(1)

Šume pružaju širok spektar okolišnih, gospodarskih i društvenih koristi, uključujući drvne i nedrvne proizvode šuma i okolišne usluge nužne za čovječanstvo, s obzirom na to da se u njima nalazi najveći dio kopnene bioraznolikosti Zemlje. Šume održavaju funkcije ekosustava, pomažu u zaštiti klimatskog sustava, osiguravaju čisti zrak i imaju ključnu ulogu u pročišćavanju voda i tla te u zadržavanju i obnovi vode. Velika šumska područja izvor su vlage i pomažu u sprječavanju dezertifikacije kontinentalnih regija. Osim toga, šume osiguravaju egzistenciju i prihode za približno trećinu svjetskog stanovništva, a uništavanje šuma ima ozbiljne posljedice na sredstva za život najranjivijih osoba, uključujući autohtone narode i lokalne zajednice koje snažno ovise o šumskim ekosustavima. Nadalje, deforestacijom i degradacijom šuma smanjuju se ključni ponori ugljika. Deforestacijom i degradacijom šuma povećava se i vjerojatnost kontakata između divljih životinja, životinja iz uzgoja i ljudi, čime se povećavaju rizik od širenja novih bolesti i rizici od novih epidemija i pandemija.

(2)

Deforestacija i degradacija šuma odvijaju se zabrinjavajućom brzinom. Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO) procjenjuje da je u razdoblju 1990.–2020. diljem svijeta izgubljeno 420 milijuna hektara šuma, što je otprilike 10 % preostalih svjetskih šuma i područje veće od Europske unije. Deforestacija i degradacija šuma su važni pokretači globalnog zagrijavanja i gubitka bioraznolikosti, što su dva najvažnija okolišna izazova našeg doba. Unatoč tome, svijet svake godine i dalje gubi 10 milijuna hektara šuma. Klimatske promjene snažno utječu i na šume te će biti potrebno riješiti mnoge izazove kako bi se osigurale prilagodljivost i otpornost šuma u nadolazećim desetljećima.

(3)

Deforestacija i degradacija šuma doprinose globalnoj klimatskoj krizi na više načina. Prije svega povećavaju emisije stakleničkih plinova zbog povezanih šumskih požara, trajno uklanjaju kapacitete ponora ugljika, slabe otpornost pogođenog područja na klimatske promjene i znatno smanjuju njegovu bioraznolikost te otpornost na bolesti i štetne organizme. Sâma deforestacija uzrokuje 11 % emisija stakleničkih plinova kako je navedeno u posebnom izvješću o klimatskim promjenama i tlu iz 2019. Međuvladinog panela za klimatske promjene (IPCC).

(4)

Klimatska kriza uzrokuje gubitak bioraznolikosti na svjetskoj razini, a gubitak bioraznolikosti pogoršava klimatske promjene te su obje pojave stoga neraskidivo povezane, što su potvrdile i nedavne studije. Bioraznolikost i zdravi ekosustavi od ključne su važnosti za razvoj otporan na klimatske promjene. Kukci, ptice i sisavci oprašivači su i raspršivači sjemena te mogu, izravno ili neizravno, pomoći u učinkovitijem skladištenju ugljika. Šume ujedno osiguravaju stalno obnavljanje vodnih resursa te sprječavaju suše i njihove štetne učinke na lokalne zajednice, uključujući autohtone narode. Drastično smanjenje deforestacije i degradacije šuma te sustavna obnova šuma i drugih ekosustava najveća je prirodna prilika za ublažavanje klimatskih promjena.

(5)

Bioraznolikost je ključna za otpornost ekosustava i njihovih usluga i na lokalnoj i na globalnoj razini. Više od polovice svjetskog bruto domaćeg proizvoda ovisi o prirodi i uslugama ona koje pruža. Tri važna gospodarska sektora – građevinarstvo, poljoprivreda te hrana i piće – snažno ovise o prirodi. Gubitak bioraznolikosti ugrožava održive vodne cikluse i prehrambene sustave te narušava sigurnost opskrbe hranom i prehranu. Više od 75 % prehrambenih kultura na svijetu oprašuju životinje. Nadalje, nekoliko industrijskih sektora oslanja se na genetsku raznolikost i usluge ekosustava kao ključne sirovine za proizvodnju, posebno kad je riječ o lijekovima, uključujući antimikrobna sredstva.

(6)

Klimatske promjene, gubitak bioraznolikosti i deforestacija problemi su od najveće globalne važnosti koji utječu na opstanak čovječanstva i trajne uvjete života na Zemlji. Zbog ubrzanja klimatskih promjena, gubitka bioraznolikosti i degradacije okoliša te konkretnih primjera njihovih razornih učinaka na prirodu, uvjete života ljudi te lokalna gospodarstva, zelena tranzicija prepoznata je kao ključni cilj našeg vremena i kao pitanje rodne ravnopravnosti i međugeneracijske pravičnosti.

(7)

Borci za ljudska prava u području okoliša, koji nastoje zaštititi i promicati ljudska prava povezana s okolišem, uključujući pristup čistoj vodi, zraku i tlu, često su cilj progona i smrtonosnih napada. Ti napadi nerazmjerno ugrožavaju autohtone narode. Prema izvješćima iz 2020. više od dvije trećine žrtava tih napada borilo se za obranu svjetskih šuma od deforestacije i industrijskog razvoja.

(8)

Potrošnja u Uniji važan je pokretač deforestacije i degradacije šuma na globalnoj razini. U procjeni učinka ove Uredbe procijenjeno je da bi bez odgovarajuće regulatorne intervencije deforestacija povezana s potrošnjom i proizvodnjom samo šest vrsta robe (goveda, kakao, kava, palma uljarica, soja i drvo) u Uniji do 2030. porasla do približno 248 000 hektara šuma godišnje.

(9)

Kad je riječ o stanju šuma u Uniji, u izvješću o stanju europskih šuma za 2020. navodi se da se u razdoblju 1990.–2020. površina šuma u Europi povećala za 9 %, dok se ugljik koji se skladišti u biomasi povećao za 50 %, a opskrba drvom za 40 %. Primarne šume i šume koje se prirodno obnavljaju nalaze se u opasnosti, među ostalim, zbog intenzivnog gospodarenja, a njihova jedinstvena bioraznolikost i strukturna obilježja ugroženi su. Nadalje, Europska agencija za okoliš navela je da se trenutačno za manje od 5 % europskih šumskih područja smatra da se nalaze u nenarušenom ili prirodnom stanju, dok se 10 % europskih šumskih područja svrstava u šume kojima se intenzivno gospodari. Šumski ekosustavi suočavaju se s višestrukim pritiscima uzrokovanima klimatskim promjenama, od ekstremnih vremenskih obrazaca do štetnih organizama, i s ljudskim djelovanjem, koji negativno utječu na ekosustave i staništa. Posebice, jednodobne šume kojima se intenzivno gospodari putem potpunog krčenja i uklanjanja mrtvog drva mogu snažno utjecati na cijela staništa.

(10)

Komisija je 2019. donijela nekoliko inicijativa za odgovor na globalne krize povezane s okolišem, uključujući posebne mjere u vezi s deforestacijom. U svojoj Komunikaciji od 23. srpnja 2019. naslovljenoj „Pojačanje djelovanja EU-a za zaštitu i obnovu svjetskih šuma” („Komunikacija o pojačanju djelovanja EU-a za zaštitu i obnovu svjetskih šuma”) Komisija je kao prioritet utvrdila smanjenje učinka potrošačkog otiska Unije na zemljište i poticanje potrošnje proizvoda iz lanaca opskrbe u Uniji koji nisu povezani s deforestacijom. U Komunikaciji od 11. prosinca 2019. naslovljenoj „Europski zeleni plan” Komisija je uspostavila novu strategiju rasta čiji je cilj Uniju preobraziti u pravedno i prosperitetno društvo sa suvremenim, resursno učinkovitim i konkurentnim gospodarstvom koje se oslanja na održivu slobodnu trgovinu utemeljenu na pravilima u kojem 2050. neće biti neto emisija stakleničkih plinova i u kojem gospodarski rast nije povezan s upotrebom resursa, a nijedna osoba ni mjesto nije zaboravljeno. Europskim zelenim planom nastoji se zaštititi, očuvati i povećati prirodni kapital Unije te zaštititi zdravlje i dobrobit građana i budućih generacija od rizika i učinaka povezanih s okolišem. Osim toga, cilj je europskog zelenog plana građanima i budućim generacijama osigurati, među ostalim, svjež zrak, čistu vodu, zdravo tlo i bioraznolikost. U tu se svrhu u Komunikaciji Komisije od 20. svibnja 2020. naslovljenoj „Strategija EU-a za bioraznolikost do 2030.: Vraćanje prirode u naše živote” („Strategija EU-a za bioraznolikost do 2030.”), Komunikaciji Komisije od 20. svibnja 2020. o strategiji „od polja do stola” za pravedan, zdrav i ekološki prihvatljiv prehrambeni sustav („strategija ‚od polja do stola’”), Komunikaciji Komisije od 16. srpnja 2021. o novoj strategiji EU-a za šume do 2030., Komunikaciji Komisije od 12. svibnja 2021. naslovljenoj „Put prema zdravom planetu za sve, Akcijski plan EU-a: Prema postizanju nulte stope onečišćenja zraka, vode i tla” i drugim relevantnim strategijama, kao što je Komunikacija Komisije od 30. lipnja 2021. o dugoročnoj viziji za ruralna područja EU-a – Prema jačim, povezanim, otpornim i prosperitetnim ruralnim područjima do 2040., razvijenima u okviru europskog zelenog plana, dodatno naglašava važnost djelovanja u pogledu zaštite i otpornosti šuma. Strategijom EU-a za bioraznolikost 2030. osobito se nastoji zaštititi prirodu i preokrenuti trend degradacije ekosustava. Naposljetku, Komunikacija Komisije od 11. listopada 2018. o održivom biogospodarstvu za Europu: jačanje veze između gospodarstva, društva i okoliša poboljšava se zaštita okoliša i ekosustava te se istodobno nastoji riješiti problem sve veće potražnje za hranom, hranom za životinje, energijom, materijalima i proizvodima traženjem novih načina proizvodnje i potrošnje.

