1. Uvod

EU se 2015. suočio s brojnim izazovima: prijetnjama sigurnosti, povijesnim priljevom izbjeglica i migranata, rastom populizma i ksenofobije. Time su poljuljane vrijednosti i solidarnost EU-a. U slučaju takvih izazova važno je zaštiti zajedničke vrijednosti EU-a kao što su demokracija, temeljna prava i vladavina prava.

Povelja o temeljnim pravima stupila je na snagu 2009. Pokazala se važnom referentnom točkom za europske 1 i nacionalne sudove. Europska komisija promiče poštovanje Povelje u svim djelovanjima EU-a i u tu svrhu blisko surađuje s nacionalnim, europskim i međunarodnim organizacijama.

U ovom šestom godišnjem izvješću prikazan je pregled primjene Povelje u EU-u i državama članicama tijekom 2015. Glavni odjeljak posvećen je Godišnjem kolokviju o temeljnim pravima iz 2015. čija je tema bila „Tolerancija i poštovanje: sprječavanje i suzbijanje antisemitizma i mržnje prema muslimanima u Europi.”

Tema kolokvija o temeljnim pravima 2016. bit će „Medijski pluralizam i demokracija”. Na kolokviju će se raspravljati o povezanosti medijskog pluralizma i demokracije u kontekstu promjena u medijskom okruženju koje karakterizira povećana konvergencija medija te razvoja jedinstvenog digitalnog tržišta. Obuhvatit će se brojni aspekti medijskog pluralizma, od neovisnosti medija i reguliranja medija do pitanja slobode govora i novinarske slobode. Kolokviju će prethoditi savjetovanja s civilnim društvom i dionicima.

2. Primjena Povelje u EU-u i u djelovanjima EU-a

2.1. Primjena Povelje u svim djelovanjima i bolja regulativa

Tijekom zakonodavnog postupka nužno je sustavno provjeravati poštovanje temeljnih prava kako bi se osigurala usklađenost nacrta zakonodavnih tekstova s Poveljom. U okviru Komisijine Agende za bolju regulativu 2 revidirane su postojeće smjernice za poboljšanje procjena učinka nacrta zakona i politika. Cilj je bolje regulative povećati transparentnost u postupku odlučivanja EU-a i poboljšati kvalitetu zakona. „Paket instrumenata za bolju regulativu” 3 uključuje kontrolni popis temeljnih prava koji Komisija treba upotrebljavati kod provođenja procjena. Komisija je 2015. provela osposobljavanje određenih odjela kako bi osigurala da službenici imaju instrumente za primjenu pristupa utemeljenog na temeljnim pravima u kreiranju politika i izradi zakona.

Europski parlament donio je u rujnu 2015. rezoluciju o stanju temeljnih prava u Europskoj uniji 2013. – 2014 4 . U njoj se izražava zabrinutost zbog stanja pojedinih temeljnih prava u nekim državama članicama i traži se uspostava okvira za praćenje vladavine prava. Vijeće je u lipnju 2015. donijelo zaključke o primjeni Povelje tijekom 2014 5 .

2.2. Primjena Povelje u zakonodavnim i političkim djelovanjima

Institucije EU-a dužne su postupati u skladu s Poveljom u svim svojim djelovanjima. To postupanje u skladu s Poveljom nadzire Sud EU-a. Komisija je 2015. nastavila osiguravati sustavne provjere usklađenosti svog zakonodavstva i politika. Povrh toga, provodila je i zakonodavne projekte za promicanje temeljnih prava.

Parlament i Vijeće dogovorili su u prosincu 2015. paket pravila za reformu zaštite podataka 6 . On je od ključne važnosti za zaštitu temeljnih prava na privatnost i zaštitu osobnih podataka (članci 7. i 8. Povelje) i ključni sastavni element jedinstvenog digitalnog tržišta. Sastoji se od opće Uredbe o zaštiti podataka 7 i Direktive o zaštiti podataka za policijska i kaznenopravna tijela 8 . Direktivom će se zamijeniti postojeće zakonodavstvo i ona će se primjenjivati od početka 2018.

