14.7.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 230/91

Izvjestiteljica:

An LE NOUAIL MARLIÈRE

1.1.

Odbor pozdravlja dvije komunikacije i paket izmjena direktiva o otpadu te podržava kampanju namijenjenu osvješćivanju svih poduzeća i potrošača u pogledu potrebe da se postupno ukine postojeći linearni gospodarski model „iskorištavanja, proizvodnje, potrošnje i odlaganja” i ubrza prelazak na kružni model koji je po svom konceptu obnavljajuć te se oslanja na energiju iz obnovljivih izvora, kako bi se korištenje prirodnih resursa svelo na najmanju moguću mjeru.

1.2.

Odbor podržava cilj uspostave okvira koji bi omogućio taj prijelaz i obuhvaćao čitav životni ciklus proizvoda, od opskrbe sirovinama do ekološkog dizajna, maloprodaje, poslovnih modela, obrazaca potrošnje, ponovne upotrebe i prerade te korištenja otpada kao resursa.

1.3.

Ipak, Odbor žali što su konkretni prijedlozi Komisije previše usredotočeni na politike i zakone o otpadu, dok nedostaju slični konkretni prijedlozi koji bi bili usmjereni na prethodne faze u životnom ciklusu proizvoda, čime bi se unaprijedio čitav taj ciklus. EGSO od Komisije očekuje da podnese plan za takve mjere, s jasnim naznakama u pogledu vremenskog okvira, postupka i proračuna, kao i prijedloge za upotrebu inovativnih instrumenata financiranja, poput zelenih obveznica.

1.4.

Odbor poziva Komisiju da okvir koji bi omogućio prijelaz na kružno gospodarstvo uskladi s ostalim europskim politikama, kao što su energetska i klimatska politika te industrijska politika, uključujući i ciljeve za reindustrijalizaciju EU-a. EGSO podržava namjeru da se glavni ciljevi strategije Europa 2020. upotpune ciljem učinkovite upotrebe resursa, kao što je predložila Europska platforma za učinkovitost resursa, a razmotrila Komisija u komunikaciji „Prema kružnom gospodarstvu”.

1.5.

Iako je Komisija razmotrila opće koristi za zapošljavanje te je u okviru paketa mjera za kružno gospodarstvo pokrenula i Inicijativu za zeleno zapošljavanje, Odbor žali što nije iskorištena prilika da se temeljitije istraži učinak tih mjera na zapošljavanje, te rizici i koristi koje one u tom pogledu donose. Naročito ističe da uopće nije razmotren potencijal koji sprečavanje stvaranja otpada, ponovna upotreba i prerada imaju u pogledu zapošljavanja. S druge strane, više bi pažnje trebalo posvetiti osiguravanju dostojnih radnih uvjeta i poboljšanju normi u pogledu zdravlja i sigurnosti radne snage.

1.6.

Okvir koji predlaže Europska komisija trebao bi rad na osvješćivanju i promicanju promjene ponašanja ravnopravno raspodijeliti među dionicima: potrebno je ostvariti ravnotežu između usmjerenosti na budućnost, postizanja napretka na znanstvenom planu, uvođenja inovativnih metoda te očuvanja konkurentnosti Europe i zajedničkog interesa.

1.7.

Potrošači i proizvođači moraju postati svjesni svoje odgovornosti. Potrošače treba informirati kako bi mogli odgovorno kupovati, mora se postići optimalna sljedivost, a proizvođači moraju biti oni koje se smatra odgovornima.

1.8.

Postupno ukidanje odlaganja otpada koji se može reciklirati na odlagališta i ambiciozniji ciljevi za recikliranje otpada, što su mjere koje predlaže Komisija, preduvjet su za pomak prema kružnom gospodarstvu te na njima treba raditi. Komisija bi također trebala uključiti javnost postavljanjem vjerodostojnih ciljeva: oni trebaju biti prihvatljivi, kvalitetni i razmjerni.

