Help Print this page 

Document 52016XG0223(01)

Title and reference
Novo rješenje za Ujedinjenu Kraljevinu unutar Europske unije

OJ C 69I , 23.2.2016, p. 1–16 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, GA, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)
Languages, formats and link to OJ
BG ES CS DA DE ET EL EN FR GA HR IT LV LT HU MT NL PL PT RO SK SL FI SV
HTML html BG html ES html CS html DA html DE html ET html EL html EN html FR html GA html HR html IT html LV html LT html HU html MT html NL html PL html PT html RO html SK html SL html FI html SV
PDF pdf BG pdf ES pdf CS pdf DA pdf DE pdf ET pdf EL pdf EN pdf FR pdf GA pdf HR pdf IT pdf LV pdf LT pdf HU pdf MT pdf NL pdf PL pdf PT pdf RO pdf SK pdf SL pdf FI pdf SV
Official Journal Display Official Journal Display Official Journal Display Official Journal Display Official Journal Display Official Journal Display Official Journal Display Official Journal Display Official Journal Display Official Journal Display Official Journal Display Official Journal Display Official Journal Display Official Journal Display Official Journal Display Official Journal Display Official Journal Display Official Journal Display Official Journal Display Official Journal Display Official Journal Display Official Journal Display Official Journal Display Official Journal Display Official Journal
 To see if this document has been published in an e-OJ with legal value, click on the icon above (For OJs published before 1st July 2013, only the paper version has legal value).
Multilingual display
Text

23.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

CI 69/1


NOVO RJEŠENJE ZA UJEDINJENU KRALJEVINU UNUTAR EUROPSKE UNIJE

Izvadak iz zaključaka sa sastanka Europskog vijeća održanog 18. i 19. veljače 2016.  (1)

(2016/C 69 I/01)

UJEDINJENA KRALJEVINA I EUROPSKA UNIJA,

1.

Članovi Europskog vijeća na sastanku u prosincu složili su se da će blisko surađivati kako bi pronašli uzajamno prihvatljiva rješenja za sva četiri područja koja je britanski predsjednik vlade naveo u pismu od 10. studenoga 2015.

2.

Danas se Europsko vijeće složilo da sljedeći aranžmani, koji su u potpunosti u skladu s Ugovorima i koji će stupiti na snagu na dan kada vlada Ujedinjene Kraljevine obavijesti glavnog tajnika Vijeća da je Ujedinjena Kraljevina odlučila ostati članicom Europske unije, predstavljaju prikladan odgovor na pitanja koja zabrinjavaju Ujedinjenu Kraljevinu:

(a)

Odluka šefova država ili vlada, koji su se sastali u okviru Europskog vijeća, u vezi s novim rješenjem za Ujedinjenu Kraljevinu unutar Europske unije (Prilog I.);

(b)

Izjava koja sadrži Nacrt odluke Vijeća o posebnim odredbama koje se odnose na učinkovito upravljanje bankovnom unijom i posljedicama daljnje integracije europodručja, koja će se donijeti na dan kada Odluka iz točke (a) proizvede učinke (Prilog II.);

(c)

Izjava Europskog vijeća o konkurentnosti (Prilog III.);

(d)

Izjava Komisije o mehanizmu provedbe supsidijarnosti i mehanizmu provedbe smanjenja opterećenja (Prilog IV.);

(e)

Izjava Europske komisije o indeksaciji doplataka za djecu koji se izvoze u državu članicu koja nije država članica u kojoj radnik boravi (Prilog V.)

(f)

Izjava Komisije o zaštitnom mehanizmu iz odjeljka D stavka 2. točke (b) Odluke šefova država ili vlada (Prilog VI.);

(g)

Izjava Komisije o pitanjima koja se odnose na zlouporabu prava na slobodno kretanje osoba (Prilog VII.).

3.

U vezi s Odlukom iz Priloga I. šefovi država ili vlada izjavili su:

i.

Odlukom se pruža pravno jamstvo da su se riješila pitanja koja su izazivala zabrinutost Ujedinjene Kraljevine kako je izneseno u pismu od 10. studenoga 2015.;

ii.

sadržaj Odluke u potpunosti je u skladu s Ugovorima;

iii.

Odluka je pravno obvezujuća i može biti izmijenjena ili stavljena izvan snage samo zajedničkim dogovorom šefova država ili vlada država članica Europske unije;

iv.

Odluka će proizvoditi učinke od dana obavijesti vlade Ujedinjene Kraljevine glavnom tajniku Vijeća o tome da je Ujedinjena Kraljevina odlučila ostati članicom Europske unije.

4.

Ako bi rezultat referenduma u Ujedinjenoj Kraljevini pokazao da ona želi izići iz Europske unije, podrazumijeva se da će aranžmani iz gore navedenoga stavka 2. prestati postojati.


(1)  Dokument ST 1/16, stranice 1., 2. i od 8. do 36., dostupan na: http://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST-1-2016-INIT/hr/pdf


PRILOG I.

ODLUKA ŠEFOVA DRŽAVA ILI VLADA, KOJI SU SE SASTALI U OKVIRU EUROPSKOG VIJEĆA, U VEZI S NOVIM RJEŠENJEM ZA UJEDINJENU KRALJEVINU UNUTAR EUROPSKE UNIJE

Šefovi država ili vlada 28 država članica Europske unije koji su se sastali u okviru Europskog vijeća, čije su vlade potpisnice Ugovora na kojima se temelji Unija,

ŽELEĆI riješiti, u skladu s Ugovorima, određena pitanja koja je Ujedinjena Kraljevina postavila u pismu od 10. studenoga 2015.,

NAMJERAVAJUĆI u ovoj Odluci razjasniti određena pitanja od osobite važnosti za države članice na način da će se takvo razjašnjenje morati uzeti u obzir kao instrument za tumačenje Ugovorâ; namjeravajući također postići dogovor o aranžmanima za određena pitanja, uključujući ulogu nacionalnih parlamenata u Uniji, kao i učinkovito upravljanje bankovnom unijom i posljedicama daljnje integracije europodručja,

PODSJEĆAJUĆI na cilj Unije da uspostavi, u skladu s Ugovorima, ekonomsku i monetarnu uniju čija je valuta euro i važnost koju europodručje koje pravilno funkcionira ima za Europsku uniju u cjelini. Devetnaest država članica već je usvojilo jedinstvenu valutu, a na druge se države članice primjenjuje odstupanje dok Vijeće ne odluči da su ispunjeni uvjeti za njegovo ukidanje; na temelju protokola br. 15 i br. 16 priloženih Ugovorima dvije države članice nemaju obvezu usvajanja eura odnosno imaju izuzeće u tom smislu. U skladu s time, dok god navedena odstupanja nisu ukinuta ili se navedeni protokoli nisu prestali primjenjivati slijedom obavijesti ili zahtjeva dotične države članice, euro kao valutu nemaju sve države članice. Podsjećajući da je proces koji vodi prema uspostavi bankovne unije i integriranijem upravljanju europodručjem otvoren državama članicama čija valuta nije euro,

