28.1.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 32/1

Glavni izvjestitelj:

Brendan BURNS

Suizvjestitelj:

Pavel TRANTINA

1.1.

Svjestan da EU nema izravne ovlasti na području obrazovanja ili strukovnog osposobljavanja te da se obrazovni sustavi u državama članicama međusobno razlikuju, EGSO želi istaknuti problem koji se tiče kontinuiranog (strukovnog) obrazovanja i osposobljavanja (eng. Continuing (Vocational) Education and Training, CVET) u ruralnim i udaljenim područjima diljem Europe koji je zajednički svim europskim zemljama te ga je potrebno rješavati na europskoj, nacionalnoj i regionalnoj razini.

1.2.

Potreban je novi paneuropski program da bi se europske institucije i nacionalne vlade, kao i poduzeća, sindikate i druge organizacije civilnog društva, potaknulo da poboljšaju suradnju kako bi kontinuirano obrazovanje i osposobljavanje postalo dostupno zaposlenicima koji pohađaju izobrazbu i njihovim poslodavcima. Ono bi se trebalo odvijati blizu mjesta zaposlenja, u odgovarajućem okruženju. Nadležna bi tijela trebala poticati i ohrabrivati tu suradnju i osigurati odgovarajuću financijsku podršku.

1.3.

Društvo i javne vlasti trebaju uvidjeti da mikropoduzeća i mala poduzeća nisu manje verzije velikih poduzeća. To se razmišljanje pokazalo pogrešnim te predstavlja jedan od glavnih razloga „neusklađenosti vještina” između obrazovanja i tržišta rada.

1.4.

Potrebno je osmisliti novo kontinuirano obrazovanje i osposobljavanje te nove strukovne kvalifikacije za mikropoduzeća i mala poduzeća, utemeljene na stvarnom iskustvu i zadacima koji se u tim poduzećima doista obavljaju.

1.5.

Osposobljavanje za ruralna poduzeća treba provoditi lokalno, koristeći informacijske i komunikacijske tehnologije i druge širokopojasne mehanizme. Da bi se to postiglo, opću dostupnost mobilne i zemaljske širokopojasne mreže velike brzine u ruralnim i udaljenim područjima treba smatrati „temeljnom infrastrukturom”. Europski zakoni o tržišnom natjecanju stoga ne smiju spriječiti nacionalne ili regionalne vlade u razvijanju brzih širokopojasnih mreža u ruralnim područjima.

1.6.

Nacionalne i lokalne vlasti trebaju uvidjeti da je ulaganje u razvoj mikropoduzeća te obiteljskih i malih poduzeća u ruralnim i udaljenim područjima dobra dugoročna investicija koja će doprinijeti sprečavanju migracija, smanjenju opterećenja na usluge u gradovima, obnovi gospodarske održivosti u lokalnim zajednicama i očuvanju ruralnog okruženja.

1.7.

Dugoročne financijske potpore nacionalnih ili regionalnih vlada lokalnim skupinama doprinijet će usklađivanju procesa utvrđivanja lokalnih potreba i odgovaranja na njih. Takve potpore će također potaknuti zajednice da se uključe u izravno rješavanje problema iseljavanja stanovništva iz ruralnih područja, dok bi financijska podrška iz strukturnih fondova, a posebice Europskog socijalnog fonda, trebala omogućiti pružanje kontinuiranog strukovnog osposobljavanja koje odgovara potrebama onih koji u njemu sudjeluju.

2.1.

Svrha je ovog mišljenja istaknuti potrebu razvijanja boljeg sustava kontinuiranog obrazovanja i osposobljavanja te kontinuiranog profesionalnog razvoja u ruralnim područjima, a posebice udaljenim planinskim i otočnim područjima.

2.2.

