52015DC0082

Interkonekcije: vitalni dijelovi energetske unije

Europska unija posljednjih je desetljeća intenzivno radila na izgradnji najintegriranijeg, najkonkurentnijeg i najodrživijeg zajedničkog energetskog tržišta na svijetu.

Integracija energetskih tržišta EU-a daje konkretne rezultate: veleprodajne cijene električne energije smanjile su se za trećinu[1]; potrošači imaju veći izbor jer se dobavljači energije natječu da ponude niže cijene i bolje usluge; i pravni je okvir unaprijedio tržišno natjecanje u sektoru.

Usprkos tomu, preostalo je mnogo posla. Ovisnost o uvozu, zastarjela infrastruktura i nedostatak ulaganja, maloprodajno tržište koje nije posve funkcionalno, visoke krajnje cijene energije za građane i poduzeća koje štete konkurentnosti naših poduzeća, potreba za prijelazom na gospodarstvo s niskim emisijama ugljika radi borbe protiv klimatskih promjena, kao i izazovi koji ugrožavaju naš vodeći tehnološki položaj, nameću jedan zaključak: EU mora prevladati svoju rascjepkanost nacionalnih energetskih tržišta. Europska unija mora promijeniti svoje načine proizvodnje, prijenosa i potrošnje energije. Europsku je energetsku politiku nužno vratiti na pravi put, a to je put prema energetskoj uniji.

Iz tih je razloga Europska komisija donijela okvirnu strategiju za otpornu energetsku uniju s dalekovidnom klimatskom politikom. Ova Komunikacija o ostvarenju cilja od 10 % elektroenergetske interkonekcije konkretan je korak u tom smjeru.

Povezana europska energetska mreža presudna je za europsku energetsku sigurnost, više konkurencije na unutarnjem tržištu što će dovesti do konkurentnijih cijena te za bolje ostvarenje ciljeva dekarbonizacije i klimatske politike na koje se Europska unija obvezala. Povezanom mrežom pridonijet će se ostvarenju krajnjeg cilja energetske unije, a to je osigurati priuštivu, sigurnu i održivu energiju te rast i otvaranje radnih mjesta diljem EU-a

Među nekoliko zemalja nedostaju interkonekcije. Kako bi se ostvario zajednički cilj posve funkcionalnog i povezanog unutarnjeg energetskog tržišta, u njihovu će gradnju trebati hitno uložiti sve napore na svim razinama.

Energetska infrastruktura jedan je od prioriteta europskog energetskog programa. U listopadu 2014. Europsko vijeće pozvalo je na „brzu provedbu svih mjera za ostvarenje interkonekcije od najmanje 10 % njihova instaliranog proizvodnog kapaciteta za električnu energiju za sve države članice”. Ovom se Komunikacijom[2] odgovara na taj poziv i iznosi strategija za osiguranje potpune integracije unutarnjeg tržišta električne energije prikladnim razinama interkonekcije, koje će biti i sastavni dio energetske unije.

Koristi od interkonekcija energetskog sustava

Uspostavljanje interkonekcija odvojenih nacionalnih elektroenergetskih sustava i gradnja doista europskoga električnog sustava donijet će mnogobrojne koristi Europskoj uniji i njezinim državama članicama.

Elektroenergetskim interkonekcijama povećat će se sigurnost opskrbe u Europi. Njima će se, naime, povećati pouzdanost elektroenergetskog sustava, a to će poboljšati kvalitetu usluge te smanjiti količinu prekida napajanja i proizvodne gubitke u trgovinskim i industrijskim sektorima. Ambicioznim razinama elektroenergetske interkonekcije pridonijet će se smanjenju europske energetske ovisnosti jer će se optimiranjem sustava smanjiti uvoz goriva i povećati mogućnosti za Europu u pogledu ulaganja, rasta i radnih mjesta. Usto, operatorima prijenosnih sustava (TSO) interkonekcijama se olakšava trenutačno uzajamno pomaganje, što im osigurava veću međusobnu suradnju i solidarnost.

Zbog veće konkurencije i veće učinkovitosti, povezana mreža, uz bolju i troškovno učinkovitiju upotrebu raspoloživih resursa, omogućuje i povoljnije cijene na unutarnjem tržištu . Uspostavljanje interkonekcija za sobom povlači bolju integriranost europskog tržišta te omogućuju veće tržište i veću konkurentnost, kao i veću učinkovitost tržišta. Grafikon u nastavku prikazuje da su se prekogranične razmjene znatno povećale od početka procesa otvaranja tržišta potkraj 1990-ih.

Naslov slike: Kretanje ukupnih prekograničnih razmjena između TSO-ova koji su članovi ENTSO-E-a od 1975.

Legenda: ENTSO-E               Vanjske razmjene

Na integriranijem se tržištu interkonekcijama smanjuje i potrebu za ulaganjem u kapacitete vršne proizvodnje i skladištenje jer elektrane svih zemalja ne bi bile potrebne istodobno. Državama članicama to bi donijelo znatne ekonomske i političke koristi zbog manjih kapitalnih ulaganja, kao i smanjenja učinka na okoliš, jer ne bi morale graditi nepotrebne elektrane. Povećanjem razmjena usluga za uravnoteženje sustava smanjuje se i kratkoročne troškove rada sustava. Manji troškovi proizvodnje i/ili manja ulaganja u proizvodnju i izbjegavanje troškova goriva povezivanjem elektroenergetskih mreža pretvaraju se u konkurentnije cijene električne energije za poduzeća i kućanstva. Europskom se energetskom mrežom s prikladnim interkonekcijama koristi tržišta približavaju europskim građanima: potrošači bi do 2030. mogli godišnje uštedjeti od 12 do 40 milijarda EUR[3].

Mreža s dobrim interkonekcijama presudna je za održiv razvoj i dekarbonizaciju energetskog miksa jer se njima omogućuje da mreža na siguran i isplativ način prihvaća sve veće udjele električne energije iz promjenjivih obnovljivih izvora. Oslanjanjem na obnovljive izvore za veći dio proizvodnog miksa pridonosi se ostvarenju klimatskih ciljeva EU-a smanjenjem emisija CO2 i povećanjem sigurnosti opskrbe. Više je interkonekcija bitno i za ostvarenje ambicije EU-a da bude svjetski lider u području obnovljive energije što nije samo pitanje odgovorne klimatske politike nego i imperativ industrijske politike. Europska poduzeća koja se bave obnovljivom energijom i povezanom tehnologijom postala su glavni industrijski sudionici koji su 2012. imali 1,2 milijuna zaposlenih, otvarali sigurna radna mjesta na regionalnoj i lokalnoj razini i stvarali održiv rast.