(11)

Države članice u više su navrata izrazile zabrinutost zbog kontinuirane deforestacije i degradacije šuma. Istaknule su da je, s obzirom na to da aktualne politike i djelovanje na globalnoj razini u pogledu očuvanja i obnove šuma te održivog gospodarenja šumama nisu dostatni za zaustavljanje deforestacije, degradacije šuma i gubitka bioraznolikosti, potrebno pojačano djelovanje Unije kako bi se djelotvornije doprinijelo postizanju ciljeva održivog razvoja u okviru Programa održivog razvoja do 2030. koji su 2015. usvojile sve države članice Ujedinjenih naroda (UN). Vijeće je posebno podržalo najavu Komisije iz njezine Komunikacije o pojačanju djelovanja EU-a za zaštitu i obnovu svjetskih šuma da će procijeniti dodatne regulatorne i neregulatorne mjere i predstaviti prijedloge za obje vrste mjera. Unija i države članice također su poduprle Desetljeće djelovanja UN-a za ciljeve održivog razvoja, Desetljeće UN-a za obnovu ekosustava i Desetljeće UN-a za obiteljska poljoprivredna gospodarstva.

(12)

Europski parlament naglasio je da su uništavanje, degradacija i prenamjena svjetskih šuma i prirodnih ekosustava koji su u tijeku, kao i kršenja ljudskih prava, u velikoj mjeri povezani sa širenjem poljoprivredne proizvodnje, osobito prenamjenom šuma u poljoprivredna zemljišta namijenjena proizvodnji niza vrsta robe i proizvoda za kojima postoji velika potražnja. Europski parlament 22. listopada 2020. donio je rezoluciju u skladu s člankom 225. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) kojom se od Komisije traži da na temelju članka 192. stavka 1. UFEU-a podnese prijedlog „pravnog okvira EU-a za zaustavljanje i poništavanje globalne deforestacije koju je uzrokovao EU” koji se temelji na obveznom postupanju s dužnom pažnjom.

(13)

Borba protiv deforestacije i degradacije šuma važan je dio paketa mjera potrebnih za smanjenje emisija stakleničkih plinova i ispunjavanje obveza Unije u okviru europskog zelenog plana i poštovanje Pariškog sporazuma donesenog u sklopu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (3) („Pariški sporazum”), Osmog programa djelovanja za okoliš donesenog Odlukom (EU) 2022/591 Europskog parlamenta i Vijeća (4) te pravno obvezujuće obveze na temelju Uredbe (EU) 2021/1119 Europskog parlamenta i Vijeća (5) da se najkasnije do 2050. postigne klimatska neutralnost i da se do 2030. smanje emisije stakleničkih plinova za najmanje 55 % u odnosu na razine iz 1990.

(14)

Borba protiv deforestacije i degradacije šuma ujedno je važan dio paketa mjera potrebnih za borbu protiv gubitka bioraznolikosti i za ispunjavanje obveza Unije u okviru Konvencije UN-a o biološkoj raznolikosti (CBD) (6), europskog zelenog plana, Strategije EU-a za bioraznolikost do 2030. i povezanih ciljeva Unije za obnovu prirode.

(15)

Primarne šume jedinstvene su i nezamjenjive. Plantažne i zasađene šume imaju drugačiji sastav bioraznolikosti i pružaju drugačije usluge ekosustava u usporedbi s primarnim šumama i šumama koje se prirodno obnavljaju.

(16)

Širenje poljoprivrede uzrok je gotovo 90 % globalne deforestacije, od čega je više od polovice gubitka šuma posljedica prenamjene šuma u zemljišta pod usjevima, dok se gotovo 40 % gubitka šuma može pripisati stočnoj ispaši.

(17)

Proizvodnja hrane za životinje može doprinijeti deforestaciji i degradaciji šuma. Promicanjem alternativnih i održivih poljoprivrednih praksi mogu se riješiti okolišni i klimatski izazovi te spriječiti deforestacija i degradacija šuma diljem svijeta. Poticaji za uravnoteženiju, zdraviju i hranjiviju prehranu te održiviji način života mogu smanjiti pritisak na zemljišta i resurse.

(18)

Unija je u razdoblju 1990.–2008. uvezla i potrošila trećinu poljoprivrednih proizvoda kojima se globalno trgovalo, a koji su povezani s deforestacijom šuma. Tijekom tog razdoblja potrošnja u Uniji odgovorna je za 10 % deforestacije šuma diljem svijeta povezane s proizvodnjom robe ili pružanjem usluga. Iako se relativni udio potrošnje u Uniji smanjuje, potrošnja u Uniji nerazmjerno je velik pokretač deforestacije. Unija bi stoga trebala poduzeti mjere za smanjenje globalne deforestacije i degradacije šuma uzrokovanih njezinom potrošnjom određene robe i određenih proizvoda te time nastojati smanjiti svoj doprinos emisijama stakleničkih plinova i globalnom gubitku bioraznolikosti te promicati održive obrasce proizvodnje i potrošnje u Uniji i svijetu. Kako bi se politikom Unije postigao najveći učinak, njezin cilj trebao bi biti utjecaj na globalno tržište, a ne samo na lance opskrbe u Uniji. U tom su pogledu ključna partnerstva i učinkovita međunarodna suradnja, uključujući sporazume o slobodnoj trgovini, sa zemljama proizvođačima i zemljama potrošačima.

(19)

Unija je predana promicanju i provedbi ambicioznih politika u području okoliša i klime diljem svijeta, u skladu s Poveljom Europske unije o temeljnim pravima, a posebice njezinim člankom 37., kojim se propisuje da visoka razina zaštite okoliša i poboljšanje kvalitete okoliša moraju biti uključeni u politike Unije i osigurani u skladu s načelom održivog razvoja. Kao dio vanjske dimenzije europskog zelenog plana, djelovanjem u okviru ove Uredbe trebalo bi uzeti u obzir važnost postojećih globalnih sporazuma, obveza i okvira kojima se doprinosi smanjenju deforestacije i degradacije šuma, kao što su Strateški plan UN-a za šume za razdoblje 2017.–2030. i njegovi globalni ciljevi za šume, Okvirna konvencija UN-a o klimatskim promjenama (UNFCCC) i Pariški sporazum, CBD i njegov globalni okvir za biološku raznolikost za razdoblje nakon 2020., Globalni strateški plan za bioraznolikost za razdoblje 2011.–2020. i povezani ciljevi za bioraznolikost iz Aichija te Konvencija UN-a o suzbijanju dezertifikacije, kao i multilateralni okvir za potporu rješavanju temeljnih uzroka deforestacije i degradacije šuma, kao što su ciljevi održivog razvoja i Deklaracija UN-a o pravima autohtonih naroda.

(20)

Zaustavljanje deforestacije i obnova degradiranih šuma ključan su dio ciljeva održivog razvoja. Ovom bi se Uredbom posebno trebalo doprinijeti postizanju ciljeva u pogledu života na kopnu (cilj održivog razvoja br. 15), djelovanja u području klime (cilj održivog razvoja br. 13), odgovorne potrošnje i proizvodnje (cilj održivog razvoja br. 12), iskorjenjivanja gladi (cilj održivog razvoja br. 2) te dobrog zdravlja i dobrobiti (cilj održivog razvoja 3). Cilj br. 15.2 koji je relevantan za zaustavljanje deforestacije šuma do 2020. nije ispunjen, što naglašava hitnost ambicioznog i djelotvornog djelovanja.

(21)

Ovom bi se Uredbom trebalo odgovoriti i na Deklaraciju o šumama iz New Yorka, pravno neobvezujuću političku deklaraciju kojom se podupire globalni vremenski okvir za smanjenje gubitka prirodnih šuma na pola do 2020. te za okončanje tog gubitka do 2030. Deklaraciju su poduprli deseci vlada, mnoga najveća svjetska poduzeća te utjecajne organizacije civilnog društva i organizacije autohtonih naroda. Njome je također odaslan poziv privatnom sektoru da najkasnije do 2020. ispuni cilj da proizvodnja poljoprivredne robe, kao što su palmino ulje, soja, papir i proizvodi od govedine, ne uzrokuje deforestaciju, što nije ostvareno. Osim toga, ovom Uredbom trebalo bi se doprinijeti Strateškom planu UN-a za šume za razdoblje 2017.–2030., čiji je prvi globalni cilj u pogledu šuma preokrenuti trend gubitka šumskog pokrova diljem svijeta održivim gospodarenjem šumama, što uključuje zaštitu, obnovu, pošumljavanje i ponovno pošumljavanje, te pojačati napore na sprječavanju degradacije šuma i doprinijeti globalnom nastojanju za suočavanje s klimatskim promjenama.

