EUR-Lex Access to European Union law
This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 52014DC0398
COMMUNICATION FROM THE COMMISSION TO THE EUROPEAN PARLIAMENT, THE COUNCIL, THE EUROPEAN ECONOMIC AND SOCIAL COMMITTEE AND THE COMMITTEE OF THE REGIONS Towards a circular economy: A zero waste programme for Europe
KOMUNIKACIJA KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU REGIJA Prema kružnom gospodarstvu:program nulte stope otpada za Europu
KOMUNIKACIJA KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU REGIJA Prema kružnom gospodarstvu:program nulte stope otpada za Europu
/* COM/2014/0398 final */
KOMUNIKACIJA KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU REGIJA Prema kružnom gospodarstvu:program nulte stope otpada za Europu /* COM/2014/0398 final */
Prema
kružnom gospodarstvu: program nulte stope otpada za Europu 1.
Uvod:
kružno gospodarstvo kao potpora održivom rastu Vrijedni materijali ne iskorištavaju se
dovoljno u našim gospodarstvima. U svijetu u kojemu potražnja i tržišno
natjecanje za ograničenim i ponekad rijetkim resursima neprestano rastu, a
opterećenje resursa uzrokuje sve veće propadanje i osjetljivost
okoliša, Europa može ostvariti gospodarsku i ekološku korist boljim korištenjem
tim resursima. Od industrijske revolucije u našim se gospodarstvima razvio
uzorak rasta po načelu „uzmi, izradi, konzumiraj, baci” – linearni model
koji se temelji na pretpostavci da su resursi obilni, dostupni te da ih se lako
može crpiti i jeftino odlagati. Sve je jasnije da se time ugrožava
konkurentnost Europe. Prelazak na kružno gospodarstvo nužan je
za završetak programa učinkovitoga korištenja resursima u okviru
strategije Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast.[1]
Veći i održivi napredak učinkovitoga korištenja resursima nadohvat su
ruke i mogu donijeti veliku gospodarsku korist. U sustavima kružnoga gospodarstva dodana
se vrijednost proizvoda zadržava što je dulje moguće i ne stvara se otpad.
Njima se resursi zadržavaju u gospodarstvu nakon kraja uporabnog vijeka
proizvoda kako bi se opetovano produktivno upotrebljavali i tako stvarali novu
vrijednost. Za prelazak na kružno gospodarstvo potrebne su promjene u cijelom
lancu vrijednosti, od dizajna proizvoda do novih poslovnih i tržišnih modela,
od novih načina pretvaranja otpada u resurse do novih načina
ponašanja potrošača. To podrazumijeva potpunu promjenu sustava i
inovacije, ne samo u tehnologiji, već i u organizaciji, društvu, metodama
financiranja i politikama. Čak će i u vrlo kružnom gospodarstvu
ostati neki elementi linearnosti, u vidu potrebnih novih resursa i odlaganja
preostalog otpada. Industrija već prepoznaje jaki
potencijal za stvaranje gospodarske vrijednosti poboljšanjem produktivnosti
resursa. Procjenjuje se da bi se poboljšanjem učinkovitoga korištenja
resursima u cijelom lancu vrijednosti moglo pridonijeti smanjenju potrebe za
unosom materijala za 17 – 24 % do 2030.[2],
a boljim korištenjem resursima u europskoj bi se industriji mogle ostvariti
uštede od 630 milijardi eura godišnje.[3] Rezultati istraživanja
usmjerenih na potrebe poduzeća temeljenih na oblikovanju modela na razini
proizvoda pokazuju znatne mogućnosti uštede materijalnih troškova za
industriju EU-a zahvaljujući pristupima kružnoga gospodarstva te
potencijal za povećanje BDP-a EU-a do 3,9 %[4]
stvaranjem novih tržišta i proizvoda te vrijednosti za poduzeća. Nije
stoga iznenađujuće da poduzeća neprestano rade na poboljšanju
upravljanja resursima, no sputana su nizom tržišnih prepreka. Europska platforma za učinkovito
korištenje resursima na visokoj razini[5], koja okuplja izabrane vlade,
poduzeća i organizacije civilnog društva, pozvala je na djelovanje u svrhu
prelaska na kružno gospodarstvo koje se temelji više na ponovnom korištenju i
visokokvalitetnom recikliranju, a puno manje o primarnim sirovinama. Komisija je 2011. Planom za Europu
koja se učinkovito koristi resursima[6] predložila okvir za
djelovanje te naglasila potrebu za integriranim pristupom u mnogim
područjima i na mnogim razinama politike. Glavne zamisli Plana sada se
dalje razvijaju u okviru Sedmog programa djelovanja za okoliš (7. PDO).[7] Prelaskom na modele kružnoga
gospodarstva osigurava se svjetlija budućnost europskog gospodarstva.
Njime bi se Europi olakšalo
suočavanje sa sadašnjim i budućim izazovima svjetskog
pritiska na resurse i rastuće nesigurnosti opskrbe. Stalno vraćanje
resursa u aktivno korištenje njima, smanjenje količine otpada i ovisnosti
o nesigurnim opskrbama izravno rezultiraju povećanjem otpornosti i
konkurentnosti. Smanjenjem povezanosti gospodarskog rasta i korištenja
resursima i njegovih učinaka otvara se mogućnost trajnog održivog
rasta. U
razdoblju od 2000. do 2011. produktivnost resursa u EU-u porasla je za
20 %, no to bi djelomično mogao biti učinak recesije.
Zadržavanjem te stope omogućio bi se daljnji porast za 30 % do 2030.,
BDP bi mogao porasti za gotovo 1 % te bi se otvorilo više od dva milijuna
radnih mjesta više nego uobičajenim načinom rada.[8]
Jačanje napora za povećanje produktivnosti resursa ići će
ruku pod ruku s postojećim ciljevima politike Zajednice poput smanjenja
emisije ugljičnog dioksida, povećanja energetske učinkovitosti, održive reindustrializacije
gospodarstva EU-a i osiguravanja pristupa sirovinama, smanjivanjem
istovremeno učinaka na okoliš i emisije stakleničkih plinova. Postoji
širok spektar dokazanih mjera za promidžbu učinkovitoga korištenja
resursima koje su pokazale isplativost i potencijal za sustavniju primjenu.
Poduzete su i mjere kojima se omogućuje da te promjene rezultiraju i
otvaranjem dodatnih radnih mjesta, posebno Komunikacijom o zelenom zapošljavanju
i zelenom akcijskom planu za MSP-ove.[9] 2.
Uspostavljanje
povoljnog političkog okvira Tržišta su važan pokretač
učinkovitoga korištenja resursima i kružnoga gospodarstva, s obzirom na to
da su materijali i energija postali najvažniji troškovi proizvodnje mnogih poduzeća.
Međutim, iako tržišta već potiču promjene, postoje mnoge tržišne
prepreke učinkovitom i djelotvornom upravljanju resursima.
