05/Sv. 006

HR

Službeni list Europske unije

167

L 102/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

15.03.2006.

(1)

U području cestovnog prometa, Uredbom Vijeća (EEZ) br. 3820/85 od 20. prosinca 1985. o usklađivanju određenog socijalnog zakonodavstva koje se odnosi na cestovni promet (4) nastojali su se uskladiti uvjeti tržišnog natjecanja između različitih vrsta kopnenog prometa, posebno u odnosu na sektor cestovnog prometa, te poboljšati uvjeti rada i cestovna sigurnost. Napredak koji je postignut u tim područjima trebao bi se zaštititi i proširiti.

(2)

Direktivom 2002/15/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2002. o organizaciji radnog vremena osoba koje obavljaju mobilne djelatnosti cestovnog prometa (5) zahtijeva se da države članice usvoje mjere kojima se ograničava maksimalno tjedno radno vrijeme mobilnih radnika.

(3)

Pojavile su se poteškoće kod tumačenja, primjene, provedbe i nadzora određenih odredaba Uredbe (EEZ) br. 3820/85 koje se odnose na pravila kojima se određuje vrijeme upravljanja vozilom, stanke i odmora za vozače koji sudjeluju u nacionalnom i međunarodnom cestovnom prometu unutar Zajednice na jedinstveni način u svim državama članicama, zbog širine pojmova kojima su definirani.

(4)

Učinkovita i jedinstvena provedba tih odredaba poželjna je ako se njihovi ciljevi postignu bez ozloglašavanja primjene pravila. Stoga je potreban jasniji i jednostavniji skup pravila, koja će industrija cestovnog prometa i provedbena tijela lakše razumjeti, tumačiti i provoditi.

(5)

Mjere utvrđene ovom Uredbom koje se odnose na uvjete rada ne bi trebale dovesti u pitanje pravo obiju strana industrije pomoću kojeg one mogu preko kolektivnih pregovora ili na drugi način utvrditi za radnike povoljnije odredbe.

(6)

Poželjno je jasno definirati područje primjene ove Uredbe utvrđivanjem glavnih kategorija vozila koje su njome obuhvaćene.

(7)

Ova bi se Uredba trebala primjenjivati na cestovni promet koji se obavlja ili isključivo unutar Zajednice ili između Zajednice, Švicarske i država koje su stranke Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru.

(8)

Europski sporazum koji se odnosi na rad posada vozila koje sudjeluju u međunarodnom cestovnom prometu od 1. srpnja 1970. (AETR), kako je izmijenjen, trebao bi se i dalje primjenjivati na cestovni promet robe i putnika koji se obavlja vozilima registriranim u bilo kojoj državi članici ili bilo kojoj državi koja je ugovorna strana AETR-a, tijekom cijelog puta kada se on odvija između Zajednice i treće zemlje koja nije Švicarska i država koje su ugovorne stranke Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru ili preko takve države. Važno je modificirati AETR što je prije moguće, a idealno bi bilo to učiniti u roku od dvije godine od stupanja na snagu ove Uredbe, s ciljem usklađivanja njegovih odredaba s ovom Uredbom.

(9)

U slučaju cestovnog prometa koji se obavlja vozilima registriranima u trećoj zemlji koja nije ugovorna strana AETR-a, odredbe AETR-a trebale bi se primjenjivati na dio puta koji se odvija unutar Zajednice ili unutar zemalja koje su ugovorne stranke AETR-a.

(10)

Budući da je predmet AETR-a u sklopu područja primjene ove Uredbe, ovlast pregovaranja i zaključivanja Sporazuma ima Zajednica.

(11)

Ako izmjena unutarnjih pravila Zajednice u predmetnom području zahtijeva odgovarajuću izmjenu AETR-a, države članice trebale bi zajednički donijeti takvu izmjenu AETR-a što je prije moguće, u skladu s postupkom koji je u tom Sporazumu predviđen.

