02009L0015 — HR — 26.07.2019 — 002.001

Ovaj je tekst namijenjen isključivo dokumentiranju i nema pravni učinak. Institucije Unije nisu odgovorne za njegov sadržaj. Vjerodostojne inačice relevantnih akata, uključujući njihove preambule, one su koje su objavljene u Službenom listu Europske unije i dostupne u EUR-Lexu. Tim službenim tekstovima može se izravno pristupiti putem poveznica sadržanih u ovom dokumentu.

Koju je izmijenila:

▼B

DIREKTIVA 2009/15/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 23. travnja 2009.

o zajedničkim pravilima i normama za organizacije koje obavljaju pregled i nadzor brodova te za odgovarajuće aktivnosti pomorskih uprava

(preinačena)

(Tekst značajan za EGP)

Članak 1.

Ovom se Direktivom određuju mjere koje moraju poštovati države članice u svom odnosu s organizacijama zaduženima za pregled, nadzor i certifikaciju brodova radi usklađenosti s međunarodnim konvencijama o sigurnosti na moru i sprečavanju onečišćenja mora, uz istodobno promicanje cilja slobode pružanja usluga. To uključuje razvoj i provedbu sigurnosnih zahtjeva za trup, strojeve, električne instalacije i upravljačke uređaje brodova koji spadaju u područje primjene međunarodnih konvencija.

Članak 2.

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

▼M1

▼B

Članak 3.

1.  Pri preuzimanju odgovornosti i obveza u skladu s međunarodnim konvencijama, države članice osiguravaju da njihove nadležne uprave mogu jamčiti odgovarajuću provedbu odredaba tih konvencija, posebno u pogledu pregleda i nadzora brodova te izdavanja statutarnih svjedodžbi i svjedodžbi o izuzeću, kako je predviđeno međunarodnim konvencijama. Države članice postupaju u skladu s odgovarajućim odredbama Priloga i Dodatka Rezoluciji IMO-a A.847(20) o smjernicama za pomoć državama zastave u provedbi instrumenata IMO-a.

2.  Ako u smislu stavka 1. država članica, u odnosu na brodove koji plove pod njenom zastavom, odluči:

povjerava te obveze samo priznatim organizacijama.

Nadležna uprava u svakom slučaju odobrava prvo izdavanje svjedodžbi o izuzeću.

Međutim, za svjedodžbu o sigurnosti radiouređaja na teretnim brodovima, te se obveze mogu povjeriti privatnom tijelu koje je priznala nadležna uprava i koje ima odgovarajuće stručno znanje i kvalificirano osoblje za obavljanje posebne sigurnosne ocjene u području radiokomunikacija, u ime te uprave.

3.  Ovaj se članak ne odnosi na certifikaciju posebnih dijelova pomorske opreme.

Članak 4.

1.  Pri primjeni članka 3. stavka 2., države članice, u skladu s odredbama stavka 2. ovog članka te članaka 5. i 9., u načelu ne smiju nijednoj priznatoj organizaciji odbiti ovlaštenje za obavljanje tih poslova. Međutim, one mogu u skladu sa svojim potrebama i na temelju transparentnih i objektivnih razloga ograničiti broj organizacija koje ovlašćuju.

Na zahtjev države članice, Komisija, u skladu s regulatornim postupkom iz članka 6. stavka 2., donosi odgovarajuće mjere kako bi osigurala pravilnu primjenu prvog podstavka ovog stavka u vezi s odbijanjem ovlaštenja, te članka 8. u vezi sa slučajevima privremenog oduzimanja ili povlačenja ovlaštenja.

2.  Kao uvjet da priznata organizacija smještena u trećoj zemlji obavlja poslove navedene u članku 3. ili dio tih poslova, država članica može zahtijevati da dotična treća zemlja odobri recipročni tretman priznatim organizacijama sa sjedištem u Zajednici.

Osim toga, Zajednica može zahtijevati da treća zemlja u kojoj je smještena priznata organizacija odobri recipročni tretman priznatim organizacijama sa sjedištem u Zajednici.

Članak 5.

1.  Države članice koje postupe u skladu s člankom 3. stavkom 2., uspostavljaju „poslovni odnos” između svojih nadležnih uprava i organizacija koje će djelovati u njihovo ime.

2.  Poslovni odnos uređuje se formalnim pisanim sporazumom ili jednakovrijednim pravnim aktom na nediskriminirajućim osnovama, kojim se utvrđuju određene dužnosti i poslovi koje preuzimaju organizacije, a koji uključuje najmanje:

3.  Sporazum ili jednakovrijedan pravni akt može sadržavati zahtjev da priznata organizacija ima lokalno predstavništvo na državnom području države članice u čije ime obavlja poslove iz članka 3. Lokalno predstavništvo s pravnom osobnošću prema propisima države članice, te koje podliježe nadležnosti njezinih nacionalnih sudova, može zadovoljiti taj zahtjev.

4.  Svaka država članica dostavlja Komisiji detaljne podatke o poslovnom odnosu uspostavljenom u skladu s ovim člankom. Komisija o tome obavješćuje druge države članice.

▼M2

Članak 5.a

1.  Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima ovim člankom.

2.  Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 7. stavka 1. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od 26. srpnja 2019. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.  Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 7. stavka 1. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.  Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. ( 1 ).

5.  Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.  Delegirani akt donesen na temelju članka 7. stavka 1. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

▼B

Članak 6.

1.  Komisiji pomaže Odbor za sigurnost na moru i sprečavanje onečišćenja s brodova (COSS), osnovan Uredbom (EZ) br. 2099/2002 Europskog parlamenta i Vijeća ( 2 ).