Sprječavanjem stvaranja otpada, ekološkim dizajnom, ponovnom uporabom
otpada i sličnim mjerama poduzeća u EU-u mogla bi ostvariti neto
uštedu od 600 milijardi eura, odnosno 8 % godišnjeg prometa, a
godišnje emisije stakleničkih plinova istovremeno bi se smanjile za 2 do
4 %[10]. Ipak, da bi se to
ostvarilo, potrebno je ukloniti tržišne prepreke koje sprječavaju razvoj
takvih mogućnosti. Dok produktivnost resursa koristi
velikom broju sektora, njome će i europska poduzeća imati koristi od
brzog rasta tržišta eko-industrije, za koje se predviđa da će se
udvostručiti u razdoblju od 2010. do 2020. Na međunarodnom planu
poboljšanja učinkovitoga korištenja resursima potrebna su velikom broju
industrijskih sektora. Zbog postojeće
infrastrukture, poslovnih modela i tehnologije, kao i zbog načina
ponašanja, gospodarstva su „zarobljena” u linearnom modelu. Poduzećima
možda nedostaju informacije, pouzdanje i kapaciteti za prihvaćanje
rješenja kružnoga gospodarstva. Financijskim se sustavom često ne
osiguravaju ulaganja u poboljšanje učinkovitosti ili inovativne poslovne
modele koji se smatraju rizičnijima i složenijima, što odbija mnoge
tradicionalne ulagače. Navike potrošača također mogu
predstavljati prepreku razvoju novih proizvoda i usluga. Takve su prepreke
često trajno prisutne u okruženju u kojem tržišne cijene nisu odraz
stvarne cijene koju društvo plaća zbog korištenja resursima, a politika ne
šalje snažne i dosljedne signale za prelazak na kružno gospodarstvo. Komisija će, na temelju
podataka o ključnim proizvodima, materijalima i lancima vrijednosti, s
dionicima raditi na razvoju povoljnog okvira za kružno gospodarstvo korištenjem
mjerama kojima se obuhvaća pametno donošenje propisa, instrumenti
temeljeni na tržištu, istraživanje i inovacije, poticaji, razmjena informacija
i podrška dobrovoljnim pristupima. Takvim okvirom pridonijet će se
postizanju cilja održivog industrijskog preporoda u EU-u, a temeljit će se
na proaktivnoj ulozi potrošača i poduzeća, s posebnim naglaskom na
mala i srednja poduzeća. U međunarodnim krugovima EU bi trebao blisko surađivati s
ostalim partnerima, na multilateralnoj i bilateralnoj razini, kako bi se osigurao
maksimalan učinak kružnoga gospodarstva. Komisija
će: dalje analizirati najveće
nedostatke tržišta i upravljanja koji ometaju sprječavanje stvaranja
otpadnog materijala i njegovu ponovnu uporabu, uzimajući u obzir
heterogenost vrsta materijala i njihovo korištenja, kako bi se stvorio okvir
politike pogodne za učinkovito korištenje resursima na razini EU-a. 2.1. Dizajn i inovacije za kružno
gospodarstvo Umjesto oslanjanja na rješenja usmjerena
na kraj uporabnog vijeka proizvoda, u kružnom se gospodarstvu dizajnom
eliminira otpad, a inovacije su prisutne u cijelom lancu vrijednosti. Time se,
primjerice, mogu obuhvaćati: smanjenje
količine materijala potrebnih za izvršenje određene usluge (smanjenje
opterećenja); produljenje
uporabnog vijeka proizvoda (trajnost); smanjenje
korištenja energijom i materijalima u fazama proizvodnje i korištenja
(učinkovitost); smanjenje
korištenja, u
proizvodima i postupcima proizvodnje, materijalima koji su opasni ili ih
je teško reciklirati (zamjena); stvaranje
tržišta za sekundarne sirovine (reciklirane) (na temelju standarada, javne
nabave itd.); osmišljavanje
proizvoda jednostavnih za održavanje, popravljanje, poboljšanje, preradu ili
recikliranje (ekološki dizajn); razvijanje potrebnih usluga za
potrošače u tom pogledu (usluge održavanja/popravka itd.); poticanje
i podupiranje potrošača
u smanjenju otpada i visokokvalitetnom odvajanju; poticanje
sustava odvajanja i prikupljanja otpada kojima se troškovi recikliranja i
ponovne uporabe smanjuju na najmanju moguću mjeru; olakšavanje
stvaranja industrijskih
klastera kojima se sprječava da nusproizvodi postanu otpad
(industrijska simbioza); i poticanje
većeg i boljeg izbora
za potrošače putem unajmljivanja, pozajmljivanja ili dijeljenja usluga umjesto
kupnje proizvoda, štiteći
istovremeno interese potrošača (u vidu troškova, zaštite, informiranja,
ugovornih uvjeta, aspekata osiguranja itd.). Važna polazna točka je
osmišljavanje proizvodnih postupaka, proizvoda i usluga. Proizvodi se mogu
redizajnirati da bi se, umjesto njihova bacanja, dulje koristili, popravljali,
poboljšavali, prerađivali ili naposljetku reciklirali. Proizvodni postupci
mogu se više temeljiti na ponovnom korištenju proizvodima i sirovinama te na
mogućnosti obnove prirodnih resursa, a inovativnim se poslovnim modelima
može uspostaviti novi odnos između poduzeća i potrošača. Dijagramom u nastavku pojednostavljenim
se načinom prikazuju glavne faze modela kružnoga gospodarstva, pri
čemu se svakom od njih omogućuje smanjenje troškova i ovisnosti o
prirodnim resursima, povećanog rasta i stvaranja novih radnih mjesta, kao
i ograničenja količine otpada i štetnih emisija u okoliš. Faze su
međusobno povezane: materijali se primjerice mogu koristiti u nekoliko
navrata tijekom procesa, u industriji se razmjenjuju nusproizvodi, proizvodi se
obnavljaju ili prerađuju ili potrošači biraju sustave kojima se
kombiniraju proizvodi i usluge. Cilj je smanjiti količinu resursa koji
izlaze iz kruga te time omogućiti optimalno funkcioniranje sustava. Nekim politikama i instrumentima EU-a
već su osigurani alati i poticaji u skladu s modelom kružnoga
gospodarstva. Hijerarhijom otpada koja je temelj našeg zakonodavstva o otpadu
sve se više usvajaju preferirane mogućnosti sprječavanja nastanka
otpada, pripreme za ponovnu uporabu i recikliranje te odvraćanje od
odlaganja otpada. Cilj politike o kemikalijama postupno je isključivanje
posebno zabrinjavajućih otrovnih tvari. Neke mjere za ekološki dizajn
proizvoda koji koriste energiju uključuju uvjete o trajnosti i olakšavanju
recikliranja. Biogospodarskom strategijom[11] promiče se održivo i
integrirano korištenje biološkim resursima i tokovima otpada za proizvodnju
hrane te energetskih proizvoda i proizvoda dobivenih od bioloških sirovina.