(12)

Trebalo bi ažurirati popis iznimaka tako da odražava razvoje u sektoru cestovnog prometa tijekom posljednjih 19 godina.

(13)

Trebalo bi osigurati potpune definicije ključnih pojmova kako bi se olakšalo tumačenje te osigurala primjena ove Uredbe na jedinstven način. Nadalje, trebalo bi poduzeti napore kako bi se osiguralo jednoznačno tumačenje i primjena ove Uredbe od strane državnih nadzornih tijela. Definicija „tjedna” iz ove Uredbe ne bi trebala onemogućiti vozače da započnu svoj tjedan bilo kojeg dana u tjednu.

(14)

Kako bi se zajamčila učinkovita provedba, od iznimne je važnosti da nadležna tijela, kada provode provjere na cestama te nakon prijelaznog razdoblja, mogu utvrditi da su razdoblja vožnje kao i razdoblja odmora poštovana na dan provjere te tijekom prethodnih 28 dana.

(15)

Potrebno je razjasniti i pojednostaviti osnovna pravila kojima se određuju razdoblja vožnje kako bi se omogućila učinkovita i jedinstvena provedba uporabom digitalnog tahografa, kako je predviđeno u Uredbi Vijeća (EEZ) br. 3821/85 od 20. prosinca 1985. o tahografu u cestovnom prometu (6) te u ovoj Uredbi. Nadalje, preko stalnog odbora, provedbena tijela države članice trebala bi nastojati postići zajedničko razumijevanje oko provedbe ove Uredbe.

(16)

Dokazano je da je moguće na temelju pravila Uredbe (EEZ) br. 3820/85 napraviti raspored dnevnih razdoblja vožnje i prekida vožnje kojim se vozaču omogućuje da predugo vozi bez punog prekida vožnje, čime se smanjuje cestovna sigurnost te pogoršavaju uvjeti rada vozača. Stoga je primjereno osigurati takav raspored odvojenih prekida vožnje kojim se sprečava zloporaba.

(17)

Cilj je ove Uredbe poboljšati socijalne uvjete za zaposlenike koji su njome obuhvaćeni, a isto tako i opću cestovnu sigurnost. Taj je cilj uglavnom postignut odredbama kojima se utvrđuju maksimalna vremena vožnje tijekom dana, tjedna te razdoblja od dva uzastopna tjedna, odredbom koja obvezuje vozače na redovito razdoblje tjednog odmora najmanje jednom u dva uzastopna tjedna te odredbama koje propisuju da ni u kojem slučaju razdoblje dnevnog odmora ne može biti manje od neprekinutog razdoblja od devet sati. Budući da te odredbe jamče primjereni odmor, a ujedno uzimajući u obzir iskustvo iz provedbene prakse tijekom posljednjih godina, sustav nadoknade za smanjena razdoblja dnevnog odmora više nije potreban.

(18)

Mnoge aktivnosti cestovnog prometa unutar Zajednice uključuju prijevoz trajektom ili željeznicom za određeni dio puta. Stoga bi trebalo utvrditi jasne, odgovarajuće odredbe koje se odnose na razdoblja dnevnog odmora i prekida vožnje za takve radnje.

(19)

S obzirom na povećani prekogranični prijevoz robe i putnika, poželjno je da zbog cestovne sigurnosti i poboljšane provedbe provjere na cesti i u prostorima poduzeća obuhvate vrijeme vožnje, razdoblja prekida vožnje i odmora na području drugih država članica ili trećih zemalja te utvrde da li su relevantna pravila u potpunosti i na primjereni način poštovana.

(20)

Odgovornost prijevoznika trebala bi obuhvaćati barem one koji su pravne ili fizičke osobe te ne bi trebala isključivati sudske postupke protiv fizičkih osoba koje su počinile, potakle ili pomagale u kršenjima ove Uredbe.

(21)

Nužno je da vozači koji rade za nekoliko prijevoznika svakom od njih dostave odgovarajuće podatke kako bi im omogućili ispunjavanje odgovornosti na temelju ove Uredbe.

