EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 23.3.2017.

COM(2017) 139 final

KOMUNIKACIJA KOMISIJE

Akcijski plan za financijske usluge namijenjene potrošačima: bolji proizvodi, veći izbor

Akcijski plan za financijske usluge namijenjene potrošačima: bolji proizvodi, veći izbor

SADRŽAJ

1.Uvod

2.Povjerenje potrošača i jačanje njihova položaja

2.1.Teritorijalna ograničenja

2.2.Transparentnost i naknade u prekograničnim transakcijama

2.2.1.Naknade za transakcije

2.2.2.Tečajevi za konverziju valuta

2.3.Veća transparentnost i lakša promjena pružatelja financijskih usluga ili proizvoda

2.4.Bolje osiguranje za motorna vozila

2.5.Transparentno određivanje cijena najma automobila

2.6.Snažnije i sigurnije jedinstveno tržište potrošačkog kreditiranja

3.Pravne i regulatorne prepreke poslovanju

3.1.Nacionalna regulatorna ograničenja

3.2.Jednostavnije prekogranično kreditiranje

4.Prema inovativnom digitalnom svijetu

4.1.Tehnološki napredno jedinstveno tržište financijskih usluga za stanovništvo i male poduzetnike

4.2.Digitalizirani odnosi s potrošačima

4.2.1.Daljinska identifikacija

4.2.2.Digitalna prodaja na daljinu

5.Zaključak

1.Uvod

Na jedinstvenom tržištu EU-a omogućeno je slobodno kretanje osoba, usluga, roba i kapitala u gospodarstvu u kojem se generira 15 bilijuna EUR godišnje. Jedinstveno tržište otvara europskim poduzećima nove mogućnosti i osnažuje tržišno natjecanje, a za više od 500 milijuna potrošača znači veći izbor, bolje usluge i niže cijene. Ključan prioritet Junckerove Komisije ostvarivanje je snažnijeg i pravednijeg jedinstvenog tržišta, među ostalim i s pomoću digitalnih sredstava.

Financijske usluge za stanovništvo i male poduzetnike sastavni su dio svakodnevnice. Te usluge obuhvaćaju vođenje bankovnih računa, izdavanje platnih kartica, odobravanje potrošačkih i hipotekarnih kredita, usluge osiguranja i dugoročne štednje, osobito radi pripreme za mirovinu. Tržišta tih usluga i dalje su fragmentirana bez obzira na visok stupanj usklađenosti postignut tijekom posljednjih nekoliko godina. Samo 7 % potrošača kupilo je financijsku uslugu u drugoj državi članici 1 . Jednostavnijim pristupom financijskim uslugama u drugim državama članicama povećao bi se izbor za potrošače. Potrošači bi mogli brže iskoristiti prednosti inovacija, cijene bi pale, a kvaliteta usluga bi se povećala. Čak bi i potrošači koji financijske usluge ne kupuju u inozemstvu imali koristi od integriranijeg tržišta s više izbora. Inovativne internetske usluge mijenjaju način upotrebe financijskih usluga, a pruža se i velika mogućnost za ostvarivanje koristi od snažnijeg jedinstvenog tržišta financijskih usluga za stanovništvo i male poduzetnike za sve Europljane.

Prepoznavši taj poticaj za promjenu Komisija je u prosincu 2015. predstavila Zelenu knjigu o financijskim uslugama za stanovništvo i male poduzetnike radi savjetovanja o mogućnostima povezanijeg tržišta za te usluge i mjerama potrebnima za postizanje tog cilja. 2 Ovaj akcijski plan temelji se na zaključcima koje je Komisija donijela na temelju tog savjetovanja. Osmišljen je kao jedna od obveza iz Akcijskog plana o izgradnji unije tržišta kapitala 3 , u kojem su obrađena mnoga pitanja koja je u svojem izvješću o Zelenoj knjizi o financijskih uslugama za stanovništvo i male poduzetnike istaknuo Europski parlament. 4

Akcijskim planom utvrđuju se daljnji koraci za uspostavu istinskog jedinstvenog tehnološki naprednog tržišta financijskih usluga za stanovništvo i male poduzetnike na kojem će potrošači moći pronaći najbolje ponude i pri tome biti zaštićeni. Razlika između tuzemnih i prekograničnih pružatelja financijskih usluga dugoročno više ne bi trebala biti važna. To utječe i na pružatelje usluga koji će moći u potpunosti iskoristiti potencijal velikog jedinstvenog tržišta.

Mnoga inovativna poduzeća već „misle europski”, a zahvaljujući upotrebi digitalnih tehnologija mogla bi lako doći do potrošača u svim državama članicama. Međutim tehnologija sama po sebi neće biti dovoljna za uklanjanje prepreka jedinstvenom tržištu financijskih usluga.

Komisija je za preostalo razdoblje svojeg trenutačnog mandata utvrdila tri glavna područja rada kako bi se približila spomenutoj viziji:

povećati povjerenje i ojačati položaj potrošača pri kupnji usluga u matičnoj državi ili drugim državama članicama;

smanjiti zakonske i regulatorne prepreke koje utječu na poduzeća pri pružanju financijskih usluga u inozemstvu i

pružiti potporu izgradnji inovativnog digitalnog svijeta zahvaljujući kojem se mogu ukloniti neke od postojećih prepreka jedinstvenom tržištu.

Pojedinačne mjere utvrđene u ovom akcijskom planu bit će razrađene u skladu s postupcima za bolju regulativu, uključujući javna savjetovanja i procjene učinka. Komisija neće donositi regulatorne mjere ako se pokaže da bi dinamika tržišta mogla dovesti do više razine integracije i konkurentnosti tržišta financijskih usluga, ali je prema potrebi spremna primijeniti pravila tržišnog natjecanja za poduzimanje korektivnih mjera. Stoga se ovim akcijskim planom, između ostalog, pozivaju sudionici na tržištu, pružatelji usluga i potrošači da pridonesu stvaranju snažnijeg jedinstvenog tržišta financijskih usluga za stanovništvo i male poduzetnike.