(22)

Ovom bi se Uredbom također trebalo odgovoriti na Deklaraciju o korištenju šuma i zemljišta koju su donijeli čelnici u Glasgowu, koja je objavljena na UN-ovoj konferenciji o klimatskim promjenama održanoj u studenome 2021. i u kojoj se prepoznaje da će „za ostvarenje naših ciljeva u pogledu korištenja zemljišta, klime, bioraznolikosti i ciljeva održivog razvoja, i na globalnoj i na nacionalnoj razini, biti potrebno daljnje transformativno djelovanje u međusobno povezanim područjima održive proizvodnje i potrošnje; razvoja infrastrukture; trgovine, financija i ulaganja; te potpore maloposjednicima, autohtonim narodima i lokalnim zajednicama”. Potpisnici su se obvezali da će zajednički raditi na zaustavljanju i preokretanju trenda gubitka šuma i degradacije zemljišta do 2030. te su istaknuli da će pojačati zajedničke napore za olakšavanje trgovinskih i razvojnih politika, na međunarodnoj i domaćoj razini, kojima se promiču održivi razvoj i održiva proizvodnja i potrošnja robe te koje djeluju na uzajamnu korist zemalja.

(23)

Kao članica Svjetske trgovinske organizacije (WTO), Unija je posvećena promicanju univerzalnog, otvorenog, transparentnog, predvidljivog, uključivog, nediskriminirajućeg i pravednog multilateralnog trgovinskog sustava koji se temelji na pravilima u okviru WTO-a, kao i otvorene, održive i odlučne trgovinske politike. Područje primjene ove Uredbe trebalo bi stoga obuhvaćati robu i proizvode koji se proizvode u Uniji kao i robu i proizvode koji se uvoze u Uniju.

(24)

Izazovi s kojima se svijet suočava u pogledu klimatskih promjena i gubitka bioraznolikosti mogu se riješiti samo globalnim djelovanjem. Unija bi trebala biti snažan globalni akter i primjer drugima te preuzeti vodeću ulogu u međunarodnoj suradnji kako bi se stvorio otvoren i pravedan multilateralni sustav u kojem održiva trgovina djeluje kao ključni pokretač zelene tranzicije i borbe protiv klimatskih promjena i preokretanja trenda gubitka bioraznolikosti.

(25)

Ova se Uredba isto tako nastavlja na Komunikaciju Komisije od 22. lipnja 2022. naslovljenu „Snaga trgovinskih partnerstava: zajedno za zeleni i pravedan gospodarski rast” i na Komunikaciju Komisije od 18. veljače 2021. naslovljenu „Revizija trgovinske politike - otvorena, održiva i odlučna trgovinska politika” u kojima se navodi da je s obzirom na nove unutarnje i vanjske izazove, a osobito na novi, održiviji model rasta kako je definiran u europskom zelenom planu i europskoj digitalnoj strategiji, sadržanoj u Komunikaciji Komisije od 19. veljače 2020. naslovljenoj „Oblikovanje digitalne budućnosti Europe”, Uniji potrebna nova strategija trgovinske politike koja će joj pomoći da ostvari svoje ciljeve unutarnje i vanjske politike i promiče povećanje održivosti u skladu sa svojom obvezom da potpuno provede ciljeve održivog razvoja. Potrebno je da trgovinska politika dade puni doprinos Unijinu oporavku od krize uzrokovane pandemijom bolesti COVID-19, zelenoj i digitalnoj transformaciji gospodarstva te izgradnji otpornije Unije u svijetu.

(26)

U skladu sa svojom Komunikacijom od 22. lipnja 2022. naslovljenom „Snaga trgovinskih partnerstava: zajedno za zeleni i pravedan gospodarski rast” Komisija jača suradnju s trgovinskim partnerima kako bi se poticalo poštovanje međunarodnih radnih i okolišnih standarda. Komunikacijom se predviđaju čvrsta poglavlja o održivom razvoju, koja sadržavaju odredbe o deforestaciji i degradaciji šuma. Osiguravanjem izvršavanja postojećih trgovinskih sporazuma koji obuhvaćaju takva poglavlja i sklapanjem novih trgovinskih sporazuma koji obuhvaćaju takva poglavlja doprinijet će se ciljevima ove Uredbe.

(27)

Ovom bi se Uredbom trebale dopuniti druge mjere predložene u Komunikaciji o pojačanju djelovanja EU-a za zaštitu i obnovu svjetskih šuma, a osobito partnerska suradnja sa zemljama proizvođačima kako bi im se pružila potpora u rješavanju temeljnih uzroka deforestacije, kao što su slabo upravljanje, nedjelotvorno izvršavanje zakonodavstva i korupcija, te jačanje međunarodne suradnje sa zemljama koje su veliki potrošači, među ostalim, poticanjem trgovine proizvodima koji nisu povezani s deforestacijom i donošenja sličnih mjera kako bi se izbjeglo da se proizvodi koji potječu iz lanaca opskrbe povezanih s deforestacijom i degradacijom šuma stavljaju na njihova tržišta.

(28)

Ovom bi se Uredbom trebalo uzeti u obzir načelo koherentnosti politika za razvoj te bi ona trebala služiti promicanju i olakšavanju suradnje sa zemljama u razvoju, posebno s najmanje razvijenim zemljama, među ostalim kroz pružanje tehničke i financijske pomoći, ako je to moguće i relevantno.

(29)

U koordinaciji s državama članicama Komisija bi trebala nastaviti surađivati u partnerskom odnosu sa zemljama proizvođačima i općenitije s međunarodnim organizacijama i tijelima kao i s relevantnim dionicima aktivnima na terenu putem dijaloga koji uključuju više dionika. Komisija bi trebala ojačati svoju potporu i poticaje u pogledu zaštite šuma i prijelaza na proizvodnju koja nije povezana s deforestacijom, uvažavanja i osnaživanja uloge i prava autohtonih naroda, lokalnih zajednica, maloposjednika i mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća (MSP-ovi), poboljšanja upravljanja zemljištem i posjeda zemljišta, jačanja izvršavanja zakonodavstva i promicanja održivog gospodarenja šumama, s naglaskom na šumarskim praksama bliskima prirodi, na temelju znanstveno utemeljenih pokazatelja i pragova, ekoturizma, poljoprivrede otporne na klimatske promjene, diversifikacije, agroekologije i agrošumarstva. Komisija bi pritom trebala u potpunosti uvažiti ulogu i prava autohtonih naroda i lokalnih zajednica u zaštiti šuma, uzimajući u obzir načelo slobodnog, prethodnog i informiranog pristanka. Na temelju iskustava stečenih u kontekstu postojećih inicijativa, Unija i države članice trebale bi na zahtjev zemalja proizvođača raditi na partnerskim odnosima sa zemljama proizvođačima i odgovoriti na globalne izazove istodobno zadovoljavajući lokalne potrebe i obraćajući pozornost na probleme s kojima se suočavaju maloposjednici u skladu s Komunikacijom o pojačanju djelovanja EU-a za zaštitu i obnovu svjetskih šuma. Partnerski pristup trebao bi pomoći zemljama proizvođačima i dijelovima tih zemalja u zaštiti, obnovi i održivoj upotrebi šuma, čime bi se doprinijelo cilju ove Uredbe, odnosno smanjenju deforestacije i degradacije šuma, među ostalim upotrebom digitalnih tehnologija, geoprostornih informacija te izgradnjom kapaciteta.

(30)

Gospodarski subjekti i trgovci trebali bi biti obvezni poštovati obveze iz ove Uredbe, neovisno o tome ostvaruje li se stavljanje na raspolaganje na tržištu na tradicionalne načine ili putem interneta. Ovom bi se Uredbom stoga trebalo osigurati da u svakom lancu opskrbe postoji gospodarski subjekt u smislu ove Uredbe koji ima poslovni nastan u Uniji i koji se može smatrati odgovornim u slučaju neispunjavanje obveza iz ove Uredbe. Komisija i države članice trebale bi pratiti provedbu ove Uredbe i utvrditi zahtijevaju li digitalni i tehnološki razvoj dodatne specifikacije ili inicijative, kako je primjereno, u budućnosti.

(31)

Još jedna važna mjera najavljena u Komunikaciji o pojačanju djelovanja EU-a za zaštitu i obnovu svjetskih šuma jest uspostava Opservatorija EU-a za deforestaciju, degradaciju šuma, promjene u svjetskom šumskom pokrovu i njihove pokretače („Opservatorij EU-a”) koji je Komisija pokrenula radi boljeg praćenja promjena u svjetskom šumskom pokrovu i povezanih pokretača. Na temelju postojećih alata za praćenje, uključujući proizvode programa Copernicus i druge javno ili privatno dostupne izvore, Opservatorij EU-a trebao bi javnim subjektima, potrošačima i poduzećima olakšati pristup informacijama o lancima opskrbe, pružajući lako razumljive podatke i informacije s pomoću kojih se deforestacija, degradacija šuma i promjene u svjetskom šumskom pokrovu povezuju s potražnjom za robom i proizvodima u Uniji, odnosno trgovinom robom i proizvodima u Uniji. Opservatorij EU-a trebao bi dakle podupirati provedbu ove Uredbe pružanjem znanstvenih dokaza u pogledu globalne deforestacije i degradacije šuma te povezane trgovine. Opservatorij EU-a trebao bi osigurati karte pokrova zemljišta, među ostalima s vremenskim nizovima od krajnjeg datuma utvrđenog u ovoj Uredbi i niz razreda koji omogućuju ispitivanje sastava krajolika. Opservatorij EU-a trebao bi sudjelovati u razvoju sustava ranog upozoravanja kojim se spajaju kapaciteti za istraživanja i kapaciteti za praćenje. S obzirom na ovu Uredbu, kad je to tehnički izvedivo, cilj sustava ranog upozoravanja trebao bi biti da bude dio platforme kojom se može pružati pomoć nadležnim tijelima, gospodarskim subjektima, trgovcima i drugim relevantnim dionicima te kojom se može osigurati kontinuirano praćenje i rano obavješćivanje o mogućim aktivnostima deforestacije ili degradacije šuma. Ta platforma trebala bi biti operativna što je prije moguće. Opservatorij EU-a trebao bi surađivati s nadležnim tijelima, relevantnim međunarodnim organizacijama i tijelima, istraživačkim institutima, nevladinim organizacijama, gospodarskim subjektima, trgovcima, trećim zemljama i drugim relevantnim dionicima.