(22)

S ciljem promicanja socijalnog napretka i poboljšanja cestovne sigurnosti, svaka država članica trebala bi zadržati pravo donošenja određenih odgovarajućih mjera.

(23)

Nacionalna odstupanja trebala bi odražavati promjene u sektoru cestovnog prometa te bi trebala biti ograničena na one elemente koji sada ne podliježu pritiscima tržišnog natjecanja.

(24)

Države članice bi trebale utvrditi pravila za vozila koja se koriste u prijevozu putnika na redovitim linijama na udaljenosti do 50 km. Ta bi pravila trebala osigurati odgovarajuću zaštitu u vezi s dozvoljenim vremenom vožnje te obveznih razdoblja prekida vožnje i odmora.

(25)

U interesu učinkovite provedbe poželjno je da se sve redovite nacionalne i međunarodne putničke linije provjeravaju uporabom standardnog tahografa.

(26)

Države članice trebale bi utvrditi pravila sankcioniranja u slučaju povreda ove Uredbe te osigurati njihovu provedbu. Te kazne moraju biti učinkovite, razmjerne, odvraćajuće i ne-diskriminirajuće. U sklopu uobičajenih mjera koje su na raspolaganju državama članicama trebala bi se uključiti i mogućnost isključivanja vozila iz prometa ako se otkriju ozbiljna kršenja. Odredbe ove Uredbe koje se odnose na sankcije ili sudski postupak ne bi trebale utjecati na nacionalne propise koji se odnose na teret dokazivanja.

(27)

U interesu jasne i učinkovite provedbe poželjno je osigurati jedinstvene odredbe o odgovornosti prijevoznika i vozača u slučaju kršenja ove Uredbe. Ova odgovornost može dovesti do kaznenih, građanskih ili upravnih sankcija ovisno o pojedinoj državi članici.

(28)

Budući da države članice ne mogu na zadovoljavajući način ostvariti cilj ove Uredbe, tj. utvrđivanje jasnih, zajedničkih pravila koja se odnose na vremena vožnje, prekide vožnje i razdoblja odmora, već se taj cilj zbog potrebe usklađenog djelovanja može bolje ostvariti na razini Zajednice, Zajednica može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti kako je predviđeno u članku 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti, kako je utvrđeno u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(29)

Mjere potrebne za provedbu ove Uredbe trebale bi biti donesene u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (7).

(30)

Budući da su odredbe koje se odnose na minimalnu starost vozača utvrđene u Direktivi 2003/59/EZ (8) te se moraju prenijeti do 2009., u ovoj Uredbi potrebne su samo prijelazne odredbe koje se odnose na minimalnu starost posada.

(31)

Uredba (EEZ) br. 3821/85 trebala bi biti izmijenjena tako da jasno određuje obveze prijevoznika i vozača, a ujedno i promiče pravnu sigurnost i olakšava provedbu ograničenja koja se odnose na vrijeme vožnje i razdoblje odmora tijekom provjera na cesti.

(32)

Uredbu (EEZ) br. 3821/85 trebalo bi također izmijeniti kako bi se osigurala pravnu sigurnost s obzirom na nove datume za uvođenje digitalnog tahografa te dostupnost kartica vozača.

(33)

Uvođenje uređaja za bilježenje u skladu s Uredbom (EZ) br. 2135/98, kojom se omogućava elektronička evidencija djelatnosti vozača tijekom razdoblja od 28 dana na karticu vozača kao i elektronska evidencija radnji vozila koja obuhvaća razdoblje od 365 dana, u budućnosti će provjere na cestama učiniti bržima i opsežnijima.

(34)

Na temelju Direktive 88/599/EEZ (9) provjere na cesti ograničene su na dnevno vrijeme vožnje te dnevna razdoblja odmora i prekida vožnje. Nakon uvođenja digitalne evidencijske opreme, podaci o vozaču i vozilu pohranjivat će se elektronički te će se neposredno moći elektronički ocijeniti. To bi s vremenom trebalo omogućiti izvođenje jednostavnih provjera redovitih i skraćenih razdoblja dnevnog odmora i redovitih i skraćenih razdoblja tjednog odmora te nadomjesnog odmora.