2.Povjerenje potrošača i jačanje njihova položaja

Razloge niske razine prekogranične kupnje financijskih usluga trebalo bi tražiti i na strani potražnje i na strani ponude. Mnogi potrošači zadovoljni su svojim domaćim pružateljima usluga. Oni koji bi možda bili zainteresirani za usluge dostupne u drugim državama članicama nepovjerljivi su i zabrinuti zbog

mogućih pretjerano visokih naknada,

vrste proizvoda koji su dostupni u drugim zemljama,

postupaka pravne zaštite u inozemstvu,

netransparentnih uvjeta (osobito ako su napisani na stranom jeziku).

EU je već poduzeo važne mjere za ostvarenje konkurentnog i sigurnog tržišta financijskih usluga za stanovništvo i male poduzetnike. Te mjere obuhvaćaju pravo na pristup osnovnim bankovnim računima na razini EU-a, lakšu prekograničnu distribuciju osiguranja i hipotekarnih kredita, zaštitu prava potrošača u ugovorima o potrošačkim kreditima i bolja pravila o zaštiti potrošača u slučaju ulaganja u vrijednosne papire, hipotekarnog kredita i osiguranja. Međutim, mnoge od tih pravnih mjera još su prilično nove te njihov učinak još nije potpun. Sektor financijskih usluga podliježe i općim pravilima EU-a o zaštiti potrošača kojima se osigurava dosljedno visoka razina zaštite potrošača u svim sektorima, a osobito u nedostatku sektorskih odredaba. Mnoga od tih pravila trenutačno se ocjenjuju u okviru Komisijinog programa provjere primjerenosti i učinkovitosti propisa (REFIT) 5 .

Međutim, sâmo postojanje detaljnog pravnog okvira nije dovoljno, nego ga je potrebno i učinkovito provoditi. Komisija blisko surađuje s europskim nadzornim tijelima (ESA-e) kako bi iznašla način za unaprjeđenje dosljednosti i učinkovitosti postupaka provedbe i nadzora širom EU-a. Uz to, Komisija usklađuje rad mreže za zaštitu potrošača u čijem se okviru ponajprije poduzimaju zajedničke aktivnosti u cilju provedbe propisa (npr. o najmu automobila, vidi u nastavku). Nadalje, Komisija je osnovala mrežu FIN-NET koja potrošačima pomaže u ostvarivanju njihovih prava u izvansudskom postupku i upućuje ih da se obrate nadležnom tijelu za alternativno rješavanje sporova (ADR) 6 . Komisija priprema kampanju za podizanje svijesti o mreži FIN-NET.

2.1.Teritorijalna ograničenja

Komisija prima brojne pritužbe potrošača koji ne mogu kupiti financijske usluge u inozemstvu zbog teritorijalnih ograničenja („geografsko blokiranje”, zahtjevi u pogledu boravišta). Mnogo potrošači koji su sudjelovali u savjetovanju o Zelenoj knjizi istaknuli su da su ta ograničenja prepreke prekograničnoj kupnji. Geografsko blokiranje prepreka je integraciji tržišta. U skladu s prijedlogom o geografskom blokiranju, koji je Komisija donijela 25. svibnja 2016., trgovci i dalje mogu odlučivati gdje i kako će potrošačima nuditi svoju robu ili usluge. Prijedlogom se međutim uvode ciljane obveze za trgovce koji u određenim situacijama ne smiju diskriminirati potrošače na temelju njihova boravišta. Prijedlog se ne odnosi na određivanje cijena kao takvo pa su trgovci slobodni određivati svoje cijene na nediskriminirajući način.

Stoga ne bi smjelo doći do neopravdane diskriminacije potrošača na temelju njihova boravišta, osobito kada to znači da potrošači moraju kupiti manje privlačnu uslugu od istog pružatelja usluga u svojoj zemlji. Direktivom o računima za plaćanje već se rješava pitanje geografskog blokiranja računa za plaćanje. Komisija će pratiti učinak ove Direktive i prakse geografskog blokiranja u drugim financijskim uslugama. Ako se pronađu dokazi o neopravdanoj diskriminaciji, Komisija će razmotriti odgovarajuće mjere s pomoću kojih bi se ciljevi trebali postići bez nametanja prevelikih regulatornih opterećenja poduzećima.

2.2.Transparentnost i naknade u prekograničnim transakcijama

Iz povratnih informacija o Zelenoj knjizi vidljivo je da se netransparentnim i potencijalno pretjeranim iznosima naknada odvraća potrošače od prekograničnih transakcija u EU-u, osobito kada je riječ o valutama koje nisu euro.

2.2.1.Naknade za transakcije

Uredbom o prekograničnim plaćanjima 7 izjednačene su naknade za prekogranična i nacionalna plaćanja u eurima u EU-u. Plaćanja u kojima valuta nije euro nisu obuhvaćena tom Uredbom. Naknade za te prekogranične transakcije i dalje su uglavnom vrlo visoke i puno više od naknada za nacionalne transakcije u valutama koje nisu euro, s visokim minimalnim naknadama zbog kojih su transakcije male vrijednosti vrlo skupe. Proširenjem područja primjene te Uredbe na sve valute u EU-u smanjili bi se troškovi prekograničnih transakcija u svim državama članicama.

2.2.2.Tečajevi za konverziju valuta

Tečajevi za konverziju valuta obično nisu transparentni za potrošače koji plaćaju karticom ili mobilnim uređajem u trgovini ili podižu novac na bankomatu. Tečajevi se mijenjaju u skladu s deviznim tečajevima, a interna bankovna marža koja se primjenjuje na tečajeve za konverziju valuta razlikuje se od banke do banke. 

Situacija je sve manje transparentna jer sve više trgovaca potrošačima nudi mogućnost plaćanja u vlastitoj valuti. Riječ je o „dinamičkoj konverziji valuta”. Pružanjem izbora potrošačima moglo bi se potaknuti tržišno natjecanje u konverziji valuta. Međutim, u praksi potrošači teško mogu znati koja je ponuda za preračunavanje valute najpovoljnija.

Većom transparentnošću obiju mogućnosti za konverziju valute (trgovac u odnosu na pružatelja usluge platnog prometa potrošača) potrošačima bi se omogućilo donošenje informiranih odluka, a mogli bi se smanjiti i troškovi. Direktiva o platnim uslugama (PSD1 8 , koju će zamijeniti PSD2 9 ) sadržava zahtjeve za objavu za transakcije u stranoj valuti. Dodatnim smjernicama nacionalnih tijela za pravilnu primjenu zahtjeva o transparentnosti mogla bi se poboljšati transparentnost tih pristojbi.

