EUR-Lex Access to European Union law
This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 52013DC0869
COMMUNICATION FROM THE COMMISSION TO THE EUROPEAN PARLIAMENT AND THE COUNCIL on the work of the Task Force Mediterranean
KOMUNIKACIJA KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU o radu Radne skupine za Sredozemlje
KOMUNIKACIJA KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU o radu Radne skupine za Sredozemlje
/* COM/2013/0869 final */
KOMUNIKACIJA KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU o radu Radne skupine za Sredozemlje /* COM/2013/0869 final */
1. Sažetak Brod s oko 500 migranata potonuo je 3. listopada 2013. uz obalu
Lampeduse. Gubitak ljudskih života doveo je do snažnog poziva europskih
čelnika i građana na djelovanje. Radna skupina za Sredozemlje
uspostavljena je nakon sastanka Vijeća za PUP održanog
7. – 8. listopada 2013. Njezino uspostavljanje pozdravljeno je
na sastanku Europskog vijeća u listopadu. Tom je prilikom jasno
rečeno da je potrebno odlučno djelovanje radi sprečavanja
pogibelji na moru i ponavljanja takvih ljudskih tragedija. To bi djelovanje
bilo usmjereno na pružanje zaštite, vodeći se načelom solidarnosti i
pravične podjele odgovornosti s naglaskom na vanjsku suradnju. U svjetlu
toga se, nakon tragedije kod Lampeduse, i u Vijeću za vanjske poslove 18. studenoga
raspravljalo o načinima jačanja političkog dijaloga i suradnje s
trećim zemljama. Europski parlament donio je rezoluciju na tu temu 23.
listopada[1].
Tijekom rasprave na sastancima
Radne skupine i na temelju njezina zaduženja pokazalo se da bi trebalo poduzeti
sveobuhvatan niz mjera u skladu s integriranim pristupom za cijelo
područje Sredozemlja jer su tragični događaji kod Lampeduse dio
dugotrajnog i sveobuhvatnog izazova. Njima su, među ostalim,
obuhvaćeni: pomoć i jačanje dijaloga s matičnim državama i
državama tranzita u skladu s Globalnim pristupom migraciji i mobilnosti;
ponovna usmjerenost na napore povezane s ponovnim naseljavanjem i regionalnom
zaštitom; ispitivanje pravnih kanala za siguran pristup Europskoj uniji te
opća usmjerenost na povećane napore povezane s ponovnim
naseljavanjem; borba protiv trgovanja i krijumčarenja ljudima te
zločinačkih mreža; osiguranje brzog i održivog povratka migranata na
čovječan i dostojanstven način; jačanje upravljanja
vanjskim granicama EU-a; provedba nedavno donesene Uredbe o Eurosuru; i potpora
državama članicama u suočavanju s pritiskom na njihove sustave za
migracije i azil. Djelovanjima navedenima u ovoj
Komunikaciji slijedi se holistički pristup, a istovremeno posvećuje
pozornost trenutačnim i praktičnim rješenjima kojima bi se u
kratkoročnom razdoblju moglo dopuniti trenutačne aktivnosti u cijelom
Sredozemlju. Pet glavnih područja djelovanja proizišlo je iz rasprava
Radne skupine sa širokim geografskim područjem primjene: od matičnih
država i država tranzita, kako bi se spriječilo migrante da krenu na
opasna putovanja, do obala Europske unije: (1) djelovanje u suradnji s trećim zemljama; (2) regionalna zaštita, ponovno naseljavanje i
jačanje pravnih načina za pristup Europi; (3) borba protiv trgovanja, krijumčarenja i
organiziranog kriminala; (4) jačanje nadzora granice kojim se
pridonosi poboljšanju pomorske slike stanja i zaštiti i spašavanju života
migranata na Sredozemlju; (5) pomoć i solidarnost s državama
članicama koje su suočene s velikim migracijskim pritiskom. U skladu s ishodom sastanka
Europskog vijeća u listopadu, tijekom sastanaka Radne skupine
potvrđeno je da će trenutačne mjere trebati dopuniti
dugoročnim inicijativama, utemeljenima na najboljim dostupnim
istraživanjima, kojima je cilj rješavati temeljne uzroke migracija (siromaštvo,
kršenje ljudskih prava, sukob, manjak gospodarskih mogućnosti, loši uvjeti
rada, nezaposlenost itd.) Inicijative bi trebalo poduzeti radi reforme pravnog
i administrativnog okvira za migracije i azil u državama tranzita. Svako
djelovanje EU-a mora se promatrati u širem političkom kontekstu odnosa
EU-a s odgovarajućim partnerskim zemljama i regijama. Ta se djelovanja
posebno ne može izdvojiti iz Europske politike susjedstva kao ni iz okvira
vanjske migracijske politike Globalnog pristupa migraciji i mobilnosti (GAMM).
Ta su djelovanja po svojoj prirodi dugoročna i već su uključena
u dugoročne strategije EU-a. Ključna su i za sprečavanje osoba
da krenu na opasna putovanja prema Europi. Sva djelovanja u okviru ove
Komunikacije morat će u potpunosti biti u skladu s međunarodnim
standardima o ljudskim pravima, uključujući Povelju o temeljnim
pravima Europske unije[2],
Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Konvenciju
UN-a o statusu izbjeglica iz 1951., načelo zabrane prisilnog udaljenja ili
vraćanja (non-refoulement) i primjenjivu pravnu stečevinu
EU-a. Kada su uključeni osobni podaci, posebnu pažnju treba posvetiti
potpunoj provedbi primjenjivih odredbi. Ova je Komunikacija predstavljena
za raspravu na sastanku Vijeća za pravosuđe i unutarnje poslove
5. – 6. prosinca. Predsjedništvo će ishode rasprave
predstaviti Europskom vijeću 19. – 20. prosinca. U okviru daljnjeg postupanja u
vezi s ovom Komunikacijom trebalo bi na odgovarajući način razmotriti
resurse i sredstva koje bi, u okviru postojećih proračunskih
ograničenja, svi uključeni dionici mogli staviti na raspolaganje radi
provedbe mjera i ostvarivanja ukupnog cilja sprečavanja budućeg
ponavljanja tragedija kao što je Lampedusa. Europska komisija redovito će
izvješćivati Vijeće i Europski parlament o napretku ostvarenom u
provedbi Komunikacije o Radnoj skupini za Sredozemlje. 2. Postupak Prilikom izrade ove Komunikacije,
Europska komisija, kao predsjedatelj Radne skupine za Sredozemlje, organizirala
je dva sastanka te Radne skupine 24. listopada i 20. studenoga 2013.
