6.5.2014

HR

Službeni list Europske unije

C 136/3

---

KOMUNIKACIJA KOMISIJE

Smjernice Europske komisije koje se odnose na temeljna izvješća u skladu s člankom 22. stavkom 2. Direktive 2010/75/EU o industrijskim emisijama

2014/C 136/03

SADRŽAJ

1.

Uvod

2.	Cilj ovih smjernica

3.	Područje primjene ovih smjernica

4.	Zakonske odredbe koje se odnose na temeljno izvješće

4.1.	Relevantni tekst u Direktivi o industrijskim emisijama (IED)

4.2.	Ključne riječi i izrazi korišteni u IED-u

4.3.	Direktiva o odlagalištima

5.	Faze izrade temeljnog izvješća

5.1.	1. faza: Utvrđivanje opasnih tvari koje se trenutačno koriste, proizvode ili ispuštaju u postrojenju

5.2.	2. faza: Utvrđivanje relevantnih opasnih tvari

5.3.	3. faza: Procjena mogućnosti zagađenja na određenoj lokaciji

5.4.	4. faza: Povijest lokacije

5.5.	5. faza: Prirodni okoliš

5.6.	6. faza: Karakterizacija lokacije

5.7.	7. faza: Ispitivanje lokacije

5.8.	8. faza: Izrada temeljnog izvješća

Dodatak – kontrolni popis za temeljno ispitivanje i izvješće

1.   UVOD

Člankom 22. stavku 1. Direktive 2010/75/EU o industrijskim emisijama (IED) predviđa se da „Ne dovodeći u pitanje Direktivu 2000/60/EZ, Direktivu 2004/35/EZ ni Direktivu 2006/118/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o zaštiti podzemnih voda od onečišćenja i pogoršanja stanja (1) i predmetno zakonodavstvo Unije o zaštiti tla, nadležno tijelo utvrđuje uvjete dozvole kako bi osiguralo sukladnost sa stavcima 3. i 4. ovog članka nakon konačnog prestanka aktivnosti”.

U članku 22. stavcima 2. do 4. navedene su odredbe za konačan prestanak aktivnosti koje uključuju korištenje, proizvodnju ili ispuštanje relevantnih opasnih tvari radi sprečavanja i suzbijanja mogućeg onečišćenja tla i podzemnih voda takvim tvarima. U tom je pogledu ključni instrument uspostava „temeljnog izvješća”. Ako aktivnost uključuje korištenje, proizvodnju ili ispuštanje relevantnih opasnih tvari i uzimajući u obzir mogućnost onečišćenja tla i podzemnih voda, temeljno izvješće treba biti sastavljeno prije početka rada postrojenja ili prije nego što dozvola za postrojenje bude ažurirana po prvi put nakon 7. siječnja 2013. Izvješće će biti osnova za usporedbu sa stanjem onečišćenja nakon konačnog prestanka aktivnosti. Ako podatak prikupljen u skladu s drugim nacionalnim zakonodavstvom ili zakonodavstvom Unije odražava stanje u trenutku sastavljanja izvješća, takav se podatak može uključiti u temeljno izvješće ili se priložiti tome izvješću.

U članku 3. stavku 19. Direktive o industrijskim emisijama pojašnjava se da temeljno izvješće mora sadržavati informacije o onečišćenju tla i podzemnih voda relevantnim opasnim tvarima.

U članku 22. stavku 2. navodi se da bi temeljno izvješće trebalo sadržavati barem sljedeće podatke:

„(a)	podatke o trenutačnom korištenju i, gdje je dostupno, o prijašnjem korištenju lokacije; i

(b)

gdje je dostupno, postojeće podatke o mjerenjima tla i podzemnih voda koji odražavaju stanje u vrijeme izrade izvješća ili, alternativno, podatke o novim mjerenjima tla i podzemnih voda uzimajući u obzir mogućnost onečišćenja tla i podzemnih voda tim opasnim tvarima koje bi predmetno postrojenje trebalo koristiti, proizvesti ili ispustiti.”

Prema posljednjem podstavku članka 22. stavka 2. Direktive o industrijskim emisijama, „Komisija donosi smjernice o sadržaju temeljnog izvješća.”

Te smjernice utvrđuju se u ovoj Komunikaciji kako bi ih države članice koristile tijekom provedbe IED-a. Isto tako, Komisija će ih koristiti pri ocjenjivanju informacija koje se odnose na temeljno izvješće u izvješćima država članica o provedbi Direktive o industrijskim emisijama.

Smatra se da se ove smjernice mogu općenito primijeniti na sva postrojenja koja su obuhvaćena Poglavljem II. Direktive o industrijskim emisijama. Međutim, pri odlučivanju o postupku za izradu temeljnog izvješća na razini postrojenja važno je uzeti u obzir potrebu da takvo izvješće bude sveobuhvatno u najvećoj mogućoj mjeri. U interesu je operatera osigurati da stanje onečišćenja tla i podzemnih voda navedeno u temeljnom izvješću bude dovoljno detaljno opisano jer će se ti podaci koristiti za utvrđivanje novog onečišćenja nastalog radom predmetnog postrojenja od utvrđivanja početnih vrijednosti.

2.   CILJ OVIH SMJERNICA

Ovim se smjernicama želi na praktičan način pojasniti tekst i namjeru Direktive o industrijskim emisijama kako bi je države članice provodile na dosljedan način. Međutim, to nije pravno obvezujuće tumačenje IED-a. Jedini pravno obvezujući tekst jest tekst same Direktive o industrijskim emisijama. Nadalje, službeno tumačenje Direktive o industrijskim emisijama može dati samo Europski sud.

3.   PODRUČJE PRIMJENE OVIH SMJERNICA

Ove smjernice sadržavaju informacije o pravnim odredbama koje se odnose na temeljno izvješće te uključuju sljedeće elemente članka 22. Direktive o industrijskim emisijama koje bi trebalo obuhvatiti u temeljnom izvješću:

i.	Utvrđivanje je li potrebna izrada temeljnog izvješća;

ii.	Osmišljavanje temeljnih ispitivanja;

iii.	Osmišljavanje strategije uzorkovanja;

iv.	Izrada temeljnog izvješća.

Ove smjernice ne sadržavaju elemente članka 22. povezane s mjerama potrebnima nakon konačnog prestanka aktivnosti kako je opisano u članku 22. stavku 3. i stavku 4.

4.   ODREDBE KOJE SE ODNOSE NA TEMELJNO IZVJEŠĆE

4.1   Relevantni tekst u Direktivi o industrijskim emisijama

Sljedeći ključni elementi iz teksta Direktive o industrijskim emisijama značajni su za temeljno izvješće.