1.9.

Odbor također pozdravlja mjere koje Komisija predlaže u svrhu poboljšanja provedbe zakona EU-a o otpadu, naročito uvođenje boljih instrumenata za praćenje i upravljanje. Da bi EU sa sadašnje stope recikliranja komunalnog otpada od 42 % prešao na 50 % 2020. godine i 70 % 2030. godine, morat će osigurati da određene zemlje povećaju napore i primijene naprednija rješenja za upravljanje otpadom. Potrebno je, također, poduzeti korake za povećanje kvalitete početnih proizvoda i njihovih komponenti, kao i kvalitete postupka recikliranja u cijelosti.

1.10.

Odbor naglašava da u prijedlozima Komisije nije iskorištena hijerarhija otpada izložena u Okvirnoj direktivi o otpadu kojom se definira redoslijed prioriteta u pogledu prevencije nastajanja otpada, pripreme za ponovnu upotrebu, recikliranja, drugih vrsta oporabe (energije) i odlaganja. Nisu temeljito ispitane mogućnosti uvođenja ciljeva za sprečavanje stvaranja otpada i drugih preventivnih mjera u pogledu otpada, s izuzetkom neobavezujućeg cilja za smanjenje rasipanja hrane. Dugoročno bi, za dobrobit okoliša, trebalo ovladati ukupnom količinom potrošenog materijala i nastalog otpada te je smanjiti.

1.11.

Višekratnim recikliranjem (na razini materijala), jednako kao i ponovnom uporabom (na razini proizvoda), štede se primarne sirovine te smanjuju potrošnja energije i emisije stakleničkih plinova. Revizija paketa o otpadu sada nudi jedinstvenu priliku za prihvaćanje principa višekratnog recikliranja za trajne materijale.

1.12.

Vrijednost kružnog gospodarstva ne bi trebalo mjeriti samo na temelju proizvedenog otpada. Ono bi, naime, također trebalo potaknuti ljude da čuvaju materijalne i ljudske resurse tijekom čitavog lanca vrijednosti te težiti iskorjenjivanju svih postupaka koji predstavljaju opasnost za okoliš ili ljude.

1.13.

Odbor predlaže da se paket politika upotpuni mjerama kojima se izričito podupire priprema upotrijebljenih proizvoda za ponovnu upotrebu. Izjednačavanje pripreme za ponovnu upotrebu i recikliranja, što Komisija čini pri postavljanju ciljeva za recikliranje, predstavlja nepoštovanje hijerarhije otpada. Prednost treba dati kratkim lancima opskrbe. Ponovnom upotrebom proizvoda, pripremom za ponovnu upotrebu i preradom na najbolji se način mogu iskoristiti vrijednosti proizvoda i povećati mogućnosti zadržavanja lanaca vrijednosti u EU-u, podržati teritorijalni razvoj i stvoriti radna mjesta.

1.14.

U skladu s tim pristupom, EU bi također trebao poticati sve države članice da svoje planove u pogledu otpada pretvore u planove za kružno gospodarstvo na lokalnoj razini, usmjerene na mjere za promicanje štednje materijalnih resursa i očuvanja dobrobiti ljudi.

1.15.

Napokon, Odbor također preporučuje širenje sektorskog pristupa s ciljem promicanja kružnog gospodarstva.

2.1.

Europska komisija je 2. srpnja 2014. godine objavila paket koji sadrži sljedećih pet prijedloga (1):

3.1.

Kako proizvoditi dobra i pružati usluge istodobno ograničavajući količinu sirovina i neobnovljivih izvora energije koje trošimo i rasipamo? Jedno je sigurno: kroz povijest industrije 20. stoljeća cijene vađenja i iskorištavanja prirodnih mineralnih resursa i izvora energije postojano su padale, velikim dijelom zahvaljujući povećanju produktivnosti.

3.2.