Europska služba za vanjsko djelovanje i sve države članice sudjelovale su
na tim sastancima zajedno s agencijama EU-a koje su izravno uključene u
postupak (EASO, Frontex, Europol, FRA, EMSA). S ostalim subjektima provedeno je
savjetovanje prilikom izrade Komunikacije Radne skupine za Sredozemlje,
uključujući pridružene države, UNHCR, IOM, ICMPD, Centar za
migracijsku politiku, Međunarodnu pomorsku organizaciju, UNODC i Interpol[3].
3. Pravci
djelovanja Radna skupina za Sredozemlje
izradila je sljedeće pravce djelovanja. (1) Djelovanje u suradnji s
trećim zemljama Djelovanja -
Posebna djelovanja u
državama tranzita 1.1. Odgovarajuću
političku pozornost Komisije i država članica trebalo bi usmjeriti na
potpisivanje i početak provedbe nedavno sklopljenog Partnerstva za
mobilnost (MP) s Tunisom. U međuvremenu bi trebalo
nastaviti provedbu inicijativa za suradnju predviđenih nedavno potpisanim MP-om
s Marokom. Trebalo bi i pružiti potporu marokanskim tijelima u punoj
provedbi preporuka sadržanih u izvješću Nacionalnog vijeća za ljudska
prava radi uspostavljanja nove politike o migracijama i azilu. Nadalje, trebalo bi bez
odgađanja pokrenuti pregovore o Partnerstvu za mobilnost s Jordanom,
kao pozitivan ishod Dijaloga o migraciji, mobilnosti i sigurnosti pokrenutog s
tom zemljom u prosincu 2012. Prioritet je i pokretanje novih
dijaloga o migraciji, mobilnosti i sigurnosti s dodatnim zemljama južnog
Sredozemlja, odnosno s Egiptom, Libijom, Alžirom i Libanonom[4]. U tom će se pogledu odluku
donijeti na temelju ocjene pojedinih zemalja, posebno uzimajući u obzir
njihov kapacitet i spremnost na poboljšanje upravljanja pitanjima migracija i
azila u skladu s međunarodnim standardima te unapređenje njihove
suradnje s EU-om u tim područjima. Važna pitanja koja se odnose na
prava migranata i izbjeglica trebalo bi sustavno poticati u političkim
dijalozima s trećim zemljama, u skladu sa Strateškim okvirom i akcijskim
planom EU-a za ljudska prava i demokraciju (djelovanje 14.) i ponuditi
pomoć u vezi s razvojem valjanih sustava za azil i migracije. Inicijative
koje su provele agencije EU-a, kao što su EASO, FRA i Frontex te države
članice, međunarodne organizacije i civilno društvo usmjerene na
izgradnju kapaciteta u pogledu azila, prihvata, migracija i upravljanja
granicama, mogu biti važan element partnerstava za mobilnost. Trebalo bi provesti financijsku
reviziju partnerstava za mobilnost kako bi se države članice potaklo na
aktivnije sudjelovanje u razvojnim projektima. Partnerstva za mobilnost trebalo
bi upotrebljavati strateški radi poticanja regionalne suradnje u području
migracija. 1.2. Promicat
će se dijalog o posebnim važnim pitanjima s određenim zemljama na
području sjeverne Afrike i Sahela radi učinkovitijeg djelovanja u
borbi protiv mreža krijumčara i trgovaca ljudima. Trebalo bi s tuniskim
tijelima održati rasprave o mjerama kojima je cilj zaustavljanje pružanja
tuniskih brodova krijumčarima u Libiji, uključujući registraciju
plovila i praćenje radi razmjene podataka. Slične bi postupke trebalo
poticati i u drugim sjevernoafričkim državama. Posebno bi trebalo poticati
egipatska tijela na pridavanje veće pažnje aktivnostima trgovaca ljudima u
sinajskoj regiji i učinkovitiju borbu protiv tih aktivnosti. Sudanska
tijela trebalo bi pozvati na borbu protiv zločinačkih organizacija
koje djeluju na njihovom državnom području i koje omogućavaju
krijumčarenje i trgovanje migrantima i izbjeglicama od Roga Afrike prema
sredozemnoj regiji. Nigerijska tijela trebalo bi uključiti i pomoći
im u boljoj zaštiti najranjivijih državljana kako ne bi postali žrtve trgovaca
ljudima. 1.3. S obzirom na vrlo nestabilno
sigurnosno i političko stanje i ograničene institucionalne i
administrativne kapacitete, Libija trenutačno nije u
mogućnosti boriti se protiv aktivnosti krijumčara i trgovaca ljudima.
Stoga ona čini glavnu državu tranzita i polazišta za miješane migracijske
tokove u srednjem Sredozemlju. Kako bi se riješilo tu situaciju, EU bi trebao
nastaviti jačati svoju sveobuhvatnu potporu Libiji promicanjem njezine
stabilizacije, unapređenjem upravljanja i sigurnosti, rješavanjem
radikalizma, nasilnog ekstremizma i terorizma te izradom izvješća o
kršenjima ljudskih prava. Nadalje, pomoć od posebne važnosti za promicanje
razvoja integriranog sustava upravljanja granicom pružit će stalna misija
EUBAM te projekt saharske i sredozemne regije. U tom bi okviru države
članice i Frontex trebali razmisliti o načinu pružanja dodatne
potpore tim inicijativama. Usporedno s tim, EU će nastaviti pružati
pomoć usmjerenu na potporu uspostavljanju sustava za upravljanje
migracijama i azil u Libiji koji je u potpunosti u skladu s međunarodnim
standardima o ljudskim pravima. Budući da je Libija zemlja primateljica
migranata koji traže posao, kako bi se smanjilo nezakonite migracije, jasan
službeni postupak za obradu migranata koji traže posao jedan je od prioriteta
Ministarstva rada i trebalo bi ga podržati. EU će nastaviti
surađivati s libijskim tijelima radi rješavanja praksa kao što je
opće zadržavanje migranata, loše postupanje s migrantima unutar i izvan
prihvatnih centara te radi poboljšanja uvjeta u prihvatnim centrima. EU će
posebnu pozornost posvetiti potrebi Libije da osigura poštovanje prava osoba
kojima je potrebna međunarodna zaštita, donese zakonodavstvo o azilu i
uredi položaj UNHCR-a u toj zemlji[5].
