16.9.2016

HR

Službeni list Europske unije

L 251/1

---

UREDBA (EU) 2016/1624 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 14. rujna 2016.

o europskoj graničnoj i obalnoj straži i o izmjeni Uredbe (EU) 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 863/2007 Europskog parlamenta i Vijeća, Uredbe Vijeća (EZ) br. 2007/2004 i Odluke Vijeća 2005/267/EZ

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 77. stavak 2. točke (b) i (d) te članak 79. stavak 2. točku (c),

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

(1)

Europsko vijeće je na svojem sastanku 25. i 26. lipnja 2015. zatražilo ulaganje većih napora u sveobuhvatno rješavanje problema nezabilježenog priljeva migranata prema području Unije, među ostalim ojačavanjem upravljanja granicama s ciljem boljeg upravljanja sve većim mješovitim migracijskim tokovima. Nadalje, na neformalnom sastanku o migracijama 23. rujna 2015. šefovi država ili vlada istaknuli su potrebu rješavanja dramatične situacije na vanjskim granicama te jačanja nadzora nad njima, posebno osiguravanjem dodatnih sredstava za Europsku agenciju za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije, Europski potporni ured za azil (EASO) i Europol te doprinosa država članica u obliku ljudskih resursa i tehničke opreme.

(2)

Cilj je politike Unije u području upravljanja vanjskim granicama razvoj i provedba europskog integriranog upravljanja granicama na nacionalnoj razini i razini Unije, što je nužna posljedica slobodnog kretanja osoba unutar Unije i temeljna sastavnica područja slobode, sigurnosti i pravde. Europsko integrirano upravljanje granicama ključno je za unaprjeđenje upravljanja migracijama. Cilj je učinkovito upravljati prelaskom vanjskih granica te rješavati izazove povezane s migracijama i moguće buduće prijetnje na tim granicama, pri čemu se daje doprinos borbi protiv teških kaznenih djela s prekograničnim obilježjem i osigurava visoka razina unutarnje sigurnosti u Uniji. Istodobno je nužno postupati uz puno poštovanje temeljnih prava i na način kojim se štiti slobodno kretanje osoba u Uniji.

(3)

Europsko integrirano upravljanje granicama, koje se temelji na četverotračnom modelu za nadzor pristupa, obuhvaća mjere u trećim zemljama, kao što su one u okviru zajedničke vizne politike, mjere sa susjednim trećim zemljama, mjere nadzora državne granice na vanjskim granicama, analiza rizika te mjere unutar schengenskog prostora i vraćanje.

(4)	Pri provedbi europskog integriranog upravljanja granicama trebalo bi osigurati koherentnost s drugim ciljevima politike, uključujući pravilno funkcioniranje prekograničnog prometa.

(5)

Za osiguravanje učinkovite provedbe europskog integriranog upravljanja granicama trebalo bi uspostaviti europsku graničnu i obalnu stražu. Trebalo bi joj pružiti potrebne financijske, ljudske i materijalne resurse. Europska granična i obalna straža trebala bi se sastojati od Agencije za europsku graničnu i obalnu stražu („Agencija”) te nacionalnih tijela nadležnih za upravljanje granicama, uključujući službenike obalne straže u mjeri u kojoj provode zadaće nadzora državne granice. Kao takva će se temeljiti na zajedničkoj upotrebi informacija, kapaciteta i sustava na nacionalnoj razini te na reakciji Agencije na razini Unije.

(6)

Odgovornost za europsko integrirano upravljanje granicama i njegovu provedbu trebali bi dijeliti Agencija i nacionalna tijela nadležna za upravljanje granicama, uključujući službenike obalne straže u mjeri u kojoj provode operacije zaštite državne granice na moru i druge zadaće nadzora državne granice. Iako države članice zadržavaju primarnu odgovornost za upravljanje svojim vanjskim granicama u vlastitom interesu i u interesu svih država članica, Agencija bi trebala podržavati primjenu mjera Unije koje se odnose na upravljanje vanjskim granicama jačanjem, ocjenjivanjem i koordinacijom djelovanjâ država članica koje provode te mjere.

(7)	Europskim integriranim upravljanjem granicama ne mijenjaju se odgovarajuće nadležnosti Komisije i država članica u području carine, posebno u pogledu kontrola, upravljanja rizicima i razmjene informacija.

(8)	Razvoj politike i zakonodavstva o nadzoru vanjskih granica i vraćanju, uključujući razvoj strategije za europsko integrirano upravljanje granicama, i dalje je odgovornost institucija Unije. Trebalo bi zajamčiti blisku suradnju između Agencije i tih institucija.

(9)

Europska agencija za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije, koja se uobičajeno naziva Frontex, osnovana je Uredbom Vijeća (EZ) br. 2007/2004 (3). Od preuzimanja svoje dužnosti 1. svibnja 2005., Frontex uspješno pomaže državama članicama u provedbi operativnih aspekata upravljanja vanjskim granicama zajedničkim operacijama i brzim intervencijama na granicama, analizi rizika, razmjeni informacija, odnosima s trećim zemljama te vraćanju povratnika.

(10)

Potrebno je učinkovito praćenje prelaska vanjskih granica, rješavanje izazova povezanih s migracijama i mogućih budućih prijetnji na vanjskim granicama, osiguravanje visoke razine unutarnje sigurnosti u Uniji, zaštita funkcioniranja schengenskog prostora te poštovanje sveobuhvatnog načela solidarnosti. S obzirom na to, potrebno je ojačati upravljanje vanjskim granicama nadovezujući se na rad Frontexa i daljnjim razvojem Frontexa u agenciju koja će imati podijeljenu odgovornost za upravljanje vanjskim granicama.

(11)

Zadaće Europske agencije za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije trebalo bi stoga proširiti. Radi odražavanja tih promjena trebalo bi je preimenovati u Agenciju za europsku graničnu i obalnu stražu, koja će se i dalje uobičajeno nazivati Frontex. Ona bi trebala ostati ista pravna osoba, uz puni kontinuitet svih njezinih aktivnosti i procedura. Ključna uloga Agencije trebala bi biti uspostavljanje tehničke i operativne strategije za provedbu integriranog upravljanja granicama na razini Unije; praćenje učinkovitog funkcioniranja nadzora državne granice na vanjskim granicama; pružanje veće tehničke i operativne pomoći državama članicama u obliku zajedničkih operacija i brzih intervencija na granicama; osiguravanje praktične provedbe mjera u situacijama u kojima se zahtijeva hitno djelovanje na vanjskim granicama; pružanje tehničke i operativne pomoći kroz potporu operacijama traženja i spašavanja osoba u nevolji na moru; i organizacija, koordinacija i provedba operacija vraćanja i intervencija vraćanja.

(12)	Agencija bi trebala obavljati svoje zadaće ne dovodeći u pitanje odgovornosti država članica u pogledu očuvanja javnog poretka i zaštite unutarnje sigurnosti.

(13)	Agencija bi trebala obavljati svoje zadaće ne dovodeći u pitanje nadležnost država članica u pogledu obrane.

(14)	Proširene zadaće i nadležnosti Agencije trebalo bi uravnotežiti s boljim mjerama zaštite temeljnih prava i većom odgovornošću.

(15)	Države članice trebale bi moći nastaviti suradnju na operativnoj razini s drugim državama članicama i/ili trećim zemljama na vanjskim granicama, uključujući vojne operacije u svrhu izvršavanja zakonodavstva, u mjeri u kojoj je ta suradnja spojiva s djelovanjem Agencije.

(16)

Kako bi mogla učinkovito obavljati svoje zadaće, Agencija se oslanja na suradnju država članica. U tom je pogledu važno da Agencija i države članice djeluju u dobroj vjeri te da pravodobno razmjenjuju točne informacije. Nijedna država članica ne bi smjela biti dužna dostaviti informacije ako smatra da bi njihovo objavljivanje bilo u suprotnosti s temeljnim interesima njezine sigurnosti.

(17)	Države članice također bi, u vlastitom interesu i u interesu drugih država članica, trebale unositi podatke u europske baze podataka. Isto bi tako trebale jamčiti da su podaci točni, ažurirani te prikupljeni i uneseni na zakonit način.

(18)

Agencija bi trebala na temelju zajedničkog integriranog modela analize rizika pripremiti opću i posebno prilagođenu analizu rizika koju Agencija i države članice trebaju primjenjivati. Agencija bi, također na temelju informacija koje dostavljaju države članice, trebala osigurati prikladne informacije koje obuhvaćaju sve aspekte relevantne za europsko integrirano upravljanje granicama, posebno nadzor državne granice, vraćanje, neregularno sekundarno kretanje državljana trećih zemalja unutar Unije, sprječavanje prekograničnog kriminala, uključujući omogućavanje neovlaštenog prelaženja granica, trgovanje ljudima, terorizam i prijetnje hibridne prirode, kao i stanje u susjednim trećim zemljama, kako bi omogućila poduzimanje prikladnih mjera ili rješavanje pitanja utvrđenih prijetnji i rizika s ciljem unaprjeđenja integriranog upravljanja vanjskim granicama.

(19)

S obzirom na svoje aktivnosti na vanjskim granicama Agencija bi trebala doprinijeti sprječavanju i otkrivanju teških kaznenih djela s prekograničnim obilježjem, kao što su krijumčarenje migranata, trgovanje ljudima i terorizam, u slučajevima kad je njezina intervencija prikladna i kad je svojim aktivnostima došla do relevantnih informacija. Agencija bi svoje aktivnosti trebala koordinirati s Europolom kao agencijom zaduženom za podupiranje i jačanje djelovanja država članica i njihove suradnje u sprječavanju i suzbijanju teških kaznenih djela koja pogađaju dvije ili više država članica. Prekogranični kriminal nužno uključuje prekogranično obilježje. Takvo prekogranično obilježje karakteriziraju kaznena djela izravno povezana s neovlaštenim prelaskom vanjske granice, uključujući trgovanje ljudima ili krijumčarenje migranata. Pritom, članak 1. stavak 2. Direktive Vijeća 2002/90/EZ (4) državama članicama omogućuje da ne izriču sankcije za postupanje kojemu je cilj pružanje humanitarne pomoći migrantima.

(20)

S obzirom na podijeljenu odgovornost, uloga Agencije trebala bi biti redovito praćenje upravljanja vanjskim granicama. Agencija bi trebala osigurati pravilno i učinkovito praćenje, ne samo na temelju analize rizika, razmjene informacija i Europskog sustava nadzora granica (EUROSUR), već i prisutnošću stručnjaka iz vlastitog osoblja u državama članicama. Stoga bi Agencija trebala moći rasporediti časnike za vezu u države članice tijekom razdoblja u kojem časnici za vezu podnose izvješće izvršnom direktoru. Izvješće časnika za vezu trebalo bi činiti dio procjene osjetljivosti.

(21)

Agencija bi na temelju objektivnih kriterija trebala provesti procjenu osjetljivosti kako bi procijenila kapacitet i pripremljenost država članica za suočavanje s izazovima na vanjskim granicama. To bi trebalo uključiti procjenu opreme, infrastrukture, osoblja, proračuna i financijskih sredstava država članica te njihovih planova za nepredviđene događaje radi rješavanja mogućih kriza na vanjskim granicama. Države članice trebale bi poduzeti mjere radi uklanjanja svih nedostataka utvrđenih u okviru te procjene. Izvršni direktor trebao bi utvrditi mjere koje treba poduzeti i preporučiti ih dotičnoj državi članici. Izvršni direktor također bi trebao odrediti rok u kojem bi te mjere trebalo poduzeti. Ako se potrebne mjere ne poduzmu u zadanom roku, predmet bi trebalo uputiti Upravnom odboru na daljnje odlučivanje.

(22)	Ako se Agenciji ne dostave točne i pravovremene informacije koje su joj potrebne za provođenje procjene osjetljivosti, ona bi tu činjenicu trebala moći uzeti u obzir pri provedbi procjene osjetljivosti, osim ako postoje opravdani razlozi za uskraćivanje podataka.

(23)

Agencija bi trebala organizirati prikladnu tehničku i operativnu pomoć državama članicama radi jačanja njihova kapaciteta za ispunjavanje obveza u pogledu nadzora vanjskih granica i suočavanja s izazovima na vanjskim granicama koji su posljedica nezakonitog useljavanja ili prekograničnog kriminala. Takva pomoć ne bi smjela dovoditi u pitanje nadležnost relevantnih nacionalnih tijela za pokretanje kaznenih istraga. U tom pogledu Agencija bi na zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu trebala organizirati i koordinirati zajedničke operacije za jednu državu članicu ili više njih i rasporediti timove europske granične i obalne straže, kao i potrebnu tehničku opremu. Ona također može rasporediti stručnjake iz vlastitog osoblja.

(24)

U slučajevima posebnog i nerazmjernog izazova na vanjskim granicama, Agencija bi na zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu trebala organizirati i koordinirati brze intervencije na granicama i rasporediti timove europske granične i obalne straže iz snaga za brzu reakciju te rasporediti tehničku opremu. Brzim intervencijama na granicama trebalo bi osigurati jačanje kapaciteta u ograničenom vremenskom razdoblju u situacijama u kojima se zahtijeva trenutačna reakcija i u kojima bi se takvom intervencijom osigurala učinkovita reakcija. Kako bi takva intervencija bila učinkovita, države članice trebale bi snagama za brzu reakciju staviti na raspolaganje službenike graničnog nadzora i drugo relevantno osoblje te potrebnu tehničku opremu. Agencija i dotična država članica trebale bi usuglasiti operativni plan.

(25)

Kada se država članica suočava s posebnim i nerazmjernim izazovima povezanima s migracijama u određenim područjima na svojim vanjskim granicama, koji su obilježeni velikim priljevom mješovitih migracijskih tokova, države članice trebale bi se moći osloniti na tehnička i operativna pojačanja. To bi trebalo biti omogućeno u žarišnim područjima u obliku timova za potporu upravljanju migracijama. Ti bi se timovi trebali sastojati od stručnjaka koje su iz država članica rasporedili Agencija i EASO te stručnjaka raspoređenih iz Agencije, Europola ili drugih relevantnih agencija Unije. Agencija bi trebala pomagati Komisiji pri koordinaciji različitih agencija na terenu.

(26)

Države članice trebale bi osigurati da sva tijela za koja je vjerojatno da će zaprimati zahtjeve za međunarodnu zaštitu, kao što su policija, službenici graničnog nadzora, tijela nadležna za imigraciju i osoblje objekata za zadržavanje, imaju relevantne informacije. Također bi trebale osigurati da se osoblju tih tijela pruži potrebna razina osposobljavanja prilagođena njihovim zadaćama i obvezama te upute o tome kako obavješćivati podnositelje zahtjeva o mjestu i načinu podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu.

(27)

U žarišnim područjima različite agencije i države članice trebale bi djelovati u skladu sa svojim nadležnostima i ovlastima. Komisija bi, u suradnji s drugim relevantnim agencijama, trebala osigurati usklađenost aktivnosti u žarišnim područjima s relevantnom pravnom stečevinom Unije, uključujući zajednički europski sustav azila i temeljna prava.

(28)

Ako nadzor vanjskih granica postane neučinkovit u mjeri u kojoj se riskira ugrožavanje funkcioniranja schengenskog prostora, bilo zato što država članica ne poduzme potrebne mjere u skladu s procjenom osjetljivosti ili zato što država članica koja je suočena s posebnim i nerazmjernim izazovima na vanjskim granicama nije zatražila dostatnu potporu Agencije ili ne provodi takvu potporu, trebalo bi osigurati jedinstvenu, brzu i učinkovitu reakciju na razini Unije. Komisija bi u svrhu ublažavanja tih rizika i osiguravanja bolje koordinacije na razini Unije trebala predložiti Vijeću odluku kojom se određuju mjere koje treba provoditi Agencija te se od dotične države članice zahtijeva suradnja s Agencijom pri provedbi tih mjera. Provedbenu ovlast za donošenje takve odluke trebalo bi dodijeliti Vijeću zbog moguće politički osjetljive naravi mjera o kojima se treba odlučiti, a za koje je vjerojatno da će utjecati na nacionalne izvršne i provedbene ovlasti. Agencija bi trebala utvrditi djelovanja koja treba poduzeti u vezi s praktičnom provedbom mjera navedenih u odluci Vijeća. Potom bi s dotičnom državom članicom trebala sastaviti operativni plan. Ako država članica u roku od 30 dana ne postupi u skladu s tom odlukom Vijeća i ne surađuje s Agencijom pri provedbi mjera sadržanih u toj odluci, Komisija bi trebala moći pokrenuti posebni postupak predviđen člankom 29. Uredbe (EU) 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća (5) radi suočavanja s iznimnim okolnostima koje ugrožavaju sveukupno funkcioniranje područja bez nadzora unutarnjih granica. Uredbu (EU) 2016/399 stoga bi trebalo na odgovarajući način izmijeniti.

(29)

Agencija bi trebala imati na raspolaganju potrebnu opremu i osoblje radi raspoređivanja za zajedničke operacije ili brze intervencije na granicama. U tu svrhu, pri pokretanju brzih intervencija na granicama na zahtjev države članice ili u okviru situacije u kojoj se zahtijeva hitno djelovanje Agencija bi trebala moći u državama članicama rasporediti timove europske granične i obalne straže iz snaga za brzu reakciju koje bi trebale biti stalne snage sastavljene od službenika graničnog nadzora i drugog relevantnog osoblja. U snagama bi trebalo biti najmanje 1 500 službenika graničnog nadzora i drugog relevantnog osoblja. Timove europske granične i obalne straže iz snaga za brzu reakciju trebalo bi prema potrebi odmah dopuniti dodatnim timovima europske granične i obalne straže.

(30)

U Prilogu I. navedeni su doprinosi država članica snagama za brzu reakciju na temelju obveza s obzirom na okolnosti u trenutku stupanja na snagu ove Uredbe. Ako dođe do znatnih i strukturnih promjena tih okolnosti, uključujući donošenje odluke o ukidanju kontrola na unutarnjim granicama država članica na temelju odredbi relevantnih akata o pristupanju, Komisija bi trebala predložiti odgovarajuće izmjene tog priloga.

(31)

Uzimajući u obzir brzinu kojom bi trebalo rasporediti opremu i osoblje, posebno na područjima vanjskih granica s iznenadnim velikim priljevom migracijskih tokova, Agencija bi trebala moći rasporediti i svoju tehničku opremu koju bi trebala nabaviti sama ili u suvlasništvu s državom članicom. Tu bi tehničku opremu države članice u kojima je oprema registrirana trebale staviti na raspolaganje Agenciji na njezin zahtjev. Agencija bi trebala upravljati i pričuvom tehničke opreme koju osiguravaju države članice, na temelju potreba koje utvrđuje Agencija, a koju bi trebalo dopuniti prijevoznim sredstvima i operativnom opremom koje države članice kupuju u okviru posebnih djelovanja Fonda za unutarnju sigurnost.

(32)	Europsko vijeće je 15. listopada 2015. zatražilo proširenje ovlasti Frontexa u pogledu vraćanja, kako bi se obuhvatilo pravo na organiziranje zajedničkih operacija vraćanja na vlastitu inicijativu, i jačanje uloge Frontexa u pribavljanju putnih isprava za povratnike.

(33)

Agencija bi trebala povećati pomoć koju pruža državama članicama pri vraćanju državljana trećih zemalja, pridržavajući se politike Unije u pogledu vraćanja i u skladu s Direktivom 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6). Ona bi posebno trebala koordinirati i organizirati operacije vraćanja iz jedne države članice ili više njih te organizirati i provoditi intervencije vraćanja s ciljem jačanja sustavâ vraćanja država članica koje zahtijevaju veću tehničku i operativnu pomoć pri ispunjavanju svoje obveze vraćanja državljana trećih zemalja u skladu s tom direktivom.

(34)

Agencija bi, uz puno poštovanje temeljnih prava, trebala pružati potrebnu pomoć državama članicama pri organiziranju operacija vraćanja i intervencija vraćanja povratnika. Ona ne bi smjela preispitivati utemeljenost odluka o vraćanju koje su donijele države članice. Osim toga, Agencija bi u suradnji s vlastima relevantnih trećih zemalja trebala pomagati državama članicama u pribavljanju putnih isprava potrebnih za vraćanje.

(35)

Pomoć državama članicama koje provode postupke vraćanja trebala bi obuhvaćati pružanje praktičnih informacija relevantnih za provedbu ove Uredbe o trećim zemljama u koje se osobe vraćaju, kao što je pružanje kontaktnih podataka ili drugih logističkih informacija potrebnih za neometano odvijanje operacija vraćanja. Za potrebe donošenja odluka o vraćanju, Agencija ne bi smjela biti uključena u pružanje informacija državama članicama o trećim zemljama u koje se osobe vraćaju.

(36)	Moguće postojanje aranžmana između države članice i treće zemlje ne oslobađa Agenciju ni države članice od obveza koje proizlaze na temelju prava Unije ili međunarodnog prava, posebno u pogledu poštovanja načela zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja.

(37)

Agencija bi trebala uspostaviti skupine promatrača prisilnog vraćanja, pratitelja prisilnog vraćanja i stručnjaka za vraćanje koje su države članice stavile na raspolaganje i koji bi trebali biti raspoređeni tijekom operacija vraćanja i činiti dio posebno prilagođenih europskih timova za intervencije vraćanja koji se raspoređuju tijekom intervencija vraćanja. U tim bi skupinama trebalo biti i osoblje s posebnim stručnim znanjem o zaštiti djece. Agencija bi im trebala osigurati potrebno osposobljavanje.

(38)	U skladu s instrumentima međunarodnog prava kao što je Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima djeteta, u okviru ove Uredbe svaka osoba mlađa od 18 godina treba se smatrati djetetom. Aktivnosti Agencije trebaju se primarno temeljiti na najboljim interesima djeteta.

(39)

Trebalo bi donijeti posebne odredbe za članove osoblja koji sudjeluju u aktivnostima povezanima s vraćanjem kako bi se detaljno utvrdili njihove zadaće, ovlasti i odgovornosti. Trebalo bi donijeti i posebne upute o ovlastima pilota zaduženih za zrakoplov i opsegu kaznene nadležnosti zemlje u kojoj je zrakoplov registriran u skladu s međunarodnim zrakoplovnim pravom, posebno u skladu s Konvencijom iz Tokija o kaznenim djelima i nekim drugim djelima počinjenim u zrakoplovima.

(40)

Agencija bi trebala razviti posebne alate za osposobljavanje, uključujući posebno osposobljavanje o zaštiti djece. Trebala bi osigurati i osposobljavanje na razini Unije za nacionalne instruktore službenika graničnog nadzora. Također bi trebala nuditi dodatne tečajeve i seminare o zadaćama integriranog upravljanja granicama, među ostalim za službenike nadležnih nacionalnih tijela. Time bi trebalo obuhvatiti osposobljavanje u vezi s relevantnim pravom Unije i međunarodnim pravom te o temeljnim pravima. Agenciju bi trebalo ovlastiti za organiziranje osposobljavanja u suradnji s državama članicama i trećim zemljama na njihovu državnom području.

(41)	Agencija bi trebala pratiti razvoj istraživanja relevantnih za europsko integrirano upravljanje granicama i doprinositi tom razvoju. Trebala bi dostavljati te informacije o takvom razvoju Europskom parlamentu, državama članicama i Komisiji.

(42)

Za učinkovitu provedbu integriranog upravljanja vanjskim granicama potrebna je redovita, brza i pouzdana razmjena informacija među državama članicama. Agencija bi trebala razviti informacijske sustave kojima se olakšava takva razmjena te njima upravljati u skladu sa zakonodavstvom Unije o zaštiti podataka. Važno je da države članice Agenciji pravovremeno pružaju potpune i točne informacije koje su joj potrebne za obavljanje njezinih zadaća.

(43)

Radi ispunjavanja svoje misije i u mjeri u kojoj je to potrebno za ispunjavanje zadaća, Agencija može surađivati s institucijama, tijelima uredima i agencijama Unije te međunarodnim organizacijama u pitanjima obuhvaćenima ovom Uredbom u okviru radnih dogovora sklopljenih u skladu s pravom Unije i politikom Unije. Ti radni dogovori trebali bi imati prethodno odobrenje Komisije.

(44)

Nacionalna tijela koja obavljaju funkcije obalne straže nadležna su za širok raspon zadaća koje mogu obuhvaćati pomorsku sigurnost, sigurnosnu zaštitu u pomorstvu, traganje i spašavanje na moru, nadzor granice na moru, kontrolu ribarstva, carinsku provjeru na moru, opće izvršavanje zakonodavstva na moru i zaštitu morskog okoliša. Agencija, Europska agencija za kontrolu ribarstva osnovana Uredbom Vijeća (EZ) br. 768/2005 (7) i Europska agencija za pomorsku sigurnost osnovana Uredbom (EZ) br. 1406/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (8) trebale bi stoga ojačati međusobnu suradnju i suradnju s nacionalnim tijelima koja obavljaju funkcije obalne straže radi poboljšanja informiranosti o stanju u pomorstvu te pružanja potpore koherentnom i troškovno učinkovitom djelovanju. Sinergije među različitim akterima u pomorskom okružju trebale bi biti u skladu s europskim strategijama u području integriranog upravljanja granicama i pomorske sigurnosti.

(45)

Provedbom ove Uredbe ne utječe se na podjelu nadležnosti između Unije i država članica prema Ugovorima, ni na obveze država članica na temelju međunarodnih konvencija kao što su Konvencija Ujedinjenih naroda o pravu mora, Međunarodna konvencija o zaštiti ljudskih života na moru, Međunarodna konvencija o traganju i spašavanju na moru, Međunarodna konvencija o sprječavanju onečišćenja s brodova, Međunarodna konvencija o standardima izobrazbe, izdavanju svjedodžbi i držanju straže pomoraca te drugi relevantni međunarodni instrumenti iz područja pomorstva.

(46)

Agencija bi trebala olakšavati i poticati tehničku i operativnu suradnju između država članica i trećih zemalja u okviru politike vanjskih odnosa Unije. U tom bi smislu trebala koordinirati operativnu suradnju između država članica i trećih zemalja u području upravljanja vanjskim granicama, raspoređivati časnike za vezu u treće zemlje te surađivati s tijelima trećih zemalja pri vraćanju, uključujući pribavljanje putnih isprava. U okviru suradnje s trećim zemljama Agencija i države članice trebale bi u svakom trenutku poštovati pravo Unije, među ostalim temeljna prava i načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja. To bi trebale činiti i kada se suradnja s trećim zemljama odvija na državnom području tih zemalja. S ciljem povećanja transparentnosti i odgovornosti Agencija bi u svojem godišnjem izvješću trebala izvješćivati o suradnji s trećim zemljama.

(47)

Europska granična i obalna straža, koja uključuje Agenciju i nacionalna tijela država članica odgovorna za upravljanje granicama, uključujući službenike obalne straže u mjeri u kojoj provode zadaće nadzora državne granice, trebala bi ispunjavati svoje zadaće poštujući pritom u potpunosti temeljna prava, posebno Povelju Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”), Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, mjerodavno međunarodno pravo, uključujući Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima djeteta, Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena, Konvenciju o statusu izbjeglica te obveze povezane s pristupom međunarodnoj zaštiti, a posebno načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja, Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravu mora, Međunarodnu konvenciju za zaštitu ljudskih života na moru i Međunarodnu konvenciju o traganju i spašavanju na moru. Agencija bi u skladu s pravom Unije i tim instrumentima trebala pružati pomoć državama članicama pri vođenju operacija traganja i spašavanja kako bi se zaštitili i spasili životi kad god i gdje god je to potrebno.