Danas, na početku 21. stoljeća, taj linearni model ne samo da je poljuljan, već mu prijeti opasnost da postane dugoročno neodrživ uslijed smanjenja prirodnih resursa planeta. Već su dosegnute alarmantne razine: više nije trenutak za razmišljanje o tome kako možemo promijeniti gospodarski model, već hitno treba uvesti novi.

3.3.

Iskorištavanje, proizvodnja, potrošnja, odlaganje i recikliranje: potrebna je suštinska promjena kako bi se osigurala samodostatnost zajednica i njihov socijalni i održiv razvoj na dugi rok.

3.4.

Gotovo sva ljudska društva trenutno funkcioniraju na temelju agresivnog modela razvoja koji je, reklo bi se, ponešto izmakao kontroli i ne obazire se na zajednice koje su najviše izložene iskorištavanju i pretjeranom iskorištavanju njihovih resursa, neočekivanom učinku klimatskih promjena i zagađenja te rizicima za buduće naraštaje.

3.5.

Svi bismo trebali preispitati taj model, poljuljan globalnom financijskom, gospodarskom, socijalnom, političkom, energetskom i ekološkom krizom.

3.6.

U cilju promjene načina proizvodnje i potrošnje Europska komisija svojim pristupom temeljenim na kružnom gospodarstvu otvara perspektive koje će uključivati društvo u cjelini, no čija provedba još nije sigurna.

4.1.

U Komunikaciji Prema kružnom gospodarstvu objašnjava se opći koncept kružnog gospodarstva te se opisuju njegove prednosti u smislu gospodarskog razvoja i zapošljavanja.

4.2.

Opći ciljevi su jasni te je od najveće važnosti da napredujemo prema ostvarenju tih ciljeva. Moramo temeljito preispitati naš model proizvodnje i potrošnje. Moramo koristiti manje resursa i materijala te ih stoga koristiti racionalnije.

4.3.

Ključno je znati kako ostvariti te ciljeve i kako se oni uklapaju u opći i sveobuhvatni okvir politike. Tržišne neuspjehe i nedostatke može se i mora rješavati na razne načine: tržišnim poticajima (signalima u pogledu cijena i poreza), regulacijom (uspostavom obavezujućih ciljeva, s mogućnošću da dionici sami odluče kako će ih ostvariti) i normama koje se nameću dionicima.

4.4.

Sveobuhvatni okvir za politike također podrazumijeva da će se ispuniti svi potrebni uvjeti (gospodarski uvjeti, socijalni uvjeti te uvjeti koji se tiču zdravlja i sigurnosti).

4.5.

Komisija u svojoj komunikaciji navodi da želi uspostaviti „povoljan politički okvir kojim će se promicati dizajn i inovacije za kružno gospodarstvo, otvoriti put ulaganjima i usmjeriti djelovanje poduzeća i potrošača”.

4.6.1.

Odbor podržava načelo uspostave okvira kojim će se podržati kružno gospodarstvo, u suradnji sa svim dionicima. Taj okvir mora uvesti mogućnost za razvoj novog gospodarskog modela koji će postupno zamijeniti dominantni model linearnog gospodarskog rasta. Prijelaz na kružno gospodarstvo iziskuje sveobuhvatni pristup koji obuhvaća čitav životni ciklus proizvoda, od opskrbe sirovinama do ekološkog dizajna, maloprodaje, poslovnih modela, obrazaca potrošnje, ponovne upotrebe, prerade, oporabe i odlaganja otpada. Komunikacija Komisije u načelu prati takav sveobuhvatni pristup. U praksi, međutim, njen pristup nije uravnotežen, budući da su konkretni prijedlozi politika uglavnom ograničeni na sektor otpada. Komisija tek najavljuje izradu budućeg okvira koji bi otvorio put kružnom gospodarstvu (3), no ne daje nikakve jasne naznake u pogledu vremenskog okvira i postupka. Od Komisije očekujemo da bez odlaganja podnese jasan i transparentan prijedlog za taj okvir.