Parlament i Vijeće usuglasili su se 2015. oko direktiva o pretpostavci nedužnosti i pravu biti nazočan na suđenju 9 i o posebnim postupovnim jamstvima za djecu u kaznenim postupcima 10 . Njima će se promicati temeljna prava na učinkovit pravni lijek i pošteno suđenje te na pretpostavku nedužnosti i prava na obranu (članci 47. i 48. Povelje). Direktiva o pravima žrtava 11 stupila je na snagu u studenome 2015. U njoj su propisana obvezujuća prava za žrtve, uključujući pravo da budu prepoznate i da se prema njima postupa s poštovanjem i na osjećajan i profesionalan način bez diskriminacije.

Nadalje, donesena je Direktiva o mjerama koordinacije i suradnje za olakšavanje pružanja konzularne zaštite građanima Unije bez predstavništva u trećim zemljama 12 . Direktivom se, među ostalim, pojašnjava kada i kako članovi obitelji građana EU-a iz trećih zemalja mogu dobiti zaštitu u cilju osiguravanja učinkovitosti prava na konzularnu zaštitu te prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života priznatog u članku 7. Povelje.

Komisija je u svibnju 2015. predstavila Europski migracijski program 13 14 u kojem su opisane hitne mjere za bolje upravljanje migracijom na razini EU-a. Predlaže se razvoj političkih smjernica predsjednika Junckera utemeljenih na četiri sveobuhvatna stupa:

1.smanjenje poticaja za nezakonitu migraciju,

2.upravljanje granicama – spašavanje života i osiguravanje vanjskih granica,

3.izvršavanje dužnosti Europe u pogledu zaštite snažnom zajedničkom politikom azila i

4.razvoj nove politike u području zakonite migracije.

Posebno su se isticala hitna djelovanja za sprječavanje smrti na moru. To je uključivalo prijedlog programa preseljenja diljem EU-a u svim državama članicama kako bi se ponudilo 20 000 mjesta raseljenim osobama kojima je nedvojbeno potrebna međunarodna zaštita u Europi 15 i najnoviji prijedlog za dobrovoljni humanitarni program prihvata s Turskom 16 .

Predložene inicijative politike izravno su važne za zaštitu i promicanje temeljnih prava. Na primjer, Komisija je u području vraćanja objavila Priručnik o vraćanju 17 u potporu Akcijskog plana o vraćanju 18 iz rujna 2015. U priručniku su navedene smjernice za nacionalna nadležna tijela, uključujući o tome kako osigurati da se tijekom svake operacija vraćanja u potpunosti poštuju temeljna prava, posebno prava maloljetnika bez pratnje.

Komisija je predložila razvoj „pristupa putem žarišnih točaka” kao neposrednu mjeru pomoći pograničnim državama članicama suočenima s nerazmjernim migracijskim pritiscima na vanjskim granicama EU-a. Žarišnim točkama se može pomoći državama članicama da bolje osiguraju zaštitu temeljnih prava u praksi ako zajednički ulože napore kako bi osigurale da imaju dovoljno resursa i osoblja. Od sastanka čelnika zemalja zapadnog Balkana održanog u listopadu 2015. Komisija je strogo pratila stanje na zapadnobalkanskoj migracijskoj ruti. Grčka i zemlje zapadnog Balkana obvezale su se u izjavi čelnika povećati svoje kapacitete za prihvat kako bi omogućile bolje i predvidljivo upravljanje migracijskim tokovima. U tu svrhu Komisija je odobrila hitnu i humanitarnu pomoć.

