o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika na radu

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 118.a,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije ( 1 ) sastavljen nakon savjetovanja sa Savjetodavnim odborom za sigurnost, higijenu i zaštitu zdravlja na radu,

u suradnji s Europskim parlamentom ( 2 ),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora ( 3 ),

budući da se člankom 118.a Ugovora predviđa da Vijeće u obliku direktiva donosi minimalne zahtjeve za poticanje poboljšanja, posebno u radnom okruženju, kako bi se zajamčila viša razina zaštite sigurnosti i zdravlja radnika;

budući da se ovom Direktivom ne opravdava smanjenje već postignute razine zaštite u pojedinim državama članicama koje su, u skladu s Ugovorom, obvezne poticati poboljšanje uvjeta u ovom području i usklađivati uvjete uz zadržavanje postignutih poboljšanja;

budući da je poznato da radnici tijekom svog radnog vijeka na radnom mjestu mogu biti izloženi djelovanju opasnih čimbenika iz okoliša;

budući da, u skladu s člankom 118.a Ugovora, takve direktive moraju izbjegavati nametanje administrativnih, financijskih i pravnih ograničenja koja bi usporavala osnivanje i razvoj malih i srednjih poduzeća;

budući da se komunikacijom Komisije o njezinom programu koji se odnosi na sigurnost, higijenu i zdravlje na radu ( 4 ) predviđa donošenje direktiva čija je svrha jamčiti sigurnost i zdravlje radnika;

budući da je Vijeće u svojoj rezoluciji od 21. prosinca 1987. o sigurnosti, higijeni i zdravlju na radu ( 5 ) primilo na znanje namjeru Komisije da mu u bliskoj budućnosti podnese Direktivu o organizaciji sigurnosti i zdravlja radnika na radnom mjestu;

budući da je u veljači 1988. Europski parlament usvojio četiri rezolucije nakon rasprave o unutarnjem tržištu i zaštiti radnika; budući da su te rezolucije izričito pozvale Komisiju da sastavi okvirnu direktivu koja bi služila kao osnova za određenije direktive koje bi pokrivale sve rizike povezane sa sigurnošću i zdravljem na radnom mjestu;

budući da su države članice odgovorne za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika na svojem državnom području; budući da poduzimanje mjera radi zaštite zdravlja i sigurnosti radnika na radu također u određenim slučajevima pomaže u očuvanju zdravlja te možda i sigurnosti osoba koje s njima borave;

budući da se zakonodavni sustavi država članica koji pokrivaju sigurnost i zdravlje na radnom mjestu znatno razlikuju i potrebno ih je poboljšati; budući da nacionalne odredbe o tom predmetu, koje često uključuju tehničke specifikacije i/ili samoregulirajuće standarde, mogu dovesti do različitih razina zaštite sigurnosti i zdravlja i potaknuti konkurenciju na štetu sigurnosti i zdravlja;

budući da je pojava nesreća na radu i profesionalnih bolesti još uvijek previsoka; budući da se moraju bez odlaganja uvesti ili poboljšati preventivne mjere kako bi se sačuvali sigurnost i zdravlje radnika i osigurao veći stupanj zaštite;

budući da radi osiguranja višeg stupnja zaštite radnici i/ili njihovi predstavnici moraju biti obaviješteni o rizicima za njihovu sigurnost i zdravlje te mjerama koje su potrebne za smanjenje ili uklanjanje tih rizika; budući da također moraju biti u položaju doprinijeti, posredstvom ravnopravnog sudjelovanja u skladu s nacionalnim propisima i/ili praksom, u praćenju provedbe spomenutih mjera;

budući da između poslodavaca i radnika i/ili njihovih predstavnika mora biti razvijena razmjena informacija, dijalog i ravnopravno sudjelovanje u pitanjima sigurnosti i zdravlja na radu posredstvom odgovarajućih postupaka i instrumenata, a u skladu s nacionalnim propisima i/ili praksom;

budući da je poboljšanje sigurnosti, higijene i zdravlja radnika na radu cilj koji ne bi smio biti podređen isključivo ekonomskim razlozima;