PODSJEĆAJUĆI da Ugovori, zajedno s upućivanjima na proces europske integracije i proces stvaranja sve tješnje povezane unije među narodima Europe, sadrže i posebne odredbe prema kojima pojedine države članice imaju pravo ne sudjelovati u primjeni određenih odredaba ili poglavlja Ugovorâ i prava Unije ili su izuzete od njihove primjene u odnosu na pitanja kao što su usvajanje eura, odluke koje imaju implikacije u području obrane, provedba nadzora granice u odnosu na osobe kao i mjera u području slobode, sigurnosti i pravde. Odredbama Ugovorâ također se omogućuje nesudjelovanje jedne ili više država članica u djelovanjima namijenjenima unapređivanju ciljeva Unije, posebno uspostavom pojačane suradnje. Stoga se takvim procesima omogućuju različiti putevi integracije za različite države članice, čime se omogućuje onim državama članicama koje žele produbiti integraciju da to i učine, poštujući pritom prava onih država članica koje ne žele krenuti tim putem,

Podsjećajući posebice da Ujedinjena Kraljevina prema Ugovorima ima pravo:

ne usvojiti euro i stoga kao valutu zadržati funtu sterlinga (Protokol br. 15),

ne sudjelovati u schengenskoj pravnoj stečevini (Protokol br. 19),

provoditi nadzor granice u odnosu na osobe te stoga ne sudjelovati u schengenskom području u odnosu na unutarnje i vanjske granice (Protokol br. 20),

odabrati hoće li sudjelovati u mjerama u području slobode, sigurnosti i pravde (Protokol br. 21),

od 1. prosinca 2014. prestati primjenjivati veliku većinu akata i odredaba Unije u području policijske i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima koji su doneseni prije stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona, te istodobno odabrati da nastavi sudjelovati u njih 35 (Protokol br. 36, članak 10. stavci 4. i 5.),

PODSJEĆAJUĆI također da Poveljom Europske unije o temeljnim pravima nije proširena nadležnost Suda Europske unije ili bilo kojeg suda Ujedinjene Kraljevine da odlučuje o usklađenosti zakonâ i praksi Ujedinjene Kraljevine s temeljnim pravima koja se ponovno potvrđuju Poveljom (Protokol br. 30),

ODLUČNI u potpunosti iskoristiti potencijal unutarnjeg tržišta u svim njegovim aspektima, ojačati globalnu privlačnost Unije kao mjesta proizvodnje i ulaganja te poticati međunarodnu trgovinu i pristup tržištu, među ostalim dogovaranjem trgovinskih sporazuma u pregovorima i sklapanjem tih sporazuma, u duhu uzajamne i recipročne koristi i transparentnosti,

ODLUČNI također olakšati i podupirati pravilno funkcioniranje europodručja i njegovu dugoročnu budućnost u korist svih država članica,

POŠTUJUĆI ovlasti institucija Unije, između ostalog cijelim tijekom zakonodavnih i proračunskih postupaka, te ne utječući na odnose institucija i tijela Unije s nadležnim nacionalnim tijelima,

POŠTUJUĆI ovlasti središnjih banaka pri obavljanju njihovih zadaća, uključujući osiguravanje likvidnosti središnjih banaka u okviru njihovih odgovarajućih nadležnosti,

UZIMAJUĆI U OBZIR Izjavu koja sadrži Nacrt odluke Vijeća o posebnim odredbama koje se odnose na učinkovito upravljanje bankovnom unijom i posljedicama daljnje integracije europodručja,

UZIMAJUĆI U OBZIR zaključke Europskog vijeća od 26. i 27. lipnja 2014. te od 18. i 19. veljače 2016.,

S OBZIROM NA Izjavu Europskog vijeća o konkurentnosti,

S OBZIROM NA Izjavu Komisije o mehanizmu provedbe supsidijarnosti i mehanizmu provedbe smanjenja opterećenja,

S OBZIROM NA Izjavu Komisije o zaštitnom mehanizmu iz odjeljka D stavka 2. točke (b) Odluke,

S OBZIROM NA Izjavu Komisije o pitanjima u vezi sa zlouporabom prava na slobodno kretanje osoba,

UZEVŠI U OBZIR stavove koje su iznijeli predsjednik i članovi Europskog parlamenta,

POSTIGLI SU DOGOVOR O SLJEDEĆOJ ODLUCI:

ODJELJAK A

GOSPODARSKO UPRAVLJANJE

Kako bi se ispunili ciljevi Ugovora o uspostavi ekonomske i monetarne unije čija je valuta euro, potrebno je daljnje produbljivanje. Mjere čija je svrha daljnje produbljivanje ekonomske i monetarne unije bit će dobrovoljne za države članice čija valuta nije euro i bit će otvorene za njihovo sudjelovanje kad god je to izvedivo. Time se ne dovodi u pitanje činjenica da su države članice čija valuta nije euro, osim onih koje nemaju obvezu usvajanja eura ili su izuzete od te obveze, prema Ugovorima dužne napredovati prema ispunjenju uvjeta koji su potrebni za usvajanje jedinstvene valute.

Potvrđuje se da države članice koje ne sudjeluju u daljnjem produbljivanju ekonomske i monetarne unije neće ometati, nego će olakšavati takvo daljnje produbljivanje, a tim će se procesom, s druge strane, poštovati prava i nadležnosti država članica koje u tome ne sudjeluju. Institucije Unije, zajedno s državama članicama, olakšat će supostojanje različitih perspektiva unutar jedinstvenog institucijskog okvira, osiguravajući dosljednost, učinkovitu operativnost mehanizama Unije i jednakost država članica pred Ugovorima, kao i jednake uvjete poslovanja te cjelovitost unutarnjeg tržišta.

Uzajamno poštovanje i iskrena suradnja među državama članicama, bilo da one sudjeluju u funkcioniranju europodručja ili ne, osigurat će se načelima na koje se podsjeća u ovom odjeljku i čija je zaštita zajamčena posebice Odlukom Vijeća (1) u kojoj se na njih upućuje.

1.

Zabranjuje se diskriminacija fizičkih ili pravnih osoba na temelju službene valute države članice, ili, ovisno o slučaju, valute koja je zakonsko sredstvo plaćanja u državi članici u kojoj one imaju poslovni nastan. Svaka razlika u postupanju mora se zasnivati na objektivnim razlozima.