(35)

Iz iskustva je poznato da se sukladnost s odredbama ove Uredbe, posebno u vezi s određenim maksimalnim vremenom vožnje tijekom dvotjednog razdoblja, ne može provesti ako se ne primijeni primjeren i učinkovit nadzor tijekom provjera na cesti u odnosu na to cjelokupno razdoblje.

(36)

Primjena zakonskih odredaba koje se odnose na digitalne tahografe trebala bi biti sukladna ovoj Uredbi kako bi se postigla optimalna učinkovitost nadzora i provedbe određenih socijalnih odredaba u cestovnom prometu.

(37)

Zbog jasnoće i racionalizacije Uredbu (EEZ) br. 3820/85 trebalo bi staviti izvan snage i zamijeniti ovom Uredbom,

(a)

tereta gdje najveća dopuštena masa vozila, uključujući prikolicu ili poluprikolicu, prelazi 3,5 tona; ili

(b)

putnika vozilima koja su konstruirana ili trajno prilagođena za prijevoz više od devet osoba uključujući vozača te su namijenjena za tu svrhu.

(a)

isključivo unutar Zajednice; ili

(b)

između Zajednice, Švicarske i država koje su stranke Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru.

(a)

vozila registrirana u Zajednici ili državama koje su ugovorne stranke AETR-a, tijekom čitave vožnje;

(b)

vozila registrirana u trećoj zemlji koja nije ugovorna stranka AETR-a, samo za dio puta na području Zajednice ili država koje su ugovorne stranke AETR-a.

(a)

vozila koja se koriste za prijevoz putnika na linijskim vožnjama na udaljenosti do 50 kilometara;

(b)

vozila čija najveća dopuštena brzina ne prelazi 40 kilometara na sat;

(c)

vozila koja su u vlasništvu ili u najmu oružanih snaga, civilne zaštite, vatrogasnih službi ili snaga za održavanje javnog reda, bez vozača, ako je prijevoz koji se obavlja vezan uz zadaće koje su dodijeljene tim službama te se obavljaju pod njihovom kontrolom;

(d)

vozila, uključujući vozila koja se koriste u nekomercijalnom prijevozu humanitarne pomoći u hitnim intervencijama ili operacijama spašavanja;

(e)

specijalizirana vozila koja se koriste u medicinske svrhe;

(f)

specijalizirana vozila tehničke pomoći na cesti u slučaju kvara u radijusu od 100 km od njihovog sjedišta;

(g)

vozila koja se na cesti testiraju u svrhe tehničkog razvoja, popravka ili održavanja te nova ili obnovljena vozila koja još nisu u funkciji;

(h)

vozila ili kombinacije vozila s najvećom dopuštenom masom koja ne prelazi 7,5 tona, a koriste se za nekomercijalni prijevoz tereta;

(i)

komercijalna vozila, koja imaju povijesni status u skladu sa zakonodavstvom države članice u kojoj se njima upravlja te se koriste za nekomercijalan prijevoz putnika ili tereta.

(a)

„cestovni prijevoz” znači vožnja koja se odvija u cijelosti ili djelomično cestom otvorenom za javnost punim ili praznim vozilom koje se koristi za prijevoz putnika ili tereta;

(b)

„vozilo” znači motorno vozilo, vučno vozilo, prikolica ili poluprikolica ili kombinacija ovih vozila, prema sljedećim definicijama:

(c)

„vozač” znači svaka osoba koja upravlja vozilom čak i kratko vrijeme, ili osoba koja vozilom putuje u okviru svojih dužnosti kako bi prema potrebi bila na raspolaganju za upravljanje vozilom;

(d)

„prekid vožnje” znači svako razdoblje tijekom kojeg vozač ne može ni na koji način upravljati vozilom ili obavljati drugi posao te se koristi isključivo za odmor;

