 5. podnesen nakon isteka dvogodišnjeg razdoblja od 1. srpnja 1982. ili nakon dana provedbe ove Uredbe na državnom području predmetne države članice, prava koja nisu ostvarena ili zastarjela imaju učinak od dana na koji je podnesen zahtjev, osim ako se primjenjuju povoljnije odredbe zakonodavstva bilo koje države članice.

Iste odredbe primjenjuju se za primjenu ove Uredbe na onim područjima koja su postala dio Savezne Republike Njemačke 3. listopada 1990., uz uvjet da je zahtjev iz stavka 4. ili 5. podnesen nakon što su protekle dvije godine od 1. lipnja 1992.

Članak 95. a (11)

Prijelazne odredbe za primjenu Uredbe (EEZ) br. 1248/92 ( 3 )

1. Prema Uredbi (EEZ) br. 1248/92 ne stječe se pravo za razdoblje prije 1. lipnja 1992.

2. Sva razdoblja osiguranja ili razdoblja boravišta navršena u skladu sa zakonodavstvom države članice prije 1. svibnja 1992. uzimaju se u obzir za utvrđivanje prava na davanja u skladu s Uredbom (EEZ) br. 1248/92.

3. Podložno stavku 1., pravo se stječe u skladu s Uredbom (EEZ) br. 1248/92, čak i ako se odnosi na nepredviđene izdatke nastale prije 1. lipnja 1992.

4. Prava osobe kojoj je priznata mirovina prije 1. lipnja 1992. mogu na zahtjev te osobe biti ponovno razmatrana, uzimajući u obzir odredbe Uredbe (EEZ) br. 1248/92.

5. Ako je zahtjev iz stavka 4. podnesen u roku od dvije godine od 1. lipnja 1992., prava stečena u skladu s Uredbom (EEZ) br. 1248/92 stupaju na snagu od tog dana, a odredbe zakonodavstva država članica koje se odnose na prestanak ili ograničenje prava ne mogu se prizvati protiv dotičnih osoba.

6. Ako je zahtjev iz stavka 4. podnesen nakon isteka dvogodišnjeg razdoblja od 1. lipnja 1992., prava koja nisu prestala ili su ograničena stupaju na snagu od dana na koji je zahtjev podnesen, osim ako se primjenjuju povoljnije odredbe zakonodavstva bilo koje države članice.

Članak 95.b (14)

Prijelazne odredbe za primjenu Uredbe (EEZ) br. 1247/92 ( 4 )

1. Uredbom (EEZ) br. 1247/92 ne daju se nikakva prava za razdoblja prije 1. lipnja 1992.

2. Razdoblja boravišta ili razdoblja zaposlenja ili samozaposlenja navršena na državnom području države članice prije 1. lipnja 1992. uzimaju se u obzir za određivanje prava stečenih u skladu s Uredbom (EEZ) br. 1247/92.

3. Prema stavku 1., pravo se stječe u skladu s Uredbom (EEZ) br. 1247/92, čak i ako se to odnosi na nepredviđene izdatke do kojih je došlo prije 1. lipnja 1992.

4. Posebna nedoprinosna davanja koja nisu priznata ili koja su obustavljena zbog državljanstva dotične osobe se na zahtjev te osobe priznaju ili ponovno ostvaruju od 1. lipnja 1992., uz uvjet da prethodno utvrđena pravila nisu konzumirana putem jednokratne isplate.

5. Prava osoba kojima je priznata mirovina prije 1. lipnja 1992. mogu na zahtjev te osobe biti ponovno razmatrana, uzimajući u obzir odredbe Uredbe (EEZ) br. 1247/92.

6. Ako je zahtjev iz stavka 4. ili 5. podnesen u roku od dvije godine od 1. lipnja 1992., prava stečena u skladu s Uredbom (EEZ) br. 1247/92 stupaju na snagu od tog dana, a odredbe zakonodavstva država članica koje se odnose na prestanak ili ograničenje prava ne mogu se prizvati protiv dotičnih osoba.

7. Ako je zahtjev iz stavka 4. ili 5. podnesen nakon isteka dvogodišnjeg razdoblja nakon 1. lipnja 1992., prava koja nisu prestala ili nisu vremenski ograničena stupaju na snagu od datuma na koji je zahtjev podnesen, osim ako se primjenjuju povoljnije odredbe zakonodavstva bilo koje države članice.

8. Primjena članka 1. Uredbe (EEZ) br. 1247/92 ne može rezultirati ukidanjem davanja koja su priznata prije 1. lipnja 1992. od strane nadležne ustanove države članice iz glave III. Uredbe (EEZ) br. 1408/71 na koji se primjenjuje članak 10. te Uredbe.

9. Primjena članka 1. Uredbe (EEZ) br. 1247/92 ne može rezultirati odbijanjem zahtjeva za posebna nedoprinosna davanja priznata kao dodatak mirovini koji je podnijela osoba koja je ispunila uvjete za stjecanje davanja prije 1. lipnja 1992., čak ni ako ta osoba ima boravište na državnom području države članice koja nije nadležna ustanova, uz uvjet da je zahtjev za davanje podnesen u razdoblju od pet godina počevši od 1. lipnja 1992.