Pravnim aktima, uključujući međuvladine sporazume među državama članicama, koji su izravno povezani s funkcioniranjem europodručja, poštuje se unutarnje tržište kao i gospodarska i socijalna i teritorijalna kohezija te oni ne predstavljaju prepreku ili diskriminaciju u trgovini među državama članicama. Tim aktima poštuju se nadležnosti, prava i obveze država članica čija valuta nije euro.

Države članice čija valuta nije euro ne smiju sprečavati provedbu pravnih akata koji su izravno povezani s funkcioniranjem europodručja te se suzdržavaju od mjera koje bi mogle ugroziti postizanje ciljeva ekonomske i monetarne unije.

2.

Pravo Unije o bankovnoj uniji kojim se Europskoj središnjoj banci, Jedinstvenom sanacijskom odboru ili tijelima Unije koja izvršavaju slične funkcije dodjeljuje nadležnost nad kreditnim institucijama primjenjuje se samo na kreditne institucije koje se nalaze u državama članicama čija je valuta euro ili u državama članicama koje su s Europskom središnjom bankom sklopile sporazum o bliskoj suradnji u području bonitetnog nadzora, u skladu s relevantnim pravilima EU-a i podložno zahtjevima za grupni i konsolidirani nadzor te grupnu i konsolidiranu sanaciju.

Jedinstveni pravilnik moraju primjenjivati sve kreditne institucije i ostale financijske institucije kako bi se osigurali jednaki uvjeti poslovanja na unutarnjem tržištu. Materijalno pravo Unije koje je Europska središnja banka dužna primjenjivati pri izvršavanju svojih zadaća jedinstvenog nadzornika ili koje moraju primjenjivati Jedinstveni sanacijski odbor ili tijela Unije koja izvršavaju slične funkcije, uključujući jedinstveni pravilnik u pogledu zahtjevâ u vezi s bonitetnim nadzorom kreditnih institucija ili druge zakonodavne mjere koje se moraju donijeti u svrhu očuvanja financijske stabilnosti, možda je potrebno koncipirati na jedinstveniji način nego odgovarajuća pravila koja moraju primjenjivati nacionalna tijela država članica koje ne sudjeluju u bankovnoj uniji. U tu svrhu mogu biti potrebne posebne odredbe u okviru jedinstvenog pravilnika i drugih relevantnih instrumenata uz istodobno očuvanje jednakih uvjeta poslovanja i doprinošenje financijskoj stabilnosti.

3.

Hitne i krizne mjere osmišljene za očuvanje financijske stabilnosti europodručja neće podrazumijevati proračunsku odgovornost za države članice čija valuta nije euro, ili, ovisno o slučaju, za one države članice koje ne sudjeluju u bankovnoj uniji.

Uspostavit će se odgovarajući mehanizmi kako bi se osigurala puna nadoknada u slučajevima kada se općim proračunom Unije snose troškovi, osim administrativnih troškova, koji proizlaze iz hitnih i kriznih mjera iz prvog podstavka.

4.

Provedba mjera, uključujući nadzor ili sanaciju financijskih institucija i tržišta, i makrobonitetne odgovornosti, koje se moraju poduzeti s ciljem očuvanja financijske stabilnosti država članica čija valuta nije euro, podložno zahtjevima za grupni i konsolidirani nadzor te grupnu i konsolidiranu sanaciju, u nadležnosti je njihovih vlastitih tijela i njihova je vlastita proračunska odgovornost osim ako se te države članice žele pridružiti zajedničkim mehanizmima koji su otvoreni za njihovo sudjelovanje.

Time se ne dovodi u pitanje razvoj jedinstvenog pravilnika i mehanizama Unije za makrobonitetni nadzor radi sprečavanja i ublažavanja sistemskih financijskih rizika u Uniji ni postojeće ovlasti Unije za poduzimanje djelovanja koja su potrebna kao odgovor na prijetnje financijskoj stabilnosti.

5.

Na neformalnim sastancima ministara država članica čija je valuta euro, kako je navedeno u Protokolu (br. 14) o Euroskupini, poštuju se ovlasti Vijeća kao institucije kojoj su Ugovorima dodijeljene zakonodavne funkcije i u okviru koje države članice koordiniraju svoje ekonomske politike.

U skladu s Ugovorima svi članovi Vijeća sudjeluju u njegovim vijećanjima, čak i kada svi članovi nemaju pravo glasa. U neformalnim raspravama skupine država članica poštuju se ovlasti Vijeća, kao i isključiva prava ostalih institucija EU-a.

6.

Ako se o pitanju povezanom s primjenom ovog odjeljka treba raspraviti na sastanku Europskog vijeća kako je predviđeno u stavku 1. odjeljka E, uzet će se u obzir moguća žurnost tog pitanja.

7.

Suština ovog odjeljka uključit će se u Ugovore prilikom njihove sljedeće revizije u skladu s relevantnim odredbama Ugovorâ i odgovarajućim ustavnim zahtjevima država članica.

ODJELJAK B

KONKURENTNOST

Uspostava unutarnjeg tržišta na kojem je osigurano slobodno kretanje robe, osoba, usluga i kapitala ključni je cilj Unije. Kako bi se ostvario taj cilj te kako bi došlo do rasta i zapošljavanja, EU mora povećati konkurentnost, u skladu s elementima utvrđenima u Izjavi Europskog vijeća o konkurentnosti.

S tim će ciljem relevantne institucije EU-a i države članice poduzeti sve što je u njihovoj moći kako bi u potpunosti provele i ojačale unutarnje tržište te kako bi ga prilagodile da bi ono držalo korak s okruženjem koje se mijenja. Relevantne institucije EU-a i države članice istodobno će poduzeti konkretne korake prema boljoj izradi propisa, što je ključan pokretač za ostvarivanje gore navedenih ciljeva. To znači smanjenje administrativnog opterećenja i troškova usklađivanja za gospodarske subjekte, posebno za mala i srednja poduzeća, kao i stavljanje izvan snage nepotrebnog zakonodavstva kako je predviđeno u Izjavi Komisije o mehanizmu provedbe supsidijarnosti i mehanizmu provedbe smanjenja opterećenja, uz nastavljanje osiguranja visokih standarda zaštite potrošača, zaposlenika, zdravlja i okoliša. Europska unija također će nastaviti aktivnu i ambicioznu trgovinsku politiku.

Napredak u svim navedenim elementima dosljedne politike za konkurentnost pozorno će se pratiti i prema potrebi preispitati.

ODJELJAK C

SUVERENITET

1.

Ujedinjenu Kraljevinu se, s obzirom na njezinu specifičnu situaciju u okviru Ugovorâ, prepoznaje kao državu članicu koja nije posvećena daljnjoj političkoj integraciji u Europsku uniju. Suština navedenog uključit će se u Ugovore prilikom njihove sljedeće revizije u skladu s relevantnim odredbama Ugovorâ i odgovarajućim ustavnim zahtjevima država članica kako bi se pojasnilo da se upućivanja na sve tješnje povezanu uniju ne primjenjuju na Ujedinjenu Kraljevinu.