Članak 3. – Definicije

(2)

„onečišćenje” znači izravno ili neizravno, ljudskom djelatnošću izazvano ispuštanje tvari, vibracija, topline ili buke u zrak, vodu ili zemlju, koje može biti štetno za zdravlje ljudi ili kvalitetu okoliša, dovodi do štete po materijalnu imovinu, remeti značajke okoliša ili utječe na druge pravovaljane oblike korištenja okoliša;

(3)

„postrojenje” znači nepokretna tehnička jedinica u kojoj se obavljaju jedna ili više djelatnosti iz Priloga I. ili dijela 1. Priloga VII., kao i bilo koje druge izravno pridružene djelatnosti tehnički povezane s djelatnostima koje se obavljaju na toj lokaciji iz tih priloga i koje bi mogle imati utjecaj na emisije i onečišćenje;

(18)	„opasne tvari” znači tvari ili pripravci iz članka 3. Uredbe (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o razvrstavanju, označivanju i pakiranju tvari i smjesa;

(19)	„temeljno izvješće” znači podaci o stanju tla i podzemnih voda koje su onečišćene predmetnim opasnim tvarima;

(20)	„podzemne vode” znači podzemne vode iz točke 2. članka 2. Direktive 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavljanju okvira za djelovanje Zajednice u području politike voda;

(21)	„tlo” znači gornji sloj Zemljine kore, smješten između kamene podloge i površine. Tlo se sastoji od čestica minerala, organske tvari, vode, zraka i živih organizama.

Članak 12. – Zahtjevi za dozvole

(1)	Države članice poduzimaju potrebne mjere da bi osigurale da zahtjev za dozvolu sadrži opis sljedećeg: (d) stanja lokacije na kojoj se nalazi postrojenje; (e) gdje je primjenjivo, temeljnog izvješća u skladu s člankom 22. stavkom 2..

Članak 22. – Zatvaranje lokacije

(2)

Ako aktivnost uključuje uporabu, proizvodnju ili ispuštanje predmetnih opasnih tvari i uzimajući u obzir mogućnost onečišćenja tla i podzemnih voda na lokaciji postrojenja, operater priprema i dostavlja nadležnom tijelu temeljno izvješće prije početka rada postrojenja ili prije prvog ažuriranja dozvole za postrojenje nakon 7. siječnja 2013. Temeljno izvješće sadrži podatke potrebne za utvrđivanje stanja onečišćenosti tla i podzemnih voda, kako bi se mogla napraviti količinska usporedba sa stanjem nakon konačnog prestanka aktivnosti. Temeljno izvješće sadrži barem sljedeće podatke: (a) podatke o trenutačnom korištenju i, gdje je dostupno, o prijašnjem korištenju lokacije; (b) gdje je dostupno, postojeće podatke o mjerenjima tla i podzemnih voda koji odražavaju stanje u vrijeme izrade izvješća ili, alternativno, podatke o novim mjerenjima tla i podzemnih voda uzimajući u obzir mogućnost onečišćenja tla i podzemnih voda tim opasnim tvarima koje bi predmetno postrojenje trebalo koristiti, proizvesti ili ispustiti. Ako podatak prikupljen u skladu s drugim nacionalnim zakonodavstvom ili zakonodavstvom Unije ispunjava zahtjeve iz ovog stavka, takav se podatak može uključiti u dostavljeno temeljno izvješće ili se priložiti tome izvješću. Komisija donosi smjernice o sadržaju temeljnog izvješća.

(3)

Nakon konačnog prestanka aktivnosti, operater procjenjuje stanje onečišćenosti tla i podzemnih voda relevantnim opasnim tvarima koje je postrojenje koristilo, proizvelo ili ispustilo. Ako je postrojenje uzrokovalo značajno onečišćenje tla ili podzemnih voda relevantnim opasnim tvarima u usporedbi sa stanjem koje je utvrđeno u temeljnom izvješću iz stavka 2., operater poduzima potrebne mjere za rješavanje tog onečišćenja kako bi vratio lokaciju u to stanje. U tu svrhu, može se voditi računa o tehničkoj izvodivosti takvih mjera. Ne dovodeći u pitanje prvi podstavak, nakon konačnog prestanka aktivnosti, i ako onečišćenje tla i podzemnih voda predstavlja značajan rizik za zdravlje ljudi ili za okoliš kao rezultat dozvoljenih aktivnosti koje je operater provodio prije nego što je dozvola za postrojenje ažurirana prvi put nakon 7. siječnja 2013. i vodeći računa o uvjetima lokacije postrojenja koji su utvrđeni u skladu s člankom 12. stavkom 1. točkom (d), operater poduzima potrebne radnje s ciljem uklanjanja, kontrole, ograničavanja ili smanjenja relevantnih opasnih tvari, kako lokacija, vodeći računa o njezinoj trenutačnoj ili budućoj odobrenoj uporabi, više ne bi predstavljala takav rizik.

(4)

Ako operater nema obvezu izrade temeljnog izvješća iz stavka 2., operater nakon konačnog prestanka aktivnosti poduzima potrebne radnje s ciljem uklanjanja, kontrole, ograničavanja ili smanjenja relevantnih opasnih tvari, kako lokacija, vodeći računa o njezinoj trenutačnoj ili budućoj odobrenoj uporabi, više ne bi predstavljala takav rizik za zdravlje ljudi ili za okoliš zbog onečišćenja tla i podzemnih voda kao rezultat dozvoljenih aktivnosti i vodeći računa o stanju lokacije postrojenja koja je utvrđena u skladu s člankom 12. stavkom 1. točkom (d).

4.2   Ključne riječi i izrazi koji se koriste u Direktivi o industrijskim emisijama

Za potrebe ovih smjernica daju se sljedeća objašnjenja radi boljeg razumijevanja sljedećih termina koji se koriste u kontekstu Direktive o industrijskim emisijama.

„Relevantne opasne tvari” (članak 3. stavak 18. i članak 22. stavak 2., prvi podstavak) jesu one tvari ili smjese iz članka 3. Uredbe (EZ) br. 1272/2008 o razvrstavanju, označivanju i pakiranju tvari i smjesa (Uredba o CLP-u), koje zbog svoje opasnosti, pokretnosti, postojanosti i biorazgradivosti (kao i drugih značajki) mogu zagaditi tlo ili podzemne vode te ih postrojenje koristi, proizvodi i/ili ispušta.

„Mogućnost onečišćenja tla i podzemnih voda na lokaciji postrojenja” (članak 22. stavak 2., prvi podstavak) obuhvaća brojne važne elemente. Prvo, u temeljnom izvješću treba uzeti u obzir količine relevantnih opasnih tvari – ako se na lokaciji postrojenja koriste, proizvode ili ispuštaju vrlo male količine, tada je mogućnost onečišćenja vjerojatno zanemariva za svrhu izrade temeljnog izvješća. Drugo, u temeljnom izvješću moraju biti razmotrene značajke tla i podzemnih voda na lokaciji te utjecaj tih značajki na mogućnost pojave onečišćenja tla i podzemnih voda. Treće, za postojeća postrojenja, njihove značajke mogu se uzeti u obzir ako su takve da u praksi nije moguće da dođe do onečišćenja.

