(1)

Donošenjem Direktive (EU) 2017/1371 Europskog parlamenta i Vijeća (3) i Uredbe Vijeća (EU) 2017/1939 (4) znatno su ojačala sredstva raspoloživa Uniji za zaštitu njenih financijskih interesa putem kaznenopravnih sredstava. Osnivanje Ureda europskog javnog tužitelja („EPPO”) ključan je prioritet u području kaznenog pravosuđa Unije i njezine politike za borbu protiv prijevara te je u državama članicama sudionicama ovlašten provoditi kaznene istrage i podizati optužnice povezane s kaznenim djelima koja štete financijskim interesima Unije u smislu Direktive (EU) 2017/1371.

(2)

Radi zaštite financijskih interesa Unije Europski ured za borbu protiv prijevara („Ured”) provodi administrativne istrage o administrativnim nepravilnostima te o kažnjivom postupanju. Po završetku svojih istraga može nacionalnim tijelima nadležnima za progon dati preporuke za pokretanje sudskih postupaka kako bi im se omogućilo podizanje optužnica i kazneni progon u državama članicama. U državama članicama koje sudjeluju u EPPO-u, Ured će EPPO izvješćivati o navodnim kaznenim djelima te će surađivati s EPPO-om u istragama EPPO-a.

(3)

S obzirom na donošenje Uredbe (EU) 2017/1939 trebalo bi izmijeniti i prilagoditi Uredbu (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (5). Odredbe Uredbe (EU) 2017/1939 kojima se uređuje odnos Ureda i EPPO-a trebale bi biti odražene u pravilima Uredbe (EU, Euratom) br. 883/2013 i dopunjene tim pravilima kako bi se zajamčila najviša razina zaštite financijskih interesa Unije postizanjem sinergija između Ureda i EPPO-a, uz osiguranje bliske suradnje, razmjene informacija, komplementarnosti i izbjegavanja udvostručavanja.

(4)

Kako bi ostvarili svoj zajednički cilj očuvanja cjelovitosti proračuna Unije, Ured i EPPO trebali bi uspostaviti i održavati blizak odnos na temelju načela iskrene suradnje, usmjeren na osiguravanje komplementarnosti njihovih mandata i koordinaciju njihova djelovanja, a posebno u pogledu opsega pojačane suradnje u vezi s osnivanjem EPPO-a. Odnos između Ureda i EPPO-a trebao bi doprinijeti osiguravanju upotrebe svih sredstava za zaštitu financijskih interesa Unije.

(5)

Uredbom (EU) 2017/1939 propisuje se da Ured kao i institucije, tijela, uredi i agencije Unije te nadležna tijela država članica bez nepotrebne odgode izvješćuju EPPO o navodnom kažnjivom postupanju u pogledu kojeg EPPO može izvršavati svoju nadležnost. Budući da Ured ima mandat za provođenje administrativnih istraga o prijevarama, korupciji i svim ostalim nezakonitim aktivnostima kojima se šteti financijskim interesima Unije, u najboljem je položaju i raspolaže potrebnim resursima da djeluje kao EPPO-ov partner i njegov povlašteni izvor informacija.

(6)

Prvotni navodi koje Ured primi mogu sadržavati elemente koji upućuju na moguće kažnjivo postupanje koje je u nadležnosti EPPO-a ili ti elementi izađu na vidjelo tek tijekom administrativne istrage koju Ured pokrene na temelju sumnje na administrativnu nepravilnost. Kako bi ispunio svoju dužnost izvješćivanja EPPO-a, Ured bi stoga trebao prijaviti navodno kažnjivo postupanje u bilo kojoj fazi prije ili tijekom svojih istraga.

(7)

Uredbom (EU) 2017/1939 određuju se minimalni elementi koje izvješća trebaju sadržavati. Ured će možda trebati provesti preliminarnu evaluaciju navoda kako bi potvrdio te elemente i prikupio potrebne informacije. Ured bi trebao takvu evaluaciju provesti žurno sredstvima kojima se ne ugrožava eventualna buduća kaznena istraga. Nakon dovršetka svoje evaluacije Ured bi, u slučaju postojanja sumnje na kazneno djelo iz njegove nadležnosti, trebao o tome izvijestiti EPPO.