budući da su poslodavci obvezni informirati se o najnovijem tehnološkom i znanstvenom napretku koji se odnosi na oblikovanje radnog mjesta, vodeći računa o opasnostima svojstvenim za njihovo poduzeće, te sukladno tome informirati predstavnike radnika koji izvršavaju svoje pravo predviđeno ovom Direktivom s ciljem jamstva više razine zaštite zdravlja i sigurnosti radnika;

budući da se odredbe ove Direktive primjenjuju, ne dovodeći u pitanje strože sadašnje ili buduće odredbe Zajednice, na sve rizike, a posebno na one koji nastaju zbog korištenja kemijskih, fizikalnih i bioloških agensa pokrivenih Direktivom 80/1107/EEZ ( 6 ), kako je zadnje izmijenjena Direktivom 88/642/EEZ ( 7 );

budući da je u skladu s Odlukom 74/325/EEZ ( 8 ), Komisija konzultirala Savjetodavni odbor za sigurnost, higijenu i zaštitu zdravlja na radu o izradi prijedloga u ovom području;

budući da Odbor sastavljen od članova koje su imenovale države članice treba biti osnovan kako bi pomagao Komisiji u obavljanju tehničkih prilagodbi pojedinačnim direktivama kako predviđa ova Direktiva,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

1. Cilj ove Direktive je uvođenje mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika na radnom mjestu.

2. U tu svrhu ona sadrži opća načela o prevenciji profesionalnih rizika, zaštiti sigurnosti i zdravlja, uklanjanju čimbenika rizika i nesreća, informiranju, konzultacijama, ravnopravnom sudjelovanju u skladu s nacionalnim propisima i/ili praksom i obrazovanju radnika i njihovih predstavnika, kao i opće smjernice za provedbu navedenih načela.

3. Ovom Direktivom ne dovode se u pitanje nacionalne odredbe ili odredbe Zajednice, postojeće ili buduće, koje su povoljnije za zaštitu sigurnosti i zdravlja radnika na radnom mjestu.

1. Ova Direktiva primjenjuje se na sve sektore djelatnosti, kako javne tako i privatne (industrijske, poljoprivredne, trgovinske, administrativne, uslužne, obrazovne, kulturne, zabavne itd.).

2. Ova Direktiva ne primjenjuje se kod obilježja svojstvenih određenim specifičnim aktivnostima u sektoru državne uprave kao što su oružane snage ili policija, ili na neke posebne aktivnosti u poslovima zaštite građana s kojima je u direktnoj suprotnosti.

U tom slučaju potrebno je u najvećoj mogućoj mjeri osigurati sigurnost i zdravlje radnika s obzirom na svrhu ove Direktive.

1. Države članice poduzimaju sve potrebne korake kako bi osigurale da poslodavci, radnici i predstavnici radnika podliježu pravnim propisima potrebnim za provedbu ove Direktive.

1. Dužnost poslodavca je osigurati sigurnost i zdravlje radnika u svakom aspektu povezanom s radom.

2. Kada u skladu s člankom 7. stavkom 3. poslodavac angažira kompetentne vanjske službe ili osobe, to ga ne oslobađa odgovornosti u ovom području.

3. Obveze radnika u području sigurnosti i zdravlja na radu ne utječu na načelo odgovornosti poslodavca.

4. Ova Direktiva ne ograničava mogućnost država članica da oslobode odgovornosti ili smanje odgovornost poslodavaca u slučaju kad su nezgode posljedica neobičnih i nepredvidivih okolnosti koje su izvan kontrole poslodavaca, ili posebnih događaja čije posljedice nije bilo moguće izbjeći unatoč dužnoj pažnji.

1. U kontekstu svojih odgovornosti, poslodavac poduzima potrebne mjere za zaštitu sigurnosti i zdravlja radnika, uključujući prevenciju profesionalnih rizika kao i pružanje informacija i obuke te potrebne organizacije i sredstava.

Poslodavac prati potrebu za prilagodbom tih mjera kako bi se vodilo računa o promjenjivim okolnostima i težilo poboljšanju postojećeg stanja.

2. Poslodavac provodi mjere iz prve točke stavka 1. na temelju sljedećih općih načela prevencije:

3. Ne dovodeći u pitanje ostale odredbe ove Direktive, poslodavac, uzimajući u obzir prirodu aktivnosti poduzeća/pogona:

4. Ne dovodeći u pitanje ostale odredbe ove Direktive, ako su na istom mjestu rada prisutni radnici više poduzeća, poslodavci surađuju u provedbi odredaba koje se odnose na sigurnost, zdravlje i profesionalnu higijenu te, uzimajući u obzir prirodu aktivnosti, koordiniraju svoje djelovanje u pitanjima zaštite od i prevencije profesionalnih rizika te se međusobno informiraju i informiraju svoje radnike i/ili predstavnike radnika o tim rizicima.