Klimatskom politikom stvaraju se poticaji za uštedu energije i smanjenje
emisije stakleničkih plinova. Zajedničkim i dosljednim
okvirom EU-a za promicanje kružnoga gospodarstva olakšat će se povezivanje
tih elemenata s programom Obzor 2020. u svrhu nošenja s izazovima u
području istraživanja i inovacija.[12] Kako bi podržala
dizajn i inovacije za više kružno gospodarstvo, Komisija će: u okviru programa EU-a za
istraživanje i inovacije (Obzor 2020.) predstaviti mogućnosti postupnog
prelaska na kružno gospodarstvo na razini Europe putem velikih projekata u
području inovacija usmjerenih na suradnju u lancima vrijednosti i
između njih, poticanje razvoja vještina te potporu primjeni inovativnih
rješenja na tržištu; uspostaviti produbljeno partnerstvo radi potpore istraživanju i
inovativnim politikama za kružno gospodarstvo; olakšati razvoj više kružnih
modela za proizvode i usluge, među ostalim i dosljednijom politikom
proizvoda, te dalje razvijati primjenu Direktive o ekološkom dizajnu,
uzimajući u obzir kriterije povezane s učinkovitim korištenjem
resursima, uključujući buduće prioritetne skupine proizvoda iz
Plana rada 2015. – 2017.; i poticati načelo višestrukoga korištenja u održivom korištenju
biomasom, uzimajući u obzir sve sektore koji koriste biomasu, tako da se
ona može koristiti na najučinkovitiji način. 2.2. Poticanje
ulaganja u rješenja za kružno gospodarstvo EU i države članice trebali
bi poticati ulaganje u inovacije kružnoga gospodarstva i korištenje njima te, u
kontekstu reforme financijskog sustava, raditi na uklanjanju prepreka
povećanju privatnog financiranja za učinkovito korištenje resursima.
U nedavne prijedloge Komisije o nefinancijskom izvješćivanju,[13]
dugoročnom financiranju[14] i strukovnim mirovinskim
fondovima[15] uključeni su
zahtjevi za otkrivanje relevantnih informacija o okolišu ulagačima ili za
razmatranje rizika ulaganja povezanih s oskudnošću resursa i klimatskim
promjenama. Kako bi se smanjio rizik za
ulagače, razvijaju se inovativni financijski instrumenti poput Instrumenta
za financiranje prirodnog kapitala Komisije i Europske investicijske banke. I
javno-privatna partnerstva (JPP) učinkoviti su instrumenti za poticanje
privatnog djelovanja i ulaganja u učinkovito korištenje resursima. JPP-om
„Industrija održivog postupka putem resursne i energetske učinkovitosti”
(SPIRE) i zajedničkom tehnološkom inicijativom „Bioindustrija” aktivno se
pridonosi postizanju ciljeva kružnoga gospodarstva. Politika ima dodatnu ulogu u
poticanju pravih signala za ulaganje u učinkovito korištenje resursima
ukidanjem subvencija koje imaju štetan učinak na okoliš te smanjenjem
oporezivanja rada, a povećanjem oporezivanja onečišćenja i
resursa. O napretku u reformi poreza za zaštitu okoliša u EU-u raspravlja se u
okviru Europskog semestra koordinacije ekonomske politike. Kako bi
potaknula ulaganja u kružno gospodarstvo, Komisija će: usredotočiti se na
perspektivna područja utvrđena tijekom Okruglog stola o financiranju
učinkovitoga korištenja resursima[16], uključujući
inovativne financijske instrumente kojima će se u računovodstvenim
pravilima za poduzeća odražavati problemi s resursima, pojašnjavati
odgovornosti financijskih institucija za održivost (fiducijarne obveze),
razviti metodologija za „test pritiska na resurse” za poduzeća te
istražiti potencijal tržišta obveznica za usmjeravanje dodatnih sredstava prema
projektima za učinkovito korištenje resursima; pripremiti smjernice o
mogućnostima koje se nude novim direktivama o javnoj nabavi u
području zelene javne nabave (GPP) i preporuku o praćenju rezultata
država članica u postizanju cilja od 50 % zelene javne nabave[17],
poduprijeti inovativne instrumente, poput pretkomercijalne nabave i javne
nabave za inovacije, te olakšati uspostavljanje mreža javnih tijela za zelenu
javnu nabavu; i još više integrirati prioritete
kružnoga gospodarstva u financiranje EU-a i poticati države članice na korištenje dostupnim sredstvima
EU-a u programima i projektima povezanima s kružnim gospodarstvom, posebno
putem europskih strukturnih i investicijskih fondova. 2.3.
Usmjeravanje djelovanja poduzeća i potrošača i potpora MSP-ovima Poduzeća i potrošači i dalje
su ključni akteri prelaska na kružno gospodarstvo. Odluke na višoj i nižoj
razini u lancu vrijednosti moraju biti bolje međusobno povezane kako bi se
omogućili dosljedni poticaji između proizvođača,
ulagača, distributera, potrošača i subjekata koji se bave
recikliranjem te kako bi se osigurala poštena raspodjela troškova i koristi.