Upućivanja u Ugovorima i njihovim preambulama na proces stvaranja sve tješnje povezane unije među narodima Europe ne predstavljaju pravnu osnovu za proširenje područja primjene odredaba Ugovorâ ili sekundarnog zakonodavstva EU-a. Ona se ne bi trebala koristiti ni u potporu ekstenzivnom tumačenju nadležnosti Unije ili ovlasti njezinih institucija kako su utvrđene u Ugovorima.

Tim se upućivanjima ne mijenjaju granice nadležnosti Unije uređene načelom dodjele ovlasti kao ni izvršavanje nadležnosti Unije uređeno načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti. Ona ne iziskuju dodjeljivanje dodatnih nadležnosti Europskoj uniji, njima se ne utvrđuje da Europska unija mora izvršavati svoje postojeće nadležnosti niti se njima onemogućuje smanjivanje nadležnosti dodijeljenih Uniji i time njihovo vraćanje državama članicama.

Nadležnosti koje su države članice dodijelile Uniji mogu se izmijeniti, bilo da se radi o njihovu povećanju ili smanjenju, isključivo revizijom Ugovorâ uz suglasnost svih država članica. Ugovori već sadrže posebne odredbe prema kojima pojedine države članice imaju pravo nesudjelovanja u primjeni određenih odredaba prava Unije ili su izuzete od njihove primjene. Upućivanja na sve tješnje povezanu uniju među narodima stoga su spojiva s različitim putevima integracije koji su dostupni različitim državama članicama te se njima ne obvezuje sve države članice da nastoje ostvariti zajednički cilj.

Ugovorima se omogućuje postupno napredovanje prema višem stupnju integracije među državama članicama koje dijele takvu viziju svoje zajedničke budućnosti, a da se to ne primjenjuje na ostale države članice.

2.

Svrha načela supsidijarnosti jest osigurati da se odluke donose na razini koja je što je moguće bliža građanima. Odabir odgovarajuće razine djelovanja stoga ovisi, među ostalim, o tome sadržava li pitanje koje se razmatra transnacionalne aspekte koje nije moguće zadovoljavajuće urediti djelovanjem država članica te bi li se djelovanjem na razini Unije zbog njegovog opsega ili učinaka ostvarile očite prednosti u usporedbi s djelovanjem na razini država članica.

Sve institucije uključene u proces donošenja odluka Unije dužne su na odgovarajući način uzeti u obzir obrazložena mišljenja koja su donijeli nacionalni parlamenti u skladu s člankom 7. stavkom 1. Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti. Odgovarajuće mjere poduzet će se u svrhu osiguravanja navedenoga.

3.

Kada obrazložena mišljenja o nepoštovanju načela supsidijarnosti u nekom nacrtu zakonodavnog akta Unije, a koja su upućena u roku od 12 tjedana od dostave tog nacrta, čine više od 55 % glasova dodijeljenih nacionalnim parlamentima, predsjedništvo Vijeća uključit će tu točku u dnevni red Vijeća u svrhu sveobuhvatne rasprave o tim mišljenjima i posljedicama koje iz njih treba izvući.

Slijedom takve rasprave te uz poštovanje postupovnih zahtjeva sadržanih u Ugovorima predstavnici država članica koji djeluju u svojstvu članova Vijeća prekinut će razmatranje dotičnog nacrta zakonodavnog akta osim ako je nacrt izmijenjen tako da se rješavaju bojazni iznesene u obrazloženim mišljenjima.

Za potrebe ovog stavka glasovi koji su dodijeljeni nacionalnim parlamentima računaju se u skladu s člankom 7. stavkom 1. Protokola br. 2. Pritom se ne računaju glasovi nacionalnih parlamenata država članica koje ne sudjeluju u donošenju dotičnog zakonodavnog akta.

4.

Prava i obveze država članica predviđene u okviru protokola koji su priloženi Ugovorima moraju se u cijelosti priznavati te im se ne može dodijeliti niži status nego ostalim odredbama Ugovorâ čiji su navedeni protokoli sastavni dio.

Posebice, mjerom donesenom u skladu s glavom V. trećeg dijela Ugovora o funkcioniranju EUropske unije (UFEU) o području slobode, sigurnosti i pravde ne obvezuju se države članice obuhvaćene protokolima br. 21 i br. 22 osim ako je dotična država članica, uz uvjet da je takvo što dopušteno relevantnim protokolom, obavijestila da želi da je navedena mjera obvezuje.

Predstavnici država članica koji djeluju u svojstvu članova Vijeća pobrinut će se da se protokoli br. 21 i br. 22 primjenjuju na mjeru Unije kada ona, s obzirom na njezin cilj i sadržaj, pripada u područje primjene glave V. trećeg dijela UFEU-a, među ostalim i onda kada to podrazumijeva razdvajanje mjere na dva akta.

5.

Člankom 4. stavkom 2. Ugovora o Europskoj uniji potvrđuje se da nacionalna sigurnost ostaje isključiva odgovornost svake države članice. Ta odredba ne predstavlja odstupanje od prava Unije te je stoga ne bi trebalo tumačiti restriktivno. Institucije Unije pri izvršavanju svojih ovlasti u potpunosti poštuju odgovornost država članica za nacionalnu sigurnost.

Priznaju se prednosti kolektivnog djelovanja u pitanjima koja utječu na sigurnost svih država članica.

ODJELJAK D

SOCIJALNE NAKNADE I SLOBODNO KRETANJE

Slobodno kretanje radnika unutar Unije sastavni je dio unutarnjeg tržišta te, među ostalim, podrazumijeva pravo radnika država članica da prihvate ponude za zaposlenje bilo gdje u Uniji. Različite razine primitaka od rada među državama članicama čine pojedine ponude za zaposlenje privlačnijima od drugih što rezultira posljedičnim premještanjima koja su izravan rezultat slobode tržišta. Međutim, sustavi socijalne zaštite država članica, koji se pravom Unije koordiniraju no ne i usklađuju, različito su strukturirani i to može, samo po sebi, privući radnike u određene države članice. Takvo je stanje legitimno uzeti u obzir te, i na razini Unije i na nacionalnoj razini, predvidjeti mjere kojima se, bez izazivanja neopravdane izravne ili neizravne diskriminacije, ograničavaju tokovi radnika koji zbog svojeg opsega dovode do negativnih učinaka i u državama članicama podrijetla i u državama članicama odredišta.

Zabrinutost koju je u vezi s time izrazila Ujedinjena Kraljevina prima se na znanje na odgovarajući način u smislu daljnjeg razvoja zakonodavstva Unije i relevantnog nacionalnog prava.

Tumačenje postojećih pravila EU-a

1.