(8)

S obzirom na to da Ured ima stručno znanje, institucije, tijela, uredi i agencije osnovani Ugovorima ili na temelju njih („institucije, tijela, uredi i agencije”) trebali bi moći Uredu povjeriti izvršenje takve preliminarne evaluacije navoda koji su im prijavljeni.

(9)

U skladu s Uredbom (EU) 2017/1939 Ured u načelu ne bi trebao pokretati administrativnu istragu usporedno s istragom koju EPPO provodi o istim činjenicama. Međutim, radi zaštitite financijskih interesa Unije u nekim će slučajevima Ured možda trebati provesti dopunsku administrativnu istragu prije okončanja kaznenog postupka koji pokrene EPPO kako bi se utvrdilo jesu li potrebne mjere predostrožnosti ili bi li trebalo poduzeti financijske, stegovne ili administrativne mjere. Takva dopunska istraga može biti primjerena, među ostalim, radi povrata iznosâ u proračun Unije koji je podložan posebnim prekluzivnim pravilima, kad su iznosi na koje se odnosi rizik vrlo visoki ili ako postoji potreba da se u rizičnim situacijama primjenom administrativnih mjera izbjegnu daljnji troškovi.

(10)

Za potrebe primjene zahtjeva o izbjegavanju udvostručavanja istraga, pojam „iste činjenice” trebalo bi smatrati, s obzirom na sudsku praksu Suda Europske unije (Sud EU-a) o načelu ne bis in idem, da znači da su materijalne činjenice koje se istražuju jednake ili u osnovi iste te da ih se tumači u smislu postojanja niza konkretnih okolnosti koje su neodvojivo povezane u vremenu i prostoru.

(11)

U Uredbi (EU) 2017/1939 predviđeno je da EPPO može od Ureda zatražiti provedbu dopunskih administrativnih istraga. Ako EPPO ne zatraži dopunsku istragu, provedba takvih dopunskih istraga trebala bi biti moguća na inicijativu Ureda, pod posebnim uvjetima, nakon savjetovanja s EPPO-om. Osobito, EPPO bi trebao moći podnijeti prigovor na to da Ured pokrene ili nastavi provoditi istragu, ili na to da poduzima određene istražne radnje koje se odnose na neku od njegovih istraga, posebno kako bi se očuvala djelotvornost njegove istrage i ovlasti. Ured bi se trebao suzdržati od izvršenja radnje u odnosu na koju je EPPO uložio prigovor. Ako Ured pokrene istragu i nema takvog prigovora, Ured bi tu istragu trebao provoditi uz kontinuirano savjetovanje s EPPO-om.

(12)

Ured bi trebao aktivno podupirati istrage EPPO-a. U tom pogledu, EPPO bi trebao moći od Ureda zatražiti da podupre ili dopuni njegove kaznene istrage izvršavanjem ovlasti na temelju Uredbe (EU, Euratom) br. 883/2013. Ured bi trebao pružiti takvu potporu u granicama svojih ovlasti te u okviru predviđenom tom Uredbom.

(13)

Kako bi se omogućila djelotvorna koordinacija, suradnja i transparentnost, Ured i EPPO bi trebali kontinuirano razmjenjivati informacije. Posebno je važna razmjena informacija prije nego što Ured ili EPPO pokrenu istragu kako bi se osigurala odgovarajuća koordinacija njihovih aktivnosti, zajamčila komplementarnost i izbjeglo udvostručavanje. U tu bi se svrhu Ured i EPPO trebali koristiti funkcijom „ima/nema pogotka” u svojim sustavima vođenja predmeta. Ured i EPPO trebali bi u svojim radnim aranžmanima odrediti postupke i uvjete te razmjene informacija. Kako bi se osigurala pravilna primjena pravila kojima je svrha izbjegavanje udvostručavanja i osiguranje komplementarnosti Ured i EPPO trebali bi se dogovoriti o određenim rokovima za međusobnu razmjenu informacija.