2.  Pri upućivanju na ovaj stavak, primjenjuju se članci 5. i 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe članka 8. te Odluke.

Rok utvrđen u članku 5. stavku 6. Odluke 1999/468/EZ je tri mjeseca.

▼M2 —————

▼B

Članak 7.

▼M2

1.  Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 5.a kojima se izmjenjuje ova Direktiva, bez proširenja njezina područja primjene, kako bi se:

▼B

2.  Nakon donošenja novih instrumenata ili protokola međunarodnih konvencija iz članka 2. točke (d), Vijeće na prijedlog Komisije odlučuje, uzimajući u obzir parlamentarne postupke država članica te odgovarajuće postupke unutar IMO-a, o detaljnim mjerama za ratificiranje tih novih instrumenata ili protokola, pri čemu osigurava njihovu jedinstvenu i istovremenu primjenu u državama članicama.

Izmjene međunarodnih instrumenata iz članka 2. točke (d) i članka 5. mogu se izuzeti iz područja primjene ove Direktive, na temelju članka 5. Uredbe (EZ) br. 2099/2002.

Članak 8.

Bez obzira na minimalna mjerila navedena u Prilogu I. Uredbi (EZ) br. 391/2009, ako država članica smatra da priznata organizacija više ne može biti ovlaštena da u njezino ime obavlja zadatke navedene u članku 3., može privremeno oduzeti ili suspendirati to ovlaštenje. U tom slučaju, država članica bez odlaganja obavješćuje Komisiju i druge države članice o svojoj odluci, te navodi opravdane razloge za tu odluku.

Članak 9.

1.  Svaka država članica mora se uvjeriti u to da priznate organizacije koje djeluju u njezino ime u smislu članka 3. stavka 2., učinkovito obavljaju poslove iz tog članka, na način prihvatljiv za njezinu nadležnu upravu.

2.  Da bi obavila zadaću iz stavka 1., svaka država članica najmanje svake dvije godine nadzire svaku priznatu organizaciju koja djeluje u njezino ime, te dostavlja drugim državama članicama i Komisiji izvještaj o rezultatima tog nadzora najkasnije do 31. ožujka prve godine nakon godine u kojoj je obavljen nadzor.

Članak 10.

U izvršavanju svojih prava i obveza kao države luke, države članice izvješćuju Komisiju i druge države članice, te obavješćuju dotičnu državu zastave ako utvrde da su priznate organizacije koje djeluju u ime države zastave izdale valjane statutarne svjedodžbe brodu koji ne ispunjava odgovarajuće zahtjeve međunarodnih konvencija, ili u slučaju bilo kakve mane broda s valjanom svjedodžbom klase u vezi sa stavkama iz te svjedodžbe. Za potrebe ovog članka prijavljuju se samo slučajevi brodova koji ozbiljno ugrožavaju sigurnost i okoliš ili ukazuju na posebno nemarno ponašanje priznatih organizacija. Dotična priznata organizacija obavješćuje se o slučaju u trenutku početnog pregleda, tako da može odmah poduzeti odgovarajuće daljnje mjere.

Članak 11.

1.  Svaka država članica osigurava da projektiranje, konstrukcija, oprema i održavanje brodova koji plove pod njezinom zastavom bude u skladu s pravilima i postupcima koji se odnose na zahtjeve priznate organizacije u pogledu trupa, strojeva te električnih instalacija i upravljačkih uređaja.

2.  Država članica može odlučiti da upotrijebi pravila za koja smatra da su jednakovrijedna pravilima i postupcima priznate organizacije, samo ako o tome odmah obavijesti Komisiju u skladu s postupkom iz Direktive 98/34/EZ i druge države članice, te ako se neka druga država članica ili Komisija ne suprotstavi, te ako se regulatornim postupkom iz članka 6. stavka 2. ove Direktive ne procijeni da nisu jednakovrijedna.

3.  Države članice surađuju s ovlaštenim priznatim organizacijama u oblikovanju pravila i postupaka tih organizacija. One se savjetuju s priznatim organizacijama radi postizanja dosljednog tumačenja međunarodnih konvencija.

Članak 12.

Komisija svake dvije godine obavješćuje Europski parlament i Vijeće o napretku u provedbi ove Direktive u državama članicama.

Članak 13.

1.  Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom do 17. lipnja 2011. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose ove mjere, te mjere sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Te mjere također sadržavaju izjavu kojom se upućivanja u postojećim zakonima i drugim propisima na direktive stavljene izvan snage smatraju upućivanjima na ovu Direktivu. Načine toga upućivanja određuju države članice.

2.  Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 14.

Direktiva 94/57/EZ, kako je izmijenjena direktivama navedenima u Prilogu I. dijelu A, stavlja se izvan snage s učinkom od 17. lipnja 2009. ne dovodeći u pitanje obveze država članica u pogledu rokova za prenošenje direktiva iz Priloga I. dijela B u nacionalno zakonodavstvo.

Upućivanja na direktive stavljene izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Direktivu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom u Prilogu II.

Članak 15.

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 16.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

PRILOG I.

DIO A

Direktiva stavljena izvan snage s njezinim izmjenama

(iz članka 14.)

DIO B

Rokovi za prenošenje u nacionalno zakonodavstvo

(iz članka 14.)

PRILOG II.

( 1 ) SL L 123, 12.5.2016., str. 1.

( 2 ) SL L 324, 29.11.2002., str. 1.