U skladu s definicijom agencije Cedefop (1), kontinuirano (strukovno) obrazovanje i osposobljavanje je „obrazovanje ili izobrazba nakon početnog obrazovanja ili izobrazbe, ili nakon ulaska u radni vijek; cilj mu je pojedincima omogućiti usavršavanje ili obnovu znanja i vještina; stjecanje novih vještina za pomak u karijeri ili za prekvalifikaciju; nastavak osobnog ili profesionalnog razvoja. Kontinuirano obrazovanje i izobrazba dio je cjeloživotnog učenja te može obuhvaćati bilo koju vrstu obrazovanja (opće, specijalizirano ili strukovno, formalno ili neformalno itd.). Od ključne je važnosti za zapošljivost pojedinaca.”

2.3.

EGSO je probleme povezane s kontinuiranim obrazovanjem i osposobljavanjem u ruralnim i udaljenim područjima istaknuo u više svojih mišljenja (2) o poljoprivredi te na javnim sastancima. Cilj je ovog mišljenja pružiti pregled situacije i ponuditi rješenja za neka od ključnih pitanja.

2.4.

Udaljena planinska i otočna područja diljem Europe bitno se razlikuju. Pored iznimno uspješnih regija s niskom nezaposlenošću i solidnim rastom postoje regije sa sve većim gospodarskim problemima, emigracijom i sve starijim stanovništvom. Uz to, mogućnosti za strukovno obrazovanje i osposobljavanje nisu uvijek dostupne na prihvatljivoj udaljenosti.

2.5.

Budući da se životni standard u gradovima povećao, velik broj mladih ljudi iz udaljenih planinskih i otočnih područja se odselio, čime je započelo vrtoglavo gospodarsko i društveno propadanje koje postaje sve brže uslijed iseljavanja sve većeg broja ljudi. Gubitkom stanovništva smanjuje se količina novca koji cirkulira unutar zajednice, što pak utječe na održivost lokalnih poduzeća, trgovina i prometnih veza. Potom dolazi do gubitka zdravstvenih usluga, banaka, škola i drugih struktura, što dodatno pogoršava problem.

2.6.

Europska udaljena planinska i otočna područja snabdijevaju nas velikim količinama lokalne hrane i sirovina koje koristimo. Ona su također mjesto za opuštanje, uživanje u rekreaciji, sportovima i drugim aktivnostima, no bez stručnih, kvalitetno osposobljenih lokalnih zaposlenika koji brinu o farmama, šumama, kamenolomima, hotelima i obrtničkim poduzećima mnoge od tih struktura će prestati postojati.

2.7.

Sposobnost poduzeća da posluju u otežanim uvjetima tih područja ključno je pitanje pa je poslodavcima potrebno stručno i kvalitetno školovano osoblje. Da bi u tome uspjeli, potrebna je uža suradnja s poslodavcima i lokalnim školama te tehničkim veleučilištima i sveučilištima.

2.8.

Suradnja između centara za osposobljavanje i poduzeća najbolje se uspostavlja i razvija upravo na razini regija. Nadležna tijela na svim razinama trebaju temeljito i na konkretan način razmotriti uspostavu i razvoj kontinuiranog obrazovanja i osposobljavanja u ruralnim i rubnim područjima i/ili područjima s niskom gustoćom naseljenosti, što treba uključivati dostatna ulaganja, ali i podršku, poticanje i pomoć za lokalne inicijative koje promiču suradnju između centara za osposobljavanje i poduzeća.

2.9.

Kao što je EGSO već više puta istaknuo, treba uspostaviti individualizirano savjetovanje i usmjeravanje u pogledu karijere (3).

2.10.

Mogućnost pristupa kontinuiranom (strukovnom) obrazovanju i osposobljavanju ključna je za razvijanje samozapošljavanja i stručne radne snage. Nažalost, većina struktura koje nude strukovno osposobljavanje nalazi se u gusto naseljenim područjima, čime su osobe iz udaljenih planinskih i otočnih područja koje pohađaju obuku stavljene u nepovoljan položaj, jer moraju prijeći velike udaljenosti kako bi došle do tih centara. To u većini slučajeva uzrokuje dodatne troškove i znatne nepogodnosti, posebice ako je riječ o kratkim tečajevima ili tečajevima koje polaznici pohađaju u određene dane, uz posao.