Za zaštitu temeljnih prava važan je i prijedlog Uredbe o uspostavi Europske granične i obalne straže (dalje u tekstu: „Agencija”) 19 iz prosinca 2015. U njemu je predviđeno donošenje kodeksa ponašanja koji će se primjenjivati na sve operacije granične kontrole koje koordinira Agencija i kodeksa ponašanja za vraćanje. Službenik za temeljna prava nadzire poštuje li Agencija temeljna prava, a mehanizam za postupanje s pritužbama bavio bi se povredama temeljnih prava tijekom operativnih aktivnosti. U slučaju povrede temeljnih prava ili obveza međunarodne zaštite mogle bi se obustaviti ili prekinuti zajedničke operacije ili brze intervencije na granicama. Agencija mora izraditi strategiju za temeljna prava koja će biti posebno usmjerena na djecu, žrtve trgovanja ljudima, osobe kojima je potrebna liječnička pomoć ili međunarodna zaštita, osobe koje su u nevolji na moru i ostale ugrožene osobe. Zajedničkim programima za osposobljavanje granične straže podržalo bi se usklađivanje s Poveljom.

Potpuno poštovanje temeljnih prava jedno je od pet vodećih načela Europskog programa sigurnosti 20 . U njemu se ističe da sigurnost i poštovanje temeljnih prava nisu međusobno oprečni ciljevi, već politički ciljevi koje se uzajamno nadopunjuju. Osiguravanje sigurnosti bitan je preduvjet za zaštitu i slobodno ostvarivanje temeljnih prava. Istovremeno sve sigurnosne mjere moraju biti u skladu s temeljnim pravima i vladavinom prava te s načelima nužnosti, proporcionalnosti i zakonitosti i s odgovarajućim zaštitnim mjerama za osiguranje odgovornosti i sudske zaštite. Na tom se pristupu temelje prijedlozi Komisije o suzbijanju terorizma, nakon napada u Parizu u studenome 2015. U prijedlogu Direktive o suzbijanju terorizma 21 ističe se važnost poštovanja temeljnih prava pri prenošenju odredaba kaznenog prava u nacionalno zakonodavstvo. Njome se štite temeljna prava žrtava i potencijalnih žrtava. Kriminaliziraju se pripremne radnje, primjerice osposobljavanje i putovanje u inozemstvo, u svrhu terorizma, pomaganje ili sudioništvo, poticanje i pokušaj terorističkih djela i financiranje terorizma. Njome se također nastoji osigurati da se temeljna prava osumnjičenika i optuženika ograničavaju samo u mjeri u kojoj je to nužno, čime se štite načela zakonitosti i razmjernosti kaznenih djela i kazni (članak 49. Povelje).

Važnost temeljnih prava u sigurnosnim mjerama proizlazi i iz važnosti koja se pridaje preventivnim mjerama u kontekstu politika suzbijanja terorizma. Odgovorom EU-a na ekstremizam ne smije se stigmatizirati nijedna skupina ili zajednica već se on treba temeljiti na zajedničkim europskim vrijednostima snošljivosti, različitosti i uzajamnog poštovanja. Programom sigurnosti nastoje se ukloniti glavni uzroci ekstremizma obrazovanjem, sudjelovanjem mladih, međuvjerskim i međukulturnim dijalogom te zapošljavanjem i socijalnom uključenošću. U njemu se ističe važnost borbe protiv diskriminacije, rasizma i ksenofobije i ističu se ključne mjere EU-a u tom području.

Na tome se temelji i „Deklaracija o promicanju građanstva i zajedničkih vrijednosti slobode, snošljivosti i nediskriminacije putem obrazovanja” (Pariška deklaracija) 22 donesena 17. ožujka u Parizu, nakon neformalnog sastanka ministara obrazovanja EU-a. Deklaracija sadržava niz preporuka o važnoj ulozi obrazovanja u promicanju temeljnih vrijednosti kao što su aktivno građanstvo, uzajamno poštovanje, različitost, ravnopravnost i socijalna uključenost te u sprječavanju nasilnog ekstremizma. Nadovezujući se na Parišku deklaraciju Komisija i države članice dogovorile su niz novih prioritetnih područja za suradnju na razini EU-a do 2020. 23

