29.12.2015

HR

Službeni list Europske unije

L 343/1

---

DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) 2015/2446

od 28. srpnja 2015.

o dopuni Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o detaljnim pravilima koja se odnose na pojedine odredbe Carinskog zakonika Unije

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno članak 290.,

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. listopada 2013. o Carinskom zakoniku Zajednice (1), a posebno njezine članke 2., 7., 10., 24., 31., 36., 40., 62., 65., 75., 88., 99., 106., 115., 122., 126., 131., 142., 151., 156., 160., 164., 168., 175., 180., 183., 186., 196., 206., 212., 216., 221., 224., 231., 235., 253., 265.,

budući da:

(1)

Uredbom (EU) br. 952/2013 (Zakonik), koja je usklađena s Ugovorom o funkcioniranju Europske unije (UFEU), Komisiji se delegiraju ovlasti za dopunu određenih elemenata Zakonika koji nisu ključni u skladu s člankom 290. UFEU-a. Stoga se Komisija poziva da se koristi novim ovlastima u okviru Lisabonskog ugovora kako bi se omogućila jasna i pravilna primjena Zakonika.

(2)	Komisija je tijekom svojeg pripremnog rada provela odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona sa stručnjacima i s relevantnim dionicima koji su aktivno pridonijeli izradi nacrta ove Uredbe.

(3)

Zakonikom se promiče uporaba informacijskih i komunikacijskih tehnologija, kako je utvrđeno u Odluci br. 70/2008/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (2), što je ključno da bi se osiguralo olakšavanje trgovine i istodobno učinkovitost carinskih provjera, smanjujući na taj način troškove za poslovanje i rizici za društvo. Stoga svaka razmjena informacija između carinskih tijela, između gospodarskih subjekata i carinskih tijela te pohranjivanje takvih informacija u elektroničkom obliku zahtijeva specifikacije o informacijskim sustavima za pohranu i obradu carinskih podataka te je potrebno predvidjeti opseg i svrhu elektroničkih sustava koji se trebaju uspostaviti u dogovoru s Komisijom i državama članicama. Potrebno je isto tako predvidjeti podrobnije informacije za određene sustave povezane s carinskim formalnostima ili postupcima ili za sustave, u kojima je usklađeno sučelje EU-a definirano kao sastavni dio sustava koji omogućuje izravan i na razini EU-a usklađen pristup trgovini, u obliku usluge integrirane u elektronički carinski sustav.

(4)	Postupci koji se temelje na elektroničkim sustavima utvrđeni u Uredbi Komisije (EEZ) br. 2454/93 (3) i koji se već primjenjuju u području uvoza, izvoza i provoza pokazali su se učinkovitima. Stoga je potrebno osigurati da se ta pravila i dalje primjenjuju.

(5)

Kako bi se olakšala i uskladila uporaba tehnika elektroničke obrade podataka, potrebno je za svako područje u kojem će se te tehnike obrade podataka primjenjivati utvrditi zajedničke zahtjeve u pogledu podataka. Zahtjevi u pogledu podataka trebali bi biti u skladu s važećim odredbama Unije i nacionalnim odredbama o zaštiti podataka.

(6)

Kako bi se osigurali jednaki uvjeti tržišnog natjecanja između poštanskih operatera i drugih operatera, potrebno je donijeti jedinstveni okvir za carinjenje predmeta korespondencije i poštanskih pošiljaka kako bi se omogućila uporaba elektroničkih sustava. Kako bi se olakšala trgovina, a istodobno spriječile prijevare i zaštitila prava potrošača, potrebno je utvrditi primjerena i provediva pravila za deklariranje poštanskih predmeta carini pri čemu se uzima u obzir obveza poštanskih operatera da pružaju univerzalne poštanske usluge u skladu s aktima Svjetske poštanske unije.