Termin „onečišćenje” smatra se jednakoznačnim terminu „zagađenje” iz članka 3. stavka 2. IED-a.

„Količinska usporedba” (članak 22. stavak 2., drugi podstavak) podrazumijeva mogućnost usporedbe opsega i stupnja onečišćenosti između temeljnog izvješća i stanja u trenutku konačnog prestanka aktivnosti. Korištenjem tog termina u članku 22. stavku 2. isključuju se čisto kvalitativne usporedbe. U interesu je operatera osigurati da je količinska analiza dovoljno točna i precizna kako bi se osigurala smislena usporedba nakon konačnog prestanka aktivnosti.

„Podaci potrebni za utvrđivanje stanja onečišćenosti tla i podzemnih voda” (članak 22. stavak 2. drugi podstavak) obuhvaćaju barem sljedeća dva elementa:

—	Podatke o trenutačnom korištenju i, gdje je dostupno, o prijašnjem korištenju lokacije. U kontekstu ovog zahtjeva, izraz „gdje je dostupno” treba razumjeti kao dostupno operateru postrojenja uzimajući u obzir da se takvi podaci temelje na prijašnjem korištenju.

—

Podatke o koncentracijama relevantnih opasnih tvari koje će postrojenje koristiti, proizvoditi ili ispuštati u tlu i podzemnim vodama. Ako je za vrijeme sastavljanja izvješća poznato da će se u budućnosti na lokaciji graditi postrojenja koja bi mogla koristiti, proizvoditi ili ispuštati dodatne opasne tvari, savjetuje se da se u izvješće uključe i podaci o koncentracijama tih relevantnih opasnih tvari u tlu i podzemnim vodama. Ako ti podaci već ne postoje, treba izvršiti nova mjerenja ako postoji mogućnost onečišćenja tla i podzemnih voda tim opasnim tvarima koje će postrojenje koristiti, proizvoditi ili ispuštati (vidjeti gore o značenju riječi „Količinski”).

4.3   Direktiva o odlagalištima

Odlagališta otpada predstavljaju posebnu vrstu aktivnosti u skladu s Direktivom o industrijskim emisijama (Prilog I., aktivnost 5.4.) jer su obuhvaćena i Direktivom Vijeća 1999/31/EZ o odlagalištima otpada (Direktiva o odlagalištima). U članku 1. stavku 2. Direktive o odlagalištima jasno je navedeno da se za ona odlagališta na koja se odnosi Direktiva o integriranom sprečavanju i kontroli onečišćenja (Direktiva o IPPC-u) (2008/1/EZ) relevantni tehnički zahtjevi nalaze u Direktivi o odlagalištima te da su relevantni tehnički zahtjevi iz Direktive o IPPC-u ispunjeni kad se postupa u skladu s Direktivom o odlagalištima.

Budući da odredbe iz članka 22. IED-a nisu bile uključene u prijašnju Direktivu o IPPC-u, ne može se zaključiti da u slučaju odlagališta ne bi bilo potrebno temeljno izvješće. Odredbama iz Direktive o odlagalištima, posebno iz točke 3. Priloga I. (opći uvjeti za zaštitu tla i podzemnih voda) trebalo bi se bi osigurati da opasni materijali ne ulaze u tlo i podzemne vode. Nadalje, Direktiva o odlagalištima sadržava nekoliko korisnih elemenata za sastavljanje temeljnog izvješća, koje bi trebalo biti nadopunjavati ovisno o slučaju. Za količinsku analizu stanja tla i podzemnih voda mogu biti potrebni posebni postupci i metode kako bi se uzela u obzir posebna obilježja odlagališta (obloga). Ako se na lokaciji odlagališta obavljaju druge izravno povezane aktivnosti, moguće je da će i za njih biti potrebna izrada temeljnog izvješća.

5.   FAZE IZRADE TEMELJNOG IZVJEŠĆA

Potrebno je izvršiti niz ključnih zadaća kako bi se utvrdilo je li za određenu situaciju potrebna izrada temeljnog izvješća te kako bi se izradilo samo temeljno izvješće.

U tom postupku utvrđeno je osam faza, koje obuhvaćaju sljedeće glavne elemente:

1. – 3. faza: utvrđivanje je li potrebno temeljno izvješće;

4. – 7. faza: utvrđivanje na koji se način temeljno izvješće mora izraditi;

8.faza: utvrđivanje sadržaja izvješća.

Ako se tijekom prvih triju faza na temelju dostupnih podataka pokaže da temeljno izvješće nije potrebno, nema potrebe za prelaskom na daljnje faze. Evidenciju o takvom dokazu, uključujući razloge za donesenu odluku, treba izraditi i posjedovati nadležno tijelo.

Može se dogoditi da u postrojenju za koje ne treba izraditi temeljno izvješće u budućnosti budu promijenjene aktivnosti na lokaciji tako temeljno izvješće bude potrebno, primjerice ako bude predloženo da se opasne tvari po prvi put uključe u nov postupak. U tom slučaju, ponovno će se, u skladu s ovim smjernicama, ocijeniti potreba za izradom temeljnog izvješća u vezi s ažuriranjem dozvole.

Ako je moguće, za dovršenje prvih pet faza treba koristiti postojeće podatke.

U nekim slučajevima, podaci dostavljeni u skladu sa zahtjevima Direktive 2011/92/EU o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš mogu se na koristan način upotrijebiti za informiranje elemenata temeljnog izvješća.

Također, sljedeći izvori informacija mogu biti relevantni za izradu temeljnog izvješća:

—	informacije prikupljene u kontekstu Direktive 2012/18/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o kontroli opasnosti od velikih nesreća koje uključuju opasne tvari (Direktiva Seveso III), posebno u odnosu na 4. fazu;

—	informacije iz referentnih dokumenata najboljih raspoloživih tehnika (NRT-a), posebno iz dokumenta o emisijama iz procesa skladištenja, posebno u odnosu na 6. i 7. fazu.

Međutim, ako to nije moguće, potrebno je prikupiti nove informacije.

Iako su faze označene brojevima 1. – 8. radi lakšeg snalaženja, mogu se odvijati i drugim redoslijedom ili istodobno.

Tablica 5.1.