(48)

S obzirom na povećanje broja svojih zadaća, Agencija bi trebala dalje razvijati i provoditi strategiju praćenja i osiguravanja zaštite temeljnih prava. U tu bi svrhu svojem službeniku za temeljna prava trebala omogućiti primjerena sredstva i osoblje koji odgovaraju njezinim ovlastima i veličini. Službenik za temeljna prava trebao bi imati pristup svim informacijama potrebnim za izvršavanje svojih zadaća. Agencija bi trebala ulogu koju ima koristiti za aktivno promicanje primjene pravne stečevine Unije u vezi s upravljanjem vanjskim granicama, među ostalim i kad je riječ o poštovanju temeljnih prava i međunarodnoj zaštiti.

(49)

Ovom se Uredbom poštuju temeljna prava i načela koja su priznata člancima 2. i 6. Ugovora o Europski uniji (UEU) i koja su iskazana u Povelji. Ovom se Uredbom posebno nastoji osigurati potpuno poštovanje ljudskog dostojanstva, prava na život, prava na slobodu i sigurnost, prava na zaštitu osobnih podataka, prava na azil, prava na djelotvoran pravni lijek, prava djeteta, zabrane mučenja i nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kazne i zabrane trgovanja ljudima. Njome se također nastoji promicati primjena načela nediskriminacije i zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja.

(50)

Ovom bi se Uredbom za Agenciju, u suradnji sa službenikom za temeljna prava, trebao uspostaviti mehanizam za podnošenje pritužbi, kako bi se zajamčilo poštovanje temeljnih prava u svim aktivnostima Agencije. To bi trebao biti administrativni mehanizam, pri čemu bi službenik za temeljna prava trebao biti odgovoran za postupanje s pritužbama koje Agencija zaprimi u skladu s pravom na dobru upravu. Službenik za temeljna prava trebao bi ispitati prihvatljivost pritužbe, evidentirati prihvatljive pritužbe, proslijediti sve evidentirane pritužbe izvršnom direktoru, proslijediti pritužbe u vezi s članovima timova matičnoj državi članici i evidentirati daljnje postupanje Agencije ili te države članice. Mehanizam bi trebao biti djelotvoran te osiguravati da se po pritužbama uredno postupa. Mehanizmom za podnošenje pritužbi ne bi se smio dovoditi u pitanje pristup pravnim sredstvima u upravnom postupku ili pred sudom te ne bi smio biti uvjet za uporabu takvih pravnih sredstava. Kaznene istrage trebale bi provoditi države članice. Kako bi se povećala transparentnost i odgovornost, Agencija bi u svojem godišnjem izvješću trebala pružati informacije o mehanizmu za podnošenje pritužbi. On bi posebno trebao obuhvaćati informacije o broju primljenih pritužbi, vrstama kršenja temeljnih prava koje su u pitanju, predmetnim operacijama i, kada je to moguće, daljnjim mjerama koje su poduzele Agencija i države članice.

(51)	Agencija bi trebala biti neovisna u tehničkim i operativnim pitanjima te imati pravnu, administrativnu i financijsku samostalnost. Radi toga je potrebno i prikladno da se Agencija uspostavi kao tijelo Unije s pravnom osobnošću i provedbenim ovlastima koje su joj dodijeljene ovom Uredbom.

(52)

Komisija i države članice trebale bi biti zastupljene u Upravnom odboru radi provedbe nadzora nad Agencijom. Ako je to moguće, Upravni odbor trebao bi se sastojati od operativnih voditelja nacionalnih službi nadležnih za upravljanje službenicima graničnog nadzora ili od njihovih predstavnika. Strane zastupljene u Upravnom odboru trebale bi radi osiguranja kontinuiteta rada Upravnog odbora nastojati ograničiti mijenjanje svojih predstavnika. Upravnom odboru trebale bi se povjeriti ovlasti potrebne za izradu proračuna Agencije, provjeru njegovog izvršenja, donošenje prikladnih financijskih pravila, uspostavu transparentnih radnih postupaka za donošenje odluka Agencije te imenovanje izvršnog direktora i zamjenika izvršnog direktora. Agencijom bi trebalo upravljati te bi ona trebala poslovati tako da se vodi računa o načelima zajedničkog pristupa u vezi s decentraliziranim agencijama Unije koji su 19. srpnja 2012. donijeli Europski parlament, Vijeće i Komisija.

(53)

Kako bi se zajamčila samostalnost Agencije, trebalo bi joj odobriti autonomni proračun čiji prihodi pretežno potječu od doprinosa Unije. Trebao bi se primjenjivati proračunski postupak Unije u pogledu doprinosa Unije i svih drugih subvencija koje se isplaćuju iz općeg proračuna Unije. Reviziju računa trebao bi obavljati Revizorski sud.

(54)

Uredba (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (9) trebala bi se bez ograničenja primjenjivati na Agenciju, koja bi trebala pristupiti Međuinstitucionalnom sporazumu od 25. svibnja 1999. između Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Komisije Europskih zajednica u vezi s internim istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) (10).

(55)

Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (11) trebala bi se primjenjivati na Agenciju. Agencija bi trebala biti što transparentnija u pogledu svojih aktivnosti, ne ugrožavajući pritom ostvarenje ciljeva svojih operacija. Informacije o svim svojim aktivnostima trebala bi učiniti javno dostupnima. Također bi trebala osigurati brzo pružanje informacija javnosti i svim zainteresiranim stranama u vezi sa svojim radom.

(56)	Agencija bi o svojim aktivnostima također trebala u najvećoj mogućoj mjeri izvješćivati Europski parlament i Vijeće.

(57)	Agencija bi trebala sve osobne podatke u okviru ove Uredbe obrađivati u skladu s Uredbom (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (12).

(58)

Države članice trebale bi sve osobne podatke u okviru ove Uredbe obrađivati u skladu s Direktivom 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (13). U slučajevima u kojima je obrada podataka nužna ponajprije radi osiguravanja visoke razine unutarnje sigurnosti unutar Unije, posebno u kontekstu djelovanjâ u vezi s praćenjem migracijskih tokova i analizom rizika, obrade osobnih podataka prikupljenih tijekom zajedničkih operacija, pilot-projekata i brzih intervencija na granicama teod strane timova za potporu upravljanju migracijama ili suradnje s institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije te međunarodnim organizacijama, primjenjuje se Okvirna odluka Vijeća 2008/977/PUP (14). Pri svakoj obradi osobnih podataka trebalo bi poštovati načela nužnosti i proporcionalnosti.

(59)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe, to jest razvoj i provedbu sustava integriranog upravljanja vanjskim granicama radi osiguravanja pravilnog funkcioniranja schengenskog prostora, ne mogu dostatno ostvariti države članice nekoordiniranim djelovanjem, nego se zbog nepostojanja nadzora unutarnjih granica, znatnih izazova povezanih s migracijama na vanjskim granicama, potrebe učinkovitog praćenja prelaska tih granica i radi doprinosa visokoj razini unutarnje sigurnosti unutar Unije, oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(60)

Vanjske granice na koje se upućuje u ovoj Uredbi su one granice na koje se primjenjuju odredbe iz glave II. Uredbe (EU) 2016/399, što uključuje vanjske granice država članica schengenskog prostora u skladu s Protokolom br. 19 o schengenskoj pravnoj stečevini uključenoj u okvir Europske unije, koji je priložen UEU-u i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije (UFEU).

(61)

U pogledu Islanda i Norveške ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju tih država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (15), koje pripadaju području iz članka 1. točke A Odluke Vijeća 1999/437/EZ (16). Aranžmanom između Europske zajednice te Republike Islanda i Kraljevine Norveške o načinima sudjelovanja tih država u Europskoj agenciji za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije (17) predviđena su pravila sudjelovanja tih zemalja u radu Agencije, uključujući odredbe o financijskim doprinosima i osoblju.

(62)

U pogledu Švicarske ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (18), koje pripadaju području iz članka 1. točke A Odluke 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2008/146/EZ (19).

(63)

U pogledu Lihtenštajna ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Protokola između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o pristupanju Kneževine Lihtenštajna Sporazumu između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (20), koje pripadaju području iz članka 1. točke A Odluke 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2011/350/EU (21).

(64)

Aranžmanom između Europske zajednice, s jedne strane, te Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna, s druge strane, o načinima sudjelovanja tih država u Europskoj agenciji za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije (22) predviđena su pravila sudjelovanja tih zemalja u radu Agencije, uključujući odredbe o financijskim doprinosima i osoblju.

(65)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, priloženog UEU-u i UFEU-u, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje. S obzirom na to da ova Uredba predstavlja daljnji razvoj schengenske pravne stečevine, Danska, u skladu s člankom 4. navedenog protokola, u roku od šest mjeseci nakon što Vijeće odluči o ovoj Uredbi odlučuje hoće li je provesti u svojem nacionalnom pravu.

(66)	Ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojima Ujedinjena Kraljevina ne sudjeluje, u skladu s Odlukom Vijeća 2000/365/EZ (23); Ujedinjena Kraljevina stoga ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(67)	Ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojima Irska ne sudjeluje, u skladu s Odlukom Vijeća 2002/192/EZ (24); Irska stoga ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(68)

Agencija bi trebala olakšati organizaciju posebnih aktivnosti u kojima države članice mogu iskoristiti stručna znanja i sredstva koje Irska i Ujedinjena Kraljevina mogu biti spremne ponuditi, pod uvjetima o kojima za svaki slučaj pojedinačno odlučuje Upravni odbor. Zbog toga se predstavnike Irske i Ujedinjene Kraljevine može pozvati na sastanke Upravnog odbora kako bi mogli u potpunosti sudjelovati u pripremi takvih posebnih aktivnosti.

(69)	Između Kraljevine Španjolske i Ujedinjene Kraljevine postoji spor oko određivanja granica Gibraltara.

(70)	Suspenzija primjenjivosti ove Uredbe na granice Gibraltara ne podrazumijeva nikakve promjene u stajalištima dotičnih država.

(71)	Provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s člankom 28. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 45/2001 te je on dao mišljenje 18. ožujka 2016. (25).

(72)

Cilj je ove Uredbe izmijeniti i proširiti odredbe Uredbe (EZ) br. 2007/2004 i Uredbe (EZ) br. 863/2007 Europskog parlamenta i Vijeća (26) te Odluke Vijeća 2005/267/EZ (27). S obzirom na to da su izmjene koje treba provesti značajne po broju i prirodi, navedene akte trebalo bi radi jasnoće zamijeniti i staviti izvan snage,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

Europska granična i obalna straža

Članak 1.

Predmet

Ovom se Uredbom uspostavlja europska granična i obalna straža kako bi se osiguralo europsko integrirano upravljanje vanjskim granicama s ciljem učinkovitog upravljanja prelaskom vanjskih granica. To podrazumijeva rješavanje izazova povezanih s migracijama i potencijalnih budućih prijetnji na tim granicama, doprinoseći tako borbi protiv teških kaznenih djela s prekograničnim obilježjem, kako bi se osigurala visoka razina unutarnje sigurnosti u Uniji uz puno poštovanje temeljnih prava i uz istodobnu zaštitu slobodnog kretanja osoba u Uniji.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

1.	„vanjske granice” znači vanjske granice kako su definirane člankom 2. točkom 2. Uredbe (EU) 2016/399, na koje se primjenjuje glava II. te uredbe;

2.	„nadzor državne granice” znači nadzor državne granice kako je definiran člankom 2. točkom 10. Uredbe (EU) 2016/399;

3.	„službenik graničnog nadzora” znači službenik graničnog nadzora kako je definiran člankom 2. točkom 14. Uredbe (EU) 2016/399;

4.

„timovi europske granične i obalne straže” znači timovi službenika graničnog nadzora i drugo relevantno osoblje iz država članica sudionica, uključujući službenike graničnog nadzora i drugo relevantno osoblje koje države članice upute Agenciji za europsku graničnu i obalnu stražu u svojstvu nacionalnih stručnjaka, radi raspoređivanja tijekom zajedničkih operacija, brzih intervencija na granicama, kao i u okviru timova za potporu upravljanju migracijama;

5.	„država članica domaćin” znači država članica u kojoj se odvija ili iz koje je pokrenuta zajednička operacija ili brza intervencija na granicama, operacija vraćanja ili intervencija vraćanja, ili u koju se raspoređuje tim za potporu upravljanju migracijama;

6.	„matična država članica” znači država članica čiji službenik graničnog nadzora ili član drugog relevantnog osoblja sudjeluje kao član tima europske granične i obalne straže;

7.

„država članica sudionica” znači država članica koja sudjeluje u zajedničkoj operaciji, brzoj intervenciji na granicama, operaciji vraćanja, intervenciji vraćanja ili raspoređivanju tima za potporu upravljanju migracijama osiguravanjem tehničke opreme, službenika graničnog nadzora ili drugog relevantnog osoblja koje je raspoređeno kao dio timova europske granične i obalne straže, kao i država članica koja u operacijama vraćanja ili intervencijama vraćanja sudjeluje osiguravanjem tehničke opreme ili osoblja, ali koja nije država članica domaćin;

8.	„član timova” znači član timova europske granične i obalne straže ili timova osoblja uključenog u zadaće povezane s vraćanjem koji sudjeluju u operacijama vraćanja ili intervencijama vraćanja;

9.

„tim za potporu upravljanju migracijama” znači tim stručnjaka koji državama članicama pruža tehničko i operativno pojačanje u žarišnim područjima i koji se sastoji od stručnjaka iz država članica koje su rasporedili Agencija za europsku graničnu i obalnu stražu i Europski potporni ured za azil te stručnjaka raspoređenih iz Agencije za europsku graničnu i obalnu stražu, Europola ili drugih relevantnih agencija Unije;

10.

„žarišno područje” znači područje na kojem država članica domaćin, Komisija, relevantne agencije Unije i države članice sudionice surađuju, s ciljem upravljanja postojećim ili potencijalnim nerazmjernim izazovom povezanim s migracijama koji je obilježen značajnim povećanjem broja migranata koji pristižu na vanjske granice;

11.	„vraćanje” znači vraćanje kako je definirano člankom 3. točkom 3. Direktive 2008/115/EZ;

12.	„odluka o vraćanju” znači upravna ili sudska odluka ili akt u kojem se navodi ili određuje da je boravak državljanina treće zemlje nezakonit i kojim se određuje ili utvrđuje obveza vraćanja, u skladu s Direktivom 2008/115/EZ;

13.	„povratnik” znači državljanin treće zemlje s nezakonitim boravkom koji podliježe odluci o vraćanju koju donosi država članica;

14.	„operacija vraćanja” znači operacija koju koordinira Agencija za europsku graničnu i obalnu stražu i koja uključuje tehničko i operativno pojačanje koje pruža jedna država članica ili više njih te u okviru koje se povratnici iz jedne države članice ili više njih vraćaju prisilno ili dobrovoljno;

15.	„intervencija vraćanja” znači aktivnost Agencije za europsku graničnu i obalnu stražu koja državama članicama pruža veću tehničku i operativnu pomoć koja se sastoji od raspoređivanja u države članice europskih timova za intervencije vraćanja i od organizacije operacija vraćanja;

16.	„prekogranični kriminal” znači svako teško kazneno djelo s prekograničnim obilježjem, koje je počinjeno na vanjskim granicama ili duž njih ili je s njima povezano.

Članak 3.

Europska granična i obalna straža

1.   Europsku graničnu i obalnu stražu čine Agencija za europsku graničnu i obalnu stražu („Agencija”) te nacionalna tijela država članica koja su nadležna za upravljanje granicama, uključujući službenike obalne straže u mjeri u kojoj provode zadaće nadzora državne granice.

2.   Agencija odlukom Upravnog odbora, a na temelju prijedloga izvršnog direktora, utvrđuje tehničku i operativnu strategiju za europsko integrirano upravljanje granicama. Agencija, kada je to opravdano uzima u obzir posebnu situaciju država članica, a osobito njihov geografski položaj. Ta strategija mora biti u skladu s člankom 4. Njome se promiče i podupire provedba europskog integriranog upravljanja granicama u svim državama članicama.

3.   Nacionalna tijela nadležna za upravljanje granicama, uključujući službenike obalne straže u mjeri u kojoj provode zadaće nadzora državne granice, utvrđuju svoje nacionalne strategije za integrirano upravljanje granicama. Te nacionalne strategije moraju biti u skladu s člankom 4. i sa strategijom iz stavka 2. ovog članka.

Članak 4.

Europsko integrirano upravljanje granicama

Europsko integrirano upravljanje granicama sastoji se od sljedećih elemenata:

(a)

nadzora državne granice, uključujući mjere omogućavanja zakonitog prelaska granica i, prema potrebi, mjere povezane sa sprječavanjem i otkrivanjem prekograničnog kriminala, poput krijumčarenja migranata, trgovanja ljudima i terorizma, te mjere povezane s upućivanjem osoba kojima je potrebna međunarodna zaštita ili je žele zatražiti;

(b)	operacija traganja i spašavanja osoba u nevolji na moru pokrenutih i provedenih u skladu s Uredbom (EU) br. 656/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (28) i međunarodnim pravom, koje se odvijaju u situacijama do kojih može doći tijekom operacija zaštite državne granice na moru;

(c)	analize rizika za unutarnju sigurnost i analize prijetnji koje mogu utjecati na funkcioniranje ili sigurnost vanjskih granica;

(d)	suradnje među državama članicama koju podupire i koordinira Agencija,

(e)

međuagencijske suradnje među nacionalnim tijelima u svakoj državi članici koja su nadležna za nadzor državne granice ili za druge zadaće koje se provode na granicama i među relevantnim institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije, uključujući redovitu razmjenu informacija primjenom postojećih alata za razmjenu informacija kao što je Europski sustav nadzora granica („EUROSUR”) uspostavljen Uredbom (EU) br. 1052/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (29);

(f)	suradnje s trećim zemljama u područjima obuhvaćenima ovom Uredbom, posebno usmjerene na susjedne zemlje i one treće zemlje koje su u analizi rizika prepoznate kao zemlje podrijetla i/ili tranzita za nezakonito useljavanje;

(g)	tehničkih i operativnih mjera unutar schengenskog prostora koje se odnose na nadzor državne granice i koje su oblikovane tako da se njima bolje rješava pitanje nezakonitog useljavanja i suzbija prekogranični kriminal;

(h)	vraćanja državljana trećih zemalja na koje se primjenjuju odluke o vraćanju koje je izdala država članica;

i.	upotrebe najsuvremenije tehnologije, uključujući velike informacijske sustave;

(j)	mehanizma za kontrolu kvalitete, posebice mehanizma evaluacije schengenske pravne stečevine i mogućih nacionalnih mehanizama, kako bi se osigurala provedba zakonodavstva Unije u području upravljanja granicama;

(k)	mehanizama solidarnosti, posebice instrumenata Unije za financiranje.

Članak 5.

Podijeljena odgovornost

1.   Europska granična i obalna straža provodi europsko integrirano upravljanje granicama kao podijeljenu odgovornost Agencije te nacionalnih tijela nadležnih za upravljanje granicama, uključujući službenike obalne straže u mjeri u kojoj provode operacije zaštite državne granice na moru i druge zadaće nadzora državne granice. Države članice zadržavaju glavnu odgovornost za upravljanje svojim dijelovima vanjskih granica.

2.   Države članice osiguravaju upravljanje svojim vanjskim granicama u vlastitom interesu i u zajedničkom interesu svih država članica, u potpunosti u skladu s pravom Unije te u skladu s tehničkom i operativnom strategijom iz članka 3. stavka 2. u bliskoj suradnji s Agencijom.

3.   Agencija podupire primjenu mjera Unije koje se odnose na upravljanje vanjskim granicama jačanjem, ocjenjivanjem i koordinacijom djelovanja država članica u provedbi tih mjera i u pogledu vraćanja.

POGLAVLJE II.

Agencija za europsku graničnu i obalnu stražu

Odjeljak 1.

Zadaće Agencije za europsku graničnu i obalnu stražu

Članak 6.

Agencija za europsku graničnu i obalnu stražu

1.   Agencija za europsku graničnu i obalnu stražu novi je naziv Europske agencije za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije, osnovane Uredbom (EZ) br. 2007/2004. Njezine aktivnosti temelje se na ovoj Uredbi.

2.   Kako bi osigurala koherentno europsko integrirano upravljanje granicama, Agencija olakšava i omogućuje učinkovitiju primjenu postojećih i budućih mjera Unije koje se odnose na upravljanje vanjskim granicama, posebno Zakonika o schengenskim granicama uspostavljenog Uredbom (EU) 2016/399.

3.   Agencija doprinosi stalnoj i ujednačenoj primjeni prava Unije na svim vanjskim granicama, uključujući pravnu stečevinu Unije o temeljnim pravima. Njezin doprinos uključuje razmjenu najbolje prakse.

Članak 7.

Odgovornost

Agencija je odgovorna Europskom parlamentu i Vijeću u skladu s ovom Uredbom.

Članak 8.

Zadaće

1.   Agencija obavlja sljedeće zadaće s ciljem doprinošenja učinkovitoj, visokoj i ujednačenoj razini nadzora državne granice i vraćanja:

(a)	prati migracijske tokove i provodi analize rizika u pogledu svih aspekata integriranog upravljanja granicama;

(b)	provodi procjenu osjetljivosti, uključujući procjenu kapaciteta i pripremljenosti država članica za suočavanje s prijetnjama i izazovima na vanjskim granicama;

(c)	prati upravljanje vanjskim granicama putem časnika za vezu Agencije u državama članicama;

(d)

pomaže državama članicama u okolnostima u kojima se zahtijeva veća tehnička i operativna pomoć na vanjskim granicama koordinacijom i organizacijom zajedničkih operacija, uzimajući pritom u obzir da to u nekim situacijama može uključivati humanitarne krize i spašavanja na moru, u skladu s pravom Unije i međunarodnim pravom;

(e)

pomaže državama članicama u okolnostima u kojima se zahtijeva veća tehnička i operativna pomoć na vanjskim granicama pokretanjem brzih intervencija na vanjskim granicama država članica koje su suočene s posebnim i nerazmjernim izazovima, uzimajući pritom u obzir da to u nekim situacijama može uključivati humanitarne krize i spašavanja na moru, u skladu s pravom Unije i međunarodnim pravom;

(f)	pruža tehničku i operativnu pomoć državama članicama i trećim zemljama, u skladu s Uredbom (EU) br. 656/2014 i međunarodnim pravom, kao potporu u operacijama traganja i spašavanja osoba u nevolji na moru do kojih može doći tijekom operacija zaštite državne granice na moru;

(g)	uspostavlja i raspoređuje timove europske granične i obalne straže, uključujući snage za brzu reakciju, koji se raspoređuju tijekom zajedničkih operacija i brzih intervencija na granicama te u okviru timova za potporu upravljanju migracijama;

(h)	uspostavlja pričuvu tehničke opreme koja se raspoređuje u zajedničkim operacijama, brzim intervencijama na granicama i u okviru timova za potporu upravljanju migracijama, kao i u operacijama vraćanja i intervencijama vraćanja;

(i)

u okviru timova za potporu upravljanju migracijama u žarišnim područjima: i. raspoređuje timove europske granične i obalne straže te tehničku opremu kako bi pružila pomoć u vezi s provjerom, ispitivanjem, identifikacijom i uzimanjem otisaka prstiju; ii. uspostavlja postupak za upućivanje i pružanje početnih informacija osobama kojima je potrebna međunarodna zaštita ili je žele zatražiti, u suradnji s Europskim potpornim uredom za azil (EASO) i nacionalnim tijelima;

(j)	podupire razvoj tehničkih standarda za opremu, posebno za zapovijedanje na taktičkoj razini, nadzor i komunikaciju te tehnički nadzor s ciljem osiguravanja interoperabilnosti na razini Unije i na nacionalnoj razini;

(k)	raspoređuje potrebnu opremu i službenike graničnog nadzora te drugo relevantno osoblje iz snaga za brzu reakciju za praktičnu provedbu mjera koje je potrebno poduzeti u situaciji u kojoj se zahtijeva hitno djelovanje na vanjskim granicama;

(l)	pomaže državama članicama u okolnostima u kojima se zahtijeva veća tehnička i operativna pomoć za provedbu obveze vraćanja povratnika, uključujući koordinacijom ili organizacijom operacija vraćanja;

(m)	u okviru ovlasti dotičnih agencija, surađuje s Europolom i Eurojustom i daje potporu državama članicama u okolnostima u kojima se zahtijeva veća tehnička i operativna pomoć na vanjskim granicama u borbi protiv organiziranog prekograničnog kriminala i terorizma;

(n)	uspostavlja skupine promatrača prisilnog vraćanja, pratitelja za prisilno vraćanje i stručnjaka za vraćanje;

(o)	uspostavlja i raspoređuje europske timove za intervencije vraćanja tijekom intervencija vraćanja;

(p)	pomaže državama članicama u osposobljavanju nacionalnih službenika graničnog nadzora, drugog relevantnog osoblja i stručnjaka za vraćanje, uključujući uspostavljanje zajedničkih standarda osposobljavanja;

(q)	sudjeluje u razvoju aktivnosti istraživanja i inovacija relevantnih za nadzor i zaštitu vanjskih granica te u upravljanju tim aktivnostima, uključujući upotrebu napredne tehnologije nadzora, i razvija pilot-projekte koji se odnose na pitanja obuhvaćena ovom Uredbom;

(r)

u skladu s Uredbom (EZ) br. 45/2001 i Okvirnom odlukom 2008/977/PUP, te u bliskoj suradnji s Komisijom, tijelima, uredima i agencijama Unije te Europskom migracijskom mrežom uspostavljenom Odlukom Vijeća 2008/381/EZ (30), razvija informacijske sustave kojima se omogućuje brza i pouzdana razmjena informacija o novim rizicima povezanima s upravljanjem vanjskim granicama, nezakonitim useljavanjem i vraćanjem te upravlja tim informacijskim sustavima;

(s)	osigurava potrebnu pomoć za razvoj i djelovanje EUROSUR-a i, prema potrebi, za razvoj zajedničkog okruženja za dijeljenje informacija, uključujući interoperabilnost sustava, posebno razvojem, održavanjem i koordinacijom okvira EUROSUR-a u skladu s Uredbom (EU) br. 1052/2013;

(t)

surađuje s Europskom agencijom za kontrolu ribarstva i Europskom agencijom za pomorsku sigurnost, sa svakom od njih u okviru njezinih ovlasti, kako bi pružila potporu nacionalnim tijelima koja obavljaju funkcije obalne straže kako je utvrđeno člankom 53., pružanjem usluga, informacija, opreme i osposobljavanja te koordiniranjem višenamjenskih operacija;

(u)	pomaže državama članicama i trećim zemljama u okviru njihove tehničke i operativne suradnje u područjima obuhvaćenima ovom Uredbom.