(7)

Kako bi se gospodarskim subjektima i carinskim tijelima osigurala još veća fleksibilnost, potrebno je omogućiti uporabu drugih sredstava koja nisu tehnike elektroničke obrade podataka u situacijama u kojima je rizik od prijevare ograničen. Te bi situacije osobito trebale obuhvatiti obavješćivanje o carinskom dugu, razmjenu informacija o uvjetima za oslobođenje od uvozne carine; slanje obavijesti carinskih tijela istim sredstvima ako je deklarant podnio deklaraciju upotrebljavajući sredstva koja nisu tehnike elektroničke obrade podataka; podnošenje glavnog referentnog broja (MRN) za provoz na način koji nije iz prateće provozne isprave, mogućnost naknadnog podnošenja izvozne deklaracije i podnošenje robe izlaznom carinskom uredu te dokaz da je roba napustila carinsko područje Unije ili razmjenu i pohranjivanje informacija povezanih sa zahtjevom i odlukom o obvezujućim informacijama o podrijetlu.

(8)

U situacijama u kojima bi uporaba tehnika elektroničke obrade podataka za gospodarske subjekte značila prekomjerni napor, radi ublažavanja tih napora potrebno je dopustiti uporabu drugih sredstava, osobito za dokaz o carinskom statusu robe Unije za komercijalne pošiljke ograničene vrijednosti ili za uporabu usmene izvozne deklaracije i za komercijalnu robu pod uvjetom da njezina vrijednost ne prelazi statistički prag. Isto se primjenjuje na putnike koji nisu gospodarski subjekti u situacijama u kojima putnik podnosi zahtjev za dokaz o carinskom statusu robe Unije ili za ribarska plovila do određene dužine. Osim toga, zbog obveza koje proizlaze iz međunarodnih ugovora kojima se predviđa provedba postupaka na papiru, bilo bi protivno tim ugovorima uvesti obvezu uporabe tehnika elektroničke obrade podataka.

(9)

Radi jedinstvene identifikacije gospodarskih subjekata, potrebno je odrediti da se svaki gospodarski subjekt mora registrirati samo jednom s jasno definiranim skupom podataka. Registracija gospodarskih subjekata koji nemaju poslovni nastan u Europskoj uniji te osoba koje nisu gospodarski subjekti omogućuje pravilno funkcioniranje elektroničkih sustava koji zahtijevaju EORI broj kao jasnu poveznicu s gospodarskim subjektom. Podaci se ne bi trebali pohranjivati duže nego što je potrebno te bi stoga trebalo predvidjeti pravila za poništenje EORI broja.

(10)

Rok u kojem osoba koja podnosi zahtjev za odluku povezanu sa primjenom carinskog zakonodavstva (podnositelj zahtjeva) može ostvariti pravo na saslušanje trebao bi biti dovoljno dug kako bi se podnositelj zahtjeva mogao pripremiti i iznijeti svoje stajalište carinskim tijelima. Međutim, taj bi rok trebalo skratiti u slučajevima u kojima se odluka odnosi na rezultate provjere robe koja nije pravilno deklarirana carini.

(11)	Kako bi se uspostavila ravnoteža između učinkovitosti zadaća carinskih tijela i poštovanja prava na saslušanje, potrebno je predvidjeti određena izuzeća od prava na saslušanje.

(12)

Kako bi se carinskim tijelima omogućilo što je moguće učinkovitije donošenje odluka koje će biti valjane u cijeloj Uniji, potrebno je utvrditi jedinstvene i jasne uvjete i za carinska uprave i za podnositelja zahtjeva. Ti bi se uvjeti posebno trebali odnositi na prihvaćanje zahtjeva za odluku, ne samo u pogledu novih zahtjeva, već i uzimajući u obzir svaku prethodnu odluku koja je poništena ili opozvana jer bi se prihvaćati trebali samo oni zahtjevi koji sadržavaju elemente potrebne carinskim tijelima za analiziranje zahtjeva.