(32)

Postojeći pravni okvir Unije usmjeren je na suzbijanje nezakonite sječe i povezane trgovine te se ne bavi izravno s deforestacijom šuma. Sastoji se od Uredbe (EU) br. 995/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (7) i Uredbe Vijeća (EZ) br. 2173/2005 (8). U okviru provjere primjerenosti provedena je evaluacija obje uredbe kojom je utvrđeno da, iako je zakonodavstvo pozitivno utjecalo na upravljanje šumama, nisu postignuti ciljevi tih dviju uredbi – suzbijanje nezakonite sječe i povezane trgovine i smanjenje potrošnje, u Uniji, nezakonito posječenog drva – te je zaključeno da usmjerenost isključivo na zakonitost drvne sirovine nije dovoljna za postizanje postavljenih ciljeva.

(33)

Dostupna izvješća potvrđuju da je znatan dio deforestacije koja je u tijeku zakonit u skladu sa zakonodavstvom zemlje proizvodnje. U izvješću inicijative za trgovinu i financiranje u području šumarstva objavljenom u svibnju 2021. procjenjuje se da je od 2013. do 2019. oko 30 % deforestacije za potrebe komercijalne poljoprivrede u tropskim zemljama bilo zakonito. Dostupni podaci uglavnom su usmjereni na zemlje sa slabim upravljanjem (globalni udio nezakonite deforestacije mogao bi biti manji), ali već i iz njih proizlaze jasni podaci koji upućuju na to da se djelotvornost mjera politike narušava izostavljanjem deforestacije koja je zakonita u zemlji proizvodnje.

(34)

U procjeni učinka mogućih mjera politike za rješavanje problema deforestacije i degradacije šuma koje je uzrokovala Unija, u zaključcima Vijeća od 16. prosinca 2019. i rezoluciji Europskog parlamenta od 22. listopada 2020. jasno je utvrđena potreba za određivanjem deforestacije i degradacije šuma kao niti vodilja za buduće mjere Unije. Isključivo usmjeravanje na zakonitost moglo bi dovesti do sniženja okolišnih standarda kako bi se osigurao pristup tržištu. Stoga bi se novi pravni okvir Unije trebao baviti i zakonitošću i pitanjem je li proizvodnja relevantne robe i relevantnih proizvoda povezana s deforestacijom.

(35)

Definicija pojma „koji nije povezan s deforestacijom” trebala bi biti dovoljno široka kako bi obuhvatila deforestaciju i degradaciju šuma, trebala bi pružiti pravnu jasnoću te biti mjerljiva na temelju kvantitativnih, objektivnih i međunarodno priznatih podataka.

(36)

Za potrebe ove Uredbe pojam „upotreba u poljoprivredne svrhe” trebalo bi definirati kao upotrebu zemljišta u svrhu poljoprivredne djelatnosti. Komisija bi tom pogledu trebala izraditi smjernice kako bi se pojasnilo tumačenje te definicije, posebice u vezi s prenamjenom šuma u zemljište koje nije namijenjeno za poljoprivredne svrhe.

(37)

U skladu s definicijama FAO-a, poljoprivredno-šumarske sustave, među ostalim kad se usjevi uzgajaju pod pokrovom drveća, te poljoprivredno-šumarske, šumarsko-ispašne i poljoprivredno-šumarsko-ispašne sustave, ne bi trebalo smatrati šumama, već bi ih trebalo smatrati upotrebom u poljoprivredne svrhe.

(38)

Ovom Uredbom trebalo bi obuhvatiti onu robu čija je potrošnja u Uniji najrelevantnija kad je riječ o poticanju globalne deforestacije i degradacije šuma i za koju bi intervencija politike Unije mogla donijeti najveće koristi po jediničnoj vrijednosti trgovine. Opsežan pregled relevantne znanstvene literature, odnosno primarnih izvora u kojima se procjenjuje utjecaj potrošnje u Uniji na globalnu deforestaciju i povezivanje tog ekološkog otiska s određenom robom, proveden je kao dio studije koja prati procjenu učinka ove Uredbe te je unakrsno provjeren u okviru opsežnog savjetovanja s dionicima. Taj je proces rezultirao prvim popisom od osam vrsta robe. Drvo je izravno uključeno u područje primjene jer je već bilo obuhvaćeno Uredbom (EU) br. 995/2010. Prema nedavnom znanstvenom radu (9) koji je upotrijebljen za analizu učinkovitosti, od ukupno osam vrsta robe analiziranih u tom znanstvenom radu njih sedam je odgovorno za najveći udio deforestacije koji uzrokuje Unija: palma uljarica (34,0 %), soja (32,8 %), drvo (8,6 %), kakao (7,5 %), kava (7,0 %), goveda (5,0 %) i guma (3,4 %).

(39)

Kako bi se osiguralo da ova Uredba postigne svoje ciljeve, važno je osigurati da hrana za životinje koja se upotrebljava za stoku koja je obuhvaćena područjem primjene ove Uredbe ne dovodi do deforestacije. Stoga bi gospodarski subjekti koji na tržište stavljaju ili izvoze relevantne proizvode koji sadržavaju goveda ili su proizvedeni uz upotrebu goveda, koja su hranjena relevantnim proizvodima koji sadržavaju drugu relevantnu robu ili druge relevantne proizvode ili su proizvedeni uz upotrebu druge relevantne robe ili drugih relevantnih proizvoda, trebali u okviru svojeg sustava dužne pažnje osigurati da hrana za životinje nije povezana s deforestacijom. U tom slučaju zahtjevi u pogledu geolokacije iz ove Uredbe trebali bi biti ograničeni na upućivanje na zemljopisnu lokaciju svakog od objekata u kojem su uzgojena goveda, a za samu hranu za životinje ne bi se trebale zahtijevati informacije o geolokaciji. Ako nadležno tijelo dobije relevantne informacije ili sazna za relevantne informacije, među ostalim informacije na temelju potkrijepljenih sumnji trećih strana, da postoji rizik da hrana za životinje nije usklađena s ovom Uredbom, nadležno tijelo trebalo bi odmah zatražiti detaljne informacije o takvoj hrani za životinje. Ako je hrana za životinje već bila predmet dužne pažnje u prethodnom stupnju lanca opskrbe, gospodarski subjekti trebali bi kao dokaz upotrebljavati relevantne račune, referentne brojeve relevantnih izjava o postupanju s dužnom pažnjom ili svu ostalu relevantnu dokumentaciju u kojoj se navodi da hrana za životinje nije povezana s deforestacijom te bi se od njih moglo zahtijevati da te dokaze stave na raspolaganje nadležnim tijelima na njihov zahtjev. Dokazi bi trebali obuhvaćati životni vijek životinja u trajanju od najdulje pet godina.

(40)

Imajući u vidu činjenicu da bi trebalo poticati upotrebu reciklirane relevantne robe i recikliranih relevantnih proizvoda i da bi uključivanje takve robe i takvih proizvoda u područje primjene ove Uredbe predstavljalo nerazmjerno opterećenje za gospodarske subjekte, upotrijebljenu robu i upotrijebljene proizvode čiji je životni ciklus završen i koji bi se inače zbrinuli kao otpad kako je definiran u članku 3. točki 1. Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (10) trebalo bi isključiti iz područja primjene ove Uredbe. Međutim, to se ne bi trebalo primjenjivati na određene nusproizvode procesa proizvodnje.

(41)

Ovom bi Uredbom trebalo utvrditi obveze koje se odnose na relevantnu robu i relevantne proizvode kako bi se djelotvorno suzbile deforestacija i degradacija šuma te promicali lanci opskrbe koji nisu povezani deforestacijom, uzimajući istodobno u obzir zaštitu ljudskih prava i prava autohtonih naroda i lokalnih zajednica i u Uniji i u trećim zemljama.

(42)

Pri procjeni rizika od neusklađenosti relevantne robe i relevantnih proizvoda namijenjenih stavljanju na tržište ili izvozu, trebalo bi uzeti u obzir kršenja ljudskih prava povezana s deforestacijom ili degradacijom šuma, uključujući prava autohtonih naroda, lokalnih zajednica i nositelja običajnih prava na posjed.

(43)

Mnoge međunarodne organizacije i tijela, kao što su FAO, IPCC, Program UN-a za okoliš i Međunarodni savez za očuvanje prirode aktivni su u područja deforestacije i degradacije šuma, te su u tom području sklopljeni međunarodni sporazumi, kao što je Pariški sporazum i CBD, a definicije iz ove Uredbe temelje se na tom radu.