Ukratko, većim brojem interkonekcija pridonijet će se dugoročno povoljnijim cijenama električne energije zbog veće učinkovitosti tržišta i sigurnijoj, pouzdanijoj i kvalitetnijoj opskrbi električnom energijom, što je ključno za društvene i gospodarske aktivnosti, a ujedno će se osigurati visoka razina zaštite okoliša. Ti će pomaci pomoći i smanjenju naše energetske ovisnosti jer će se smanjiti potrošnja uvezenih goriva i olakšati nova ulaganja u Europu zbog konkurentnijih cijena električne energije i povećanja konkurentnosti europskih industrija. Povećanjem broja elektroenergetskih interkonekcija smanjit će se i učinak na okoliš zbog nesagrađenih elektrana i smanjenja emisija CO2 te povećati kapacitet za integraciju obnovljive energije, što će europskoj industriji obnovljive energije otvoriti veće mogućnosti rasta i osigurati joj vodeći položaj na svijetu, a time i veći potencijal da u Europi otvara nova i neto radna mjesta.

Iz tih razloga povezivanje tržišta električne energije Europskoj uniji mora u narednim godinama biti politički prioritet na svim razinama..

Temeljito osuvremenjena EU-ova politika razvoja energetske infrastrukture

Budući da su svjesne koristi koje proizlaze iz energetskih interkonekcija, tijekom posljednjih desetljeća države članice unaprijedile su svoje interkonekcijske kapacitete. Dvanaest je država članica, međutim, uglavnom one na vanjskim granicama EU-a, ostalo ispod 10-postotne elektroenergetske interkonekcije, pa su odvojene od unutarnjeg tržišta električne energije.

Razine elektroenergetske interkonekcije u 2014.

Država članica || ||

Države članice s interkonekcijom iznad 10 %

AT || || 29 %

BE || || 17 %

BG || || 11 %

CZ || || 17 %

DE || || 10 %

DK || || 44 %

FI || || 30 %

FR || || 10 %

GR || || 11 %

HR || || 69 %

HU || || 29 %

LU || || 245 %

NL || || 17 %

SI || || 65 %

SE || || 26 %

SK || || 61 %

Države članice s interkonekcijom ispod 10 %

IE || || 9 %

IT || || 7 %

RO || || 7 %

PT || || 7 %

EE[4] || || 4 %

LT4 || || 4 %

LV4 || || 4 %

UK || || 6 %

ES || || 3 %

PL || || 2 %

CY || || 0 %

MT || || 0 %

|| Izvor: ENTSO-E, „Scenario Outlook and Adequacy Forecast” (Izgledi planova i prognoza dostatnosti), 2014. ||

U tom se kontekstu Europska unija već neko vrijeme postupno oprema prikladnim političkim instrumentima kako bi omogućila nužna ulaganja u mrežnu infrastrukturu, ponajprije ulaganja u interkonekcije.

Nakon gospodarske krize Europska komisija predložila je Europski energetski program za oporavak (EEPR) koji se, među ostalim, sastojao od utvrđivanja interkonekcijskih projekata diljem EU-a i aktiviranja financijskih sredstava EU-a. Taj je program pomogao da se među državama članicama realizira nekoliko interkonekcijskih projekata, dotad neostvarenih zbog nedostatka odgovarajućih sredstava. U okviru EEPR-a za elektroenergetske je interkonekcije potrošeno oko 650 milijuna EUR (Prilog 1.).

Zemljovid interkonekcija potpomognutih EEPR-om

Uredba o TEN-E-u[5], donesena 2013., zajedno s Instrumentom za povezivanje Europe (CEF)[6], čini stabilan europski instrument namijenjen za utvrđivanje i osiguravanje pravodobne realizacije projekata potrebnih Europi u 12 prioritetnih koridora i područja. Ti su instrumenti važan korak naprijed, zajedno s, među ostalim, uvođenjem projekata od zajedničkog interesa (PCI), poboljšanjem regulatorne obrade i ubrzanjem izdavanja dozvola.

Kako je istaknulo Europsko vijeće, interkonekcijski cilj trebalo bi ponajprije postići projektima od zajedničkog interesa. Prvi Unijin popis projekata od zajedničkog interesa donesen je 2013.: sastoji se od 248 projekata, od toga 137 elektroenergetskih, uključujući 52 elektroenergetske interkonekcije i jedan projekt s prethodnim ulaganjima kojim se omogućuju buduće interkonekcije, od kojih 37 projekata obuhvaća države članice s trenutačnom interkonekcijom ispod 10 %.

Zemljovid za prvi popis PCI-ja za elektroenergetske interkonektore u državama članicama ispod 10 %

Popis PCI-ja promjenjiv je popis koji se ažurira svake dvije godine. Trenutačno se radi na pripremi drugog popisa u okviru regionalne suradnje uspostavljene Uredbom o TEN-E-u kako bi ga Komisija prihvatila ujesen 2015. Poseban prioritet dat će se projektima kojima će se znatno povećati sadašnji interkonekcijski kapacitet ondje gdje je znatno ispod utvrđenog cilja od 10 %, posebno tamo gdje ga je posebno teško postići.

Projekte od zajedničkog interesa projektiraju i realiziraju oba operatora prijenosnog sustava (TSO) i privatni subjekti. Tekući su projekti u različitim fazama razvoja, neki se grade, no mnogi su još u ranim pripremnim fazama. Planirano je da se do 2020. dovrši 75 % svih PCI-ja s prvog Unijina popisa.