Prije nego što odluči o daljnjim mjerama, Komisija će pokrenuti studiju za prikupljanje detaljnijih podataka i bolje razumijevanje postupaka i tečajeva dinamičke konverzije valuta.

2.3.Veća transparentnost i lakša promjena pružatelja financijskih usluga ili proizvoda

Potrošači rijetko mijenjaju pružatelja financijskih usluga zbog praktičnih razloga (administrativni problemi), manjka povjerenja ili nedostatka informacija o boljim ponudama 10 . Tako se sprječava ulazak novih subjekata na tržište i razvoj prekograničnih tržišta 11 zbog čega svi potrošači imaju manje izbora i lošije prolaze pri kupnji.

Kako bi se olakšalo prebacivanje računa za plaćanje, EU je Direktivom o računima za plaćanje 12 uveo pravo potrošača na prebacivanje računa za plaćanje u roku od 14 dana, pri čemu pružatelji usluga trebaju riješiti praktične aspekte tog koraka. Nadalje, potrošači moraju imati pristup najmanje jednom web-mjestu za usporedbu naknada za račune za plaćanje na nacionalnoj razini.

U pravu EU-a ne postoje slična prava kada je riječ o ostalim financijskim uslugama. U tim slučajevima promjena pružatelja usluge može biti teška, što je često posljedica složenih ugovornih odredbi o plaćanju visokih naknada za promjenu pružatelja usluge i prekid ugovora ili o ograničenju načina na koje potrošač svojeg pružatelja usluga može obavijestiti o prekidu ugovora. Katkad se potrošači ne mogu odlučiti ni za drugi proizvod koji nudi isti pružatelj usluga.

Čak i kad imaju pravo na promjenu, potrošači često ne odabiru povoljniji proizvod. Nije to samo pitanje ponašanja potrošača, nego i nedostatka objektivnih i vjerodostojnih informacija o dostupnim financijskim proizvodima. Web-mjesta za usporedbu cijena, npr. ona predviđena Direktivom o računima za plaćanje, mogla bi biti vrlo korisna potrošačima za pronalaženje nepristranih informacija i usporedbu troškova. Radi poboljšanja kvalitete web-mjestâ za usporedbu cijena, višedionička skupina o alatima za usporedbu pod vodstvom Komisije izradila je „Ključna načela za alate za usporedbu” 13 . Daljnji rad temeljit će se na tim načelima.

Osim toga, Komisija će u kontekstu revizije Direktive o računima za plaćanje, koja je predviđena za 2019., analizirati zakonodavne i komercijalne prepreke te prepreke povezane s obrascima ponašanja koje sprječavaju potrošače u promijeni pružatelja usluga 14 . Ta će analiza osim računa za plaćanje obuhvatiti i ostale financijske usluge.

2.4.Bolje osiguranje za motorna vozila

Žrtve prometnih nesreća trenutačno imaju pravo na naknadu za tjelesne ozljede ili materijalnu štetu čak i ako je nesreću prouzročilo neosigurano vozilo ili u slučaju nesreće nakon koje je vozač pobjegao s mjesta događanja, bez obzira na to gdje se u EU-u nezgoda dogodila. Međutim, ne postoji usklađeni mehanizam za isplatu naknade u prekograničnim situacijama u slučaju insolventnosti osiguratelja. Komisija će nakon evaluacije Direktive o osiguranju motornih vozila 15 u okviru REFIT-a razmotriti kako na najbolji način osigurati naknadu za žrtve prometnih nesreća u slučaju insolventnosti osiguratelja.

Još jedan problem povezan s osiguranjem za motorna vozila odnosi se na prenosivost bonusa za vozače bez prijavljene štete. Vlasnici police osiguranja imaju pravo na potvrdu od svojeg osiguravajućeg društva o zahtjevima trećih strana za naknadu štete ili potvrdu da takvih zahtjeva nije bilo u posljednjih pet godina. Vozači bez prijavljene štete mogu te potvrde dostaviti novom osiguravatelju kako bi dobili popust na premiju koji može dosegnuti čak 50 –  60 % (sustav bonusa i malusa ili popust/bonus za vozače bez prijavljene štete). Međutim, u nekim slučajevima drugi osiguravatelji ne uzimaju u obzir takve potvrde, osobito u slučaju prelaska osiguravatelju u drugoj državi članici. Nakon evaluacije Direktive o osiguranju motornih vozila u okviru REFIT-a slijedi revizija priznavanja evidencija prijavljenih šteta.

2.5.Transparentno određivanje cijena najma automobila

Mnogi se potrošači žale da je čak i pri rezerviranju putem interneta teško saznati punu cijenu najma automobila prije dolaska na šalter za najam. Jedan od čestih dodatnih troškova dodatno je osiguranje sa učešćem u šteti za svu štetu koja nije pokrivena osnovnim osiguranjem uključenim u objavljenu cijenu najma. Ti dodatni troškovi znatno se razlikuju (među poduzećima za najam automobila, posrednicima i pružateljima osiguranja), a potrošači bi mogli uštedjeti kada bi dobili jasnije informacije. Direktivom o raspodjeli osiguranja 16 iz područja primjene zahtjeva povezanih s primjenom i informiranjem izuzimaju se sporedni posrednici u osiguranju, kao što su poduzeća za najam automobila koja prodaju dodatna osiguranja.

Pod vodstvom britanskog tijela za zaštitu potrošača i uz potporu Komisije mreža za zaštitu potrošača postigla je da pet najvećih poduzeća za najam automobila (koji pokrivaju 65 % tržišta) preuzmu obvezu da će poboljšati svoje prodajne prakse 17 . Stoga bi ta poduzeća sada trebala objaviti potpune informacije o različitim mogućnostima dostupnima prema mjestu najma, uključujući osiguranje sa učešćem u šteti i ostale proizvode dodatnog osiguranja.