Uspostavljanje mreže časnika za vezu za borbu protiv nezakonite migracije
u Libiji trebalo bi provesti čim to dopusti sigurnosna situacija. Komisija
se obvezuje pokrenuti s libijskim tijelima Dijalog o migraciji, mobilnosti i
sigurnosti u skladu s GAMM-om čim uvjeti to dopuste. Te su mjere dopunjene
drugim projektima i programima EU-a u sektoru sigurnosti. 1.4. Tursko državno
područje predstavlja još jednu važnu točku tranzita nezakonitih
migracijskih tokova usmjerenih prema EU-u i preko tračke regije i preko
sredozemnih voda. Iako se priznaju postojeći znatni turski kapaciteti i
napori u sprečavanju tog fenomena, vrlo je važno nastaviti dijalog i
suradnju s turskim tijelima u cilju daljnjeg jačanja njihovih kapaciteta
za razbijanje mreža krijumčara koje organiziraju te nezakonite polaske,
sprečavanje potonjih povećanim nadzorom njihovih granica, brzu
razmjenu informacija sa zainteresiranim državama članicama EU-a i ostvarivanje
pune provedbe sporazuma o ponovnom prihvatu. Uspostavljanje mreže časnika
za vezu u Turskoj, slične mreži predviđenoj za Libiju, bit će
važno u tom pogledu. Osim toga, za EU će biti od ključne važnosti da
nastavi pomagati Turskoj da razvije svoje sustave za upravljanje granicama,
vizama, migracijama i azilom u skladu sa standardima EU-a koje Turska poštuje
kao država kandidatkinja. 1.5. Djelovanje s državama
tranzita trebat će dopuniti pridavanjem povećane pozornosti
matičnim državama u istočnoj i zapadnoj Africi putem političkog
dijaloga i pojačane suradnje. Posebni dijalozi o migraciji, demarševi i
pojačana uključenost i na razini zemlje i s regionalnim partnerima,
uz uključivanje odgovarajućih posebnih predstavnika EU-a, mogli bi
imati važnu pozitivnu ulogu. Suradnja će se istovremeno nastaviti radi
doprinosa poboljšanju socioekonomskog okruženja i povezanih mogućnosti
zapošljavanja za građane koji bi inače bili prisiljeni na nezakonitu
migraciju. Pružanjem potpore boljem upravljanju migracijama na nacionalnoj i
regionalnoj razini trebalo bi učinkovitije rješavati nezakonitu trgovinu i
doprinijeti kaznenom progonu trgovaca ljudima te pomoći žrtvama. Cilj EU-a
trebao bi biti poticanje na poštovanja ljudskih prava svih migranata u partnerskim
zemljama i regijama s posebnim naglaskom na ranjive skupine te posebnih prava
tražitelja azila i izbjeglica, uz upotrebu raspoloživih alata i sredstava
uključujući posebne instrumente o ljudskim pravima. EU bi trebao
nastojati sprečavati i rješavati situacije produženog izbjeglištva i
jačati zaštitu izbjeglica i sigurnost u izbjegličkim kampovima (npr.
Instrumentom EU-a za stabilnost). U tom bi kontekstu potporu trebalo pružiti i
inovativnim programima. -
Regionalni pristupi 1.6. Trebalo bi razvijati
informativne kampanje i podizanje svijesti, uglavnom kao dio šireg djelovanja
EU-a u području migracija, u cilju jasnog komuniciranja i podizanja
svijesti o ozbiljnim rizicima i opasnostima s kojima se suočavaju migranti
u pokušaju dolaska u EU nezakonitim kanalima, uključujući opasnosti
nezakonitog prelaska mora i prijetnje koje predstavljaju krijumčari i
trgovci ljudima. Trebalo bi tražiti inovativne
pristupe kako bi se obuhvatilo što više potencijalnih migranata u matičnim
državama te u državama tranzita, s posebnim naglaskom na afričke zemlje te
relevantne zemlje Bliskog istoka i Azije, čime bi se nastavile prethodne
inicijative EU-a i država članica. Kampanjama bi se trebalo
informirati i o kanalima koji su dostupni za zakonitu migraciju. Informacijske
kampanje trebale bi se oslanjati i na mreže dijaspore i trebalo bi ih uglavnom
razvijati u partnerstvu s tijelima trećih zemalja, međunarodnim
organizacijama i NVO-ima. U tom se pogledu iskorištava
potencijal Portala EU-a za useljavanje, zajedno s ostalim metodama za prenošenje
tih poruka. 1.7. Mrežu Seahorse za
Sredozemlje između država članica EU-a na Sredozemlju i
sjevernoafričkih zemalja uspostavit će se do 2015., nakon javnog
nadmetanja koje će se provesti 2014. Tom će se mrežom omogućiti
državama sudionicama izravna razmjena činjeničnih podataka o
događajima i zajedničkim patrolama gotovo u stvarnom vremenu preko
satelitske komunikacije. Trebalo bi ojačati stalne napore kako bi se
uvjerilo sve ostale relevantne zemlje u sjevernoj Africi (odnosno Tunis, Alžir
i Egipat) na sudjelovanje u toj mreži[6].