U nastavku su navedeni primjeri projekata u okviru EEPR-a i PCI-ji koji će, kad i ako budu dovršeni, pomoći državama članicama u postizanju cilja od 10 %, nekima već u nadolazećim mjesecima, ostalima u srednjoročnom razdoblju:

· projekt povezivanja Baixasa u Francuskoj i Sante-Llogaije u Španjolskoj dobio je potporu u okviru EEPR-a. Kad bude pušten u rad u veljači 2015., udvostručit će se kapacitet elektroenergetske interkonekcije između Francuske i Pirenejskog poluotoka. PCI između Akvitanije u Francuskoj i Baskije u Španjolskoj trenutačno je predmet temeljitih studija financiranih bespovratnim sredstvima EZ-a. Tim bi se projektom ponovno udvostručio interkonekcijski kapacitet.  Učinit će se sve što je moguće da se dovrši 2020. jer će to približiti razinu interkonekcija cilju od 10 %,

· nova interkonekcija između Portugala (Vila Fria – Vila do Conde – Recarei) i Španjolske (Beariz – Fontefría), utvrđena na prvom popisu PCI-ja, povećat će interkonekcijski kapacitet između Portugala i Španjolske do 2016. sa sadašnjih 7 % na više od ciljanih 10 %,

· premda su Estonija, Latvija i Litva dobro međusobno povezane, interkonekcija s EU-ovim tržištem električne energije u 2011. za sve je tri države članice iznosila samo 4 %. Stanje se, međutim, brzo poboljšava. Do 2015. baltičke su države projektom Estlink 2 u okviru EEPR-a dosegle 10-postotnu interkonekciju s EU-ovim tržištem električne energije preko Finske. Interkonekcija između Švedske (Nybro) i Litve (Klaipeda) – poznata kao projekt NordBalt 1, financiran u okviru EEPR-a – od sredine 2016. trebala bi dodatno poboljšati integraciju budućega tržišta električne energije između baltičkih država članica i Nord Pool Spota,

· dovršetak interkonekcije između Litve i Poljske, PCI-ja poznatog kao LitPol Link, udvostručio bi do kraja 2015. razinu interkonekcije Poljske na 4 %. Njome bi se ujedno produljila sinkronizirana interkonekcija baltičkih mreža s kontinentalnim europskim mrežama. Još jednim utvrđenim PCI-jem, interkonekcijom između Vierradena u Njemačkoj i Krajnika u Poljskoj, poljska bi se interkonekcija podigla na više od 10 % do 2020.,

· zahvaljujući projektima od zajedničkog interesa u Ujedinjenoj Kraljevini, koji obuhvaćaju unutarnje vodove i osiguravanje interkonekcija s Belgijom, Francuskom, Irskom, Norveškom, Ujedinjena Kraljevina ostvarila bi cilj od 10 % i njezine bi interkonekcije bila manje zagušene;

· dovršetkom nekoliko talijanskih PCI-ja u elektroenergetskom sektoru do 2020., uglavnom interkonektora između Italije i Francuske, Austrije i Švicarske i potrebnih unutarnjih pojačanja, kapacitet elektroenergetske interkonekcije Italije sa susjedima povećat će se na oko 12 %. U Italiji bi se time osigurala pouzdanija opskrba električnom energijom, a opasnost od zagušenja uvelike bi se smanjila,

· Irska bi isto tako mogla znatno povećati svoj interkonekcijski kapacitet zbog nekoliko PCI-ja uvrštenih u prvi popis.  Irska je razina interkonekcija 2011. iznosila 3 %, 2013. povećala se na 7 % zahvaljujući projektu financiranom u okviru EEPR-a kojim se Irska povezala s Ujedinjenom Kraljevinom, a 2020., budu li završeni planirani PCI-ji za daljnje povezivanje s Ujedinjenom Kraljevinom (Sjeverna Irska i Velika Britanija) i možda Francuskom, čak će premašiti 15 %;

· dovršetkom interkonekcije sa Srbijom do 2017. razina interkonekcije Rumunjske povećala bi se sa sadašnjih 7 % na više od 9 %;

· Cipar je otok koji energetski uvelike ovisi o nafti pa je električna energija skupa. Buduća interkonekcija Euroasia Interconnector, trenutačno u fazi koja prethodi studiji izvedivosti, bila je uvrštena u prvi Unijin popis PCI-ja. Projekt će imati kapacitet 2 000 MW i 2023., kad bude završen, podići će razinu interkonekcije Cipra na više od 100 %;

· Zahvaljujući potpori u okviru EEPR-a, puštanjem u rad visokonaponske interkonekcije s Italijom (Sicilija) tijekom 2015., razina interkonekcije Malte porast će sa sadašnjih 0 % na približno 35 %.

Realizacijom PCI-ja Europa će se jako približiti ciljanoj 10-postotnoj elektroenergetskoj povezanosti između država članica budu li predviđeni projekti dovršeni[7] 2020. (vidi zemljovid dolje). Zemlje ispod ciljane vrijednosti, ponajprije Španjolska i Cipar, trebale bi pojačati napore da usklađenijim pristupom i primjenom svih raspoloživih instrumenata ostvare 10-postotnu interkonekciju do 2020.

Zemljovid s razinama interkonekcije u 2020. nakon provedbe tekućih PCI-ja

Provedba i primjena europskog regulatornog okvira mora biti potpuna 

Pouzdan regulatorni okvir preduvjet je za ostvarivanje nužnih ulaganja u infrastrukturu. Europska unija odlučila je od 2013. primjenjivati cjelovit pristup planiranju i gradnji infrastukture. Uredbom o transeuropskim energetskim mrežama (TEN-E) prvi je put obuhvaćeno specifično pitanje prekograničnih projekata ili projekata s utjecajem na prekogranične tokove.

Uredbom o TEN-E-u prepoznaje se da je za te projekte potrebna posebna regulatorna obrada i predlaže da se analizom troškova i koristi jasno pokaže te nadnacionalne koristi te predviđa mogućnost prekogranične raspodjele troškova na temelju koristi koje se tim projektima stvaraju u dotičnim državama članicama. Uredbom o TEN-E-u zahtijeva se i od nacionalnih regulatornih tijela da osiguraju regulatorne poticaje razmjerne rizicima nastalima zbog takvih projekata. To znači da se za tarife utvrđene za upotrebu infrastrukture uzima u obzir npr. odgovarajuće vrijeme za povrat ulaganja, pri čemu se ima u vidu odgovarajuća razdoblja amortizacije, potrebu za prethodnim ulaganjima itd.