5. Mjere koje se odnose na sigurnost, higijenu i zdravlje na radnom mjestu ni u kom slučaju ne smiju uključivati financijski trošak za radnike.

1. Ne dovodeći u pitanje obveze navedene u člancima 5. i 6., poslodavac određuje jednog ili više radnika za provođenje aktivnosti povezanih sa zaštitom i prevencijom profesionalnih rizika za poduzeće i/ili pogon.

2. Imenovani radnici ne smiju biti stavljeni u nepovoljan položaj zbog svojih aktivnosti povezanih sa zaštitom i prevencijom profesionalnih rizika.

Imenovanim radnicima osigurava se primjereno vrijeme koje će im omogućiti da ispunjavaju svoje obveze koje proizlaze iz ove Direktive.

3. Ako se takve mjere zaštite i prevencije ne mogu organizirati zbog nedostatka stručnog osoblja u poduzeću i/ili pogonu, poslodavac angažira stručne vanjske službe ili osobe.

4. U slučajevima gdje poslodavac angažira takve službe ili osobe, dužan ih je informirati o čimbenicima za koje se zna ili za koje se sumnja da utječu na sigurnost i zdravlje radnika i osigurati im pristup podacima iz članka 10. stavka 2.

6. Zaštita od, i sprečavanje sigurnosnih i zdravstvenih rizika koji predstavljaju predmet ovog članka, spada u odgovornost jednog ili više radnika, jedne službe ili odvojenih službi, bilo unutar ili izvan poduzeća i/ili pogona.

7. Uzimajući u obzir prirodu aktivnosti i veličinu poduzeća, države članice mogu odrediti vrste poduzeća u kojima poslodavac, pod uvjetom da je kompetentan, može preuzeti odgovornost za mjere navedene u stavku 1.

8. Države članice određuju potrebne sposobnosti i vještine navedene u stavku 5.

Prva pomoć, protupožarne mjere i evakuacija radnika, ozbiljna i neposredna opasnost

2. U skladu sa stavkom 1., poslodavac određuje, za prvu pomoć, protupožarne mjere i evakuaciju radnika, radnike potrebne za provedbu takvih mjera.

Broj takvih radnika, njihova obuka i raspoloživa oprema moraju biti primjereni, uzimajući u obzir veličinu i/ili specifične opasnosti u poduzeću i/ili pogonu.

4. Radnici koji u slučaju ozbiljne, neposredne i neizbježne opasnosti napuste svoje radno mjesto i/ili opasno područje ne mogu biti stavljeni u nepovoljan položaj zbog svojih postupaka i moraju biti zaštićeni od bilo kojih štetnih i neopravdanih posljedica, u skladu s nacionalnim propisima i/ili praksom.

5. Poslodavac osigurava da su svi radnici u slučaju ozbiljne i neposredne opasnosti po njihovo zdravlje i/ili zdravlje drugih osoba te ako se odgovorni neposredni rukovoditelj ne može kontaktirati, u mogućnosti poduzeti odgovarajuće korake s obzirom na svoje znanje i tehnička sredstva kojima raspolažu kako bi izbjegli posljedice takve opasnosti.

Njihovi postupci ih neće staviti u nepovoljan položaj, osim ako su postupali nepažljivo ili iz krajnje nepažnje.

2. Države članice određuju, uzimajući u obzir prirodu aktivnosti i veličinu poduzeća, obveze koje moraju ispuniti različite kategorije poduzeća s obzirom na sastavljanje dokumenata iz stavka 1. točaka (a) i (b) i prilikom pripremanja dokumenata iz stavka 1. točaka (c) i (d).