Glavne faze izrade temeljnog izvješća

Faza	Aktivnost	Cilj
1.	Utvrđivanje koje opasne tvari postrojenje koristi, proizvodi ili ispušta te izrada popisa tih opasnih tvari.	Odrediti koriste li se, proizvode ili ispuštaju opasne tvari kako bi se donijela odluka o potrebi za izradom i podnošenjem temeljnog izvješća.
2.	Utvrđivanje koje su od opasnih tvari iz 1. faze „relevantne opasne tvari” (vidjeti Odjeljak 4.2.) Odbacivanje onih opasnih tvari koje ne mogu onečistiti tlo i podzemne vode. Obrazloženje i bilježenje odluka da se određene opasne tvari ne uključe.	Ograničiti daljnje razmatranje samo na relevantne opasne tvari kako bi se donijela odluka o potrebi za izradom i podnošenjem temeljnog izvješća.
3.	Za svaku relevantnu opasnu tvar iz 2. faze, utvrđivanje stvarne mogućnosti onečišćenja tla ili podzemnih voda na lokaciji postrojenja, uključujući vjerojatnost ispuštanja i njegovih posljedica, a posebno uzimajući u obzir: — količine svake opasne tvari ili skupina sličnih opasnih tvari u pitanju; — kako i gdje se opasne tvari u postrojenju pohranjuju, koriste i prevoze; — gdje postoji rizik od njihovog ispuštanja; — u slučaju postojećih postrojenja, ujedno i mjere koje su donesene kako bi se osiguralo da onečišćenje tla i podzemnih voda u praksi nije moguće.	Utvrditi koje od relevantnih opasnih tvari predstavljaju potencijalni rizik od zagađenja na lokaciji, na temelju vjerojatnosti da dođe do ispuštanja takvih tvari. Za te se tvari podaci moraju uključiti u temeljno izvješće.
4.	Dostavljanje povijesti lokacije. Razmatranje dostupnih podataka i informacija: — u pogledu trenutačnog korištenja lokacije, i o emisijama opasnih tvari do kojih je došlo i zbog kojih je moguć porast zagađenja. Posebno razmatranje nesreća ili nezgoda, kapanja ili izlijevanja nastalih tijekom redovitog rada postrojenja, promjena operativne prakse, površinskog sloja na lokaciji i opasnih tvari koje se koriste. — u pogledu prethodnih korištenja lokacije tijekom kojih je moglo doći do ispuštanja opasnih tvari, bilo istih koje postojeće postrojenje koristi, proizvodi ili ispušta, ili nekih drugih. Revizija prethodnih izvješća o ispitivanju može biti od pomoći pri prikupljanju tih podataka.	Utvrditi moguće izvore zbog kojih bi opasne tvari iz 3. faze mogle biti već prisutne na lokaciji postrojenja.
5.	Utvrđivanje prirodnog okoliša lokacije, uključujući: — topografiju; — geologiju; — smjer toka podzemnih voda; — ostale moguće migracijske putove poput odvoda i servisnih kanala; — okolišne aspekte (npr. posebna staništa, vrste, zaštićena područja itd.); i — korištenje okolnog zemljišta.	Utvrditi kamo opasne tvari mogu dospjeti ako budu ispuštene i gdje ih se može naći. Također utvrditi medije okoliša i receptore koji bi mogli biti izloženi riziku te područja na kojima postoje druge aktivnosti koje bi mogle dovesti do ispuštanja nekih opasnih tvari i njihove migracije na lokaciju.
6.	Korištenje rezultata iz 3. do 5. faze za opis lokacije, posebno za prikazivanje položaja, vrste, opsega i količine prijašnjeg zagađenja i mogućih budućih izvora emisija, uz navođenje slojeva i podzemnih voda na koje bi te emisije vjerojatno utjecale – povezivanje izvora emisija, putova kojima se zagađenje može kretati i receptora na koje bi ono moglo utjecati.	Utvrditi mjesto, prirodu i opseg postojećeg zagađenja na lokaciji te odrediti na koje slojeve i podzemne vode može takvo zagađenje utjecati. Usporediti s mogućim budućim emisijama kako bi se vidjelo podudaraju li se područja.
7.	Ako postoji dovoljno podataka za mjerenje stanja zagađenja tla i podzemnih voda relevantnim opasnim tvarima na temelju prvih šest faza, potrebno je prijeći izravno na 8. fazu. Ako nema dovoljno podataka, bit će potrebno opsežno ispitivanje lokacije kako bi se prikupili takvi podaci. Pojedinosti takvog ispitivanja trebalo bi pojasniti u suradnji s nadležnim tijelom.	Prikupiti dodatne informacije potrebne za količinsku procjenu zagađenja tla i podzemnih voda relevantnim opasnim tvarima.
8.	Izrada temeljnog izvješća za postrojenje koje sadržava količinsku analizu stanja zagađenja tla i podzemnih voda relevantnim opasnim tvarima.	Dostaviti temeljno izvješće u skladu s Direktivom o industrijskim emisijama.

Svaka od osam faza u nastavku je detaljno objašnjena.

5.1   1. faza: Utvrđivanje opasnih tvari koje se trenutačno koriste, proizvode ili ispuštaju u postrojenju

Potrebno je izraditi popis svih opasnih tvari prisutnih unutar granica postrojenja (bilo u obliku sirovina, proizvoda, posrednika, nusproizvoda, emisija ili otpada). Popis treba sadržavati sve opasne tvari povezane s aktivnostima iz Priloga I. IED-a i izravno povezane aktivnosti koje imaju tehničku vezu s aktivnostima koje se provode i koje bi mogle utjecati na zagađenje tla i podzemnih voda.

Ako su opasne tvari navedene pod trgovačkim nazivima, mora biti naveden i kemijski sastav. Za smjese ili spojeve treba biti naveden relativan udio kemikalija koje su količinski najprisutnije u njihovu sastavu.

5.2   2. faza: Utvrđivanje relevantnih opasnih tvari

Na temelju popisa izrađenog u 1. fazi, potrebno je odrediti mogući rizik od zagađenja svakom opasnom tvari razmatranjem njezinih kemijskih i fizičkih svojstava, kao što su: sastav, fizičko stanje (kruto, tekuće i plinovito), topljivost, toksičnost, pokretljivost, postojanost itd. Te informacije treba koristiti za utvrđivanje može li određena tvar uzrokovati zagađenje tla i podzemnih voda. Podatke, zajedno s obrazloženjem metode korištene za njihovo tumačenje, treba prezentirati na način da u temeljnom izvješću bude jasno zašto određene tvari jesu ili nisu uključene.

Ako skupina tvari ima slična svojstva, mogu se razmatrati zajedno, pod uvjetom da je navedeno obrazloženje za takvo grupiranje.

Izvori informacija mogu uključivati popis razvrstavanja i označivanja koji sadržava informacije o razvrstavanju i označivanju tvari prijavljenih sukladno Uredbi (EZ) br. 1272/2008 (Uredba o CLP-u) i kemijske podatke o tvarima registriranima u skladu s Uredbom (EZ) br. 1907/2006 (Uredba REACH). Ostali izvori informacija mogu također obuhvaćati izvješća o procjeni rizika za 141 tvar u skladu s Uredbom Vijeća (EEZ) br. 793/93 (Uredba o postojećim tvarima). Svi ti izvori dostupni su na web-mjestu ECHA-e (2).