Glavninu projekata promiču operatori prijenosnog sustava, a regulatori odobravaju ili određuju tarife. Ima i projekata, uključujući neke PCI-je, koje promiču privatne osobe, to su tzv. trgovački vodovi. Oni svoje troškove uglavnom nadoknađuju cjenovnim razlikama između krajeva voda. Njihovi su rizici stoga znatno drukčije prirode. Zato se za te vodove, premda se na njih primjenjuju odredbe Uredbe o TEN-E-u o izdavanju dozvola, često odobravaju izuzeća iz dijelova regulatornog okvira, primjerice izuzeća o pristupu trećih strana i primjeni naknada za zagušenje. 

Uredbom o TEN-E-u prvi su put obuhvaćena i pitanja dugotrajnih postupaka izdavanja dozvola te prihvaćenosti u javnosti, koja su glavne prepreke za razvoj infrastrukture, posebno nadzemnih električnih vodova. Uredbom se uvodi obvezujući ukupni rok od 3,5 godine za izdavanje dozvole, što bi trebalo drastično smanjiti trenutačni prosjek od 10 do 13 godina. Ovlasti za izdavanje dozvola moraju se prenijeti na samo jedno nadležno tijelo („sve na jednom mjestu”). Nakon Komisijina snažnog angažmana na provedbi, te će odredbe naposljetku biti uvedene u svim državama članicama u proljeće 2015[8]. Uvode se i nova pravila o boljoj suradnji i većoj transparentnosti kako bi se građane bolje uključilo u planiranje. Cilj je povećati učinkovitost postupka i istodobno očuvati visoke standarde EU-a u području zaštite okoliša[9].

Od ključne je važnosti da države članice uvedu i u cijelosti primjenjuju odredbe Uredbe o TEN-E-u kako bi se spriječila kašnjenja u provedbi potrebnih projekata. Komisija će osigurati cjelovito uvođenje i strogu provedbu.

Potpuno iskorištavanje svih raspoloživih financijskih instrumenata, Instrumenta za povezivanje Europe, europskih strukturnih i investicijskih fondova te EFSI-ja

Komisija procjenjuje da je za gradnju infrastrukture za dostatno povezivanje svih država članica EU-a kojim će se zajamčiti sigurnost opskrbe i povećati održivost do 2020. potrebno oko 200 milijarda EUR. Za elektroenergetske projekte potrebno je oko 105 milijarda EUR, od čega otprilike 35 milijarda EUR za interkonekcije koje su stekle status PCI-ja i potrebne su za postizanje cilja od 10 % diljem EU-a.

Važnost povezane mreže dobro se odražava u višegodišnjem proračunu EU-a za razdoblje od 2014. do 2020. U okviru Instrumenta za povezivanje Europe (CEF) koji obuhvaća tri sektora – promet, energiju, telekomunikacije – u ukupno oko 30 milijarda EUR udio energije iznosi 5,35 milijarda EUR u ukupno oko 30 milijarda EUR[10]. Premda je financiranje u okviru CEF-a samo oko 3 % ulaganja potrebnih do 2020., njime se može djelovati poticajno na druge izvore sredstava primjenom financijskih instrumenata poput projektnih obveznica koje su već iskušane u pilot-fazi od 2012. do 2013. Važan dio CEF-a provest će se stoga tim instrumentima.

Kako bi se bespovratnim sredstvima u okviru CEF-a postigao primjetan napredak, ona moraju biti usmjerena u nekoliko ključnih projekata i udružena s naporima koje regulatori ulažu u financiranje projekata iz mrežnih tarifa i drugih izvora. Države članice mogu, pod određenim uvjetima, iskoristiti i europske strukturne i investicijske fondove (ESIF). Prema preliminarnim procjenama očekuje se da će iz Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR) za velike električne i plinske infrastrukture biti dodijeljeno oko 2 milijarde EUR. Tu mogućnost planiraju iskoristiti, primjerice, Češka (okvirno 200 milijuna EUR) i Litva (okvirno 69,5 milijuna EUR) koje predviđaju da će iz EFRR-a financirati visokonaponske pametne elektroenergetske mreže.

Kako bi se ulagačkim projektima u EU-u znatno poboljšao pristup dugoročnom financiranju, Komisija je 13. siječnja 2015. predložila osnivanje Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSI). Tim bi se instrumentom mogli obuhvatiti PCI-ji ili drugi predoženi interkonekcijski projekti, čime bi se ubrzala i dopunila sadašnja struktura potpore PCI-jima i šire. EFSI-jem, koji će se uspostaviti u bliskoj suradnji s Europskom investicijskom bankom (EIB), nude se nove mogućnosti financiranja. Fond ima središnje mjesto u Komisijinu paketu za rast, radna mjesta i ulaganja. U okviru EFSI-ja aktivirat će se najmanje 315 milijarda EUR u privatnim i javnim ulaganjima diljem EU-a, u odnosu na proračunski doprinos EU-a od 16 milijarda EUR i EIB-ov doprinos od 5 milijarda EUR. Prema tome, procjenjuje se da je faktor multiplikacijskog učinka EFSI-ja najmanje 15.

Sredstva za energiju imaju istaknuto mjesto među prioritetima Fonda. Ulagačke operacije u okviru Fonda moraju biti u skladu s politikama Unije i podupirati opće ciljeve poput razvoja infrastrukture, uključujući razvoj u području energije, posebno energetskih interkonekcija.

Uz Instrument za povezivanje Europe, EFSI će se vjerojatno nametnuti kao važan instrument za pomaganje u projektima od zajedničkog interesa i promotorima pri provedbi svojih projekata. Kako bi informacije bile dostupne potencijalnim ulagačima, uspostavlja se ulagački portal s ciljem povećanja transparentnosti EU-ova kanala za ulagačke projekte EU-a . EFSI okuplja promotore projekta i ulagače te osigurava veću podršku financijskim rizicima. S obzirom na to da je najveći dio infrastrukturnih projekata poslovno opravdan, EFSI može imati ključnu ulogu u osiguranju potrebnog ulaganja zajedno s drugim ulaganjima i poslovnim bankama. Kad je riječ o pristupu financiranju u okviru EFSI-ja, najvažnija će biti brza i pravodobna priprema projekta. U tom će smislu važnu ulogu imati regionalne skupine koje sudjeluju u PCI-ju.