(14)

U Izvješću Komisije o evaluaciji primjene Uredbe (EU, Euratom) br. 883/2013 od 2. listopada 2017. („evaluacijsko izvješće Komisije”) zaključeno je da su se zbog promjena zakonodavnog okvira uvedenih 2013. vidljivo poboljšali provedba istraga, suradnja s partnerima i prava umiješanih osoba. U evaluacijskom izvješću Komisije istodobno su istaknuti određeni nedostaci koji utječu na učinkovitost i djelotvornost istraga.

(15)

Najjasnije zaključke evaluacijskog izvješća Komisije potrebno je uzeti u obzir izmjenama Uredbe (EU, Euratom) br. 883/2013. Te izmjene su u kratkoročnom razdoblju potrebne za jačanje okvira za istrage Ureda kako bi Ured ostao snažan i potpuno djelotvoran te administrativnim istragama nadopunjavao EPPO-ov kaznenopravni pristup, bez mijenjanja mandata ili ovlasti Ureda. Izmjene se prvenstveno odnose na područja u kojima, zbog nejasnoće Uredbe (EU, Euratom) br. 883/2013, djelotvorno provođenje istraga Ureda može biti otežano, a to uključuje provjere i inspekcije na licu mjesta, mogućnost pristupa informacijama o bankovnim računima ili prihvatljivost izvješća o predmetima koja je sastavio Ured kao dokaza u upravnim ili sudskim postupcima.

(16)

Izmjene Uredbe Vijeća (EU, Euratom) br. 883/2013 ne utječu na postupovna jamstva koja se primjenjuju na okvir za istrage. Ured je obavezan postupovnim jamstvima iz Uredbe (EU, Euratom) br. 883/2013 i Uredbe Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 (6) kao i onima sadržanima u Povelji Europske unije o temeljnim pravima. U skladu s tim okvirom zahtijeva se da Ured svoje istrage provodi objektivno, nepristrano i povjerljivo, prikuplja dokaze u korist umiješanih osoba i protiv njih te provodi istražne postupke na temelju pisanog odobrenja i nakon provjere zakonitosti. Od Ureda se zahtijeva da osigura poštovanje prava osoba na koje se njegove istrage odnose, uključujući pretpostavku nedužnosti te pravo na izbjegavanje samooptuživanja. Prilikom obavijesnog razgovora osobe na koje se istrage odnose, među ostalim, imaju pravo na pomoć osobe po vlastitom izboru, na odobrenje zapisnika obavijesnog razgovora te se imaju pravo koristiti bilo kojim službenim jezikom institucija Unije. Osobe na koje se predmet odnosi ujedno imaju pravo izjasniti se o činjenicama u predmetu prije donošenja zaključaka.

(17)

Osobe koje prijavljuju prijevaru, korupciju i svaku drugu nezakonitu aktivnost kojom se šteti financijskim interesima Unije trebale bi imati pravo na zaštitu iz Direktive (EU) 2019/1937 Europskog parlamenta i Vijeća (7).

(18)

Ako Ured u okviru svojeg mandata provodi mjere potpore na zahtjev EPPO-a kako bi se zaštitila prihvatljivost dokaza te temeljna prava i postupovna jamstva uz istodobno izbjegavanje udvostručavanja istraga i osiguravanje učinkovite i komplementarne suradnje, Ured i EPPO, djelujući u bliskoj suradnji, trebali bi osigurati poštovanje primjenjivih postupovnih zaštitnih mehanizama iz poglavlja VI. Uredbe (EU) 2017/1939.

(19)

Ured je ovlašten obavljati provjere i inspekcije na licu mjesta što mu omogućuje pristup prostorijama i dokumentaciji gospodarskih subjekata u okviru njegovih istraga sumnji na prijevaru, korupciju ili drugo nezakonito postupanje kojim se šteti financijskim interesima Unije. Takve provjere i inspekcije licu mjesta provode se u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 883/2013 i Uredbom (Euratom, EZ) br. 2185/96, prema kojima u nekim slučajevima primjena tih ovlasti podliježe uvjetima nacionalnog prava. U evaluacijskom izvješću Komisije utvrđeno je da nije uvijek jasno u kojoj se mjeri primjenjuje nacionalno pravo, čime se otežava djelotvornost istražnih aktivnosti Ureda.