(13)	U slučajevima u kojima carinska tijela traže dodatne podatke koji su im potrebni za donošenje odluke, primjereno je predvidjeti produljenje roka za donošenje odluke kako bi se osiguralo prikladno ispitivanje svih podataka koje je podnositelj zahtjeva dostavio.

(14)

U određenim slučajevima odluka bi trebala proizvoditi učinak od datuma koji se razlikuje od datuma na koji je podnositelj primio ili se smatra da je primio odluku, posebno ako je podnositelj zatražio drugi datum učinka ili je učinak odluke uvjetovan dovršenjem određenih formalnosti od strane podnositelja zahtjeva. Te bi slučajeve trebalo temeljito utvrditi radi jasnoće i pravne sigurnosti.

(15)	Iz istih razloga potrebno je temeljito utvrditi i slučajeve u kojima carinsko tijelo ima obvezu ponovno procijeniti i, prema potrebi, suspendirati odluku.

(16)	Kako bi se osigurala potrebna fleksibilnost i olakšale carinske knjigovodstvene provjere, potrebno je utvrditi dopunski kriterij za one slučajeve u kojima se nadležno carinsko tijelo ne može odrediti u skladu s člankom 22. stavkom 1. trećim podstavkom Zakonika.

(17)	Radi olakšavanja trgovine poželjno je odrediti da se zahtjevi za odluke o obvezujućim informacijama mogu podnijeti i u državi članici u kojoj će se informacije upotrebljavati.

(18)	Kako bi se izbjeglo izdavanje netočnih ili neujednačenih odluka o obvezujućim informacijama, trebalo bi odrediti da se, u slučajevima u kojima se uobičajeni rok ne može poštovati, za izdavanje takvih odluka primjenjuju posebni rokovi.

(19)

Dok bi se pojednostavnjenja za ovlašteni gospodarski subjekt (AEO) trebala odrediti u okviru posebnih odredbi o carinskim pojednostavnjenjima radi praktičnosti, olakšice za AEO-ove moraju se procijeniti u odnosu na rizike sigurnosti i zaštite povezane s određenim procesima. Budući da se rizici uzimaju u obzir ako ovlašteni gospodarski subjekt za sigurnost i zaštitu kako je navedeno u članku 38. stavku 2. točki (b) Zakonika (AEOS) podnosi carinsku deklaraciju ili deklaraciju za ponovni izvoz za robu iznesenu s carinskog područja Unije, potrebno je provesti analizu rizika u svrhu sigurnosti i zaštite na temelju takve deklaracije i nije potrebno zahtijevati nikakve dodatne podatke povezane sa sigurnosti i zaštitom. S obzirom na kriterije za odobravanje statusa, AEO bi trebao uživati povlašteno postupanje u okviru provjera, osim ako su provjere ugrožene ili se zahtijevaju na temelju određene razine prijetnje ili drugog zakonodavstva Unije.

(20)

Vijeće je svojom Odlukom 94/800/EZ (4) odobrilo Sporazum o pravilima o podrijetlu (WTO – GATT 1994.), priložen konačnom aktu potpisanom u Marakešu 15. travnja 1994. U Sporazumu o pravilima o podrijetlu navodi se da se posebna pravila za utvrđivanje podrijetla određenih skupina proizvoda prije svega trebaju ravnati prema zemlji u kojoj je proizvodni postupak doveo do promjene razvrstavanja u Carinsku tarifu. Samo ako na temelju tog kriterija nije moguće utvrditi zemlju posljednje bitne obrade ili prerade mogu se primijeniti drugi kriteriji, poput kriterija dodane vrijednosti ili utvrđivanje određenog postupka prerade. S obzirom na to da je Unija stranka tog Sporazuma potrebno je u carinskom zakonodavstvu Unije utvrditi odredbe koje su u skladu s načelima utvrđenima u tom Sporazumu za utvrđivanje zemlje u kojoj je roba podvrgnuta posljednjoj bitnoj obradi ili preradi.