Na temelju postojećih savjetodavnih usluga EIB-a i Komisije, Europski savjetodavni centar za ulaganja (EIAH) pruža savjetodavnu potporu za utvrđivanje, pripremu i razvoj ulagačkih projekata te djeluje kao jedinstveni tehnički savjetodavni centar (što obuhvaća i pravna pitanja) za financiranje projekata u EU-u. To obuhvaća podršku u vezi s primjenom tehničke pomoći za strukturiranje projekata, inovativnih financijskih instrumenata i javno-privatnih partnerstava. EIAH neće razmatrati samo EFSI nego i savjetovati o iskorištavanju drugih mogućnosti financiranja koje su već dostupne za infrastrukturne projekte, uključujući one u okviru CEF-a i europskih strukturnih i investicijskih fondova.

Podjednako je važno naglasiti doprinos privatnih ulagača ili u okviru EFSI-ja ili u okviru drugih tržišnih instrumenata poput europskih fondova za dugoročna ulaganja kojima se privatno financiranje može usmjeravati u dugoročna ulaganja kao što su energetske infrastrukture.

Politika u pogledu TEN-E-a daje prve rezultate, no potrebno je učiniti više. Kako bi ubrzala ostvarenje interkonekcijskog cilja, Komisija namjerava pojačati rad regionalnih skupina, osnovanih u skladu s Uredbom o TEN-E-u, pomno pratiti napredak svakog PCI-ja i prema potrebi predlagati korektivne i usmjerene mjere u ranoj fazi, posebno u državama članicama koje su najdalje od ciljanih 10 %. Usto, ciljanim će mjerama pojačati svoju potporu ključnim projektima. Komisija će pojedinačno procjenjivati svaki projekt kako bi sagledala prepreke i rizike koji bi mogli odgoditi gradnju i prema potrebi poduzeti mjere poput:

— okupljanja promotora radi rješavanja tehničkih, projektnih i izvedbenih pitanja te poteškoća pri planiranju i radi olakšavanja kontakata s EIB-om i drugim bankama,

— osiguranja pristupa tehničkoj pomoći kako bi se projekt bolje uobličio i postao unovčiv,

— suradnje s ACER-om i nacionalnim regulatornim tijelima radi utvrđivanja najboljih poticaja;

— osiguranja usklađenosti s Uredbom o TEN-E-u i pokretanja odgovarajućih postupaka ako odredbe još nisu provedene, primjerice za izdavanje dozvola,

— olakšavanja dogovornog rješavanja političkih pitanja između država članica.

Nužno je ojačati regionalnu suradnju

Ključni PCI-ji i posebno interkonektori uglavnom su veliki projekti kojima su svojstveni složenost i pojava kašnjenja. Promotori projekata kao glavne su čimbenike rizika za brzu realizaciju označili postupke izdavanja dozvola i prihvaćenost u javnosti. Zato mogućnosti ubrzanja njihove realizacije zahtijevaju usklađeno djelovanje svih zainteresiranih strana, uključujući države članice, operatore prijenosnog sustava, promotore, regulatorna tijela i tijela za planiranje.

Za sve je projekte od zajedničkog interesa potreban pristup koji nadilazi razinu pojedinačnog projekta. Snažna regionalna suradnja, kako je uspostavljena u okviru regionalnih skupina TEN-E-a, ključna je za realizaciju.

Četiri regionalne skupine za električnu energiju (za odobalnu mrežu sjevernih mora, plan za interkonekciju baltičkog energetskog tržišta (BEMIP), interkonekcije North – South u zapadnoj Europi i interkonekcije North – South u srednjoistočnoj i jugoistočnoj Europi) donijeti regionalni popis projekata od zajedničkog interesa u pripremi popisa na razini EU-a. One prate realizaciju projekata od zajedničkog interesa u svojoj regiji i izvješćuju o mogućim poteškoćama te mogu predlagati korektivne mjere.

Okvir regionalnih skupina, međutim, možda neće uvijek biti dovoljan. Posebno, nužno je dodatno unaprijediti regionalnu suradnju i podići je na višu razinu radi rješavanja širih političkih prioriteta koji nadilaze pitanja planiranja i realizacije koja se odnose na sam projekt. Oni se odnose npr. na potrebu za pronalaženjem inovativnih tehnoloških rješenja, za usklađenijim planiranjem mreže i proizvodnje, za žurnim rješavanjem rizika za sigurnost opskrbe usklađenim regulatornim i infrastrukturnim mjerama ili za većom trudom u pronalaženju održivih i prihvatljivih rješenja u ekološki osjetljivim područjima.

Komisija smatra da je rad regionalnih skupina TEN-E-a potrebno poboljšati u sljedećim područjima:

- u slučaju baltičke regije sadašnji oblik unaprijeđene regionalne suradnje u BEMIP-u daje rezultate pa će regija do 2020. biti dobro elektroenergetski i plinski povezana. Komisija trenutačno preispituje strukture BEMIP-a blisko surađujući s državama članicama koje žele pojednostavniti i preusmjeriti djelovanje na preostale izazove, uključujući posebno sinkronu vezu baltičkih država s kontinentalnom europskom mrežom, integraciju obnovljivih izvora energije i mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti. Preispitivanje bi trebalo završiti planiranim potpisivanjem novog Memoranduma o razumijevanju tijekom latvijskog predsjedanja EU-om,

- Pirenejski poluotok druga je regija izdvojena u zaključcima Europskog vijeća iz listopada 2014. Operatori prijenosnih sustava Španjolske, Francuske i Portugala nedavno su unaprijedili suradnju s ciljem njegove interkonekcije potpisavši u siječnju 2015. dokument o zajedničkoj strategiji razvoja interkonekcije. U njemu se navode zajednički ciljevi i nekoliko mogućnosti za projekte. Komisija je tu suradnju aktivno olakšavala i radi na osnivanju nove skupine na visokoj razini radi konkretiziranja suradnje. Kako bi poduprla taj rad, Komisija je pokrenula studiju o koristima, troškovima i tehničkim mogućnostima za veću interkonekciju između Pirenejskog poluotoka i ostatka EU-a. U ožujka 2015. održat će se sastanak šefova država i vlada tih triju zemalja. Komisija je uvjerena kako će sastanak na vrhu dati novi poticaj tom procesu i prikladno će pratiti svaki novi angažman, 