4.6.2.

Koncept kružnog gospodarstva temelji se na analizi korištenja resursa koja uzima u obzir čitav životni ciklus. Njime se promiču recikliranje, zamjena određenih resursa, trajnost i ponovna upotreba proizvoda, smanjenje otpada u čitavom lancu, uključujući i na izvoru, ekološki dizajn dobara i usluga, novi poslovni modeli itd., te se uvode novi oblici upravljanja koji uključuju sve dionike civilnog društva. Odbor poziva Komisiju da izradi detaljnu strategiju politike za prijelaz na kružno gospodarstvo. Nadalje, od Komisije očekuje da bude konkretnija u svojim prijedlozima koji se tiču promicanja ekološkog dizajna i inovacija te poticanja ulaganja, kao i da predstavi jasne prijedloge koji će sadržavati podatke o proračunskim sredstvima namijenjenim podržavanju mjera za kružno gospodarstvo, kao i podatke o upotrebi inovativnih instrumenata financiranja, poput zelenih obveznica. Komisija stoga treba nastaviti s radom i:

4.6.3.

Imajući na umu taj cilj, Odbor upućuje na svoje mišljenje iz travnja 2012. pod nazivom Promicanje održive proizvodnje i potrošnje u EU-u, u kojem je pozvao na „razvoj obnovljene, zajedničke vizije gospodarskog modela, uključujući savjetovanja […] sa svim sektorima organiziranog civilnog društva” (4).

4.7.1.

Pristup koji je Komisija zauzela u vezi s kružnim gospodarstvom ne pruža naznake o tome kako bi se ono ostvarilo na lokalnoj i regionalnoj razini. Odbor smatra da svaka strategija za kružno gospodarstvo mora uključivati dimenziju teritorijalne hijerarhije, od lokalnih vlasti do globalne razine, uključujući regionalnu, nacionalnu i europsku razinu, pri čemu kratkim ciklusima i kratkim opskrbnim lancima treba dati prednost kad god je to moguće.

4.7.2.

Potencijalne socijalne i gospodarske koristi kružnog gospodarstva najprije se mogu osjetiti na strogo lokalnoj razini (održive četvrti, zeleni gradovi), zatim u regijama (EU-a), a tek kasnije na nacionalnoj i međunarodnoj razini.

4.7.3.

Pristup usmjeren na lokalnu razinu podrazumijeva borbu protiv međunarodnog socijalnog i ekološkog dampinga, a time i mogućnosti premještanja, u malim razmjerima, velikog dijela gospodarstva. Optimizacija upravljanja otpadom obuhvaća niz inicijativa lokalnih i regionalnih vlasti: organizaciju odvojenog prikupljanja otpada, uspostavu centara za prikupljanje i recikliranje otpada, uspostavu mreža za popravak, ponovnu prodaju i ponovnu upotrebu itd. Za ispravno upravljanje biološkim otpadom, prednost bi trebalo dati kratkim lancima opskrbe, također i u pogledu otvaranja radnih mjesta.

4.7.4.

Slijedeći to načelo, EU bi trebao poticati države članice da svoje planove za otpad postupno pretvore u planove za kružno gospodarstvo na lokalnoj razini.

4.8.1.

Iako paket koji je predložila Komisija povezuje ekološki aspekt (upravljanje otpadom) i gospodarski aspekt (zelena radna mjesta, akcijski plan za MSP-e), njime se ne preciziraju sustavno sljedeći elementi:

4.9.1.

Nova strategija za kružno gospodarstvo trebala bi se u većoj mjeri pozabaviti oblikovanjem sektorskog pristupa otpadu, a također obuhvatiti i razvoj u drugim sektorima, a ne samo u održivom građevinarstvu.

4.9.2.