Naposljetku, Komisija je 19. listopada 2015. bila domaćin ministarske konferencije na visokoj razini „Odgovor kaznenog pravosuđa na radikalizaciju” u cilju razmjene iskustava o sprječavanju radikalizacije u zatvorima i o programima rehabilitacije za strane borce i povratnike. Zajedničko opredjeljenje država članica za djelovanje u tom području potvrđeno je u Zaključcima Vijeća o „poboljšanju kaznenopravnog odgovora na radikalizaciju koja dovodi do terorizma i nasilnog ekstremizma” od 20. studenoga 2015 24 .

2.3. Primjena Povelje u međunarodnim sporazumima i osiguravanje dosljednosti u pogledu ljudskih prava

Vanjsko djelovanje EU-a temelji se na članku 21. Ugovora o Europskoj uniji.

Kao odgovor na Zajedničku komunikaciju „Ljudska prava kao trajni prioritet programa EU-a” iz travnja 2015. 25 Vijeće je u srpnju donijelo Akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju (2015. – 2019.). U njemu je pod 34 stavke navedeno više od 100 djelovanja u području ljudskih prava i demokracije 26 . Primjenjujući članak 21. akcijskim planom provode se obveze iz Strateškog okvira za ljudska prava i demokraciju 27 i osigurava se osnova za sudjelovanje svih nadležnih tijela EU-a i dionika te poboljšano uvođenje pitanja ljudskih prava u sve vanjske politike EU-a. Planirana djelovanja uključuju razmatranje pitanja ljudskih prava u procjenama učinka politika koje bi mogle imati znatan učinak na treće zemlje. U akcijskom planu utvrđene su mjere povezane s aktivnostima Komisije u području poštovanja temeljnih prava, posebno u pogledu privatnosti u kontekstu opasnosti od masovnog nadziranja, reforme pravosuđa, prava djece, ravnopravnosti spolova, borbe protiv rasizma i ksenofobije, migracija i borbe protiv terorizma.

U strategiji Komisije iz listopada 2015. pod nazivom „Trgovina za sve” utvrđeni su koraci kojima će se osigurati poštovanje temeljnih prava u EU-u i u trećim zemljama 28 . Njome su obuhvaćeni pravo na regulaciju te procjena učinaka trgovinskih politika i sporazuma na temeljna i ljudska prava. U njoj se trgovinska politika povezuje s jačanjem poštovanja ljudskih prava u trećim zemljama, posebno u pogledu prisilnog rada djece, prisilnog rada u zatvorima, prisilnog rada uslijed trgovanja ljudima i oduzimanja zemljišta. Pitanja ljudskih prava sve se više uključuju u bilateralne sporazume o slobodnoj trgovini EU-a i u politiku EU-a za kontrolu izvoza.

Komisija je u rujnu 2015. završila pregovore o Krovnom sporazumu između EU-a i SAD-a o zaštiti podataka. Time će se osigurati mjere za zaštitu podataka pri svakom prijenosu osobnih podataka između EU-a i SAD-a u okviru policijske i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima. U skladu s tim sporazumom građani EU-a, koji nisu rezidenti SAD-a, moći će tražiti sudsku zaštitu na sudovima SAD-a ako se njihovi osobni podaci prenose tijelima kaznenog progona SAD-a i ako su ti podaci netočni ili nezakonito obrađeni 29 . To je znatno poboljšanje stanja sudske zaštite u SAD-u.

EU je u kolovozu 2015. prvi put s Odborom UN-a za prava osoba s invaliditetom održao sastanak u vezi s provedbom Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom (UNCRPD) u EU-u 30 . EU je predstavljala Komisija kao središnja točka za EU u skladu s Konvencijom. Povezani Odbor UNCRPD-a donio je Zaključna opažanja u listopadu 2015. i Komisija je preuzela obvezu njihove provedbe.