- zemljama s izlazom na sjeverna mora trenutačno nedostaje interkonekcija da bi optimalno iskorištavale postojeće i predviđene proizvodne kapacitete na kopnu i na moru. Sjeverna mora nude jedinstvenu priliku za opskrbu znatnom količinom energije proizvedene iz domaćih izvora, s malom emisijom ugljika i blizu nekima od energetski najzahtjevnijih europskih regija. Njihov potencijal za proizvodnju električne energije može do 2030. iznositi 4 – 12 % EU-ove potrošnje električne energije. U tom je području cilj poboljšati interkonekciju kako bi se olakšalo integraciju tržišta i trgovinske tokove te integraciju velikih količina električne energije iz obnovljivih izvora na moru, posebno iz vjetroelektrana. Područje nudi i dobre mogućnosti za razvoj inovativnih tehnologija, kao što su strategije hvatanja i skladištenja ugljika, skladištenje energije ili pretvaranje električne energije u plin. Komisija aktivno podržava i dodatno će pomagati radu te regionalne skupine i razvoju akcijskog plana,

- Komisija je potaknula snažniju suradnju na prioritetima infrastrukturnog razvoja u središnjoj i jugoistočnoj Europi. Tržište električne energije u toj regiji mora biti bolje međusobno povezano i modernizirano kako bi se omogućilo iskorištavanje potencijala obnovljivih izvora. To je još važnije u trenutku kad je regija suočena s posebno teškim stanjem u pogledu plina nakon što se odustalo od Južnog toka. Zato je u siječnju 2015. osnovana skupina na visokoj razini koja je prvi sastanak održala 9. veljače u Sofiji.

Komisija će s državama članicama na koje se odnosi svaki od tih oblika jače regionalne suradnje blisko surađivati na regionalnoj strategiji za rješavanje gorućih pitanja i potrebne mjere. Četiri će regije donijeti akcijski plan s konkretnim provedbenim etapama, uključujući konkretne prijedloge za postizanje ciljane 10 % elektroenergetske interkonekcije dogovorene na razini EU-a. Komisija zna za nekoliko iznijetih prijedloga za posebne slučajeve kad je taj cilj teže postići (npr. nova faza LitPol Linka za baltičke države ili interkonekcije Navarra – Bordeaux, Sabiñanigo – Marsillon ili Monzón – Cazaril između Pirenejskog poluotoka i Francuske). U tim će slučajevima Komisija pružiti pomoć i savjetovanje zainteresiranim stranama kako bi se u njihove odgovarajuće akcijske planove uključilo nove projekte.

Komisija će pomno pratiti provedbu akcijskih planova. Koliko je to moguće, Komisija će poticati usklađivanje među načinima rada različitih regionalnih skupina.

Komisija će blisko surađivati i s Europskom mrežom operatora prijenosnih sustava za električnu energiju (ENTSO-E) kako bi osigurala da se desetogodišnjem planu razvoja mreže (TYNDP), koji je jedini instrument za izbor projekata od zajedničkog interesa, proširi područje primjene i da se njime jasno utvrde projekti kojima će se ostvariti cilj od 10 % interkonekcije uz predlaganje konkretnih mjera, uključujući mogućnost dopune TYNDP-a prema potrebi.

Komisija će svake godine izvješćivati Europsko vijeće o provedbi projekata od zajedničkog interesa i o napretku prema 10 %, što će biti važan element sveobuhvatnog godišnjeg pregleda stanja predviđenog strateškim okvirom za energetsku uniju. Komisija će se pobrinuti da regionalnim skupinama u radu pomognu odgovarajuće sinergije s EFSI-jem, nakon njegova uspostavljanja. Komisija će i usmjeravati raspravu u regionalnim skupinama na goruća pitanja poput modernizacije mreža.

Usto, potkraj 2015. Komisija će sazvati prvi forum o energetskoj infrastrukturi kako bi se razmotrila i riješila pitanja koja su zajednička svim regijama diljem Europe i, prema potrebi, raspravi ih sa susjednim zemljama.

Što očekujemo 2030.

Na poziv Europskog vijeća iz ožujka 2014. Komisija je u svibnja 2014. predložila povećanje sadašnjeg cilja od 10 % elektroenergetske interkonekcije na 15 % do 2030., uzimajući u obzir aspekte troškova i potencijal za trgovinske razmjena u odgovarajućim regijama. U listopadu 2014. Europsko vijeće ovlastilo je Komisiju da „redovito izvješćuje Europsko vijeće u svrhu postizanja cilja od 15 % do 2030.”. Namjera je da se taj cilj ostvari uglavnom projektima od zajedničkog interesa.

Ciljevi energetske politike EU-a te energetski i klimatski ciljevi do 2020. i 2030. neće biti ostvarivi bez posve povezane europske elektroenergetske mreže s više prekograničnih interkonekcija, mogućnostima skladištenja i pametnim mrežama za upravljanje potražnjom i osiguranjem sigurne opskrbe energijom u sustavu s većim udjelom energije iz promjenjivih obnovljivih izvora. U tom će smislu ključna biti i postupna gradnja paneuropskih elektroenergetskih autocesta. U siječnja 2014. Komisija je objavila da namjerava pratiti uvođenje pametnih mreža i razinu interkonekcija između država članica, pri čemu su posebno hitne one među državama koje su najudaljenije od dogovorenog cilja od 10 % svojih postojećih proizvodnih kapaciteta.

Dovršenje unutarnjeg tržišta električne energije, posebno okončanje izolacije elektroenergetski izoliranih područja, osiguranje opskrbe energijom svih potrošača i veći udio proizvodnje električne energije iz promjenjivih obnovljivih izvora zahtijevaju više od 10 % interkonekcijskog kapaciteta pa napori EU-a i država članica moraju biti vođeni potrebom da sve države članice do 2030. postignu barem 15 %. Istodobno, zbog razlika između država članica u pogledu zemljopisnog položaja i sastava energetskog miksa potreban je pojedinačan pristup koji se temelji na podrobnoj procjeni uskih grla, uzimajući u obzir troškove. Tijela za regionalnu suradnju bit će vrijedan okvir za raspravljanje i sporazumijevanje o budućim koracima. Komisija će te oblike snažnije regionalne suradnje iskoristiti i za postizanje cilja od 15 %.