2.6.Snažnije i sigurnije jedinstveno tržište potrošačkog kreditiranja

Posljednjih godina tržište internetskog kreditiranja doživjelo je nagli razvoj, među ostalim i na prekograničnoj razini, osobito u okviru prekograničnog kreditiranja i platformi za uzajamno kreditiranje. Propisi EU-a (osobito Direktiva o potrošačkim kreditima 18 ) osmišljeni su za tradicionalnije oblike kreditiranja i ne obuhvaćaju uvijek i na odgovarajući način te nove oblike kreditiranja, a osobito internetsko prekogranično kreditiranje. Nedostatak usklađenih zahtjeva za izdavanje odobrenja i nadzornih zahtjeva na razini EU-a (koji postoje za mnoge druge financijske usluge) može spriječiti razvoj tržišta potrošačkih kredita jer potrošači i davatelji kredita nisu sigurni koji se zahtjevi primjenjuju i koja nadzorna tijela (ako postoje) nadziru aktivnosti potrošačkog kreditiranja na nacionalnoj ili prekograničnoj razini.

Iako veća dostupnost i lakši pristup potrošačkim kreditima otvaraju mogućnosti za poduzeća i smanjuju troškove korisnika kredita, postoji povećani rizik neodgovornog kreditiranja i zaduživanja koji uzrokuje prezaduženost. Taj rizik potrebno je ublažiti.

Ocjenom kreditne sposobnosti koja je predviđena Direktivom o potrošačkim kreditima i Direktivom o hipotekarnim kreditima 19 želi se spriječiti neodgovorno kreditiranje i zaduživanje. Bez obzira na to, prezaduženost je i dalje ozbiljan problem u EU-u. Prema podacima Eurostata (statistika o dohotku i životnim uvjetima (SILC)) u prosjeku je približno 10 % europskih kućanstava prezaduženo, što je u velikoj mjeri posljedica kreditiranja. Kućanstva s niskim prihodima osobito su izložena gospodarskim šokovima kada su zadužena jer zbog nižih primanja ili viših kamatnih stopa mogu brzo nastati neodrživi dug ili ekonomski problemi 20 .

Komisijinom studijom iz 2013. potvrđena je učinkovitost savjetovanja o upravljanju dugom i financijskog obrazovanja u smanjenju dužničkog opterećenja kod osjetljivih skupina potrošača 21 . Međutim savjetovanje o upravljanju dugom u EU-u trenutačno se provodi na vrlo različite načine. U nekim je zemljama i regijama vrlo nerazvijeno, a u nekim slučajevima učinkovitost je slaba zbog nedostatnog savjetodavnog znanja ili nedovoljne informiranosti potrošača o takvom savjetovanju.

3.Pravne i regulatorne prepreke poslovanju

Poslovni subjekti koji su sudjelovali u javnom savjetovanju o Zelenoj knjizi naglasili su da ne mogu širiti poslovanje i pružati usluge u inozemstvu jer nema potražnje, a i zbog regulatorne nesigurnosti, odnosno rizika (i troškova) koji nastaju zbog obveznog postupanja u skladu s nacionalnim zakonodavstvom druge države članice čiji su zahtjevi ponekad širi od pravnih zahtjeva EU-a. Stoga je potrebno djelovati na strani ponude kako bi se identificirale i uklonile neke nacionalne regulatorne prepreke za pružatelje usluga.

Nesigurnost koja proizlazi iz različitih nacionalnih režima može se umanjiti time što bi se, uz postojeće nacionalne režime, razvili zasebni europski režimi za određene proizvode. Na primjer, važno je da Komisija radi na razvoju jednostavnog, učinkovitog i konkurentnog proizvoda za osobne mirovine (PEPP) na razini EU-a, prenosivog financijskog proizvoda koji građani koji se sele preko granica unutar EU-a mogu ponijeti sa sobom. Zahvaljujući PEPP-u gradi se istinsko jedinstveno tržište proizvoda osobnih mirovina, olakšava prekogranična prodaja (za pružatelje usluga osiguranja ili upravitelje imovine) te prekogranična prenosivost za štediše. Taj će proizvod istovremeno biti model za mirovinske proizvode trećeg stupa u državama članicama u kojima ta vrsta proizvoda još nije dovoljno razvijena. Njime bi se lakše premostile razlike u mirovinama i oslobodili novi iznosi štednje za ulaganja.

3.1.Nacionalna regulatorna ograničenja

Razlike među nacionalnim pravnim sustavima te opća sklonost nametanju nacionalnih pravila povrh zahtjeva EU-a pri provedbi prava EU-a mogu narušiti tržišno natjecanje na štetu novih sudionika na tržištu koji se suočavaju s visokim troškovima poslovanja u skladu s propisima. Pravom EU-a želi se postići ravnoteža između slobode pružanja financijskih usluga i dovoljnih mjera zaštite potrošača i stabilnosti tržišta. Time se, zajedno s propisima o odgovornosti nadzornih tijela matične države i države domaćina te mjerodavnim pravom, omogućuje sloboda pružanja usluga, odnosno daje pravo pružanja određenih financijskih usluga u ostalim državama članicama. Prema zakonodavstvu EU-a države članice mogu okvir u određenoj mjeri prilagoditi posebnostima svojih tržišta. Na primjer, neki propisi o zaštiti potrošača u nadležnosti su država članica. Međutim, iz odgovora na pitanja o Zelenoj knjizi može se zaključiti da su razlike među državama članicama takve da koče odgovarajuće funkcioniranje jedinstvenog tržišta.

Potrebno je ipak prikupiti detaljne empirijske činjenice o određenim propisima i praksama zbog kojih se možda stvaraju nepotrebne prepreke za poduzeća koja pokušavaju nuditi svoje usluge preko granica i koje se ne bi mogle opravdati brigom države za zaštitu potrošača. Skupina stručnjaka iz država članica već radi na uklanjanju prepreka slobodnom kretanju kapitala i ti stručnjaci utvrđuju prepreke i razmjenjuju dobre prakse. Rezultati njihova rada bit će objavljeni u izvješću koje će sadržavati i prvi plan aktivnosti koje bi države članice trebale poduzeti najkasnije do 2019. Prekogranične prepreke u specifičnom području raspodjele sredstava utvrđene su u nedavnom savjetovanju o kojem će se Komisija očitovati u 2017. No ne uklanja se glavni nedostatak, a to je nepoznavanja nacionalnih propisa o zaštiti potrošača i pravila poslovanja.