Potrebno je upotrijebiti tržišne mehanizme kako bi se osigurala
najučinkovitija raspodjela i korištenje resursima, a ako postoje tržišni nedostaci
ili prepreke inovacijama, potrebno ih je ukloniti. Potrebno je razviti
funkcionalna tržišta sekundarnih materijala. Posebnu bi pozornost trebalo
posvetiti omogućavanju poduzetnicima da uđu na potencijalna nova
tržišta povezana s kružnim gospodarstvom te osiguravanju da je na tržištu rada
dostupna radna snaga s potrebnim vještinama. Potrošačima bi trebalo omogućiti donošenje informiranih
pružanjem boljih informacija o ekološkoj ispravnosti različitih proizvoda. Na Europskoj platformi za
učinkovito korištenje resursima utvrđene su[18]
važne prilike za poduzeća u različitim fazama „kruga” ponovnim
korištenjem materijalima u proizvodnim postupcima ili različitim
segmentima izvornog opskrbnog lanca ili u drugim opskrbnim lancima. Te prilike
temelje se na iskustvu u uspješnim inicijativama koje imaju potencijal rasta i
šire primjene, a uključuju: u
fazi proizvodnje: standarde održive nabave, dobrovoljne programe koje vode
industrija i maloprodaja te industrijsku simbiozu kojom se stvaraju tržišta za
nusproizvode; u
fazi distribucije: bolje informacije o resursima sadržanima u proizvodima i o
načinu na koji se proizvode može popraviti ili reciklirati, iz preporuka
Platforme navedenih kao „putovnice za proizvode”; i u
fazi potrošnje: modele zajedničke potrošnje temeljene na
posuđivanju, zamjeni, razmjeni i najmu proizvoda te sustave kojima se
kombiniraju proizvodi i usluge
kako
bi se ostvarila veća vrijednost iz slabo iskorištene imovine ili resursa
(npr. automobila, alata, smještaja). U pilot-fazi mjerenja ekološkog
učinka utvrđenoj Komunikacijom[19] Komisije o „Uspostavi
jedinstvenog tržišta ekoloških proizvoda” dionici surađuju na razvoju
zajedničkog, dogovorenog načina mjerenja učinka koji proizvodi i
organizacije imaju na okoliš. Nakon pilot-faze, Komisija će procijeniti uspješnost
tih metoda kako bi se mogle primijeniti na postojeće ili nove instrumente
s ciljem poboljšanja ekološke učinkovitosti proizvoda. Područje primjene tih mjera
potrebno je proširiti kako bi se osigurali dobri okvirni uvjeti i jednake
prilike svim poduzećima za prilagodbu vodećim svjetskim trendovima
povezanima s resursima, nagradila najbolja poduzeća, potaknuli novi
poduzetnici na razvoj poslovnih rješenja budućnosti i testirali na tržištu
te osigurale vjerodostojne informacije potrošačima. Procesom u koji je
uključeno više dionika pokrenutim u okviru Europske potrošačke agende[20]
istaknuta je potreba za učinkovitim alatima protiv obmanjujućih i
neosnovanih deklaracija o prihvatljivosti za okoliš. Radna snaga mora raspolagati
odgovarajućim vještinama kako bi se osigurao učinkovit prijelaz uz
otvaranje novih radnih mjesta.[21] Na temelju Komunikacije
o zelenom zapošljavanju[22] stvoren je okvir za
mogućnosti otvaranja radnih mjesta u više kružnom gospodarstvu u kojem se
resursima učinkovito koristi. Nacionalne, regionalne i lokalne
vlasti i socijalni partneri također maju važnu ulogu u razvoju ciljane i
usklađene podrške u obliku ulaganja, infrastrukture, tehnologije i
vještina, a posebno onih usmjerenih na potrebe MSP-ova. Oni su u dobrom
položaju i za olakšavanje promjene izbora potrošača u korist održivijih
proizvoda i usluga te za poticanje promjene ponašanja. Kako bi podržala
djelovanje poduzeća, a posebno MSP-ova i potrošača, Komisija će: raditi na temelju rezultata
pilot-faze mjerenja ekološkog učinka, koja će trajati do 2016.,
utvrđivanjem načina primjene mjerenja učinka na okoliš na dizajn
proizvoda i postupaka te na informiranje potrošača o ekološki održivim
izborima; pokrenuti široku suradnju dionika
putem aktivnosti koordinacije i podrške u okviru programa Obzor 2020. i
njegovih instrumenata, uključujući Europski institut za inovacije i tehnologiju, europske
strukturne i investicijske fondove, Akcijski plan za ekološke inovacije, Zeleni
akcijski plan za MSP-ove i Europsku potrošačku agendu; raditi na temelju obveza dionika
u okviru Europskog inovacijskog partnerstva za sirovine izravno povezanih s
produktivnošću resursa; podupirati otvaranje radnih
mjesta i razvoj vještina pojačanom
koordinacijom politika, usmjeravanjem europskih sredstava prema programima koji
podupiru zeleni rast, poboljšanjem sustava informiranja i praćenja,
uključujući putem postupka Europskog semestra i suradnjom sa
socijalnim partnerima, institucijama
za obrazovanje i osposobljavanje i drugim dionicima; i podupirati razmjene najbolje prakse na međunarodnoj razini. 3.
Modernizacija
politike o otpadu i njezinih ciljeva: otpad kao resurs Pretvaranje otpada u resurs dio je
„zatvaranja kruga” u sustavima kružnoga gospodarstva. Ciljevi utvrđeni u
europskom zakonodavstvu ključni su pokretači poboljšanja gospodarenja
otpadom poticanjem inovacija u području recikliranja i ponovne uporabe,
ograničavanjem odlaganja otpada, smanjenjem gubitaka resursa te poticanjem
promjene ponašanja potrošača. No, u EU-u se godišnje u prosjeku i dalje
stvara oko pet tona otpada po osobi, a tek se nešto više od trećine tog
otpada učinkovito reciklira. Europska unija utvrdila je svoju
političku obvezu[23] smanjenja stvaranja
otpada, recikliranja otpada s ciljem dobivanja velikog i pouzdanog izvora
sirovina za Uniju, oporabe energije samo iz materijala koji se ne mogu
reciklirati i prestanka odlaganja otpada. Unapređenjem politike o otpadu
stvorit će se značajne koristi za rast i otvaranje radnih mjesta uz
relativno male troškove ili bez njih, a istovremeno će se pridonijeti
kvaliteti okoliša. U skladu sa svjetskim tržištima očekuje se da će
se ambicioznom politikom o otpadu pokrenuti inovacije i pomoći
poduzećima u EU-u da postanu još konkurentnijima u pružanju usluga
gospodarenja otpadom te da će se izvoznicima iz EU-a ponuditi nove
mogućnosti na tržištu. 3.1. Utvrđivanje ciljeva za otpad s
ciljem stvaranja reciklažnog društva U Europi je postignut znatan napredak u
pretvaranju otpada u resurse i promicanju održivih načina gospodarenja
otpadom poput recikliranja. Međutim, rezultati među državama
članicama prilično se razlikuju. U šest je država već
učinkovito ukinuto odlaganje komunalnog otpada, čime su se njegove
količine smanjile s 90 % na manje od 5 % u posljednjih dvadeset
godina, dok su stope recikliranja u određenim regijama dosegle 85 %.
No, u drugim se državama članicama na odlagališta odvozi više od 90 %
otpada, dok se reciklira manje od 5 %. Potrebni su snažni politički
poticaji kako bi se stvorila dugoročnija predvidivost ulaganja i promjena
tako da se materijali poput
plastike,
stakla, metala, papira, drva, gume i drugih materijala koji se mogu reciklirati
ponovno uključe u gospodarstvo u obliku sekundarnih sirovina po
konkurentnim cijenama. Utvrđivanjem jasnih ciljeva za recikliranje za
razdoblje do 2030. osigurat će se ta predvidivost. Odvajanjem otpada na
mjestu njegova nastanka, zajedno s odgovarajućom metodologijom za
izračun stopa recikliranja, osigurat će se visokokvalitetno
recikliranje i pridonijeti razvoju tržišta za opskrbu visokokvalitetnih
sekundarnih sirovina. U tu je svrhu potrebno razjasniti
postojeću metodu mjerenja kojom se procjenjuje što se uistinu reciklira
jer neke države članice trenutačno izvješćuju o prikupljenom
otpadu kao recikliranom otpadu unatoč znatnim gubicima materijala
između tih faza. Odlaganje svog otpada koji se
može reciklirati zabranjuje se do 2025. Države članice trebale bi ulagati napore
za prestanak odlaganja otpada do 2030. Oporaba energije, uključujući
proizvodnju energije iz otpada
i
korištenje biogorivom, imat će važnu ulogu u pogledu otpada koji se ne
može ponovno iskoristiti niti reciklirati. Za to će biti potrebno
učinkovitije korištenje nejednako raspoređenim kapacitetima za
oporabu energije koji su trenutačno dostupni u EU-u uz mjere za
izbjegavanje preopterećenja tih kapaciteta. Uspješnom se provedbom u EU-u do 2030.