Ako je jasno da opasne tvari koje postrojenje koristi, proizvodi ili ispušta ne mogu uzrokovati onečišćenje tla i podzemnih voda, nije potrebna izrada temeljnog izvješća.

Utvrđene relevantne opasne tvari treba prenijeti u 3. fazu, gdje će se dodatno razmotriti.

5.3   3. faza: Procjena mogućnosti zagađenja na određenoj lokaciji

Svaka tvar prenesena iz 2. faze trebala bi se razmotriti u kontekstu lokacije kako bi se utvrdilo postoje li okolnosti koje mogu dovesti do ispuštanja te tvari u količinama dovoljnima da predstavlja opasnost od zagađenja, bilo kao rezultat jedne emisije ili zbog akumulacije iz više emisija.

Posebna pitanja koja je potrebno uzeti u obzir uključuju:

i.

Količinu svake opasne tvari kojom se rukuje, koja se proizvodi ili se ispušta, u odnosu na njezine učinke na okoliš. Obvezan je oprez jer neprestano istjecanje ograničene količine tvari u određenom razdoblju može uzrokovati znatno zagađenje. Kad su dostupne input-output informacije o opasnim tvarima, treba ih ispitati kako bi se utvrdile moguće emisije u tlo i podzemne vode.

ii.	Mjesto svake opasne tvari na toj lokaciji, npr. gdje se nalazi ili gdje će biti dostavljena, pohranjena, korištena, kamo će biti premještena unutar lokacije, ispuštena itd., posebno s obzirom na svojstva tla i podzemnih voda na tom dijelu lokacije.

iii.	U slučaju postojećih postrojenja: prisutnost i cjelovitost mehanizama za zadržavanje, prirodu i stanje površinskog sloja na lokaciji, položaje odvoda, servise ili druge moguće migracijske kanale.

Potrebno je utvrditi metodu skladištenja, rukovanja i korištenja relevantnih opasnih tvari, kao i postoje li mehanizmi zadržavanja za sprečavanje emisija do kojih dolazi, npr. zaštitni zidovi, nepropusna tvrda podloga, postupci rukovanja.

Detaljna fizička provjera lokacije treba biti obavljena kako bi se provjerila cjelovitost i učinkovitost mjera sprečavanja ispuštanja.

Primjeri vrsta podataka koje je potrebno prikupiti:

—	postoje li napukline ili oštećenja na strukturi i površinskom sloju lokacije. Potrebno je utvrditi postoje li spojevi ili napukline u blizini mogućih točaka emisija;

—	postoje li znakovi kemijskog djelovanja na betonske površine;

—	jesu li procesni odvodi u dobrom stanju. Ako je to moguće učiniti na siguran način, potrebno je pregledati revizijska okna, slivnike i otvorene odvode;

—	locirati odvodne putove, servisne koridore itd. te istjecišta;

—	utvrditi znakove emisija do kojih je već došlo, ispitati njihovu prirodu i opseg te razmotriti vjerojatnost da se emisije ponove;

—	utvrditi dolazi li na lokaciji do bilo kakvih izravnih ili neizravnih emisija opasnih tvari u tlo ili podzemne vode.

Na temelju gore navedenog, treba opisati okolnosti u kojima može doći do emisije u tlo ili podzemne vode i vjerojatnost takvih emisija te utvrditi koje tvari mogu biti emitirane u okoliš i predstavljati opasnost od zagađenja.

Okolnosti u kojima može doći do emisija uključuju:

nesreće/nezgode npr. prevrtanje tankera na cesti u sklopu lokacije; puknuće posude; istjecanje iz podzemnog spremnika; lomljenje pečata; slučajno ispuštanje; istjecanje kroz pukotine u odvodu; požar;

rutinske radnje npr. kapanje tijekom dostave ili kroz spojeve na cijevima, manji izljevi tijekom pretakanja/prijenosa proizvoda, istjecanje iz blokiranih ili oštećenih odvoda, pukotine u cementnoj nepropusnoj podlozi;

planirane emisije npr. ispuštanje u tlo ili podzemne vode.

Ako je očito da zbog količine opasnih tvari koje postrojenje koristi, proizvodi ili ispušta, ili zbog značajki tla i podzemnih voda na lokaciji ne postoji značajna mogućnost onečišćenja tla ili podzemnih voda, nije potrebno temeljno izvješće.

U slučaju postojećih postrojenja, ako su poduzete mjere koje u praksi onemogućuju onečišćenje tla ili podzemnih voda, nije potrebno temeljno izvješće.

Ako se na temelju ove faze smatra da temeljno izvješće nije potrebno, ipak se očekuje da operater izradi evidenciju takve odluke, uključujući razloge za njezino donošenje, te da je nadležno tijelo dalje ocijeni.

5.4   4. faza: Povijest lokacije

Svrha ovog poglavlja jest utvrditi koje relevantne opasne tvari identificirane u 3. fazi mogu biti prethodno prisutne na lokaciji u tlu i podzemnim vodama kao rezultat prijašnjih aktivnosti te preklapaju li se s mogućim budućim točkama emisije.

U povijesti lokacije treba razmotriti i. povijest lokacije prije izgradnje sadašnjeg/predloženog postrojenja i ii. operativnu povijest sadašnjeg/predloženog postrojenja kako slijedi:

i.

Potrebno je navesti svako prijašnje korištenje lokacije, od livade do izgradnje predloženog postrojenja. Potrebno je utvrditi jesu li ta korištenja mogla uključivati bilo koje od relevantnih opasnih tvari identificiranih u 3. fazi. Ako jesu, gdje se njima vjerojatno rukovalo, koja je vjerojatnost da je došlo do emisija u tlo ili podzemne vode te koje su i jesu li uopće poduzete mjere za sanaciju? Ako su dostupni, treba koristiti podatke koji se odnose na tu lokaciju.

ii.

Za postrojenja koja su već u funkciji tijekom izrade temeljnog izvješća, koja je vjerojatnost da je do emisija došlo tijekom prethodnog rada na toj lokaciji? Posebna pitanja koja vrijedi razmotriti su: — Mjesto, priroda i opseg prijašnjih nesreća, nezgoda, ili izravnih ispuštanja (s dozvolom ili bez nje) koja su mogla uzrokovati ispuštanje relevantnih opasnih tvari u tlo ili podzemne vode. — Koje su promjene ili poboljšanja uvedena u vezi s postupkom, kemikalijama kojima se rukuje, položajem skladišta, metodama odlaganja itd. i zašto? Primjerice, jesu li uzrokovani prethodnom nezgodom, nesrećom, situacijom u kojoj je zamalo došlo do nezgode itd., jesu li uvedeni kako bi se smanjio rizik od emisija, kako bi se poboljšala učinkovitost, smanjio otpad itd.? Ukazuju li na to da je možda došlo do emisija? — Evidencija o održavanju – pokazuje li cjelovitost odvoda, spremnika, zaštitnih zidova, cjevovoda itd.? Jesu li prisutni od početka aktivnosti ili su uvedeni nedavno? — Pojedinosti o prethodnim ispitivanjima lokacije i provedena sanacija. — Iz podataka o fizičkoj provjeri prikupljenih u 3. fazi mogu se dobiti i informacije o prisutnosti zaprljanja, dokazi korozije, prisutnost novog površinskog sloja itd.