(44)

Od ključne je važnosti da se ovom Uredbom obuhvati i pitanje degradacije šuma. Definicija pojma „degradacija šuma” trebala bi se temeljiti na međunarodno dogovorenim konceptima te bi njome trebalo osigurati da gospodarski subjekti i nadležna tijela mogu lako ispuniti s time povezane obveze. Te bi obveze trebale biti operativno mjerljive i provjerljive te jasne i nedvosmislene kako bi se pružila pravna sigurnost. U tom bi kontekstu ova Uredba trebala biti usmjerena na ključne elemente degradacije šuma koji su mjerljivi i provjerljivi te su posebno relevantni za izbjegavanje utjecaja na okoliš, na temelju najnovijih znanstvenih podataka. U tu bi se svrhu definicija pojma „degradacija šuma” trebala temeljiti na međunarodno dogovorenim konceptima koje je definirao FAO. Definiciju pojma „degradacija šuma” trebalo bi preispitati, u skladu s ovom Uredbom, kako bi se procijenilo treba li je proširiti kako bi obuhvatila širi opseg pokretača degradacije šuma i šumskih ekosustava diljem svijeta radi daljnje potpore okolišnim ciljevima ove Uredbe, uzimajući u obzir napredak postignut u međunarodnim raspravama o tom pitanju, kao i raznolikost šumskih ekosustava i praksi diljem svijeta. Preispitivanje bi se trebalo provoditi na temelju dubinske analize, u bliskoj suradnji s državama članicama, i uz savjetovanje s relevantnim dionicima, međunarodnim organizacijama i tijelima te znanstvenom zajednicom.

(45)

Ovom bi se Uredbom trebala osigurati odgovarajuća ravnoteža između zaštite legitimnih očekivanja gospodarskih subjekata i trgovaca koji stavljaju relevantnu robu i relevantne proizvode na tržište ili ih izvoze, uz istodobno svođenje na najmanju moguću mjeru iznenadnih poremećaja u lancima opskrbe, i temeljnog prava na zaštitu okoliša kako je utvrđeno u članku 37. Povelje Europske unije o temeljnim pravima. U tu bi svrhu trebalo utvrditi krajnji datum kao osnovu za evaluaciju je li na dotičnom zemljištu došlo do deforestacije ili degradacije šuma kako se roba i proizvodi obuhvaćeni područjem primjene ove Uredbe ne bi mogli staviti na tržište ili izvesti ako su proizvedeni na zemljištu na kojem je nakon tog datuma došlo do deforestacije ili degradacije šuma.

(46)

Krajnji datum trebao bi biti usklađen s postojećim međunarodnim obvezama utvrđenima u ciljevima održivog razvoja i u Deklaraciji o šumama iz New Yorka, kojima se nastoje ostvariti ambicije zaustavljanja deforestacije, obnove degradiranih šuma i znatnog povećanja pošumljavanja i ponovnog pošumljavanja na globalnoj razini do 2020., te bi ga stoga trebalo odrediti kao 31. prosinca 2020. Taj datum u skladu je i s razdobljem za koje je Komisija najavila svoju namjeru borbe protiv deforestacije u Komunikaciji o pojačanju djelovanja EU-a za zaštitu i obnovu svjetskih šuma, europskom zelenom planu, Strategiji EU-a za bioraznolikost do 2030. te strategiji „od polja do stola”. U skladu s načelom opreznosti, krajnji datum naveden u prijedlogu Komisije za ovu Uredbu prethodi datumu stupanja na snagu ove Uredbe. Krajnji datum odabran je kako bi se spriječilo očekivano ubrzanje aktivnosti koje dovode do deforestacije i degradacije šuma između najave iz prijedloga Komisije i datuma stupanja na snagu ove Uredbe. Ovom bi se Uredbom trebao uzeti u obzir okolišni cilj koji se nastoji ostvariti i potvrditi predloženi krajnji datum kako bi se osiguralo da se proizvođačima i gospodarskim subjektima koji su uzrokovali deforestaciju i degradaciju šuma tijekom razdoblja pregovora o ovoj Uredbi ne dopusti stavljanje relevantne dotične robe i relevantnih dotičnih proizvoda na tržište ili njihov izvoz.

(47)

Ograničenja ostvarivanja temeljnih prava i zaštite legitimnih očekivanja gospodarskih subjekata i trgovaca koja proizlaze iz odabira krajnjeg roka trebala bi biti razmjerna i neophodna za ostvarivanje cilja od općeg interesa, odnosno zaštite okoliša. Kako bi se doprinijelo tom cilju, ova se Uredba ne bi trebala primjenjivati na relevantnu robu i relevantne proizvode proizvedene prije datuma stupanja na snagu ove Uredbe. Odgođenom primjenom odredaba ove Uredbe kojima se uređuju obveze gospodarskih subjekata i trgovaca koji namjeravaju staviti relevantnu robu i relevantne proizvode na tržište ili ih izvoziti ujedno se tim gospodarskim subjektima i trgovcima osigurava razuman rok za prilagodbu novim zahtjevima iz ove Uredbe.

(48)

Kako bi se ojačao doprinos Unije zaustavljanju deforestacije i degradacije šuma te kako bi se osiguralo da se relevantni proizvodi iz lanaca opskrbe povezani s deforestacijom i degradacijom šuma ne stavljaju na tržište ni izvoze, relevantni proizvodi ne bi se trebali stavljati na tržište ni stavljati na raspolaganje na tržištu ni izvoziti osim ako su povezani s deforestacijom i proizvedeni u skladu s relevantnim zakonodavstvom zemlje proizvodnje. Kako bi se to potvrdilo, uz njih bi uvijek trebalo priložiti izjavu o postupanju s dužnom pažnjom.

(49)

Gospodarski subjekti trebali bi na temelju sustavnog pristupa poduzeti odgovarajuće korake kako bi osigurali da su relevantni proizvodi koje namjeravaju staviti na tržište u skladu sa zahtjevima iz ove Uredbe koji se odnose na nepovezanost s deforestacijom i zakonitost. U tu svrhu gospodarski subjekti trebali bi uspostaviti i provoditi sustave dužne pažnje. Ti sustavi dužne pažnje trebali bi uključivati tri elementa, odnosno zahtjeve u pogledu informacija, mjere za procjenu rizika i mjere za smanjenje rizika, dopunjene obvezama izvješćivanja. Sustavi dužne pažnje trebali bi biti osmišljeni tako da omogućavaju pristup informacijama o izvorima i dobavljačima robe i proizvoda koji se stavljaju na tržište, uključujući informacije kojima se dokazuje da su ispunjeni zahtjevi koji se odnose na odsutnost deforestacije i degradacije šuma te zakonitost, među ostalim utvrđivanjem zemlje proizvodnje ili dijelova te zemlje i uključujući geolokacijske koordinate relevantnih zemljišnih čestica. Pri određivanju geolokacijskih koordinata koje se oslanjaju na određivanje vremena i položaja i/ili promatranje Zemlje mogli bi se iskoristiti svemirski podaci i svemirske usluge koji se pružaju u okviru svemirskog programa Unije (EGNOS/Galileo i Copernicus). Na temelju tih informacija gospodarski subjekti trebali bi provesti procjenu rizika. Ako se utvrdi rizik, gospodarski subjekti trebali bi raditi na smanjenju tog rizika kako bi postigli da rizik ne postoji ili da postoji tek zanemariv rizik. Gospodarskom subjektu trebalo bi dopustiti da stavi relevantne proizvode na tržište ili da ih izveze ako je zaključio, nakon što je postupao s dužnom pažnjom, da ne postoji rizik da relevantni proizvodi nisu usklađeni s ovom Uredbom ili da postoji tek zanemariv rizik da relevantni proizvodi nisu usklađeni s ovom Uredbom.

(50)

Pri nabavi proizvoda trebalo bi poduzeti razumne napore kako bi se osiguralo da se proizvođačima, posebno maloposjednicima, plati poštena cijena kako bi im se omogućili dostatni prihodi za život i djelotvorno borilo sa siromaštvom kao temeljnim uzrokom deforestacije.

(51)

Gospodarski subjekti trebali bi stavljanjem na raspolaganje izjava o postupanju s dužnom pažnjom formalno preuzeti odgovornost za usklađenost relevantnih proizvoda koje namjeravaju staviti na tržište ili izvoziti. Ovom Uredbom trebalo bi predvidjeti predložak za takve izjave. Očekuje se da će se takvim izjavama o postupanju s dužnom pažnjom nadležnim tijelima i sudovima olakšati izvršavanje ove Uredbe te povećati usklađenost gospodarskih subjekata.

(52)

Kako bi se prepoznala dobra praksa, programi certificiranja ili drugi programi koje su provjerile treće strane mogli bi se upotrebljavati u postupku procjene rizika. Međutim, oni ne bi trebali biti zamjena za odgovornost gospodarskog subjekta u pogledu dužne pažnje.

(53)

Trgovci bi trebali biti odgovorni za prikupljanje i čuvanje informacija kako bi se osigurala transparentnost lanca opskrbe relevantnim proizvodima koje stavljaju na raspolaganje na tržištu. Trgovci koji nisu MSP-ovi imaju znatan utjecaj na opskrbne lance i važnu ulogu u osiguravanju da opskrbni lanci nisu povezani s deforestacijom. Trgovci koji nisu MSP-ovi trebali bi stoga imati iste obveze kao gospodarski subjekti, preuzeti odgovornost za usklađenost relevantnih proizvoda s ovom Uredbom i pobrinuti se za to da su prije stavljanja relevantnih proizvoda na raspolaganje na tržištu postupali s dužnom pažnjom u skladu s ovom Uredbom i zaključili da ne postoji rizik da relevantni proizvodi nisu usklađeni s ovom Uredbom ili da postoji tek zanemariv rizik da relevantni proizvodi nisu usklađeni s ovom Uredbom.