Komisija je u srpnju 2015. donijela – u okviru Bolje regulative – Smjernice za analizu utjecaja na ljudska prava u okviru procjena učinka propisa povezanih s trgovinom 31 . Time će se olakšati analiza učinaka inicijativa trgovinske politike na ljudska prava u EU-u i partnerskim zemljama. U Agendi za bolju regulativu predviđena je procjena učinka na ljudska prava prijedloga koji općenito imaju vanjsku dimenziju.

2.4. Nadzor institucija EU-a koji provodi Sud EU-a

U predmetu Schrems 32 , Sud EU-a izjavio je da je Odluka Komisije o sigurnoj luci iz 2000. 33 nevažeća. To je bila odluka o primjerenosti u skladu s člankom 25. stavkom 6. Direktive o zaštiti podataka 34 . Njome je odobren prijenos osobnih podataka u treću zemlju, u ovom slučaju u Sjedinjene Američke Države i utvrđena je prihvatljiva razina zaštite na temelju nacionalnog prava ili međunarodnih obveza SAD-a. Prijenos osobnih podataka na poslužitelje u SAD-u koji je obavljalo irsko društvo kći Facebooka, a koji je odobren predmetnom odlukom o primjerenosti, osporen je pred irskim sudom, posebno zbog masovnog nadzora obavještajnih tijela SAD-a koji je otkriven 2013.

Sud je smatrao da je odluka o primjerenosti uvjetovana nalazima Komisije da u predmetnoj trećoj zemlji postoji razina zaštite osobnih podataka koja je, iako nije nužno istovjetna, „suštinski jednakovrijedna” zaštiti zajamčenoj u EU-u na temelju te Direktive, kada se ona čita u svjetlu Povelje. Sud je smatrao da Odluka o sigurnoj luci iz 2000. nije sadržavala dovoljne nalaze Komisije o ograničenjima pristupa javnih tijela SAD-a podacima prenesenima na temelju odluke i o postojanju učinkovite pravne zaštite protiv takvog utjecanja. Sud je presudio da se mora smatrati da se zakonodavstvom kojim se javnim tijelima odobrava opći pristup sadržaju elektroničkih komunikacija ugrožava bit temeljnog prava na poštovanje privatnog života. Presuda Suda služila je kao dodatno opravdanje za pristup Komisije od studenoga 2013. u preispitivanju rješenja sigurne luke: Komisija nastoji osigurati zaštitu podataka propisanu zakonodavstvom EU-a. Komisija je u studenome 2015. donijela smjernice 35 o mogućnostima prijenosa podataka u svjetlu presude u predmetu Schrems kojima je utvrdila alternativne sustave za prijenos osobnih podataka u SAD do uspostavljanja novog okvira 36 .

2.5. Europska konvencija o ljudskim pravima

Komisija je i dalje opredijeljena za pristupanje EU-a Konvenciji. Time će se ojačati temeljne vrijednosti, poboljšati djelotvornost prava EU-a i proširiti dosljednost zaštite temeljnih prava u Europi. Mišljenje Suda EU-a iz prosinca 2014. kojim je Sud proglasio da je nacrt Sporazuma o pristupanju iz 2013. neusklađen s Ugovorima potaknulo je pravno i politički složena pitanja. Nakon razdoblja razmatranja tijekom kojeg je ispitivala u kojem je smjeru najbolje dalje ići, Komisija se sada u svojoj ulozi pregovarača EU-a savjetuje s posebnim odborom koji je odredilo Vijeće o konkretnim rješenjima za različita pitanja postavljena u mišljenju Suda EU-a.