3.2.Jednostavnije prekogranično kreditiranje

Prema pravu EU-a ocjena kreditne sposobnosti ključni je uvjet za kreditiranje potrošača i njome se štite i davatelji i korisnici kredita. Ocjena kreditne sposobnosti učinkovita je i kao mjera za sprečavanje prezaduženosti. Davatelji kredita međutim nailaze na poteškoće pri ocjenjivanju kreditne sposobnosti korisnika kredita iz drugih država članica jer u drugim zemljama relevantni podaci nisu uvijek dostupni niti su usporedivi.

Povratne informacije dobivene od nacionalnih tijela za zaštitu potrošača i pritužbe upućuju na zaključak da među državama članicama postoje znatne razlike u načinu takvog ocjenjivanja u području potrošačkog kreditiranja. Standardiziranom i usklađenom ocjenom kreditne sposobnosti olakšalo bi se prekogranično kreditiranje, što bi moglo dovesti do smanjenja cijena i raznovrsnije ponude za potrošače. Štoviše, time bi se spriječilo „dužničko ropstvo” osjetljivih potrošača i osiguralo da potrošači koji uzimaju kredite u drugim državama članicama budu zaštićeni kao da ih uzimaju u svojoj matičnoj državi članici.

Vjerovnici se pri ocjeni zahtjeva za kredit obično oslanjaju na različite unutarnje i vanjske izvore podataka, uključujući podatke iz kreditnih registara. Davatelji kredita koji su sudjelovali u javnom savjetovanju o Zelenoj knjizi naglasili su da oni ne mogu nuditi prekogranične usluge jer nemaju pristup relevantnim podacima u drugim državama članicama. Zbog toga im je otežano ocjenjivanje kreditne sposobnosti korisnika kredita. Standardiziranjem podataka o kreditima olakšalo bi se paneuropsko kreditiranje. FinTech 22 i razvoj velikih podataka doveli su do upotrebe alternativnih elemenata podataka i izvora koje je potrebno pažljivo ocijeniti u smislu usklađenosti s propisima EU-a o zaštiti osobnih podataka 23 i njihove relevantnosti za određivanje rejtinga korisnika kredita ili cijena financijskih usluga.

Zahvaljujući učinkovitim sustavima izvješćivanja o kreditima vjerovnici mogu dobiti pristup informacijama kojima se dopunjuju podaci koje su primili od samih korisnika kredita te tako donositi dobro informirane odluke o kreditiranju (osobito ako se one temelje na prethodno navedenim standardiziranim ocjenama kreditne sposobnosti), što će unaprijediti dostupnost kredita kreditno sposobnim korisnicima kredita. Direktivom o hipotekarnim kreditima i Direktivom o potrošačkim kreditima vjerovnicima je već odobren ravnopravan pristup kreditnim registrima u ostalim državama članicama. No dostavljene su informacije različite: u nekim državama članicama u kreditnim se registrima navode samo podaci o neplaćanju (izvješćivanje o neplaćanju) u drugim državama članicama registri sadržavaju i podatke o urednosti plaćanja (izvješćivanje o plaćanju). Štoviše, podaci o kreditima obično se razmjenjuju samo prema načelu uzajamnosti. Zbog toga kreditni registri nisu interoperabilni, nije jasna relevantnost dostupnih podataka za ocjenu kreditne sposobnosti i informacije nisu u širokoj prekograničnoj uporabi.

Već se radi na rješavanju tih problema. Postoje sporazumi o uzajamnoj tržišno orijentiranoj razmjeni informacija između kreditnih registara u različitim državama članicama koje imaju sličnu tradiciju izvješćivanja. No i pritom ima dosta nedostataka. Europska središnja banka radi na novom skupu podataka AnaCredit, koji sadržava detaljne informacije o pojedinačnim bankovnim kreditima u europodručju, što bi trebalo dovesti do daljnje standardizacije podataka o kreditima. Komisija u okviru akcijskog plana o izgradnji unije tržišta kapitala ispituje načine za poboljšanje dostupnosti financijskih i kreditnih informacija o malim i srednjim poduzećima za (alternativne) davatelje kredita i ulagatelje. Time bi im se omogućilo bolje razumijevanje profila rizika MSP-ova koji traže financijska sredstva i donošenje informiranih odluka.

4.Prema inovativnom digitalnom svijetu

Sudionici u javnom savjetovanju o Zelenoj knjizi veliki potencijal za financijske usluge vide u inovacijama i tehnologiji (FinTech) kao i u uklanjanju prepreka prekograničnoj kupnji i prodaji financijskih usluga za stanovništvo i male poduzetnike. Treći cilj ovog Akcijskog plana jest poduprijeti razvoj inovativnog digitalnog svijeta koji bi privatnom sektoru trebao olakšati nadilaženje nekih postojećih prepreka jedinstvenom tržištu uz očuvanje visoke razine sigurnosti.

Komisijina je zadaća stvoriti regulatorno i nadzorno okruženje u cijelom EU-u kojim se podupiru digitalne inovacije. Glavni je korak učinjen nedavnim donošenjem Uredbe o elektroničkoj identifikaciji (eIDAS) 24 , kojom se omogućuje prekogranično priznavanje elektroničke identifikacije za javne usluge i usluge kojima se gradi povjerenje u elektroničke transakcije na cijelom jedinstvenom tržištu EU-a. I interoperabilni okvir za elektroničku identifikaciju bio bi koristan poduzećima za uspostavu digitalnog odnosa s potrošačima. Komisija bi u dugoročnom razdoblju trebala izraditi opsežnu strategiju na temelju koje bi se u cijelom sektoru financijskih usluga iskoristile mogućnosti koje pružaju tehnološke inovacije uz očuvanje visoke razine zaštite potrošača i osobnih podataka i standarda sigurnosti te stabilnosti tržišta.