(54)

Kako bi se potaknula transparentnost i olakšalo izvršavanje, gospodarski subjekti koji nisu obuhvaćeni kategorijama MSP-ova, što uključuje mikropoduzeća, ili fizičkih osoba trebali bi svake godine javno izvješćivati o svojem sustavu dužne pažnje, među ostalim o koracima koje su poduzeli kako bi ispunili svoje obveze.

(55)

Gospodarski subjekti trebali bi moći primati potkrijepljene sumnje zainteresiranih strana, među ostalim elektroničkim putem, te bi sve primljene potkrijepljene sumnje trebali temeljito ispitati.

(56)

Drugi pravni akti Unije u kojima se predviđaju zahtjevi u pogledu dužne pažnje u lancu vrijednosti kad je riječ o negativnim učincima na ljudska prava ili na okoliš trebali bi se primjenjivati u mjeri u kojoj u ovoj Uredbi ne postoje specifične odredbe s istim ciljem, istom prirodom i istim učinkom koje se mogu prilagoditi s obzirom na buduće izmjene pravnih akata Unije. Postojanje ove Uredbe ne bi trebalo isključiti primjenu drugih pravnih akata Unije u kojima se utvrđuju zahtjevi u pogledu dužne pažnje u lancu vrijednosti. Ako se u takvim drugim pravnim aktima Unije predviđaju specifičnije odredbe ili se u njima dodaju zahtjevi uz odredbe utvrđene u ovoj Uredbi, takve bi se odredbe trebale primjenjivati zajedno s ovom Uredbom. Nadalje, ako ova Uredba sadržava specifičnije odredbe, one se ne bi trebale tumačiti na način kojim se ugrožava djelotvorna primjena drugih pravnih akata Unije u pogledu dužne pažnje ili postizanje njihova općeg cilja. Komisija bi trebala moći objaviti jasne i lako razumljive smjernice za usklađenost gospodarskih subjekata i trgovaca, posebno MSP-ova, s ovom Uredbom.

(57)

Poštovanje prava autohtonih naroda u pogledu šuma i načela slobodnog, prethodnog i informiranog pristanka, među ostalim kako je navedeno u Deklaraciji UN-a o pravima autohtonih naroda, doprinosi zaštiti bioraznolikosti, ublažavanju klimatskih promjena i rješavanju povezanih pitanja javnog interesa. Autohtoni narodi posjeduju tradicionalno znanje o ekološkoj i medicinskoj vrijednosti te vrlo često mogu poslužiti kao model održive upotrebe šumskih resursa. To može doprinijeti očuvanju in situ, u skladu s CBD-om. Nadalje, studije upućuju na to da autohtoni narodi koji žive u šumama imaju dvojnu ulogu u borbi protiv klimatskih promjena: prvo, obično se opiru zauzimanju i deforestaciji zemljišta na kojima žive već naraštajima; i drugo, neke autohtone zajednice smatraju da su odgovorne za zaštitu šuma kako bi se ublažile klimatske promjene.

(58)

Načela navedena u Deklaraciji UN-a o okolišu i razvoju iz Rija iz 1992. posebice načelo br. 10. o važnosti osviještenosti i sudjelovanja javnosti u okolišnim pitanjima te načelo br. 22. o ključnoj ulozi autohtonih naroda u upravljanju okolišem i njegovu razvoju, važna su u kontekstu osiguravanja održivog gospodarenja šumama.

(59)

Koncept dobrovoljnog, prethodnog i informiranog pristanka autohtonih naroda razvijao se u godinama nakon odobrenja Konvencije Međunarodne organizacije rada o autohtonim i plemenskim narodima iz 1989. (br. 169), i uzet je u obzir u Deklaraciji UN-a o zaštiti prava autohtonih naroda. Cilj je tog koncepta osigurati da se mogući učinci na autohtone narode uvaže u procesu odlučivanja o projektima koji na njih utječu.

(60)

Gospodarski subjekti obuhvaćeni područjem primjene drugih pravih akata Unije u kojima su utvrđeni zahtjevi u pogledu dužne pažnje u lancu vrijednosti kad je riječ o negativnim učincima na ljudska prava ili na okoliš trebali bi moći ispuniti obveze izvješćivanja na temelju ove Uredbe uključivanjem potrebnih informacija pri izvješćivanju na temelju drugih pravnih akata Unije.

(61)

Odgovornost za izvršavanje ove Uredbe trebale bi snositi države članice, a nadležna tijela država članica trebala bi osigurati potpunu usklađenost s ovom Uredbom. Ujednačeno izvršavanje ove Uredbe u pogledu relevantnih proizvoda koji ulaze na tržište ili izlaze s tržišta može se postići samo sustavnom razmjenom informacija i suradnjom među nadležnim tijelima, carinskim tijelima i Komisijom.

(62)

Djelotvorna i učinkovita provedba i izvršavanje ove Uredbe ključni su za postizanje njezinih ciljeva. U tu svrhu Komisija bi trebala uspostaviti informacijski sustav kojim se gospodarskim subjektima i nadležnim tijelima pruža potpora u iznošenju potrebnih informacija o relevantnim proizvodima stavljenima na tržište i pristupu tim informacijama te bi trebala upravljati tim informacijskim sustavom. Gospodarski subjekti trebali bi podnositi izjave o postupanju s dužnom pažnjom putem informacijskog sustava. Informacijski sustav trebao bi biti dostupan nadležnim tijelima i carinskim tijelima kako bi se olakšalo ispunjavanje njihovih obveza na temelju ove Uredbe te bi se njime trebao olakšati prijenos informacija među državama članicama, nadležnim tijelima i carinskim tijelima. Podaci koji nisu komercijalno osjetljivi trebali bi biti dostupni i široj javnosti, pod uvjetom da su podaci anonimizirani, uz iznimku informacija koje se odnose na popis pravomoćnih presuda protiv pravnih osoba zbog kršenja ove Uredbe i sankcijama koje su im izrečene, te bi trebali biti dostupni u otvorenom i strojno čitljivom formatu u skladu s Unijinom politikom otvorenih podataka kako je utvrđena u Direktivi (EU) 2019/1024 Europskog parlamenta i Vijeća (11).

(63)

Kad je riječ o relevantnim proizvodima koji ulaze na tržište ili izlaze s tržišta, nadležna tijela trebala bi imati zadaću provjere usklađenosti relevantnih proizvoda s ovom Uredbom na temelju, među ostalim, izjava o postupanju s dužnom pažnjom koje su podnijeli gospodarski subjekti. Uloga carinskih tijela trebala bi biti da osiguraju da im je upućivanje na izjavu o postupanju s dužnom pažnjom stavljeno na raspolaganje, ako je to primjenjivo. Osim toga, od trenutka uspostave elektroničkog sučelja za razmjenu informacija između carinskih tijela i nadležnih tijela, carinska tijela trebala bi u informacijskom sustavu provjeriti status izjave o postupanju s dužnom pažnjom nakon što su nadležna tijela provela početnu analizu rizika. Carinska tijela trebala bi poduzeti primjerene mjere, primjerice suspendirati ili odbiti stavljanje relevantne robe ili relevantnog proizvoda na tržište ako se to od njih zatraži na temelju statusa izjave o postupanju s dužnom pažnjom u informacijskom sustavu. Zbog te posebne organizacije kontrola, poglavlje VII. Uredbe (EU) 2019/1020 Europskog parlamenta i Vijeća (12) postaje neprimjenjivo u mjeri u kojoj se to odnosi na primjenu i izvršavanje ove Uredbe.

(64)

Države članice trebale bi osigurati da su uvijek dostupni primjereni financijski resursi radi zapošljavanja odgovarajućeg osoblja i nabave primjerene opreme za nadležna tijela. Znatni resursi potrebni su kako bi se provele učinkovite provjere te bi trebalo osigurati stabilne resurse na razini koja odgovara potrebama izvršavanja u svakom trenutku. Države članice trebale bi imati mogućnost dopunjavanja javnog financiranja ostvarivanjem povrata troškova od relevantnih gospodarskih subjekata nastalih prilikom provedbe provjera u vezi s relevantnom robom i relevantnim proizvodima za koje je utvrđeno da nisu usklađeni.

(65)

Ovom Uredbom ne dovode se u pitanje drugi pravni akti Unije o robi i proizvodima koji ulaze na tržište ili izlaze s tržišta, a osobito Uredba (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (13) u pogledu ovlasti carinskih tijela i carinskih provjera. Uvoznike bi trebalo podsjetiti na to da je člancima 220., 254., 256., 257. i 258. te uredbe predviđeno da se proizvodi koji ulaze na tržište i zahtijevaju daljnju preradu stavljaju u odgovarajući carinski postupak kojim se dopušta takva prerada. Općenito, puštanje u slobodni promet ili izvoz ne bi se trebali smatrati dokazom usklađenosti s pravom Unije jer takvo puštanje u slobodni promet ili izvoz nužno ne uključuju sveobuhvatnu provjeru usklađenosti.