1.8. Trebalo bi razgovarati o
mogućem uključivanju država polaska u operacije pomorskog nadzora u
okviru pravnog okvira Frontexa i EUROSUR-a. To bi djelovanje trebalo dopuniti
dijalozima i pomoći koja je usmjerena na poticanje i jačanje
kapaciteta trećih zemalja: (1) za borbu, u polazišnom mjestu, protiv mreža
koje krijumčare ljude kako imigranti ne bi bili ugroženi zbog
krijumčara; (2) za poboljšanje kontrole njihovih kopnenih granica i
obalnih linija; (3) za uspostavljanje mehanizama kojima se omogućuje
siguran povratak nezakonitih migranata u najbliže i najsigurnije mjesto
polaska. Kad god je izvedivo i primjereno[7],
trebalo bi preuzeti operativna iskustva nekih država članica u pogledu
zajedničkih patrola u teritorijalnim vodama trećih zemalja. Nadalje,
u granicama njegova mandata, uloga Frontexa bit će važna za potporu
provedbi prethodno navedenih aktivnosti, a posebno izgradnji kapaciteta. U tom
bi pogledu trebalo uspostaviti sinergije s ostalim alatima EU-a za izgradnju
kapaciteta u sjevernoafričkoj regiji. 1.9. Na temelju ocjene njihovih
postojećih sposobnosti i potreba, trebalo bi razmotriti mogućnost
pružanja pomoći u izgradnji kapaciteta za traganje i spašavanje u obalnim
državama sjeverne Afrike. 1.10. Trebalo bi poboljšati
razmjenu strateških i taktičkih podataka među državama članicama
EU-a i afričkim državama. U tom bi kontekstu primjer bila postignuća
mreže Obavještajne zajednice Frontexa u Africi. Zajednička izvješća o
analizi rizika trebalo bi sastavljati periodično. 1.11. Politički dijalog i diplomatske
inicijative, uključujući zajedničke demarševe[8]
trebalo bi razvijati koordiniranom upotrebom svih inicijativa i utjecaja
dostupnih na razini EU-a i država članica kako bi se poboljšalo kapacitet
EU-a u pogledu uspješnog ostvarivanja ciljeva Globalnog pristupa migraciji i
mobilnosti, uključujući pregovore i punu provedbu sporazuma o
ponovnom prihvatu, poboljšanje sustava međunarodne zaštite i borbu protiv
krijumčarskih i zločinačkih mreža. Te bi inicijative trebalo
pokrenuti s glavnim državama tranzita i matičnim državama nezakonite
migracije u Africi i Aziji. U tom bi kontekstu trebalo ispitati mogućnosti
kako bi se u obzir uzelo suradnju u pogledu tih pitanja kao dio šireg pristupa
temeljenog na poticajima[9].
Rezultate tih napora trebalo bi poduprijeti odgovarajućim
unapređenjem koordiniranih operacija Frontexa radi olakšanja postupka
povratka. U tom okviru trebalo bi i s
relevantnim trećim zemljama razviti mjere kojima bi se omogućilo da
se povratnici identificiraju i da im se ponovno izdaju dokumenti na
učinkovitiji način. U tom bi pogledu veću pozornost trebalo
posvetiti glavnim matičnim državama nezakonite migracije. Sve veće
prihvaćanje propusnice EU-a (standardna putna isprava u svrhu
protjerivanja) moglo bi pridonijeti tom naporu. 1.12. Posebnu i sveobuhvatnu
debatu o migraciji (kojom bi se, među ostalim, obuhvatio dobrovoljni
povratak, ponovni prihvat, reintegracija, prihvat, međunarodna zaštita,
borba protiv krijumčarskih i zločinačkih mreža, izgradnja kapaciteta,
ljudska prava migranata te temeljni uzroci nezakonite migracije) trebalo bi
predvidjeti s obzirom na sastanak na vrhu između EU-a i Afrike 2014. i
četvrtu Ministarsku konferenciju o migraciji i razvoju između EU-a i
Afrike koja je planirana za drugu polovinu 2014. (Rabatski proces). Novom generacijom programa Euromed
Migracija i Euromed Policija koje će se pokrenuti 2014. trebalo bi valjano
uzeti u obzir ocjene kako bi postali učinkovitija platforma za dijalog i
suradnju. Štoviše, trebalo bi ojačati bilateralne i relevantne regionalne
dijaloge sa zemljama subsaharske Afrike. U tom bi kontekstu trebalo poticati
partnerske zemlje na donošenje i provedbu nacionalnih mjera za integrirano
upravljanje granicama, protiv krijumčara, uključujući pomoć
stručnjaka koje su rasporedile države članice te, prema potrebi, u
skladu s najboljim praksama koje je razvio UNODC. 1.13. Uzimajući u obzir
postojeće inicijative EU-a u tom području kao što je program WAPIS
koji financira EU (Policijski informacijski sustav u zapadnoj Africi koji
provodi INTERPOL), trebalo bi predvidjeti poseban program radi potpore
uspostavljanju policijske suradnje te AFRIPOL radi pomoći u koordiniranju
nacionalnih policijskih informacija te kapaciteta za istrage u Africi u,
među ostalim, borbi protiv trgovanja i krijumčarenja ljudima. Potpora
INTERPOL-a, UNODC-a i drugih relevantnih organizacija mogla bi biti korisna u
tom pogledu. Tim bi programom trebalo osigurati sinergije s Programom
Afričke unije za granice. 1.14. Brz i učinkovit
povratak nezakonitih migranata potrebno je osigurati na čovječan i
dostojanstven način, u potpunosti u skladu s Poveljom EU-a o temeljnim
pravima, relevantnom pravnom stečevinom EU-a i međunarodnim
standardima o ljudskim pravima, promicanjem, kada je moguće, dobrovoljnih
povrataka. Pod određenim uvjetima i kao dopunski instrument, na
raspolaganje bi trebalo staviti povećanu financijsku i tehničku
pomoć radi potpore društvenoj i ekonomskoj reintegraciji povratnika te
osiguranja učinkovitog sustava za prisilni povratak u suradnji s
nacionalnim tijelima. Prilikom pružanja financijske i tehničke pomoći
posebnu bi pozornost trebalo posvetiti izbjegavanju stvaranja usporednih
struktura uz strukture predmetne treće zemlje i čimbenika
privlačenja u odredišnoj zemlji (tzv. „pull“ čimbenika). Kada je
moguće, prioritet bi trebalo dati povratku u matične države, a ne
države tranzita. 1.15. Suradnja/razmjena
informacija i sinergija razvijat će se među državama
članicama, uz doprinos agencija za PUP EU-a, ostalih dionika (IOM, NVO-i)
u pogledu sadržaja programa potpomognutog dobrovoljnog povratka,
uključujući mjere reintegracije i inicijative koje poduzima svaka
država članica prema matičnim državama ili državama tranzita radi
osiguranja održivog povratka nezakonitih migranata. Ta će se suradnja od
2014. razvijati u kontekstu Europske migracijske mreže. (2)
Programi za regionalnu zaštitu, ponovno naseljavanje i jačanje pravnih
načina za pristup Europi 2.1. Za poboljšanje položaja
izbjeglica na lokalnoj razini nužno je postaviti i ojačati Programe za
regionalnu zaštitu (PRZ-i). Postojeće PRZ-ove kao što su oni u
sjevernoj Africi (Libija, Tunis i Egipat) i Rogu Afrike (Kenija, Džibuti)
