o izmjeni Direktive Vijeća 91/414/EEZ o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 91/414/EEZ od 15. srpnja 1991. o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja (1), kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 96/12/EZ (2), a posebno njezin članak 18. stavak 2.,

budući da se u prilozima II. i III. Direktive 91/414/EEZ propisuje zahtjevi za dokumentaciju koju podnositelji dostavljaju za uvrštavanje neke aktivne tvari u Prilog I. te za odobrenje sredstava za zaštitu bilja;

budući da je u prilozima II. i III. podnositeljima zahtjeva potrebno što je točnije moguće ukazati na sve pojedinosti o traženim podacima, poput okolnosti, uvjeta i tehničkih protokola prema kojima se dobivaju određeni podaci; budući da se te odredbe trebaju uvesti čim budu na raspolaganju, kako bi se podnositeljima omogućilo da ih koriste pri pripremi svoje dokumentacije;

budući da je sada moguće navesti više pojedinosti obzirom na podatke tražene u vezi s analitičkim metodama za aktivnu tvar predviđenu u odjeljku 4. dijela A Priloga II.;

budući da je sada također moguće uvesti više točnosti s obzirom na podatke tražene u vezi s analitičkim metodama za sredstva za zaštitu bilja navedenih u odjeljku 5. dijela A Priloga III.;

budući da su mjere predviđene u ovoj Direktivi u skladu s mišljenjem Stalnoga odbora za biljno zdravstvo,

Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s odredbama ove Direktive najkasnije do 30. travnja 1997. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kad države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine toga upućivanja određuju države članice.

„4. ANALITIČKE METODE

Uvod

Odredbe ovog odjeljka odnose se isključivo na analitičke metode potrebne u svrhu postregistracijske kontole i sustavnog praćenja.

Što se tiče analitičkih metoda korištenih za dobivanje podataka koji su predviđeni ovom Direktivom ili za druge svrhe podnositelj zahtjeva mora dostaviti obrazloženje za primijenjenu metodu; ako je potrebno, izradit će se posebne smjernice za takve metode na temelju istih zahtjeva koji su utvrđeni za metode u svrhu postregistracijske kontole i sustavnog praćenja.

Mora se dostaviti opis metoda, uključujući pojedinosti o korištenoj opremi, materijalima i uvjetima.

Koliko god je to izvedivo, te metode moraju imati najjednostavniji pristup, uključivati minimalne troškove i zahtijevati uobičajeno dostupnu opremu.

U smislu ovog odjeljka primjenjuju se sljedeće definicije:

Nečistoće:	svaki sastojak koji nije čista aktivna tvar, a koji je prisutan u tehničkoj aktivnoj tvari (uključujući neaktivne izomere) i koji nastaje u proizvodnom procesu ili razgradnjom tijekom skladištenja.
Relevantne nečistoće:	nečistoće koje su značajne u toksikološkom, ekotoksikološkom i ekološkom smislu.
Signifikantne nečistoće:	nečistoće s udjelom ≥ 1 g/kg u tehničkoj aktivnoj tvari.
Metaboliti:	metaboliti obuhvaćaju produkte koji nastaju zbog razgradnje ili reakcije aktivne tvari.
Relevantni metaboliti:	metaboliti koji su značajni u toksikološkom, ekotoksikološkom i ekološkom smislu.

Na zahtjev, moraju se dostaviti sljedeći uzorci:

i.	analitički standardi čiste aktivne tvari;

ii.	uzorci tehničke aktivne tvari;

iii.	analitički standardi relevantnih metabolita i svih drugih sastojaka koji su obuhvaćeni definicijom ostatka;

iv.	ako su raspoloživi, uzorci referentnih tvari za relevantne nečistoće.