1. Poslodavac poduzima odgovarajuće mjere tako da radnici i/ili njihovi predstavnici u poduzeću i/ili pogonu dobivaju, u skladu s nacionalnim propisima i/ili praksom koji među ostalima mogu uzimati u obzir veličinu poduzeća, sve potrebne podatke koji se odnose na:

2. Poslodavac poduzima odgovarajuće mjere tako da poslodavci radnika iz bilo kojeg vanjskog poduzeća angažirani na radu u njegovom poduzeću i/ili pogonu dobivaju, u skladu s nacionalnim propisima i/ili praksom, odgovarajuće podatke s obzirom na točke navedene u stavku 1. točkama (a) i (b) koje moraju biti dane na uvid spomenutim radnicima.

3. Poslodavac poduzima potrebne mjere tako da radnici s posebnim funkcijama u zaštiti sigurnosti i zdravlja radnika ili predstavnici radnika sa specifičnom odgovornošću u području sigurnosti i zdravlja radnika budu u mogućnosti izvršavati svoje zadaće u skladu s nacionalnim propisima i/ili praksom i imaju pristup:

1. Poslodavci se savjetuju s radnicima i/ili njihovim predstavnicima te im omogućuju da sudjeluju u raspravama o svim pitanjima koja se odnose na sigurnost i zdravlje na radnom mjestu.

2. Radnici ili predstavnici radnika sa specifičnom odgovornošću u pitanjima sigurnosti i zdravlja radnika sudjeluju ravnopravno, u skladu s nacionalnim propisima i/ili praksom, ili ih se poslodavac unaprijed i na vrijeme s njima savjetuje o:

3. Predstavnici radnika sa specifičnom odgovornošću u pitanjima sigurnosti i zdravlja radnika imaju pravo zahtijevati od poslodavca da poduzme odgovarajuće mjere i upoznati ga s prijedlozima za ublažavanje opasnosti za radnike i/ili uklanjanje izvora opasnosti.

4. Radnici navedeni u stavku 2. i predstavnici radnika navedeni u stavcima 2. i 3. ne mogu se naći u nepovoljnom položaju zbog svojih aktivnosti iz stavaka 2. i 3.

5. Poslodavci moraju predstavnicima radnika sa specifičnom odgovornošću u pitanjima sigurnosti i zdravlja radnika omogućiti primjereno odsustvo s posla, bez gubitka plaće, te im pružiti sva potrebna sredstva koja im omogućuju izvršavanje prava i obavljanje funkcija koje proizlaze iz ove Direktive.

6. Radnici i/ili njihovi predstavnici imaju pravo žalbe, u skladu s nacionalnim propisima i/ili praksom, tijelu vlasti odgovornom za sigurnost i zaštitu zdravlja na radu, ako smatraju da su mjere koje je poduzeo poslodavac i sredstva koje je koristio neprimjerene za osiguranje sigurnosti i zdravlja na radnom mjestu.

Predstavnicima radnika treba biti omogućeno davanje primjedbi tijekom inspekcije koju provodi nadležno tijelo.

1. Poslodavac osigurava da svaki radnik dobije primjerenu obuku iz područja sigurnosti i zdravlja, posebno u smislu podataka i uputa specifičnih za radno mjesto ili posao koji obavlja:

2. Poslodavac je dužan osigurati da vanjski radnici angažirani u njegovom poduzeću i/ili pogonu dobiju odgovarajuće upute o mogućim rizicima za zdravlje i sigurnost tijekom obavljanja njihovih aktivnosti u njegovom poduzeću i/ili pogonu.

3. Predstavnicima radnika s posebnom ulogom u zaštiti sigurnosti i zdravlja radnika treba se omogućiti odgovarajuća obuka.

4. Obuka navedena u stavcima 1. i 3. ne može biti na trošak radnika ili predstavnika radnika.

Obuka navedena u stavku 3. mora se odvijati tijekom radnog vremena ili u skladu s nacionalnom praksom bilo u okviru ili izvan poduzeća i/ili pogona.

1. Svaki je radnik odgovoran u okvirima svojih mogućnosti voditi računa o vlastitoj sigurnosti i zdravlju te sigurnosti i zdravlju osoba na koje utječe svojim radom ili propustima na poslu u skladu s obukom i uputama koje mu je dao poslodavac.

1. Potrebno je uvesti mjere u skladu s nacionalnim propisima i/ili praksom s ciljem osiguranja liječničkog nadzora primjerenog sigurnosnim i zdravstvenim rizicima na radnom mjestu.