5.5   5. faza: Prirodni okoliš

Na temelju prvih četiriju faza, utvrđuju se mjesta na lokaciji gdje bi u budućnosti moglo doći do emisija i gdje je ranije moglo biti emisija. U 5. fazi cilj je odrediti tijek takvih emisija, slojeve i podzemne vode koje su možda zahvaćene te utvrditi opseg i dubinu do koje zemlju treba karakterizirati. To zahtijeva razumijevanje svojstava tla i podzemnih voda na lokaciji, kao i na okolnim područjima koja mogu utjecati na lokaciju samog postrojenja.

Ako su dostupni, treba koristiti podatke koji se odnose na tu lokaciju. Ako nisu dostupni, koriste se referentni podaci, kvalitativna/subjektivna procjena, izvedeni ili ekstrapolirani podaci. U svakom slučaju treba biti naveden izvor podataka, a kad se on ne odnosi na tu lokaciju, potrebno je obrazložiti korištenje odabranih podataka i navesti detalje o svim primjenjivim marginama pogreške.

Pri razmatranju značajki lokacije treba prikupiti sljedeće podatke:

Topografija

Trenutni učinci bilo kakvih emisija ovisit će o lokalnoj topografiji i vrsti površine tla (beton, otvorena površina tla itd.) u blizini svake točke emisije, kao i o mjestu emisije u odnosu na površinu tla (npr. u razini tla, iznad površine tla, iz nadzemnog cjevovoda, na razini ispod površine tla itd.).

Tip i nagib površine tla mogu se prikazati na planu lokacije. Osim toga, potrebno je jasno identificirati temelje kompleksa sa zaštitnim zidovima, jama itd. u odnosu na okolnu razinu tla, posebno kad se nalaze ispod razine tla (bilo djelomice ili u cijelosti).

Geologija i hidrogeologija

Potrebno je dostaviti opis tla i slojeva stijena tla ispod lokacije te fizikalno-kemijska svojstva svakog sloja koji može utjecati na to kako će se tvari kretati kroz tlo i gdje će završiti.

Potrebno je utvrditi prisutnost ili moguću prisutnost podzemnih voda (uključujući viseću podzemnu vodu temeljnicu) u svakom od slojeva te, ako je poznato, navesti hidraulički gradijent.

Potrebno je uključiti objašnjenje značaja svojstava tla i podzemnih voda u kontekstu kretanja tvari kroz tlo.

U izvješću je dovoljan jednostavan sažetak podataka te nije potreban potpun geotehnički opis, a detaljniji podaci mogu se kasnije na zahtjev dostaviti ili staviti na raspolaganje.

Osim toga, u izvješću trebaju biti uključene sve dostupne informacije kako bi se predstavili opći uvjeti na lokaciji. Cilj nije odvojiti objavljene geološke i hidrogeološke informacije dobivene prijašnjim ispitivanjima od informacija iz trenutačnog ispitivanja.

Hidrologija

Potrebno je naznačiti prisutnost značajki površinskih voda, smjer njihovog toka, kakvoću/klasifikaciju i smještaj korita u odnosu na površinu lokacije. Potrebno je uključiti objašnjenje kako emisije s lokacije mogu utjecati na svako pojedino vodno tijelo.

Umjetni putovi

Potrebno je locirati umjetne putove, servisne koridore, odvode, rudnike itd. koji bi mogli poslužiti kao migracijske rute za opasne tvari te utvrditi mogući smjer migracije imajući na umu da bi on mogao biti u suprotnosti s prirodnim topografskim ili hidrauličkim gradijentom.

Korištenje okolnog zemljišta i međuovisnost

Potrebno je utvrditi načine korištenja okolnog zemljišta kako bi se odredilo koje industrije/aktivnosti, osobito one smještene više uz gradijent, možda koriste jednake ili slične tvari i od kojih zagađenje može migrirati na danu lokaciju. U pogledu migracije zagađenja na lokaciju u trenutku predaje dozvole, operater treba dokazati da nije uzrokovao zagađenje tijekom svojeg rada. Zato je bitno znati mogu li susjedni posjedi biti izvor jednakih ili sličnih zagađivača.

5.6   6. faza: Karakterizacija lokacije

U opisu lokacije trebaju posebno biti prikazani smještaj, vrsta, opseg i količina prijašnjeg zagađenja i mogući budući izvori emisija te treba navesti slojeve i podzemne vode na koje će te emisije vjerojatno utjecati.

U tom kontekstu modeli mogu biti od koristi jer omogućuju povezivanje izvora emisija, putova kojima se zagađenje može kretati i receptora koji bi vjerojatno bili zahvaćeni. Povezivanjem različitih informacija trebalo bi se olakšati razumijevanje rizika koje onečišćenje može predstavljati za okoliš i zdravlje ljudi.

Konceptualni model lokacije prikaz je trenutačnih razina zagađenja i mogućih budućih izvora zagađenja za određenu površinu tla. Taj se model može izraditi na temelju informacija prikupljenih u 3., 4. i 5. fazi. Vjerojatno će sadržavati postojeće informacije i, u manjoj mjeri, nove informacije koje nisu povezane sa 7. fazom u nastavku. Kada operater predlaže korištenje postojećih informacija u izradi konceptualnog modela lokacije, treba uzeti u obzir pouzdanost, točnost i prikladnost tih podataka.

Umjesto jedinstvenog općeg modela lokacije, bilo u obliku crteža ili teksta, preferira se izrada detaljnijih pojedinačnih modela za svako pojedinačno područje od važnosti u postrojenju. Primjerice, konceptualni model područja oko spremnika, u kojem bi mogla biti prikazana konstrukcija zaštitnog zida, smjer nagiba tla, jesu li točke punjenja unutar ili izvan zaštitnog zida, vrsta površinskog sloja na tom području te temeljna geologija i razina podzemne vode. Te bi se informacije zatim koristile za predviđanje gdje bi ispuštene relevantne opasne tvari mogle završiti.

Priroda i kompleksnost konceptualnih modela lokacije razlikovat će se ovisno o lokaciji i aktivnosti ili aktivnostima koje se ondje odvijaju.