(20)

Prikladno je, stoga, pojasniti slučajeve u kojima se tijekom istraga Ureda treba primjenjivati nacionalno pravo, a da se pritom ne promijene ovlasti Ureda ili način funkcioniranja Uredbe (EU, Euratom) br. 883/2013 u pogledu država članica, uzimajući u obzir nedavnu presudu Općeg suda od 3. svibnja 2018. u predmetu T-48/16, Sigma Orionis SA protiv Europske komisije (8).

(21)

Ako predmetni gospodarski subjekt pristane na provjeru i inspekciju na licu mjesta, na provjere i inspekcije na licu mjesta koje provodi Ured trebalo bi se primjenjivati isključivo pravo Unije. To bi Uredu omogućilo da djelotvorno i dosljedno izvršava svoje istražne ovlasti u svim državama članicama radi postizanja visoke razine zaštite financijskih interesa Unije u cijeloj Uniji u skladu s člankom 325. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

(22)

U situacijama u kojima se Ured treba osloniti na pomoć nadležnih tijela država članica, posebno ako gospodarski subjekt odbija provjeru i inspekciju na licu mjesta, države članice trebale bi osigurati djelotvornost djelovanja Ureda te bi trebale pružiti potrebnu pomoć u skladu s relevantnim pravilima nacionalnog postupovnog prava. Kako bi se zaštitili financijski interesi Unije Komisija bi, pri razmatranju hoće li ostvariti povrat odnosnih iznosa primjenom financijskih ispravaka na države članice u skladu s primjenjivim pravilima Unije, trebala uzeti u obzir činjenicu da država članica ne ispunjava svoju dužnost suradnje s Uredom.

(23)

Ured može, u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br 883/2013, sklapati administrativne dogovore s nadležnim tijelima država članica kao što su službe za koordinaciju borbe protiv prijevara te s institucijama, tijelima, uredima i agencijama, kako bi se utvrdili dogovori njihove suradnje na temelju te Uredbe, posebno u pogledu prijenosa informacija te provedbe istraga i svakog daljnjeg postupanja.

(24)

Uredbu (EU, Euratom) br. 883/2013 trebalo bi izmijeniti uvođenjem obveze gospodarskih subjekata da surađuju s Uredom u skladu s njihovom obvezom dopuštanja pristupa prostorijama, zemljištu, prijevoznim sredstvima ili drugim područjima koja upotrebljavaju u poslovne svrhe radi provedbe provjera i inspekcija na terenu, koju ti subjekti imaju na temelju Uredbe (Euratom, EZ) br. 2185/96 te u skladu s obvezom utvrđenom u članku 129. Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća (9) prema kojoj su svaka osoba ili subjekt koji prima sredstva Unije dužni u potpunosti surađivati u zaštiti financijskih interesa Unije, među ostalim u kontekstu istraga Ureda.

(25)

U okviru te obveze u pogledu suradnje Ured bi trebao moći zatražiti dostavu relevantnih informacija od gospodarskih subjekata koji su možda umiješani u predmet istrage ili koji možda raspolažu takvim informacijama. Pri ispunjavanju takvih zahtjeva gospodarski subjekti ne bi trebali biti dužni davati samooptužujuće izjave, ali bi trebali biti dužni odgovoriti na činjenična pitanja i dostaviti dokumente, čak i ako se te informacije mogu iskoristiti protiv njih ili nekog drugog gospodarskog subjekta za dokazivanje postojanja nezakonite aktivnosti. Kako bi se osigurala učinkovitost istraga u kontekstu trenutačnih radnih praksi, Ured bi trebao moći zatražiti pristup informacijama na uređajima u privatnom vlasništvu koji se upotrebljavaju u poslovne svrhe. Pristup Ureda trebao bi podlijegati istim uvjetima i istom opsegu koji se primjenjuju na nacionalna kontrolna tijela te samo ako Ured ima opravdane razloge sumnjati da bi sadržaj takvih uređaja mogao biti relevantan za istragu, u skladu s načelima nužnosti i proporcionalnosti te bi se trebao odnositi samo na informacije relevantne za istragu.

