Odlaganje istrošenih baterija

 

SAŽETAK DOKUMENTA:

Direktiva 2006/66/EZ o baterijama i akumulatorima i o otpadnim baterijama i akumulatorima

ČEMU SLUŽI OVA DIREKTIVA?

• Direktivom se zabranjuje stavljanje na tržište određenih baterija (ili akumulatora)* sa sadržajem žive ili kadmija iznad utvrđenog praga.
• Ona također promiče visoku razinu skupljanja i recikliranja otpadnih baterija i poboljšanu ekološku učinkovitost svih subjekata uključenih u životni ciklus baterija, uključujući njihovo recikliranje i odlaganje.
• Cilj je smanjiti količinu opasnih tvari – posebno žive, kadmija i olova – koje se bacaju u okoliš; to bi trebalo postići smanjenjem upotrebe ovih tvari u baterijama i obradom i ponovnom uporabom korištenih količina.

KLJUČNE TOČKE

• Direktiva se primjenjuje na sve vrste baterija, osim onih koje se koriste u opremi za zaštitu sigurnosti zemalja EU-a ili za vojne svrhe, ili u opremi koja se šalje u svemir. Ova direktiva ima šire područje primjene nego Direktiva 91/157/EEZ, koju stavlja izvan snage i koja se primjenjivala samo na baterije koje sadrže živu, olovo ili kadmij, ali ne i na „gumbaste ćelije”.
• Kad je u pitanju prisustvo žive, direktivom se zabranjuju baterije, ugrađene u uređaje ili ne, koje sadrže više od 0,0005 % žive po masi. Gumbaste ćelije koje sadrže više od 2 % žive po masi bile su izuzete od ove zabrane do listopada 2015. godine (kad su u pitanju gumbaste ćelije za slušna pomagala, ovo izuzeće je, međutim, trebalo ostati predmetom preispitivanja Europske komisije).
• Kad je u pitanju kadmij, zabranjene su prijenosne baterije, uključujući i one ugrađene u uređaje, koje sadrže više od 0,002 % kadmija po masi (osim prijenosnih baterija koje se koriste u sigurnosnim i alarmnim sustavima i medicinskoj opremi). Izuzete od ove zabrane bile su prijenosne baterije za bežične električne alate do 31. prosinca 2016., što je omogućilo da se industrija recikliranja i potrošači u cijelom lancu vrijednosti prilagode relevantnim zamjenskim tehnologijama.
• Da bi osigurale visok omjer recikliranja istrošenih baterija, zemlje EU-a moraju poduzeti sve potrebne mjere (uključujući i gospodarske instrumente) te promicati i maksimalno povećati odvojeno prikupljanje otpada i spriječiti bacanje baterija u nesortirani komunalni otpad. Moraju dogovoriti mehanizme koji će omogućiti krajnjim korisnicima da odlažu istrošene baterije na sabirnim mjestima u svojoj blizini i da ih proizvođači mogu preuzeti besplatno. Stopa skupljanja od najmanje 25 % trebala se dostići do 26. rujna 2012., i od 45 % do 26. rujna 2016.
• U skladu s Direktivom 2006/66/EZ, izmijenjenom Direktivom 2013/56/EU, mora se stvoriti mogućnost za lako i sigurno uklanjanje baterija. U tu svrhu, uz uređaje koji koriste baterije, moraju se osigurati upute o tome kako baterije mogu sigurno ukloniti ili krajnji korisnici ili neovisni kvalificirani profesionalci.
• Zemlje EU-a također moraju osigurati uvjete da se prikupljene baterije mogu obrađivati i reciklirati, uz korištenje najboljih dostupnih tehnika. Energetska oporaba ne smatra se postupkom recikliranja.
• Obrada minimalno uključuje uklanjanje svih tekućina i kiselina. Baterije se obrađuju i skladište (čak i privremeno) na lokacijama s nepropusnim površinama i vodonepropusnim pokrovom, ili u prikladnim spremnicima. Direktivom se utvrđuju i obaveze u vezi s učinkovitošću postupaka recikliranja kojima se baterije podvrgavaju, ovisno o njihovu kemijskom sastavu.
• Zemlje EU-a mogu odlagati otpadne prijenosne baterije koje sadrže kadmij, živu ili olovo, na odlagalištima ili u podzemnim skladištima ako ne postoji održivo krajnje tržište za proizvode recikliranja, ili ako detaljna procjena utjecaja na okoliš, gospodarstvo i društvo zaključi da recikliranje nije najbolje rješenje. Uz to, zabranjeno je odlagati otpadne industrijske i automobilske baterije na odlagališta ili ih spaljivati. Međutim, ostaci bilo kojih baterija koje su prošle i obradu i recikliranje mogu se odložiti na odlagališta ili spaliti.
• Obrada i recikliranje mogu se vršiti izvan određenezemlje EU-a ili čak izvan EU-a, uz obavezno poštivanje Uredbe (EZ) br. 1013/2006 o pošiljkama otpada (vidjeti sažetak)
• Proizvođači (ili treće stranke koje postupaju u njihovo ime) trebaju snositi neto troškove skupljanja, obrade i recikliranja industrijskih, automobilskih i prijenosnih baterija. Proizvođači prijenosnih baterija trebaju financirati troškove koji proizlaze iz kampanja za informiranje javnosti o skupljanju, obradi i recikliranju svih otpadnih prijenosnih baterija. Mali proizvođači mogu biti izuzeti od ove obveze pod uvjetom da to ne ometa pravilno funkcioniranje sustava skupljanja i recikliranja. Svi proizvođači baterija moraju biti registrirani.
• Krajnji korisnici moraju biti informirani o nekoliko točaka i putem nekoliko različitih kanala informiranja:
  • o potencijalnim učincima tvari korištenih u baterijama i akumulatorima na okoliš i ljudsko zdravlje i o sustavima skupljanja i recikliranja koji su im na raspolaganju, putem kampanja informiranja ili izravno od distributera.
  • o kapacitetu prijenosnih baterija ili prisutnosti kemikalija iznad određenog praga, informacije će se davati pomoću vidljivih, čitljivih i neizbrisivih oznaka na baterijama, akumulatorima i baterijskim sklopovima;
  • o potrebi za odvojenim skupljanjem baterija, o značenju oznake prekrižene kante.
• Zemlje EU-a moraju izvješćivati Komisiju o provedbi direktive i mjerama kojima potiču razvoj koji smanjuje negativan utjecaj baterija na okoliš (uključujući nove tehnike recikliranja i obrade). Neki aspekti direktive preispitani su 2013. godine (vidi Direktivu 2013/56/EU s izmjenama i dopunama).