2.   Države članice mogu nastaviti suradnju na operativnoj razini s drugim državama članicama i/ili trećim zemljama ako je ta suradnja spojiva sa zadaćama Agencije. Države članice suzdržavaju se od svake aktivnosti kojom bi mogle ugroziti funkcioniranje Agencije ili postizanje njezinih ciljeva. Države članice izvješćuju Agenciju o toj operativnoj suradnji s drugim državama članicama i/ili trećim zemljama na vanjskim granicama i u području vraćanja. Izvršni direktor redovito i najmanje jednom godišnje obavješćuje Upravni odbor o tim pitanjima.

3.   Agencija na vlastitu inicijativu sudjeluje u komunikacijskim aktivnostima o pitanjima u okviru svojih ovlasti. Javnosti pruža točne i sveobuhvatne informacije o svojim aktivnostima.

Komunikacijskim aktivnostima ne smiju se ugrožavati zadaće iz stavka 1., a to se posebno odnosi na otkrivanje operativnih informacija koje bi, da se objave, ugrozile ostvarivanje cilja operacija. Komunikacijske aktivnosti provode se ne dovodeći u pitanje članak 50. i u skladu s relevantnim komunikacijskim i promidžbenim planovima koje donosi Upravni odbor.

Odjeljak 2.

Praćenje i sprječavanje kriza

Članak 9.

Dužnost suradnje u dobroj vjeri

Agencija i nacionalna tijela nadležna za upravljanje granicama i vraćanje, uključujući službenike obalne straže u mjeri u kojoj provode zadaće nadzora državne granice, podliježu dužnosti suradnje u dobroj vjeri i obvezi razmjene informacija.

Članak 10.

Obveza razmjene informacija

Kako bi izvršili zadaće koje su im dodijeljene ovom Uredbom, posebno zadaće Agencije povezane s praćenjem migracijskih tokova prema Uniji i unutar nje, provedbom analize rizika i procjene osjetljivosti, Agencija i nacionalna tijela nadležna za upravljanje granicama i vraćanje, uključujući službenike obalne straže u mjeri u kojoj provode zadaće nadzora državne granice, u skladu s ovom Uredbom i drugim relevantnim pravom Unije i nacionalnim pravom o razmjeni informacija, pravodobno i pravilno razmjenjuju sve potrebne informacije.

Članak 11.

Praćenje migracijskih tokova i analiza rizika

1.   Agencija prati migracijske tokove prema Uniji i unutar nje, kao i trendove i ostale moguće izazove na vanjskim granicama Unije. U tu svrhu Agencija, odlukom Upravnog odbora, a na temelju prijedloga izvršnog direktora, razvija zajednički integrirani model analize rizika koji primjenjuju Agencija i države članice. Također provodi procjenu osjetljivosti u skladu s člankom 13.

2.   Agencija priprema opće analize rizika te ih dostavlja Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji u skladu s člankom 50., te posebno prilagođene analize rizika za operativne aktivnosti.

3.   Analiza rizika koju priprema Agencija obuhvaća sve aspekte relevantne za europsko integrirano upravljanje granicama s ciljem razvoja mehanizma ranog upozorenja.

4.   Države članice Agenciji dostavljaju sve potrebne informacije o stanju, trendovima i mogućim prijetnjama na vanjskim granicama i u području vraćanja. Države članice redovito ili na zahtjev Agencije dostavljaju Agenciji sve relevantne informacije, kao što su statistički i operativni podaci prikupljeni u vezi s provedbom schengenske pravne stečevine, kao i informacije proizišle iz analitičkog sloja nacionalne slike stanja utvrđene u skladu s Uredbom (EU) br. 1052/2013.

5.   Rezultati analize rizika se pravodobno i pravilno dostavljaju Upravnom odboru.

6.   Države članice uzimaju u obzir rezultate analize rizika pri planiranju svojih operacija i aktivnosti na vanjskim granicama te aktivnosti povezanih s vraćanjem.

7.   Agencija rezultate zajedničkog integriranog modela analize rizika uključuje u svoju izradu zajedničkog osnovnog izvedbenog programa za osposobljavanje službenika graničnog nadzora i osoblja uključenog u zadaće povezane s vraćanjem.

Članak 12.

Časnici za vezu u državama članicama

1.   Agencija osigurava redovito praćenje upravljanja vanjskim granicama od strane svih država članica koje provode časnici za vezu Agencije.

Agencija može odlučiti da časnik za vezu bude nadležan za najviše četiri države članice koje su smještene geografski blizu.

2.   Izvršni direktor imenuje stručnjake iz osoblja Agencije koji se raspoređuju kao časnici za vezu. Na temelju analize rizika i nakon savjetovanja s dotičnim državama članicama, izvršni direktor iznosi prijedlog o prirodi i uvjetima raspoređivanja, državi članici ili regiji u koju časnik za vezu može biti raspoređen i o mogućim zadaćama koje nisu obuhvaćene stavkom 3. Prijedlog izvršnog direktora podložan je odobrenju Upravnog odbora. Izvršni direktor obavješćuje dotičnu državu članicu o imenovanju i zajedno s državom članicom utvrđuje lokaciju raspoređivanja.

3.   Časnici za vezu djeluju u ime Agencije i njihova je uloga jačanje suradnje i dijaloga između Agencije i nacionalnih tijela nadležnih za upravljanje granicama i vraćanje, uključujući službenike obalne straže u mjeri u kojoj provode zadaće nadzora državne granice. Časnici za vezu osobito:

(a)	djeluju kao poveznica između Agencije i nacionalnih tijela nadležnih za upravljanje granicama i vraćanje, uključujući službenike obalne straže u mjeri u kojoj provode zadaće nadzora državne granice;

(b)	doprinose prikupljanju informacija koje su Agenciji potrebne za praćenje nezakonitog useljavanja i analize rizika iz članka 11.;

(c)	doprinose prikupljanju informacija iz članka 13., a koje su Agenciji potrebne za provedbu procjene osjetljivosti;

(d)	prate mjere koje poduzima država članica na dijelovima granice kojima je pripisana visoka razina učinka u skladu s Uredbom (EU) br. 1052/2013;

(e)	doprinose promicanju primjene stečevine Unije u vezi s upravljanjem vanjskim granicama, uključujući kad je riječ o poštovanju temeljnih prava;

(f)	po mogućnosti pomažu državama članicama u izradi planova za nepredviđene događaje u vezi s upravljanjem granicama;

(g)	olakšavaju komunikaciju između države članice i Agencije, dijeleći s državom članicom relevantne informacije Agencije, uključujući informacije o operacijama u tijeku;

(h)	redovito izvješćuju izvršnog direktora o situaciji na vanjskim granicama i kapacitetu dotične države članice za učinkovito rješavanje situacije na vanjskim granicama; također izvješćuju o provedbi operacija vraćanja u relevantne treće zemlje;

(i)	prate mjere koje je država članica poduzela u vezi sa situacijom u kojoj se zahtijeva hitno djelovanje na vanjskim granicama u skladu s člankom 19.

Ako su izvješća časnika za vezu iz točke (h) razlog za zabrinutost u vezi s jednim ili više aspekata relevantnih za dotičnu državu članicu, izvršni direktor će je o tome bez odgađanja obavijestiti.

4.   Za potrebe stavka 3. časnik za vezu, u skladu s nacionalnim pravilima i pravilima Unije o sigurnosti i zaštiti podataka:

(a)	prima informacije od nacionalnog koordinacijskog centra i nacionalne slike stanja utvrđenih u skladu s Uredbom (EU) br. 1052/2013;

(b)	održava redovite kontakte s nacionalnim tijelima nadležnima za upravljanje granicama, uključujući službenike obalne straže u mjeri u kojoj provode zadaće nadzora državne granice, i istodobno obavješćuje kontaktnu točku koju je odredila dotična država članica.

5.   Izvješće časnika za vezu čini dio procjene osjetljivosti iz članka 13. Izvješće se dostavlja dotičnoj državi članici.

6.   U izvršavanju svojih dužnosti časnici za vezu primaju upute samo od Agencije.

Članak 13.

Procjena osjetljivosti

1.   Agencija, odlukom Upravnog odbora, a na temelju prijedloga izvršnog direktora, utvrđuje zajedničku metodologiju za procjenu osjetljivosti. To obuhvaća objektivne kriterije na osnovi kojih Agencija provodi procjenu osjetljivosti, učestalost takvih procjena te na koji način treba provoditi uzastopne procjene osjetljivosti.

2.   Agencija prati i ocjenjuje dostupnost tehničke opreme, sustava, sposobnosti, resursa, infrastrukture, odgovarajućeg stručnog i osposobljenog osoblja država članica potrebnih za nadzor državne granice. To poduzima kao preventivnu mjeru na osnovi analize rizika izrađene u skladu s člankom 11. stavkom 3. Agencija najmanje jednom godišnje provodi takvo praćenje i procjenu, osim ako izvršni direktor na osnovi procjena rizika ili prethodne procjene osjetljivosti odluči drukčije,

3.   Države članice na zahtjev Agencije dostavljaju informacije o tehničkoj opremi, osoblju i, u mjeri u kojoj je to moguće, financijskim resursima koji su na nacionalnoj razini na raspolaganju za provedbu nadzora državne granice. Na zahtjev Agencije, države članice također dostavljaju informacije o svojim planovima za nepredviđene događaje u vezi s upravljanjem granicama.

4.   Cilj je procjene osjetljivosti da Agencija procijeni kapacitete i pripremljenost država članica za suočavanje s predstojećim izazovima, uključujući sadašnje i buduće prijetnje i izazove na vanjskim granicama; utvrdi, posebno za one države članice koje su suočene s posebnim i nerazmjernim izazovima, moguće izravne posljedice na vanjskim granicama i naknadne posljedice za funkcioniranje schengenskog prostora; te procijeni njihov kapacitet za doprinos snagama za brzu reakciju iz članka 20. stavka 5. Tom se procjenom ne dovodi u pitanje mehanizam evaluacije schengenske pravne stečevine.

U toj procjeni Agencija uzima u obzir sposobnost država članica za provođenje svih zadaća upravljanja granicama, uključujući njihovu sposobnost rješavanja potencijalnog dolaska velikog broja ljudi na njihovo državno područje.

5.   Rezultati procjene osjetljivosti dostavljaju se dotičnim državama članicama. Dotične države članice mogu dati primjedbe na navedenu procjenu.

6.   Kad je to potrebno, izvršni direktor uz savjetovanje s dotičnom državom članicom donosi preporuku u kojoj se utvrđuju potrebne mjere koje treba poduzeti dotična država članica te rok za provođenje tih mjera. Izvršni direktor poziva dotične države članice na poduzimanje potrebnih mjera.

7.   Mjere koje preporučuje dotičnim državama članicama izvršni direktor temelji na rezultatima procjene osjetljivosti, uzimajući u obzir analizu rizika Agencije, primjedbe dotične države članice i rezultate mehanizma evaluacije schengenske pravne stečevine.

Cilj tih mjera trebao bi biti uklanjanje osjetljivosti utvrđenih u procjeni kako bi države članice ojačale svoju pripremljenost za suočavanje s predstojećim izazovima i to jačanjem ili poboljšanjem svojih kapaciteta, tehničke opreme, sustava, resursa i planova za nepredviđene događaje.

8.   Ako država članica ne provede potrebne mjere iz preporuke u roku iz stavka 6. ovog članka, izvršni direktor upućuje predmet Upravnom odboru i o tome obavješćuje Komisiju. Upravni odbor donosi odluku o prijedlogu izvršnog direktora u kojoj utvrđuje potrebne mjere koje treba poduzeti dotična država članica te rok za provođenje tih mjera. Odluka Upravnog odbora obvezujuća je za državu članicu. Ako država članica ne provede mjere u roku predviđenom u toj odluci, Upravni odbor obavješćuje Vijeće i Komisiju te se mogu poduzeti daljnji koraci u skladu s člankom 19.

9.   Rezultati procjene osjetljivosti se, u skladu s člankom 50., redovno i barem jednom godišnje dostavljaju Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji.

Odjeljak 3.

Upravljanje vanjskim granicama

Članak 14.

Djelovanja Agencije na vanjskim granicama

1.   Država članica može od Agencije zatražiti pomoć u provedbi svojih obveza u pogledu nadzora vanjskih granica. Agencija provodi i mjere u skladu s člankom 19.

2.   Agencija organizira prikladnu tehničku i operativnu pomoć za državu članicu domaćina i može, u skladu s relevantnim pravom Unije i međunarodnim pravom, uključujući načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja, poduzeti jednu ili više sljedećih mjera:

(a)	koordinaciju zajedničkih operacija za jednu državu članicu ili više njih i raspoređivanje timova europske granične i obalne straže;

(b)	organizaciju brzih intervencija na granicama i raspoređivanje timova europske granične i obalne straže iz snaga za brzu reakciju te, prema potrebi, dodatnih timova europske granične i obalne straže;

(c)	koordinaciju aktivnosti za jednu državu članicu ili više njih i treće zemlje na vanjskim granicama, uključujući zajedničke operacije sa susjednim trećim zemljama;

(d)	raspoređivanje timova europske granične i obalne straže u okviru timova za potporu upravljanju migracijama u žarišnim područjima;

(e)

u okviru operacija iz točaka (a), (b) i (c) ovog stavka i u skladu s Uredbom (EU) br. 656/2014 i međunarodnim pravom, pružanje tehničke i operativne pomoći državama članicama i trećim zemljama kao potporu u operacijama traganja i spašavanja osoba u nevolji na moru do kojih može doći tijekom operacija zaštite državne granice na moru;

(f)	raspoređivanje vlastitih stručnjaka i članova timova koje su države članice uputile Agenciji radi pružanja potpore nadležnim nacionalnim tijelima uključenih država članica u prikladnom trajanju;

(g)	raspoređivanje tehničke opreme.

3.   Agencija financira ili sufinancira aktivnosti iz stavka 2. iz vlastitog proračuna u skladu s financijskim pravilima koja se primjenjuju na Agenciju.

4.   Ako Agencija zbog situacije na vanjskim granicama ima znatne dodatne financijske potrebe, ona o tome bez odgađanja obavješćuje Europski parlament, Vijeće i Komisiju.

Članak 15.

Pokretanje zajedničkih operacija i brzih intervencija na vanjskim granicama

1.   Država članica može zatražiti da Agencija pokrene zajedničke operacije radi suočavanja s predstojećim izazovima, uključujući nezakonito useljavanje, sadašnje ili buduće prijetnje na njezinim vanjskim granicama ili prekogranični kriminal, ili radi pružanja veće tehničke i operativne pomoći pri provedbi njezinih obveza u vezi s nadzorom vanjskih granica.

2.   Na zahtjev države članice suočene sa situacijom posebnih i nerazmjernih izazova, osobito dolaskom velikog broja državljana trećih zemalja koji na točkama vanjskih granica pokušavaju neovlašteno ući na državno područje te države članice, Agencija može na državnom području te države članice domaćina u ograničenom razdoblju provesti brzu intervenciju na granicama.

3.   Izvršni direktor ocjenjuje, odobrava i koordinira prijedloge država članica za zajedničke operacije. Zajedničkim operacijama i brzim intervencijama na granicama prethodi temeljita, pouzdana i ažurirana analiza rizika, kojom se Agenciji omogućuje da odredi redoslijed prioriteta za predložene zajedničke operacije i brze intervencije na granicama, uzimajući pritom u obzir učinak na dijelove vanjske granice u skladu s Uredbom (EU) br. 1052/2013 i raspoloživost resursa.

4.   Na temelju rezultata procjene osjetljivosti te uzimajući u obzir analizu rizika koju je provela Agencija i analitički sloj europske slike stanja utvrđene u skladu s Uredbom (EU) br. 1052/2013, izvršni direktor preporučuje dotičnoj državi članici pokretanje i provedbu zajedničkih operacija ili brzih intervencija na granicama. Agencija stavlja na raspolaganje svoju tehničku opremu državi članici domaćinu ili državama članicama sudionicama.

5.   Ciljevi zajedničke operacije ili brze intervencije na granicama mogu se ostvariti u okviru višenamjenske operacije. Takve operacije mogu uključivati funkcije obalne straže i sprječavanje prekograničnog kriminala, uključujući borbu protiv krijumčarenja migranata ili trgovanja ljudima i upravljanje migracijama, uključujući identifikaciju, registraciju, ispitivanje i vraćanje.

Članak 16.

Operativni plan za zajedničke operacije

1.   Pri pripremi zajedničke operacije izvršni direktor u suradnji s državom članicom domaćinom sastavlja popis potrebne tehničke opreme i osoblja, uzimajući pritom u obzir resurse kojima raspolaže država članica domaćin. Agencija na temelju tih elemenata utvrđuje paket tehničkih i operativnih pojačanja te aktivnosti izgradnje kapaciteta koji se uključuju u operativni plan.

2.   Izvršni direktor sastavlja operativni plan za zajedničke operacije na vanjskim granicama. Izvršni direktor i država članica domaćin dogovaraju uz savjetovanje s državama članicama sudionicama operativni plan u kojem su detaljno razrađeni organizacijski i postupovni aspekti zajedničke operacije.

3.   Operativni plan obvezujući je za Agenciju, državu članicu domaćina i države članice sudionice. Njime su obuhvaćeni svi aspekti koji se smatraju potrebnima za provedbu zajedničke operacije, uključujući:

(a)	opis stanja, uz način djelovanja i ciljeve raspoređivanja, uključujući operativni cilj;

(b)	predviđeno trajanje zajedničke operacije;

(c)	geografsko područje na kojem će se odvijati zajednička operacija;

(d)	opis zadaća, odgovornosti, uključujući one u vezi s poštovanjem temeljnih prava, te posebnih uputa za timove europske granične i obalne straže, uključujući dopušteni uvid u baze podataka i dopušteno službeno oružje, streljivo i opremu u državi članici domaćinu;

(e)	sastav timova europske granične i obalne straže, kao i raspoređivanje drugog relevantnog osoblja;

(f)

odredbe o zapovijedanju i nadzoru, uključujući imena i činove službenika graničnog nadzora države članice domaćina koji su nadležni za suradnju s članovima timova i Agencijom, posebno imena i činove onih službenika graničnog nadzora koji zapovijedaju tijekom raspoređivanja, te položaj članova timova u zapovjednom lancu;

(g)	tehničku opremu koja se raspoređuje tijekom zajedničke operacije, uključujući posebne zahtjeve kao što su uvjeti upotrebe, traženo osoblje, prijevoz i druga logistika te financijske odredbe;

(h)	detaljne odredbe o trenutačnom izvješćivanju Upravnog odbora i relevantnih nacionalnih tijela o izvanrednom događaju od strane Agencije;

(i)	plan izvješćivanja i evaluacije koji sadržava mjerila za izvješće o evaluaciji, uključujući u pogledu zaštite temeljnih prava, i konačni datum za podnošenje završnog izvješća o evaluaciji;

(j)

u pogledu operacija na moru, posebne informacije o primjeni relevantne nadležnosti i zakonodavstva na geografskom području na kojem se odvija zajednička operacija, uključujući upućivanja na nacionalno i međunarodno pravo te pravo Unije o presretanju, spašavanju na moru i iskrcavanju. U tom se pogledu operativni plan uspostavlja u skladu s Uredbom (EU) br. 656/2014;

(k)	uvjete suradnje s trećim zemljama, drugim tijelima, uredima i agencijama Unije ili međunarodnim organizacijama;

(l)	postupke kojima se osobe kojima je potrebna međunarodna zaštita, žrtve trgovanja ljudima, maloljetne osobe bez pratnje i osobe u ranjivom položaju upućuju nadležnim nacionalnim tijelima koja im mogu pružiti prikladnu pomoć;

(m)

postupke za uspostavu mehanizma zaprimanja i prijenosa Agenciji pritužbi protiv svih osoba koje sudjeluju u zajedničkoj operaciji ili brzoj intervenciji na granicama, uključujući službenike graničnog nadzora ili drugo relevantno osoblje države članice domaćina i članove timova europske granične i obalne straže u vezi s navodnim povredama temeljnih prava u okviru njihova sudjelovanja u zajedničkoj operaciji ili brzoj intervenciji na granicama;

(n)	logističku organizaciju, uključujući informacije o uvjetima rada i okruženju područja na kojima je predviđeno odvijanje zajedničke operacije.

4.   Za svaku izmjenu ili prilagodbu operativnog plana zahtijeva se suglasnost izvršnog direktora i države članice domaćina, nakon savjetovanja s državama članicama sudionicama. Agencija odmah šalje primjerak izmijenjenog ili prilagođenog operativnog plana državama članicama sudionicama.

Članak 17.

Postupak za pokretanje brze intervencije na granicama

1.   Zahtjev države članice za pokretanje brze intervencije na granicama uključuje opis stanja, moguće ciljeve i predviđene potrebe. Izvršni direktor prema potrebi može odmah poslati stručnjake iz Agencije koji procjenjuju stanje na vanjskim granicama dotične države članice.

2.   Izvršni direktor odmah obavješćuje Upravni odbor o zahtjevu države članice za pokretanje brze intervencije na granicama.

3.   Kada odlučuje o zahtjevu države članice, izvršni direktor uzima u obzir nalaze analize rizika koju je provela Agencija i analitički sloj europske slike stanja utvrđene u skladu s Uredbom (EU) br. 1052/2013, kao i ishod procjene osjetljivosti iz članka 13. te sve druge relevantne informacije koje dostavi dotična država članica ili druga država članica.

4.   Izvršni direktor donosi odluku o zahtjevu za pokretanje brze intervencije na granicama u roku od dva radna dana od datuma zaprimanja zahtjeva. Izvršni direktor istodobno u pisanom obliku obavješćuje dotičnu državu članicu i Upravni odbor o odluci. U odluci se navode glavni razlozi na kojima se temelji.

5.   Ako izvršni direktor odluči pokrenuti brzu intervenciju na granicama, on raspoređuje timove europske granične i obalne straže iz snaga za brzu reakciju u skladu s člankom 20. stavkom 5. i pričuve opreme za brzu reakciju u skladu s člankom 39. stavkom 7. te prema potrebi odlučuje o trenutačnom jačanju kapaciteta raspoređivanjem jednog tima europske granične i obalne straže ili više njih u skladu s člankom 20. stavkom 8.

6.   Izvršni direktor zajedno s državom članicom domaćinom sastavlja operativni plan iz članka 16. stavka 3. odmah, a u svakom slučaju najkasnije tri radna dana od datuma odluke.

7.   Čim se operativni plan usuglasi i dostavi državama članicama, izvršni direktor od država članica zahtijeva u pisanom obliku da odmah rasporede službenike graničnog nadzora ili drugo relevantno osoblje koji su dio snaga za brzu reakciju. Izvršni direktor naznačuje profile i broj službenika graničnog nadzora ili drugog relevantnog osoblja potrebnih iz svake države članice među onima koji su identificirani u snagama za brzu reakciju.

8.   Usporedno s raspoređivanjem iz stavka 7. i kako bi se, ako je to potrebno, osiguralo trenutačno jačanje timova europske granične i obalne straže koji su raspoređeni iz snaga za brzu reakciju, izvršni direktor obavješćuje države članice o potrebnom broju i profilima službenika graničnog nadzora ili drugog relevantnog osoblja koji se trebaju dodatno rasporediti. Te se informacije dostavljaju u pisanom obliku nacionalnim kontaktnim točkama i uključuju datum raspoređivanja. Nacionalnim se kontaktnim točkama dostavlja i kopija operativnog plana.

9.   Države članice osiguravaju da broj i profili službenika graničnog nadzora ili drugog relevantnog osoblja koji su dodijeljeni snagama za brzu reakciju budu odmah stavljeni na raspolaganje Agenciji kako bi se zajamčilo potpuno raspoređivanje u skladu s člankom 20. stavcima 5. i 7. Države članice stavljaju na raspolaganje i dodatne službenike graničnog nadzora i drugo relevantno osoblje iz nacionalne pričuve u skladu s člankom 20. stavkom 8.

10.   Snage za brzu reakciju raspoređuju se najkasnije pet radnih dana od datuma na koji su izvršni direktor i država članica domaćin usuglasili operativni plan. Dodatni timovi europske granične i obalne straže raspoređuju se prema potrebi u roku od sedam radnih dana od raspoređivanja snaga za brzu reakciju.

11.   U slučaju raspoređivanja snaga za brzu reakciju izvršni direktor uz savjetovanje s Upravnim odborom odmah razmatra prioritete u pogledu trenutačnih i predviđenih zajedničkih operacija Agencije na drugim vanjskim granicama kako bi se osigurala moguća preraspodjela resursa na područja vanjskih granica na kojima su dodatne snage najpotrebnije.

Članak 18.

Timovi za potporu upravljanju migracijama

1.   Ako je država članica suočena s nerazmjernim migracijskim izazovima u određenim žarišnim područjima na vanjskim granicama koje obilježavaju veliki priljevi mješovitih migracijskih tokova, ona može zatražiti tehničko i operativno pojačanje u obliku timova za potporu upravljanju migracijama. Ta država članica podnosi zahtjev za pojačanje i ocjenu svojih potreba Agenciji i drugim relevantnim agencijama Unije, posebno EASO-u i Europolu.

2.   Izvršni direktor u suradnji s drugim relevantnim agencijama Unije ocjenjuje zahtjev države članice za pojačanje i procjenu njezinih potreba kako bi utvrdio sveobuhvatan paket za pojačanje koji obuhvaća različite aktivnosti koje koordiniraju relevantne agencije Unije i koje se usuglašavaju s dotičnom državom članicom.

3.   Komisija u suradnji s državom članicom domaćinom i relevantnim agencijama uspostavlja uvjete suradnje u žarišnom području i odgovorna je za koordinaciju aktivnosti timova za potporu upravljanju migracijama.

4.   Tehničko i operativno pojačanje koje osiguravaju timovi europske granične i obalne straže, europski timovi za intervencije vraćanja te stručnjaci iz osoblja Agencije u okviru timova za potporu upravljanju migracijama može uključivati:

(a)

pružanje pomoći prilikom provjere državljana trećih zemalja pristiglih na vanjske granice uz puno poštovanje temeljnih prava, uključujući njihovu identifikaciju, registraciju i ispitivanje te na zahtjev države članice uzimanje otisaka prstiju državljana trećih zemalja i pružanje informacija o svrsi tih postupaka;

(b)	pružanje osnovnih informacija osobama koje žele zatražiti međunarodnu zaštitu i njihovo upućivanje na nadležna nacionalna tijela dotične države članice ili EASO;

(c)	tehničku i operativnu pomoć u području vraćanja, uključujući pripremu i organizaciju operacija vraćanja.

5.   Timovi za potporu upravljanju migracijama prema potrebi uključuju osoblje stručno u području zaštite djece, trgovanja ljudima, zaštite od progona na rodnoj osnovi i/ili temeljnih prava.

Članak 19.