4.1.Tehnološki napredno jedinstveno tržište financijskih usluga za stanovništvo i male poduzetnike

Stvaranje okruženja koje pogoduje financijskim inovacijama u korist potrošača bit će najveći izazov tijekom sljedećih godina. Inovativna poduzeća redovito iskazuju zabrinutost da EU i države članice svojim propisima i nadzornim postupcima ograničavaju njihovu inovativnost i prekograničnu ponudu usluga. Nisu sigurni jesu li njihove nove usluge usklađene s postojećim propisima jer bi se mogli susresti s nerazmjernom, nedosljednom ili predoslovnom primjenom regulatornih zahtjeva koji nisu primjereni za te nove usluge. Istovremeno građani sumnjaju u sigurnost plaćanja i boje se digitalne prijevare. Te bi probleme trebalo na odgovarajući način riješiti istovremeno s poticanjem novih inovacija u području financijskih usluga. Europska komisija u Europskom je programu sigurnosti 25 prepoznala potrebu za revizijom postojećeg pravnog okvira EU-a radi suzbijanja prijevara i krivotvorenja bezgotovinskih sredstava plaćanja 26 i taj će se program prema potrebi ažurirati. Zakonodavni se prijedlog planira ujesen 2017.

Inovacije su novi izazovi za regulatore financijskih usluga i nadzorna tijela koji su dužni osigurati zaštitu potrošača i očuvanje stabilnosti tržišta, a pritom se ne mogu pozvati na raniju praksu i iskustva. Nekoliko je regulatora financijskih usluga u EU-u počelo djelovati proaktivnije pri čemu razvijaju nove metode pružanja potpore razvoju inovativnih poslovnih subjekata i uče od njih. Te inicijative uključuju centre u kojima se mogu dobiti upute o propisima koji su na snazi i timove koji ispituju utjecaj tehnologije na politike. Neki nacionalni regulatori i nadzorna tijela osobito blisko surađuju s inovativnim poduzećima i usmjeravaju njihove aktivnosti kroz šumu regulatornih propisa.

Za izgradnju istinskog tehnološki naprednog jedinstvenog tržišta financijskih usluga bit će potrebna suradnja svih dionika (potrošači, postojeći pružatelji usluga, alternativni pružatelji usluga financijske tehnologije). Komisija potiče nove regulatorne i nadzorne pristupe i prekograničnu suradnju u odnosu s inovativnim poduzećima, sve dok su potrošači dobro zaštićeni.

Komisija je pokrenula i internu radnu skupinu za FinTech u kojoj sudjeluju sve relevantne službe koje rade na financijskim propisima, tehnologiji, podacima i tržišnom natjecanju, kako bi se zajamčilo da naša ocjena bude odraz potrebnog mulitidisciplinarnog pristupa FinTechu. Komisija zajedno s ovim Akcijskim planom pokreće i javno savjetovanje kako bi prikupila stajališta zainteresiranih strana i dalje razvijala svoju politiku prema tehnološkim inovacijama u području financijskih usluga. Savjetovanjem su obuhvaćena četiri široka cilja politike koja se podudaraju s glavnim mogućnostima i izazovima FinTecha:

(1)olakšati pristup potrošača i poduzetnika financijskim uslugama;

(2)smanjiti operativne troškove i povećati učinkovitost djelatnosti;

(3)ukloniti prepreke ulasku na jedinstveno tržište i tako ga učiniti konkurentnijim te

(4)uskladiti veću razmjenu podataka i transparentnost s potrebom za zaštitom privatnosti.

Za te će poslove dobiti posebna financijska sredstva od Europskog parlamenta za pilot-projekt čiji je cilj jačanje kapaciteta i stručnih znanja nacionalnih regulatora u području tehnologija decentraliziranog vođenja evidencije transakcija.

4.2.Digitalizirani odnosi s potrošačima

Jedna od glavnih koristi od financijske tehnologije u kratkoročnom razdoblju jest njezin potencijal za lakšu uspostavu internetskog odnosa s potrošačima. Omogućiti poduzećima uspostavu potpuno digitaliziranog odnosa s potrošačima ključni je element izgradnje jedinstvenog tržišta financijskih usluga za stanovništvo i male poduzetnike, kako su u studenome 2016. potvrdili i čelnici glavnih europskih banaka na raspravi koju je organizirala Komisija. 27 Prekogranično pružanje financijskih usluga neće se proširiti sve dok se potrošači budu morali fizički pojaviti u uredu pružatelja usluga radi utvrđivanja njihova identiteta, preuzimanja dokumentacije u papirnatom obliku i svojeručnog potpisivanja ugovora.

4.2.1.Daljinska identifikacija

Inovatori razvijaju nove načine utvrđivanja identiteta i autentikacije potrošača. „RegTech” 28 bi mogao donijeti promjene na tržišta time što bi se automatizirale provjere poslovnih subjekata, fizičkih osoba i identifikacijskih isprava da bi se daljinskom identifikacijom odgovorilo na zahtjeve o poznavanju klijenta te riješili problemi prijevare 29 . Primjenom elektroničkih identifikacijskih rješenja utvrđenih eIDAS-om omogućilo bi se otvaranje računa u banci putem interneta, a pritom bi bili ispunjeni strogi zahtjevi u pogledu dokazivanja identiteta potrošača i provjere klijenta te ispitivanja svih potrebnih čimbenika u vezi s klijentom. eIDAS-om je predviđena pravna sigurnost i valjanost kvalificiranih elektroničkih potpisa kojima bi se također mogla unaprijediti sigurnost elektroničkih transakcija. To bi moglo funkcionirati preko granica i među sektorima i trebalo bi imati isti pravni učinak kao i uobičajeni postupci s dokumentima na papiru.

Četvrtom direktivom o sprečavanju pranja novca 30 koja se uskoro se prenosi u nacionalna zakonodavstva i njezinim predloženim izmjenama 31 potvrđuju se ta nova kretanja i prihvaćaju sredstva za elektroničku identifikaciju na temelju eIDAS-a kao način za ispunjenje zahtjeva o poznavanju klijenta. Obavijesti o programima elektroničke identifikacije očekuju se sredinom 2017. i važno je da se države članice pobrinu da programi koje izrađuju za obavijesti budu interoperabilni i dostupni privatnom sektoru. Komisija će i dalje promicati primjenu elektroničke identifikacije u državama članicama i poticati obavješćivanje o tome.