10. Bez obzira na odredbe stavka 1., posebno nedoprinosno davanje priznato kao dodatak mirovini koje nije priznato ili je obustavljeno zbog boravišta dotične osobe na državnom području države članice koja nije nadležna država, na zahtjev te osobe se priznaje ili ponovno uspostavlja od 1. lipnja 1992., u prvom slučaju od dana na koji je davanje trebalo biti priznato, a u drugom slučaju na dan obustave davanja.

11. Ako posebna nedoprinosna davanja iz članka 4. stavka (2a) Uredbe (EEZ) br. 1408/71 mogu za vrijeme istog razdoblja i za istu osobu biti priznata u skladu s člankom 10.a te Uredbe od strane nadležne ustanove države članice na čijem državnom području osoba ima boravište i u skladu sa stavcima od 1. do 10. ovog članka od strane nadležne ustanove druge države članice, dotična osoba može samo zbrojiti ta davanja do najvećeg iznosa posebnih davanja koje ta osoba može zatražiti u skladu s predmetnim zakonodavstvom.

12. Detaljna pravila primjene stavka 11., a posebno, s obzirom na davanja iz tog stavka, primjena klauzula o smanjenju, obustavi ili ukidanju, koje su određene u skladu sa zakonodavstvom jedne ili više država i alociranje diferencijalnih dodatnih iznosa određuju se odlukom Administrativne komisije za socijalnu sigurnost radnika migranata i, prema potrebi, obostranom suglasnošću predmetnih država članica ili njihovih nadležnih tijela.

Članak 95.c

Prijelazne odredbe za primjenu Uredbe (EZ) br. 1606/98

1. Na temelju Uredbe (EZ) br. 1606/98 ( 5 ) ne stječu se prava za bilo koje razdoblje prije 25. listopada 1998.

2. Za određivanje prava stečenih u skladu s odredbama Uredbe (EZ) br. 1606/98 uzima se u obzir bilo koje razdoblje osiguranja i prema potrebi bilo koje razdoblje zaposlenja, samozaposlenja ili boravka koje je navršeno prema zakonodavstvu države članice prije 25. listopada 1998.

3. Podložno odredbama stavka 1., pravo se stječe prema Uredbi (EZ) br. 1606/98 čak i ako se odnosi na osigurani slučaj koji se zbio prije 25. listopada 1998.

4. Svako davanje koje nije bilo priznato ili je bilo obustavljeno zbog nacionalnosti ili boravišta dotične osobe, stječe se ili ponovno uspostavlja na zahtjev te osobe počevši od 25. listopada 1998., pod uvjetom da ranije stečeno pravo nije dovelo do jednokratne isplate.

5. Osobe koje su ostvarile pravo na mirovinu prije 25. listopada 1998. mogu zahtijevati reviziju svojih prava, vodeći računa o odredbama Uredbe (EZ) br. 1606/98. Ta se odredba primjenjuje i na ostala davanja iz članaka 78. i 79. ako se primjenjuje na članke 78. i 79.a.

6. Ako je zahtjev iz stavka 4. ili 5. podnijet u roku od dvije godine od 25. listopada 1998., prava koja proizlaze iz Uredbe (EZ) br. 1606/98 stječu se od toga datuma, a odredbe zakonodavstva bilo koje države članice o gubitku ili zastari prava ne primjenjuju se na predmetne osobe.

7. Ako je zahtjev iz stavka 4. ili 5. podnijet nakon isteka razdoblja od dvije godine od 25. listopada 1998., pod uvjetom da nije došlo do gubitka ili zastare prava, ona se stječu se od datuma takvog zahtjeva, uz primjenu povoljnijih odredbi zakonodavstva bilo koje države članice.

Članak 95.d

Prijelazne odredbe koje se primjenjuju na studente

1. Na temelju ove Uredbe studenti, članovi njihovih obitelji ili nadživjeli članovi njihovih obitelji ne stječu prava za razdoblje prije 1. svibnja 1999.

2. Svako razdoblje osiguranja i, prema potrebi, svako razdoblje zaposlenja, samozaposlenja ili boravka, navršeno prema zakonodavstvu države članice prije 1. svibnja 1999. uzima se u obzir za utvrđivanje prava stečenih u skladu s odredbama ove Uredbe.

3. Podložno odredbama stavka 1. ovog članka, prema ovoj Uredbi pravo se stječe i kada se odnosi na osigurani slučaj koji je nastao prije 1. svibnja 1999.

4. Davanja koja se nisu priznavala ili su bila obustavljena zbog državljanstva ili boravišta osobe, priznaju se ili ponovno uspostavljaju na zahtjev te osobe od 1. svibnja 1999., pod uvjetom da prethodno priznata prava nisu dovela do jednokratne isplate.

5. Ako se zahtjev iz stavka 4. ovog članka podnese u roku od dvije godine od 1. svibnja 1999., prava iz ove Uredbe za studente, članove njihovih obitelji i njihove nadživjele stječu se od toga dana, i na te se osobe ne primjenjuju odredbe zakonodavstva bilo koje države članice o gubitku ili zastari prava.