Zaključak

Na svojem putu prema otpornoj energetskoj uniji s dalekovidnom klimatskom politikom Europska unija mora do 2020. podići svoju razinu elektroenergetske interkonekcije na 10 %. Jasno je da Europa mora udvostručiti napore kako bi odgovorila na izazove energetske i klimatske politike.

Nedavno uspostavljeni zakonodavni i financijski okvir daje prve rezultate. Sad je potrebna politička odlučnost država članica i svih ostalih dionika da se ostvare ciljevi. To znači jačanje rada u regionalnim skupinama osnovanim u skladu s Uredbom o TEN-E-u, pri čemu će Komisija nastaviti provoditi inicijative za jačanje regionalne suradnje.

Europsko vijeće složilo se s razvijanjem pouzdanog i transparentnog sustava upravljanja bez nepotrebnih administrativnih opterećenja kako bi se osiguralo da EU postigne svoje političke ciljeve. To će obuhvatiti pojednostavnjenje postojećih zahtjeva u pogledu izvješćivanja.

Komisija će objaviti izvješće na temelju izvješća država članica. To će izvješće, koje će biti važan dio sveobuhvatnog godišnjeg pregleda stanja predviđenog u strateškom okviru za energetsku uniju, sadržavati potpuno trenutačno stanje svih projekata od zajedničkog interesa, kao i preporuke za ubrzanje projekata i povećanje fleksibilnosti popisa PCI-ja ako interkonekcijski kapacitet od 10 % ne bude ostvaren do roka 2020. Komisija će, prema potrebi, predložiti daljnje mjere kako bi se taj cilj ostvario.

Kako je pokazao pozitivan politički angažman za baltičkomorsku regiju i Pirenejski poluotok, podrška na najvišoj razini ključna je za napredak tih velikih projekata.

[1] To se odnosi na razdoblje 2008. – 2012.; vidjeti COM(2014)21/2.

[2] U skladu s mandatom Europskog Vijeća, naglasak u Komunikaciji stavljen je na električnu energiju. Kad je riječ o plinu, nije predložen nikakav cilj u pogledu povezanosti jer su države članice radi sigurnosti opskrbe već dužne predvidjeti situaciju ispada najvećeg pojedinačnog objekta u plinskoj infrastrukturi (tzv. pravilo N-1). Vidjeti Uredbu EU 994/2010.

[3] Studija: „Benefits of an integrated European energy market” (Koristi integriranog europskog energetskog tržišta), srpanj 2013., Booz & Co.

[4] Tri baltičke države – Estonija, Latvija i Litva – još nisu usklađene s europskom mrežom pa ih treba uzimati kao cjelinu. Premda su međusobno posve povezane, dana vrijednost od 4 % za tri baltičke države njihova je razina interkonekcije s europskim tržištem električne energije (tj. preko Finske). Riječ je o vrijednosti za početak 2014., prije puštanja u rad interkonekcije Estlink 2. Dovršetkom tog projekta razina interkonekcije baltičkih država s EU-om znatno se povećala, na oko 10 %. 

[5] Uredba 347/2013 o smjernicama za transeuropsku energetsku infrastrukturu, SL L 115, 25.4.2013.

[6] Uredba 1316/2013 o uspostavi Instrumenta za povezivanje Europe, SL L 348, 20.12.2013.

[7] U Prilogu 2 dan je pregled projekata u državama članicama s kapacitetom interkonekcije ispod 10 %.

[8] Rok je bio jesen 2013., kako je utvrđeno Uredbom o TEN-E-u.

[9] Nadalje, službe Komisije sastavile su smjernice za pojednostavnjenje postupaka za procjenu utjecaja na okoliš elektroenergetskih infrastrukturnih projekata od zajedničkog interesa.

[10] U tim je podacima u obzir uzet nedavni prijedlog Komisije za uspostavljanje Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSI).

PRILOG 1.

Projekti sufinancirani u okviru Europskog energetskog programa za oporavak (EEPR)

Ø EstLink 2 druga je visokonaponska istosmjerna interkonekcija između Estonije i Finske kojom se prijenosni kapacitet između tih zemalja povećava na 1000 MW.

Ø Nordbaltje nova interkonekcija između Švedske i Litve s prijenosnim kapacitetom od 700 MW.

Ø Interkonekcijom Austrija – Mađarska (Wien – Györ), kapaciteta od 1 100 MVA, poboljšana je interoperabilnost austrijskih i mađarskih elektroenergetskih mreža.

Ø Interkonekcija Španjolska – Francuska (Sta. Llogaia – Baixas) glavna je dionica podzemnog kabela s kapacitetom 1 400 –1 800 MW koji prolazi posebnim tunelom kroz Pireneje.

Ø Interkonekcija Malta – Italija  (Pembroke – Marina di Ragusa) podmorski je kabel za visokonaponski izmjenični prijenos nazivnog kapaciteta 250 MVA kojim će se okončati odvojenost malteške elektroenergetske mreže od ostatka Europe.

Ø Interkonekcija UK – Irska  (Deeside – Meath) kabel je za visokonaponski istosmjerni prijenos kapaciteta od 500 MW. Taj je projekt prva elektroenergetska interkonekcija između Irske i Velike Britanije.

Ø Portugalska je elektroenergetska mreža poboljšana i proširena projektom koji čine četiri nadzemna voda: Tunes –Tavira (PT), Tunes – Estói (PT), Tavira (PT) – Alcoutim (PT) i Ourique – Estói (PT).

Ø Pojačavanje elektroenergetske mreže između portugalske regije Douro i Aldeadavile na španjolskoj granici dovršeno je u jesen 2011.

PRILOG 2.

PCI-ji kojima se povećava kapacitet u državama članica ispod 10 %

Prioritetni koridor || Projekt od zajedničkog interesa || Datum puštanja u rad i faza projekta[1]

Prioritetni koridor Odobalna mreža sjevernih mora („NSOG”) || 1.1.1. Interkonekcija između Zeebruggea (BE) i okoline Richborougha (UK) || 2018. Odobravanje

1.2. PCI u Belgiji – dva čvorišta na moru spremna za mrežu spojena s kopnenom stanicom Zeebrugge (BE) uz prethodna ulaganja kojima se omogućuju buduće interkonekcije s Francuskom i/ili Ujedinjenom Kraljevinom[2] || 2018. Odobravanje

1.6. PCI Francuska – Irska između La Martyrea (FR) i elektrana Great Island ili Knockraha (IE) || 2025. Faza studije

1.7.1. Interkonekcija Francuska – Ujedinjena Kraljevina između Cotentina (FR) i okoline Exetera (UK) (trenutačno poznata kao projekt FAB) || 2022. Faza studije

1.7.2. Interkonekcija Francuska – Ujedinjena Kraljevina između Tourbea (FR) i Chillinga (UK) (trenutačno poznata kao projekt IFA2) || 2020. Faza studije

1.7.3. Interkonekcija Francuska – Ujedinjena Kraljevina između Coquellesa (FR) i Folkestonea (UK) (trenutačno poznata kao projekt ElecLink) || 2016. Gradnja sredinom 2015.