3. Primjena Povelje u državama članicama i u djelovanjima država članica

Pod nadzorom Suda EU-a, Komisija nadzire postupaju li države članice u skladu s Poveljom kada provode zakonodavstvo EU-a. U slučaju neusklađenosti ona može pokrenuti postupak zbog povrede. Nacionalni suci također primjenjuju Povelju kako bi osigurali da države članice poštuju temeljna prava. Ako nacionalni sud ima dvojbe u pogledu primjenjivosti Povelje ili ispravnog tumačenja njezinih odredaba, može, a u slučaju nacionalnog suda u posljednjem stupnju mora, od Suda EU-a tražiti donošenje odluke o prethodnom pitanju. Time se pomaže u razvoju sudske prakse koja se odnosi na Povelju i jača se uloga nacionalnih sudaca u njezinoj primjeni. Nacionalni suci tražili su tijekom 2015. donošenje odluke u 36 predmeta 37 .

3.1. Postupci zbog povrede

Budući da je Povelja upućena država članicama samo kada provode pravo EU-a, postupci zbog povrede povezani s Poveljom mogu se pokrenuti samo kada je utvrđena dostatna povezanost sa zakonodavstvom EU-a, na temelju koje se Povelja primjenjuje.

Primjer relevantnih postupaka zbog povrede iz 2015. odnosi se na osiguravanje prava na pošteno suđenje u provedbi Direktive o postupcima azila.

Nakon drugog paketa mjera za provedbu Europskog migracijskog programa, Komisija je pojačala svoje napore usmjerene na osiguranje potpune primjene prava EU-a u području migracije i azila. Ona je između rujna i prosinca 2015. donijela 49 odluka o povredi protiv država članica zbog neprimjerene provedbe zakonodavstva koje čini Zajednički europski sustav azila. Među njima se nalazila i odluka u postupku zbog povrede protiv Mađarske nakon što je ona izmijenila svoje zakonodavstvo o azilu 38 . Pritužbe su se odnosile na pravo na učinkovit pravni lijek utvrđeno u članku 46. Direktive o postupcima azila u vezi s člankom 47. Povelje, posebno s obzirom na ograničeno područje primjene i učinkovitost žalbenih postupaka i moguće nepostojanje neovisnosti sudstva. Mađarska je službeno obaviještena 10. prosinca 2015. Komisija je zatražila dodatno pojašnjenje drugih neriješenih pitanja i nastavit će surađivati s mađarskim nadležnim tijelima.

Komisija je u rujnu 2015. Grčkoj uputila dodatnu službenu opomenu u vezi s kapacitetima za prihvat podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu i činjenicom da nije uspostavila mehanizme za jamčenje prihvatljivih životnih uvjeta i postupanje s djecom bez pratnje.

U travnju 2015. pokrenut je još jedan predmet protiv jedne države članice zbog diskriminacije romske djece u obrazovanju. To je povreda Direktive o rasnoj jednakosti 39 i članka 21. Povelje kojim je zabranjena diskriminacija na temelju rasnog ili etničkog podrijetla.

3.2. Smjernice Suda Europske unije za države članice

Sud Europske unije nastavio je 2015. davati smjernice nacionalnim sucima o primjenjivosti i tumačenju Povelje u okviru sustava podnošenja zahtjeva za donošenje prethodne odluke.

U svojem prvom predmetu o diskriminaciji Roma, Chez Razpredelenie, 40 Sud je smatrao da bi postavljanje brojila za električnu energiju na nepristupačnoj visini u okrugu koji je gusto naseljen romskim stanovništvom moglo predstavljati diskriminaciju na temelju etničkog podrijetla jer su u svim drugim okruzima takva brojila postavljena na uobičajenoj visini. Sud je potvrdio da se područje primjene Direktive o rasnoj jednakosti ne može definirati restriktivno. To je zato što je Direktiva izraz načela ravnopravnosti koje je jedno od osnovnih načela prava EU-a priznato u članku 21. Povelje.

Sud je ponovno uputio na članak 21. kako bi utvrdio da se zabrana diskriminacije na temelju etničkog podrijetla u direktivi ne primjenjuje samo na osobe određenog etničkog podrijetla. Ona se primjenjuje i na osobe prema kojima se, iako one same nisu članovi predmetne etničke skupine, postupa manje povoljno kao i prema članovima te skupine ili se zbog diskriminacijske mjere nalaze u posebno nepovoljnom položaju. Naposljetku, Sud je uputio na članak 21. za tumačenje pojma izravne diskriminacije na temelju rasnog ili etničkog podrijetla.