4.1. Metode za analizu tehničke aktivne tvari

U smislu ovog odjeljka primjenjuju se sljedeće definicije:

i. Specifičnost

Specifičnost je sposobnost metode da razlikuje analit koji se mjeri od drugih tvari.

ii. Linearnost

Linearnost se definira kao sposobnost metode da, u danom rasponu, postigne prihvatljivu linearnu korelaciju između rezultata i koncentracije analita u uzorcima.

iii. Točnost

Točnost metode se definira kao stupanj do kojeg utvrđena vrijednost analita u uzorku odgovara prihvaćenoj referentnoj vrijednosti (primjerice ISO 5725).

iv. Preciznost

Preciznost se definira kao stupanj podudarnosti između rezultata nezavisnih istraživanja dobivenih u propisanim uvjetima.

Ponovljivost: preciznost u uvjetima ponovljivosti, tj. uvjetima kad isti analitičar, u kratkim vremenskim razmacima, koristeći istu opremu u istom laboratoriju, dobije nezavisne rezultate istraživanja primjenjujući istu metodu na istovjetnom pokusnom materijalu.

Reproducibilnost se ne zahtjeva za tehničke aktivne tvari (za definiciju pojma reproducibilnost pogledajte ISO 5725).

4.1.1. Moraju se navesti i u cijelosti opisati metode za određivanje čiste aktivne tvari u tehničkoj aktivnoj tvari kako je opisana u dokumentaciji priloženoj zahtjevu za uvrštenje u Prilog I. Direktive 91/414/EEZ. Mora se navesti mogućnost primjene postojećih CIPAC-ovih metoda.

4.1.2. Moraju se navesti metode za određivanje signifikantnih i/ili relevantnih nečistoća i dodataka (npr. stabilizatora) u tehničkoj aktivnoj tvari.

4.1.3. Specifičnost, linearnost, točnost i ponovljivost

4.1.3.1. Mora se dokazati i navesti specifičnost predloženih metoda. Povrh toga, mora se utvrditi opseg interferencije drugih tvari prisutnih u tehničkoj aktivnoj tvari (npr. izomera, nečistoća ili dodataka).

Iako se interferencije drugih sastojaka mogu smatrati sustavnim pogreškama u procjeni točnosti metoda predloženih za određivanje čiste aktivne tvari u tehničkoj aktivnoj tvari, mora se dostaviti objašnjenje za svaku interferenciju koja sudjeluje s više od ± 3 % u ukupno određenoj količini. Mora se, također, dokazati stupanj interferencije kod metoda za utvrđivanja nečistoća.

4.1.3.2. Mora se odrediti i navesti linearnost predloženih metoda u odgovarajućem rasponu. Kod određivanja čiste aktivne tvari, kalibracijski raspon mora prelaziti (za najmanje 20 %) najviši i najniži nominalni udio analita u odgovarajućoj analitičkoj otopini. Kod utvrđivanja kalibracije moraju se izvršiti dva ponavljanja u tri ili više koncentracija. Isto tako prihvatljivo je i pet koncentracija pri čemu se svaka uzima kao posebno mjerenje. Podnesena izvješća moraju uključivati jednadžbu kalibracijske krivulje i koeficijent korelacije te reprezentativnu i pravilno označenu dokumentaciju o analizi, npr. kromatograme.

4.1.3.3. Za metode kojima se utvrđuje čista aktivna tvar i signifikantne i/ili relevantne nečistoće u tehničkoj aktivnoj tvari zahtijeva se točnost.

4.1.3.4. Za ponovljivost u utvrđivanju čiste aktivne tvari u načelu se mora obaviti najmanje pet mjerenja. Mora se navesti relativna standardna devijacija (% RSD). Vrijednosti koje značajno odstupaju, a koje se utvrde odgovarajućim metodama (npr. Dixonov ili Grubbov test), mogu se zanemariti. Mora se jasno ukazati na činjenicu da su zanemarene vrijednosti koje odstupaju. Mora se pokušati objasniti razlog za pojavu pojedinih značajnih odstupanja.

4.2. Metode za određivanje ostataka

Metode moraju omogućiti određivanje aktivne tvari i/ili relevantnih metabolita. Za svaku metodu i za svaki bitni reprezentativni uzorak mora se eksperimentalno odrediti i opisati njegova specifičnost, preciznost, iskorištenje i granica određivanja.