Četvrta direktiva o sprečavanju pranja novca je direktiva o minimalnom usklađenju i stoga ostavlja prostora za različitu primjenu u državama članicama. Odluke o načinu primjene inovativnih digitalnih alata za identifikaciju potrošača ostaju na državama članicama, koje bi se trebale pobrinuti da ti alati budu sigurni i zaštićeni, da ne donose nove rizike potrošačima ili sustavu te da budu usklađeni s propisima EU-a o zaštiti podataka. Komisija će imenovati posebnu stručnu skupinu koja će dodatno ispitati tu problematiku i izraditi zajedničke smjernice. Članovi skupine bit će predstavnici regulatornih i nadzornih tijela, financijskih institucija te članovi postojeće skupine stručnjaka za identifikaciju iz država članica.

Komisija u tom kontekstu provodi studiju u okviru koje će se izvršiti ocjena postojećeg regulatornog i nadzornog okvira te najboljih praksi za daljinsku identifikaciju i provjeru svih čimbenika o potrošačima u cijelom EU-u. Komisija će istodobno i vrlo brzo omogućiti da se u okviru Instrumenta za povezivanje Europe testira prekogranična primjena sredstava za elektroničku identifikaciju u bankama. Komisija će predstaviti i plan provedbe te utvrditi arhitektonska rješenja informacijskih sustava s ciljem približavanja ključnom elementu eBanking koji će ispunjavati zahtjeve o daljinskoj identifikaciji klijenata banaka.

4.2.2.Digitalna prodaja na daljinu

Promjene ponašanja potrošača i novi poslovni modeli pružatelja financijskih usluga mogli bi uzrokovati nove rizike u području zaštite potrošača (npr. pitanja davanja suglasnosti putem interneta, financijsko isključenje, pitanja nadzora/regulacije na tom tržištu itd.). Ta pitanja još nisu dovoljno detaljno obrađena. Stoga je potrebno izvršiti procjenu i provjeru primjerenosti postojećih horizontalnih propisa specifičnih za sektor (npr. Direktive o trgovanju na daljinu financijskim uslugama 32 ).

Na primjer, potrošači prije kupnje financijske usluge moraju dobiti informacije o proizvodu, na papiru ili internetom, na temelju kojih će moći donijeti informirane odluke. Povratne informacije od poslovnih subjekata u tom sektoru upućuju na zaključak da postojeći zahtjevi za objavu podataka prije sklapanja ugovora ne odgovaraju potrebama digitalnog svijeta. Sudionici u javnom savjetovanju o Zelenoj knjizi predložili su upotrebu interaktivnijih i zahtjevnijih platformi pogodnih za pametne telefone ili tablete kako bi potrošači bolje razumjeli financijske proizvode.

Zahtjevi za objavu podataka uključeni su u nekoliko direktiva i uredbi, uključujući i one o hipotekama i potrošačkim kreditima, računima za plaćanje, tržištima financijskih instrumenata, investicijskim proizvodima koji su kombinacija proizvoda za stanovništvo i male poduzetnike i osiguranja te zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire. Komisija će prije prijedloga ikakvih izmjena tih propisa pratiti na koji način pružatelji digitalnih usluga primjenjuju te zahtjeve za objavu. Komisija isto tako poziva poslovne subjekte da predlože odgovarajuća nova rješenja s pomoću kojih bi potrošači mogli bolje razumjeti financijske proizvode ili usluge i donijeti informirane odluke.

Komisija provodi i detaljnu ocjenu europskih tržišta za investicijske proizvode za stanovništvo i male poduzetnike, s naglaskom na distribucijske kanale i savjetovanje o ulaganjima. Komisija time želi utvrditi načine za poboljšanje učinkovitosti posrednika kako bi mali ulagači mogli dobiti pristup odgovarajućim investicijskim proizvodima po troškovno prihvatljivim uvjetima. Rezultati bi trebali biti dostupni početkom 2018.

5.Zaključak

Bez obzira na postojeće obrasce kupnje, pravo jedinstveno tržište financijskih usluga bilo bi vrlo korisno za sve potrošače. No i dalje su prisutne znatne prepreke integraciji. Te je prepreke potrebno ukloniti prije pokušaja smanjenja rascjepkanosti tržišta kako bi svi potrošači mogli imati koristi od većeg izbora i bolje kvalitete koje prati visoka razina sigurnosti. Kad se to postigne i kad prekogranična kupnja financijskih usluga postane stvarnost za sve veći broj Europljana, konkurencija će biti korisna za sve potrošače, pa i one koji će i dalje financijske usluge kupovati u tuzemstvu.

Komisija je već počela uklanjati brojne regulatorne prepreke u propisima EU-a, a ovim se akcijskim planom utvrđuju planovi budućeg rada, konsolidiranja pravne stečevine i pružanja potpore inovacijama. FinTech će donijeti nove prilike za uklanjanje nekih od preostalih prepreka integraciji i daljnjem otvaranju nacionalnih tržišta, ako se uvedu i odgovarajuće sigurnosne mjere. No, da bi se taj potencijal u cijelosti iskoristio, potrebni su okvir i metode rada koji su primjereni sektoru financijskih usluga koji se brzo mijenja. Komisija stoga poziva države članice, nadležna nacionalna tijela, pružatelje financijskih usluga i organizacije potrošača da združenim snagama grade istinsko i tehnološki napredno jedinstveno tržište financijskih usluga za stanovništvo i male poduzetnike.

(1)  Posebno istraživanje Eurobarometra 446, srpanj 2016.:  http://ec.europa.eu/COMMFrontOffice/PublicOpinion/index.cfm/Survey/getSurveyDetail/instruments/SPECIAL/surveyKy/2108 . Više podataka o trenutačnom stanju na europskom jedinstvenom tržištu financijskih usluga za stanovništvo i male poduzetnike može se naći u Zelenoj knjizi o financijskim uslugama za stanovništvo i male poduzetnike:
http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=COM:2015:630:FIN

(2)  Vidi http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=COM:2015:630:FIN  

(3)  Vidi http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX%3A52015DC0468  

(4)  2016/2056(INI), doneseno 17. listopada 2016.