trebalo bi ojačati i proširiti kako bi se njima obuhvatile i druge ključne
zemlje, osobito u regiji Sahel. Nadalje, EU trenutačno priprema novi
Program za regionalni razvoj i zaštitu (PRRZ-ovi) za izbjeglice u Libanonu,
Jordanu i Iraku kao dio dugoročnog odgovora na krizu u Siriji. Za uspjeh novih programa za
regionalnu zaštitu bit će potrebna dugoročnija uključenost i
financiranje, kako na razini EU-a, tako i na nacionalnoj razini. Iz
postojećih izvora i financijskih instrumenata Fonda za azil i migracije
može se ostvariti samo djelomično financiranje. To je potrebno dopuniti
drugim izvorima financiranja iz razvojne pomoći EU-a i država
članica. Osim toga, provedbu PRZ-ova/PRRZ-ova trebao bi pratiti jak
politički dijalog i napori u vidu zagovaranja zaštite izbjeglica i
situacija produženog izbjeglištva s nacionalnim nadležnim tijelima u
trećim zemljama, uključujući i regionalnu razinu. Komponente PRZ-ova specifične
za regiju ili zemlju trebalo bi uskladiti, a države članice EU-a i
delegacije EU-a trebale bi imati presudnu ulogu u njihovu planiranju i
provedbi. UNHCR će zajedno s drugim međunarodnim organizacijama biti
ključan partner u tom području, dok bi NVO-i trebali, kada to bude
prikladno, sudjelovati u njihovoj provedbi. Kada je to relevantno, suradnja
između EASO-a i ciljnih zemalja promicat će se uz poseban naglasak na
područje osposobljavanja i jačanja kapaciteta. U suradnji s međunarodnim
organizacijama (npr. IOM) i NVO-ima, trebalo bi pokrenuti usporedne inicijative
radi olakšavanja potpomognutog dobrovoljnog povratka i reintegracije migranata
koji su zaustavljeni u sjevernoafričkim zemljama u njihove matične
države te razvoja kapaciteta zemalja kako bi bolje upravljale povratkom i
reintegracijom[10].
2.2. Države članice potiče se da
povećaju svoju trenutačnu predanost ponovnom naseljavanju kao
dugoročnom rješenju kako bi pridonijele sprečavanju i rješavanju
situacija produženog izbjeglištva. Tijekom 2012. u Uniju je dvanaest država
članica[11]
ponovno naselilo 4 930 osoba. Dok bi one države članice koje već
ponovno naseljavaju trebale razmotriti povećanje kvota, države članice
koje tek počinju s ponovnim naseljavanjem trebale bi se uključiti
kako bi se povećao udio EU-a u svjetskoj obvezi ponovnog naseljavanja. U
tom kontekstu potiče se strateška upotreba ponovnog naseljavanja putem
Programa Unije za ponovno naseljavanje uz financijsku potporu EU-a dostupnu u
okviru Fonda za azil i migracije. 2.3. Komisija je spremna
organizirati, u suradnji s UNHCR-om, konferenciju o ponovnom naseljavanju
najranjivijih izbjeglica iz Sirije. Konferencija bi se mogla održati u prvoj
polovini 2014. i njome bi se moglo podržati napore u vezi s ponovnim
naseljavanjem među EUMS-om i zemljama diljem svijeta. 2.4. Komisija će istražiti
druge mogućnosti zaštićenog ulaska u EU u kontekstu promišljanja o
budućim prioritetima u području unutarnjih poslova nakon isteka
Stockholmskog programa. To bi prvom redu moglo uključivati: (a) smjernice
za zajednički pristup humanitarnim dozvolama/vizama, (b) studije
izvedivosti moguće zajedničke obrade zahtjeva za zaštitu izvan
Europske unije bez dovođenja u pitanje postojećeg prava na pristup
postupcima za azil u EU-u. EASO, FRA i Frontex i, kada je primjereno, UNHCR,
ILO ili IOM trebali bi biti uključeni u izvršavanje tih zadataka. 2.5. EU i države članice
trebale bi i dalje istraživati nove mogućnosti za otvaranje pravnih kanala
kojima bi se migrantima pružila prilika da stignu u Europu na zakonit
način. Takvim kanalima doprinijeti će se i borbi protiv zloupotrebe i
nezakonitih migracija. Na primjer, kad se provede Direktiva o sezonskim
radnicima, njome će se razjasniti prihvat, odobriti siguran pravni status
radi zaštite sezonskih radnika od iskorištavanja i predvidjeti prvi program
EU-a o kružnim migracijama čime će se migrantima omogućiti da se
tijekom sljedećih godina vraćaju pod određenim uvjetima.
Direktiva o studentima, istraživačima i ostalim skupinama o kojoj se
trenutačno pregovara mogla bi također biti važan doprinos s jasnim
pravilima i statusom u vezi s prihvatom. (3) Borba protiv trgovanja i krijumčarenja ljudima i
organiziranog kriminala [12] Djelovanja 3.1. EUROPOL bi trebao
pojačati tekuće aktivnosti i koordinirati odgovarajuće
agencije EU-a u području krijumčarenja ljudima i borbe protiv
organiziranog kriminala[13]. To bi moglo uključivati sastavljanje
tima u skladu s administrativnim i pravnim okvirom postojeće
analitičke radne datoteke u vezi s teškim organiziranim kriminalom (AWF
SOC), a posebno Središnje točke Kontrola (FP Checkpoint), koja se u
Europolu bavi problemom krijumčarenja. 3.2. O dvama operativnim
akcijskim planovima EMPACT-a u okviru ciklusa politike o nezakonitim
migracijama i trgovanju ljudima, uključujući krijumčarenje
ljudima, uz uključenost država članica i agencija EU-a odlučit
će se u prosincu 2013., a pokrenut će ih se u siječnju 2014. 3.3. Treba razviti sveobuhvatni
plan EU-a u koji bi bile uključene sve strane zainteresirane za borbu
protiv krijumčarenja migrantima kojim je obuhvaćena dimenzija
ljudskih prava u skladu s Poveljom EU-a o temeljnim pravima. U strategiju
će biti uključena i pojačana praktična suradnja i razmjena
informacija između država članica te agencija EU-a i pojačana
vanjska suradnja s trećim zemljama i relevantnim regionalnim i
međunarodnim organizacijama (npr. UNODC-om).[14] U tom će kontekstu važnu ulogu imati časnik
za vezu zadužen za imigraciju prisutan u matičnim državama i državama
tranzita. U tom kontekstu smjernice o
različitim aspektima u vezi s borbom protiv krijumčarenja ljudima
mogu se razviti i na razini EU-a, i na nacionalnoj razini uzimajući u
obzir rad UN-a u tom području. Već postojeća sredstva
operativne suradnje između država članica i trećih zemalja kao
što su časnici za vezu i zajedničke operacije trebala bi se
učinkovitije upotrebljavati u okviru COSI-ja[15]. 3.5. Nadležna nacionalna tijela
predmetne države članice potiče se da relevantne informacije,
uključujući i osobne podatke, sustavno stavljaju na raspolaganje
Europolu radi potpore borbi protiv pomagaća. Frontex i Europol trebali
bi bez odgode zaključiti operativni sporazum kojim se dopušta razmjena
osobnih podataka radi potpore borbi protiv prekograničnih kaznenih djela[16].