(26)

Gospodarski subjekti trebali bi tijekom provjera i inspekcija na licu mjesta imati mogućnost služiti se bilo kojim službenim jezikom države članice u kojoj se provjera provodi te bi trebali imati pravo na pomoć osobe po vlastitom izboru, uključujući vanjskog pravnog savjetnika. Međutim, prisutnost pravnog savjetnika ne bi trebao biti pravni uvjet za valjanost provjera i inspekcija na licu mjesta. Kako bi se osigurala učinkovitost provjera i inspekcija na licu mjesta, posebno s obzirom na rizik od nestajanja dokaza, Ured bi trebao imati mogućnost pristupa prostorijama, zemljištu, prijevoznim sredstvima ili drugim područjima koja se upotrebljavaju u poslovne svrhe, a da ne mora čekati da se gospodarski subjekt posavjetuje s pravnim savjetnikom. Prije nego što počne provjeru i inspekciju na terenu, trebao bi prihvatiti samo kratku razumnu odgodu u iščekivanju savjetovanja s pravnim savjetnikom. Svaku takvu odgodu trebalo bi ograničiti na najmanju moguću mjeru.

(27)

Kako bi se osigurala transparentnost, Ured bi pri provedbi provjera i inspekcija na licu mjesta gospodarskim subjektima trebao dati odgovarajuće informacije o njihovoj obvezi suradnje i posljedicama odbijanja te suradnje te o postupku koji se primjenjuje, uključujući postupovna jamstva.

(28)

Ured tijekom unutarnjih istraga i, prema potrebi, vanjskih istraga, ima pristup svim relevantnim informacijama koje posjeduju institucije, tijela, uredi i agencije. Kao što se predlaže u evaluacijskom izvješću Komisije, nužno je pojasniti da bi takav pristup trebalo omogućiti neovisno o vrsti medija na kojem su te informacije ili podaci pohranjeni kako bi se uzeo u obzir tehnološki napredak. Tijekom unutarnjih istraga Ured bi trebao moći zatražiti pristup informacijama na uređajima u privatnom vlasništvu koji se upotrebljavaju u poslovne svrhe u situacijama u kojima Ured ima opravdane razloge za sumnju da bi njihov sadržaj mogao biti relevantan za istragu. Na pristup Ureda trebalo bi moći primjenjivati posebne uvjete relevantne institucije, tijela, ureda ili agencije. Takav pristup trebao bi biti u skladu s načelima nužnosti i proporcionalnosti te bi se trebao odnositi samo na informacije relevantne za istragu. Kako bi se Uredu zajamčila djelotvorna i dosljedna razina pristupa, kao i visoka razina zaštite temeljnih prava predmetnih osoba, institucije, tijela, uredi i agencije Unije trebali bi osigurati usklađenost pravila o pristupu privatnim uređajima koja su donijele različite institucije, tijela, uredi i agencije kako bi se osigurali jednaki uvjeti u skladu s Međuinstitucionalnim sporazumom od 25. svibnja 1999. između Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Komisije Europskih zajednica u vezi s unutarnjim istragama Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) (10).