Situacija na vanjskim granicama u kojoj se zahtijeva hitno djelovanje

1.   Ako nadzor vanjskih granica postane neučinkovit u mjeri u kojoj se riskira ugrožavanje funkcioniranja schengenskog prostora jer:

(a)	država članica ne poduzme potrebne mjere u skladu s odlukom Upravnog odbora iz članka 13. stavka 8.; ili

(b)	država članica koja je suočena s posebnim i nerazmjernim izazovima na vanjskim granicama nije tražila od Agencije dostatnu potporu na temelju članka 15., 17. ili 18. ili ne poduzima korake potrebne za provedbu djelovanja u skladu s tim člancima,

Vijeće na temelju prijedloga Komisije može bez odgađanja donijeti odluku u obliku provedbenog akta kojom se utvrđuju mjere za ublažavanje tih rizika, a koje treba provesti Agencija, i kojom se zahtijeva da dotična država članica surađuje s Agencijom u provedbi tih mjera. Komisija se prije podnošenja prijedloga savjetuje s Agencijom.

2.   Ako situacija zahtijeva hitno djelovanje, Europski parlament obavješćuje se o toj situaciji bez odgađanja te ga se obavješćuje o svim naknadnim mjerama i odlukama donesenima s tim u vezi.

3.   Radi ublažavanje rizika od ugrožavanja schengenskog prostora, odlukom Vijeća iz stavka 1. predviđa se da Agencija poduzima jednu ili više sljedećih mjera:

(a)	organizaciju i koordinaciju brzih intervencija na granicama i raspoređivanje timova europske granične i obalne straže iz snaga za brzu reakciju te, prema potrebi, dodatnih timova europske granične i obalne straže;

(b)	raspoređivanje timova europske granične i obalne straže u okviru timova za potporu upravljanju migracijama u žarišnim područjima;

(c)	koordinaciju aktivnosti za jednu državu članicu ili više njih i treće zemlje na vanjskim granicama, uključujući zajedničke operacije sa susjednim trećim zemljama;

(d)	raspoređivanje tehničke opreme;

(e)	organizaciju intervencija vraćanja.

4.   U roku od dva radna dana od datuma donošenja odluke Vijeća iz stavka 1. izvršni direktor:

(a)	utvrđuje djelovanja koja treba poduzeti radi praktične provedbe mjera utvrđenih u toj odluci, uključujući tehničku opremu te broj i profile službenika graničnog nadzora i drugog relevantnog osoblja potrebnog za ostvarivanje ciljeva te odluke;

(b)	sastavlja operativni plan i podnosi ga dotičnim državama članicama.

5.   Izvršni direktor i dotična država članica usuglašavaju operativni plan u roku od tri radna dana od datuma njegova podnošenja.

6.   Agencija bez odgađanja, a u svakom slučaju u roku od pet radnih dana od uspostave operativnog plana, raspoređuje potrebno osoblje iz snaga za brzu reakciju iz članka 20. stavka 5. za praktičnu provedbu mjera utvrđenih u odluci Vijeća iz stavka 1. ovog članka. Dodatni timovi europske granične i obalne straže raspoređuju se prema potrebi u drugoj fazi, a u svakom slučaju u roku od sedam radnih dana od raspoređivanja snaga za brzu reakciju.

7.   Agencija bez odgađanja, a u svakom slučaju u roku od 10 radnih dana od uspostave operativnog plana, raspoređuje potrebnu tehničku opremu za praktičnu provedbu mjera utvrđenih u odluci Vijeća iz stavka 1.

Dodatna tehnička oprema raspoređuje se prema potrebi u drugoj fazi u skladu s člankom 39.

8.   Dotična država članica mora poštovati odluku Vijeća iz stavka 1. U tu svrhu ona odmah surađuje s Agencijom te poduzima potrebno djelovanje kako bi olakšala provedbu te odluke i praktičnu provedbu mjera utvrđenih u toj odluci i u operativnom planu koji je usuglašen s izvršnim direktorom.

9.   Države članice stavljaju na raspolaganje službenike graničnog nadzora i drugo relevantno osoblje ili osoblje uključeno u zadaće povezane s vraćanjem koje određuje izvršni direktor u skladu sa stavkom 4. ovog članka. Države članice ne mogu se pozvati na stanje iz članka 20. stavaka 3. i 8.

10.   Ako dotična država članica ne postupi u skladu s odlukom Vijeća iz stavka 1. u roku od 30 dana i ne surađuje s Agencijom kako je predviđeno stavkom 8. ovog članka, Komisija može pokrenuti postupak predviđen člankom 29. Uredbe (EU) 2016/399.

Članak 20.

Sastav i raspoređivanje timova europske granične i obalne straže

1.   Agencija raspoređuje službenike graničnog nadzora i drugo relevantno osoblje kao članove timova europske granične i obalne straže za zajedničke operacije, brze intervencije na granicama i u okviru timova za potporu upravljanju migracijama. Agencija može rasporediti i stručnjake iz vlastitog osoblja.

2.   Upravni odbor na prijedlog izvršnog direktora odlučuje apsolutnom većinom svojih članova s pravom glasa o profilima i ukupnom broju službenika graničnog nadzora i drugog relevantnog osoblja koji se stavljaju na raspolaganje za timove europske granične i obalne straže. Jednaki se postupak primjenjuje i pri svim naknadnim promjenama profila i ukupnog broja. Države članice doprinose timovima europske granične i obalne straže putem nacionalne pričuve na temelju različitih utvrđenih profila imenovanjem službenika graničnog nadzora i drugog relevantnog osoblja koji odgovaraju traženim profilima.

3.   Kad je riječ o službenicima graničnog nadzora, doprinos država članica posebnim zajedničkim operacijama za sljedeću godinu planira se na temelju godišnjih bilateralnih pregovora i sporazuma između Agencije i država članica. Države članice u skladu s tim sporazumima i na zahtjev Agencije stavljaju službenike graničnog nadzora na raspolaganje za raspoređivanje, osim ako su suočene s izvanrednom situacijom koja znatno utječe na obavljanje nacionalnih zadaća. Takav se zahtjev podnosi najmanje 21 radni dan prije planiranog raspoređivanja. Ako se država članica pozove na takvu izvanrednu situaciju, Agenciji u pisanom obliku dostavlja sveobuhvatno obrazloženje i informacije o situaciji, čiji se sadržaj prilaže izvješću iz stavka 12.

4.   Kada je riječ o brzim intervencijama na granicama, Upravni odbor na temelju prijedloga izvršnog direktora o profilima i minimalnom broju službenika graničnog nadzora ili drugog relevantnog osoblja koji odgovaraju tim profilima, koji se trebaju staviti na raspolaganje snagama za brzu reakciju timova europske granične i obalne straže, odlučuje tročetvrtinskom većinom. Isti se postupak primjenjuje i pri svim naknadnim promjenama profila i ukupnog broja službenika graničnog nadzora ili drugog relevantnog osoblja u snagama za brzu reakciju. Države članice doprinose snagama za brzu reakciju putem nacionalne baze stručnjaka na temelju različitih utvrđenih profila imenovanjem službenika graničnog nadzora ili drugog relevantnog osoblja koji odgovaraju potrebnim profilima.

5.   Snage za brzu reakciju stalne su snage koje su stavljene na izravno raspolaganje Agenciji i koje se mogu rasporediti iz svake države članice u roku od pet radnih dana od trenutka kada izvršni direktor i država članica domaćin usuglase operativni plan. Svaka država članica za tu namjenu na godišnjoj osnovi stavlja Agenciji na raspolaganje određeni broj službenika graničnog nadzora ili drugog relevantnog osoblja. Njihovi se profili utvrđuju odlukom upravnog odbora. Ukupni broj osoblja koje države članice stavljaju na raspolaganje iznosi najmanje 1 500 službenika graničnog nadzora ili drugog relevantnog osoblja. Agencija može provjeriti odgovaraju li službenici graničnog nadzora koje predlažu države članice definiranim profilima. Agencija može zatražiti od države članice da službenika graničnog nadzora ukloni iz snaga u slučaju nesavjesnog rada ili povrede primjenjivih pravila.

6.   Svaka država članica odgovorna je za svoj doprinos broju službenika graničnog nadzora ili drugog relevantnog osoblja iz stavka 5., u skladu s Prilogom I.

7.   Države članice na zahtjev Agencije stavljaju na raspolaganje službenike graničnog nadzora i/ili drugo relevantno osoblje iz snaga za brzu reakciju. U slučaju da analiza rizika i, ako je dostupna, procjena osjetljivosti, pokažu da je država članica suočena sa situacijom koja bi znatno utjecala na obavljanje nacionalnih zadaća, njezin doprinos raspoređivanju broja službenika za brzu intervenciju na granicama smanjuje se na polovicu njezinog doprinosa određenog u Prilogu I. Država članica domaćin u kojoj se provodi brza intervencija na granicama ne raspoređuje osoblje koje čini dio njezinog utvrđenog doprinosa snagama za brzu reakciju. U slučaju nedovoljnog broja članova osoblja raspoređenih za brzu intervenciju na granicama, Upravni odbor na temelju prijedloga izvršnog direktora odlučuje kako popuniti taj manjak.

8.   Raspoređivanje timova europske granične i obalne straže iz snaga za brzu reakiju prema potrebi se odmah dopunjuje dodatnim timovima europske granične i obalne straže. U tu svrhu države članice na zahtjev Agencije odmah dostavljaju broj, imena i profile službenika graničnog nadzora i drugog relevantnog osoblja iz svoje nacionalne pričuve koje mogu staviti na raspolaganje u roku od sedam radnih dana od početka brze intervencije na granicama. Države članice na zahtjev Agencije stavljaju službenike graničnog nadzora i drugo relevantno osoblje na raspolaganje za raspoređivanje, osim ako su suočene s izvanrednom situacijom koja znatno utječe na obavljanje nacionalnih zadaća. Ako se država članica pozove na takvu izvanrednu situaciju, Agenciji u pisanom obliku dostavlja sveobuhvatno obrazloženje i informacije o situaciji, čiji se sadržaj prilaže izvješću iz stavka 12.

9.   U slučaju da određena situacija zahtijeva više službenika graničnog nadzora nego što je to predviđeno stavcima 5. i 8., izvršni direktor o tome odmah obavješćuje Europski parlament, Vijeće i Komisiju. On također poziva Vijeće da od država članica zatraži da se obvežu popuniti manjak.

10.   Države članice osiguravaju da se profilima i brojem službenika graničnog nadzora i drugog relevantnog osoblja koji čine njihov doprinos ispunjavaju zahtjevi iz odluke Upravnog odbora. Trajanje raspoređivanja utvrđuje matična država članica, ali ono u svakom slučaju ne smije biti kraće od 30 dana, osim ako operacija čiji je raspoređivanje dio traje kraće od 30 dana.

11.   Agencija doprinosi timovima europske granične i obalne straže osposobljenim službenicima graničnog nadzora ili drugim relevantnim osobljem koje su države članice uputile Agenciji kao nacionalne stručnjake. Doprinos država članica, kad je riječ o upućivanju njihovih službenika graničnog nadzora ili drugog relevantnog osoblja u Agenciju za sljedeću godinu, planira se na temelju godišnjih bilateralnih pregovora i dogovora između Agencije i država članica. U skladu s tim dogovorima države članice stavljaju službenike graničnog nadzora ili drugo relevantno osoblje na raspolaganje za upućivanje, osim ako bi to ozbiljno utjecalo na obavljanje nacionalnih zadaća. U takvim situacijama države članice mogu povući svoje upućene službenike graničnog nadzora ili drugo relevantno osoblje.

Takva upućivanja mogu trajati 12 mjeseci ili više, ali u svakom slučaju ne kraće od tri mjeseca. Upućeni službenici graničnog nadzora i drugo relevantno osoblje smatraju se članovima timova te imaju zadaće i ovlasti članova svojih timova. Država članica koja je uputila te službenike graničnog nadzora ili drugo relevantno osoblje smatra se njihovom matičnom državom članicom.

Drugo osoblje koje je privremeno zaposleno u Agenciji i koje nije kvalificirano za obavljanje funkcija nadzora državne granice raspoređuje se tijekom zajedničkih operacija samo za obavljanje koordinacijskih i drugih zadaća koje ne zahtijevaju puno osposobljavanje za službenike graničnog nadzora. Ono ne čini dio timova europske granične i obalne straže.

12.   Agencija svake godine obavješćuje Europski parlament o broju službenika graničnog nadzora koje je pojedina država članica dodijelila timovima europske granične i obalne straže, kao i o tome koliko je tih službenika zaista raspoređeno tim timovima u skladu s ovim člankom. U tom se izvješću navodi popis država članica koje su se u prethodnoj godini pozvale na izvanrednu situaciju iz stavaka 3. i 8. U njemu se također navode razlozi i informacije koje su dotične države iznijele.

Članak 21.

Upute timovima europske granične i obalne straže

1.   Država članica domaćin timovima europske granične i obalne straže tijekom njihova raspoređivanja izdaje upute u skladu s operativnim planom.

2.   Preko svojeg koordinatora Agencija može državi članici domaćinu prenijeti svoje stavove o uputama izdanima timovima europske granične i obalne straže. U tom slučaju država članica domaćin uzima te stavove u obzir i postupa u skladu s njima u mjeri u kojoj je to moguće.

3.   Ako upute izdane timovima europske granične i obalne straže nisu u skladu s operativnim planom, koordinator o tome odmah izvješćuje izvršnog direktora, koji prema potrebi može djelovati u skladu s člankom 25. stavkom 3.

4.   Pri obavljanju svojih zadaća i izvršavanju svojih ovlasti članovi timova moraju u potpunosti poštovati temeljna prava, uključujući pristup postupcima azila, i ljudsko dostojanstvo. Sve mjere koje poduzmu pri obavljanju svojih zadaća i izvršavanju svojih ovlasti moraju biti proporcionalne ciljevima koji se tim mjerama nastoje ostvariti. Pri obavljanju svojih zadaća i izvršavanju svojih ovlasti ne smiju diskriminirati osobe na temelju spola, rasnog ili etničkog podrijetla, vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolne orijentacije.

5.   Članovi timova i dalje podliježu stegovnim mjerama svoje matične države članice. Matična država članica predviđa odgovarajuće stegovne ili druge mjere u skladu s nacionalnim pravom za slučaj povreda temeljnih prava ili obveza međunarodne zaštite tijekom odvijanja zajedničke operacije ili brze intervencije na granicama.

Članak 22.

Koordinator

1.   Agencija osigurava operativnu provedbu svih organizacijskih aspekata zajedničkih operacija, pilot-projekata ili brzih intervencija na granicama, uključujući prisutnost članova osoblja Agencije.

2.   Izvršni direktor imenuje jednog ili više stručnjaka iz osoblja Agencije koji se raspoređuju kao koordinatori za svaku zajedničku operaciju ili brzu intervenciju na granicama. Izvršni direktor o imenovanju obavješćuje državu članicu domaćina.

3.   Koordinator djeluje u ime Agencije u pogledu svih aspekata raspoređivanja timova europske granične i obalne straže. Uloga je koordinatora poticanje suradnje i koordinacije među državama članicama domaćinima i državama članicama sudionicama. Koordinator osobito:

(a)	djeluje kao poveznica između Agencije, države članice domaćina i članova timova europske granične i obalne straže te u ime Agencije pruža pomoć u vezi sa svim pitanjima koja se odnose na uvjete njihova raspoređivanja u timove;

(b)	prati pravilnost provedbe operativnog plana, među ostalim s obzirom na zaštitu temeljnih prava, o čemu izvješćuje Agenciju;

(c)	djeluje u ime Agencije u pogledu svih aspekata raspoređivanja timova europske granične i obalne straže i izvješćuje Agenciju o svim tim aspektima;

(d)	izvješćuje izvršnog direktora ako upute koje je država članica domaćin izdala timovima europske granične i obalne straže nisu u skladu s operativnim planom.

4.   U okviru zajedničkih operacija ili brzih intervencija na granicama izvršni direktor može ovlastiti koordinatora za pružanje pomoći u rješavanju svih nesuglasica povezanih s provedbom operativnog plana i raspoređivanjem timova.

Članak 23.

Nacionalna kontaktna točka

Države članice određuju nacionalnu kontaktnu točku za komunikaciju s Agencijom o svim pitanjima u vezi s aktivnostima Agencije. Nacionalna kontaktna točka mora biti dostupna u svako doba.

Članak 24.

Troškovi

1.   Agencija u cijelosti pokriva sljedeće troškove koje države članice imaju zbog stavljanja na raspolaganje svojih službenika graničnog nadzora i drugog relevantnog osoblja za potrebe raspoređivanja timova europske granične i obalne straže, uključujući snage za brzu reakciju:

(a)	troškove putovanja iz matične države članice u državu članicu domaćina i iz države članice domaćina u matičnu državu članicu;

(b)	troškove cijepljenja;

(c)	troškove posebnog osiguranja;

(d)	troškove zdravstvene zaštite;

(e)	dnevnice, uključujući troškove smještaja;

(f)	troškove povezane s tehničkom opremom Agencije.

2.   Upravni odbor utvrđuje i prema potrebi ažurira detaljna pravila o plaćanju dnevnica članovima timova europske granične i obalne straže.

Članak 25.

Suspenzija ili prekid aktivnosti

1.   Izvršni direktor prekida aktivnosti Agencije ako uvjeti za provedbu tih aktivnosti više nisu ispunjeni. Izvršni direktor prije takvog prekida o tome obavješćuje dotičnu državu članicu,

2.   Države članice koje sudjeluju u zajedničkoj operaciji, brzoj intervenciji na granicama ili raspoređivanju tima za potporu upravljanju migracijama mogu zatražiti od izvršnog direktora da prekine tu zajedničku operaciju, brzu intervenciju na granicama ili raspoređivanje tima za potporu upravljanju migracijama.

3.   Izvršni direktor, nakon što o tome obavijesti dotičnu državu članicu, može opozvati financiranje aktivnosti ili je može suspendirati ili prekinuti ako država članica domaćin ne poštuje operativni plan.

4.   Izvršni direktor, nakon što se savjetuje sa službenikom za temeljna prava i o tome obavijesti dotičnu državu članicu, opoziva financiranje zajedničke operacije, brze intervencije na granicama, pilot-projekta, raspoređivanja tima za potporu upravljanju migracijama, operacije vraćanja, intervencije vraćanja ili radnog dogovora, ili u cijelosti ili djelomično suspendira ili prekida te aktivnosti, ako smatra da je došlo do kršenja temeljnih prava ili obveza međunarodne zaštite koje su po svojoj naravi ozbiljne ili će se vjerojatno nastaviti. Izvršni direktor obavješćuje Upravni odbor o takvoj odluci.

5.   U slučaju da izvršni direktor odluči suspendirati ili prekinuti raspoređivanje tima za potporu upravljanju migracijama koje provodi Agencija, o toj odluci obavješćuje druge relevantne agencije koje su aktivne u tom žarišnom području.

Članak 26.

Evaluacija aktivnosti

Izvršni direktor ocjenjuje rezultate zajedničkih operacija, brzih intervencija na granicama, pilot-projekata, raspoređivanja timova za potporu upravljanju migracijama i operativne suradnje s trećim zemljama. On u roku od 60 dana od završetka tih aktivnosti Upravnom odboru dostavlja detaljna izvješća o evaluaciji zajedno s opažanjima službenika za temeljna prava. Izvršni direktor s ciljem povećanja kvalitete, koherentnosti i učinkovitosti budućih aktivnosti izrađuje sveobuhvatnu usporednu analizu tih rezultata te je uključuje u godišnje izvješće o aktivnostima Agencije.

Odjeljak 4.

Vraćanje

Članak 27.

Vraćanje

1.   Što se tiče vraćanja, Agencija, poštujući temeljna prava i opća načela prava Unije te međunarodno pravo, uključujući zaštitu izbjeglica i prava djeteta, osobito:

(a)

koordinira, na tehničkoj i operativnoj razini, aktivnosti država članica povezane s vraćanjem, uključujući dobrovoljne odlaske, s ciljem postizanja integriranog sustava upravljanja vraćanjem među nadležnim tijelima država članica, uz sudjelovanje relevantnih tijela trećih zemalja i drugih relevantnih dionika;

(b)	pruža tehničku i operativnu pomoć državama članicama izloženima posebnim izazovima u odnosu na njihove sustave vraćanja;

(c)

koordinira upotrebu relevantnih informacijskih i komunikacijskih sustava i pruža potporu državama članicama u konzularnoj suradnji u pogledu identifikacije državljana trećih zemalja i pribavljanja putnih isprava, ne otkrivajući je li podnesen zahtjev za pružanje međunarodne zaštite; organizira i koordinira operacije vraćanja i pruža potporu dobrovoljnim odlascima u suradnji s državama članicama;

(d)	organizira, promiče i koordinira aktivnosti kojima se omogućuju razmjena informacija te utvrđivanje i objedinjavanje najboljih praksi u pitanjima vraćanja između država članica;

(e)	financira ili sufinancira operacije, intervencije i aktivnosti iz ovog poglavlja iz vlastitog proračuna u skladu s financijskim pravilima koja se primjenjuju na Agenciju.

2.   Tehnička i operativna pomoć iz stavka 1. točke (b) uključuje aktivnosti za pomoć državama članicama u pogledu postupaka vraćanja koje provode nadležna nacionalna tijela, posebno pružanjem:

(a)	usluga usmenog prevođenja;

(b)	praktičnih informacija o trećim zemljama vraćanja relevantnih za provedbu ove Uredbe, u suradnji s, kada je to prikladno, drugim tijelima, uredima i agencijama Unije, uključujući EASO;

(c)	savjeta o provedbi i upravljanju postupcima vraćanja u skladu s Direktivom 2008/115/EZ;

(d)	savjeta i pomoći u vezi s mjerama koje su potrebne kako bi se osiguralo da su povratnici dostupni u svrhu vraćanja i da se spriječi njihov bijeg, u skladu s Direktivom 2008/115/EZ i međunarodnim pravom.

3.   Cilj je Agencije izgradnja sinergije i povezivanje mreža i programa koje financira Unija u području vraćanja u bliskoj suradnji s Komisijom te uz potporu relevantnih dionika, među ostalim Europske migracijske mreže.

4.   Agencija može koristiti financijska sredstva Unije koja su raspoloživa za aktivnosti vraćanja. Agencija osigurava da se u njezinim sporazumima o dodjeli bespovratnih sredstava s državama članicama svaka financijska potpora uvjetuje potpunim poštovanjem Povelje.

Članak 28.

Operacije vraćanja

1.   Ne preispitujući utemeljenost odluka o vraćanju te u skladu s Direktivom 2008/115/EZ, Agencija pruža potrebnu pomoć te na zahtjev jedne države članice sudionice ili više njih osigurava koordinaciju ili organizaciju operacija vraćanja, među ostalim unajmljivanjem zrakoplova za potrebe takvih operacija. Agencija može na vlastitu inicijativu predložiti državama članicama da ona koordinira ili organizira operacije vraćanja.

2.   Države članice jednom mjesečno obavješćuju Agenciju o svojem indikativnom planiranju broja povratnika i trećih zemalja vraćanja, u oba slučaja u vezi s relevantnim nacionalnim operacijama vraćanja, te o svojim potrebama za pomoći ili koordinacijom koje osigurava Agencija. Agencija sastavlja mobilni operativni plan kako bi državama članicama koje to zatraže osigurala potrebna operativna pojačanja, uključujući putem tehničke opreme. Agencija može na temelju procjene potreba i na vlastitu inicijativu ili na zahtjev države članice u mobilni operativni plan uključiti datume i odredišta operacija vraćanja koje smatra potrebnima. Upravni odbor na prijedlog izvršnog direktora odlučuje o načinu djelovanja mobilnog operativnog plana.

3.   Agencija može pružiti potrebnu pomoć i, bilo na zahtjev država članica sudionica ili na vlastiti prijedlog, osigurati koordinaciju ili organizaciju operacija vraćanja, za što treće zemlje vraćanja osiguravaju prijevozna sredstva i pratitelje za prisilno vraćanje („operacije vraćanja preuzimanjem”). Države članice sudionice i Agencija osiguravaju poštovanje temeljnih prava i načela zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja te jamče proporcionalnu upotrebu mjera prisile tijekom cjelokupne operacije vraćanja. Tijekom cjelokupne operacije vraćanja do dolaska u treću zemlju vraćanja prisutni su najmanje jedan predstavnik države članice i jedan promatrač prisilnog vraćanja iz skupine uspostavljene u skladu s člankom 29. ili iz nacionalnog sustava praćenja države članice sudionice.

4.   Izvršni direktor bez odgađanja sastavlja plan vraćanja za operacije vraćanja preuzimanjem. Izvršni direktor i države članice sudionice postižu dogovor o planu kojim se detaljno razrađuju organizacijski i postupovni aspekti operacije vraćanja preuzimanjem, pri čemu se uzimaju u obzir posljedice i rizici koje takve operacije mogu imati za temeljna prava. Svaka izmjena ili prilagodba tog plana zahtijeva suglasnost strana navedenih u stavku 3. i u ovom stavku.

5.   Plan vraćanja operacija vraćanja preuzimanjem obvezujući je za Agenciju i sve države članice sudionice. Njime su obuhvaćeni koraci potrebni za provedbu operacije vraćanja preuzimanjem.

6.   Svaka se operacija vraćanja prati u skladu s člankom 8. stavkom 6. Direktive 2008/115/EZ. Promatrač prisilnog vraćanja na temelju objektivnih i transparentnih kriterija provodi praćenje operacija prisilnog vraćanja koje obuhvaća cjelovitu operaciju vraćanja od faze prije polaska do izručenja povratnika u treću zemlju vraćanja. Promatrač prisilnog vraćanja podnosi izvješće o svakoj operaciji prisilnog vraćanja izvršnom direktoru, službeniku za temeljna prava te nadležnim nacionalnim tijelima svih država članica uključenih u predmetnu operaciju. U slučaju potrebe, odgovarajuće daljnje postupanje osigurava izvršni direktor odnosno nadležna nacionalna tijela.

7.   Ako Agencija ima razloga za zabrinutost u vezi s poštovanjem temeljnih prava u odnosu na operaciju vraćanja, o tome obavješćuje države članice sudionice i Komisiju.

8.   Izvršni direktor ocjenjuje rezultate operacija vraćanja. Svakih šest mjeseci Upravnom odboru dostavlja detaljno izvješće o evaluaciji koje obuhvaća sve operacije vraćanja izvršene u prethodnom semestru, zajedno s opažanjima službenika za temeljna prava. Izvršni direktor sastavlja sveobuhvatnu usporednu analizu tih rezultata kako bi povećao kvalitetu, koherentnost i učinkovitost budućih operacija vraćanja. Izvršni direktor tu analizu uključuje u godišnje izvješće o aktivnostima Agencije.

9.   Agencija financira ili sufinancira operacije vraćanja iz vlastitog proračuna u skladu s financijskim pravilima koja se primjenjuju na Agenciju, dajući prednost onim operacijama koje provodi više država članica ili koje se provode u žarišnim područjima.

Članak 29.

Skupina promatrača prisilnog vraćanja

1.   Agencija, nakon savjetovanja sa službenikom za temeljna prava, iz nadležnih tijela uspostavlja skupinu promatrača prisilnog vraćanja koji provode aktivnosti praćenja prisilnog vraćanja u skladu s člankom 8. stavkom 6. Direktive 2008/115/EZ i koji su osposobljeni u skladu s člankom 36. ove Uredbe.