OD KADA SE OVA DIREKTIVA PRIMJENJUJE?

• Direktiva 2006/66/EZ primjenjuje se od 26. rujna 2006. i trebala je stupiti na snagu u zemljama EU-a do 26. rujna 2008.
• Direktiva 2013/56/EU s izmjenama i dopunama primjenjuje se od 30. prosinca 2013. i trebala je ući u zakon zemalja EU-a do 1. srpnja 2015.

POZADINA

• Nekoliko stotina tisuća tona industrijskih i prijenosnih baterija dospije na tržište EU-a svake godine. Koristi se širok spektar metala, od žive, olova i kadmija do nikla, bakra, cinka, mangana i litija.
• Odlaganje otpada iz tih proizvoda zagađuje atmosferu (u slučaju spaljivanja) i zagađuje tlo i vodu (u slučaju odlagališta ili ukopa). Primjenom odgovarajućih pravila moguće je smanjiti zagađenje okoliša ovim otpadom. Osim toga, recikliranje otpada omogućuje obnovu tisuća tona metala, uključujući i plemenite metale poput nikla, kobalta i srebra.
• Dodatne informacije možete pronaći ovdje:
  • Baterije i akumulatori (Europska komisija).

KLJUČNI POJMOVI

GLAVNI DOKUMENT

Direktiva 2006/66/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. rujna 2006. o baterijama i akumulatorima i o otpadnim baterijama i akumulatorima te stavljanju izvan snage Direktive 91/157/EEZ (SL L 266, 26.9.2006., str. 1.–14.)

Naknadne izmjene Direktive 2006/66/EZ ugrađene su u izvorni tekst. Ovaj pročišćeni tekst namijenjen je isključivo dokumentiranju.

VEZANI DOKUMENTI

Odluka Komisije 2008/763/EZ od 29. rujna 2008. o uspostavljanju zajedničke metodologije za izračun godišnje prodaje prijenosnih baterija i akumulatora krajnjim korisnicima u skladu s Direktivom 2006/66/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 262, 1.10.2008., str. 39.)

Posljednje ažuriranje 09.06.2020