(e)

„ostali poslovi” znači sve aktivnosti koje su definirane kao radno vrijeme u članku 3. točki (a) Direktive 2002/15/EZ, osim „vožnje”, uključujući sve poslove za istog ili drugog poslodavca, unutar ili izvan sektora prijevoza;

(f)

„odmor” znači bilo koje neprekinuto razdoblje tijekom kojega vozač slobodno raspolaže svojim vremenom;

(g)

„dnevno razdoblje odmora” znači razdoblje tijekom kojega vozač može slobodno raspolagati svojim vremenom i obuhvaća „redovno dnevno razdoblje odmora” i „skraćeno dnevno razdoblje odmora”:

(h)

„tjedno razdoblje odmora” znači tjedno razdoblje tijekom kojega vozač može slobodno raspolagati svojim vremenom i obuhvaća „redovno tjedno razdoblje odmora” i „skraćeno tjedno razdoblje odmora”:

(i)

„tjedan” znači vremensko razdoblje između 00.00 sati u ponedjeljak i 24.00 sata u nedjelju;

(j)

„vrijeme vožnje” znači trajanje aktivnosti vožnje koje se evidentira:

(k)

„dnevno vrijeme vožnje” znači sveukupno vrijeme vožnje između završetka jednog dnevnog razdoblja odmora i početka sljedećeg dnevnog razdoblja odmora ili između dnevnog razdoblja odmora i tjednog razdoblja odmora;

(l)

„tjedno vrijeme vožnje” znači sveukupno vrijeme vožnje tijekom jednog tjedna;

(m)

„najveća dopuštena masa” znači najveća dopuštena operativna masa vozila pod punim opterećenjem;

(n)

„linijski prijevoz putnika” znači unutarnji i međunarodni prijevoz kako je definiran u članku 2. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 684/92 od 16. ožujka 1992. o zajedničkim pravilima međunarodnog prijevoza putnika običnim i putničkim autobusima (10);

(o)

„višečlana posada” znači situacija u kojoj se tijekom svakog razdoblja vožnje između bilo koja dva uzastopna dnevna razdoblja odmora, ili između dnevnog razdoblja odmora i tjednog razdoblja odmora, u vozilu nalaze najmanje dva vozača koji upravljaju vozilom. Tijekom prvog sata prijevoza s višečlanom posadom nazočnost drugog ili drugih vozača nije obvezna, ali je obvezna tijekom ostatka vremena;

(p)

„prijevoznik” znači svaka fizička osoba, svaka pravna osoba, svako udruženje ili skupina osoba bez pravne osobnosti, sa ili bez cilja stjecanja dobiti, ili svako službeno tijelo, bez obzira ima li pravnu osobnost ili ovisi o tijelu koje ima pravnu osobnost, koji obavlja cestovni prijevoz, za račun drugoga ili vlastiti račun;

(q)

„razdoblje vožnje” znači ukupno vrijeme vožnje od trenutka kada vozač započne upravljati vozilom nakon razdoblja odmora ili stanke dok ponovno ne započne razdoblje odmora ili stanke. Razdoblje vožnje može biti kontinuirano ili podijeljeno.

(a)

se cestovni prijevoz odvija unutar jedne države članice u krugu od 50 kilometara od mjesta sjedišta vozila, uključujući lokalna administrativna područja čija se središta nalaze u tom krugu;

(b)

se dob snižava zbog stručnog osposobljavanja; i

(c)

postoji usklađenost s ograničenjima određenim nacionalnim propisima država članica o zapošljavanju.

—

dva redovna tjedna razdoblja odmora, ili

—

jedno redovno tjedno razdoblje odmora i jedno skraćeno tjedno razdoblje odmora od najmanje 24 sata. Međutim, skraćenje se nadoknađuje istovjetnim razdobljem odmora koje se uzima u komadu (en bloc) prije isteka trećeg tjedna nakon tjedna na koji se to odnosi.

5.