6. Ako se zahtjev iz stavka 4. ovog članka podnese nakon isteka razdoblja od dvije godine od 1. svibnja 1999., pod uvjetom da nije došlo do gubitka ili zastare prava, ona se stječu od dana tog zahtjeva, uz primjenu svih povoljnijih odredaba bilo koje države članice.

Članak 95.e

Prijelazne odredbe za primjenu Uredbe (EZ) br. 1399/1999 ( 6 )

1. Uredba (EZ) br. 1399/1999 primjenjuje se na prava djece bez roditelja kojoj je roditelj, na temelju kojega je dijete steklo pravo, preminuo nakon 1. rujna 1999.

2. Sva razdoblja osiguranja ili boravišta koja su prema zakonodavstvu države članice navršena prije 1. rujna 1999. uzimaju se u obzir pri utvrđivanju prava stečenih u skladu s Uredbom (EZ) br. 1399/1999.

3. Prava djece bez roditelja čiji je roditelj na temelju kojega je dijete steklo pravo preminuo prije 1. rujna 1999. mogu se na njihov zahtjev razmotriti u skladu s Uredbom (EZ) br. 1399/1999.

4. Ako se zahtjev iz stavka 3. podnese u roku od dvije godine počevši od 1. rujna 1999., prava koja proistječu iz Uredbe (EZ) br. 1399/1999 stječu se od toga datuma, a odredbe bilo koje države članice o gubitku ili zastari prava ne mogu se primjenjivati na dotične osobe.

5. Ako se zahtjev iz stavka 3. podnese nakon isteka razdoblja od dvije godine nakon 1. rujna 1999., pod uvjetom da nije došlo do gubitka ili zastare prava, ona se stječu od datuma podnošenja takvog zahtjeva, a podliježu i svim povoljnijim odredbama zakonodavstva dotične države članice.

Članak 95.f

Prijelazne odredbe koje se odnose na Prilog II., odjeljak I., u naslovu „D. NJEMAČKA” i „R. AUSTRIJA”.

1. Prilog II., odjeljak I., u naslovu „D. NJEMAČKA” i „R. AUSTRIJA”, kako je izmijenjen Uredbom (EZ) br. 647/2005 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. travnja 2005. o izmjeni uredaba Vijeća (EEZ) br. 1408/71 o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihovih obitelji koji se kreću unutar Zajednice i (EEZ) br. 574/72 o utvrđivanju postupka provedbe Uredbe (EEZ) br. 1408/71 ( 7 ), ne utvrđuju nikakvo pravo za razdoblje prije 1. siječnja 2005.

2. Sva razdoblja osiguranja i, prema potrebi, sva razdoblja zaposlenosti, samozaposlenosti ili boravišta na temelju zakonodavstva države članice prije 1. siječnja 2005. uzimaju se u obzir pri određivanju stečenih prava sukladno odredbama ove Uredbe.

3. Podložno odredbama stavka 1., pravo se stječe na temelju ove Uredbe čak i ako se odnosi na slučaj koji se dogodio prije 1. siječnja 2005.

4. Za svako davanje za koje nije priznato pravo ili koje je obustavljeno na osnovi državljanstva ili boravišta osobe na koju se to odnosi, na zahtjev navedene osobe, priznaje se pravo ili se nastavlja od 1. siječnja 2005., pod uvjetom da prava za koja su davanja prethodno odobrena nisu dovela do isplate paušalnog iznosa.

5. Prava osoba kojima je priznato pravo na mirovinu prije 1. siječnja 2005. mogu se, na zahtjev osobe na koju se to odnosi, revidirati uzevši u obzir odredbe ove Uredbe. To se primjenjuje i na druga davanja na temelju članka 78.

6. Ako je zahtjev naveden u stavcima 4. ili 5. podnesen u roku od dvije godine od 1. siječnja 2005., prava stečena na temelju ove Uredbe proizvode pravni učinak od tog datuma, a odredbe zakonodavstva svake države članice koje se odnose na gubitak prava ili ograničavanje prava ne mogu se primijeniti prema osobi na koju se to odnosi.

7. Ako je zahtjev naveden u stavcima 4. ili 5. podnesen nakon isteka roka od dvije godine od 1. siječnja 2005., prava koja nisu izgubljena ili zastarjela proizvode učinak od datuma podnošenja zahtjeva, osim u slučaju kada se primjenjuju povoljnije odredbe zakonodavstva bilo koje države članice.

Članak 95.g

Prijelazne odredbe koje se odnose na brisanje, u Prilogu II.a, stavke koja se odnosi na austrijski doplatak za njegu (Pflegegeld).

U slučaju zahtjeva za doplatak za njegu na temelju austrijskog saveznog zakona (Bundespflegegeldgesetz) koji je podnesen najkasnije do 8. ožujka 2001. na temelju članka 10.a stavka 3. ove Uredbe, ove se odredbe i dalje primjenjuju sve dok korisnik doplatka za njegu i dalje boravi u Austriji nakon 8. ožujka 2001.