U načelu, predložene bi metode trebale omogućiti istodobno određivanje više vrsta ostataka; treba procijeniti neku od standardnih metoda za istodobno određivanje više vrsta ostataka te pokazati njenu prikladnost. Ako predložene metode nisu one kojima se može istodobno određivati više vrsta ostataka, ili ako nisu s njima uskladive, mora se predložiti neka zamjenska metoda. Ako to ima za posljedicu preveliki broj metoda za pojedine sastojke, može se prihvatiti „metoda zajedničke kemijske skupine svojstva”.

U smislu ovog odjeljka primjenjuju se sljedeće definicije:

i. Specifičnost

Specifičnost je sposobnost metode da razlikuje analit koji se mjeri od drugih tvari.

ii. Preciznost

Preciznost se definira kao stupanj podudarnosti između rezultata nezavisnih istraživanja dobivenih u propisanim uvjetima.

Ponovljivost: preciznost u uvjetima ponovljivosti, tj. uvjetima kada isti analitičar, u kratkim vremenskim razmacima, koristeći istu opremu u istom laboratoriju, dobije nezavisne rezultate istraživanja primjenjujući istu metodu na istovjetnom pokusnom materijalu.

Reproducibilnost: s obzirom da definicija reproducibilnosti iz odgovarajućih publikacija (primjerice ISO 5725), općenito uzevši, nije primjenjiva kod analitičkih metoda za utvrđivanje ostataka, reproducibilnost se, u kontekstu ove Direktive, definira kao validacija ponovljivosti iskorištenja u reprezentativnih uzorcima na reprezentativnim razinama, od strane najmanje jednog laboratorija koji ne ovisi o laboratoriju u kojemu je izvršena prva validacija studije (taj nezavisni laboratorij može biti unutar iste tvrtke) (nezavisna laboratorijska validacija).

iii. Iskorištenje

Postotak količine aktivne tvari ili relevantnog metabolita koji je bio prvobitno dodan u odgovarajući uzorak, a koji ne sadrži mjerljivu razinu istog analita.

iv. Granica određivanja

Granica određivanja (koja se često naziva granica kvantifikacije) definira se kao najniža testirana koncentracija pri kojoj se dobiva prihvatljivo srednje iskorištenje (obično 70 do 110 % s, po mogućnosti, relativnom standardnom devijacijom od ≤ 20 %; u određenim opravdanim slučajevima, prihvatljiv je veći ili niži srednji stupanj iskorištenja, kao i veća relativna standardna devijacija).

4.2.1. Ostaci u i/ili na bilju, biljnim proizvodima, hrani (biljnog i životinjskog podrijetla), hrani za životinje.

Predložene metode moraju biti prikladne za određivanje svih sastojaka koji su obuhvaćeni definicijom ostatka koja je predložena sukladno odjeljku 6. točkama 6.1. i 6.2., kako bi države članice mogle odrediti sukladnost s utvrđenim maksimalno dopuštenim količinama ostataka ili odrediti uklonjive ostatke s lišća.

Specifičnost metoda mora omogućiti određivanje svih sastojaka koji su obuhvaćeni definicijom ostatka, uz primjenu, prema potrebi, dodatne metode potvrde.

Mora se odrediti i navesti ponovljivost. Iz zajedničkog uzorka koji je uzet na polju i koji sadrži ostatke može se pripremiti više identičnih poduzoraka za analizu. Isto tako, više identičnih poduzoraka za analizu može se pripremiti iz zajedničkog netretiranog uzorka u alikvotama koje su obogaćene do jedne ili više željenih razina.

Moraju se navesti rezultati nezavisne laboratorijske validacije.

Mora se odrediti i navesti granica određivanja, uključujući pojedinačno i prosječno iskorištenje. Mora se eksperimentalno odrediti i navesti ukupna relativna standardna devijacija kao i relativna standardna devijacija za svaku razinu obogaćenja.

4.2.2. Ostaci u tlu

Moraju se predložiti metode za analizu tla s ciljem određivanja aktivne tvari i/ili relevantnih metabolita.

Specifičnost metoda mora omogućiti određivanje aktivne tvari i/ili relevantnih metabolita, uz primjenu, prema potrebi, dodatne metode potvrde.