2.11.

Organizacija obuke u udaljenim planinskim i otočnim područjima problem je koji je prepoznat u raznim zemljama EU-a. Nažalost, pokušaji rješavanja tog problema često su se najvećim dijelom temeljili na „gradskim rješenjima” koja nisu prikladna za udaljena planinska i otočna područja.

2.12.

Obrazovni sustavi u državama članicama diljem Europe međusobno se toliko razlikuju (neki su organizirani na središnjoj razini, drugi na federalnoj razini, pri čemu nadležnost imaju i regije) da je teško zamisliti „europsko rješenje”. Međutim, iako se rješenja možda razlikuju, ipak je korisno utvrditi zajedničke probleme i tražiti neka zajednička rješenja, stvarajući tako mogućnost za uzajamno učenje na temelju najboljih praksi. EGSO naglašava da dvojni sustav strukovnog osposobljavanja, sa zajedničkom odgovornošću škole i organizacije za osposobljavanje i uz uključenost socijalnih partnera, smatra iznimno dobrom praksom.

2.13.

Ruralno kontinuirano obrazovanje i osposobljavanje može ponuditi specijalizirano osposobljavanje u određenim područjima koja su izravno povezana s ruralnim gospodarskim aktivnostima i njihovim prirodnim značajkama, uključujući ribarstvo, šumarstvo, okoliš, poljoprivredu itd. To specijalizirano osposobljavanje treba zadovoljavati standarde kvalitete potrebne da bi specijalizirani programi privukli učenike i onima koji su obuku prošli pružili relevantne kvalifikacije, doprinoseći na taj način lokalnoj socioekonomskoj revitalizaciji.

3.1.

Obrazovne ustanove koje pružaju izobrazbu ne razumiju uvijek u potpunosti posebnosti mikropoduzeća i malih poduzeća. Većina tečajeva strukovnog obrazovanja i osposobljavanja osmišljena je za potrebe srednjih i većih poduzeća, u kojima su poslovi podijeljeni na različite odjele i koja zaposlenike zapošljavaju kako bi naučili točno određeni posao. Ta vrsta rada, svojstvena industrijskoj masovnoj proizvodnji, počiva na sustavu u kojem svatko izvršava precizno određen zadatak i primjenjuje postupke koje je moguće jednostavno ocijeniti i u okviru kojih je za svaki konkretan posao potrebna određena kvalifikacija.

3.2.

Nasuprot tome, većini mikropoduzeća i malih poduzeća potrebni su zaposlenici koji su fleksibilni i koji raspolažu s više vještina. Umjesto da obavljaju jedan određeni posao, zaposlenici rade u malim timovima, koji zajedno obavljaju sve zadatke potrebne za poslovanje. Zaposlenici u tim poduzećima stoga moraju obavljati zadatke koje bi u većim poduzećima obavljali zaposlenici s nekoliko različitih radnih mjesta.

3.3.

Obrazovne institucije usmjerene na gradove ne razumiju uvijek taj način rada. Prepoznavanje tog problema pomoglo bi nastavnicima da shvate kako posluju mikropoduzeća i mala poduzeća te zašto postojeća obuka i kvalifikacije koje su usko usmjerene na određeni posao nisu primjerene poslovanju mikropoduzeća i malih poduzeća. Također bi malim poduzećima pomoglo da razviju i podrže obrazovanje i osposobljavanje unutar poduzeća, temeljeno na stvarnim zadacima.

3.4.