3.6. U okviru koordinacije
između agencija koju provodi EUROPOL, EASO bi trebao provesti
pilot-projekt s jednom državom članicom kako bi naučili više o rutama
za krijumčarenje i trgovanje ljudima. 3.7. EU bi trebao dati
političku potporu organizaciji regionalne konferencije pod
pokroviteljstvom Zajedničke strategije Afrike i EU-a u vezi s trgovinom i
krijumčarenjem ljudima u 2014. 3.8. Komisija će provesti procjenu
i moguće izmjene pravne stečevine EU-a o olakšavanju neovlaštenog
ulaska, tranzita i boravka, usuglašavanjem učinkovite borbe protiv
krijumčarenja i potrebe da se izbjegne kriminalizacija humanitarne
pomoći. Treba podsjetiti na međunarodnu obvezu u vezi sa spašavanjem
migranata iz nevolja na moru[17]. (4) Jačanje nadzora granica kojim se pridonosi poboljšanju
pomorske slike stanja i zaštiti i spašavanju života migranata na Sredozemlju Djelovanja 4.1. Frontex je, zajedno s relevantnim
državama članicama, povećao svoj kapacitet za nadzor morskih granica na Sredozemlju koje su vanjske granice
Europske unije. Na primjer, od početka studenog
ojačao je zajedničku operaciju Hermes, a u obzir je na
odgovarajući način uzeo moguće promjene u migracijskim
kretanjima zbog sezonskih aspekata. To je postignuto s pomoću dodatnih
sredstava osiguranih u kontekstu operacije Lampedusa (dodatnih
7,9 milijuna EUR za proračun Frontexa za 2013.) Na temelju toga, cilj je ostvariti
sveobuhvatan i koordiniran pristup operacijama graničnog nadzora koje
Frontex provodi na Sredozemlju (od Cipra do Španjolske), s naglaskom na glavne
migracijske rute, počevši od proljeća 2014. na temelju pristupa koji
uključuje više dionika. Jačanje operacija Frontexa u 2014. trebalo bi
dodatno ocijeniti na temelju koncepta koji je Frontex predstavio Radnoj skupini[18]. Nadzor nacionalnih granica trebalo
bi u potpunosti koordinirati s operacijama koje provodi Frontex i to bi dvoje
zajedno trebalo predstavljati Europsku patrolnu mrežu. Informacije o tim
nacionalnim naporima – neovisno o nadležnom tijelu koje ih poduzima – treba
podijeliti s pomoću mreže EUROSUR-a, putem nacionalnog centra za
koordinaciju predmetne države članice. To može uključivati i
unaprjeđenje operacija država članica po uzoru na talijansku
inicijativu Mare Nostrum. Te bi inicijative trebale dopuniti operacije Frontexa[19]
i trebalo bi ih uskladiti s njima. Jačanjem operacija
graničnog nadzora koje koordinira Frontex, a provode zračne i
pomorske vojne snage država članica, kada je moguće u skladu s
nacionalnim pravom i tako da te snage djeluju u svojstvu civilnih tijela za
provedbu zakona, može se poboljšati i osviještenost o stanju i sposobnost za
rano otkrivanje nezakonitih imigranata na moru, čime se omogućuje
učinkovitija prevencija pogibija. Stoga bi takvo jačanje trebalo
potaknuti ukupnim pravnim okvirom uredbi o Frontexu i EUROSUR-u koje bi se
primijenile na vojne snage koje sudjeluju. Kako je navedeno u odjeljku 1.8.,
Frontex bi trebao nastojati razviti sudjelovanje trećih zemalja na
Sredozemlju u najvećoj mogućoj mjeri. 4.2. Europski parlament i
Vijeće pozvani su da ubrzaju svoje pregovore u vezi s prijedlogom Uredbe o
utvrđivanju pravila za nadzor vanjskih morskih granica u kontekstu
operativne suradnje koju koordinira Frontex, u cilju održavanja prvog trijaloga
prije kraja godine. 4.3. Ulogu EASO-a u području
identifikacije i provjere tražitelja azila u miješanim tokovima trebalo bi
ojačati partnerstvom s Frontexom i potpuno u skladu s pojedinim mandatima
agencija. 4.4. Europski sustav nadzora
granica (EUROSUR) započeo je s radom 2. prosinca 2013. i pomno
će se nadzirati kako ga provode i upotrebljavaju države članice i
Frontex. U tome su ključni elementi razmjena informacija gotovo u stvarnom
vremenu, redovna razmjena obavještajnih podataka i uska suradnja među
agencijama na nacionalnoj razini i razini EU-a. Bitnu ulogu ima i upotreba
moderne tehnologije za nadzor, kao što je spajanje podataka dobivenih iz
brodskih sustava za izvješćivanje i satelitskih snimaka. 4.5. Na temelju toga tijekom 2014.
moglo bi se raditi na daljnjem poboljšanju suradnje među agencijama i
razmjene informacija u okviru EUROSUR-a kako bi se popravilo nacionalne i
europske slike stanja[20].
U skladu sa zahtjevima Uredbe o EUROSUR-u, time bi trebalo obuhvatiti i
pomoć pomorskih plovila država članica koja su u svakom slučaju
prisutna na tom području[21].