2.   Upravni odbor na prijedlog izvršnog direktora utvrđuje profil i broj promatrača prisilnog vraćanja koji se stavljaju na raspolaganje toj skupini. Jednaki se postupak primjenjuje i pri svim naknadnim promjenama profila i ukupnih brojeva. Države članice odgovorne su za doprinošenje skupini imenovanjem promatrača prisilnog vraćanja koji odgovaraju utvrđenom profilu. U skupinu se uključuju promatrači prisilnog vraćanja koji su posebno osposobljeni za zaštitu djece.

3.   Doprinos država članica operacijama vraćanja i intervencijama vraćanja za sljedeću godinu u vidu promatrača prisilnog vraćanja planira se na temelju godišnjih bilateralnih pregovora i sporazuma između Agencije i država članica. U skladu s tim sporazumima države članice na zahtjev Agencije stavljaju promatrače prisilnog vraćanja na raspolaganje za raspoređivanje, osim ako su suočene s izvanrednom situacijom koja znatno utječe na obavljanje nacionalnih zadaća. Takav se zahtjev podnosi najmanje 21 radni dan prije planiranog raspoređivanja ili pet radnih dana u slučaju brze intervencije vraćanja.

4.   Agencija na zahtjev stavlja na raspolaganje državama članicama sudionicama promatrače prisilnog vraćanja koji u njihovo ime prate pravilnu provedbu operacije vraćanja i intervencija vraćanja tijekom njihovog trajanja. Za svaku operaciju vraćanja koja uključuje djecu na raspolaganje stavlja promatrače prisilnog vraćanja posebno osposobljene za zaštitu djece.

5.   Promatrači prisilnog vraćanja tijekom operacije vraćanja ili intervencije vraćanja i dalje podliježu stegovnim mjerama svoje matične države članice.

Članak 30.

Skupina pratitelja za prisilno vraćanje

1.   Agencija iz nacionalnih nadležnih tijela uspostavlja skupinu pratitelja za prisilno vraćanje koji provode operacije vraćanja u skladu sa zahtjevima iz članka 8. stavaka 4. i 5. Direktive 2008/115/EZ i koji su osposobljeni u skladu s člankom 36. ove Uredbe.

2.   Upravni odbor na prijedlog izvršnog direktora utvrđuje profil i broj pratitelja za prisilno vraćanje koji se stavljaju na raspolaganje toj skupini. Jednaki se postupak primjenjuje i pri svim naknadnim promjenama profila i ukupnih brojeva. Države članice doprinose skupini imenovanjem pratitelja za prisilno vraćanje koji odgovaraju utvrđenom profilu. U skupinu se uključuju pratitelji za prisilno vraćanje koji su posebno osposobljeni za zaštitu djece.

3.   Doprinos država članica operacijama vraćanja i intervencijama vraćanja za sljedeću godinu u vidu pratitelja za prisilno vraćanje planira se na temelju godišnjih bilateralnih pregovora i sporazuma između Agencije i država članica. U skladu s tim sporazumima države članice na zahtjev Agencije stavljaju pratitelje za prisilno vraćanje na raspolaganje za raspoređivanje, osim ako su suočene s izvanrednom situacijom koja znatno utječe na obavljanje nacionalnih zadaća. Takav se zahtjev podnosi najmanje 21 radni dan prije planiranog raspoređivanja ili pet radnih dana u slučaju brze intervencije vraćanja.

4.   Agencija na zahtjev stavlja na raspolaganje državama članicama sudionicama pratitelje za prisilno vraćanje, koji u njihovo ime prate povratnike i sudjeluju u operacijama vraćanja i intervencijama vraćanja. Za svaku operaciju vraćanja koja uključuje djecu na raspolaganje stavlja pratitelje za prisilno vraćanje posebno osposobljene za zaštitu djece.

5.   Pratitelji za prisilno vraćanje tijekom operacije vraćanja ili intervencije vraćanja i dalje podliježu stegovnim mjerama svoje matične države članice.

Članak 31.

Skupina stručnjaka za vraćanje

1.   Agencija iz nacionalnih nadležnih tijela i osoblja Agencije uspostavlja skupinu stručnjaka za vraćanje koji posjeduju vještine i stručna znanja potrebne za provedbu aktivnosti povezanih s vraćanjem i koji su osposobljeni u skladu s člankom 36. Ti se stručnjaci stavljaju na raspolaganje za provedbu posebnih zadaća, kao što su identifikacija posebnih skupina državljana trećih zemalja, pribavljanje putnih isprava iz trećih zemalja i olakšavanje konzularne suradnje.

2.   Upravni odbor na prijedlog izvršnog direktora utvrđuje profil i broj stručnjaka za vraćanje koji se stavljaju na raspolaganje toj skupini. Jednaki se postupak primjenjuje i pri svim naknadnim promjenama profila i ukupnih brojeva. Države članice doprinose skupini imenovanjem stručnjaka koji odgovaraju utvrđenom profilu. U skupinu se uključuju stručnjaci za vraćanje koji su posebno osposobljeni za zaštitu djece.

3.   Doprinos država članica operacijama vraćanja i intervencijama vraćanja za sljedeću godinu u vidu stručnjaka za vraćanje planira se na temelju godišnjih bilateralnih pregovora i sporazuma između Agencije i država članica. U skladu s tim sporazumima države članice na zahtjev Agencije stavljaju stručnjake za vraćanje na raspolaganje za raspoređivanje, osim ako su suočene s izvanrednom situacijom koja znatno utječe na obavljanje nacionalnih zadaća. Takav se zahtjev podnosi najmanje 21 radni dan prije planiranog raspoređivanja ili pet radnih dana u slučaju brze intervencije vraćanja.

4.   Agencija na zahtjev stavlja na raspolaganje stručnjake za vraćanje državama članicama koje sudjeluju u operacijama vraćanja te radi sudjelovanja u intervencijama vraćanja. Za svaku operaciju vraćanja koja uključuje djecu na raspolaganje stavlja stručnjake za vraćanje posebno osposobljene za zaštitu djece.

5.   Stručnjaci za vraćanje tijekom operacije vraćanja ili intervencije vraćanja i dalje podliježu stegovnim mjerama bilo Agencije bilo svoje matične države članice.

Članak 32.

Europski timovi za intervencije vraćanja

1.   Agencija iz skupina uspostavljenih člancima 29., 30. i 31. osniva posebno prilagođene europske timove za intervencije vraćanja koji se raspoređuju tijekom intervencija vraćanja.

2.   Članci 21., 22. i 24. primjenjuju se mutatis mutandis na europske timove za intervencije vraćanja.

Članak 33.

Intervencije vraćanja

1.   U okolnostima u kojima je država članica suočena s opterećenjem pri provedbi obveze vraćanja onih državljana trećih zemalja na koje se primjenjuju odluke o vraćanju koje je izdala država članica, Agencija na zahtjev te države članice pruža prikladnu tehničku i operativnu pomoć u obliku intervencije vraćanja. Takva se intervencija može sastojati od raspoređivanja europskih timova za intervencije vraćanja u državu članicu domaćina i od organizacije operacija vraćanja iz države članice domaćina.

2.   U okolnostima u kojima je država članica suočena s posebnim i nerazmjernim izazovima u provedbi svoje obveze vraćanja državljana trećih zemalja na koje se primjenjuju odluke o vraćanju koje je izdala država članica, Agencija na zahtjev te države članice pruža prikladnu tehničku i operativnu pomoć u obliku brze intervencije vraćanja. Agencija može na vlastitu inicijativu predložiti pružanje takve tehničke i operativne pomoći toj državi članici. Brza intervencija vraćanja može se sastojati od brzog raspoređivanja europskih timova za intervencije vraćanja u državu članicu domaćina i od organizacije operacija vraćanja iz države članice domaćina.

3.   U kontekstu intervencije vraćanja izvršni direktor bez odgađanja sastavlja operativni plan u dogovoru s državom članicom domaćinom i državama članicama sudionicama. Primjenjuju se odgovarajuće odredbe članka 16.

4.   Izvršni direktor u najkraćem mogućem roku donosi odluku o operativnom planu, a u slučaju iz stavka 2. u roku od pet radnih dana. Dotične države članice i Upravni odbor odmah se u pisanom obliku obavješćuje o odluci.

5.   Agencija intervencije vraćanja financira ili sufinancira iz vlastitog proračuna u skladu s financijskim pravilima koja se primjenjuju na Agenciju.

POGLAVLJE III.

Opće odredbe

Odjeljak 1.

Opća pravila

Članak 34.

Zaštita temeljnih prava i strategija o temeljnim pravima

1.   Europska granična i obalna straža jamči zaštitu temeljnih prava pri obavljanju svojih zadaća na temelju ove Uredbe u skladu s mjerodavnim pravom Unije, posebno Poveljom, mjerodavnim međunarodnim pravom, uključujući Konvenciju o statusu izbjeglica iz 1951., njezin Protokol iz 1967. i obveze povezane s pristupom međunarodnoj zaštiti, posebno načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja.

Agencija u tu svrhu sastavlja, dalje razvija i provodi strategiju o temeljnim pravima, uključujući učinkovit mehanizam za praćenje poštovanja temeljnih prava u svim aktivnostima Agencije.

2.   U obavljanju svojih zadaća europska granična i obalna straža osigurava da se nijedna osoba ne iskrcava, prisiljava na ulazak, privodi ili na neki drugi način predaje ili vraća tijelima zemlje koja krši načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja ili u kojoj postoji opasnost protjerivanja ili vraćanja u drugu zemlju koja krši navedeno načelo.

3.   U obavljanju svojih zadaća europska granična i obalna straža uzima u obzir posebne potrebe djece, maloljetnih osoba bez pratnje, osoba s invaliditetom, žrtava trgovanja ljudima, osoba kojima je potrebna zdravstvena pomoć, osoba kojima je potrebna međunarodna zaštita, osoba u nevolji na moru i drugih osoba u osobito ranjivom položaju.

Europska granična i obalna straža u okviru svih svojih aktivnosti posebnu pozornost posvećuje pravima djeteta te osigurava da se poštuju najbolji interesi djeteta.

4.   U obavljanju svojih zadaća, u odnosima s državama članicama i u suradnji s trećim zemljama Agencija uzima u obzir izvješća savjetodavnog foruma iz članka 70. („savjetodavni forum”) i službenika za temeljna prava.

Članak 35.

Kodeks ponašanja

1.   Agencija u suradnji sa savjetodavnim forumom sastavlja i dalje razvija kodeks ponašanja koji se primjenjuje na sve operacije nadzora državne granice koje koordinira Agencija i na sve osobe koje sudjeluju u aktivnostima Agencije. Kodeksom ponašanja utvrđuju se postupci koji su namijenjeni osiguranju načela vladavine prava i poštovanja temeljnih prava, s posebnim naglaskom na ranjive osobe, uključujući djecu, maloljetne osobe bez pratnje i ostale osobe u ranjivom položaju, kao i na osobe koje traže međunarodnu zaštitu.

2.   Agencija u suradnji sa savjetodavnim forumom sastavlja i dalje razvija i redovito ažurira kodeks ponašanja za vraćanje povratnika, koji se primjenjuje tijekom svih operacija vraćanja i intervencija vraćanja koje koordinira ili organizira Agencija. U tom se kodeksu ponašanja opisuju zajednički standardizirani postupci za pojednostavljenje organizacije operacija vraćanja i intervencija vraćanja te za osiguranje vraćanja na human način i uz potpuno poštovanje temeljnih prava, posebno načela ljudskog dostojanstva, zabrane mučenja i nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kazne, prava na slobodu i sigurnost te prava na zaštitu osobnih podataka i nediskriminaciju.

3.   U kodeksu ponašanja za vraćanje posebna se pozornost posvećuje obvezi država članica da osiguraju učinkovit sustav praćenja prisilnog vraćanja kako je utvrđeno člankom 8. stavkom 6. Direktive 2008/115/EZ i strategiji o temeljnim pravima.

Članak 36.

Osposobljavanje

1.   Agencija u suradnji s odgovarajućim subjektima za osposobljavanje država članica te, prema potrebi, EASO-om i Agencijom Europske unije za temeljna prava razvija posebne alate za osposobljavanje, uključujući posebno osposobljavanje za zaštitu djece i ostalih osoba u ranjivom položaju. Ona službenicima graničnog nadzora i drugom relevantnom osoblju koji su članovi timova europske granične i obalne straže osigurava daljnje osposobljavanje relevantno za njihove zadaće i ovlasti. Stručnjaci iz osoblja Agencije s tim službenicima graničnog nadzora provode redovite vježbe u skladu s rasporedom za daljnje osposobljavanje i vježbe navedenim u godišnjem programu rada Agencije.

2.   Agencija poduzima potrebne inicijative kako bi osigurala da svi službenici graničnog nadzora i drugo relevantno osoblje država članica koji sudjeluju u timovima europske granične i obalne straže te osoblje Agencije prije sudjelovanja u operativnim aktivnostima koje organizira Agencija završe osposobljavanje u području mjerodavnog prava Unije i međunarodnog prava, uključujući temeljna prava, pristup međunarodnoj zaštiti te, prema potrebi, traganje i spašavanje.

3.   Agencija u cijelosti financira osposobljavanje službenika graničnog nadzora koji se trebaju priključiti snagama za brzu reakciju iz članka 20. stavka 5. u svrhu njihovog sudjelovanja u tim snagama.

4.   Agencija poduzima sve potrebne inicijative kako bi osigurala osposobljavanje za osoblje koje je uključeno u zadaće povezane s vraćanjem i koje je dodijeljeno skupinama iz članaka 29., 30. i 31. Agencija osigurava da njezino osoblje i cjelokupno osoblje koje sudjeluje u operacijama vraćanja i intervencijama vraćanja prije sudjelovanja u operativnim aktivnostima koje organizira Agencija završi osposobljavanje u području mjerodavnog prava Unije i međunarodnog prava, uključujući temeljna prava i pristup međunarodnoj zaštiti.

5.   Agencija utvrđuje i dalje razvija zajednički osnovni izvedbeni program za osposobljavanje službenika graničnog nadzora i osigurava osposobljavanje na europskoj razini za instruktore nacionalnih službenika graničnog nadzora država članica, uključujući u vezi s temeljnim pravima, pristupom međunarodnoj zaštiti i mjerodavnim pomorskim pravom. Svrha zajedničkog osnovnog izvedbenog programa promicanje je najviših standarda i najboljih praksi pri provedbi zakonodavstva Unije o upravljanju granicama. Agencija sastavlja zajednički osnovni izvedbeni program za osposobljavanje nakon savjetovanja sa savjetodavnim forumom i službenikom za temeljna prava. Države članice zajednički osnovni izvedbeni program za osposobljavanje uključuju u osposobljavanje koje pružaju svojim nacionalnim službenicima graničnog nadzora i osoblju uključenom u zadaće povezane s vraćanjem.

6.   Agencija službenicima nadležnih nacionalnih službi država članica i, prema potrebi, trećih zemalja nudi i dodatne tečajeve i seminare o pitanjima koja se odnose na nadzor vanjskih granica i vraćanje državljana trećih zemalja.

7.   Agencija može organizirati aktivnosti osposobljavanja u suradnji s državama članicama i trećim zemljama na njihovu državnom području.

8.   Agencija uspostavlja program razmjene kojim se službenicima graničnog nadzora koji sudjeluju u timovima europske granične i obalne straže te osoblju koje sudjeluje u europskim timovima za intervencije vraćanja omogućuje da, radom sa službenicima graničnog nadzora i osobljem uključenim u zadaće povezane s vraćanjem u državi članici koja nije njihova, iz iskustava i najbolje prakse u inozemstvu steknu potrebna stručna znanja i iskustva.

Glava 37.

Istraživanja i inovacije

1.   Agencija proaktivno prati aktivnosti istraživanja i inovacija koje su relevantne za europsko integrirano upravljanje granicama, uključujući upotrebu napredne tehnologije nadzora, te doprinosi tim aktivnostima. Agencija dostavlja rezultate tih istraživanja Europskom parlamentu, državama članicama i Komisiji u skladu s člankom 50. Ona može te rezultate prema potrebi upotrijebiti u zajedničkim operacijama, brzim intervencijama na granicama, operacijama vraćanja i intervencijama vraćanja.

2.   Agencija pomaže državama članicama i Komisiji u utvrđivanju ključnih tema istraživanja. Agencija pomaže državama članicama i Komisiji u sastavljanju i provedbi relevantnih okvirnih programa Unije za aktivnosti istraživanja i inovacija.

3.   Agencija provodi dijelove Okvirnog programa za istraživanja i inovacije koji se odnose na sigurnost granica. U tu svrhu, i ako joj je Komisija delegirala odgovarajuće ovlasti, Agencija ima sljedeće zadaće:

(a)	upravljanje pojedinim fazama provedbe programa i pojedinim fazama posebnih projekata na temelju relevantnih programa rada koje je donijela Komisija;

(b)	donošenje instrumenata izvršenja proračuna za prihode i rashode te provođenje svih operacija koje su potrebne za upravljanje programom;

(c)	pružanje potpore pri provedbi programa.

4.   Agencija može planirati i provoditi pilot-projekte koji se odnose na pitanja obuhvaćena ovom Uredbom.

Članak 38.

Nabava ili zakup tehničke opreme

1.   Agencija može nabaviti, samostalno ili u suvlasništvu s državom članicom, ili zakupiti tehničku opremu koja se raspoređuje tijekom zajedničkih operacija, pilot-projekata, brzih intervencija na granicama, operacija vraćanja, intervencija vraćanja, u sklopu raspoređivanja timova za potporu upravljanju migracijama ili projekata tehničke pomoći u skladu s financijskim pravilima koja se primjenjuju na Agenciju.

2.   Agencija može nabaviti tehničku opremu odlukom izvršnog direktora uz savjetovanje s Upravnim odborom. Prije svake nabave ili zakupa opreme koji uključuju znatne troškove za Agenciju provodi se temeljita analiza potreba te analiza troškova i koristi. Svaki takav izdatak predviđa se u proračunu Agencije koji donosi Upravni odbor.

3.   Kod većih nabava ili zakupa tehničke opreme od strane Agencije primjenjuju se sljedeći uvjeti:

(a)	u slučaju nabave od strane Agencije ili suvlasništva, Agencija dogovara s jednom državom članicom da ta država članica registrira opremu u skladu sa zakonodavstvom koje se primjenjuje u toj državi članici;

(b)	u slučaju zakupa, oprema se registrira u državi članici.

4.   Na temelju standardnog sporazuma koji sastavlja Agencija, a odobrava Upravni odbor, država članica u kojoj se oprema registrira i Agencija usuglašavaju uvjete kojima se osigurava interoperabilnost opreme i kojima se uređuje upotreba opreme, uključujući posebne odredbe o brzom raspoređivanju tijekom brzih intervencija na granicama. U slučaju kada su sredstva u suvlasništvu uvjeti također uključuju razdoblja kada su sredstva Agenciji u potpunosti na raspolaganju. Tehnička oprema koja je u isključivom vlasništvu Agencije stavlja se na raspolaganje Agenciji na njezin zahtjev i država članica u kojoj se oprema registrira ne može se pozvati na izvanrednu situaciju iz članka 39. stavka 8.

5.   Država članica u kojoj se oprema registrira ili dobavljač tehničke opreme osiguravaju potrebne stručnjake i tehničko osoblje koji tehničkom opremom upravljaju na zakonski ispravan i siguran način.

Članak 39.

Pričuva tehničke opreme

1.   Agencija za potrebe svojih operativnih aktivnosti uspostavlja i vodi središnju evidenciju opreme u pričuvi tehničke opreme koja se sastoji od opreme koja je u vlasništvu država članica ili Agencije i opreme koja je u suvlasništvu država članica i Agencije.

2.   Oprema u isključivom vlasništvu Agencije u potpunosti je dostupna za raspoređivanje u bilo kojem trenutku, kao što je navedeno u članku 38. stavku 4.

3.   Oprema u suvlasništvu Agencije u udjelu većem od 50 % također je dostupna za raspoređivanje u skladu sa sporazumom između države članice i Agencije navedenom u članku 38. stavku 4.

4.   Agencija osigurava kompatibilnost i interoperabilnost opreme navedene u pričuvi tehničke opreme.

U tu svrhu ona definira tehničke standarde koje mora ispunjavati oprema kako bi se prema potrebi upotrebljavala u aktivnostima Agencije. Oprema koju Agencija treba nabaviti, samostalno ili kao suvlasnik, i oprema u vlasništvu država članica navedena u pričuvi tehničke opreme, mora ispunjavati navedene tehničke standarde.

5.   Izvršni direktor utvrđuje minimalnu količinu tehničke opreme potrebnu za ispunjavanje potreba Agencije, posebno u vezi s provedbom zajedničkih operacija, raspoređivanjem timova za potporu u upravljanju migracijama te provedbom brzih intervencija na granicama, operacija vraćanja i intervencija vraćanja, u skladu s programom rada Agencije za predmetnu godinu.

Ako se pokaže da je minimalna količina tehničke opreme nedostatna za provedbu operativnog plana dogovorenog za takve aktivnosti, Agencija ga revidira u skladu s opravdanim potrebama i sporazumom s državama članicama.

6.   Pričuva tehničke opreme sadržava minimalnu količinu opreme za koju je Agencija utvrdila da joj je potrebna prema vrsti tehničke opreme. Oprema navedena u pričuvi tehničke opreme raspoređuje se tijekom zajedničkih operacija, raspoređivanja timova za potporu upravljanju migracijama, pilot-projekata, brzih intervencija na granicama, operacija vraćanja ili intervencija vraćanja.

7.   Pričuva tehničke opreme uključuje pričuvu opreme za brzu reakciju koja sadržava ograničenu količinu opreme potrebne za moguće brze intervencije na granicama. Doprinosi država članica pričuvi opreme za brzu reakciju planiraju se u skladu s godišnjim bilateralnim pregovorima i sporazumima navedenima u stavku 8. Kada je riječ o opremi s popisa iz te pričuve, države članice ne mogu se pozvati na izvanrednu situaciju iz stavka 8.

Oprema s tog popisa šalje se na destinaciju za raspoređivanje što je prije moguće, a svakako najkasnije deset dana nakon datuma na koji je dogovoren operativni plan.

Agencija toj pričuvi doprinosi opremom koju ima na raspolaganju kao što je navedeno u članku 38. stavku 1.

8.   Države članice doprinose pričuvi tehničke opreme. Doprinos država članica pričuvi i raspored tehničke opreme za posebne operacije planiraju se na temelju godišnjih bilateralnih pregovora i sporazuma između Agencije i država članica. U skladu s tim sporazumima i u mjeri u kojoj čini dio minimalne količine tehničke opreme za predmetnu godinu, države članice na zahtjev Agencije stavljaju svoju tehničku opremu na raspolaganje za raspoređivanje, osim ako su suočene s izvanrednom situacijom koje znatno utječe na obavljanje nacionalnih zadaća. Ako se država članica pozove na takvu izvanrednu situaciju, Agenciji u pisanom obliku dostavlja sveobuhvatno obrazloženje i informacije o situaciji, čiji se sadržaj prilaže izvješću iz stavka 13. Takav zahtjev Agencije podnosi se najmanje 45 dana prije planiranog raspoređivanja glavne tehničke opreme i 30 dana prije planiranog raspoređivanja druge opreme. Doprinosi pričuvi tehničke opreme preispituju se svake godine.

9.   Upravni odbor na prijedlog izvršnog direktora svake godine odlučuje o pravilima u vezi s tehničkom opremom, uključujući potrebne ukupne minimalne količine prema vrsti tehničke opreme, uvjete raspoređivanja i povrat troškova, kao i o ograničenoj količini tehničke opreme za pričuvu opreme za brzu reakciju. Upravni bi odbor u proračunske svrhe tu odluku trebao donijeti do 30. lipnja svake godine.

10.   U slučaju brze intervencije na granicama na odgovarajući način primjenjuje se članak 17. stavak 11.

11.   Ako nakon utvrđivanja minimalne količine tehničke opreme dođe do neočekivane potrebe za tehničkom opremom za zajedničku operaciju ili brzu intervenciju na granicama, a tu potrebu nije moguće zadovoljiti iz pričuve tehničke opreme ili pričuve opreme za brzu reakciju, države članice, kada je to moguće, na ad hoc osnovi Agenciji na njezin zahtjev stavljaju tehničku opremu na raspolaganje za raspoređivanje.

12.   Izvršni direktor redovito izvješćuje Upravni odbor o sastavu i rasporedu opreme koja je dio pričuve tehničke opreme. Kada se ne dosegne minimalna količina tehničke opreme potrebne u pričuvi, izvršni direktor o tome bez odgađanja obavješćuje Upravni odbor. Upravni odbor hitno donosi odluku o prioritetnom raspoređivanju tehničke opreme i poduzima odgovarajuće mjere za uklanjanje nedostatka. Upravni odbor obavješćuje Komisiju o nedostatku i o mjerama koje je poduzeo. Komisija o tome i o svojoj ocjeni zatim obavješćuje Europski parlament i Vijeće.

13.   Agencija svake godine podnosi izvješće Europskom parlamentu o količini tehničke opreme koju je pojedina država članica dodijelila za pričuvu tehničke opreme u skladu s ovim člankom. U tom se izvješću navodi popis država članica koje su se u prethodnoj godini pozvale na izvanrednu situaciju iz stavka 8. te razlozi i informacije koje su dotične države iznijele.

14.   Države članice registriraju u pričuvi tehničke opreme sva prijevozna sredstva i operativnu opremu kupljene u okviru posebnih mjera Fonda za unutarnju sigurnost u skladu s člankom 7. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 515/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (31) ili, kada je to relevantno, iz drugih namjenskih sredstava Unije koja su stavljena na raspolaganje državama članicama za povećanje operativnog kapaciteta Agencije. Ta tehnička oprema čini dio minimalne količine tehničke opreme za predmetnu godinu.

Države članice stavljaju tu tehničku opremu Agenciji na raspolaganje za raspoređivanje na njezin zahtjev. U slučaju operacije iz članka 17. ili članka 19. ove Uredbe one se ne mogu pozvati na izvanrednu situaciju iz stavka 8. ovog članka.

15.   Agencija vodi evidenciju o pričuvi tehničke opreme kako slijedi:

(a)	razvrstavanje prema vrsti opreme i vrsti operacije;

(b)	razvrstavanje s obzirom na vlasnika (država članica, agencija, ostalo);

(c)	ukupna potrebna količina opreme;

(d)	zahtjevi u vezi s osobljem, ako je to primjenjivo;

(e)	druge informacije, kao što su pojedinosti o registraciji, zahtjevi u vezi s prijevozom i održavanjem, primjenjivi nacionalni izvozni režimi, tehničke upute ili druge informacije relevantne za pravilnu uporabu opreme.

16.   Agencija u cijelosti financira raspoređivanje tehničke opreme koja je dio minimalne količine tehničke opreme koju osigurava predmetna država članica za predmetnu godinu. Raspoređivanje tehničke opreme koja nije dio minimalne količine tehničke opreme Agencija sufinancira do najviše 100 % prihvatljivih troškova, uzimajući pritom u obzir posebne okolnosti država članica koje raspoređuju takvu tehničku opremu.

Članak 40.