Mjerama navedenima u uvodnom stavku trebalo bi uzeti u obzir pravo država članica da utvrde temeljna načela svojih sustava socijalne zaštite i da raspolažu širokom diskrecijom pri utvrđivanju i provedbi svoje socijalne politike i politike zapošljavanja, uključujući određivanje uvjeta za pristup socijalnim naknadama.

(a)

Iako slobodno kretanje radnika na temelju članka 45. UFEU-a podrazumijeva ukidanje svake diskriminacije na temelju državljanstva u vezi sa zapošljavanjem, primicima od rada i ostalim uvjetima rada i zapošljavanja, to pravo može podlijegati ograničenjima koja su opravdana razlozima javnog poretka, javne sigurnosti ili javnog zdravlja. Osim toga, ako je to potrebno zbog prevladavajućih razloga javnog interesa, slobodno kretanje radnika moguće je ograničiti mjerama koje su razmjerne legitimnom cilju koji se želi postići. Poticanje zapošljavanja, smanjenje nezaposlenosti, zaštita ranjivih radnika i prevencija rizika od ozbiljnog ugrožavanja održivosti sustavâ socijalne zaštite razlozi su javnog interesa priznati u sudskoj praksi Suda Europske unije u tu svrhu, na temelju analize pojedinačnih slučajeva.

Na temelju objektivnih razmatranja koja nisu povezana s državljanstvom dotičnih osoba te razmjerno legitimnom cilju koji se želi postići, moguće je utvrditi uvjete u vezi s određenim naknadama radi osiguranja stvarnog i učinkovitog stupnja povezanosti između dotične osobe i tržišta rada države članice domaćina.

(b)

Slobodno kretanje građana EU-a na temelju članka 21. UFEU-a mora se ostvarivati podložno ograničenjima i uvjetima utvrđenima u Ugovorima i mjerama usvojenima radi njihove provedbe.

Pravo ekonomski neaktivnih osoba da borave u državi članici domaćinu prema pravu EU-a ovisi o tome imaju li takve osobe dostatna sredstva za sebe i članove svojih obitelji kako ne bi postale teret za sustav socijalne pomoći države članice domaćina te imaju li te osobe sveobuhvatno zdravstveno osiguranje.

Države članice mogu odbiti dodjelu socijalne naknade osobama koje ostvaruju svoje pravo na slobodu kretanja samo kako bi primile socijalnu pomoć druge države članice premda ne raspolažu dostatnim sredstvima da bi zatražile pravo boravka.

Države članice mogu odbiti zahtjeve za socijalnu pomoć građana EU-a iz drugih država članica koji ne ostvaruju pravo na boravak ili imaju pravo boraviti na njihovu državnom području samo radi traženja posla. To uključuje zahtjeve građana EU-a iz drugih država članica u vezi s naknadama koje su primarno namijenjene pokrivanju minimalnih troškova života, čak i ako su te naknade također namijenjene za olakšavanje pristupa tržištu rada država članica domaćina.

(c)

Osobe koje ostvaruju pravo na slobodno kretanje moraju poštovati zakone države članice domaćina.

U skladu s pravom Unije države članice mogu djelovati kako bi spriječile zlouporabe prava ili prevare, kao što je podnošenje krivotvorenih dokumenata, te kako bi riješile slučajeve sklapanja ili održavanja fiktivnih brakova s državljanima trećih zemalja u svrhu iskorištavanja prava na slobodno kretanje kao načina za reguliranje nezakonitog boravka u državi članici ili riješile slučajeve korištenja slobodom kretanja kao načinom za zaobilaženje nacionalnih imigracijskih pravila koja se primjenjuju na državljane trećih zemalja.

Države članice domaćini također mogu poduzeti potrebne restriktivne mjere kako bi se zaštitile od pojedinaca čije bi ponašanje moglo predstavljati stvarnu i ozbiljnu opasnost za javni poredak ili javnu sigurnost. Pri utvrđivanju predstavlja li ponašanje pojedinca aktualnu opasnost za javni poredak ili javnu sigurnost države članice mogu uzeti u obzir ranije ponašanje dotičnog pojedinca, a opasnost ne mora uvijek biti neposredna. Čak i kada ne postoji ranija osuđujuća kaznena presuda, države članice mogu djelovati iz preventivnih razloga sve dok se oni specifično odnose na dotičnog pojedinca.

Zajedno s Komisijom razvit će se dodatna razmjena informacija i administrativna suradnja među državama članicama u svrhu učinkovitije borbe protiv zlouporaba prava i prevara.

Izmjene sekundarnog zakonodavstva EU-a

2.

Napominje se da će Komisija, nakon što ova Odluka počne proizvoditi učinke, podnijeti prijedloge za izmjenu postojećeg sekundarnog zakonodavstva EU-a kako slijedi:

(a)

prijedlog izmjene Uredbe (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (2) o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti kako bi se, u pogledu izvoza doplataka za djecu u državu članicu koja nije država članica u kojoj radnik boravi, državama članicama omogućilo da te doplatke indeksiraju prema uvjetima u državi članici u kojoj dijete boravi. To bi se trebalo primjenjivati samo na nove zahtjeve radnika iz EU-a u državi članici domaćinu. Međutim, od 1. siječnja 2020. sve države članice mogu proširiti indeksiranje na postojeće zahtjeve za doplatke za djecu koji su radnici iz EU-a već izvezli. Komisija ne namjerava predložiti proširenje budućeg sustava fakultativnog indeksiranja doplataka za djecu na druge vrste naknada koje je moguće izvesti, kao što su starosne mirovine;

(b)

u svrhu uzimanja u obzir čimbenika privlačnosti koji proizlazi iz sustava države članice u vezi s naknadama za zaposlene, prijedlog izmjene Uredbe (EU) br. 492/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (3) o slobodi kretanja radnika u Uniji kojim će se predvidjeti mehanizam upozoravanja i zaštite kao odgovor na situacije iznimno velikog priljeva radnika iz drugih država članica tijekom duljeg razdoblja, među ostalim uslijed mjera politika u prošlosti nakon ranijih proširenja EU-a. Država članica koja želi iskoristiti mehanizam obavijestila bi Komisiju i Vijeće da takva iznimna situacija postoji u opsegu koji utječe na temeljne aspekte njezina sustava socijalne zaštite, uključujući primarnu svrhu njezina sustava naknada za zaposlene, ili koji rezultira ozbiljnim i moguće trajnim poteškoćama na njezinom tržištu rada ili koji izlaže pravilno funkcioniranje njezinih javnih službi prekomjernom pritisku. Na temelju prijedloga Komisije koja je ispitala tu obavijest i u njoj sadržana obrazloženja, Vijeće bi moglo ovlastiti dotičnu državu članicu da u potrebnoj mjeri ograniči pristup nedoprinosnim naknadama za zaposlene. Vijeće bi tu državu članicu ovlastilo da radnicima iz EU-a koji su tek stigli ograniči pristup nedoprinosnim naknadama za zaposlene tijekom ukupnog razdoblja do najviše četiri godine od početka zaposlenja. Ograničenje bi trebalo biti stupnjevano te bi se trebalo kretati od početnog potpunog isključenja prema postupnom povećanju pristupa takvim naknadama kako bi se uzela u obzir rastuća povezanost radnika s tržištem rada države članice domaćina. Ovlaštenje bi bilo ograničenog trajanja te bi se primjenjivalo na radnike iz EU-a koji su tek stigli tijekom razdoblja od 7 godina.