Mora se odrediti i navesti ponovljivost, iskorištenje i granica određivanja, uključujući pojedinačno i srednje iskorištenje. Mora se eksperimentalno odrediti i navesti ukupno relativno standardno odstupanje (devijacija) kao i relativno standardno odstupanje za svaku razinu obogaćenja.

Predložena granica određivanja ne smije biti veća od koncentracije čiji je učinak važan u pogledu izloženosti organizama koji ne pripadaju ciljanoj skupini ili koja ima fitotoksične učinke. Predložena granica određivanja ne bi, inače, smjela biti veća od 0,05 mg/kg.

4.2.3. Ostaci u vodi (uključujući vodu za piće, podzemne vode i površinske vode)

Moraju se predložiti metode za analizu vode s ciljem određivanja matičnog sastojka i/ili bitnih metabolita.

Specifičnost metoda mora omogućiti određivanje aktivne tvari i/ili relevantnih metabolita, uz primjenu, prema potrebi, dodatne metode potvrde.

Predložena granica određivanja za vodu za piće ne smije biti veća od 0,1 μg/l. Predložena granica određivanja za površinsku vodu ne smije biti veća od koncentracije čiji se učinak na organizme koji ne pripadaju ciljanoj skupini smatra neprihvatljivim prema zahtjevima iz Priloga VI.

4.2.4. Ostaci u zraku

Moraju se predložiti metode za utvrđivanje aktivne tvari i/ili relevantnih metabolita koji su prisutni u zraku, a koji nastaju tijekom ili ubrzo nakon primjene, osim ako se može dokazati da postoji mala vjerojatnost da dođe do izloženosti primjenitelja, radnika i drugih nazočnih osoba.

Specifičnost metoda mora omogućiti određivanje aktivne tvari i/ili relevantnih metabolita, uz primjenu, prema potrebi, dodatne metode potvrde.

Mora se odrediti i navesti ponovljivost, iskorištenje i granica određivanja, uključujući pojedinačno i srednje iskorištenje. Mora se eksperimentalno odrediti i navesti ukupno relativno standardno odstupanje i relativno standardno odstupanje za svaku razinu obogaćenja.

Kod predložene granice određivanja moraju se uzeti u obzir odgovarajuće granične vrijednosti s obzirom na zdravlje odnosno odgovarajuće razine izloženosti.

4.2.5. Ostaci u tjelesnim tekućinama i tkivima

Ako je aktivna tvar označena kao otrovna ili vrlo otrovna, moraju se priložiti odgovarajuće analitičke metode.

Specifičnost metoda mora omogućiti određivanje aktivne tvari i/ili relevantnih metabolita, uz primjenu, prema potrebi, dodatne metode potvrde.

Mora se odrediti i navesti ponovljivost, iskorištenje i granica određivanja, uključujući pojedinačno i srednje iskorištenje. Mora se eksperimentalno odrediti i navesti ukupno relativno standardno odstupanje kao i relativno standardno odstupanje za svaku razinu obogaćenja.”

„5. ANALITIČKE METODE

Uvod

Odredbe ovog odjeljka odnose se isključivo na analitičke metode potrebne u svrhu postregistracijske kontole i sustavnog praćenja.

Što se tiče analitičkih metoda korištenih za dobivanje podataka koji su predviđeni ovom Direktivom ili za druge svrhe, podnositelj zahtjeva mora dostaviti obrazloženje za primijenjenu metodu; ako je potrebno, izradit će se posebne smjernice za takve metode na temelju istih zahtjeva kao što su utvrđeni za metode u svrhu postregistracijske kontole i sustavnog praćenja.

Mora se dostaviti opis metoda, uključujući pojedinosti o korištenoj opremi, materijalima i uvjetima.

Koliko god je to izvedivo, te metode moraju imati najjednostavniji pristup, uključivati minimalne troškove i zahtijevati uobičajeno dostupnu opremu.