(66)

Kako bi se optimizirao i pojednostavnio, među ostalim svođenjem administrativnog opterećenja na najmanju moguću mjeru, proces kontrole relevantnih proizvoda koji ulaze na tržište ili izlaze s tržišta, potrebno je uspostaviti interoperabilno elektroničko sučelje kojim se omogućuje automatski prijenos podataka između carinskih sustava i informacijskih sustava nadležnih tijela. Okruženje jedinstvenog sučelja Europske unije za carinu prirodni je kandidat za omogućivanje takvog prijenosa podataka. Sučelje bi trebalo biti visokoautomatizirano i jednostavno za upotrebu te bi trebalo olakšati postupke za carinska tijela i gospodarske subjekte. Nadalje, s obzirom na male razlike između podataka koji se trebaju stavljati na raspolaganje carinskim tijelima i podataka koje treba uključiti u izjavu o postupanju s dužnom pažnjom, primjereno je predložiti i pristup „poduzeće tijelima javne vlasti” (eng. business-to-government approach) prema kojem trgovci i gospodarski subjekti stavljaju na raspolaganje izjavu o postupanju s dužnom pažnjom za relevantni proizvod putem nacionalnog okruženja jedinstvenog sučelja za carinu, a ta se izjava automatski prenosi u informacijski sustav iz ove Uredbe kojim se koriste nadležna tijela. Carinska tijela i nadležna tijela trebala bi doprinijeti utvrđivanju podataka koji se trebaju slati i svih ostalih tehničkih zahtjeva.

(67)

Rizik od stavljanja proizvoda koji nisu usklađeni na tržište ili njihova izvoza razlikuje se ovisno o robi i proizvodu te zemlji podrijetla i zemlji proizvodnje ili njihovim dijelovima. Gospodarski subjekti koji nabavljaju robu i proizvode iz zemalja ili dijelova zemalja u kojima postoji niski rizik od uzgoja, sječe ili proizvodnje relevantne robe kojom se krši ova Uredba trebali bi podlijegati manjem broju obveza, čime bi se smanjili troškovi usklađivanja i administrativno opterećenje, osim ako gospodarski subjekt zna ili ima razlog za vjerovati da postoji rizik od neusklađenosti s ovom Uredbom. Ako nadležno tijelo sazna za rizik od izbjegavanja ove Uredbe, na primjer ako se relevantna roba ili relevantni proizvod proizvedeni u zemlji visokog rizika naknadno prerađuju u zemlji ili dijelovima zemlje niskog rizika iz koje odnosno iz kojih se stavljaju na tržište ili ulaze na tržište odnosno izlaze s tržišta, a iz izjave o postupanju s dužnom pažnjom ili carinske deklaracije proizlazi da su relevantna roba ili relevantni proizvod proizvedeni u zemlji niskog rizika, nadležno tijelo trebalo bi putem daljnjih provjera provjeriti postoji li neusklađenost te, ako je to potrebno, poduzeti odgovarajuće mjere, kao što su zapljena relevantne robe ili relevantnog proizvoda i suspenzija stavljanja na tržište ili izvoza relevantne robe ili relevantnog proizvoda, kao i provesti daljnje provjere. Nadležna tijela trebala bi biti obvezna primjenjivati pojačani nadzor nad relevantnom robom i relevantnim proizvodima iz zemalja ili dijelova zemalja visokog rizika.

(68)

Nadalje, Komisija bi trebala procijeniti rizik od deforestacije i degradacije šuma na razini pojedine zemlje ili njezinih dijelova na temelju niza kriterija kojima se obuhvaćaju kvantitativni, objektivni i međunarodno priznati podaci te pokazatelji da su zemlje aktivno uključene u borbu protiv deforestacije i degradacije šuma. Takvim bi se informacijama koje se temelje na ocjenjivanju prema referentnim vrijednostima gospodarskim subjektima u Uniji trebalo olakšati postupanje s dužnom pažnjom, a nadležnim tijelima praćenje i izvršavanje usklađenosti, uz istodobno pružanje poticaja zemljama proizvođačima da povećaju održivost svojih sustava poljoprivredne proizvodnje i smanje svoj učinak deforestacije. Time bi se trebalo pridonijeti povećanju transparentnosti i održivosti lanaca opskrbe. Sustav ocjenjivanja prema referentnim vrijednostima trebao bi se temeljiti na trorazinskom sustavu za razvrstavanje zemalja u: zemlje niskog rizika, zemlje srednjeg rizika ili zemlje visokog rizika. Kako bi se osigurale odgovarajuća transparentnost i jasnoća, Komisija bi osobito trebala objaviti podatke koji se upotrebljavaju za ocjenjivanje prema referentnim vrijednostima, razloge za predloženu promjenu razvrstavanja i odgovor dotične zemlje. Kad je riječ o relevantnim proizvodima iz zemalja ili dijelova zemalja niskog rizika, gospodarskim subjektima trebalo bi dopustiti da primjenjuju pojednostavnjeno postupanje s dužnom pažnjom. Kad je riječ o relevantnim proizvodima iz zemalja visokog rizika, od nadležnih tijela trebalo bi zahtijevati da primjenjuju pojačani nadzor. Komisija bi trebala biti ovlaštena za donošenje provedbenih akata radi utvrđivanja popisa zemalja ili dijelova zemalja niskog rizika ili visokog rizika.

(69)

Komisija bi trebala surađivati sa zemljama koje su razvrstane ili bi mogle biti razvrstane u kategoriju visokog rizika te s relevantnim dionicima u tim zemljama kako bi se radilo na smanjenju razine rizika.

(70)

Nadležna tijela trebala bi u redovitim razmacima provoditi provjere gospodarskih subjekata i trgovaca kako bi provjerila ispunjavaju li oni djelotvorno obveze utvrđene u ovoj Uredbi. Povrh toga, nadležna tijela trebala bi provoditi provjere na temelju relevantnih informacija koje posjeduju, među ostalim i na temelju potkrijepljenih sumnji koje su prijavile treće osobe. Nadležna tijela trebala bi primjenjivati pristup koji se temelji na riziku kako bi utvrdila provjere koje treba provesti. Kad je riječ o relevantnim proizvodima iz zemalja ili dijelova zemalja razvrstanih u kategoriju visokog rizika, dotičnim gospodarskim subjektima i trgovcima te količini njihova udjela u relevantnoj robi i relevantnim proizvodima, trebao bi se primjenjivati dvojak pristup kojim se osigurava sveobuhvatna pokrivenost. Nadležna tijela trebala bi prema tome imati obvezu da provjere određeni postotak gospodarskih subjekata i trgovaca, istodobno obuhvaćajući određeni postotak relevantnih proizvoda. Kad je riječ o relevantnim proizvodima iz zemalja ili dijelova zemalja razvrstanih u kategoriju niskog rizika ili standardnog rizika, nadležna tijela trebala bi imati obvezu provjeriti barem određeni postotak gospodarskih subjekata i trgovaca. Višu razinu provjera trebalo bi primjenjivati na relevantne proizvode iz zemalja ili dijelova zemalja visokog rizika, dok bi razina provjere mogla biti niža za zemlje ili dijelove zemalja standardnog rizika ili niskog rizika. U okviru preispitivanja ove Uredbe Komisija bi trebala evaluirati i utvrditi kvantificirane ciljeve za godišnje provjere koje trebaju provesti nadležna tijela, koji su prikladni za osiguravanje izvršavanja ove Uredbe i usklađenog pristupa u cijeloj Uniji.

(71)

Provjere gospodarskih subjekata i trgovaca koje provode nadležna tijela trebale bi obuhvaćati sustave dužne pažnje i usklađenost relevantnih proizvoda s ovom Uredbom. Provjere bi se trebale temeljiti na planu koji se temelji na riziku i koji sadržava kriterije rizika koji nadležnim tijelima omogućuju provedbu analize rizika izjava o postupanju s dužnom pažnjom koje su podnijeli gospodarski subjekti i trgovci. Kriteriji rizika trebali bi uključivati rizik od deforestacije povezan s relevantnom robom u zemlji proizvodnje, povijest neusklađenosti gospodarskih subjekata i trgovaca s obvezama iz ove Uredbe te sve ostale relevantne informacije dostupne nadležnim tijelima. Analiza rizika izjava o postupanju s dužnom pažnjom trebala bi omogućiti nadležnim tijelima da utvrde one gospodarske subjekte, trgovce i relevantne proizvode koje treba provjeriti. Ta analiza rizika trebala bi se provoditi tehnikama elektroničke obrade podataka u informacijskom sustavu putem kojeg se podnose izjave o postupanju s dužnom pažnjom. Ako je to potrebno i tehnički moguće, nadležna tijela, nakon savjetovanja i u bliskoj suradnji s tijelima trećih zemalja, trebala bi također moći provoditi provjere in situ.

(72)

U slučaju da se analizom rizika izjava o postupanju s dužnom pažnjom otkrije visoki rizik neusklađenosti određenih relevantnih proizvoda, nadležna tijela trebala bi moći poduzeti hitne privremene mjere kako bi spriječila stavljanje tih proizvoda na tržište, njihovo stavljanje na raspolaganje na tržištu ili njihov izvoz. U slučajevima u kojima takvi relevantni proizvodi ulaze na tržište ili izlaze s tržišta, nadležna tijela trebala bi od carinskih tijela zahtijevati suspenziju njihova puštanja u slobodni promet ili izvoza kako bi se nadležnim tijelima omogućilo da provedu potrebne provjere. Takve zahtjeve trebalo bi priopćiti putem sustava sučelja između carinskih tijela i nadležnih tijela. Suspenzija stavljanja na tržište ili stavljanja na raspolaganje na tržištu, puštanja u slobodni promet ili izvoza trebala bi biti ograničena na tri radna dana, ili 72 sata u slučaju relevantnih proizvoda koji su kvarljivi, osim u slučaju da je nadležnim tijelima potrebno dodatno vrijeme za ocjenjivanje usklađenosti relevantne robe i relevantnih proizvoda s ovom Uredbom. U takvim slučajevima nadležna tijela trebala bi poduzeti dodatne privremene mjere kako bi produljila razdoblje suspenzije ili, ako relevantni proizvodi ulaze na tržište ili izlaze s tržišta, zahtijevala produljenje od carinskih tijela.