(21)	Kako bi se spriječile manipulacije podrijetlom uvezene robe s ciljem izbjegavanja primjene mjera trgovinske politike, posljednja bitna prerada ili obrada ne bi se u nekim slučajevima trebala smatrati gospodarski opravdanom.

(22)

Potrebno je utvrditi pravila o podrijetlu primjenjiva u vezi s definicijom pojma „proizvodi s podrijetlom” i s kumulacijom u okviru općeg sustava povlastica Unije (GSP) te povlaštenim tarifnim mjerama koje je Unija donijela jednostrano za određene zemlje ili teritorije, kako bi se osiguralo da se predmetne povlastice odobravaju isključivo za proizvode koji stvarno potječu iz zemalja korisnica GSP-a i iz tih zemalja ili teritorija, te tako koriste primateljima kojima su namijenjeni.

(23)

Kako bi se izbjegli nerazmjerni administrativni troškovi, a istodobno osigurala zaštita financijskih interesa Unije, u okviru pojednostavnjenja i olakšavanja potrebno je osigurati da odobrenje koje se izdaje za utvrđivanje određenih iznosa povezanih s carinskom vrijednošću na temelju određenih kriterija podliježe odgovarajućim uvjetima.

(24)

Potrebno je utvrditi metode izračuna kako bi se utvrdio iznos uvozne carine koja se naplaćuje za prerađene proizvode dobivene unutarnjom proizvodnjom te za slučajeve u kojima je nastao carinski dug za prerađene proizvode koji proizlaze iz postupka vanjske proizvodnje i koji uključuju posebne uvozne carine.

(25)	Nije potrebno zahtijevati osiguranje za robu stavljenu u postupak privremenog uvoza ako to nije gospodarski opravdano.

(26)

Vrste osiguranja najčešće korištenog kako bi se osiguralo plaćanje carinskog duga jesu polaganje gotovine ili jednakovrijedno sredstvo ili obveza koju je preuzeo jamac; međutim, gospodarski subjekti trebali bi imati mogućnost da carinskim tijelima daju druge vrste osiguranja ako te vrste pružaju jednakovrijedno osiguranje da će iznos uvozne ili izvozne carine koji odgovara carinskom dugu i ostalim davanjima biti plaćen. Stoga je potrebno utvrditi te druge vrste osiguranja i posebna pravila o njihovoj uporabi.

(27)

Kako bi se osigurala odgovarajuća zaštita financijskih interesa Unije i država članica te jednaki uvjeti tržišnog natjecanja među gospodarskim subjektima, gospodarski subjekti trebali bi smanjenje razine zajedničkog osiguranja ili oslobođenje od osiguranja ostvarivati samo ako ispunjavaju određene uvjete čime dokazuju svoju pouzdanost.

(28)	Kako bi se osigurala pravna sigurnost potrebno je dopuniti pravila Zakonika o vraćanju osiguranja ako je roba stavljena u postupak provoza Unije i ako se upotrebljava karnet CPD ili ATA.

(29)	Obavijest o carinskom dugu nije opravdana u određenim okolnostima ako je predmetni iznos manji od 10 EUR. Stoga bi u tim slučajevima carinska tijela trebalo izuzeti od obveze obavješćivanja o carinskom dugu.

(30)

Kako bi se izbjegao postupak naplate ako je vjerojatno da će se odobriti otpust uvozne ili izvozne carine, potrebno je predvidjeti suspenziju roka za plaćanje iznosa carine do donošenja odluke. Kako bi se zaštitili financijski interesi Unije i država članica potrebno je za ostvarivanje takve suspenzije zahtijevati osiguranje, osim ako bi to prouzročilo ozbiljne gospodarske i socijalne teškoće. Isto bi se trebalo primjenjivati ako je carinski dug nastao uslijed neispunjavanja zahtjeva pod uvjetom da se predmetnoj osobi ne mogu pripisati prijevara ili očita nepažnja.