Predstavnici država članica koji djeluju kao u svojstvu članova Vijeća prioritetno će nastaviti rad na tim zakonodavnim prijedlozima te će poduzeti sve što je u njihovoj moći kako bi osigurali njihovo brzo donošenje.

Buduće mjere iz ovog stavka ne bi trebale rezultirati time da radnici iz EU-a imaju nepovoljniji tretman od državljana trećih zemalja u usporedivoj situaciji.

Izmjene primarnog prava EU-a

3.

U pogledu budućih proširenja Europske unije napominje se da će se primjerene prijelazne mjere u vezi sa slobodnim kretanjem osoba predvidjeti u okviru relevantnih akata o pristupanju o kojima se moraju dogovoriti sve države članice u skladu s Ugovorima. U tom kontekstu prima se na znanje pozitivno stajalište koje je Ujedinjena Kraljevina iznijela u odnosu na takve prijelazne mjere.

ODJELJAK E

PRIMJENA I ZAVRŠNE ODREDBE

1.

Svaka država članica može od predsjednika Europskog vijeća zatražiti da se u okviru Europskog vijeća raspravi o pitanju koje se odnosi na primjenu ove Odluke.

2.

Ova Odluka proizvodi učinke od dana kada Vlada Ujedinjene Kraljevine glavnog tajnika Vijeća obavijesti o tome da je Ujedinjena Kraljevina odlučila ostati članicom Europske unije.


(1)  Odluka Vijeća o posebnim odredbama koje se odnose na učinkovito upravljanje bankovnom unijom i posljedicama daljnje integracije europodručja.

(2)  Uredba (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (SL L 166, 30.4.2004., str. 1.).

(3)  Uredba (EU) br. 492/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o slobodi kretanja radnika u Uniji (SL L 141, 27.5.2011., str. 1.).


PRILOG II.

IZJAVA O ODJELJKU A ODLUKE ŠEFOVA DRŽAVA ILI VLADA, KOJI SU SE SASTALI U OKVIRU EUROPSKOG VIJEĆA, U VEZI S NOVIM RJEŠENJEM ZA UJEDINJENU KRALJEVINU UNUTAR EUROPSKE UNIJE

Šefovi država ili vlada izjavljuju da će Vijeće donijeti Odluku Vijeća o posebnim odredbama koje se odnose na učinkovito upravljanje bankovnom unijom i posljedicama daljnje integracije europodručja na dan na koji Odluka šefova država ili vlada, koji su se sastali u okviru Europskog vijeća, u vezi s novim rješenjem za Ujedinjenu Kraljevinu unutar Europske unije, počne proizvoditi učinke te će ona isti taj dan stupiti na snagu.

Nacrt odluke naveden je u nastavku:

NACRT ODLUKE VIJEĆA

o posebnim odredbama koje se odnose na učinkovito upravljanje bankovnom unijom i posljedicama daljnje integracije europodručja

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

budući da:

(1)

Kao dopunu Odluke 2009/857/EZ od 13. prosinca 2007. (1) trebalo bi donijeti odredbe kako bi se omogućilo učinkovito upravljanje bankovnom unijom i posljedicama daljnje integracije europodručja.

(2)

Mehanizmom u ovoj Odluci doprinosi se poštovanju načela utvrđenih u odjeljku A Odluke šefova država ili vlada u pogledu zakonodavnih akata koji se odnose na učinkovito upravljanje bankovnom unijom i posljedicama daljnje integracije europodručja, za čije je donošenje potrebno glasovanje svih članova Vijeća.

(3)

U skladu s stavkom 1. odjeljka E Odluke šefova država ili vlada, koji su se sastali u okviru Europskog vijeća, u vezi s novim rješenjem za Ujedinjenu Kraljevinu unutar Europske unije (2) svaka država članica može od predsjednika Europskog vijeća zatražiti da se o pitanju povezanom s primjenom te Odluke raspravi na Europskom vijeću.

(4)

Ovom se Odlukom ne dovode u pitanje posebni modaliteti glasovanja koje su dogovorili predstavnici 28 država članica koji su se 18. prosinca 2013. sastali u okviru Vijeća (3), a koji se odnose na donošenje odluka od strane Vijeća na temelju članka 18. Uredbe (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (4).

(5)

Prilikom primjene ove Odluke, a posebno u vezi s primjerenim vremenom koje je Vijeću potrebno da raspravi o dotičnom pitanju, u obzir je potrebno uzeti, na odgovarajući način, moguću žurnost situacije,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

1.   Ako, u odnosu na zakonodavne akte na koje se primjenjuje odjeljak A Odluke šefova država ili vlada, za čije je donošenje potrebno glasovanje svih članova Vijeća, najmanje jedan član Vijeća koji ne sudjeluje u bankovnoj uniji iznese svoj obrazložen prigovor protiv donošenja takvog akta od strane Vijeća kvalificiranom većinom, Vijeće će raspraviti o tom pitanju. Dotična država članica obrazlaže svoj prigovor navođenjem načina na koji se nacrtom akta ne poštuju načela utvrđena u odjeljku A te Odluke.

2.   Vijeće tijekom tih rasprava čini sve što je u njegovoj moći da u primjerenom vremenu i ne dovodeći u pitanje obvezujuće rokove utvrđene pravom Unije postigne zadovoljavajuće rješenje kako bi se odgovorilo na zabrinutosti iz stavka 1. koje su istaknuli član ili članovi Vijeća.

3.   U tu svrhu predsjednik Vijeća, uz pomoć Komisije i u skladu s Poslovnikom Vijeća (5), poduzima svaku inicijativu koja je potrebna da se omogući šira osnova za postizanje sporazuma u Vijeću. Članovi Vijeća pomažu predsjedniku.

Uzimajući na odgovarajući način u obzir moguću žurnost pitanja i na temelju razloga prigovora kako je navedeno u stavku 1., takvu inicijativu može predstavljati zahtjev za raspravu u Europskom vijeću o tom pitanju prije nego se ono vrati Vijeću na donošenje odluke. Bilo kojim takvim upućivanjem pitanja ne dovodi se u pitanje uobičajeni tijek zakonodavnog postupka Unije te ono ne može rezultirati situacijom koja bi dovela do toga da se državi članici omogući veto.