Odbor smatra da bi trebalo proširiti sektorski pristup, kako bi on obuhvatio prijedloge koji se ne tiču samo održive prehrane i održive gradnje već i drugih sektora, primjerice proizvodne industrije.

5.1.1.

Odbor podržava glavnu ideju izmjena čija je svrha:

5.1.2.

Međutim, čini se da su određene dodatne mogućnosti (poput određivanja konkretnih ciljeva za sprečavanje stvaranja otpada i ponovnu upotrebu, ili obavezan sustav povrata za određene proizvode) nepromišljeno isključene iz ocjene učinka. Prijedlozi Komisije ne poštuju hijerarhiju otpada iznesenu u Okvirnoj direktivi o otpadu (5) kojom se definira sljedeći redoslijed prioriteta: sprečavanje nastanka otpada, priprema za ponovnu upotrebu, recikliranje, druge vrste oporabe i odlaganje.

5.1.3.

U članku 9. točki (c) Okvirne direktive o otpadu od Komisije se zahtijeva da podnese izvještaj Europskom parlamentu i Vijeću, po potrebi popraćen prijedlozima mjera potrebnih za uspostavu ciljeva za sprečavanje stvaranja otpada i odvajanje (eng. decoupling) za 2020. godinu, kao i pokazateljima za sprečavanje stvaranja otpada. Budući da je sprečavanje stvaranja otpada sastavni dio kružnog gospodarstva, taj je izvještaj trebao biti podnesen zajedno s paketom o kružnom gospodarstvu. Ocjena učinka priložena sadašnjem skupu mjera za kružno gospodarstvo ukazuje na to da je ideja uspostave sveobuhvatnog cilja za sprečavanje stvaranja otpada odbačena, ali s tim u vezi ne pruža detaljnu analizu.

5.1.4.

Čini se da, na sličan način, ekološki dizajn proizvoda i usluga nije dovoljno zajamčen. To bi se moglo postići na sljedeće načine:

5.1.5.

Odbor smatra da bi pitanje planiranog zastarijevanja trebalo rješavati putem strategije koja bi uključivala tehnološke, poslovne, regulativne, obrazovne i informacijske aspekte (6).

5.2.1.

Ciljevi za sprečavanje stvaranja otpada praktično su neophodni za ispravnu primjenu hijerarhije otpada, na što su već upozoravali Europski parlament i Odbor regija, kao i Europski sud u svojoj reviziji. Komisija bi trebala uspostaviti takve ciljeve, temeljene na nacionalnim planovima za sprečavanje stvaranja otpada koje bi predložile države članice.

5.2.2.

Cilj 10 %-tnog smanjenja komunalnog otpada koji je predložio Odbor regija treba pažljivo razmotriti (7). Na temelju nacionalnih i regionalnih iskustava u određivanju gornjih granica za otpad iz kućanstava, trebalo bi razmotriti i uspostavu gornje granice na europskoj razini (na približno 200-300 kg po osobi godišnje).

5.2.3.

Komunalni otpad (članak 3. Okvirne direktive o otpadu) treba biti strogo definiran kao otpad iz kućanstava te ne bi smio obuhvaćati komercijalni i industrijski otpad, ili otpad koji potpada pod sustav proširene odgovornosti proizvođača, kako bi se zajamčila jasna definicija uloga i nadležnosti.

5.2.4.

Komercijalni i industrijski otpad treba biti definiran kao otpad koji se ne smatra otpadom iz kućanstva, kako bi se odredio zaseban cilj za njegovo recikliranje.

5.2.5.

Nasipavanje ne bi trebalo uvijek definirati kao metodu „oporabe”, te bi ta tehnika trebala biti zabranjena za opasni otpad i ograničena na građevinski otpad i otpad od rušenja (članak 3. Okvirne direktive o otpadu).

5.2.6.

Prijedlog Komisije za cilj u pogledu sprečavanja rasipanja hrane trebao bi uključivati i cilj za smanjenje količine ambalaže, ili biti s njim povezan.