(31)

Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu Zakonika i razjasnila detaljna pravila na temelju kojih se odredbe CZU-a trebaju provesti u praksi, uključujući specifikacije i postupke koje treba osigurati, potrebno je u uvjete za zahtjev za povrat ili otpust, obavijest o odluci o povratu ili otpustu, formalnosti i rok za donošenje odluke o povratu ili otpustu uključiti zahtjeve i objašnjenja. Opće odredbe trebale bi se primjenjivati kada odluke donose carinska tijela država članica, a za one slučajeve u kojima odluku donosi Komisija potrebno je utvrditi poseban postupak. Ovom uredbom uređuje se postupak koji se odnosi na odluku o povratu ili otpustu koju donosi Komisija, osobito na slanje dokumentacije Komisiji, obavijest o odluci i primjenu prava na saslušanje, uzimajući u obzir interes Unije tako što se osigurava poštovanje carinskih odredbi te interes gospodarskih subjekata koji djeluju u dobroj vjeri.

(32)	Ako se carinski dug otpiše zbog propusta koji nisu imali značajan utjecaj na ispravnost predmetnog carinskog postupka, posebno bi trebalo obuhvatiti slučajeve neispunjavanja određenih obveza pod uvjetom da se ti slučajevi kasnije mogu ispraviti.

(33)

Iskustvo s elektroničkim sustavom povezanim s ulaznim skraćenim deklaracijama i zahtjevima za carine koji proizlaze iz akcijskog plana EU-a ili sigurnosti zračnog tereta (5) pokazalo je da kvalitetu podataka u takvim deklaracijama treba poboljšati, osobito tako da se od stvarnih stranaka u opskrbnom lancu zahtijeva da obrazlože tijek poslovanja i kretanje robe. S obzirom na to da ugovorni aranžmani sprečavaju prijevoznike da dostave sve tražene podatke, potrebno je utvrditi te slučajeve i osobe koje raspolažu tim podacima i dužne su ih dostaviti.

(34)

Radi daljnjeg poboljšanja učinkovitosti analize rizika u vezi sa sigurnosti i zaštitom za zračni prijevoz i za pomorski prijevoz u slučaju tereta u kontejnerima, potrebno je prije utovara u zrakoplov ili na plovilo dostaviti potrebne podatke, dok se u drugim slučajevima prijevoza robe analiza rizika može učinkovito provesti i ako se podaci dostavljaju prije dolaska robe na carinsko područje Unije. Iz istog razloga opravdano je općenito oslobođenje od obveze podnošenja ulazne skraćene deklaracije za robu koja se kreće na temelju akata Svjetske poštanske unije zamijeniti oslobođenjem za predmete korespondencije i ukinuti oslobođenje koje se temelji na vrijednosti robe s obzirom na to da vrijednost ne može biti kriterij za procjenu rizika sigurnosti i zaštite.

(35)

Kako bi se osiguralo nesmetano kretanje robe, primjereno je primijeniti određene carinske formalnosti i provjere na trgovinu robom Unije između dijelova carinskog područja Unije na koje se primjenjuju odredbe Direktive Vijeća 2006/112/EZ (6) ili Direktive Vijeća 2008/118/EZ (7) i preostalog carinskog područja Unije, ili na trgovinu između dijelova tog područja na koje se te odredbe ne primjenjuju.

(36)

Podnošenje robe po dolasku na carinsko područje Unije i privremeni smještaj robe u pravilu bi trebalo obavljati u prostorima nadležnog carinskog ureda ili u prostorima za privremeni smještaj koje vodi isključivo korisnik odobrenja koje su izdala carinska tijela. Međutim, kako bi se gospodarskim subjektima i carinskim tijelima osigurala još veća fleksibilnost, primjereno je predvidjeti mogućnost odobrenja mjesta koje nije nadležni carinski ured za podnošenje robe ili mjesta koje nije prostor za privremeni smještaj za privremeni smještaj robe.