Zadaće i ovlasti članova timova

1.   Članovi timova osposobljeni su za obavljanje svih zadaća i izvršavanje svih ovlasti u vezi s nadzorom državne granice i vraćanjem, uključujući zadaće i ovlasti koje su potrebne za ostvarivanje ciljeva Uredbe (EU) 2016/399 i Direktive 2008/115/EZ.

2.   Pri obavljanju svojih zadaća i izvršavanju svojih ovlasti članovi timova pridržavaju se prava Unije i međunarodnog prava te poštuju temeljna prava i nacionalno pravo države članice domaćina.

3.   Članovi timova mogu obavljati zadaće i izvršavati ovlasti samo na temelju uputa i, u pravilu, u prisutnosti službenika graničnog nadzora ili osoblja uključenog u zadaće povezane s vraćanjem države članice domaćina. Država članica domaćin može ovlastiti članove timova da djeluju u njezino ime.

4.   Kada je to prikladno, članovi timova nose svoju odoru za vrijeme obavljanja svojih zadaća i izvršavanja svojih ovlasti. Na odorama također nose vidljivu oznaku za osobnu identifikaciju i plavu vrpcu na rukavu s oznakama Unije i Agencije, kojima se označava njihovo sudjelovanje u zajedničkoj operaciji, raspoređivanju timova za potporu upravljanja migracijama, pilot-projektu, brzoj intervenciji na granicama, operaciji vraćanja ili intervenciji vraćanja. Kako bi se mogli identificirati pred nacionalnim tijelima države članice domaćina, članovi timova u svako doba nose akreditacijsku ispravu koju na zahtjev pokazuju.

5.   Pri obavljanju svojih zadaća i izvršavanju svojih ovlasti članovi timova mogu nositi službeno oružje, streljivo i opremu u skladu s ovlastima koje imaju na temelju nacionalnog prava matične države članice. Međutim, država članica domaćin može zabraniti nošenje određenog službenog oružja, streljiva i opreme ako se na temelju njezina zakonodavstva jednaka zabrana primjenjuje na njezine službenike graničnog nadzora ili na njezino osoblje uključeno u zadaće povezane s vraćanjem. Država članica domaćin prije raspoređivanja članova timova obavješćuje Agenciju o dopuštenom službenom oružju, streljivu i opremi te o uvjetima njihove upotrebe. Agencija te informacije stavlja na raspolaganje državama članicama.

6.   Pri obavljanju svojih zadaća i izvršavanju svojih ovlasti članovi timova ovlašteni su primijeniti silu, uključujući službeno oružje, streljivo i opremu, uz suglasnost matične države članice i države članice domaćina, u prisutnosti službenika graničnog nadzora države članice domaćina i u skladu s nacionalnim pravom države članice domaćina. Država članica domaćin može uz suglasnost matične države članice ovlastiti članove timova za primjenu sile u odsutnosti službenika graničnog nadzora države članice domaćina.

7.   Službeno oružje, streljivo i oprema mogu se upotrijebiti u skladu s nacionalnim pravom države članice domaćina u slučaju zakonite samoobrane i zakonite obrane članova timova ili drugih osoba.

8.   Za potrebe ove Uredbe država članica domaćin ovlašćuje članove timova za uvid u europske baze podataka čiji je uvid potreban za ispunjenje operativnih ciljeva utvrđenih u operativnom planu za provedbu graničnih kontrola, zaštite državne granice i vraćanja. Država članica domaćin može ih također ovlastiti za uvid u svoje nacionalne baze podataka kada je to potrebno u istu svrhu. Države članice vode računa o tome da na učinkovit i djelotvoran način omoguće pristup tim bazama podataka. Članovi timova ostvaruju uvid samo u one podatke koji su potrebni za obavljanje njihovih zadaća i izvršavanje njihovih ovlasti. Država članica domaćin prije raspoređivanja članova timova obavješćuje Agenciju o nacionalnim i europskim bazama podataka u koje se može ostvariti uvid. Agencija te informacije stavlja na raspolaganje svim državama članicama koje sudjeluju u raspoređivanju.

Navedeni uvid provodi se u skladu s pravom Unije o zaštiti podataka i nacionalnim pravom države članice domaćina o zaštiti podataka.

9.   Odluke o zabrani ulaska u skladu s člankom 14. Uredbe (EU) 2016/399 donose samo službenici graničnog nadzora države članice domaćina ili članovi timova ako ih je država članica domaćin ovlastila da djeluju u njezino ime.

Članak 41.

Akreditacijska isprava

1.   Agencija u suradnji s državom članicom domaćinom članovima timova izdaje ispravu na službenom jeziku države članice domaćina te još jednom službenom jeziku institucija Unije radi njihove identifikacije i kao dokaz prava nositelja da obavlja zadaće i izvršava ovlasti iz članka 40. Isprava uključuje sljedeće informacije o svakom članu tima:

(a)	ime i državljanstvo;

(b)	čin ili naziv radnog mjesta;

(c)	noviju digitalnu fotografiju; i

(d)	zadaće koje je ovlašten obavljati tijekom raspoređivanja.

2.   Isprava se vraća Agenciji nakon završetka zajedničke operacije, raspoređivanja timova za potporu upravljanju migracijama, pilot-projekta, brze intervencije na granicama, operacije vraćanja ili intervencije vraćanja.

Članak 42.

Građanska odgovornost

1.   Ako članovi timova djeluju u državi članici domaćinu, ta je država članica odgovorna u skladu sa svojim nacionalnim pravom za svu štetu koju oni prouzroče tijekom operacija.

2.   Ako je takva šteta izazvana krajnjom nepažnjom ili namjernim protupravnim postupanjem, država članica domaćin može od matične države članice zatražiti povrat svih iznosa koje je platila žrtvama ili osobama ovlaštenima u njihovo ime.

3.   Ne dovodeći u pitanje ostvarivanje prava prema trećim stranama, svaka država članica odriče se svih svojih zahtjeva od države članice domaćina ili bilo koje druge države članice za štetu koju je pretrpjela, osim u slučaju krajnje nepažnje ili namjernog protupravnog postupanja.

4.   Sve sporove između država članica povezane s primjenom stavaka 2. i 3. ovog članka koji se ne mogu riješiti međusobnim pregovorima države članice upućuju Sudu Europske unije u skladu s člankom 273. UFEU-a.

5.   Ne dovodeći u pitanje ostvarivanje prava prema trećim stranama, Agencija podmiruje troškove štete nastale na opremi Agencije tijekom raspoređivanja, osim u slučaju krajnje nepažnje ili namjernog protupravnog postupanja.

Članak 43.

Kaznena odgovornost

Tijekom zajedničke operacije, pilot-projekta, raspoređivanja tima za potporu upravljanju migracijama, brze intervencije na granicama, operacije vraćanja ili intervencije vraćanja prema članovima timova postupa se jednako kao i prema službenicima države članice domaćina u pogledu svih kaznenih djela koja bi mogla biti počinjena protiv njih ili koja bi oni mogli počiniti.

Odjeljak 2.

Razmjena informacija i zaštita podataka

Članak 44.

Sustavi za razmjenu informacija

1.   Agencija može poduzeti sve potrebne mjere kako bi olakšala razmjenu informacija relevantnih za njezine zadaće s Komisijom i državama članicama te prema potrebi s relevantnim agencijama Unije. Ona razvija informacijski sustav te upravlja tim sustavom kojim se omogućuje razmjena klasificiranih podataka s tim akterima i razmjena osobnih podataka iz članaka 45., 47., 48. i 49. ove Uredbe u skladu s Odukom Vijeća 2013/488/EU (32) i Odlukom Komisije (EU, Euratom) 2015/444 (33).

2.   Agencija može poduzeti sve potrebne mjere kako bi olakšala razmjenu informacija relevantnih za svoje zadaće s Irskom i Ujedinjenom Kraljevinom ako se odnose na aktivnosti u kojima te države sudjeluju u skladu s člankom 51. i člankom 62. stavkom 5.

Članak 45.

Zaštita podataka

1.   Agencija pri obradi osobnih podataka primjenjuje Uredbu (EZ) br. 45/2001.

2.   Upravni odbor donosi mjere na temelju kojih Agencija primjenjuje Uredbu (EZ) br. 45/2001, uključujući mjere u vezi sa službenikom za zaštitu podataka Agencije. Te se mjere donose nakon savjetovanja s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka.

3.   Ne dovodeći u pitanje članke 47., 48. i 49., Agencija može obrađivati osobne podatke u administrativne svrhe.

4.   Ne dovodeći u pitanje članak 48., zabranjuje se prijenos osobnih podataka koje obrađuje Agencija i daljnji prijenos osobnih podataka, koji su obrađeni u okviru ove Uredbe, od strane država članica prema tijelima trećih zemalja ili prema trećim stranama, uključujući međunarodne organizacije.

Članak 46.

Svrhe obrade osobnih podataka

1.   Agencija može obrađivati osobne podatke samo u sljedeće svrhe:

(a)	obavljanje svojih zadaća organizacije i koordinacije zajedničkih operacija, pilot-projekata, brzih intervencija na granicama i u okviru timova za potporu upravljanju migracijama u skladu s člankom 47.;

(b)	obavljanje svojih zadaća organizacije i koordinacije operacija vraćanja i intervencija vraćanja u skladu s člankom 48.;

(c)	olakšavanje razmjene informacija s državama članicama, EASO-om, Europolom ili Eurojustom u skladu s člankom 47.;

(d)	analiza rizika koju Agencija provodi u skladu s člankom 11.;

(e)	identifikacija i praćenje plovila u okviru EUROSUR-a u skladu s člankom 49.;

(f)	administrativne zadaće.

2.   Pri svakoj obradi osobnih podataka kako je navedeno u stavku 1. mora se poštovati načelo proporcionalnosti, a obrada mora biti strogo ograničena na osobne podatke nužne u svrhe iz tog stavka.

3.   Država članica ili druga agencija Unije koja pruža osobne podatke Agenciji određuje svrhu ili svrhe u koju ili koje se oni obrađuju kako je navedeno u stavku 1. Agencija može obrađivati takve osobne podatke u drugu svrhu, također obuhvaćenu stavkom 1., samo ako to odobri pružatelj informacija.

4.   Države članice i druge agencije Unije mogu u trenutku prijenosa osobnih podataka naznačiti sva ograničenja pristupa tim podacima ili upotrebe tih podataka, navodeći opće ili posebne uvjete, među ostalim u pogledu prijenosa, brisanja ili uništavanja. Ako se potreba za takvim ograničenjima javi nakon prijenosa osobnih podataka, one o tome na odgovarajući način obavješćuju Agenciju. Agencija poštuje takva ograničenja.

Članak 47.

Obrada osobnih podataka koji su prikupljeni tijekom zajedničkih operacija, pilot-projekata i brzih intervencija na granicama i koje su prikupili timovi za potporu upravljanju migracijama

1.   Agencija obrađuje samo sljedeće kategorije osobnih podataka koje su prikupile i poslale joj države članice ili njezino vlastito osoblje u okviru zajedničkih operacija, pilot-projekata i brzih intervencija na granicama te timovi za potporu upravljanju migracijama:

(a)	osobne podatke o osobama koje nadležna tijela država članica opravdano sumnjiče da sudjeluju u prekograničnom kriminalu poput krijumčarenja migranata, trgovanja ljudima ili terorizma;

(b)	osobne podatke o osobama koje neovlašteno prelaze vanjske granice i čije podatke prikupljaju timovi europske granične i obalne straže, među ostalim i kada djeluju u okviru timova za potporu upravljanju migracijama;

(c)	brojeve registarskih pločica, identifikacijske brojeve vozila, telefonske brojeve ili identifikacijske brojeve brodova koji su povezani s osobama iz točaka (a) i (b), a koji su potrebni za istragu i analizu pravaca i metoda koji se koriste za nezakonito useljavanje i prekogranični kriminal.

2.   Agencija može obrađivati osobne podatke iz stavka 1. u sljedećim slučajevima:

(a)	ako podatke treba poslati EASO-u, Europolu ili Eurojustu za upotrebu u skladu s njihovim odgovarajućim ovlastima i u skladu s člankom 52.;

(b)	ako podatke treba poslati tijelima relevantnih država članica koja su nadležna za nadzor državne granice, migracije, azil ili izvršavanje zakonodavstva za upotrebu u skladu s nacionalnim zakonodavstvom te pravilima Unije i nacionalnim pravilima o zaštiti podataka;

(c)	ako je to potrebno za pripremu analiza rizika.

Osobni podaci o osobama iz stavka 1. točke (b) prosljeđuju se tijelima kaznenog progona samo u posebnim slučajevima i kad je to prijeko potrebno u svrhu sprječavanja, otkrivanja, istrage ili kaznenog progona teških kaznenih djela.

3.   Osobni podaci brišu se odmah nakon prijenosa EASO-u, Europolu ili Eurojustu ili nadležnim tijelima država članica ili nakon što su upotrijebljeni za pripremu analiza rizika. Razdoblje pohrane podataka ni u kojem slučaju ne smije prelaziti 90 dana od datuma prikupljanja tih podataka. U rezultatima analiza rizika podaci moraju biti anonimizirani.

Članak 48.

Obrada osobnih podataka u okviru operacija vraćanja i intervencija vraćanja

1.   U obavljanju svojih zadaća organizacije i koordinacije operacija vraćanja i provedbe intervencija vraćanja Agencija može obrađivati osobne podatke povratnika.

2.   Osobni podaci koje obrađuje Agencija strogo su ograničeni na one osobne podatke koji su potrebni u svrhe operacije vraćanja ili intervencije vraćanja.

3.   Osobni podaci brišu se čim se ispuni svrha u koju su prikupljeni, a najkasnije 30 dana od završetka operacije vraćanja ili intervencije vraćanja.

4.   Ako država članica prijevozniku ne prenese osobne podatke povratnika, te podatke može prenijeti Agencija.

Članak 49.

Obrada osobnih podataka u okviru EUROSUR-a

Agencija može obrađivati osobne podatke kako je utvrđeno člankom 13. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1052/2013.

Članak 50.

Sigurnosni propisi za zaštitu klasificiranih podataka i neklasificiranih osjetljivih podataka

1.   Agencija primjenjuje sigurnosne propise Komisije kako je utvrđeno Odlukom (EU, Euratom) 2015/444. Ti se propisi, među ostalim, primjenjuju na razmjenu, obradu i pohranu klasificiranih podataka.

2.   Agencija primjenjuje sigurnosna načela koja se odnose na obradu neklasificiranih osjetljivih podataka kako je utvrđeno Odlukom (EU, Euratom) 2015/444 i kako ih provodi Komisija. Upravni odbor donosi mjere za primjenu tih sigurnosnih načela.

3.   Klasifikacija podataka ne sprječava da se oni stave na raspolaganje Europskom parlamentu. Slanje podataka i dokumenata te postupanje s podacima i dokumentima poslanima Europskom parlamentu u skladu s ovom Uredbom mora biti u skladu s pravilima o prosljeđivanju klasificiranih podataka i postupanju s njima, koja se primjenjuju između Europskog parlamenta i Komisije.

Odjeljak 3.

Suradnja Agencije

Članak 51.

Suradnja s Irskom i Ujedinjenom Kraljevinom

1.   Agencija olakšava operativnu suradnju država članica s Irskom i Ujedinjenom Kraljevinom u određenim aktivnostima.

2.   Podrška koju Agencija pruža na temelju članka 8. stavka 1. točaka (l), (n) i (o) obuhvaća organizaciju operacija vraćanja država članica u kojima također sudjeluju Irska ili Ujedinjena Kraljevina, ili obje države.

3.   Primjena ove Uredbe na granice Gibraltara suspendira se do datuma kada bude postignut sporazum o području primjene mjera koje se odnose na prelazak osoba preko vanjskih granica.

Članak 52.

Suradnja s institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije te međunarodnim organizacijama

1.   Agencija surađuje s Komisijom, drugim institucijama Unije, Europskom službom za vanjsko djelovanje, EASO-om, Europolom, Agencijom Europske unije za temeljna prava, Eurojustom, Satelitskim centrom Europske unije, Europskom agencijom za pomorsku sigurnost i Europskom agencijom za kontrolu ribarstva te drugim tijelima, uredima i agencijama Unije u pitanjima obuhvaćenima ovom Uredbom, a posebno s ciljevima boljeg suočavanja s izazovima povezanima s migracijama te sprječavanja i otkrivanja prekograničnog kriminala poput krijumčarenja migranata, trgovanja ljudima i terorizma.

U tu svrhu Agencija može surađivati s međunarodnim organizacijama koje su nadležne za pitanja obuhvaćena ovom Uredbom.

2.   Suradnja iz stavka 1. odvija u okviru radnih dogovora sklopljenih sa subjektima iz stavka 1. Komisija mora prethodno odobriti te dogovore. Agencija u svakom slučaju obavješćuje Europski parlament o svakom takvom dogovoru.

3.   Agencija surađuje s Komisijom i, ako je to relevantno, s državama članicama, u aktivnostima u skladu s ovom Uredbom. Iako je to izvan područja primjene ove Uredbe, ona se uključuje u takvu suradnju i u aktivnostima koje se odnose na područje carine, uključujući upravljanje rizicima, ako se te aktivnosti mogu međusobno podupirati. Tom se suradnjom ne dovode u pitanje postojeće nadležnosti Komisije i država članica.

4.   Institucije, tijela, uredi i agencije Unije te međunarodne organizacije iz stavka 1. informacije koje su primili od Agencije upotrebljavaju isključivo u okviru granica svoje nadležnosti i u mjeri u kojoj poštuju temeljna prava, uključujući zahtjeve u vezi sa zaštitom podataka. Daljnje prosljeđivanje ili drugo priopćavanje osobnih podataka, koje je obradila Agencija, drugim institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije podliježe posebnim radnim dogovorima u vezi s razmjenom osobnih podataka te prethodnom odobrenju Europskog nadzornika za zaštitu podataka. Svaki prijenos osobnih podataka koji provodi Agencija mora biti u skladu s odredbama o zaštiti podataka utvrđenima u člancima od 45. do 49. U pogledu postupanja s klasificiranim podacima, u tim se dogovorima predviđa da dotična institucija, tijelo, ured i agencija Unije ili međunarodna organizacija poštuju sigurnosna pravila i norme jednakovrijedne onima koje primjenjuje Agencija.

5.   Agencija može, uz suglasnost dotičnih država članica, pozvati promatrače iz institucija, tijela, ureda i agencija Unije ili međunarodnih organizacija da sudjeluju u njezinim aktivnostima, a posebno u zajedničkim operacijama i pilot-projektima, analizi rizika i osposobljavanju, u mjeri u kojoj je njihova prisutnost u skladu s ciljevima tih aktivnosti, može doprinijeti poboljšaju suradnje i razmjeni najboljih praksi te pritom ne utječe na opću sigurnost tih aktivnosti. Ti promatrači mogu sudjelovati u analizi rizika i osposobljavanju samo uz suglasnost dotičnih država članica. U pogledu zajedničkih operacija i pilot-projekata sudjelovanje promatrača podliježe suglasnosti države članice domaćina. Detaljna pravila o sudjelovanju promatrača uključuju se u operativni plan. Agencija tim promatračima prije njihova sudjelovanja pruža odgovarajuće osposobljavanje.

Članak 53.

Europska suradnja u pogledu funkcija obalne straže

1.   Agencija u suradnji s Europskom agencijom za kontrolu ribarstva i Europskom agencijom za pomorsku sigurnost pruža potporu nacionalnim tijelima koja obavljaju funkcije obalne straže na nacionalnoj razini i razini Unije te, prema potrebi, na međunarodnoj razini:

(a)	dijeljenjem, objedinjavanjem i analiziranjem informacija dostupnih u sustavima izvješćivanja s brodova i drugim informacijskim sustavima kojima te agencije upravljaju ili im mogu pristupiti, u skladu sa svojim pravnim osnovama i ne dovodeći u pitanje vlasništvo država članica nad podacima;

(b)	pružanjem usluga nadzora i komunikacije na temelju najsuvremenije tehnologije, uključujući infrastrukturu u svemiru i zemaljsku infrastrukturu te senzore postavljene na bilo koju vrstu platforme;

(c)	izgradnjom kapaciteta izradom smjernica i preporuka te uspostavom najboljih praksi, kao i pružanjem osposobljavanja i razmjenom osoblja;

(d)	unaprjeđenjem razmjene informacija i suradnje u pogledu funkcija obalne straže, među ostalim analiziranjem operativnih izazova i novih rizika u području pomorstva;

(e)	dijeljenjem kapaciteta planiranjem i provedbom višenamjenskih operacija te dijeljenjem sredstava i drugih sposobnosti, u mjeri u kojoj te agencije koordiniraju te aktivnosti i u kojoj su s njima suglasna nadležna tijela dotičnih država članica;

2.   Precizni oblici suradnje u pogledu funkcija obalne straže između Agencije, Europske agencije za kontrolu ribarstva i Europske agencije za pomorsku sigurnost utvrđuju se radnim dogovorom, u skladu s njihovim ovlastima i financijskim pravilima koja se primjenjuju na te agencije. Takav dogovor odobravaju Upravni odbor Agencije te Upravni odbor Europske agencije za pomorsku sigurnost i Upravni odbor Europske agencije za kontrolu ribarstva.

3.   Komisija u bliskoj suradnji s državama članicama, Agencijom, Europskom agencijom za pomorsku sigurnost i Europskom agencijom za kontrolu ribarstva stavlja na raspolaganje praktični priručnik o europskoj suradnji u pogledu funkcija obalne straže. Taj priručnik sadržava smjernice, preporuke i najbolje prakse za razmjenu informacija. Komisija donosi priručnik u obliku preporuke.

Članak 54.

Suradnja s trećim zemljama

1.   Agencija u okviru politike vanjskih odnosa Unije, u pitanjima koja su obuhvaćena njezinim aktivnostima i u mjeri u kojoj je to potrebno za izvršavanje njezinih zadaća, omogućuje i potiče tehničku i operativnu suradnju između država članica i trećih zemalja, među ostalim u pogledu zaštite temeljnih prava i načela zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja. Agencija i države članice poštuju pravo Unije, uključujući norme i standarde koji su sastavni dio pravne stečevine Unije, i kada se suradnja s trećim zemljama odvija na državnom području tih zemalja. Uspostava suradnje s trećim zemljama služi promicanju europskih standarda upravljanja granicama i vraćanja.

2.   Agencija može surađivati s tijelima trećih zemalja nadležnima za pitanja obuhvaćena ovom Uredbom uz potporu delegacija Unije te u koordinaciji s njima. Agencija pritom djeluje u okviru politike vanjskih odnosa Unije, među ostalim u pogledu zaštite temeljnih prava i načela zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja. Također djeluje u okviru radnih dogovora sklopljenih s tim tijelima u skladu s pravom i politikom Unije. U tim se radnim dogovorima određuju opseg, priroda i svrha suradnje te se odnose na upravljanje operativnom suradnjom. Komisija mora prethodno odobriti nacrte dogovora. Prije sklapanja radnog dogovora Agencija obavješćuje Europski parlament. Agencija poštuje pravo Unije, uključujući norme i standarde koji su sastavni dio pravne stečevine Unije.

3.   U okolnostima koje zahtijevaju povećanu tehničku i operativnu pomoć Agencija može koordinirati operativnu suradnju između država članica i trećih zemalja s obzirom na upravljanje vanjskim granicama. Agencija ima mogućnost izvršavanja djelovanja na vanjskim granicama u koja su uključene jedna ili više država članica i susjedna treća zemlja barem jedne od tih država članica, uz suglasnost te susjedne treće zemlje, među ostalim i na državnom području te treće zemlje. Operacije se provode na temelju operativnog plana koji je dobio suglasnost države članice ili država članica koje graniče s operativnim područjem. U zajedničkim operacijama na državnom području trećih zemalja države članice sudjeluju na dobrovoljnoj osnovi. Komisiju se obavješćuje o tim aktivnostima.

4.   U slučajevima kada je predviđeno raspoređivanje timova u trećoj zemlji u djelovanjima u kojima će članovi tima imati izvršne ovlasti, ili kada se to zahtijeva za druga djelovanja u trećim zemljama, Unija sklapa sporazum o statusu s dotičnom trećom zemljom. Sporazumom o statusu obuhvaćaju se svi aspekti koji su potrebni za provođenje tih djelovanja. Posebno se određuje opseg operacije, građanska i kaznena odgovornost te zadaće i ovlasti članova timova. Sporazumom o statusu osigurava se puno poštovanje temeljnih prava tijekom tih operacija.

5.   Komisija izrađuje predložak sporazuma o statusu za djelovanja na državnom području trećih zemalja.

6.   Agencija surađuje s nadležnim tijelima trećih zemalja u pogledu vraćanja, među ostalim i u pogledu pribavljanja putnih isprava.

7.   Agencija može, uz suglasnost dotičnih država članica, pozvati promatrače iz trećih zemalja da sudjeluju u njezinim aktivnostima na vanjskim granicama iz članka 14., operacijama vraćanja iz članka 28., intervencijama vraćanja iz članka 33. i osposobljavanju iz članka 36., u mjeri u kojoj je njihova prisutnost u skladu s ciljevima tih aktivnosti, u kojoj može doprinijeti poboljšanju suradnje i razmjeni najboljih praksi te pritom ne utječe na opću sigurnost tih aktivnosti. Promatrači u aktivnostima iz članaka 14., 19., 28. i 36. mogu sudjelovati samo uz suglasnost dotičnih država članica, a u aktivnostima iz članaka 14. i 33. samo uz suglasnost države članice domaćina. Detaljna pravila o sudjelovanju promatrača uključuju se u operativni plan. Agencija tim promatračima prije njihova sudjelovanja pruža odgovarajuće osposobljavanje. Od njih se zahtijeva da se pri sudjelovanju u aktivnostima Agencije pridržavaju kodeksa ponašanja Agencije.

8.   Agencija sudjeluje u provedbi međunarodnih sporazuma koje je Unija sklopila s trećim zemljama u okviru politike vanjskih odnosa Unije te u pogledu pitanja obuhvaćenih ovom Uredbom.

9.   Agencija može dobiti sredstva Unije u skladu s odredbama odgovarajućih instrumenata kojima se podupire politika vanjskih odnosa Unije. Agencija može pokrenuti i financirati projekte tehničke pomoći u trećim zemljama u pogledu pitanja obuhvaćenih ovom Uredbom.

10.   Prilikom sklapanja bilateralnih sporazuma s trećim zemljama države članice mogu, uz suglasnost Agencije, uključiti odredbe o ulozi i nadležnosti Agencije u skladu s ovom Uredbom, a posebno u pogledu izvršavanja izvršnih ovlasti od strane članova timova europske granične i obalne straže koje je Agencija rasporedila tijekom zajedničkih operacija, pilot-projekata, brzih intervencija na granicama, operacija vraćanja ili intervencija vraćanja. Države članice obavješćuju Komisiju o svakoj takvoj odredbi.

11.   Agencija obavješćuje Europski parlament o aktivnostima provedenima na temelju ovog članka. U svoja godišnja izvješća uvrštava ocjenu o suradnji s trećim zemljama.

Članak 55.