Trenutačne napore trebalo bi pojačati kako bi se poboljšao nadzor
poznatih polazišnih mjesta za nezakonite migracije na cijelom Sredozemlju,
uključujući aktivnosti u lukama i na obalama koje služe kao
čvorišta za nezakonite imigrante. Otkrivanje i praćenje malih brodica
ostvarit će se u okviru EUROSUR-a uz financijsku potporu budućeg
programa Kopernik te testiranja u okviru tekućih istraživačkih
projekata FP7 kao što su Perseus, Closeye, Lobos i Sagres te uz tehničku
potporu i savjete Zajedničkog istraživačkog centra Europske komisije[22].
U tom kontekstu sliku stanja na
Sredozemlju trebalo bi popraviti boljim iskorištavanjem suradnje među agencijama.
Na temelju Ugovora o razini usluge između Frontexa i Europske agencije za
pomorsku sigurnost (EMSA) [23]
i Satelitskog centra EU-a[24],
za kritična bi područja trebalo stvoriti više podataka o položaju
plovila i promatranju Zemlje. Te i ostale podatke bitne za operacije trebalo bi
dodati različitim EUROSUR-ovim slikama stanja, uključujući i one
dobivene od pomorskih snaga. U kontekstu suradnje među agencijama
(Frontex, Europol, EMSA), informacije na temelju obavještajnih podataka trebale
bi se upotrijebiti kao temelj za povećanje napora u vezi s nadzorom. 4.6. Na nacionalnoj razini treba
objaviti poziv, kada je primjereno, putem obavijesti pomorcima, kojim se od
kapetana trgovačkih plovila i ribara traži da postupaju u skladu sa svojim
obvezama prema međunarodnom pravu (UNCLOS, SOLAS i SAR) i pomognu svim
brodovima s migrantima u nevolji i o tome podnose izvješća relevantnim
nadležnim tijelima država članicama. Tome bi trebalo pridružiti javno
osiguranje da će im uvijek biti dopušten brz iskrcaj i da, pod uvjetom da
postupaju u dobroj vjeri, neće snositi nikakve negativne pravne posljedice
za pružanje takve pomoći. Takav bi poziv trebalo politički podržati
na razini Europe. (5) Pomoć i solidarnost s državama članicama koje su
suočene s visokim migracijskim pritiskom[25] Djelovanja 5.1. Komisija izdvaja sredstva
(uključujući sredstva za hitne slučajeve) u iznosu do
30 milijuna EUR za potporu IT-u, uključujući za operacije
nadzora granica u okviru mandata Frontexa. Ostalim državama članicama
dodijeljeno je oko 20 milijuna EUR za rješavanje rastućeg
pritiska na razini EU-a i nedovoljnih nacionalnih kapaciteta uzrokovanih time.
Tim će se sredstvima povećati kapacitet za prihvat, obradu, provjeru
i registraciju te pružiti potpora aktivnostima upravljanja granicama. Sredstva
bi, kada je primjereno, trebalo dopuniti drugim operativnim aktivnostima kao
što je pomoć koju su ponudili EASO i Frontex. Krizno planiranje i
upravljanje krizama (pod 5.3.) imaju važnu ulogu u tom pogledu. Prema potrebi, i zemlje na koje je
posebno utjecao priljev migranata i tražitelja azila mogu zatražiti pomoć
iz Europskog mehanizma za civilnu zaštitu (EUCPM)[26]. 5.2. Budu li upotrijebile
financijske poticaje koje nudi budući AMF, države članice trebale bi
se dobrovoljno obvezati da će korisnike međunarodne zaštite premještati
više unutar EU-a. EASO bi trebao imati koordinacijsku ulogu u premještajima
unutar EU-a kako bi oni bili brži i učinkovitiji. Države članice s
niskim migracijskim pritiskom posebno se ohrabruje da na taj način pokažu
solidarnost. Međunarodne organizacije kao što su UNHCR i IOM mogu imati
važnu ulogu u tom području. 5.3. Napori u smjeru kriznog
planiranja i upravljanja kriznim situacijama na razini EU-a trebaju se
nastaviti i proširiti s ciljem pokretanja izgradnje stabilnih sustava za azil i
migracije u državama članicama. Osnova tih napora trebala bi biti ocjena
na temelju analiza predviđanja kretanja i ostalih statističkih i
analitičkih izvješća ad hoc koja sastavljaju EASO, Frontex,
FRA i ostale organizacije kao što su UNHCR, IOM i drugi sudionici, a potrebno
je i uskladiti te napore s EUCPM-om. Komisija bi u razvijanje tih napora u vezi
s kriznim situacijama trebala uključiti i izvješća s ocjenom stanja u
matičnim državama u kojima bi bilo objedinjeno što je moguće više
komponenata sigurnosti, upravljanja granicama i migracijskih tokova[27]. Kako bi se omogućilo
učinkovito krizno planiranje, države članice trebale bi bez odgode
dostavljati podatke EUROSTAT-u, EASO-u, Frontexu i drugim bitnim dionicima te
bi trebale biti spremne ispuniti dodatne zahtjeve u vezi s podacima koji bi
mogli biti potrebni za tu svrhu. 5.4. EASO bi trebao pokrenuti prvi
projekt o potpomognutoj obradi zahtjeva za azil u državama
članicama. Time bi se omogućilo bržu i učinkovitiju obradu
zahtjeva za azil, čime bi se sustav za azil odgovorne države članice
rasteretio bez prebacivanja odgovornosti za ispitivanje zahtjeva za azil i uz
potpuno poštovanje nacionalno primjenjivog pravnog okvira. [1] Rezolucija Europskog parlamenta od 23. listopada 2013. o
migracijskim tokovima na području Sredozemlja, s posebnim naglaskom na
tragične događaje kod Lampeduse (2013/2827(RSP)) [2] Posebno njezine članke 2., 4., 18. i 19. [3] Kad god je uloga tih organizacija prepoznata u tekstu, time se ne
dovode u pitanje financijske odluke koje će se donijeti u kontekstu
provedbe djelovanja predviđenih u Komunikaciji. [4] Razmatra se pomoć u pogledu rada s libanonskim tijelima na
integriranom upravljanju granicama radi jačanja državnih institucija i
poboljšanja suradnje među agencijama. U tom je kontekstu i EU spreman
promicati pristup integriranog upravljanja granicama temeljen na pravima kojim
je obuhvaćeno kretanje osoba i roba te upravljanje migracijskim tokovima.