Nadalje, mnoga mikropoduzeća i mala poduzeća odgovaraju na različite zahtjeve klijenata, što često iziskuje jednokratna inovativna rješenja. Primjerice, malom mehaničarskom poduzeću bit će potrebne praktične vještine za „popravak i ponovnu upotrebu”. Za razliku od toga, većini velikih poduzeća nije potrebno popravljanje, već neispravne dijelove treba ukloniti i zamijeniti novima, pri čemu se neispravni dijelovi vraćaju proizvođaču. Taj jednostavni primjer objašnjava zašto su zaposlenicima u malim poduzećima potrebne dodatne vještine koje u većim kompanijama nisu potrebne. Upravo zbog toga dolazi do neusklađenosti vještina zbog čega mnoga europska mikropoduzeća i mala poduzeća odbijaju postojeće strukovno obrazovanje i osposobljavanje te strukovne kvalifikacije uspostavljene za njihove sektore.

3.5.

Mala i srednja poduzeća u inženjerstvu, arhitekturi, poljoprivredi, građevinarstvu, šumarstvu i brojnim drugim sektorima ustanovila su slične probleme vezane uz postupke i vještine.

3.6.

Obiteljska poduzeća, u kojima su sinovi i kćeri često katalizatori promjene te su istodobno i pripravnici i potencijalni upravitelji, predstavljaju drugačije probleme. U obiteljskim poduzećima obuka sinova i kćeri počinje u znatno ranijoj dobi nego obuka zaposlenika u velikom poduzeću.

4.1.

Osposobljavanje novih i već postojećih zaposlenika naročito predstavlja problem kada zaposlenici pohađaju obuku u centrima za strukovno osposobljavanje koji se nalaze daleko od njihova mjesta rada. Ako se na putovanje troši previše vremena, brojni poslodavci u mikropoduezćima i malim poduzećima obuku zaposlenika smatrat će gubitkom vremena.

4.2.

Mikropoduzeća i mala poduzeća uviđaju da cjeloživotno učenje i potvrđivanje vještina i kvalifikacija stečenih neformalnim i izvanškolskim putem (4) pomažu radnicima i poduzećima da razviju i u većoj mjeri koriste tehnologiju. Velik dio nastavnih materijala za cjeloživotno učenje dostupan je na internetu u obliku videa namijenjenih sektorskoj izobrazbi, priručnika, internetskih demonstracija, e-tečajeva i ostalih internetskih programa za učenje na daljinu. Nažalost, pristup tim obrazovnim programima u udaljenim planinskim i otočnim područjima često je znatno otežan uslijed vrlo sporog širokopojasnog interneta (između 0,4 mbps i 1,5 mbps) (5).

4.3.

Udaljenost centara za obuku može postati manje važna ako je kvaliteta tečajeva visoka te ako se organizira prijevoz i nadoknade putni troškovi, no time se ne rješavaju glavni problemi s kojima se većina polaznika tečajeva u udaljenim planinskim i otočnim područjima suočava.

5.1.

Kontinuirano (strukovno) obrazovanje i osposobljavanje specifičan je čimbenik koji treba razmatrati u kontekstu gospodarskog i socijalnog razvoja (strategije Europa 2020.). Također predstavlja element koji doprinosi teritorijalnoj i socijalnoj koheziji u Europskoj uniji.

5.2.

Mogućnost korištenja lokalnih struktura za opće dobro pomoglo bi udaljenim planinskim i otočnim zajednicama da omoguće odgovarajuće strukovno osposobljavanje. Tijela vlasti trebala bi se usredotočiti na uklanjanje prepreka koje lokalne inicijative sprečavaju u zadovoljavanju prepoznatih potreba za kontinuiranim obrazovanjem i osposobljavanjem. Uža suradnja i veće razumijevanje izazova s kojima se suočavaju lokalne vlasti i inicijatori projekata, uključujući organizacije civilnog društva, doprinijeli bi pronalaženju konstruktivnih rješenja.

5.3.

Vlade bi mogle iskoristiti priliku da decentraliziraju usluge premještajući ih u ruralna područja, stvarajući tako prednosti za lokalne zajednice (6).

5.4.