1.9.1. Interkonekcija Irska – Ujedinjena Kraljevina između grofovije Offaly (IE) i Pembrokea i Pentira (UK) || 2019. Odobravanje

1.9.2. Interkonekcija Irska – Ujedinjena Kraljevina između čvorišta Coolkeragh i Coleraine (IE) i elektrane Hunterston, Islayja, Argylla i odobalnih vjetroelektrana Location C (UK) || 2020. Faza studije

1.9.3. Interkonekcija Irska – Ujedinjena Kraljevina između sjevernog čvorišta, Dublina i Codling Banka (IE) te Trawsfynyda i Pembrokea (UK) || 2020. Faza studije

1.9.4. Interkonekcija Irska – Ujedinjena Kraljevina između irske regije Midlands i Pembrokea (UK) || 2017. – 2020. Faza studije

1.9.5. Interkonekcija Irska – Ujedinjena Kraljevina između irske regije Midlands i Alverdiscotta, Devon (UK) || 2017. – 2020. Faza studije

1.9.6. Interkonekcija Irska – Ujedinjena Kraljevina između obale Irske i Pembrokea (UK) || 2017. – 2020. Faza studije

1.10 PCI interkonekcija Norveška – Ujedinjena Kraljevina || 2020. Odobravanje

1.11.2. Interkonekcija Irska – Ujedinjena Kraljevina između sjeverozapadne Irske (IE) i Midlandsa (UK) || 2017. Odobravanje

1.11.4. Interkonekcija Irska – Ujedinjena Kraljevina između Glinska, Mayoa (IE) i Connah’s Quaija, Deeside (UK) || 2018. Odobravanje

Prioritetni koridor elektroenergetskih interkonekcija North-South u zapadnoj Europi („NSI West Electricity”) || 2.4. PCI interkonekcija Francuska – Italija između Codrongianosa (IT), Lucciane (Korzika, FR) i Suvereta (IT) (trenutačno poznata kao projekt SA.CO.I.3) || 2022. Faza studije

2.5.1. Interkonekcija između Grande Ilea (FR) i Piossasca (IT) (trenutačno poznata kao projekt Savoie-Piemont) || 2019. Odobravanje (FR) Gradnja (IT)

2.7. PCI interkonekcija Francuska – Španjolska između Akvitanije (FR) i Baskije (ES) || 2020. Faza studije

2.13.1. Interkonekcija Irska – Ujedinjena Kraljevina između Woodlanda (IE) i Turleenana (UK – Sjeverna Irska) || 2017. Odobravanje

2.13.2. Interkonekcija Irska – Ujedinjena Kraljevina između Woodlanda (IE) i Turleenana (UK – Sjeverna Irska) || 2020. – 2025. Faza studije

2.14. PCI interkonekcija Italija – Švicarska između Thusisa/Silsa (CH) i Verderio Inferiorea (IT) || 2018. Odobravanje

2.15.1. Interkonekcija između Airola (CH) i Baggija (IT) || 2022.

2.17. PCI interkonekcija Portugal – Španjolska između Vila Frije – Vila do Condea – Recareija (PT) i Beariza – Fontefríje (ES) || 2016. Odobravanje

Prioritetni koridor elektroenergetskih interkonekcija North-South u srednjoistočnoj i jugoistočnoj Europi („NSI East Electricity”) || 3.2.1. Interkonekcija između Lienza (AT) i regije Veneto (IT) || 2022. Faza studije

3.3. PCI interkonekcija Austrija – Italija između Naudersa (AT) i regije Milano (IT) || 2018. Faza studije

3.4. PCI interkonekcija Austrija – Italija između Wurmlacha (AT) i Somplaga (IT) || 2017. Odobravanje

3.10.1. Interkonekcija između Hadere (IL) i Vasilikosa (CY) || 2018. Faza studije

 3.10.2. Interkonekcija između Vasilikosa (CY) i Korakije, Kreta (EL) || 2022. Faza studije

3.14.1. Interkonekcija između Eisenhűttenstadta (DE) i Plewiske (PL) || 2022. Faza studije

3.15.1. Interkonekcija između Vierradena (DE) i Krajnika (PL) || 2017. Odobravanje

3.19.1. Interkonekcija između Villanove (IT) i Lastve (ME) || 2017. Gradnja

3.20.1. Interkonekcija između zapadnih Udina (IT) i Okroglog (SI) || 2021. Faza studije

3.21. PCI interkonekcija Italija – Slovenija između Salgarede (IT) i regije Divača –Beričevo (SI) || 2022. Odobravanje

3.22.1. Interkonekcija između Resite (RO) i Pančeva (RS) || 2017. Odobravanje

Plan za interkonekciju baltičkog energetskog tržišta („BEMIP Electricity”) || 4.2.1. Interkonekcija između Kilingi-Nõmmea (EE) i stanice CHP2 u Rigi (LV) || 2020. Odobravanje

4.3. PCI sinkronizirana interkonekcija Estonije, Latvije i Litve s kontinentalnim europskim mrežama || 2023. – 2025. Faza studije

4.5.1. Litavski dio interkonekcije između Alytusa (LT) i granice između Litve i Poljske || 2015. Gradnja

[1] U skladu s TYNDP-om za 2014. ENTSO-E-a (ako je primjenjivo) ili prema informacijama koje su 2014. Komisiji dostavili promotori projekta.

[2] Projekti označeni plavom bojom odnose se na interkonekcijske projekte čiji se dovršetak očekuje do 2017./2018. ili za koje će znatan dio posla biti obavljen do 2017.; za njih se može podnijeti zahtjev za potporu u okviru EFSI-ja.