Članak 2.

Ova Odluka kojom se dopunjuje Odluka 2009/857/EZ stupa na snagu na dan na koji Odluka šefova država ili vlada, koji su se sastali u okviru Europskog vijeća, u vezi s novim rješenjem za Ujedinjenu Kraljevinu unutar Europske unije počne proizvoditi učinke. Prestaje se primjenjivati ako se potonja prestane primjenjivati.

Sastavljeno u … [datum]

Za Vijeće

Predsjednik

[ime]


(1)  Odluka Vijeća 2009/857/EZ od 13. prosinca 2007. o provedbi članka 16 stavka 4. Ugovora o Europskoj uniji i članka 238. stavka 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije između 1. studenoga 2014. i 31. ožujka 2017. s jedne strane, te od 1. travnja 2017. s druge strane (SL L 314, 1.12.2009., str. 73).

(2)  Odluka šefova država ili vlada, koji su se sastali u okviru Europskog vijeća, u vezi s novim rješenjem za Ujedinjenu Kraljevinu unutar Europske unije (SL C 69 I., 23.2.2016., str. 1.).

(3)  Izjava predstavnika 28 država članica koji su se sastali u okviru Vijeća od 18. prosinca 2013., dok. br. 18137/13.

(4)  Uredba (EU) br. 806/2104 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2014. o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL L 225, 30.7.2014., str. 1.).

(5)  Odluka Vijeća 2009/937/EU od 1. prosinca 2009. o donošenju Poslovnika Vijeća (SL L 325, 11.12.2009., str. 35).


PRILOG III.

IZJAVA EUROPSKOG VIJEĆA O KONKURENTNOSTI

Europa mora postati konkurentnija ako želimo ostvariti rast i stvoriti radna mjesta. Iako je taj cilj posljednjih godina u središtu aktivnosti EU-a, Europsko vijeće vjeruje da se može učiniti više kako bi se potpuno iskoristio potencijal svih elemenata unutarnjeg tržišta, promicalo okruženje povoljno za poduzetništvo i stvaranje radnih mjesta, ulagalo u gospodarstva te ih se opremilo za budućnost, olakšalo međunarodnu trgovinu te Uniju učinilo privlačnijim partnerom.

Europsko vijeće ističe golemu vrijednost unutarnjeg tržišta kao područja bez granica unutar kojeg se roba, osobe, usluge i kapital neometano kreću. To predstavlja jedno od najvećih postignuća Unije. U ovim vremenima gospodarskih i socijalnih izazova moramo udahnuti novi život unutarnjem tržištu i prilagoditi ga kako bi ono moglo držati korak s promjenama u našem okruženju. Europa mora povećati svoju međunarodnu konkurentnost na svim razinama u pogledu usluga i proizvoda te u ključnim područjima poput energije i jedinstvenog digitalnog tržišta.

Europsko vijeće poziva sve institucije EU-a i države članice da teže boljoj izradi propisa te da stave izvan snage nepotrebno zakonodavstvo radi povećanja konkurentnosti EU-a, uzimajući istodobno u obzir potrebu za očuvanjem visokih standarda zaštite potrošača, zaposlenika, zdravlja i okoliša. To je ključni pokretač za ostvarenje gospodarskog rasta, poticanje konkurentnosti i stvaranje radnih mjesta.

Kako bi doprinijeli tom cilju, Europski parlament, Vijeće i Komisija postigli su dogovor o Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva. Učinkovita suradnja u tom okviru potrebna je kako bi se zakonodavstvo Unije pojednostavnilo i kako bi se izbjegli prekomjerni propisi i administrativna opterećenja za građane, uprave i poduzeća, uključujući mala i srednja poduzeća, istodobno osiguravajući da su ispunjeni ciljevi zakonodavstva.

Naglasak mora biti na:

snažnoj predanosti pojednostavnjenju propisa i smanjenju opterećenja, među ostalim povlačenjem ili stavljanjem izvan snage zakonodavstva kada je to primjereno, te boljem iskorištavanju procjene učinka i ex post evaluacije tijekom cjelokupnog zakonodavnog ciklusa na razini EU-a i na nacionalnim razinama. Taj rad trebao bi se nadovezivati na napredak ostvaren u okviru Programa za primjerenost propisa (REFIT),

ulaganju više napora za smanjenje ukupnog opterećenja propisima EU-a, osobito malih i srednjih poduzeća te mikropoduzeća,

uspostavi izvedivih ciljeva smanjenja opterećenja u ključnim sektorima, uz obveze institucija EU-a i država članica.

Europsko vijeće pozdravlja predanost Komisije da svake godine ocjenjuje uspjeh naporâ Unije u pojednostavnjenju zakonodavstva, izbjegavanju prekomjernih propisa i smanjenju opterećenjâ za poslovne subjekte. Taj godišnji pregled koji se sastavlja radi potpore Komisijinu programu REFIT uključivat će godišnji pregled opterećenja i razmatranje građe postojećeg prava EU-a.

Europsko vijeće također poziva Vijeće da ispita godišnje preglede koje provodi Komisija u okviru svoje Izjave o supsidijarnosti s ciljem osiguravanja odgovarajućeg daljnjeg postupanja u različitim područjima aktivnosti Unije. Poziva Komisiju da predloži ukidanje mjera koje nisu u skladu s načelom supsidijarnosti ili kojima se nameće nerazmjerno regulatorno opterećenje.

Europsko vijeće naglašava važnost snažnog multilateralnog trgovinskog sustava temeljenog na pravilima te potrebu za sklapanjem ambicioznih bilateralnih trgovinskih i ulagačkih sporazuma s trećim zemljama u duhu načela uzajamnosti i obostrane koristi. U tom kontekstu pozdravlja nedavno postignuti sporazum na sastanku Svjetske trgovinske organizacije u Nairobiju. Mora se postići napredak i u pregovorima sa SAD-om, Japanom te ključnim partnerima u Latinskoj Americi, posebno Mercosurom, i u azijsko-pacifičkoj regiji. Od trgovine koristi moraju imati svi – potrošači, radnici i gospodarski subjekti. Nova trgovinska strategija („Trgovina za sve: prema odgovornijoj trgovinskoj i ulagačkoj politici”) ključan je dio.

Europsko vijeće i dalje će preispitivati razvoj događaja te poziva Vijeće za opće poslove i Vijeće za konkurentnost da redovito ocjenjuju napredak ostvaren u različitim elementima utvrđenima u ovoj izjavi.


PRILOG IV.