5.7   7. faza: Ispitivanje lokacije

Ako iz 1. do 6. faze postoji dovoljno podataka za bočnu i vertikalnu karakterizaciju lokacije te za utvrđivanje temeljnog stanja po pitanju količinskih razina zagađenja tla i podzemnih voda relevantnim opasnim tvarima, potrebno je izravno prijeći na 8. fazu. Kada odluče koristiti postojeće informacije, operater pri dostavljanju tih informacija i nadležno tijelo pri njihovoj ocjeni moraju biti svjesni nesigurnosti i rizika povezanog s korištenjem takvih podataka. Takvi rizici uključuju:

—	mogućnost da u povijesnim podacima nije pravilno uzeto u obzir ispuštanje relevantnih opasnih tvari do kojeg je možda došlo u razdoblju od prikupljanja prvotnih podataka;

—	mogućnost da u povijesnim podacima nisu uzete u obzir sve relevantne opasne tvari, već je naglasak stavljen na određen dio relevantnih opasnih tvari; i

—	mogućnost da u povijesnim podacima nisu uzete u obzir promjene aktivnosti poduzetih na lokaciji od prvotnog prikupljanja podataka koje su mogle rezultirati promjenama opasnih tvari koje postrojenje koristi, proizvodi ili ispušta

Najbolji način da se osigura sveobuhvatnost podataka jest osigurati da metoda određivanja kao i analiza budu jasno utvrđene i prenesene. U slučaju postojećih postrojenja, kada se ne mogu utvrditi pouzdanost i kakvoća povijesnih informacija o tlu (primjerice jer su rezultati dobiveni zastarjelim metodama ili su nepotpuni), najprikladnije je ponoviti mjerenja.

Kada se može karakterizirati samo dio lokacije ili su informacije za izradu temeljnog izvješća nedostatne, potrebno je pribaviti dodatne informacije ispitivanjem lokacije. Novo mjerenje, bez obzira na to provodi li se prije puštanja u rad ili kao rezultat preispitivanja dozvole, najbolja je metoda za dobivanje temeljnih podataka o stanju tla i podzemnih voda.

Strategija uzorkovanja

Ako se utvrdi da će biti potrebna nova mjerenja, potrebno je razmotriti odgovarajuće strategije uzorkovanja, tj. na koji će način biti izvršena nova mjerenja tla i podzemnih voda. Za odabir najprikladnije strategije preporučljiva je konzultacija između operatera i nadležnog tijela.

Odabrane strategije uzorkovanja trebaju biti dovoljno pouzdane da bi se ispravno izvršenim mjerenjima i uzetim uzorcima točno prikazala stvarna razina onečišćenja relevantnim opasnim tvarima, čime će se omogućiti određivanje trenutačnog stanja tla i podzemnih voda. Temeljno izvješće treba sadržavati predloženu metodu za procjenu stanja onečišćenja lokacije, npr. statistički testovi koji će se koristiti i bilo koji standardi ISO/CEN ili, u njihovoj odsutnosti, nacionalni standardi koji će se primjenjivati. Pri izvješćivanju o rezultatima temeljnog ispitivanja, u izvješću je potrebno na odgovarajući način opisati pristup uzorkovanju, kao i metode analize. Iz toga slijedi da će, kad se lokacija bude ocjenjivala nakon konačnog prestanka aktivnosti, biti potrebno koristiti jednak pristup i jednake metode ili metode koje dokazano imaju usporedivu analitičku učinkovitost.

Strategije uzorkovanja trebale bi:

—	biti usredotočene na identificirane relevantne opasne tvari i opasne proizvode nastale njihovom razgradnjom i metabolite koji će se ocjenjivati u odnosu na njihova fizičko-kemijska svojstva povezana s vjerojatnošću onečišćenja tla i podzemnih voda;

—

uzeti u obzir hidrogeološke i hidrauličke značajke lokacije. Prikladne točke mjerenja uzvodno/nizvodno treba pregledati na odgovarajući način prije njihova uspostavljanja na lokaciji postrojenja. Pri ispitivanju podzemnih voda treba uzeti u obzir moguću dinamiku u odnosu na smjer toka i fluktuaciju razine podzemnih voda;

—

prepoznati utjecaj prirodnih faktora i faktora povezanih s postupkom na uzorke koji se uzimaju i na strategiju uzorkovanja (mjesto i metoda), povezanost onečišćivača, heterogenost raspodjele zagađivača u tlu ili u podzemnim vodama, rukovanje uzorcima između njihovog uzimanja i mjerenja te mjerenja izvršena u laboratoriju , i

—	od samog početka razmotriti obuhvaćanje trenutačnog stanja zagađenja (uključujući i prijašnje onečišćenje) kao i potrebu za procjenom zagađenja nakon konačnog prestanka aktivnosti. Preduvjet je jasno kartiranje i označivanje točaka uzorkovanja.

Preporučuje se neciljano uzorkovanje, ciljano uzorkovanje ili njihova kombinacija. Izbor mora biti učinjen s obzirom na položaj lokacije, uvjete i lokalni okoliš, uključujući prirodu i količinu tvari koje će se mjeriti. Navedeni pristupi opisani su u nastavku.. Ako je predložena drugačija tehnika uzorkovanja, npr. višestruko pojedinačno uzorkovanje, operater i nadležno tijelo trebaju razmotriti razinu pouzdanosti rezultata u usporedbi s neciljanim ili ciljanim pristupom.

i.	Ciljano uzorkovanje – je usmjereno uzorkovanje u zonama gdje se sumnja na koncentraciju zagađivača (mjesta skladištenja, prekrcaja i sl.) Kao i kod neciljanog uzorkovanja, potrebno je unaprijed odlučiti koja je vjerojatnost otkrivanja potrebna u odnosu na troškove.

ii.

Neciljano uzorkovanje – obično je to vrsta uzorkovanja kojom se, uz odgovarajuću gustoću podataka, dobivaju jasne i nedvosmislene informacije o prosječnim koncentracijama tvari i njihovoj rasprostranjenosti. Budući da je cilj ovog pristupa dati točan prikaz cijele lokacije korištenjem jedinstvenog uzorkovanja u cijelom postrojenju, na odabir mjesta uzimanja uzoraka ne smiju utjecati vanjske okolnosti poput postojećih zgrada, korištenja zagađivača ili njihovih pretpostavljenih koncentracija. Pri neciljanom uzorkovanju za postojeće lokacije može doći do poteškoća povezanih s postojećim objektima, uslugama i komunalnim uslugama.

U tom se pristupu lokacija smatra područjem tla za koje su potrebni temeljni podaci (tj. lokacija se smatra jedinstvenom cjelinom i ne treba uzimati u obzir plan postrojenja ili posebne rizike koje predstavljaju spremnici, procesni pogon itd.) Pri usvajanju takvog pristupa, bit će potrebna prethodna odluka o tome koja bi vjerojatnost utvrđivanja zagađenja trebala biti u svakom slučaju, s obzirom na neizbježno veći broj uzoraka i povezanih troškova potrebnih za povećanje vjerojatnosti.