U predmetu Leger 41 Sud je ocijenio francusku odluku kojom se zabranjuje darivanje krvi muškarcima koji su imali spolne odnose s drugim muškarcima. Odluka je donesena kao odgovor na veliku učestalost zaraze virusom HIV u toj skupini mogućih donatora te na visok rizik od zaraze ozbiljnim zaraznim bolestima koje se prenose krvlju. Sud je izjavio da se Povelja primjenjuje jer se odlukom provodila Direktiva 2004/33 o zahtjevima za krv i krvne sastojke 42 . Presudio je da zabrana na temelju spolne orijentacije čini ograničenje prava na nediskriminaciju iz članka 21. stavka 1. Povelje. U skladu s člankom 52. stavkom 1. Povelje ograničenja su opravdana ako zaista postoji cilj od općeg interesa koji EU priznaje. To može uključivati cilj ublažavanja visokog stupnja rizika od prenošenja zarazne bolesti na primatelje transfuzija krvi. Sud je svejedno izjavio da bi zahtjev proporcionalnosti bio ispunjen samo kada ne bi postojale učinkovite tehnike za otkrivanje takvih zaraznih bolesti ili, ako takvih tehnika nema, kada ne bi postojala manje opterećujuća metoda od zabrane kojom bi se osigurao visok stupanj zaštite zdravlja primatelja.

3.3. Nacionalna sudska praksa u kojoj se citira Povelja

Nacionalni suci imaju ključnu ulogu u zaštiti temeljnih prava i vladavine prava. Agencija za temeljna prava 43 utvrdila je 2015. da nacionalni sudovi i dalje u Povelji traže smjernice i nadahnuće, čak i u predmetima koji su izvan područja primjene prava EU-a.

U prosincu 2015. 44 njemački Savezni ustavni sud smatrao je da, u pojedinim slučajevima, zaštita temeljnih prava može uključivati preispitivanje akata propisano zakonodavstvom Unije ako je to neophodno za zaštitu ustavnog identiteta zajamčenog člankom 79. njemačkog Temeljnog zakona. U skladu s načelom pojedinačne krivnje, koje je ukorijenjeno u jamstvu ljudskog dostojanstva utvrđenom u članku 1. Temeljnog zakona, kaznena sankcija podrazumijeva da su kazneno djelo i krivnja počinitelja kaznenog djela dokazani na način koji je u skladu s primjenjivim postupovnim pravilima. Ustavni sud smatrao je da se, u skladu sa zakonodavstvom Unije, europski uhidbeni nalog ne može izvršiti ako ne ispunjuje zahtjeve iz Okvirne odluke 45 ili ako bi izručenje podrazumijevalo povredu temeljnih prava Unije. Zaključio je da, u predmetnom slučaju, nema potrebe ograničiti prednost prava Unije primjenom normi njemačkog prava. To je zato što se Okvirnom odlukom zahtijeva tumačenje kojim se uzimaju u obzir jamstva prava optuženika propisana člankom 1. Temeljnog zakona u kontekstu izručenja.

3.4. Podizanje svijesti o Povelji

4. Glavni dio: Godišnji kolokvij 2015. – postignuća i daljnji koraci

Prvi potpredsjednik Timmermans obvezao se nakon preuzimanja dužnosti da će organizirati godišnji kolokvij o stanju temeljnih prava u EU-u. Cilj je poboljšati suradnju i pojačati politička djelovanja usmjerena na promicanje temeljnih prava i njihovu zaštitu.