2. Mjere iz stavka 1. su takve da svaki radnik, ako to želi, može biti u redovitim vremenskim razmacima podvrgnut zdravstvenom nadzoru.

3. Zdravstveni nadzor se može obavljati u okviru nacionalnog sustava zdravstva.

Posebno osjetljive rizične skupine moraju biti zaštićene od opasnosti koje ih posebno pogađaju.

1. Djelujući na prijedlog Komisije koji se temelji na članku 118.a Ugovora, Vijeće donosi pojedinačne direktive, između ostalog, u područjima navedenim u Prilogu.

2. Ne dovodeći u pitanje postupak predviđen člankom 17. koji se odnosi na tehničku prilagodbu, ova Direktiva i pojedinačne direktive mogu se mijenjati u skladu s postupkom predviđenim člankom 118.a Ugovora.

3. Odredbe ove Direktive u potpunosti se primjenjuju na sva područja koja pokrivaju pojedinačne direktive, ne dovodeći u pitanje njihove strože i/ili detaljnije odredbe.

1. Komisiji pomaže Odbor kako bi se tehničke prilagodbe unijele u pojedinačne direktive iz članka 16. stavka 1., te kako bi se u obzir uzelo:

Te mjere, namijenjene izmjenama elemenata pojedinačnih direktiva koji nisu ključni, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 2. U hitnim slučajevima, Komisija može koristiti hitni postupak naveden u stavku 3.

2. Kod upućivanja na ovaj stavak, primjenjuju se članak 5.a stavci 1. do 4. i članak 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe članka 8. te Odluke.

3. Kod upućivanja na ovaj stavak, primjenjuju se članak 5.a stavci 1., 2., 4. i 6. i članak 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe članka 8. te Odluke.

1. Svakih pet godina države članice Komisiji podnose jedinstveno izvješće o praktičnoj provedbi ove Direktive i pojedinačnih direktiva u smislu članka 16. stavka 1., u kojemu navode stajališta socijalnih partnera. U izvješću se ocjenjuju razna pitanja vezana uz praktičnu provedbu različitih direktiva, te se iznose podaci razvrstani po spolu, ako je to prikladno i ako takvih podataka ima.

2. Strukturu izvješća i upitnik kojim se određuje njegov sadržaj donosi Komisija, u suradnji sa Savjetodavnim odborom za sigurnost i zdravlje na radu.

Izvješće uključuje opći dio o odredbama ove Direktive koje se odnose na zajednička načela i pitanja koja se primjenjuju na sve direktive iz stavka 1.

Kao dopuna općem dijelu, posebna poglavlja obrađuju provedbu posebnih aspekata svake direktive, uključujući i posebne pokazatelje, ako takvih pokazatelja ima.

3. Strukturu izvješća, zajedno s prethodno spomenutim upitnikom kojim se određuje njegov sadržaj, Komisija dostavlja državama članicama najmanje šest mjeseci prije kraja razdoblja obuhvaćenog izvješćem. Izvješće se dostavlja Komisiji u roku od 12 mjeseci od kraja petogodišnjeg razdoblja obuhvaćenog izvješćem.

4. Na temelju tih izvješća, Komisija ocjenjuje provedbu dotičnih direktiva s obzirom na njihovu primjerenost, s obzirom na istraživanja i nove znanstvene spoznaje u raznim područjima o kojima je riječ. U roku od 36 mjeseci od kraja petogodišnjeg razdoblja, Komisija obavještava Europski parlament, Vijeće, Europski gospodarski i socijalni odbor i Savjetodavni odbor za sigurnost i zdravlje na radu o rezultatima te ocjene i, ako je potrebno, o inicijativama za unapređenje funkcioniranja regulatornog okvira.

1. Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom do 31. prosinca 1992.

2. Države članice Komisiji dostavljaju tekstove odredaba nacionalnog zakonodavstva koje su već donesene, ili su u tijeku donošenja, u području na koje se odnosi ova Direktiva.


		No	page	date
M1	UREDBA (EZ) br. 1882/2003 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 29. rujna 2003.	L 284	1	31.10.2003
►M2	DIREKTIVA 2007/30/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA Tekst značajan za EGP od 20. lipnja 2007.	L 165	21	27.6.2007
►M3	UREDBA (EZ) br. 1137/2008 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 22. listopada 2008.	L 311	1	21.11.2008