IZJAVA EUROPSKE KOMISIJE

o mehanizmu provedbe supsidijarnosti i mehanizmu provedbe smanjenja opterećenja

Komisija će uspostaviti mehanizam za preispitivanje sukladnosti teksta postojećeg zakonodavstva EU-a s načelom supsidijarnosti i proporcionalnosti, na temelju postojećih postupaka i s ciljem osiguravanja pune provedbe tog načela.

Komisija će odrediti prioritete za to preispitivanje uzimajući u obzir stajališta Europskog parlamenta, Vijeća i nacionalnih parlamenata.

Komisija će predložiti program rada do kraja 2016. te potom na godišnjoj osnovi podnositi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću.

Komisija je potpuno predana pojednostavnjivanju prava EU-a i smanjenju regulatornog opterećenja za poslovne subjekte EU-a, a da se pritom ne ugrožavaju ciljevi politike primjenom Agende za bolju izradu propisa iz 2015., među ostalim posebno primjenom Komisijina Programa za prikladnost i učinkovitost propisa (REFIT), te će u to nastaviti ulagati napore. Smanjenje birokracije za poduzetnike, posebno za mala i srednja poduzeća, i dalje je naš glavni cilj u ostvarivanju rasta i stvaranju novih radnih mjesta.

Komisija će u okviru platforme REFIT s državama članicama i dionicima raditi na postavljanju posebnih ciljeva za smanjenje opterećenja poduzetništva na razini EU-a i nacionalnoj razini, a osobito u najzahtjevnijim područjima za poduzeća, posebno mala i srednja poduzeća. Kada ti ciljevi budu postavljeni, Komisija će pratiti napredak u njihovu ispunjavanju i jednom godišnje podnositi izvješće Europskom vijeću.


PRILOG V.

IZJAVA EUROPSKE KOMISIJE

o indeksaciji doplataka za djecu koji se izvoze u državu članicu koja nije država članica u kojoj radnik boravi

Komisija će napraviti prijedlog izmjene Uredbe (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (1) o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti kako bi se, u pogledu izvoza doplataka za djecu u državu članicu koja nije država članica u kojoj radnik boravi, državama članicama omogućilo da te doplatke indeksiraju prema uvjetima u državi članici u kojoj dijete boravi.

Komisija smatra da ti uvjeti uključuju životni standard i razinu doplataka za djecu primjenjivu u toj državi članici.


(1)  Uredba (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (SL L 166, 30.4.2004., str. 1).


PRILOG VI.

IZJAVA EUROPSKE KOMISIJE

o zaštitnom mehanizmu iz odjeljka D stavka 2. točke (b) Odluke šefova država ili vlada, koji su se sastali u okviru Europskog vijeća, u vezi s novim rješenjem za Ujedinjenu Kraljevinu unutar Europske unije

S obzirom na odjeljak D stavak 2. točku (b) Odluke šefova država ili vlada, koji su se sastali u okviru Europskog vijeća, u vezi s novim rješenjem za Ujedinjenu Kraljevinu unutar Europske unije, Europska Komisija podnijet će prijedlog izmjene Uredbe (EZ) br. 492/2011 o slobodi kretanja radnika u Uniji kako bi se osigurao zaštitni mehanizam, pri čemu treba imati na umu da ga se može i hoće upotrebljavati te da će stoga djelovati kao odgovor na zabrinutost Ujedinjene Kraljevine u vezi s iznimnim priljevom radnika iz drugih dijelova Europske unije u tu zemlju tijekom posljednjih godina.

Europska komisija smatra da informacije koje joj je dostavila Ujedinjena Kraljevina, pogotovo s obzirom na to da nije u potpunosti iskoristila prijelazna razdoblja u vezi sa slobodnim kretanjem radnika koja joj omogućuju najnoviji akti o pristupanju, pokazuju da je danas u Ujedinjenoj Kraljevini na snazi iznimna situacija za čije je rješavanje namijenjen predloženi zaštitni mehanizam. U skladu s tim Ujedinjena Kraljevina mogla bi opravdano pokrenuti taj mehanizam, za što u potpunosti može očekivati dobivanje odobrenja.


PRILOG VII.

IZJAVA EUROPSKE KOMISIJE

o pitanjima u vezi sa zlouporabom prava na slobodno kretanje osoba

Komisija prima na znanje Odluku šefova država ili vlada, koji su se sastali u okviru Europskog vijeća, u vezi s novim rješenjem za Ujedinjenu Kraljevinu unutar Europske unije, a posebno njezin odjeljak D.

Komisija namjerava donijeti prijedlog za nadopunu Direktive 2004/38/EZ o pravu građana Unije na slobodno kretanje kako bi se iz područja primjene prava na slobodno kretanje isključili državljani trećih zemalja koji prethodno nisu imali zakonito boravište u jednoj od država članica prije stupanja u brak s građaninom Unije ili koji su stupili u brak s građaninom Unije tek nakon što je građanin Unije prijavio boravište u državi članici domaćinu. Sukladno tome u takvim će se slučajevima na državljane treće zemlje primjenjivati imigracijsko pravo države članice domaćina. Taj prijedlog bit će podnesen nakon što gore navedena Odluka stupi na snagu.

U pogledu slučajeva zlouporabe u kontekstu ulaska i boravišta članova obitelji mobilnih građana Unije koji nisu državljani EU-a Komisija će pojasniti da:

države članice mogu rješavati posebne slučajeve zlouporabe prava na slobodno kretanje građana Unije koji se vraćaju u državu članicu čiji su državljani s članovima obitelji koji nisu državljani EU-a, ako nije dovoljno vjerodostojno da je svrha boravišta u državi članici stvaranje ili ojačavanje obiteljskog života, već ako je njegova svrha izbjegavanje primjene nacionalnih imigracijskih pravila,

konceptom fiktivnog braka, koji nije zaštićen prema zakonu Unije, također je obuhvaćen brak koji se održava za potrebe iskorištavanja prava na boravište člana obitelji koji nije državljanin države članice.

Komisija će također pojasniti da države članice mogu uzeti u obzir prijašnje ponašanje pojedinca prilikom određivanja predstavlja li ponašanje građanina Unije „neposrednu” prijetnju javnom poretku ili sigurnosti. Države članice mogu djelovati radi javnog poretka ili javne sigurnosti, čak i ako nema prethodne kaznene presude, iz preventivnih razloga specifičnih za dotičnog pojedinca. Komisija će također razjasniti pojmove „ozbiljni razlozi zaštite javnog poretka ili javne sigurnosti” i „nužni razlozi javne sigurnosti”. Osim toga, pri budućoj reviziji Direktive 2004/38/EZ o pravu građana Unije na slobodno kretanje Komisija će preispitati pragove s kojima su ti pojmovi povezani.

Ta će pojašnjenja biti predstavljena u Komunikaciji sa smjernicama o primjeni prava Unije na pravo građana Unije na slobodno kretanje.


Top