(73)

Nadležna tijela trebala bi redovito ažurirati svoje planove provjera na temelju rezultata provedbe tih provjera. One gospodarske subjekte koji kontinuirano ostvaruju pozitivne rezultate u pogledu usklađenosti moglo bi se rjeđe podvrgavati provjerama.

(74)

Kako bi se osigurale provedba i djelotvorno izvršavanje ove Uredbe, države članice trebale bi imati ovlast za povlačenje i opoziv proizvoda koji nisu usklađeni te za poduzimanje odgovarajućih korektivnih mjera. Države članice trebale bi osigurati i da se kršenja ove Uredbe koja su počinili gospodarski subjekti i trgovci podvrgnu učinkovitim, proporcionalnim i odvraćajućim sankcijama.

(75)

Kako bi se povećala odgovornost gospodarskih subjekata i trgovaca, Komisija bi na svojim internetskim stranicama trebala objaviti popis pravomoćnih presuda protiv pravnih osoba za kršenja ove Uredbe i sankcija koje su im izrečene. Te informacije mogle bi pomoći nadležnim tijelima, drugim gospodarskim subjektima i trgovcima u provedbi njihovih procjena rizika te povećati osviještenost potrošača i civilnog društva u pogledu gospodarskih subjekata i trgovaca koji krše ovu Uredbu.

(76)

Za provedbu ove Uredbe bit će potrebni dostatni resursi i kapaciteti. U tom kontekstu, države članice trebale bi uz nacionalne resurse što je više moguće iskoristiti prigode i mogućnosti za potporu dostupne na razini Unije i druga sredstva, uključujući kohezijske fondove i instrumente za izgradnju kapaciteta, posebno u kontekstu Instrumenta za tehničku potporu uspostavljenog Uredbom (EU) 2021/240 Europskog parlamenta i Vijeća (14).

(77)

Uzimajući u obzir međunarodni karakter deforestacije i degradacije šuma i s time povezane trgovine, nadležna tijela trebala bi surađivati međusobno, s carinskim tijelima država članica, s Komisijom te s upravnim tijelima trećih zemalja. Nadležna tijela trebala bi surađivati i s nadležnim tijelima za nadzor i izvršavanje drugih pravnih akata Unije u kojima se utvrđuju zahtjevi u pogledu dužne pažnje u lancu vrijednosti u odnosu na štetne učinke na ljudska prava ili na okoliš.

(78)

U skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda Europske Unije sudovi država članica odgovorni su za osiguravanje sudske zaštite prava koja osoba ima na temelju prava Unije. Nadalje, člankom 19. stavkom 1. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) od država članica zahtijeva se da osiguraju pravne lijekove dostatne za osiguranje učinkovite pravne zaštite u područjima obuhvaćenima pravom Unije. U tom bi pogledu države članice trebale osigurati da javnost, uključujući fizičke ili pravne osobe koje prijavljuju potkrijepljene sumnje u skladu s ovom Uredbom, ima pristup pravosuđu u skladu s obvezama s kojima su se države članice složile kao stranke Konvencije Gospodarske komisije UN-a za Europu (UNECE) o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša od 25. lipnja 1998. („Aarhuška konvencija”).

(79)

Kako bi se osiguralo da ova Uredba i dalje ostane relevantna i usklađena s razvojem trgovine, sa znanstvenim i tehnološkim razvojem, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s popisom oznaka KN za relevantne proizvode koji je utvrđen u Prilogu I. ovoj Uredbi. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (15). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(80)

Uredbom (EU) br. 995/2010 zabranjuje se stavljanje na tržište Unije nezakonito posječenog drva i proizvoda od drva. Njome se utvrđuju obveze gospodarskih subjekata koji prvi put stavljaju drvo na tržište da postupaju s dužnom pažnjom te obveze trgovaca da vode sljedivu evidenciju svojih dobavljača i kupaca. Ovom bi Uredbom trebalo zadržati obvezu osiguravanja zakonitosti relevantnih proizvoda, među ostalim drva i drvnih proizvoda, stavljenih na tržište te bi njome trebalo dopuniti tu obvezu zahtjevom u pogledu održivosti. Uredba (EU) br. 995/2010 i povezana Provedbena uredba Komisije (EU) br. 607/2012 (16) stoga ovom Uredbom postaju suvišne i trebalo bi ih staviti izvan snage. Drvo i proizvodi od drva kako su definirani u članku 2. točki (a) Uredbe (EU) br. 995/2010 ekvivalentni su drvu i drvnim proizvodima navedenima u Prilogu I. ovoj Uredbi koji sadržavaju drvo ili su proizvedeni uz upotrebu drva.

(81)

Uredbom (EZ) br. 2173/2005 uspostavlja se sustav izdavanja dozvola za provedbu zakona, upravljanje i trgovinu u području šuma (sustav FLEGT) za izdavanje dozvola za uvoz drvne sirovine u Europsku uniju. Sustav izdavanja dozvola provodi se sporazumima o dobrovoljnom partnerstvu sa zemljama proizvođačima drvne sirovine, čiji je cilj zaustaviti nezakonitu sječu i poboljšati upravljanje šumama i povezanu trgovinu. Ova bi se Uredba trebala temeljiti na ostvarenim pozitivnim rezultatima postignutima u okviru sustava FLEGT, posebno u smislu većeg sudjelovanja dionika i boljeg upravljanja šumama. Sporazumi o dobrovoljnom partnerstvu mogli bi u određenim slučajevima dopuniti ovu Uredbu u pogledu zakonitosti proizvoda od drva. Kako bi se poštovale postojeće bilateralne obveze i očuvao napredak postignut u suradnji s partnerskim zemljama koje su uspostavile operativni sustav (faza izdavanja dozvola FLEGT) i surađuju, ako je to relevantno i dogovoreno, s aktualnim partnerima iz sporazumâ o dobrovoljnom partnerstvu kako bi oni dostigli tu fazu, ova bi Uredba trebala sadržavati odredbu prema kojoj se za drvo i drvne proizvode koji su obuhvaćeni važećom dozvolom FLEGT smatra da su usklađeni za zahtjevom u pogledu zakonitosti iz Uredbe (EZ) br. 2173/2005.

(82)

Iako se ova Uredba bavi deforestacijom i degradacijom šuma, kako je predviđeno u Komunikaciji o pojačanju djelovanja EU-a za zaštitu i obnovu svjetskih šuma, zaštita šuma ne bi trebala dovesti do prenamjene ili degradacije drugih prirodnih ekosustava. Ekosustavi, uključujući ekosustave kojima se gospodari, kao što su močvare, savane i tresetišta vrlo su važni za globalna nastojanja u borbi protiv klimatskih promjena i krize bioraznolikosti, kao i za druge ciljeve održivog razvoja te je potrebno poduzeti posebne hitne mjere u vezi s njihovom prenamjenom ili degradacijom i spriječiti njihovu prenamjenu ili degradaciju. S obzirom na otisak Unije na nešumskim prirodnim ekosustavima, Komisija bi trebala, najkasnije godinu dana nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe, provesti evaluaciju proširenja područja primjene ove Uredbe na druga pošumljena zemljišta i, prema potrebi, predstaviti zakonodavni prijedlog o tom proširenju područja primjene ove Uredbe. Osim toga, najkasnije dvije godine nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe Komisija bi trebala provesti evaluaciju proširenja područja primjene ove Uredbe na druge prirodne ekosustave, među ostalim i na druga zemljišta s velikim zalihama ugljika i velikom važnosti za očuvanje bioraznolikosti, kao što su travnjaci, tresetišta i močvare i, prema potrebi, predstaviti zakonodavni prijedlog o tom proširenju područja primjene ove Uredbe. Zbog proizvodnje robe za tržište Unije ekosustavi su također pod sve većim pritiskom prenamjene i degradacije. Komisija bi najkasnije dvije godine nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe također trebala procijeniti potrebu za proširenjem područja primjene na drugu robu i izvedivost tog proširenja. Komisija bi istodobno trebala provesti preispitivanje popisa oznaka KN za relevantne proizvode koji je utvrđen u Prilogu I. ovoj Uredbi.

(83)

Uzimajući u obzir zahtjev iz rezolucije Europskog parlamenta od 22. listopada 2020.„Pravni okvir EU-a za zaustavljanje i poništavanje globalne deforestacije koju je uzrokovao EU” i zahtjev koji je uputila velika većina od gotovo 1,2 milijuna sudionika javnog savjetovanja koje je organizirala Komisija, Komisija bi svoju evaluaciju i eventualni budući zakonodavni prijedlog trebala usmjeriti na proširenje područja primjene ove Uredbe na nešumske ekosustave i njihovu prenamjenu i degradaciju.

(84)

Ako je za potrebe ove Uredbe potrebno obrađivati osobne podatke, s tim podacima postupa se u skladu s pravom Unije o zaštiti osobnih podataka. Svaka obrada osobnih podataka u skladu s ovom Uredbom podliježe Uredbi (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (17) odnosno Uredbi (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća (18), ovisno o slučaju.

(85)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, a to je borba protiv deforestacije i degradacije šuma smanjenjem doprinosa potrošnje u Uniji, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njegova opsega on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(86)

Gospodarskim subjektima, trgovcima i nadležnim tijelima trebalo bi dati primjereni rok da se pripreme za ispunjavanje zahtjeva iz ove Uredbe,