(29)

Za usklađeniji okvir za istrage Ureda trebalo bi dodatno ujednačiti pravila koja se primjenjuju na unutarnje i vanjske istrage kako bi se otklonile određene nedosljednosti utvrđene u evaluacijskom izvješću Komisije, ako različita pravila nisu opravdana. Na primjer, izvješća i preporuke koji su sastavljeni po završetku vanjske istrage trebalo bi, ako je to potrebno, poslati odnosnoj instituciji, tijelu, uredu ili agenciji radi poduzimanja odgovarajućih radnji, kako se radi kad je riječ o unutarnjoj istrazi. Ako je moguće u skladu s njegovim mandatom, Ured bi odnosnu instituciju, tijelo, ured ili agenciju trebao podupirati u poduzimanju radnji na temelju njegovih preporuka. Ako Ured ne pokrene istragu, trebao bi moći slati relevantne informacije nadležnim tijelima država članica ili institucijama, tijelima, uredima ili agencijama kako bi se poduzele odgovarajuće mjere. Trebao bi poslati takve informacije kada odluči ne pokrenuti istragu unatoč dostatnoj sumnji na prijevaru, korupciju ili bilo koju drugu nezakonitu aktivnost kojom se šteti financijskim interesima Unije. Prije nego što to učini, Ured bi trebao razmotriti može li doći do ometanja istraga EPPO-a koje su u tijeku.

(30)

Zbog velike raznolikosti nacionalnih institucijskih okvira, države članice trebale bi, na temelju načela iskrene suradnje, imati mogućnost obavijestiti Ured o tijelima nadležnima za poduzimanje mjera na temelju preporuka Ureda, kao i o tijelima koja trebaju biti obaviještena, primjerice u financijske, statističke ili nadzorne svrhe, kako bi obavljala svoje relevantne dužnosti. Takva tijela mogu uključivati nacionalne službe za koordinaciju borbe protiv prijevara. U skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda EU-a, preporuke Ureda uključene u njegova izvješća nemaju obvezujući pravni učinak na takva tijela država članica ili na institucije, tijela, urede i agencije.

(31)

Uredu bi trebalo pružiti potrebna sredstva za praćenje traga novca kako bi se otkrio modus operandi uobičajen za mnoga prijevarna ponašanja. Surađujući s nacionalnim tijelima i uz njihovu pomoć Ured može doći do informacija o bankovnim računima koje su relevantne za njegove istražne aktivnosti, a koje su u posjedu kreditnih institucija u brojnim državama članicama. Kako bi se osigurao djelotvoran pristup diljem Unije, u Uredbi (EU, Euratom) br. 883/2013 bi trebalo odrediti zadaću nadležnih nacionalnih tijela da Uredu pružaju informacije o bankovnim računima u okviru svoje opće obveze pomaganja Uredu. Države članice trebale bi obavijestiti Komisiju o nadležnim tijelima s pomoću kojih se takva suradnja odvija. Pri pružanju takve pomoći Uredu nacionalna tijela trebala bi postupati na temelju istih uvjeta koji se primjenjuju na nadležna nacionalna tijela predmetne države članice.

(32)

U svrhu zaštite i poštovanja postupovnih jamstava i temeljnih prava, Komisija bi trebala uspostaviti unutarnju funkciju u obliku nadzornika postupovnih jamstava („nadzornik”) koja bi, imajući u vidu učinkovitu uporabu resursa, trebala biti administrativno povezana s nadzornim odborom te kojoj bi trebalo osigurati odgovarajuća sredstva. Nadzornik bi trebao rješavati pritužbe potpuno neovisno, uključujući neovisno od nadzornog odbora i Ureda te bi trebao imati pristup svim informacijama potrebnima za ispunjavanje svojih dužnosti.

(33)

Umiješana osoba trebala bi moći podnijeti pritužbu nadzorniku u vezi u poštovanjem Ureda postupovnih jamstava, kao i zbog povrede pravila koja se primjenjuju na istrage Ureda, a osobito povredâ postupovnih zahtjeva i temeljnih prava. U tu svrhu trebalo bi uspostaviti mehanizam za podnošenje pritužbi. Nadzornik bi trebao biti odgovoran za izdavanje preporuka u odgovoru na takve pritužbe te prema potrebi predlagati rješenja za pitanja iznesena u pritužbi. Nadzornik bi trebao razmotriti pritužbu u okviru brzog, kontradiktornog postupka, dopuštajući pritom Uredu da nastavi istragu koja je u tijeku. Nadzornik bi podnositelju pritužbe i Uredu trebao omogućiti da iznesu primjedbe o pitanjima iznesenima u pritužbi ili da ih riješe. Glavni direktor trebao bi poduzeti odgovarajuće mjere u skladu s preporukom nadzornika. Glavni direktor trebao bi, u opravdanim slučajevima, moći odstupiti od preporuka nadzornika, dajući razloge za to. Razlozi za takvo postupanje trebali bi biti priloženi završnom izvješću o istrazi.