Prvi kolokvij održan je u Bruxellesu u listopadu 2015. na temu „Tolerancija i poštovanje: sprječavanje i suzbijanje antisemitizma i mržnje prema muslimanima u Europi.” To je bio prvi sastanak predstavnika muslimanskih i židovskih zajednica na razini EU-a na kojem se razgovaralo o suzbijanju antisemitizma i mržnje prema muslimanima. Nazočilo mu je otprilike 300 sudionika: kreatori politika na lokalnoj i nacionalnoj razini i razini EU-a, međunarodne organizacije i organizacije civilnog društva, vjerski predstavnici i predstavnici zajednica, predstavnici iz svijeta obrazovanja, zapošljavanja i medija i akademici i filozofi iz cijelog EU-a. Oni su razmotrili razloge za povećanje broja napada usmjerenih na Židove i Muslimane u Europi, utvrdili su načine za suzbijanje tih trendova i dogovorili su se da će zajednički poticati kulturu uključive snošljivosti i poštovanja.

Na kolokviju 47 su utvrđene ključne mjere za sprječavanje i suzbijanje antisemitizma i mržnje prema muslimanima, među ostalim imenovanje dvaju koordinatora (jednog za suzbijanje antisemitizma i drugog za suzbijanje mržnje prema muslimanima) koji će koordinirati i jačati odgovore politike za uklanjanje tih prijetnji 48 .

Poduzeti su važni koraci za suzbijanje govora mržnje na internetu. Komisija je započela dijalog na razini EU-a s glavnim IT poduzećima u suradnji s državama članicama kako bi pronašla načine kako posrednici i druga tijela mogu pomoći u borbi protiv govora mržnje na internetu kojim se potiče na nasilje.

Komisija je 2015. nastavila pratiti propise EU-a o suzbijanju rasizma i ksenofobije 49 kako bi osigurala potpunu i ispravnu primjenu. Četiri države članice izmijenile su svoje kaznene propise kako bi ih uskladile sa zakonodavstvom EU-a. Komisija predsjedava stručnom skupinom država članica koja će 2016. postati skupina EU-a na visokoj razini za borbu protiv rasizma, ksenofobije i ostalih oblika nesnošljivosti. Ona će služiti kao platforma za smjernice o najboljoj praksi i pojačanu suradnju i u njoj će sudjelovati predstavnici civilnog društva i zajednice, Agencija za temeljna prava i relevantne međunarodne organizacije.

Tijekom 2015. nacionalnim nadležnim tijelima i civilnom društvu dodijeljeno je 5,4 milijuna EUR u okviru Programa o pravima, jednakosti i građanstvu. Financijska sredstva namijenjena su za osposobljavanje i izgradnju kapaciteta, razmjenu najbolje prakse za sprječavanje i suzbijanje rasizma i ksenofobije, jačanje kaznenopravnih odgovora na kaznena djela i govor mržnje te za osnaživanje žrtava i pružanje potpore istima.

U okviru programa Erasmus+ su 2015. dodijeljena sredstva za provedbu mjera utvrđenih u kolokviju 50 te za osnaživanje svih onih koji na lokalnoj razini sudjeluju u izgradnji kulture snošljivosti i poštovanja te prevladavanju predrasuda.

Dok institucije i tijela EU-a mogu pratiti i podupirati napredak na terenu, sprječavanje i suzbijanje rasizma i ksenofobije u prvom se redu moraju ostvarivati na lokalnoj razini i u tome moraju sudjelovati predmetne zajednice i društvo u cjelini.

5. Zaključak

Komisija se zalaže za visoku razinu zaštite temeljnih prava u EU-u. Ona nastoji osigurati da su svi njezini zakonodavni prijedlozi i mjere u potpunosti usklađeni s Poveljom.

Komisija namjerava poboljšati suradnju s drugim institucijama i agencijama EU-a, posebno Agencijom za temeljna prava, te s Vijećem Europe kako bi osigurala davanje prednosti temeljnim pravima.

Komisija planira promicati svijest o zajedničkim vrijednostima EU-a, a posebno o Povelji, ciljanim financiranjem i osposobljavanjem, dijalogom s civilnim društvom i praktičnim alatima za poticanje dijaloga među sudovima u državama članicama.