(a)

vozila koja su u vlasništvu ili su ih iznajmila, bez vozača, tijela javne vlasti za obavljanje cestovnog prijevoza koji ne predstavlja konkurenciju privatnim prijevoznicima;

(b)

vozila koja koriste ili su ih iznajmila, bez vozača, poljoprivredna, hortikulturna, šumarska, stočarska ili ribarska poduzeća za prijevoz tereta za potrebe svoje vlastite poduzetničke djelatnosti u krugu do 100 km od sjedišta poduzeća;

(c)

poljoprivrednih i šumarskih vozila za vuču koja se koriste za poljoprivredne ili šumarske djelatnosti, u krugu do 100 km od sjedišta poduzeća koje vozilo ima u vlasništvu, najmu ili zakupu;

(d)

vozila ili skupovi vozila najveće dopuštene mase koja ne prelazi 7,5 tona te ih koriste:

Takva se vozila koriste samo unutar kruga od 50 kilometara od sjedišta poduzeća i pod uvjetom da upravljanje vozilima ne predstavlja glavnu djelatnost vozača;

(e)

vozila koja se koriste isključivo na otocima čija površina nije veća od 2 300 kvadratnih kilometara te koji nisu povezani s ostatkom nacionalnog područja mostom, gazom ili tunelom otvorenim za motorna vozila;

(f)

vozila koja se koriste za prijevoz tereta u krugu od 50 kilometara od sjedišta poduzeća, na pogon zemnim ili ukapljenim plinom ili na električni pogon najveće dopuštene mase koja, uključujući masu prikolice ili poluprikolice, ne prelazi 7,5 tona;

(g)

vozila koja se koriste za obuku vozača i provođenje ispita s ciljem stjecanja vozačke dozvole ili svjedodžbe o stručnoj osposobljenosti, pod uvjetom da se ne koriste za komercijalan prijevoz tereta ili putnika;

(h)

vozila koja se koriste za potrebe odvodnje, zaštite od poplava, službi opskrbe vodom, plinom i električnom strujom, održavanja i nadzora cesta, skupljanja i odlaganje komunalnog otpada kućanstava, telegrafskih i telefonskih službi, emitiranja radijskog i televizijskog programa i otkrivanja radijskih ili televizijskih odašiljača ili prijamnika;

(i)

vozila s 10 do 17 sjedala koja se isključivo koriste za nekomercijalan prijevoz putnika;

(j)

vozila specijalizirana za prijevoz opreme za cirkuse i zabavne parkove;

(k)

posebno opremljena mobilna projektna vozila čija je prvenstvena namjena korištenje u stanju mirovanja kao edukacijskog objekta;

(l)

vozila koja se koriste za prikupljanje mlijeka s gospodarstava i za povrat gospodarstvima kontejnera za mlijeko ili mliječnih proizvoda koji se koriste kao hrana za životinje;

(m)

specijalizirana vozila za prijevoz novca i/ili dragocjenosti;

(n)

vozila koja se koriste za prijevoz životinjskog otpada ili lešina koji nisu namijenjeni za prehranu ljudi;

(o)

vozila koja se isključivo koriste na cestama unutar prometnih objekata kao što su luke, prekrcajne luke i željeznički terminali;

(p)

vozila koja se koriste za prijevoz živih životinja s gospodarstava do lokalnih tržnica i natrag s tržnica u lokalne klaonice u krugu do 50 km.

—

redovitim domaćim putničkim linijama, kada su vozni red potvrdila nadležna tijela (u tom slučaju može se odobriti samo iznimka koja se odnosi na prekid vožnje), i

—

u domaćem cestovnom prijevozu tereta, za vlastite potrebe, u najmu ili u zamjenu za novčanu naknadu, koji nemaju utjecaja na jedinstveno tržište te su potrebne za održanje određenih sektora industrije na državnom području na koje se to odnosi i gdje odredbe o iznimkama ove Uredbe određuju ograničavajući radijus do 100 km.