(37)

Kako bi gospodarskim subjektima carinsko postupanje s robom koja ulazi na carinsko područje Unije bilo jasnije, potrebno je definirati pravila za situacije u kojima se ne primjenjuje pretpostavka o carinskom statusu robe Unije. Nadalje, potrebno je utvrditi pravila za situacije u kojima roba zadržava svoj carinski status robe Unije kada privremeno napušta carinsko područje Unije i ponovno ulazi tako da i subjekti i carinske uprave mogu s tom robom učinkovito postupati pri ponovnom ulasku. Potrebno je utvrditi uvjete pod kojima se odobrava lakše dokazivanje carinskog statusa robe Unije kako bi se gospodarskim subjektima ublažilo administrativno opterećenje.

(38)

Kako bi se olakšala pravilna primjena koristi od oslobođenja od uvoznih carina, primjereno je utvrditi slučajeve u kojima se smatra da je roba vraćena u stanju u kojem je izvezena i posebne slučajeve vraćene robe koja je ostvarila korist od mjera utvrđenih zajedničkom poljoprivrednom politikom te isto tako uživa oslobođenje od uvoznih carina.

(39)

U slučaju da se za stavljanje robe u carinski postupak redovito upotrebljava pojednostavnjena deklaracija, korisnik odobrenja trebao bi ispuniti odgovarajuće uvjete i kriterije slične onima koji se primjenjuju na AEO-ove kako bi se osigurala prikladna uporaba pojednostavnjenih deklaracija. Uvjeti i kriteriji trebali bi biti proporcionalni prednostima redovite uporabe pojednostavnjenih deklaracija. Nadalje, potrebno je utvrditi usklađena pravila u pogledu rokova za podnošenje dopunske deklaracije i priloženih isprava koji nedostaju u trenutku kada se podnosi pojednostavnjena deklaracija.

(40)	Kako bi se uspostavila ravnoteža između olakšavanja i provjere, potrebno je utvrditi primjerene uvjete, drugačije od onih koji se primjenjuju na posebne postupke, za uporabu pojednostavnjene deklaracije i unos u evidenciju deklaranta kao pojednostavnjenja za stavljanje robe u carinski postupak.

(41)	Zbog zahtjeva u pogledu nadzora izlaska robe, unos u evidenciju deklaranta za izvoz ili ponovni izvoz trebao bi biti moguć samo ako carinska tijela mogu djelovati bez carinske deklaracije na temelju tijeka poslovanja i ograničen je na određene slučajeve.

(42)	Ako iznos uvozne carine potencijalno ne dospijeva kao rezultat zahtjeva za odobrenje carinske kvote, puštanje robe ne bi trebalo uvjetovati podnošenjem osiguranja ako nema razloga za pretpostavku da će carinska kvota biti vrlo brzo iscrpljena.

(43)	Kako bi se gospodarskim subjektima i carinskim tijelima osigurala još veća fleksibilnost, osobama ovlaštenima za vaganje banana trebalo bi dopustiti izradu potvrde o težini banana koja će se upotrebljavati kao dokazni dokument za provjeru carinske deklaracije za puštanje u slobodni promet.

(44)	U određenim situacijama primjereno je da ne nastaje carinski dug i korisniku odobrenja ne dospijeva uvozna carina. Stoga bi u takvim slučajevima trebalo bit moguće produljiti rok za zaključenje posebnog postupka.

(45)

U interesu odgovarajuće ravnoteže između smanjenja administrativnog opterećenja, i za carinske uprave i za gospodarske subjekte, te osiguravanja pravilne primjene postupaka provoza i sprečavanja zlouporabe, pouzdanim gospodarskim subjektima trebala bi u najvećoj mogućoj mjeri biti dostupna pojednostavnjenja provoza na temelju usklađenih kriterija. Stoga bi se zahtjevi za pristup tim pojednostavnjenjima trebali uskladiti s uvjetima i kriterijima koji se primjenjuju na gospodarske subjekte koji žele da im se odobri status AEO-a.