(34)

Radi veće transparentnosti i odgovornosti nadzornik bi u svojem godišnjem izvješću trebao iznijeti informacije o mehanizmu za podnošenje pritužbi. To bi godišnje izvješće posebno trebalo obuhvaćati informacije o broju primljenih pritužbi, vrstama povreda postupovnih zahtjeva i temeljnih prava u pitanju, aktivnostima na koje se odnose i, kada je to moguće, daljnjim mjerama koje je poduzeo Ured.

(35)

Za zaštitu financijskih interesa Unije ključno je da Ured u ranoj fazi proslijedi informacije radi donošenja mjera predostrožnosti. Kako bi se u tom području osigurala bliska suradnja između Ureda i institucija, uredâ, tijela i agencija, prikladno je toj drugoj strani omogućiti da se u svakom trenutku može obratiti Uredu radi odlučivanja o poduzimanju odgovarajućih mjera predostrožnosti, uključujući mjere za zaštitu dokaza.

(36)

Izvješća koja sastavlja Ured prihvatljiv su dokaz u upravnim ili sudskim postupcima na isti način i pod istim uvjetima kao administrativna izvješća koja sastavljaju nacionalni upravni inspektori. Prema evaluacijskom izvješću Komisije u nekim državama članicama tim se pravilom ne osigurava u dovoljnoj mjeri djelotvornost aktivnosti Ureda. Kako bi se povećala djelotvornost i osigurala dosljedna upotreba izvješća Ureda, Uredbom (EU, Euratom) br. 883/2013 trebalo bi predvidjeti prihvatljivost tih izvješća u sudskim postupcima koji nisu kaznenopravne naravi, a koji se vode pred nacionalnim sudovima te u upravnim postupcima u državama članicama. Kad je riječ o nacionalnim sudskim postupcima kaznenopravne naravi, i dalje bi se trebalo primjenjivati pravilo kojim se predviđa jednakovrijednost s izvješćima nacionalnih upravnih inspektora. Uredbom (EU, Euratom) br. 883/2013 trebalo bi predvidjeti i prihvatljivost izvješćâ koje sastavlja Ured u upravnim i sudskim postupcima na razini Unije.

(37)

Uredbom (EU, Euratom) br. 883/2013 uvedene su službe država članica za koordinaciju borbe protiv prijevara kako bi se olakšala djelotvorna suradnja i razmjena informacija, uključujući informacija operativne naravi, između Ureda i država članica. U evaluacijskom izvješću Komisije zaključeno je da su one pozitivno doprinijele radu Ureda. U evaluacijskom izvješću Komisije utvrđeno je i da bi trebalo dodatno pojasniti ulogu tih službi za koordinaciju borbe protiv prijevara kako bi se osiguralo da Ured dobiva pomoć koja mu je potrebna za provedbu djelotvornih istraga, a ustroj i ovlasti službi za koordinaciju borbe protiv prijevara prepuštaju se svakoj državi članici. U tom pogledu službe za koordinaciju borbe protiv prijevara trebale bi moći pružati ili koordinirati potrebnu pomoć kako bi Ured mogao svoje zadaće djelotvorno obavljati prije, tijekom ili na kraju vanjske ili unutarnje istrage.