može izravno otvoriti više od 180 000 radnih mjesta, uz procijenjenih
400 000 radnih mjesta koja će se otvoriti provedbom zakonodavstva o
otpadu koje je na snazi[24]. Tako će se
postići zadovoljavajuća razina od 10 do 40 % potražnje za
sirovinama u EU-u, a istovremeno će se pridonijeti postizanju cilja EU-a
do 2030. u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova za 40 %,
što je jednako 62 Mt CO2 godišnje, koje bi se izbjegle u 2030. Za
povećanje gospodarskih, društvenih i ekoloških koristi boljeg gospodarenja
komunalnim otpadom, Komisija predlaže: •
povećanje
ponovne uporabe i recikliranja komunalnog otpada na barem 70 % do 2030.; •
povećanje
stope recikliranja ambalažnog otpada na 80 % do 2030., s međustopama
od 60 % do 2020. i 70 % do 2025., uključujući ciljeve za
pojedinačne materijale; •
zabranu
odlaganja otpada koji se može reciklirati (npr. plastika, metal, staklo, papir
i karton te biorazgradiv otpad) do 2025., dok bi države članice trebale
uložiti napore za prestanak odlaganja otpada do 2030.[25]; •
daljnju
promidžbu razvoja tržišta za visokokvalitetne sekundarne sirovine,
uključujući putem ocjenjivanja dodatne vrijednosti kriterija za
prestanak statusa otpada za posebne materijale. •
pojašnjenje
metode izračuna za reciklirane materijale kako bi se osiguralo
visokokvalitetno recikliranje. 3.2. Pojednostavljenje i bolja provedba
zakonodavstva o otpadu Navedeni ciljevi državama članicama
ostavljaju mogućnost fleksibilnosti u odlučivanju kako će ih
postići. No, postoji značajne mogućnosti dodatnog
pojednostavljenja i poboljšanja provedbe zakonodavstva na nacionalnoj razini i
smanjenja postojećih razlika. U 2012. godini Komisija je izradila
pregled rezultata u gospodarenju otpadom i planove s posebnim preporukama za
države članice s najslabijim rezultatima. Pružanjem pomoći u
rješavanju slabih točaka u ranoj fazi provedbe zakonodavstva u partnerstvu
s državama članicama, Komisija će i dalje posebnu pozornost
posvećivati državama članicama koje su najdalje od postizanja
navedenih ciljeva. Pokazalo se da gospodarske mjere imaju
ključnu ulogu u poboljšanju gospodarenja otpadom na nacionalnoj razini,
posebno oporezivanjem odlaganja i spaljivanja otpada, načelo „plati koliko
baciš” i prošireni sustavi odgovornosti proizvođača ili poticaji
lokalnim vlastima za promicanje sprječavanja nastanka, ponovne uporabe i
recikliranja otpada. Zabrane odlaganja otpada također su se pokazale
učinkovitima. Određivanjem minimalnih zahtjeva za sustave
odgovornosti proizvođača na razini EU-a pridonijet će se
smanjenju troškova i uklanjanju prepreka s kojima se suočavaju
proizvođači koji moraju poštovati nekoliko nacionalnih sustava u
EU-u. Napori država članica mogu se
poduprijeti iz europskih fondova koji su usmjereni prema integriranim
rješenjima za gospodarenje otpadom, uključujući odvojeno
prikupljanje, ponovno korištenje i infrastrukturu za recikliranje. Odlagališta
otpada ili samostalne spalionice u budućnosti neće dobivati potporu. Da bi se dostupni kapaciteti za
gospodarenje otpadom najbolje iskoristili, potrebno je bolje planiranje i
dijeljenje informacija u EU-u, a može se tolerirati i slanje otpada unutar EU-a
u najmodernija i najučinkovitija postrojenja, barem kao prijelazna mjera. Postoji prostor za daljnju
racionalizaciju i olakšanje prikupljanja podataka i izvješćivanje na
nacionalnoj razini te za povećanje pouzdanosti i dosljednosti podataka u
cijelom EU-u. Donošenjem zajedničkih pokazatelja olakšat će se
poboljšanje praćenja i vrednovanja rezultata država članica.[26] Mjere za daljnje pojednostavljenje
pravne stečevine o otpadu i osiguranje učinkovitosti i djelotvornosti
nadovezat će se na već uložene napore za smanjenje administrativnih
troškova politike otpada putem, primjerice, izuzetaka od uvjeta za zbrinjavanje
otpada za određene MSP-ove ili napora za uspostavljanje obvezne razmjene
elektroničkih podataka o prijevozu otpada. Kako bi se
osiguralo da se pojednostavljenjem i boljom provedbom ostvare koristi od
zakonodavstva EU-a, Komisija predlaže: •
rješavanje
preklapanja između ciljeva povezanih s otpadom i usklađivanje
definicija; •
znatno
pojednostavljenje obveza izvješćivanja za države članice,
uključujući pojašnjavanje i racionalizaciju metoda izračuna za
ciljeve povezane s komunalnim otpadom, otpadom na odlagalištima i ambalažnim
otpadom; •
dopuštanje
državama članicama da izuzmu MSP-ove ili poduzeća koja se bave
prikupljanjem i/ili prevoženjem vrlo malih količina neopasnog otpada, od
općih uvjeta o dozvolama ili upis iz Okvirne direktive o otpadu; •
uvođenje
godišnjeg izvješćivanja putem jedinstvene točke za unos svih podataka
o otpadu te usklađivanje statističkih podataka o otpadu s uvjetima
zakonodavstva EU-a o otpadu, uspoređujući nacionalne metode sa
standardima Eurostata; •
uvođenje
uvjeta za razvoj računalnih sustava za praćenje podataka i provjeru
koju će vršiti treća strana u državama članicama; •
uspostavu
mehanizma ranog upozoravanja kako bi se osiguralo da države članice
uspostave odgovarajući skup mjera za pravovremeno postizanje ciljeva; •
utvrđivanje
minimalnih uvjeta za rad sustava proširenih odgovornosti proizvođača
koji bi se mogli dalje razvijati na nacionalnoj razini ili u smjernicama EU-a
te promicanje korištenja gospodarskim instrumentima u državama članicama;
i •
promicanje
izravnih ulaganja u mogućnosti gospodarenja otpadom na vrhu hijerarhije
otpada (prevencija, ponovna uporaba, recikliranje). 3.3. Rješavanje posebnih izazova
povezanih s otpadom Potrebni su pristupi koji su posebno
osmišljeni za svaki pojedini izazov povezan s otpadom i znatnim gubitkom
resursa ili učincima na okoliš. Sprječavanje stvaranja otpada: Kao
prvi prioritet koji utječe na sve faze kružnoga gospodarstva, potrebno je
osigurati manje stvaranje otpada. Države članice nedavno su donijele
programe za sprječavanje stvaranja otpada, kako se zahtijevalo Okvirnom
direktivom o otpadu, i trenutačno ih ocjenjuje Europska agencija za
okoliš. Na temelju procjene Agencije, Komisija će razviti inicijative za
promidžbu dobre prakse u EU-u u pogledu sprječavanja stvaranja otpada. Morski otpad: Morskim otpadom
onečišćuju se plaže, nanosi se šteta životu u moru i stvara
dugoročan problem s otpadom koji je skupo čistiti. U okviru 7.