Na savjetovanju o temi „Strukovni razvoj i osposobljavanje u ruralnim područjima” (7) u više je prezentacija istaknuto kako je važno da zajednice preuzmu kontrolu nad svojim problemima i pronađu vlastita specifična rješenja. Time se također skrenula pozornost na druga pitanja s tim u vezi te se jasno pokazalo da unapređenje kontinuiranog obrazovanja i osposobljavanja treba biti dio znatno šireg plana namijenjenog istodobnom rješavanju skupa problema s kojima se zajednica suočava.

5.5.

Suradnja među svim uključenim dionicima od presudne je važnosti. Kako bi se omogućilo strukovno osposobljavanje u tim zajednicama, potrebno je u to uključiti sva lokalna poduzeća, škole, osoblje škola, učenike i njihove obitelji, nezaposlene, organizacije civilnog društva i dobrovoljce te uzeti u obzir dugoročne potrebe zajednice. Posebice je kao ključna istaknuta potreba osnaživanja lokalnih stanovnika, od kojih bi neki postali „pokretači” promjene, što bi zajednice osposobilo da razviju vlastita rješenja.

5.6.

Kao problem koji je potrebno rješavati istaknuta je i potreba za političkom voljom na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini vlade kako bi se osiguralo da takve zajednice prime dugoročnu financijsku i infrastrukturnu podršku.

5.7.

Komunikacija putem mobilnih i zemaljskih širokopojasnih mreža istaknuta je kao važno sredstvo za razvoj strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, posebice za razvijanje vještina na području IKT-a koje postaju ključne na radnom mjestu i kod kuće. Digitalna znanja i vještine potrebni su za korištenje uređaja i pristup uslugama. Te su vještine danas u središtu ekonomskog i društvenog života sviju te stoga trebaju biti uključene u sve faze i oblike obrazovanja, od osnovne škole do obrazovanja odraslih (8). Politike također trebaju uzeti u obzir karakteristike lokalnog stanovništva u pogledu dobi, razine obrazovanja i razine primanja. Ruralno kontinuirano obrazovanje i osposobljavanje može također koristiti otvoreno učenje i učenje na daljinu (eng. e-learning/open learning) kao nadopunu nastave u učionici za određene predmete ili aktivnosti osposobljavanja, što iziskuje tehnologiju i povezanost.

5.8.

Univerzalni pristup brzoj širokopojasnoj mreži ključan je za promicanje socijalne i teritorijalne kohezije. Planovi da se upotreba fondova za strukturni i ruralni razvoj proširi kako bi se omogućilo dodatno financiranje razvoja komercijalno održive širokopojasne infrastrukture stoga su dobrodošli. Ipak, također je od ključne važnosti da se pružanjem usluga visoke kvalitete (primjerice zdravstvenih usluga, pristupa lokalnoj vladi itd.) i smanjenjem troškova za sve krajnje korisnike osigura da i javnost ima koristi od tih ulaganja. Javni prostori koji nude besplatan pristup bežičnom internetu također su važni za razvoj opće dostupnosti brzog širokopojasnog interneta u malim gradovima i selima.

5.9.

Pružanje vještina potrebnih za život i rad u udaljenim planinskim i otočnim područjima prepoznato je kao složeno pitanje koje iziskuje integrirani pristup kojim upravljaju same lokalne zajednice, kao što je to istaknula organizacija Volonteurope u svojoj kampanji o ruralnoj izolaciji građana Europe (9). Poduzećima i lokalnim vlastima trebalo bi za financiranje kontinuiranog strukovnog obrazovanja i osposobljavanja osigurati odgovarajuća sredstva iz Europskog socijalnog fonda i pojednostaviti uvjete pristupa tim potporama. Također je od ključne važnosti da se financijske potpore ne temelje isključivo na komercijalnoj osnovi. Pristup raspoloživim fondovima, primjerice u okviru LEADER-a ili CLLD-a (programi Lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice), od iznimne je važnosti. To će ojačati ulogu lokalnih akcijskih grupa, organizacija zajednice te civilnog društva pružanjem solidnog okvira za vođenje, financiranje, uključivanje i pomoć.