Nesigurnosti povezane s podacima o tlu i podzemnim vodama

U pogledu nesigurnosti povezanih s podacima o tlu i podzemnim vodama za neciljano i za ciljano uzorkovanje, treba razmotriti dva važna elementa:

i.

Prikupljanje temeljnih podataka o podzemnim vodama: stanje podzemnih voda može se promijeniti brže nego stanje tla, a kakvoća podzemnih voda mijenja se ovisno o faktorima izvan dopuštenog postupka, poput sezonskih razlika u kvaliteti i razini vode, drugih izvora zagađenja, migracije izviranja onečišćivača, promjena pH vrijednosti ili smanjenja i oksidacijskog potencijala vodonosnika, obilnih kiša itd. Uzorkovanjem više od jednog skupa podataka o podzemnim vodama kako bi se utvrdilo temeljno stanje (npr. skup tromjesečnih rezultata praćenja koji obuhvaćaju razdoblje od najmanje jedne godine) može se značajno povećati pouzdanost izvješća operatera o temeljnom stanju podzemnih voda.

ii.

Korištenje statističkih tehnika analize podataka za ocjenu podataka o tlu: statističke metode mogu biti od pomoći kod vrednovanja nesigurnosti povezane s prosječnom ili srednjom koncentracijom onečišćivača u tlu te će tako procjenitelji i regulatori moći donijeti odluku na temelju pouzdanijih informacija. Koncentracije onečišćivača izmjerene tijekom ispitivanja lokacije mogu se usporediti s „kritičnom koncentracijom” koju je definirao korisnik ili s pokazateljem rizika.

Ako će se koristiti statističke metode, podaci prikupljeni tijekom ispitivanja moraju biti ocijenjeni prikladnima za tu svrhu (npr. dovoljnan broj podataka s odgovarajućih dubina, mjesta i dosljedne kakvoće). Za primjenu tog pristupa potreban je dobro razrađen konceptualni model, kako je opisano u 6. fazi, kojim se ukazuje na strategiju uzorkovanja potrebnu za prikupljanje odgovarajućih podataka za statističku analizu.

Analiza uzoraka

Kako bi se osigurala usporedivost rezultata temeljnog ispitivanja s onima prikupljenima naknadno, potrebno je primijeniti potvrđene metode analize (tj. formalne i dokumentirane dokaze da je određena metoda analize prikladna za predviđenu namjenu te da je točna i ponovljiva). Ako postoje standardi CEN ili ISO ili, u njihovoj odsutnosti, nacionalni standardi, treba ih primijeniti.

Osnovni je zahtjev da se podaci o analitičkoj učinkovitosti metoda korištenih za izradu temeljnog izvješća i za procjenu lokacije nakon konačnog prestanka aktivnosti mogu međusobno izravno usporediti. Posebno je važno da se međusobno mogu izravno usporediti područje primjene i način prikupljanja jedne ili više determinanti metode. Posebno stoga što se najbolja laboratorijska praksa može s vremenom promijeniti, nužno je osigurati da korištene metode analize budu prikladno opisane kako bi se osiguralo dovoljno informacija za buduće analize koje će biti potrebne na temelju IED-a.

Moguće je da nakon ispitivanja tijekom kojeg se prikupljaju temeljni podaci o tlu i podzemnim vodama bude potrebno daljnje ispitivanje, npr. ako je ispitivanjem utvrđeno prijašnje zagađenje (nastalo kao rezultat dozvoljenih ili drugih aktivnosti) za koje je potreban daljnji prikaz i sanacija.

U skladu s uputama iz 6. faze, može biti potrebno daljnje ispitivanje lokacije ili ažuriranje konceptualnog modela lokacije.

5.8   8. faza: Izrada temeljnog izvješća

Svrha ove faze jest sažeti sve ocijenjene podatke prikupljene u prvih sedam faza kako bi se izradilo izvješće kojim se utvrđuje stanje onečišćenja tla i podzemnih voda relevantnim opasnim tvarima. Temeljno izvješće treba sadržavati točan i jasan opis podataka korištenih za utvrđivanje stanja tla i podzemnih voda, metode koje su korištene za uzorkovanje i analizu podslojeva te objašnjenje kako su rezultati provjereni, statistički ili metodološki. Ukratko, u izvješću treba jasno opisati niz radnji koje se mogu u cijelosti ponoviti nakon konačnog prestanka aktivnosti na lokaciji, zajedno s rezultatima, kako bi se omogućila količinska usporedba. U tu svrhu Dodatak ovom dokumentu uključuje kontrolni popis.

Ako su prisutne tvari koje mogu uzrokovati zagađenje, u temeljnom izvješću treba navesti s kojim su slojem ili podzemnim vodnim tijelima povezane te opisati njihovu koncentraciju, prirodu i rasprostranjenost. Jasno navođenje relevantnih opasnih tvari koje nisu prisutne jednako je važno kao i utvrđivanje onih koje jesu.

Temeljno izvješće treba:

—	biti sastavljeno u logičnom i strukturiranom formatu;

—	sadržavati dovoljno informacija za utvrđivanje opsega i učinka jedne ili više trenutačnih aktivnosti obuhvaćenih dozvolom, uključujući datume svih relevantnih mjerenja tla i podzemnih voda;

—	pružiti jasan i točan opis primijenjenih pristupa i rezultata dobivenih procjenom, kao i položaj bilo kakvih nametljivih djelatnosti, bunara, bušotina i drugih mjesta uzorkovanja u skladu sa standardiziranim geografskim koordinatnim sustavom;

—	pružiti jasan opis analitičkih tehnika korištenih za određivanje koncentracija opasnih tvari u tlu i podzemnim vodama s obzirom, gdje je prikladno, na korištene nacionalne i međunarodne standarde, kao i na bilo koje smjernice država članica koje su postojale u vrijeme ispitivanja;

—	sadržavati znanstvene nesigurnosti i ograničenja pristupa primijenjenih tijekom izrade izvješća;

—	sadržavati sve relevantne tehničke podatke (mjerenja, potvrde o baždarenju, analitičke standarde, akreditacije, karte, dnevnike uzorkovanja itd.) kako bi se osiguralo da se nakon konačnog prestanka aktivnosti može napraviti valjana količinska usporedba.

Očekuju se i prihvatljive su razlike u vrsti, dubini i prikazu temeljnih izvješća između različitih aktivnosti obuhvaćenih Direktivom o industrijskim emisijama, pod uvjetom da je uvijek moguće primjereno utvrditi stanje onečišćenosti tla i podzemnih voda relevantnim opasnim tvarima u vrijeme sastavljanja izvješća.

---

(1)  SL L 372, 27.12.2006., str. 19.

(2)  http://echa.europa.eu/information-on-chemicals/

---

---