programa djelovanja za okoliš poziva se na utvrđivanje glavnog cilja na
razini Unije u pogledu količinskog smanjenja koji se temelji na mjerama o
izvorima emisija. Potpunom provedbom mjera iz revidiranog
zakonodavstva EU-a o otpadu, količina morskog otpada mogla bi se smanjiti
za 13 % do 2020. i za 27 % do 2030. Postavljanjem određenog
cilja smanjenja do 2020. dao bi se jasan znak državama članicama koje
trenutačno razvijaju mjere za postizanje „dobrog ekološkog stanja” za
morske vode do 2020. na temelju Okvirne direktive o pomorskoj strategiji te bi
se stvorio poticaj za razvoj akcijskih planova za morski otpad u okviru
četiriju regionalnih konvencija o moru. Ostale mjere na razini EU-a koje,
između ostalog, obuhvaćaju i rezultate ocjene Direktive o lučkim
uređajima za prihvat[27] koja je u tijeku,
također pridonose postizanju tog cilja. Druga faza u postizanju cilja
smanjenja bit će razvijena u dogledno vrijeme na temelju daljnje analize
potencijala za smanjenje iz drugih izvora na kopnu i moru, uzimajući u
obzir obvezu preuzetu na konferenciji Rio+20 za postizanje značajnog
smanjenja morskog otpada do 2025. Građevinski otpad i otpad od
rušenja: Tržišta
za reciklirane materijale nužna su za povećanje stope recikliranja
građevinskog otpada i otpada od rušenja. Projektiranje za bolje
upravljanje građevinskim otpadom i otpadom od rušenja, povećanje
mogućnosti recikliranja i udjela recikliranog materijala u
građevinskim materijalima bit će uključeno u okvir za procjenu
ekološke učinkovitosti zgrada, kako je navedeno u Komunikaciji Komisije o Mogućnostima
učinkovitoga korištenja resursima u građevinskom sektoru.[28] Nadalje, u okviru predloženog mehanizma za rano
upozoravanje pratit će se rezultati država članica u odnosu na cilj
od 70 % recikliranog otpada do 2020., uključujući mjere poput
povećanja pristojbi za odlaganje građevinskog otpada i otpada od
rušenja ili dodatnih obveza sortiranja na lokacijama velikih rušenja kako bi se
poboljšala kvaliteta reciklata. Rasipanje hrane: Procjenjuje se da se do 30 % hrane
proizvedene diljem svijeta izgubi ili baci. Komisija razmatra predstavljanje
konkretnih prijedloga za smanjenje rasipanja hrane. Opasan otpad: Odgovarajuće
upravljanje opasnim otpadom i dalje je izazov jer nedostaju podaci o stvarnom
postupku obrade te vrste otpada. Za početak će se uvođenjem
registara opasnog otpada i utvrđivanjem kapaciteta i prepreke u sustavima
gospodarenja opasnim otpadom u državama članicama poboljšati vođenje
evidencije i sljedivost. Ti bi se registri postupno mogli proširiti na druge
vrste otpada, kao što je to već slučaj u nekoliko država
članica. Plastični otpad: Očekuje
se da će proizvodnja plastike u EU-u rasti otprilike 5 % godišnje.
Dok se samo 24 % plastičnog otpada reciklira, gotovo 50 % odlaže
se na odlagališta otpada, a ostatak se spaljuje. Tijekom javnog savjetovanja o
plastičnom otpadu koje je Komisija provela 2013.[29]
pokazao se značajan potencijal za održivije korištenje plastikom te se
podržalo ukidanje odlaganja plastičnog otpada i bolji dizajn plastike i
plastičnih proizvoda. Nedavni prijedlog Komisije kojim se državama
članicama omogućuje ograničavanje korištenja plastičnim
vrećicama,[30] kao i prijedlozi za
povećanje recikliranja i prekid odlaganja otpada predstavljeni u ovoj
Komunikaciji, važni su koraci za poboljšanje gospodarenja plastičnim
otpadom. Recikliranje kritičnih sirovina: Iako
su sve sirovine važne, kritične sirovine zaslužuju posebnu pozornost, s
obzirom na to da je njihova proizvodnja na svjetskoj razini koncentrirana u
nekoliko država, dok mnoge od njih imaju nisku stopu zamjenjivosti i
recikliranja. Komisija promiče učinkovito korištenje kritičnim
sirovinama i njihovo recikliranje u okviru Inicijative o sirovinama[31] i
Europskog partnerstva za inovacije u području sirovina. Nezakonite pošiljke otpada: Komisija
će poduzeti mjere za osiguranje usklađenosti s relevantnim
zakonodavstvom EU-a, posebno Uredbom (EZ) br. 1013/2006 o pošiljkama
otpada kako je nedavno izmijenjena u svrhu jačanja inspekcija pošiljki
otpada. Recikliranje fosfora: Fosfor
je ključni resurs za proizvodnju hrane, ali postoje znatni rizici u
sigurnosti opskrbe njime, a njegovim trenutačnim korištenjem dolazi do
stvaranja otpada i gubitaka u svim fazama uporabnog ciklusa. Na temelju
Savjetodavne komunikacije o održivoj uporabi fosfora,[32]
Komisija razvija okvir za daljnje djelovanje. Za rješavanje
posebnih izazova povezanih s otpadom Komisija: predlaže da se teži cilju
smanjenja morskog otpada za 30 % do 2020. za deset
najčešćih vrsta otpada koji se mogu naći na plažama i za
ribolovnu opremu koja se može naći u moru, uz prilagodbu tog popisa za
svaku od četiri morske regije EU-a; predviđa mjere za
stimulaciju tržišta recikliranih materijala dobivenih iz građevinskog
otpada i otpada od rušenja i za razvoj zajedničkog okvira EU-a za
procjenu ekološke učinkovitosti zgrada; predlaže da države članice
izrade nacionalne strategije sprječavanja rasipanja hranom i ulože napore
kako bi se rasipanja hranom u proizvodnji, maloprodaji/veleprodaji,
sektoru uslužnih djelatnosti i kućanstvima smanjio za barem 30 % do
2025.; predviđa razvoj
odgovarajućeg sustava registara barem za opasni otpad u svim
državama članicama; na temelju svojeg prijedloga za
smanjenje korištenja laganim plastičnim vrećicama predlaže da
se zabrani plastika na odlagalištima otpada do 2025.; predlaže da države članice u
svoje nacionalne planove gospodarenja otpadom uključe mjere u pogledu
prikupljanja i recikliranja otpada koji sadrži znatne količine
kritičnih sirovina; i razmatra razvoj političkog
okvira za fosfor u svrhu povećanja stope njegova recikliranja,
poticanja inovacija, poboljšanja uvjeta na tržištu i popularizaciju njegove
održive uporabe u zakonodavstvu EU-a o gnojivima, hrani, vodi i otpadu. 4.