5.2.7.

Odbor predlaže da se paket politika upotpuni mjerama kojima se izričito podupire priprema upotrijebljenih proizvoda za ponovnu upotrebu. Izjednačavanje pripreme za ponovnu upotrebu i recikliranja, što Komisija čini pri postavljanju ciljeva za recikliranje, nije u skladu s hijerarhijom otpada. Obnova proizvoda i dijelova proizvoda omogućuje ne samo znatno učinkovitiju upotrebu proizvoda i materijala, već pruža i značajne mogućnosti za otvaranje radnih mjesta na lokalnoj i regionalnoj razini. Nadalje, pripremu za ponovnu upotrebu (primjerice ambalaže i električne ili elektronske opreme, pa čak i proizvoda kao što su igračke i podlošci za pelene) ne bi trebalo tretirati jednako kao recikliranje: trebalo bi, naime, primijeniti zaseban cilj (npr. otprilike 5 %).

5.2.8.

Zakonodavnim prijedlogom predviđa se povećanje stope recikliranja/ponovnog korištenja komunalnog otpada na 70 % u 2030., povećanje stope recikliranja/ponovnog korištenja ambalažnog otpada na 80 % u 2030., postupno ukidanje odlaganja otpada do 2025. za otpad koji se može reciklirati te smanjenje rasipanja hrane za 30 % do 2025. Ti su ciljevi od ključne važnosti te ih treba podržati.

5.2.9.

Ciljevi moraju biti sastavni dio poslovnih modela koje primjenjuju gospodarski dionici (naročito u sektoru ambalaže i trgovine), koji bi trebali naći najučinkovitiju metodu za njihovo ostvarenje. Ipak, od ključne je važnosti da se osigura da se ta neophodna tranzicija provodi u skladu s drugim jednako važnim načelima i kriterijima. Ključno su pitanje uvjeti rada i norme u pogledu zdravlja i sigurnosti radnika u predmetnim sektorima. Zbog teških uvjeta rada i nesigurnosti radnih mjesta te zdravstvenih i sigurnosnih rizika, sektori pakiranja i upravljanja otpadom posebno su osjetljivi. Potrebno je poduzeti korake kako bi se zajamčilo da se ti ambiciozni ciljevi ostvare bez pogoršanja radnih uvjeta. Naprotiv, radne uvjete trebalo bi poboljšati (8).

5.2.10.

Trebalo bi razviti okvir financiranja za lokalne vlasti: osiguravajući dostupnost potrebnog financiranja, gospodarski uvjeti trebali bi omogućiti lokalnim vlastima da ostvare zadane ciljeve. Ako su javne vlasti ograničene strogim pravilima o zaduživanju, sve dodatne potrebe za ulaganjima – primjerice u upravljanje otpadom – neizbježno će smanjiti ulaganja u druge ključne aktivnosti. Okvir politike mora jamčiti prikladan financijski okvir, ako je potrebno pomoću posebnih financijskih sredstava, poput strukturnih fondova EU-a i sredstava namijenjenih strategiji Europa 2020.

5.2.11.

Što se tiče smanjenja rasipanja hrane, ne smije se žrtvovati sigurnost hrane te se moraju poštovati norme za zaštitu potrošača. Stoga je potrebno uključiti organizacije za zaštitu potrošača i tijela za sigurnost hrane te se s njima savjetovati.

5.2.12.

Otpad od hrane organska je sirovina koja bi u najvećoj mogućoj mjeri trebala biti ili prerađena ili u nepromijenjenom stanju ponovno iskorištena u poljoprivrednoj proizvodnji. Neke vrste otpada od hrane zbog svojih su osobina posebno prikladne za ponovnu uporabu, ili kao stočna hrana ili kao gnojivo. To je trenutačno neizvedivo zbog niza restriktivnih propisa. Stoga EGSO preporučuje Komisiji da ispita jesu li ta ograničenja svrsishodna.