U smislu ovog odjeljka primjenjuju se sljedeće definicije:

Nečistoće:	svaki sastojak koji nije čista aktivna tvar, a koji je prisutan u tehničkoj aktivnoj tvari (uključujući neaktivne izomere) i koji nastaje zbog proizvodnog procesa ili zbog razgradnje tijekom skladištenja.
Relevantne nečistoće:	nečistoće koje su značajne u toksikološkom i/ili ekotoksikološkom ili ekološkom smislu.
Metaboliti:	metaboliti obuhvaćaju produkte koji nastaju zbog razgradnje ili reakcije aktivne tvari
Relevantni metaboliti:	metaboliti koji su značajni u toksikološkom i/ili ekotoksikološkom ili ekološkom smislu.

Na zahtjev, moraju se dostaviti sljedeći uzorci:

i.	uzorci preparata;

ii.	analitički standardi čiste aktivne tvari;

iii.	uzorci tehničke aktivne tvari;

iv.	analitički standardi relevantnih metabolita i svih drugih sastojaka koji su obuhvaćeni definicijom ostatka;

v.	ako su raspoloživi, uzorci referentnih tvari za relevantne nečistoće.

Za definicije vidjeti Prilog II. odjeljak 4. točke 4.1. i 4.2.

5.1. Metode za analizu preparata

5.1.1. Moraju se navesti i u cijelosti opisati metode za određivanje aktivne tvari u preparatu. Ako preparat sadrži više od jedne aktivne tvari treba se navesti metoda kojom je moguće odrediti svaku od njih u prisutnosti drugih. Ako se ne navede jedna takva zajednička metoda, moraju se navesti tehnički razlozi. Mora se navesti mogućnost primjene postojećih CIPAC-ovih metoda.

5.1.2. Moraju se, također, navesti metode za određivanje relevantnih nečistoća u preparatu, ako je sastav preparata takav da – na temelju teoretske procjene – takve nečistoće mogu nastati zbog proizvodnog procesa ili razgradnje tijekom skladištenja.

Prema potrebi, moraju se navesti metode za određivanje dodataka ili pojedinih sastojaka dodataka u preparatu.

5.1.3. Specifičnost, linearnost, točnost i ponovljivost

5.1.3.1. Mora se navesti i dokazati specifičnost predloženih metoda. Povrh toga, mora se odrediti opseg interferencije drugih tvari koje su prisutne u preparatu.

Iako se interferencije drugih tvari mogu smatrati sustavnim pogreškama pri ocjeni točnosti predloženih metoda, mora se dostaviti pojašnjenje za sve interferencije koje više od ± 3 % pridonose ukupnoj određenoj količini.

5.1.3.2. Mora se utvrditi i navesti linearnost predloženih metoda u odgovarajućem rasponu. Kalibracijski raspon mora prelaziti (za najmanje 20 %) najviši i najniži nominalni udio analita u odgovarajućim analitičkim otopinama. Kod utvrđivanja kalibracije moraju se izvršiti dva ponavljanja u tri ili više koncentracija. Isto tako prihvatljivo je i pet koncentracija, svaka kao posebno mjerenje. Podnesena izvješća moraju uključivati jednadžbu kalibracijske krivulje i koeficijent korelacije te reprezentativnu i pravilno označenu dokumentaciju o analizi, npr. kromatograme.

5.1.3.3. Točnost se obično zahtijeva jedino za metode kojima se utvrđuju čista aktivna tvar i relevantne nečistoće u preparatu.

5.1.3.4. Za ponovljivost se u načelu mora obaviti najmanje pet mjerenja. Mora se navesti relativno standardno odstupanje (devijacija) (% RSD). Vrijednosti koje značajno odstupaju, a koje se utvrde odgovarajućim metodama (npr. Dixonov ili Grubbov test), mogu se zanemariti, ali se na njih mora jasno ukazati. Mora se pokušati objasniti razlog nastanka pojedinih značajnih odstupanja.

5.2. Analitičke metode za određivanje ostataka

Moraju se navesti metode za određivanje ostataka, osim ako se dokaže da se mogu primjenjivati metode koje su već navedene u skladu sa zahtjevima iz Priloga II. odjeljka 4. točke 4.2.

Primjenjuju se iste odredbe kao one iz Priloga II. odjeljka 4. točke 4.2.”