(38)

Zadaća Ureda da državama članicama pomaže da koordiniraju svoje djelovanje u području zaštite financijskih interesa Unije ključni je element njegova mandata za podupiranje prekogranične suradnje država članica. Trebalo bi utvrditi detaljnija pravila kako bi se u tom kontekstu Uredu olakšala provedba koordinacijskih aktivnosti i suradnja s tijelima država članica, trećim zemljama i međunarodnim organizacijama. Tim se pravilima ne bi trebalo dovesti u pitanje to da Ured izvršava ovlasti koje su Komisiji dodijeljene posebnim odredbama kojima se uređuje uzajamna pomoć upravnih tijela država članica i suradnja tih tijela s Komisijom, a posebno Uredbom Vijeća (EZ) br. 515/97 (11) i Uredbom (EU) br. 608/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (12), kao i koordinacijske aktivnosti povezane s europskim strukturnim i investicijskim fondovima.

(39)

Trebalo bi pojasniti da kad nadležna tijela država članica, uključujući službe za koordinaciju borbe protiv prijevara, u suradnji s Uredom ili drugim nadležnim tijelima djeluju u svrhu zaštite financijskih interesa Unije, ona su i dalje obvezana nacionalnim pravom.

(40)

Službe za koordinaciju borbe protiv prijevara trebale bi moći pružati pomoć Uredu u kontekstu koordinacijskih aktivnosti te međusobno surađivati kako bi se dodatno ojačali dostupni mehanizmi za suradnju u borbi protiv prijevara.

(41)

Nadležna tijela država članica te institucije, tijela, uredi i agencije trebali bi poduzeti mjere opravdane preporukom Ureda. Kako bi se Uredu omogućilo praćenje razvoja svojih predmeta, kada Ured daje sudske preporuke nacionalnim tijelima kaznenog progona države članice, ona bi Uredu, na njegov zahtjev, trebala poslati konačnu odluku nacionalnog suda. Kako bi se u potpunosti zadržala neovisnost sudstva, takvo prosljeđivanje trebalo bi se moći provesti tek nakon okončanja relevantnih sudskih postupaka i objave pravomoćne sudske odluke.

(42)

Kako bi se dopunila postupovna pravila o provođenju istraga iznesenih u Uredbi (EU, Euratom) br. 883/2013, Ured bi trebao donijeti smjernice o istražnim postupcima kojega se njegovo osoblje treba pridržavati.

(43)

Trebalo bi pojasniti da Ured može sudjelovati u zajedničkim istražnim timovima osnovanima u skladu s pravom Unije te da ima pravo na razmjenu operativnih informacija pribavljenih u tom okviru. Upotreba takvih informacija podliježe uvjetima i zaštitnim mjerama predviđenima pravom Unije na temelju kojeg su uspostavljeni zajednički istražni timovi. Kada sudjeluje u takvim zajedničkim istražnim timovima Ured ima potpornu funkciju i preuzima ulogu partnera podložno pravnim ograničenjima koja mogu postojati u pravu Unije i nacionalnom pravu.

(44)

Najkasnije pet godina nakon datuma utvrđenog u skladu s člankom 120. stavkom 2. drugim podstavkom Uredbe (EU) 2017/1939, Komisija bi trebala ocijeniti primjenu Uredbe (EU, Euratom) br. 883/2013, a posebice učinkovitost suradnje između Ureda i EPPO-a kako bi razmotrila jesu li na temelju iskustva stečenog tijekom te suradnje potrebne izmjene. Komisija bi, prema potrebi, trebala podnijeti novi, sveobuhvatni zakonodavni prijedlog najkasnije dvije godine nakon te evaluacije.

(45)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, to jest bolju zaštitu financijskih interesa Unije prilagodbom rada Ureda osnivanju EPPO-a te jačanjem djelotvornosti istraga Ureda, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se taj cilj na bolji način, donošenjem pravila kojima se uređuje odnos između Ureda i EPPO-a radi povećanja djelotvornosti njihovih istraga, može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(46)

Ovom se Uredbom ne mijenjaju ovlasti i dužnosti država članica za poduzimanje mjera za borbu protiv prijevara, korupcije i svih ostalih nezakonitih aktivnosti kojima se šteti financijskim interesima Unije.

(47)

U skladu s člankom 28. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (13) provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka, koji je dao službene primjedbe dana 23. srpnja 2018.

(48)

Uredbu (EU, Euratom) br. 883/2013 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,