6.1.

Cilj komunikacije o prilikama za učinkovito korištenje resursa u građevinskom sektoru jest promicanje smanjenja ukupnog učinka tog sektora na okoliš tijekom čitava životnog ciklusa. U njoj se predlaže niz pokazatelja za ocjenjivanje ekološke učinkovitosti građevina kako bi se planerima, proizvođačima, izvođačima radova, nadležnim tijelima i korisnicima omogućilo da donose informirane odluke. Od ključne je važnosti raspolagati transparentnim sustavom pokazatelja, posebno standardiziranim statističkim podacima i skupom usporedivih, korisnicima lako razumljivih pokazatelja.

6.2.

Paket o kružnom gospodarstvu trebao bi uključivati odgovarajuće poticajne mjere temeljene na potražnji koje bi omogućile uspostavu samodostatnog tržišta sekundarnih sirovina (primjerice proizvoda koji sadrže obaveznu minimalnu količinu recikliranog materijala). Moramo stvoriti uvjete za to da se otpadom trguje kao sirovinom s dobrom tržišnom likvidnošću, po prikladnoj cijeni u gospodarskom, ljudskom i ekološkom smislu. To je najbolji poticaj za prikupljanje otpada.

6.3.1.

Sprečavanje serijskih zahtjeva za naknadu štete predstavlja veliki izazov za osiguravajuća društva: nepravilnost nekog proizvoda koji postoji u desecima tisuća primjeraka može, izravno ili neizravno, uzrokovati troškove popravka u iznosu od više desetaka ili čak stotina milijuna eura. Na primjer, neki od serijskih zahtjeva u posljednjih dvadeset godina bili su posljedica kemijske inkompatibilnosti među različitim sastojcima određenog građevinskog proizvoda.

6.3.2.

Razlog za tu vrstu serijskih zahtjeva obično je reakcija koja se tijekom vremena razvije nakon što dođe do interakcije s vanjskim faktorima (poput vlage ili temperature). Neki od tih zahtjeva mogu biti povezani s uvezenim proizvodima, čije određene značajke prvobitno nisu bile ispravno navedene.

6.3.3.

Upotreba recikliranog materijala pri proizvodnji građevinskog materijala ne predstavlja samo po sebi prepreku. Ipak, temeljito poznavanje fizičkih i kemijskih osobina materijala koji se reciklira ključno je za sprečavanje opasnosti od inkompatibilnosti pri ponovnoj upotrebi. Poteškoća leži u ispravnom definiranju i klasificiranju materijala koji se reciklira te u sprečavanju varijacija unutar niza proizvoda namijenjenog za ponovnu upotrebu.

6.3.4.

Revizija paketa o otpadu sada nudi jedinstvenu priliku za prihvaćanje principa višekratnog recikliranja kako bi se potakla učinkovitost korištenja resursa. Višekratno recikliranje provodi se kad se (trajni) materijali u procesu reciklaže strukturno ne razgrađuju pa ih je moguće više puta ponovno uvoditi kako bi se ojačalo kružno gospodarstvo i osiguralo da se trajni materijali ne bacaju ili gube spaljivanjem ili bacanjem na odlagališta. Kao takvi, trajni materijali su dobro zauvijek dostupno društvu.

6.3.5.

Primjenom sustava sljedivosti građevinskih materijala tijekom njihova prvog životnog ciklusa olakšalo bi se upravljanje ponovnom upotrebom. Trebalo bi uspostaviti skup pravila kojima bi se materijali klasificirali prema njihovoj budućoj upotrebi, s naglaskom na visokom stupnju biološke razgradivosti, i uveli standardi kvalitete.

6.4.

Komisija bi također trebala razmotriti uvođenje obavezujućih odredbi i kazni kako bi se izbjegao mogući damping, odnosno izvoz materijala koji su postali nepoželjni u zemlje izvan EU-a.