(46)	Kako bi se spriječile moguće neovlaštene radnje u slučajevima određenih provoznih kretanja povezanih s izvozom, potrebno je utvrditi pravila za posebne slučajeve u kojima se roba s carinskim statusom robe Unije stavlja u postupak vanjskog provoza.

(47)

Unija je ugovorna stranka Konvencije o privremenom uvozu (8), uključujući sve njezine naknadne izmjene (Istanbulska konvencija). Stoga zahtjevi posebne uporabe u postupku privremenog uvoza koji omogućuju privremenu uporabu robe koja nije roba Unije na carinskom području Unije s potpunim ili djelomičnim oslobođenjem od uvozne carine, koji su utvrđeni u ovoj Uredbi, moraju biti u skladu s tom Konvencijom.

(48)

Potrebno je pojednostavniti i racionalizirati carinske postupke koji se odnose na carinsko skladištenje, slobodne zone, uporabu u posebne svrhe, unutarnju proizvodnju i vanjsku proizvodnju kako bi posebni postupci trgovcima bili privlačniji. Stoga bi razne postupke unutarnje proizvodnje u sustavu povrata i sustavu suspenzije te preradu pod carinskim nadzorom trebalo spojiti u jedan postupak unutarnje proizvodnje.

(49)	Radi pravne sigurnosti i ujednačenog postupanja prema gospodarskim subjektima moraju se navesti slučajevi u kojima se zahtijeva provjera gospodarskih uvjeta za unutarnju i vanjsku proizvodnju.

(50)	Kako bi subjekti imali veću fleksibilnost u pogledu uporabe istovrijedne robe, trebalo bi biti moguće upotrebljavati istovrijednu robu u postupku vanjske proizvodnje.

(51)	Kako bi se smanjili administrativni troškovi, potrebno je utvrditi dulje razdoblje valjanosti odobrenja za posebnu uporabu i preradu od onog koje se primjenjuje na temelju Uredbe (EEZ) br. 2454/93.

(52)	Obrazac za zaključenje postupka ne bi se trebao zahtijevati samo za unutarnju proizvodnju, već i za uporabu u posebne svrhe kako bi se olakšala naplata svakog iznosa uvozne carine i time zaštitili financijski interesi Unije.

(53)	Potrebno je jasno utvrditi slučajeve u kojima je dopušteno kretanje robe koja je stavljena u posebni postupak osim provoza, tako da nije potrebno upotrebljavati postupak vanjskog provoza Unije koji bi zahtijevao dvije dodatne carinske deklaracije.

(54)

Kako bi se osiguralo da analiza rizika bude učinkovita što je najviše moguće i prouzroči što manje poremećaja, deklaraciju prije otpreme trebalo bi podnijeti u roku uzimajući u obzir posebnu situaciju predmetnog načina prijevoza. Za pomorski prijevoz, u slučaju tereta u kontejnerima, tražene podatke potrebno je dostaviti u roku već prije utovara na plovilo, dok se u ostalim slučajevima prijevoza robe analiza rizika može učinkovito provesti i ako se podaci dostave u roku koji podliježe izlasku robe iz carinskog područja Unije. Potrebno je oslobođenje od obveze podnošenja deklaracije prije otpreme ako vrsta robe, način prijevoza ili specifična situacija omogućuje procjenu da nije potrebno zahtijevati podatke povezane s rizikom sigurnosti i zaštite ne dovodeći u pitanje obveze povezane s izvoznom deklaracijom ili deklaracijom za ponovni izvoz.

(55)	Kako bi se carinskim tijelima osigurala još veća fleksibilnost kada rješavaju određene nepravilnosti u okviru postupka izvoza, potrebno je na inicijativu carine omogućiti poništenje carinske deklaracije.