Utvrđivanje
cilja za učinkovito korištenje resursima U okviru 7. programa djelovanja za
okoliš države članice i Europski parlament složili su se da bi Europska
unija trebala utvrditi pokazatelje i ciljeve za učinkovito korištenje
resursima te procijeniti prikladnost uključivanja glavnog pokazatelja i
cilja u Europski semestar. Nakon niza savjetovanja, produktivnost resursa, kako
je izmjerena na temelju BDP-a u odnosu na potrošnju sirovina, utvrđena je
kao mogući cilj produktivnosti resursa.[33] Utvrđivanjem realističnog
cilja povećanja produktivnosti resursa, koji podupiru EU i njegove države
članice, usmjerila bi se politička pozornost te bi se iskoristio
potencijal kružnoga gospodarstva, koji je trenutačno zanemaren, iskoristio
bi se za stvaranje održivog rasta i radnih mjesta te povećanje
dosljednosti politike EU-a. To bi bio proporcionalan način osiguravanja
koherentnosti i poticanja djelovanja. Već se predviđa da će od
2014. do 2030. EU uobičajenim načinom rada povećati
produktivnost resursa za 15 %. Korištenjem pametno osmišljenim politikama
za promicanje prelaska na više kružno gospodarstvo, na što poziva Europska
platforma za učinkovito korištenje resursima, ta bi se stopa mogla
udvostručiti. Osim što bi znatno doprinijelo dimenziji održivosti rasta,
povećanje produktivnosti resursa za 30 % također bi imalo
pozitivan učinak na stvaranje radnih mjesta i rasta BDP-a.[34]
Industrija će imati koristi od tih
poboljšanja produktivnosti resursa povećanjem konkurentnosti.[35]
Troškovi resursa mogu činiti znatan dio njihove troškovne strukture, a
potrebna je njihova dostupna i predvidljiva zaliha.[36]
Time bi se postigla neposredna financijska dobit i dugoročna strateška
korist, jer rast svjetske potražnje uzrokuje rast cijena i nestabilnost
resursa. Učinkovitijim korištenjem resursima pomoglo bi se Europi u
postizanju cilja reindustrijalizacije. Ciljem produktivnosti resursa, iako on
nije obvezujuć niti utvrđen na razini EU-a, osigurao bi se poticaj
državama članicama koje još uvijek nemaju cilj na nacionalnoj razini da
razviju mjere kojima bi se korištenje resursima uzelo u obzir. To bi dovelo do
uravnoteženijih mjera kojima bi se obuhvatile šire gospodarske, društvene i
ekološke posljedice i popunila ta praznina. Države članice mogle bi prilagoditi
politike i mjere s najvećim gospodarskim i ekološkim prednostima u skladu
sa širim ciljevima politika. U tu svrhu one bi mogle koristiti širok spektar
već dokazanih, ali ne još široko rasprostranjenih, dobrih praksi koje bi
mogle usvojiti i prilagoditi svojim potrebama i okolnostima. Revizija
strategije Europa 2020., koja je uslijedila nakon javnog savjetovanja prilikom
kojeg su prikupljena mišljenja o njezinu razvoju, trenutačno je u tijeku[37].
Komisija stoga smatra da bi se svaka odluka o utvrđivanju glavnog cilja
produktivnosti resursa trebala revidirati uzimajući u obzir rezultata
javnog savjetovanja, zajedno s preporukama Europske platforme za
učinkovito korištenje resursima. Kako bi se osiguralo da kreatori
politika imaju sveukupan pregled pritisaka resursa na okoliš, potrebno je u
obzir uzeti i druge pokazatelje, posebno one za korištenje vodom i ograničenim
resursima iz zemlje. Eurostat je u okviru pokazatelja za strategiju Europa
2020. od 2013. objavio pregled rezultata učinkovitoga korištenja
resursima.[38] Taj pregled osmišljen je
s ciljem praćenja provedbe Plana za Europu koja se učinkovito
koristi resursima, ukazivanja na povezanost resursa i uključivanja
dionika u postupak mjerenja društvenog napretka koje ne uključuje samo
BDP. Kako bi se
iskoristio potencijal učinkovitoga korištenja resursima u kontekstu
održivog rasta: •
Komisija
će prilikom revizije strategije Europa 2020. koja je u tijeku uzeti u
obzir preporuke Europske platforme za učinkovito korištenje resursima o
glavnom cilju za učinkovito korištenje resursima, zajedno s ishodima
javnog savjetovanja. •
usporedno
s time, dalje će se razvijati pregled rezultata učinkovitoga
korištenja resursima korišten za praćenje pokazatelja korištenja resursima
koji ne uključuju samo ugljik i materijale (konkretno zemlju i vodu); i •
nacionalni
zavodi za statistiku trebali bi raditi na uspostavljanju zajedničke prihvaćene
metodologije u okviru Europskog statističkog sustava kako bi se
izračunala potrošnja sirovina na nacionalnoj razini. [1] COM(2010) 2020,
COM(2011) 21. [2] Meyer, B. i
sur. (2011) „Macroeconomic modelling of sustainable development and the links
between the economy and the environment”. Istraživanje za Europsku komisiju (GU
za okoliš), dostupno na http://ec.europa.eu/environment/enveco/studies_modelling/pdf/report_macroeconomic.pdf [3] „Guide to resource
efficiency in manufacturing: Experiences from improving resource efficiency in
manufacturing companies”. Europe INNOVA (2012). [4] Ellen MacArthur
Foundation (2012) Towards the Circular Economy: Economic and business rationale
for an accelerated transition. [5] http://ec.europa.eu/environment/resource_efficiency/re_platform/index_en.htm. [6] COM(2011) 571. [7] SL L 354, 28.12.2013.,
str. 171. – 200. [8] Modelling the Economic and
Environmental Impacts of Change in Raw Material Consumption (2014), Cambridge
Econometrics i sur. [9] Upućivanja na
Komunikacije koje se donose istovremeno [10] The opportunities to business
of improving resource efficiency (2013), AMEC i sur. [11] COM(2012) 60 [12] Vidjeti prilog ovoj
Komunikaciji. [13] COM(2013) 207. [14] COM(2014) 168. [15] COM(2014) 167. [16] MEMO/13/110. [17] COM/2008/400 [18]http://ec.europa.eu/environment/resource_efficiency/documents/erep_manifesto_and_policy_recommendations_31-03-2014.pdf [19] COM(2013) 196 i Preporuka
Komisije 2013/179/EU. [20] COM (2012) 225
[21] COM (2012) 173 [22] COM (2014) 446 [23] 7. program djelovanja za okoliš [24] SWD(2014) 207 [25] Budući da se određen
udio „preostalog” otpada ne može oporabiti, a trenutačno nijedna druga
mogućnost gospodarenja otpadom nije dostupna, on se može odlagati. To
će biti ograničeno na maksimalnih 5 %. [26] Četiri su metode
izračuna dopuštene za izračun postignutih rezultata u recikliranju
komunalnog otpada. Ovisno o izabranoj metodi, rezultati se mogu prilično
razlikovati (oko 20 %). [27] Direktiva 2000/59/EZ [28] COM(2014) 445 [29] COM(2013) 123. [30] COM(2013) 761. [31] COM(2011) 25 [32] COM(2013) 517. [33] Potrošnja sirovina zbirni je
pokazatelj kojim se mjere (u tonama) svi materijalni resursi kojima se u
gospodarstvu koristi, uzimajući istovremeno u obzir korištenje resursima
koji se izvoze. Trenutačno je dostupan za EU i neke države članice.