(a)

redovite nacionalne putničke linije; i

(b)

redovite međunarodne putničke linije čiji su putni terminali smješteni unutar zračne udaljenosti od 50 km od granice između dvije države članice i čija duljina puta nije veća od 100 km.

(a)

sadrži sve pojedinosti određene u stavku 2. za minimalno razdoblje koje obuhvaća prethodnih 28 dana; te se pojedinosti moraju ažurirati u redovitim razmacima čije trajanje ne može biti duže od jednog mjeseca;

(b)

potpisuje direktor prijevoznika ili osoba koja je ovlaštena za njegovo zastupanje;

(c)

prijevoznik čuva godinu dana nakon isteka razdoblja koje je njime obuhvaćeno. Prijevoznik daje na zahtjev izvadak iz rasporeda zaduženja vozačima na koje se on odnosi; i

(d)

predočava se i predaje na zahtjev nadzornog službenika.

—

koje nije počinjeno na državnom području predmetne države članice, i

—

koje je počinilo poduzeće koje ima poslovni nastan ili vozač čije je mjesto zaposlenja u drugoj državi članici ili u trećoj zemlji,

(a)

kršenja pravila utvrđenih u poglavlju II. koja počine nerezidentne osobe i sve sankcije koje se određuju za takva kršenja;

(b)

sankcije koje država članica određuje svojim rezidentima za takva kršenja počinjena u drugim državama članicama.

(a)

razmatra slučajeve gdje su se pojavile razlike u primjeni i provedbi bilo koje odredbe ove Uredbe posebno ako se odnose na vrijeme vožnje, prekide vožnje i razdoblja odmora;

(b)

razjašnjava odredbe ove Uredbe s ciljem promocije zajedničkog pristupa.

1.

Članak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 2.

U svrhe ove Uredbe primjenjuju se definicije utvrđene u članku 4. Uredbe (EZ) br. 561/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o usklađivanju određenog socijalnog zakonodavstva koje se odnosi na cestovni promet i o izmjeni Uredbi Vijeća (EEZ) br. 3821/85 i (EZ) br. 2135/98 (13).

2.

U članku 3. stavci 1., 2. i 3. zamjenjuju se sljedećim:

„1.   Tahografi se ugrađuju i koriste u vozilima registriranim u državama članicama koja se koriste za cestovni prijevoz putnika ili tereta, osim vozila navedenih u članku 3. Uredbe (EZ) br. 561/2006. Vozila iz članka 16. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 561/2006 i vozila koja su bila izuzeta iz područja primjene Uredbe (EEZ) br. 3820/85, ali koja više nisu izuzeta na temelju Uredbe (EZ) br. 561/2006. do 31. prosinca 2007. usklađuju se s ovim zahtjevom.

2.   Države članice mogu izuzeti vozila navedena u članku 13. stavcima 1. i 3. Uredbe (EZ) br. 561/2006 od primjene ove Uredbe.

3.   Države članice mogu, nakon odobrenja Komisije, izuzeti od primjene ove Uredbe vozila koja se koriste za djelatnosti prijevoza navedene u članku 14. Uredbe (EZ) br. 561/2006.”

3.

U članku 14. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Poduzeće čuva zapisne listove i ispise ispunjene u skladu s člankom 15. stavkom 1., kronološkim redom i u čitkom obliku najmanje godinu dana nakon njihove uporabe te na zahtjev daje njihove preslike vozačima na koje se one odnose. Poduzeće također daje na zahtjev i preslik podataka preuzetih s kartica vozača predmetnim vozačima kada ih zatraže, kao i ispis tih preslika. Zapisni listovi, ispisi i preuzeti podaci predočavaju se ili predaju na zahtjev ovlaštenih nadzornih službenika.”

4.

Članak 15. mijenja se kako slijedi:

1.

U članku 2. stavku 1. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

2.

U članku 2. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Države članice poduzimaju mjere potrebne za osiguranje mogućnosti izdavanja kartica vozača najkasnije dvadesetog dana od dana objave Uredbe (EZ) br. 561/2006.”