5.10.

Europa raspolaže mrežama lokalnih i regionalnih vlasti posvećenima suradnji na području strukovnog osposobljavanja i cjeloživotnog učenja. To su Zaklada europskih regija za istraživanje, obrazovanje i osposobljavanje (FREREF) i Europsko udruženje regionalnih i lokalnih vlasti za cjeloživotno učenje (EARLALL). Te bi se europske mreže također trebale baviti dostupnosti kontinuiranog strukovnog osposobljavanja, fokusirajući se prvenstveno na ruralna područja, s obzirom da područja za suradnju i partnerstva među zainteresiranim sektorima najčešće nastaju na regionalnoj razini, među lokalnim i regionalnim vlastima, poduzećima i socijalnim partnerima, civilnim društvom te centrima za zapošljavanje, osposobljavanje i usmjeravanje u karijeri itd.

5.11.

Organizacije civilnoga društva trebalo bi potaknuti da razmjenjuju primjere dobrih praksi i inovativnih pristupa ruralnoj izolaciji. Njihovim bi predstavnicima trebalo omogućiti aktivnu ulogu u strukturi koja upravlja europskim fondovima koji imaju utjecaja na ruralni razvoj (EPFRR, ESIF), istinsko sudjelovanje u osmišljavanju programa i nadziranju odbora za praćenje na nacionalnoj razini te uključivanje lokalnih i osjetljivih skupina u osmišljavanje i provedbu projekata. Na području nevladinih organizacija za osposobljavanje odličan primjer je pokret pučkih otvorenih učilišta Grundtvig (10) (koji je počeo u Danskoj u 19. stoljeću, a zatim se vrlo uspješno proširio na druge zemlje). Istodobno bi organizacije civilnog društva trebale obavještavati Europsku komisiju o lošim praksama država članica kako bi osigurale da vlade ispunjavaju svoju obavezu savjetovanja s različitim dionicima i njihovog uključivanja (naročito na lokalnoj razini) u osmišljavanje, provedbu i ocjenjivanje europskih programa.

5.12.

EGSO poziva na korištenje EU-ovog Jamstva za mlade za promicanje obrazovanja i osposobljavanja mladih naraštaja u ruralnim područjima. Subvencije EU-a naročito bi trebalo usmjeravati na nastojanja da se prijenos uspješnih i inovativnih iskustava ubrza i da se ta iskustva primijene u praksi.

6.1.

Pokazalo se da je predmet ovog mišljenja iznimno složen. Brojni s njime povezani problemi, poput prijevoza, ruralnog stanovanja, zdravstvenih i socijalnih usluga, podupiranja ruralnih poduzeća putem poreznih poticaja, razvoja turizma i mnogih drugih ideja koje smo dotakli u našim raspravama te prilikom savjetovanja mogli su biti temeljitije razmotreni.

6.2.

Uviđamo, međutim, da je nemoguće obuhvatiti sva ta pitanja jednim mišljenjem. Željeli bismo, međutim, preporučiti da se ona razmotre u budućim mišljenjima.

6.3.

Potrebno je temeljitije istraživanje kako bi se razumjeli zadaci koji se obavljaju u mikropoduzećima i malim poduzećima i način na koji se oni dodjeljuju. To bi, pak, utjecalo na način određivanja kvalifikacija za mikropoduzeća i mala poduzeća i pružanja osposobljavanja.

6.4.

EGSO predlaže da se pokrene istraživanje koje bi doprinijelo pronalaženju rješenja za izazove koji su istaknuti u ovom mišljenju.

6.5.

EGSO poziva na međuinstitucijski dijalog o izazovima i mogućim rješenjima koja treba utvrditi, u koji bi bilo uključeno više glavnih uprava Komisije, civilno društvo (EGSO), lokalne i regionalne vlasti (OR) i Cedefop.