EU trenutačno razmatra mogućnosti pružanja potpore libanonskim
oružanim snagama. [5] Komisija razmatra financijsku odluku o provedbi programa od
10 milijuna EUR u okviru ENPI-ja (Instrument europske politike
susjedstva) koji će se usmjeriti na poboljšanje pravne i institucionalne
strukture i kapaciteta tijela odgovornih za upravljanje migracijama i azilom, u
skladu s međunarodnim standardima i najboljim praksama kojima se
jamči da se s migrantima postupa uz puno poštovanje ljudskih prava i
ljudskog dostojanstva te u skladu s međunarodnim standardima kojima se
jamči međunarodna zaštita. Program će se posebno usmjeriti i na
poboljšanje uvjeta života migranata u prihvatnim centrima. To će se
postići revizijom upravnih postupaka, poboljšanjem usluga koje se pružaju
migrantima i olakšavanjem pristupa zapošljavanju. [6] Osim
toga, i stalna suradnja obalne straže može predstavljati relevantne
mogućnosti za poticanje dijaloga između EU-a i zemalja sjeverne
Afrike. [7]
Svako djelovanje u tom području trebalo bi biti u skladu s temeljnim
pravima, uključujući načelo zabrane prisilnog udaljenja ili
vraćanja. [8] U
cilju povećanja usklađenosti u vanjskim djelovanjima između
razine EU-a i nacionalne razine, šefovi delegacija EU-a u matičnim
državama zaustavljenih migranata trebali bi, prema potrebi zajedno s ostalim
veleposlanicima država članica EU-a, pripremiti zajedničke demarševe
za odgovorna nacionalna tijela. Te bi demarševe trebalo pripremiti u
koordinaciji s EEAS-om te Komisijom i predmetnim državama članicama.
[9] Vidi na primjer provedbu obveze ponovnog
prihvata zemalja AKP-a u okviru Sporazuma o partnerstvu između EU-a i
AKP-a (Sporazum iz Cotonoua). [10] Moglo
bi se razmotriti da se na središnjim i istočnim sredozemnim rutama osnuju
centri poput centara za pomoć i potporu u vezi s migracijama koje je IOM
osnovao duž migracijskih ruta u mnogim zemljama. [11] Češka Republika, Danska, Njemačka, Irska, Španjolska,
Francuska, Litva, Nizozemska, Portugal, Finska, Švedska, Ujedinjena Kraljevina
(izvor: EUROSTAT) [12] Iako su međusobno povezani, krijumčarenje ljudima (tj.
olakšavanje neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka) i trgovanje ljudima ne bi
trebalo miješati. Točnije, trgovanjem ljudima obuhvaćena su sredstva
navedena u definiciji trgovanja ljudima („korištenjem prijetnje, sile ili nekog
drugog oblika prisile, otmicom, obmanom, prijevarom, zloporabom ovlasti ili
položaja bespomoćnosti, davanjem ili primanjem plaćanja ili koristi
da bi se postigla privola osobe koja ima kontrolu nad drugom osobom”) za
potrebe iskorištavanja te osobe. Osim toga, za trgovanje ljudima nije potreban
prelazak granice ili fizički prijevoz, kao što je slučaj s
krijumčarenjem ljudima. [13]
Mandat EUROPOL-a u ovom je području ojačan u skladu s tekućom
revizijom uredbe o EUROPOL-u. [14] Podaci prikupljeni u ovom kontekstu mogu se upotrijebiti i za lakše
otkrivanje i sprečavanje putovanja stranih boraca radi sudjelovanja u
džihadu u inozemstvu (osobito u Siriji) ili povratka. [15] Ta
djelovanja možda će biti potrebno koordinirati, bude li prikladno, s
tekućim promišljanjima o dostavljanju konkretnih elemenata za Komunikaciju
o Europskoj strategiji za pomorsku sigurnost do početka 2014. [16] Kada je to dopušteno Uredbom o EUROSUR-u, EUROPOL bi trebao podatke
koji nisu osobni podaci staviti na raspolaganje EUROSUR-u. [17] U tom kontekstu treba od početka razjasniti da su kapetani
brodova i dalje dužni izvršavati naredbe koje izdaju Centri za koordinaciju
spašavanja (RCC-ovi) u skladu s međunarodnim pravom. [18]
Države članice domaćini pozvane su da donesu odgovarajuće mjere
radi oslobađanja država članica sudionica od plaćanja PDV-a
tijekom zajedničkih operacija u najvećoj mogućoj mjeri. [19] Operacije koje nisu obuhvaćene uredbom o Frontexu i dalje se
trebaju provoditi potpuno u skladu s Poveljom o temeljnim pravilima, a osobito
u skladu s načelom zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja. [20] Te bi se napore moglo dopuniti trenutačnim radovima na uspostavi
Zajedničkog okruženja za razmjenu informacija za pomorsko dobro EU-a.
Zajedničko okruženje za razmjenu informacija (CISE) koje trenutačno
zajedno razvijaju Europska komisija i države članice EU-a/EGP-a
također je predviđeno kao treća faza EUROSUR-a
(COM (2008.) 68). [21] Uredbom o EUROSUR-u zahtijeva se da informacije o položaju, statusu i
vrsti vojnih snaga koje pomažu u misiji provođenja zakona budu
uključene u nacionalnu sliku stanja za EUROSUR. Pristup toj vrsti
informacija može biti ograničen na temelju osnovne potrebe za podacima. [22] Satelitskim navigacijskim sustavom Galileo i augmentacijskim sustavom
Egnos (Europska geostacionarna navigacijska prekrivajuća služba) moglo bi
se pridonijeti poboljšanju slike stanja na Sredozemlju. [23] Potpisan u travnju 2013. [24] Bit će potpisan početkom 2014. [25]
Ti bi se prioriteti trebali odraziti i u nacionalnim programima država
članica za VFO 2014. – 2020. koje će se uskoro pripremiti i
dostaviti kako bi se mogla pružiti potrebna sredstva čim pojedini
mehanizmi financiranja započnu s radom. [26] Centar za koordinaciju hitnih intervencija (ERCC) GU-a za humanitarnu
pomoć olakšava dobrovoljne doprinose u naravi ili u savjetima stručnjaka
iz 32 države sudionice mehanizma, uključujući države članice
EU-a. Zbog dobrovoljne naravi EUCPM-a, to se može smatrati tek hitnim
privremenim rješenjem. [27] Mehanizmi koje bi se moglo razmotriti uključuju Operativni okvir
IOM-a za migracijske krize (MCOF) i Radnu skupinu za migracije za
istočnoafričku migracijsku rutu i sjevernu Afriku.