Države za koje podaci o potrošnji sirovina nisu još dostupni u međuvremenu
se mogu koristiti potrošnjom domaćeg materijala. [34] SWD (2014) 211. [35] Dionici su kao mjeru
korištenja resursima preferirali potrošnju sirovina jer se njome obuhvaća
korištenje resursima u uvezenim i domaćim proizvodima, čime se
omogućuje pravedna usporedba učinkovitoga korištenja resursima. [36] Nedavna istraživanja o
sektorima čelika i aluminija pokazuju da sirovine čine oko 30 do
40 % njihove troškovne strukture, više nego primjerice troškovi radne
snage. [37] COM(2014) 130 od
19.3.2014.; Provjera napretka strategije Europa 2020. za pametan, održiv i
uključiv rast. [38] http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/europe_2020_indicators/ree_scoreboard. Prilog: Kako Obzor 2020. može
pridonijeti kružnom gospodarstvu? Kružno
gospodarstvo razvojna je strategija koja uključuje gospodarski rast bez
povećanja potrošnje resursa, duboke promjene u lancima proizvodnje i
navikama potrošača te ponovno osmišljavanje industrijskih sustava na
razini cijelih sustava. Oslanja se na tehnološke, društvene i organizacijske
inovacije. U takvom gospodarstvu potreban je niz novih vještina i znanja, kao i
novi financijski instrumenti i sudjelovanje više dionika. U pogledu djelovanja,
ono može biti potkrijepljeno pokaznim aktivnostima, prihvaćanjem na
tržištu, podizanjem svijesti, širenjem informacija i internacionalizacijom. U
pogledu sadržaja, potrebna je snažna integracija dijelova Industrijsko vodstvo
(II. dio) i Društveni izazovi (III. dio) programa Obzor 2020. Budući da se
u kružnom gospodarstvu uzima u obzir potencijal cijelog lanca vrijednosti,
potrebna mu je potpora u svim dijelovima lanca istraživanja i inovacija. Stoga
će u određenoj mjeri biti potreban doprinos i drugih dijelova
programa Obzor 2020., i to onih za Izvrsnu znanost (I. dio), Širenje izvrsnosti
i sudjelovanja (IV. dio), Znanost s društvom i za društvo (V. dio), Nenuklearno
izravno djelovanje Zajedničkog istraživačkog centra (VI. dio) i Europski
institut za inovacije i tehnologiju (VII. dio). Doprinos dijelova programa
Obzor 2020. kružnom gospodarstvu sažeto je iznesen u nastavku. Treba napomenuti
da se kroz program Obzor 2020. podupiru javno-privatno partnerstvo SPIRE i
Zajednička tehnološka inicijativa za bioindustriju, koji znatno doprinose
ciljevima kružnoga gospodarstva. || || || OBZOR 2020. || || || Izvrsna znanost || Industrijsko vodstvo || Društveni izazovi || Širenje izvrsnosti i sudjelovanja || Znanost s društvom i za društvo || Europski institut za inovacije i tehnologiju || Zajednički istraživački centar || || || Europsko istraživačko vijeće || Buduće tehnologije i tehnologije u nastajanju || Akcije Marie Skłodowska-Curie || Istraživačke infrastrukture || Vodeći položaj u tehnologijama razvoja i industrijskim tehnologijama || Pristup rizičnom financiranju || Inovacije u malim i srednjim poduzećima || Zdravlje, demografske promjene i dobrobit stanovništva || Sigurnost hrane, održiva poljoprivreda i šumarstvo, pomorska istraživanja i istraživanje mora i kopnenih voda || Sigurna, čista i učinkovita energija || Pametan, zelen i integriran promet || Borba protiv klimatskih promjena, okoliš, učinkovito korištenje resursa i sirovine || Europa u svijetu koji se mijenja – uključiva, inovativna i promišljajuća društva || Sigurna društva – zaštita slobode i sigurnosti Europe i njezinih građana KRUŽNO GOSPODARSTVO - SASTAVNI DIJELOVI || Tehnološke inovacije || Dizajn materijala i postupaka || ++ || ++ || || ++ || ++ || || + || || + || + || || + || || || || || || Dizajn proizvoda || ++ || || || || + || || + || || + || || || + || || || || + || || + Upravljanje resursima (otpad, voda, energija i sirovine) || || + || || ++ || + || || + || || ++ || + || || ++ || || || || ++ || || ++ Društvene inovacije || Novi modeli proizvodnje i potrošnje || || || || || || || || + || ++ || + || || ++ || + || || || ++ || || + Sudjelovanje građana || || || || || || || || || + || || || + || || || || ++ || || Proizvodno-uslužni modeli || || || || || || || + || || + || || || ++ || || || || + || || Usluge dizajna || || || || || || || + || || + || || || + || || || || || || Organizacijske inovacije || Integrirana rješenja i sustavi || || + || || || + || || + || || ++ || ++ || ++ || ++ || || || || + || || Logistika || || || || || || || || || ++ || || ++ || + || || || || || || Poslovni modeli || ++ || || || || || || + || || ++ || || || ++ || || || || + || || + Alati za potporu politikama || || || || || || || || || ++ || || || ++ || + || || || ++ || || ++ Vještine i znanja || Poduzetništvo || || || + || || || || || || || || || || || || || || + || Izgradnja kapaciteta i multidisciplinarnost || || || + || || || || || || + || || || || || || + || + || + || Financijski instrumenti || || || || || || ++ || + || || || || || || || || || || || Svijest, širenje i internacionalizacija || || || || || || || || || + || || || + || || || || ++ || || Uključivanje više dionika || || || || || + || || || || + || || + || ++ || || || || ++ || || Aktivnosti demonstriranja i prihvaćanja na tržištu || || || || || ++ || || || || + || || + || ++ || || || || + || || +
Važan doprinos ++ Vrlo važan doprinos