Časnici za vezu u trećim zemljama

1.   Agencija može u trećim zemljama rasporediti stručnjake iz vlastitog osoblja kao časnike za vezu kojima pri izvršavanju njihovih zadaća mora biti osigurana najviša moguća zaštita. Oni su dio lokalnih ili regionalnih mreža za suradnju časnika za vezu za imigracije i stručnjaka za sigurnost Unije i država članica, uključujući mrežu uspostavljenu na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 377/2004 (34). Časnici za vezu raspoređuju se samo u one treće zemlje u kojima je praksa upravljanja granicama u skladu s minimalnim standardima ljudskih prava.

2.   U okviru politike vanjskih odnosa Unije, prioritet pri raspoređivanju časnika za vezu daje se onim trećim zemljama koje, na temelju analize rizika, predstavljaju zemlju podrijetla ili tranzita kad je riječ o nezakonitom useljavanju. Agencija može prihvatiti časnike za vezu koje upute te treće zemlje na temelju uzajamnosti. Upravni odbor na prijedlog izvršnog direktora svake godine donosi popis prioriteta. Raspoređivanje časnika za vezu odobrava Upravni odbor.

3.   Zadaće časnika za vezu Agencije uključuju, u skladu s pravom Unije i poštujući temeljna prava, uspostavu i održavanje kontakata s nadležnim tijelima treće zemlje kojoj su dodijeljeni, kako bi doprinijeli sprječavanju i borbi protiv nezakonitog useljavanja i vraćanju povratnika. Ti časnici za vezu blisko surađuju s delegacijama Unije.

4.   Odluka o raspoređivanju časnika za vezu u treće zemlje podliježe prethodnom mišljenju Komisije. Europski parlament se o tim aktivnostima u potpunosti obavješćuje bez odgađanja.

Odjeljak 4.

Opći okvir i organizacija Agencije

Članak 56.

Pravni status i lokacija

1.   Agencija je tijelo Unije. Ima pravnu osobnost.

2.   Agencija u svim državama članicama ima najširu pravnu i poslovnu sposobnost koja se nacionalnim pravnim propisima priznaje pravnim osobama. Posebno može stjecati pokretnu i nepokretnu imovinu i raspolagati njome te biti stranka u sudskom postupku.

3.   Agencija je neovisna pri provedbi svog operativnog i tehničkog mandata.

4.   Agenciju zastupa njezin izvršni direktor.

5.   Sjedište Agencije je u Varšavi, u Poljskoj, podložno provedbi članka 57.

Članak 57.

Sporazum o sjedištu

1.   Potrebni dogovori koji se odnose na smještaj Agencije u državi članici u kojoj Agencija ima sjedište, kao i oprema koju ta država članica stavlja na raspolaganje, te posebna pravila koja se primjenjuju na izvršnog direktora, zamjenika izvršnog direktora, članove Upravnog odbora, osoblje Agencije i članove njihovih obitelji u toj državi članici utvrđuju se sporazumom o sjedištu između Agencije i države članice u kojoj Agencija ima sjedište.

2.   Sporazum o sjedištu sklapa se nakon dobivena odobrenja Upravnog odbora, a najkasnije 7. travnja 2017.

3.   Država članica u kojoj Agencija ima sjedište osigurava najbolje moguće uvjete kako bi omogućila pravilno funkcioniranje Agencije, uključujući višejezično, europski usmjereno školovanje i odgovarajuću prometnu povezanost.

Članak 58.

Osoblje

1.   Na osoblje Agencije primjenjuju se Pravilnik o osoblju za dužnosnike Europske unije („Pravilnik o osoblju”) i Uvjeti zaposlenja ostalih službenika Unije („Uvjeti zaposlenja”), utvrđeni u Uredbi Vijeća (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 259/68 (35) te pravila donesena uz suglasnost institucija Unije za primjenu tog Pravilnika o osoblju i Uvjeta zaposlenja.

2.   Za potrebe provedbe članaka 12. i 22. te članka 32. stavka 2., samo član osoblja Agencije na kojeg se primjenjuje Pravilnik o osoblju ili glava II. Uvjeta zaposlenja može biti imenovan koordinatorom ili časnikom za vezu. Za potrebe provedbe članka 20. stavka 11., samo upućeni službenici graničnog nadzora ili drugo relevantno osoblje mogu biti imenovani i upućeni timovima europske granične i obalne straže. Agencija imenuje one nacionalne stručnjake koji trebaju biti upućeni timovima europske granične i obalne straže u skladu s tim člankom.

3.   Upravni odbor donosi potrebne provedbene mjere u dogovoru s Komisijom na temelju članka 110. Pravilnika o osoblju.

4.   Upravni odbor može donijeti odredbe kojima se omogućuje upućivanje službenika graničnog nadzora ili drugog relevantnog osoblja iz država članica u Agenciju. Tim se odredbama uzimaju u obzir zahtjevi iz članka 20. stavka 11., a posebno činjenica da se upućeni službenici graničnog nadzora ili drugo relevantno osoblje smatraju članovima timova i da imaju zadaće i ovlasti predviđene člankom 40. One uključuju odredbe o uvjetima raspoređivanja.

Članak 59.

Povlastice i imuniteti

Na Agenciju i njezino osoblje primjenjuje se Protokol o povlasticama i imunitetima Europske unije.

Članak 60.

Odgovornost

1.   Ugovorna odgovornost Agencije uređena je pravom koje se primjenjuje na dotični ugovor.

2.   Sud Europske unije nadležan je za donošenje presuda na temelju bilo koje arbitražne klauzule sadržane u ugovoru koji je sklopila Agencija.

3.   U slučaju izvanugovorne odgovornosti Agencija u skladu s općim načelima koja su zajednička pravima država članica nadoknađuje svu štetu koju u obavljanju svojih dužnosti prouzroče njezine službe ili osoblje.

4.   Sud Europske unije nadležan je za sporove koji se odnose na naknadu štete iz stavka 3.

5.   Osobna odgovornost osoblja Agencije prema njoj uređuje se odredbama utvrđenima u Pravilniku o osoblju i Uvjetima zaposlenja koje se na njih primjenjuju.

Članak 61.

Administrativna i upravljačka struktura Agencije

Administrativna i upravljačka struktura Agencije sastoji se od:

(a)	Upravnog odbora;

(b)	izvršnog direktora;

(c)	savjetodavnog foruma; i

(d)	službenika za temeljna prava.

Članak 62.

Funkcije Upravnog odbora

1.   Upravni odbor odgovoran je za donošenje strateških odluka Agencije u skladu s ovom Uredbom.

2.   Upravni odbor:

(a)	imenuje izvršnog direktora na prijedlog Komisije u skladu s člankom 69.;

(b)	imenuje zamjenika izvršnog direktora na prijedlog izvršnog direktora u skladu s člankom 69.;

(c)	donosi odluke o provođenju procjene osjetljivosti u skladu s člankom 13. stavcima 1. i 8., pri čemu se odluke kojima se utvrđuju mjere donesene na temelju članka 13. stavka 8. donose dvotrećinskom većinom članova s pravom glasa;

(d)	donosi odluke o uspostavi zajedničkog integriranog modela analize rizika u skladu s člankom 11. stavkom 1.;

(e)	donosi odluke o prirodi i uvjetima raspoređivanja časnika za vezu u državama članicama u skladu s člankom 12. stavkom 2.;

(f)	donosi tehničku i operativnu strategiju za europsko integrirano upravljanje granicama u skladu s člankom 3. stavkom 2.;

(g)	donosi odluku o profilima i ukupnom broju službenika graničnog nadzora ili drugog relevantnog osoblja koji se stavljaju na raspolaganje za timove europske granične i obalne straže, u skladu s člankom 20. stavkom 2.;

(h)

tročetvrtinskom većinom članova s pravom glasa donosi odluku o profilima i minimalnom broju službenika graničnog nadzora ili drugog relevantnog osoblja koji odgovaraju tim profilima koji se stavljaju na raspolaganje snagama za brzu reakciju timova europske granične i obalne straže, u skladu s člankom 20. stavkom 4.;

(i)	donosi godišnje izvješće o aktivnostima Agencije za proteklu godinu i do 1. srpnja prosljeđuje ga Europskom parlamentu, Vijeću, Komisiji i Revizorskom sudu;

(j)

do 30. studenoga svake godine te nakon uzimanja u obzir mišljenja Komisije, dvotrećinskom većinom članova s pravom glasa donosi jedinstveni programski dokument koji sadržava višegodišnje programiranje Agencije i njezin program rada za sljedeću godinu te ga prosljeđuje Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji;

(k)	utvrđuje postupke za donošenje odluka izvršnog direktora povezanih s tehničkim i operativnim zadaćama Agencije;

(l)	dvotrećinskom većinom članova s pravom glasa donosi godišnji proračun Agencije i izvršava ostale funkcije u odnosu na proračun Agencije na temelju odjeljka 5. ovog poglavlja;

(m)	izvršava stegovne ovlasti nad izvršnim direktorom i, u dogovoru s izvršnim direktorom, nad zamjenikom izvršnog direktora;

(n)	donosi svoj poslovnik;

(o)	utvrđuje organizacijsku strukturu Agencije i donosi politiku Agencije koja se odnosi na osoblje;

(p)	donosi strategiju borbe protiv prijevara, razmjernu riziku od prijevare, uzimajući u obzir troškove i koristi mjera koje treba provesti;

(q)	donosi unutarnja pravila za sprječavanje sukoba interesa i upravljanje sukobima interesa u odnosu na svoje članove;

(r)	u skladu sa stavkom 8., u odnosu na osoblje Agencije izvršava ovlasti koje su Pravilnikom o osoblju dodijeljene tijelu za imenovanje i ovlasti koje su Uvjetima zaposlenja dodijeljene tijelu ovlaštenom za sklapanje ugovora o radu („ovlasti tijela za imenovanje”);

(s)	donosi odgovarajuća provedbena pravila za primjenu Pravilnika o osoblju i Uvjeta zaposlenja u skladu s člankom 110. Pravilnika o osoblju;

(t)	osigurava odgovarajuće postupanje na temelju nalaza i preporuka koji proizlaze iz izvješća i evaluacija unutarnje i vanjske revizije te iz istraga OLAF-a;

(u)	donosi i redovito ažurira komunikacijske i promidžbene planove iz članka 8. stavka 3. drugog podstavka;

(v)	imenuje računovodstvenog službenika, podložno Pravilniku o osoblju i Uvjetima zaposlenja, koji je u potpunosti neovisan u obavljanju svojih dužnosti;

(w)	odlučuje o zajedničkoj metodologiji za procjenu osjetljivosti, među ostalim i o objektivnim kriterijima na osnovi kojih Agencija provodi procjenu osjetljivosti, učestalosti takvih procjena i o tome na koji način treba provoditi uzastopne procjene osjetljivosti;

(x)	odlučuje o pojačanoj procjeni i praćenju države članice kako je navedeno u članku 13. stavku 2.;

(y)	imenuje službenika za temeljna prava u skladu s člankom 71. stavkom 1.;

(z)	odobrava radne dogovore s trećim zemljama.

Godišnje izvješće o aktivnostima iz točke (i) objavljuje se.

3.   Za prijedloge odluka Upravnog odbora iz stavka 2. o određenim aktivnostima Agencije koje se trebaju provoditi na vanjskim granicama određene države članice ili u njezinoj neposrednoj blizini potreban je glas člana Upravnoga odbora, predstavnika te države članice, kojim se podržava njihovo donošenje.

4.   Upravni odbor može savjetovati izvršnog direktora o bilo kojem pitanju koje je povezano s razvojem operativnog upravljanja vanjskim granicama i vraćanjem, uključujući aktivnosti povezane s istraživanjima.

5.   Ako Irska i/ili Ujedinjena Kraljevina zatraže da sudjeluju u određenim aktivnostima, o tome odlučuje Upravni odbor.

Upravni odbor odlučuje o svakom slučaju pojedinačno, apsolutnom većinom svojih članova s pravom glasa. Pri donošenju odluke Upravni odbor razmatra hoće li sudjelovanje Irske i/ili Ujedinjene Kraljevine doprinijeti ostvarenju dotične aktivnosti. Odlukom se utvrđuje financijski doprinos Irske i/ili Ujedinjene Kraljevine aktivnosti za koju je podnesen zahtjev za sudjelovanje.

6.   Upravni odbor svake godine Europskom parlamentu i Vijeću („proračunsko tijelo”) prosljeđuje sve informacije bitne za ishod postupaka evaluacije koje provodi Agencija.

7.   Upravni odbor može uspostaviti mali izvršni odbor kako bi njemu i izvršnom direktoru pomagao u pripremi odluka, programa i aktivnosti koje Upravni odbor treba donijeti te kako bi prema potrebi donosio određene privremene hitne odluke u ime Upravnog odbora. Izvršni odbor ne donosi odluke za koje je potrebna dvotrećinska ili tročetvrtinska većina glasova u Upravnom odboru. Upravni odbor može izvršnom odboru delegirati određene jasno utvrđene zadaće, osobito u slučajevima u kojima bi se time poboljšala učinkovitost Agencije. Izvršnom odboru ne može delegirati zadaće povezane s odlukama za koje je potrebna dvotrećinska ili tročetvrtinska većina glasova u Upravnom odboru.

8.   Upravni odbor u skladu s člankom 110. Pravilnika o osoblju donosi odluku na temelju članka 2. stavka 1. Pravilnika o osoblju i članka 6. Uvjeta zaposlenja kojom se odgovarajuće ovlasti tijela za imenovanje delegiraju izvršnom direktoru i utvrđuju uvjeti pod kojima se to delegiranje ovlasti može suspendirati. Izvršni direktor ovlašten je dalje delegirati te ovlasti.

Upravni odbor može, kada iznimne okolnosti to zahtijevaju, odlukom privremeno suspendirati delegiranje ovlasti tijela za imenovanje izvršnom direktoru kao i ovlasti koje je izvršni direktor delegirao dalje. Može ih u tom slučaju izvršavati sam ili ih može delegirati jednom od svojih članova ili članu osoblja koji nije izvršni direktor.

Članak 63.

Sastav Upravnog odbora

1.   Ne dovodeći u pitanje stavak 3., Upravni odbor sastavljen je od po jednog predstavnika svake države članice i dvaju predstavnika Komisije, koji svi imaju pravo glasa. U tu svrhu svaka država članica imenuje po jednog člana Upravnog odbora i njegova zamjenika koji će predstavljati tog člana u njegovoj odsutnosti. Komisija imenuje dva člana i njihove zamjenike. Njihov mandat traje četiri godine. Mandat se može produljiti.

2.   Članovi Upravnog odbora imenuju se na temelju visoke razine odgovarajućeg iskustva i stručnosti u području operativne suradnje u pogledu upravljanja granicama i vraćanja, te svojih upravljačkih, administrativnih i proračunskih vještina. Države članice i Komisija nastoje postići uravnoteženu zastupljenost spolova u Upravnom odboru.

3.   Zemlje pridružene provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine sudjeluju u radu Agencije. Svaka ima svojeg predstavnika i njegova zamjenika u Upravnom odboru. Primjenjuju se aranžmani sastavljeni u skladu s relevantnim odredbama njihovih sporazuma o pridruživanju, kojima se određuju priroda, opseg i detaljna pravila za sudjelovanje tih zemalja u radu Agencije, uključujući odredbe o financijskim doprinosima i osoblju.

Članak 64.

Višegodišnje programiranje i godišnji programi rada

1.   Upravni odbor do 30. studenoga svake godine donosi programski dokument koji sadržava višegodišnje programiranje Agencije i godišnje programiranje za sljedeću godinu, koji se temelji na nacrtu koji je predložio izvršni direktor, uzimajući u obzir mišljenje Komisije, a u pogledu višegodišnjeg programiranja nakon savjetovanja s Europskim parlamentom. Upravni odbor prosljeđuje taj dokument Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji.

2.   Dokument iz stavka 1. postaje konačan nakon konačnog donošenja općeg proračuna. Prema potrebi se prilagođava na odgovarajući način.

3.   U višegodišnjem programiranju navodi se opći srednjoročni i dugoročni strateški program, uključujući ciljeve, očekivane rezultate, pokazatelje uspješnosti i plan sredstava, uključujući višegodišnji proračun i osoblje. U višegodišnjem programiranju određuju se strateška područja intervencije i objašnjava što je potrebno učiniti kako bi se ostvarili ciljevi. Ono uključuje strategiju odnosa s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama te djelovanja povezana s tom strategijom.

4.   Višegodišnje programiranje provodi se putem godišnjih programa rada i prema potrebi ažurira se u skladu s ishodom evaluacije provedene na temelju članka 81. Zaključak tih evaluacija isto se tako prema potrebi odražava u godišnjem programu rada za sljedeću godinu.

5.   Godišnji program rada sadržava opis aktivnosti koje treba financirati te su njime obuhvaćeni detaljni ciljevi i očekivani rezultati, uključujući pokazatelje uspješnosti. Sadržava i naznaku financijskih i ljudskih resursa dodijeljenih svakoj aktivnosti, u skladu s načelima donošenja proračuna i upravljanja na temelju aktivnosti. Godišnji program rada mora biti usklađen s višegodišnjim programiranjem. U njemu se jasno naznačuju zadaće koje su dodane, izmijenjene ili izbrisane u odnosu na prethodnu financijsku godinu.

6.   Godišnji program rada donosi se u skladu sa zakonodavnim programom Unije u odgovarajućim područjima upravljanja vanjskim granicama i vraćanja.

7.   Ako se nakon donošenja godišnjeg programa rada Agenciji dodijeli nova zadaća, Upravni odbor mijenja godišnji program rada.

8.   Svaka znatna izmjena godišnjeg programa rada donosi se prema istom postupku koji je primijenjen na donošenje početnog godišnjeg programa rada. Upravni odbor može izvršnom direktoru delegirati ovlast za donošenje izmjena godišnjeg programa rada koje nisu znatne.

Članak 65.

Predsjedanje Upravnim odborom

1.   Upravni odbor bira predsjednika i zamjenika predsjednika među svojim članovima s pravom glasa. Predsjednik i zamjenik predsjednika biraju se dvotrećinskom većinom glasova članova Upravnog odbora s pravom glasa. Zamjenik predsjednika po službenoj dužnosti zamjenjuje predsjednika kada je on spriječen u obavljanju svoje dužnosti.

2.   Mandat predsjednika i zamjenika predsjednika istječe prestankom njihova članstva u Upravnom odboru. Podložno toj odredbi, mandat predsjednika ili zamjenika predsjednika traje četiri godine. Mandat se može jednom produljiti.

Članak 66.

Sastanci

1.   Sastanke Upravnog odbora saziva njegov predsjednik.

2.   Izvršni direktor sudjeluje u raspravama, ali bez prava glasa.

3.   Upravni odbor održava najmanje dva redovna sastanka godišnje. Osim toga, sastaje se na inicijativu predsjednika, na zahtjev Komisije ili na zahtjev najmanje jedne trećine svojih članova.

4.   Irska i Ujedinjena Kraljevina pozivaju se nazočiti sastancima Upravnog odbora.

5.   Upravni odbor može pozvati predstavnika relevantnih institucija, tijela, ureda i agencija Unije.

6.   Upravni odbor može na sastanke, u skladu sa svojim poslovnikom, kao promatrača pozvati bilo koju drugu osobu čije mišljenje može biti od značaja.

7.   Članovima Upravnog odbora mogu, podložno odredbama njegova poslovnika, pomagati savjetnici ili stručnjaci.

8.   Tajništvo Upravnog odbora osigurava Agencija.

Članak 67.

Glasovanje

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 20. stavak 4., članak 62. stavak 2. točke (c), (j) i (l), članak 65. stavak 1. te članak 69. stavke 2. i 4., Upravni odbor odluke donosi apsolutnom većinom svojih članova s pravom glasa.

2.   Svaki član ima jedan glas. U odsutnosti člana njegov zamjenik ima pravo iskoristiti njegovo pravo glasa. Izvršni direktor ne glasuje.

3.   Poslovnikom se detaljnije utvrđuju pravila glasovanja. Ta pravila uključuju uvjete pod kojima jedan član može djelovati u ime drugoga i sve zahtjeve u pogledu kvoruma.

4.   Predstavnici zemalja pridruženih provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine imaju ograničena prava glasa koja odgovaraju njihovim pojedinačnim aranžmanima. Kako bi se pridruženim zemljama omogućilo da ostvare svoje pravo glasa, Agencija detaljno utvrđuje plan u kojem se navode točke za koje je dodijeljeno ograničeno pravo glasa.

Članak 68.

Funkcije i ovlasti izvršnog direktora

1.   Agencijom upravlja njezin izvršni direktor koji je potpuno neovisan u obavljanju svojih dužnosti. Ne dovodeći u pitanje nadležnosti institucija Unije i Upravnog odbora, izvršni direktor ne traži niti prima upute od bilo koje vlade ili bilo kojeg drugog tijela.

2.   Europski parlament ili Vijeće mogu pozvati izvršnog direktora da izvijesti o izvršenju svojih zadaća. To uključuje izvješćivanje o provedbi i praćenju strategije za temeljna prava, godišnje izvješće o aktivnostima Agencije za prethodnu godinu, program rada za sljedeću godinu i višegodišnje programiranje Agencije ili bilo koju drugu temu povezanu s aktivnostima Agencije. Izvršni direktor također daje izjavu pred Europskim parlamentom, ako ovaj to od njega zatraži, te mu redovno podnosi izvješća.

3.   Izvršni direktor odgovoran je za pripremu i provedbu strateških odluka koje donosi Upravni odbor te za donošenje odluka povezanih s operativnim aktivnostima Agencije u skladu s ovom Uredbom. Izvršni direktor ima sljedeće funkcije i ovlasti:

(a)	predlaže, priprema i provodi strateške odluke i programe te aktivnosti koje donosi Upravni odbor u okviru ograničenja utvrđenih u ovoj Uredbi, njezinim provedbenim pravilima i svim primjenjivim pravnim propisima;

(b)	poduzima sve potrebne korake, uključujući donošenje unutarnjih administrativnih uputa i objavu obavijesti, kako bi se osiguralo svakodnevno upravljanje Agencijom i njezino funkcioniranje u skladu s ovom Uredbom;

(c)	svake godine priprema programski dokument i podnosi ga Upravnom odboru nakon savjetovanja s Komisijom;

(d)	svake godine priprema godišnje izvješće o aktivnostima Agencije i podnosi ga Upravnom odboru;

(e)	sastavlja nacrt izjave o procjenama prihoda i rashoda Agencije na temelju članka 75. i izvršava proračun na temelju članka 76.;

(f)	delegira svoje ovlasti drugim članovima osoblja Agencije, podložno pravilima koja treba donijeti u skladu s postupkom iz članka 62. stavka 2. točke (n);

(g)	donosi preporuku o mjerama u skladu s člankom 13. stavkom 6., uključujući odluke kojima se državama članicama predlaže da pokrenu i provedu zajedničke operacije, brze intervencije na granicama ili drugo djelovanje iz članka 14. stavka 2.;

(h)	ocjenjuje, odobrava i koordinira prijedloge država članica za zajedničke operacije ili brze intervencije na granicama u skladu s člankom 15. stavkom 3.;

(i)	ocjenjuje, odobrava i koordinira zahtjeve država članica za zajedničke operacije vraćanja ili intervencije vraćanja u skladu s člancima 28. i 33.;

(j)	osigurava provedbu operativnih planova iz članaka 16. i 17. te članka 33. stavka 4.;

(k)	ocjenjuje zahtjev države članice za pomoć timova za potporu upravljanju migracijama i procjenu njezinih potreba, u koordinaciji s relevantnim agencijama Unije u skladu s člankom 18. stavkom 2.;

(l)	osigurava provedbu odluke Vijeća iz članka 19. stavka 1.;

(m)	opoziva financiranje aktivnosti u skladu s člankom 25.;

(n)	ocjenjuje rezultate aktivnosti u skladu s člankom 26.;

(o)

utvrđuje minimalnu količinu tehničke opreme potrebnu za ispunjavanje potreba Agencije, posebno u vezi s provedbom zajedničkih operacija, raspoređivanjem timova za potporu upravljanju migracijama te provedbom brzih intervencija na granicama, operacija vraćanja i intervencija vraćanja u skladu s člankom 39. stavkom 5.;

(p)	priprema akcijski plan na temelju zaključaka iz izvješća i evaluacija unutarnje ili vanjske revizije, kao i istraga OLAF-a, te o napretku izvješćuje Komisiju dva puta godišnje, a redovito Upravni odbor;

(q)

štiti financijske interese Unije primjenom preventivnih mjera protiv prijevare, korupcije i svih drugih nezakonitih aktivnosti, učinkovitim provjerama i, ako se utvrde nepravilnosti, osiguravanjem povrata pogrešno isplaćenih iznosa te, prema potrebi, izricanjem učinkovitih, proporcionalnih i odvraćajućih administrativnih i financijskih sankcija;

(r)	priprema strategiju Agencije za borbu protiv prijevara i podnosi je Upravnom odboru na odobrenje.

4.   Izvršni direktor za svoje aktivnosti odgovara Upravnom odboru.

5.   Izvršni direktor pravni je zastupnik Agencije.

Članak 69.

Imenovanje izvršnog direktora i zamjenika izvršnog direktora

1.   Komisija predlaže najmanje tri kandidata za mjesto izvršnog direktora na temelju popisa sastavljenog nakon objave tog mjesta u Službenom listu Europske unije i, prema potrebi, u drugim tiskovnim medijima ili na internetskim stranicama.

2.   Izvršnog direktora Agencije imenuje Upravni odbor na temelju zasluga i dokazane visoke razine administrativnih i upravljačkih sposobnosti, uključujući relevantno stručno iskustvo stečeno na visokom položaju u području upravljanja vanjskim granicama i vraćanja. Prije imenovanja, kandidati koje predloži Komisija pozivaju se da pred nadležnim odborom ili odborima Europskog parlamenta daju izjavu te da odgovore na pitanja koja im postave članovi tih odbora.

Nakon te izjave Europski parlament donosi mišljenje u kojem izražava svoja stajališta i u kojem može napomenuti kojem kandidatu daje prednost.

Upravni odbor imenuje izvršnog direktora uzimajući u obzir ta stajališta. Upravni odbor donosi odluku dvotrećinskom većinom svih članova s pravom glasa.

Odluči li Upravni odbor imenovati kandidata koji nije onaj kojemu je Europski parlament dao prednost, Upravni odbor u pisanom obliku obavješćuje Europski parlament i Vijeće o načinu na koji je uzeo u obzir mišljenje Europskog parlamenta.

Upravni odbor ovlašten je razriješiti izvršnog direktora dužnosti, djelujući na prijedlog Komisije.

3.   Izvršnom direktoru pomaže zamjenik izvršnog direktora. Ako je izvršni direktor odsutan ili spriječen, zamjenjuje ga njegov zamjenik.

4.   Zamjenika izvršnog direktora na prijedlog izvršnog direktora imenuje Upravni odbor. Zamjenik izvršnog direktora imenuje se na temelju zasluga i odgovarajućih administrativnih i upravljačkih sposobnosti, uključujući relevantno stručno iskustvo u području upravljanja vanjskim granicama i vraćanja. Izvršni direktor predlaže najmanje tri kandidata za mjesto zamjenika izvršnog direktora. Upravni odbor donosi odluku dvotrećinskom većinom svih članova s pravom glasa.