(5)  Vidi http://ec.europa.eu/consumers/consumer_rights/review  

(6)  Vidi http://ec.europa.eu/finance/fin-net/index_en.htm  

(7)  Uredba (EZ) br. 924/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o prekograničnim plaćanjima u Zajednici i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 2560/2001, SL L 266, 9.10.2009., str. 11. – 8.

(8)  Direktiva 2007/64/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2007. o platnim uslugama na unutarnjem tržištu i o izmjeni direktiva 97/7/EZ, 2002/65/EZ, 2005/60/EZ i 2006/48/EZ te stavljanju izvan snage Direktive 97/5/EZ, SL L 319, 5.12.2007., str. 1. – 36.

(9)  Direktiva (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o platnim uslugama na unutarnjem tržištu, o izmjeni direktiva 2002/65/EZ, 2009/110/EZ i 2013/36/EU te Uredbe (EU) br. 1093/2010 i o stavljanju izvan snage Direktive 2007/64/EZ, SL L 337, 23.12.2015., str. 35. – 127.

(10)  Eurobarometar 446, sažetak, stranica 12. i dalje

(11) Europska komisija, Studija o ulozi digitalizacija i inovacija u stvaranju istinskog jedinstvenog tržišta financijskih usluga za građanstvo i osiguranje, srpanj 2016., dostupno na: https://ec.europa.eu/info/publications/study-impact-digitalisation-eu-single-market-consumer-financial-services_en , (Studija o digitalizaciji), stranica 5.

(12)  Direktiva 2014/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o usporedivosti naknada povezanih s računima za plaćanje, prebacivanju računa za plaćanje i pristupu računima za plaćanje s osnovnim uslugama, SL L 257, 28.8.2014., str. 214. – 246.

(13) Vidi http://ec.europa.eu/consumers/consumer_rights/unfair-trade/comparison-tools/index_en.htm

(14) Studija će se temeljiti na rezultatima tekuće studije o ponašanju u području usluga osiguranja čiji je cilj, među ostalim, osigurati čvrste kvantitativne dokaze o iskustvima potrošača na tržištu osiguranja, utjecaju različitih elemenata ugovora, utjecaju načina predstavljanja informacije i preprekama za prekograničnu kupnju osiguranja.

(15) Direktiva 2009/103/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti, SL L 263, 7.10.2009., str. 11. – 31.

(16)  Direktiva (EU) 2016/97 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. siječnja 2016. o distribuciji osiguranja (preinačeni tekst), SL L 26, 2.2.2016., str. 19. – 59.

(17)  Vidi http://europa.eu/rapid/press-release_IP-17-86_en.htm  

(18)  Direktiva 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ, SL L 133, 22.5.2008., str. 66. – 92.

(19)  Direktiva 2014/17/ЕU Europskog parlamenta i Vijeća od 4. veljače 2014. o ugovorima o potrošačkim kreditima koji se odnose na stambene nekretnine i o izmjeni direktiva 2008/48/EZ i 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 1093/2010.

(20)  Anketa Eurosustava o financijama i potrošnji kućanstava, Mreža Eurosustava za istraživanje financija i potrošnje kućanstava, 2013., dostupno na;  https://www.ecb.europa.eu/pub/pdf/other/ecbsp2en.pdf?2180f869d12ccc366869c9419b3da32e , stranica 71.

(21)  Dostupno na  http://ec.europa.eu/consumers/financial_services/reference_studies_documents/docs/part_1_synthesis_of_findings_en.pdf  

(22)  FinTech se odnosi na tehnologiju koja je omogućila pružanje financijskih usluga, među ostalim i usluga alternativnih pružatelja koji se u određenoj mjeri koriste sustavima koji se temelje na tehnologiji za izravno pružanje usluga ili radi veće učinkovitosti financijskog sustava.

(23)  Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka te od 25. svibnja 2018. Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka), (Tekst značajan za EGP), SL L 119, 4.5.2016., str. 1. – 88.

(24) Uredba (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o elektroničkoj identifikaciji i uslugama povjerenja za elektroničke transakcije na unutarnjem tržištu i stavljanju izvan snage Direktive 1999/93/EZ, SL L 257, 28.8.2014., str. 73. – 114.

(25)   https://ec.europa.eu/home-affairs/sites/homeaffairs/files/e-library/documents/basic-documents/docs/eu_agenda_on_security_en.pdf  

(26)  http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/PDF/?uri=CELEX:32001F0413&from=EN

(27)  Raspravljalo se o temama koje među ostalim uključuju elektroničku identifikaciju i ulazak na digitalno tržište, kibersigurnost, podatke i računalstvo u oblaku, platforme i plaćanja te digitalne vještine koje se odnose na financijsku tehnologiju.

(28)  RegTech znači „regulatorna tehnologija” i poslovni model u kojem poduzeća s pomoću tehnologije uspješnije ispunjavaju svoje propisane obveze. S pomoću RegTech-a i državna tijela mogu učinkovitije i djelotvornije i na način prilagođen korisnicima provoditi propise i pratiti njihovu provedbu.

(29)  Imafidon, C., The spiralling costs of KYC for banks and how FinTech can help, ITPro Portal, lipanj 2016., dostupno na: http://www.itproportal.com/2016/06/06/the-spiralling-costs-of-kyc-for-banks-and-how-fintech-can-help  

(30)  Direktiva (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma, o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive Komisije 2006/70/EZ, SL L 141, 5.6.2015., str. 73. – 117.

(31)  Vidi http://ec.europa.eu/justice/criminal/document/files/aml-directive_en.pdf  

(32) Direktiva 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. rujna 2002. o trgovanju na daljinu financijskim uslugama koje su namijenjene potrošačima i o izmjeni Direktive Vijeća 90/619/EEZ i direktiva 97/7/EZ i 98/27/EZ, SL L 271, 9.10.2002., str. 16. – 24.

EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 23.3.2017.

COM(2017) 139 final

PRILOG

KOMUNIKACIJI KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU, EUROPSKOJ SREDIŠNJOJ BANCI, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU REGIJA

Akcijski plan za financijske usluge namijenjene potrošačima: bolji proizvodi, veći izbor

Prilog 1.: Pregled mjera i okvirni rokovi