Upravni odbor ovlašten je razriješiti zamjenika izvršnog direktora dužnosti u skladu s postupkom utvrđenim u prvom podstavku.

5.   Mandat izvršnog direktora traje pet godina. Prije kraja tog razdoblja Komisija obavlja procjenu u kojoj uzima u obzir evaluaciju uspješnosti izvršnog direktora te buduće zadaće i izazove Agencije.

6.   Upravni odbor, odlučujući na prijedlog Komisije kojim se uzima u obzir procjena iz stavka 5., može jednom produljiti mandat izvršnog direktora za dodatno razdoblje od najviše pet godina.

7.   Mandat zamjenika izvršnog direktora traje pet godina. Upravni odbor može ga produljiti jednom za dodatno razdoblje od najviše pet godina.

Članak 70.

Savjetodavni forum

1.   Agencija osniva savjetodavni forum koji neovisnim savjetovanjem pomaže izvršnom direktoru i Upravnom odboru u pitanjima koja se odnose na temeljna prava.

2.   Agencija poziva EASO, Agenciju Europske unije za temeljna prava, Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice i druge relevantne organizacije da sudjeluju u savjetodavnom forumu. Upravni odbor na prijedlog izvršnog direktora odlučuje o sastavu savjetodavnog foruma i uvjetima prijenosa informacija savjetodavnom forumu. Savjetodavni forum nakon savjetovanja s Upravnim odborom i izvršnim direktorom definira svoje metode rada i uspostavlja svoj program rada.

3.   Sa savjetodavnim forumom savjetuje se o daljnjem razvoju i provedbi strategije o temeljnim pravima, uspostavi mehanizma za podnošenje pritužbi, kodeksu ponašanja i zajedničkom osnovnom izvedbenom programu.

4.   Savjetodavni forum priprema godišnje izvješće o svojim aktivnostima. To je izvješće dostupno javnosti.

5.   Savjetodavni forum, ne dovodeći u pitanje zadaće službenika za temeljna prava, ima stvaran pristup svim informacijama koje se odnose na poštovanje temeljnih prava, među ostalim obavljanjem terenskih posjeta zajedničkim operacijama ili brzim intervencijama na granicama, podložno suglasnosti države članice domaćina, te žarišnim područjima, operacijama vraćanja i intervencijama vraćanja.

Članak 71.

Službenik za temeljna prava

1.   Upravni odbor imenuje službenika za temeljna prava. Njegova je zadaća doprinositi strategiji Agencije o temeljnim pravima te pratiti i promicati poštovanje temeljnih prava unutar Agencije. Službenik za temeljna prava mora imati potrebne kvalifikacije i iskustvo u području temeljnih prava.

2.   Službenik za temeljna prava neovisan je u obavljanju svojih zadaća. Izravno izvješćuje Upravni odbor i surađuje sa savjetodavnim forumom. Službenik za temeljna prava izvješća predaje redovito i na taj način doprinosi mehanizmu za praćenje poštovanja temeljnih prava.

3.   Sa službenikom za temeljna prava savjetuje se o operativnim planovima sastavljenima u skladu s člancima 16., 17. i 28. te člankom 33. stavkom 4. Službenik za temeljna prava ima pristup svim informacijama o poštovanju temeljnih prava u svim aktivnostima Agencije.

Članak 72.

Mehanizam za podnošenje pritužbi

1.   Agencija u suradnji sa službenikom za temeljna prava poduzima potrebne mjere za uspostavu mehanizma za podnošenje pritužbi u skladu s ovim člankom kako bi se pratilo i osiguralo poštovanje temeljnih prava u svim aktivnostima Agencije.

2.   Svaka osoba na koju izravno utječu djelovanja osoblja uključenog u zajedničku operaciju, pilot-projekt, brzu intervenciju na granici, raspoređivanje timova za potporu upravljanju migracijama, operaciju vraćanja ili intervenciju vraćanja i koja smatra da su joj zbog tih djelovanja povrijeđena temeljna prava, ili bilo koja strana koja zastupa takvu osobu, može Agenciji podnijeti pritužbu u pisanom obliku.

3.   Prihvatljive su samo obrazložene pritužbe koje se odnose na konkretna kršenja temeljnih prava.

4.   Službenik za temeljna prava odgovoran je za postupanje s pritužbama koje je primila Agencija u skladu s pravom na dobru upravu. U tu svrhu službenik za temeljna prava ispituje prihvatljivost pritužbe, registrira prihvatljive pritužbe, prosljeđuje sve registrirane pritužbe izvršnom direktoru, prosljeđuje pritužbe u vezi s članovima timova matičnoj državi članici, obavješćuje mjerodavno tijelo ili tijelo nadležno za temeljna prava u državi članici te registrira i osigurava daljnje postupanje Agencije ili te države članice.

5.   U skladu s pravom na dobru upravu, ako je pritužba prihvatljiva, podnositelji pritužbe obavješćuju se da je pritužba registrirana, da je pokrenuta procjena te da se odgovor može očekivati čim bude dostupan. Ako je pritužba proslijeđena nacionalnim vlastima ili tijelima, podnositelj pritužbe obavješćuje se o njihovim podacima za kontakt. Ako pritužba nije prihvatljiva, podnositelji pritužbe obavješćuju se o razlozima te, ako je to moguće, navode im se daljnje mogućnosti za rješavanje njihovih pitanja.

Svaka se odluka izrađuje u pisanom obliku i obrazlaže.

6.   U slučaju registrirane pritužbe koja se odnosi na člana osoblja Agencije izvršni direktor, savjetujući se sa službenikom za temeljna prava, osigurava odgovarajuće daljnje postupanje, uključujući prema potrebi stegovne mjere. Izvršni direktor u utvrđenom roku povratno izvješćuje službenika za temeljna prava o nalazima i daljnjem postupanju Agencije po pritužbi, uključujući prema potrebi stegovne mjere.

Ako se pritužba odnosi na pitanja u vezi sa zaštitom podataka, izvršni direktor uključuje službenika za zaštitu podataka Agencije. Službenik za temeljna prava i službenik za zaštitu podataka uspostavljaju u pisanom obliku memorandum o razumijevanju u kojemu se navodi podjela njihovih zadaća i suradnja u pogledu zaprimljenih pritužbi.

7.   U slučaju da je registrirana pritužba koja se odnosi na službenika graničnog nadzora države članice domaćina ili člana timova, uključujući upućenog člana timova ili upućenog nacionalnog stručnjaka, matična država članica osigurava odgovarajuće daljnje postupanje, uključujući prema potrebi stegovne mjere ili druge mjere u skladu s nacionalnim pravom. Dotična država članica povratno izvješćuje službenika za temeljna prava o nalazima i daljnjem postupanju po pritužbi u utvrđenom roku te prema potrebi u redovitim intervalima nakon toga. Ako ne zaprimi izvješće od dotične države članice, Agencija provodi daljnje postupke u vezi s tim pitanjem.

8.   Ako se otkrije da je službenik graničnog nadzora ili upućeni nacionalni stručnjak povrijedio temeljna prava ili obveze u pogledu međunarodne zaštite, Agencija može zahtijevati od države članice da odmah ukloni tog službenika graničnog nadzora ili upućenog nacionalnog stručnjaka iz aktivnosti Agencije ili snaga za brzu reakciju.

9.   Službenik za temeljna prava izvješćuje izvršnog direktora i Upravni odbor o nalazima i daljnjem postupanju Agencije i država članica po pritužbama. Agencija u svoje godišnje izvješće uvrštava informacije o mehanizmu za podnošenje pritužbi.

10.   Službenik za temeljna prava, u skladu s odredbama iz stavaka od 1. do 9. i nakon savjetovanja sa savjetodavnim forumom, sastavlja standardizirani obrazac pritužbe kojim se zahtijevaju detaljne i specifične informacije o navodnoj povredi temeljnih prava. Službenik za temeljna prava prema potrebi sastavlja i sva dodatna detaljna pravila. Službenik za temeljna prava podnosi taj obrazac i takva dodatna detaljna pravila izvršnom direktoru i Upravnom odboru.

Agencija osigurava da su informacije o mogućnosti i postupku za podnošenje pritužbe lako dostupne, među ostalim i ranjivim osobama. Standardizirani obrazac pritužbe mora biti dostupan na internetskim stranicama Agencije te u tiskanom obliku tijekom svih aktivnosti Agencije, na jezicima koje državljani trećih zemalja razumiju ili za koje se može razumno pretpostaviti da ih razumiju. Službenik za temeljna prava razmatra pritužbe čak i ako nisu podnesene na standardiziranom obrascu pritužbe.

11.   Agencija, uključujući službenika za temeljna prava, sa svim osobnim podacima sadržanima u pritužbi postupaju te ih obrađuju u skladu s Uredbom (EZ) br. 45/2001, a države članice u skladu s Direktivom 95/46/EZ i Okvirnom odlukom 2008/977/PUP.

Smatra se da je podnošenjem pritužbe podnositelj pritužbe dao suglasnost u smislu članka 5. točke (d) Uredbe (EZ) br. 45/2001 da Agencija i službenik za temeljna prava obrađuju njegove osobne podatke.

Kako bi se zaštitili interesi podnositelja pritužbe, službenik za temeljna prava s pritužbama postupa kao s povjerljivima, u skladu s nacionalnim pravom i pravom Unije, osim ako se podnositelj pritužbe izričito odrekne svojeg prava na povjerljivost. Smatra se da su podnositelji pritužbe odricanjem od svojeg prava na povjerljivost dali suglasnost da službenik za temeljna prava ili Agencija prema potrebi otkriju njihov identitet nadležnim vlastima ili tijelima u vezi s predmetom iz pritužbe.

Članak 73.

Pravila o jezicima

1.   Na Agenciju se primjenjuju odredbe utvrđene u Uredbi br. 1 (36).

2.   Ne dovodeći u pitanje odluke donesene na temelju članka 342. UFEU-a, godišnje izvješće o aktivnostima i program rada iz članka 62. stavka 2. točaka (i) i (j) sastavljaju se na svim službenim jezicima Unije.

3.   Usluge prevođenja potrebne za funkcioniranje Agencije pruža Prevoditeljski centar za tijela Europske unije.

Članak 74.

Transparentnost i komunikacija

1.   Pri obradi zahtjeva za pristup dokumentima koje ona čuva, Agencija podliježe Uredbi (EZ) br. 1049/2001.

2.   Agencija o pitanjima koja ulaze u opseg njezinih zadaća uspostavlja komunikaciju na vlastitu inicijativu. Objavljuje relevantne informacije, uključujući godišnje izvješće o aktivnostima iz članka 62. stavka 2. točke (i) i posebno osigurava, ne dovodeći u pitanje članak 50., da se javnosti i svim zainteresiranim stranama brzo pruže objektivne, opsežne, pouzdane i lako razumljive informacije u pogledu njezina rada. Pritom ne otkriva operativne informacije čijim bi se objavljivanjem ugrozilo ostvarivanje cilja operacija.

3.   Upravni odbor utvrđuje praktične aranžmane za primjenu stavaka 1. i 2.

4.   Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo obratiti se Agenciji u pisanom obliku na bilo kojem od službenih jezika Unije. Ta osoba ima pravo na odgovor na tom jeziku.

5.   Protiv odluka koje Agencija donese na temelju članka 8. Uredbe (EZ) br. 1049/2001 može se podnijeti pritužba Europskom ombudsmanu ili pokrenuti postupak pred Sudom Europske unije pod uvjetima utvrđenima u članku 228. odnosno članku 263. UFEU-a.

Odjeljak 5.

Financijski zahtjevi

Članak 75.

Proračun

1.   Ne dovodeći u pitanje druge izvore sredstava, prihodi Agencije sastoje se od:

(a)	subvencije Unije iz općeg proračuna Europske unije (dio o Komisiji);

(b)	doprinosa zemalja pridruženih provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine, kako su utvrđeni u aranžmanima kojima se određuje njihov financijski doprinos;

(c)	financiranja Unije u obliku sporazuma o delegaciji ili ad hoc bespovratnih sredstava u skladu s financijskim pravilima Agencije iz članka 79. i u skladu s odredbama odgovarajućih instrumenata kojima se podupiru politike Unije;

(d)	naknada za izvršene usluge;

(e)	svih dobrovoljnih doprinosa država članica.

2.   Rashodi Agencije uključuju administrativne i infrastrukturne troškove te troškove poslovanja i troškove povezane s osobljem.

3.   Izvršni direktor svake godine sastavlja nacrt izjave o procjenama prihoda i rashoda Agencije za sljedeću financijsku godinu, uključujući plan radnih mjesta, i prosljeđuje ga Upravnom odboru.

4.   Prihodi i rashodi moraju biti uravnoteženi.

5.   Upravni odbor na temelju nacrta izjave o procjenama koji je sastavio izvršni direktor donosi prednacrt procjene prihoda i rashoda Agencije, uključujući privremeni plan radnih mjesta. Upravni odbor ih do 31. siječnja svake godine prosljeđuje ih Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji zajedno s nacrtom jedinstvenog programskog dokumenta.

6.   Upravni odbor do 31. ožujka svake godine Komisiji šalje završni nacrt procjena prihoda i rashoda Agencije, uključujući nacrt plana radnih mjesta kojemu je priložen privremeni program rada.

7.   Komisija prosljeđuje procjenu zajedno s nacrtom proračuna Europske unije proračunskom tijelu.

8.   Komisija na temelju procjene u nacrt općeg proračuna Europske unije uvrštava procjene koje smatra potrebnima za plan radnih mjesta i iznos subvencije na teret općeg proračuna te ga podnosi proračunskom tijelu u skladu s člancima 313. i 314. UFEU-a.

9.   Proračunsko tijelo odobrava sredstva za subvencije Agenciji.

Proračunsko tijelo donosi plan radnih mjesta za Agenciju.

10.   Upravni odbor donosi proračun Agencije. On postaje konačan nakon konačnog donošenja općeg proračuna Europske unije. Proračun se prema potrebi prilagođava na odgovarajući način.

11.   Sve izmjene proračuna, uključujući plan radnih mjesta, donose se u skladu s istim postupkom.

12.   Na svaki projekt povezan s nekretninama koji bi mogao imati znatan utjecaj na proračun Agencije primjenjuju se odredbe Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 1271/2013 (37).

13.   Za financiranje raspoređivanja brzih intervencija na granicama i intervencija vraćanja u proračun Agencije koji je donio Upravni odbor uključena je financijska operativna pričuva u iznosu od najmanje 4 % dodijeljenih sredstava predviđenih za operativne aktivnosti. Najmanje jedna četvrtina pričuve trebala bi ostati dostupna 1. listopada svake godine kako bi se pokrile potrebe koje bi se mogle pojaviti do kraja godine.

Članak 76.

Izvršenje i kontrola proračuna

1.   Proračun Agencije izvršava izvršni direktor.

2.   Računovodstveni službenik Agencije do 1. ožujka financijske godine N + 1 dostavlja privremene financijske izvještaje za financijsku godinu N računovodstvenom službeniku Komisije i Revizorskom sudu. Računovodstveni službenik Komisije konsolidira privremene financijske izvještaje institucija i decentraliziranih tijela u skladu s člankom 147. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (38).

3.   Agencija šalje izvješće o proračunskom i financijskom upravljanju za godinu N Europskom parlamentu, Vijeću i Revizorskom sudu do 31. ožujka godine N + 1.

4.   Računovodstveni službenik Komisije do 31. ožujka godine N + 1 šalje Revizorskom sudu privremene financijske izvještaje Agencije za godinu N, konsolidirane s financijskim izvještajima Komisije.

5.   Nakon primitka primjedbi Revizorskog suda u pogledu privremenih financijskih izvještaja Agencije za godinu N na temelju članka 148. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 izvršni direktor sastavlja završne financijske izvještaje Agencije na svoju odgovornost i prosljeđuje ih Upravnom odboru kako bi dobio njegovo mišljenje.

6.   Upravni odbor daje mišljenje o završnim financijskim izvještajima Agencije za godinu N.

7.   Izvršni direktor do 1. srpnja godine N + 1 šalje završne financijske izvještaje zajedno s mišljenjem Upravnog odbora Europskom parlamentu, Vijeću, Komisiji i Revizorskom sudu.

8.   Završni financijski izvještaji za godinu N objavljuju se u Službenom listu Europske unije do 15. studenoga godine N + 1.

9.   Izvršni direktor šalje Revizorskom sudu odgovor na njegove primjedbe do 30. rujna godine N + 1. Taj odgovor šalje i Upravnom odboru.

10.   Izvršni direktor Europskom parlamentu na njegov zahtjev podnosi sve podatke potrebne za nesmetanu primjenu postupka davanja razrješnice za godinu N, u skladu s člankom 165. stavkom 3. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012.

11.   Na temelju preporuke Vijeća koje odlučuje kvalificiranom većinom Europski parlament prije 15. svibnja godine N + 2 daje razrješnicu izvršnom direktoru za izvršenje proračuna za godinu N.

Članak 77.

Borba protiv prijevare

1.   Radi borbe protiv prijevare, korupcije i drugih nezakonitih aktivnosti odredbe Uredbe (EU, Euratom) br. 883/2013 primjenjuju se bez ograničenja. Agencija pristupa Međuinstitucionalnom sporazumu od 25. svibnja 1999. o unutarnjim istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i bez odgađanja donosi odgovarajuće odredbe koje se primjenjuju na sve zaposlenike Agencije na temelju predloška iz Priloga tom sporazumu.

2.   Revizorski sud ovlašten je provoditi reviziju, na temelju dokumenata i inspekcija na terenu, svih korisnika bespovratnih sredstava, izvoditelja i podizvoditelja koji su od Agencije primali sredstva Unije.

3.   OLAF može provoditi istrage, uključujući provjere i inspekcije na terenu, u skladu s odredbama i postupcima utvrđenima u Uredbi (EU, Euratom) br. 883/2013 i Uredbi Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 (39) radi utvrđivanja je li došlo do prijevare, korupcije ili bilo koje druge nezakonite aktivnosti, koje utječu na financijske interese Unije, u vezi sa sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava ili odlukom o dodjeli bespovratnih sredstava ili ugovorom koje je financirala Agencija.

4.   Ne dovodeći u pitanje stavke 1., 2. i 3., sporazumi o suradnji s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama, ugovori, sporazumi o dodjeli bespovratnih sredstava i odluke o dodjeli bespovratnih sredstava Agencije sadržavaju odredbe kojima se izričito ovlašćuju Revizorski sud i OLAF za provedbu takvih revizija i istraga u skladu s njihovim nadležnostima.

Članak 78.

Sprječavanje sukoba interesa

Agencija donosi interna pravila kojima se od članova njezinih tijela i članova njezinog osoblja zahtijeva da tijekom svojeg zaposlenja ili mandata izbjegavaju svaku situaciju koja bi mogla dovesti do sukoba interesa te da takve situacije prijavljuju.

Članak 79.

Financijska odredba

Financijska pravila koja se primjenjuju na Agenciju donosi Upravni odbor nakon savjetovanja s Komisijom. Ona ne smiju odstupati od Delegirane uredbe (EU) br. 1271/2013, osim ako je to odstupanje posebno potrebno za rad Agencije i ako je Komisija prethodno dala svoju suglasnost.

POGLAVLJE IV.

Izmjena

Članak 80.

Izmjena Uredbe (EU) 2016/399

U Uredbi (EU) 2016/399, članak 29. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

POGLAVLJE V.

Završne odredbe

Članak 81.

Evaluacija

1.   Do 7. listopada 2019. te svake četiri godine nakon toga Komisija naručuje neovisnu vanjsku evaluaciju radi ocjene, osobito:

(a)	rezultata koje je s obzirom na svoje ciljeve, ovlasti i zadaće Agencija ostvarila;

(b)	učinka, djelotvornosti i učinkovitosti djelovanja Agencije i njezinih načina rada u vezi s njezinim ciljevima, ovlastima i zadaćama;

(c)	provedbe europske suradnje u pogledu funkcija obalne straže;

(d)	moguće potrebe izmjene ovlasti Agencije;

(e)	financijskih implikacija takvih izmjena.

Evaluacija obuhvaća posebnu analizu načina na koji je pri primjeni ove Uredbe poštovana Povelja te ostalo relevantno pravo Unije.

2.   Komisija Europskom parlamentu, Vijeću i Upravnom odboru šalje izvješće o evaluaciji zajedno sa svojim zaključcima o izvješću. Upravni odbor može izdati preporuke Komisiji u pogledu promjena ove Uredbe. Izvješće o evaluaciji i zaključci o izvješću objavljuju se.

Članak 82.

Stavljanje izvan snage

1.   Uredbe (EZ) br. 2007/2004 i (EZ) br. 863/2007 te Odluka 2005/267/EZ stavljaju se izvan snage.

2.   Upućivanja na Uredbu (EZ) br. 2007/2004 stavljenu izvan snage tumače se kao upućivanja na ovu Uredbu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga II.

Članak 83.

Stupanje na snagu i primjena

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 20. stavci 5. i 6. te članak 39. stavak 7. primjenjuju se od 7. prosinca 2016. Članci 29., 30., 31. i 32. primjenjuju se od 7. siječnja 2017.

---

(1)  SL C 303, 19.8.2016., str. 109.

(2)  Stajalište Europskog parlamenta od 6. srpnja 2016. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 14. rujna 2016.

(3)  Uredba Vijeća (EZ) br. 2007/2004 od 26. listopada 2004. o osnivanju Europske agencije za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije (SL L 349, 25.11.2004., str. 1.).

(4)  Direktiva Vijeća 2002/90/EZ od 28. studenoga 2002. o definiranju olakšavanja neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka (SL L 328, 5.12.2002., str. 17.).

(5)  Uredba (EU) 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o Zakoniku Unije o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama) (SL L 77, 23.3.2016., str. 1.).

(6)  Direktiva 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom (SL L 348, 24.12.2008., str. 98.).

(7)  Uredba Vijeća (EZ) br. 768/2005 od 26. travnja 2005. o osnivanju Agencije za kontrolu ribarstva Zajednice i o izmjeni Uredbe (EEZ) br. 2847/93 o uspostavi sustava kontrole koji se primjenjuje na zajedničku ribarstvenu politiku (SL L 128, 21.5.2005., str. 1.).

(8)  Uredba (EZ) br. 1406/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. lipnja 2002. o osnivanju Europske agencije za pomorsku sigurnost (SL L 208, 5.8.2002., str. 1.).

(9)  Uredba (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. rujna 2013. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća te Uredbe Vijeća (Euratom) br. 1074/1999 (SL L 248, 18.9.2013., str. 1.).

(10)  SL L 136, 31.5.1999., str. 15.

(11)  Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL L 145, 31.5.2001., str. 43.).

(12)  Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).

(13)  Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31.).

(14)  Okvirna odluka Vijeća 2008/977/PUP od 27. studenoga 2008. o zaštiti osobnih podataka obrađenih u okviru policijske i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima (SL L 350, 30.12.2008., str. 60.).

(15)  SL L 176, 10.7.1999., str. 36.

(16)  Odluka Vijeća 1999/437/EZ od 17. svibnja 1999. o određenim aranžmanima za primjenu Sporazuma sklopljenog između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju tih dviju država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (SL L 176, 10.7.1999., str. 31.).

(17)  SL L 188, 20.7.2007., str. 19.

(18)  SL L 53, 27.2.2008., str. 52.

(19)  Odluka Vijeća 2008/146/EZ od 28. siječnja 2008. o sklapanju, u ime Europske zajednice, Sporazuma između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (SL L 53, 27.2.2008., str. 1.).

(20)  SL L 160, 18.6.2011., str. 21.

(21)  Odluka Vijeća 2011/350/EU od 7. ožujka 2011. o sklapanju Protokola između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o pristupanju Kneževine Lihtenštajna Sporazumu Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pristupanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine, u vezi s ukidanjem kontrola na unutarnjim granicama i kretanju osoba, u ime Europske unije (SL L 160, 18.6.2011., str. 19.).

(22)  SL L 243, 16.9.2010., str. 4.

(23)  Odluka Vijeća 2000/365/EZ od 29. svibnja 2000. o zahtjevu Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske za sudjelovanje u pojedinim odredbama schengenske pravne stečevine (SL L 131, 1.6.2000., str. 43.).

(24)  Odluka Vijeća 2002/192/EZ od 28. veljače 2002. o zahtjevu Irske za sudjelovanje u pojedinim odredbama schengenske pravne stečevine (SL L 64, 7.3.2002., str. 20.).

(25)  SL C 186, 25.5.2016., str. 10.

(26)  Uredba (EZ) br. 863/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o uspostavi mehanizma za osnivanje jedinica granične policije za brzu intervenciju i o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 2007/2004 u pogledu tog mehanizma i uređivanju zadataka i ovlasti gostujućih službenika (SL L 199, 31.7.2007., str. 30.).

(27)  Odluka Vijeća 2005/267/EZ od 16. ožujka 2005. o uspostavi sigurne internetske informacijske i koordinacijske mreže za migracijske službe država članica (SL L 83, 1.4.2005., str. 48.).

(28)  Uredba (EU) br. 656/2014 Europskog parlamenta Vijeća od 15. svibnja 2014. o utvrđivanju pravila za nadzor vanjskih morskih granica u kontekstu operativne suradnje koju koordinira Europska agencija za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije (SL L 189, 27.6.2014., str. 93.).

(29)  Uredba (EU) br. 1052/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. o uspostavi Europskog sustava nadzora granica (EUROSUR) (SL L 295, 6.11.2013., str. 11.).

(30)  Odluka Vijeća 2008/381/EZ od 14. svibnja 2008. o uspostavi Europske migracijske mreže (SL L 131, 21.5.2008., str. 7.).

(31)  Uredba (EU) br. 515/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o uspostavljanju, u okviru Fonda za unutarnju sigurnost, instrumenta za financijsku potporu u području vanjskih granica i viza i stavljanju izvan snage Odluke br. 574/2007/EZ (SL L 150, 20.5.2014., str. 143.).

(32)  Odluka Vijeća 2013/488/EU od 23. rujna 2013. o sigurnosnim propisima za zaštitu klasificiranih podataka EU-a (SL L 274, 15.10.2013., str. 1.).

(33)  Odluka Komisije (EU, Euratom) 2015/444 od 13. ožujka 2015. o sigurnosnim propisima za zaštitu klasificiranih podataka EU-a (SL L 72, 17.3.2015., str. 53.).

(34)  Uredba Vijeća (EZ) br. 377/2004 od 19. veljače 2004. o uspostavi mreže časnika za vezu zaduženih za imigraciju (SL L 64, 2.3.2004., str. 1.).

(35)  SL L 56, 4.3.1968., str. 1.

(36)  Uredba br. 1 od 15. travnja 1958. o određivanju jezika koji se koriste u Europskoj ekonomskoj zajednici (SL 17, 6.10.1958., str. 385.).

(37)  Delegirana uredba Komisije (EU) br. 1271/2013 od 30. rujna 2013. o Okvirnoj financijskoj uredbi za tijela iz članka 208. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 328, 7.12.2013., str. 42.).

(38)  Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, 26.10.2012., str. 1.).

(39)  Uredba Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenoga 1996. o provjerama i inspekcijama na terenu koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti (SL L 292, 15.11.1996., str. 2.).

---

---

---