(56)

Kako bi se zaštitili legitimni interesi gospodarskih subjekata i osigurala kontinuirana valjanost donesenih odluka i odobrenja koja carinska tijela izdaju na temelju odredbi Zakonika ili na temelju Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 (9) i Uredbe (EEZ) br. 2454/93, potrebno je utvrditi prijelazne odredbe kako bi se omogućilo donošenje tih odluka i odobrenja prema novim zakonskim pravilima.

(57)

Kako bi se državama članicama pružilo dovoljno vremena za prilagodbu carinskih plombi i posebnih vrsta plombi, koje se upotrebljavaju kako bi se osiguralo prepoznavanje robe u postupku provoza, novim zahtjevima utvrđenima u ovoj Uredbi, potrebno je osigurati prijelazno razdoblje tijekom kojeg države članice mogu nastaviti upotrebljavati plombe koje udovoljavaju tehničkim specifikacijama utvrđenima u Uredbi (EEZ) br. 2454/93.

(58)

Opća pravila kojima se dopunjuje Zakonik usko su međusobno povezana, ne mogu se razdvajati zbog uzajamne povezanosti njihova predmeta te sadržavaju horizontalna pravila koja se primjenjuju na više carinskih postupaka. Stoga je primjereno objediniti ih u jednu uredbu kako bi se osigurala pravna dosljednost.

(59)	Odredbe ove uredbe trebale bi se primjenjivati od 1. svibnja 2016. kako bi se omogućila puna primjena Zakonika,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

GLAVA I.

OPĆE ODREDBE

POGLAVLJE 1.

Područje primjene carinskog zakonodavstva, misija carine i definicije

Članak 1.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

1.	„mjera poljoprivredne politike” znači odredbe povezane s uvoznim i izvoznim aktivnostima za proizvode obuhvaćene Prilogom 71-02, točkama 1., 2. i 3.;

2.	„karnet ATA” znači međunarodni carinski dokument za privremeni uvoz izdan u skladu s Konvencijom ATA ili Istanbulskom konvencijom;

3.	„Konvencija ATA” znači Carinska konvencija o karnetu ATA za privremeni uvoz robe potpisana u Bruxellesu 6. prosinca 1961.;

4.	„Istanbulska konvencija” znači Konvencija o privremenom uvozu potpisana u Istanbulu 26. lipnja 1990.;

5.	„prtljaga” znači sva roba koja se prevozi bilo kakvim sredstvima za putovanje fizičke osobe;

6.	„Zakonik” znači Uredba (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. listopada 2013. o Carinskom zakoniku Unije;

7.	„zračna luka Unije” znači svaka zračna luka koja se nalazi na carinskom području Unije;

8.	„luka Unije” znači svaka pomorska luka koja se nalazi na carinskom području Unije;

9.	„Konvencija o zajedničkom provoznom postupku” znači Konvencija o zajedničkom provoznom postupku (10);

10.	„zemlja zajedničkog provoza” znači svaka zemlja koja nije država članica Unije, a koja je ugovorna stranka Konvencije o zajedničkom provoznom postupku;

11.	„treća zemlja” znači zemlja ili teritorij izvan carinskog područja Unije;

12.	„karnet CPD” znači međunarodni carinski dokument koji se upotrebljava za privremeni uvoz prijevoznih sredstava izdan u skladu s Istanbulskom konvencijom;

13.	„otpremni carinski ured” znači carinski ured u kojem se prihvaća carinska deklaracija kojom se roba stavlja u postupak provoza;

14.	„odredišni carinski ured” znači carinski ured u kojem se roba stavljena u postupak provoza podnosi kako bi se završio postupak;

15.	„carinski ured prvog ulaska” znači carinski ured nadležan za carinski nadzor na mjestu na kojem prijevozno sredstvo koje prevozi robu stiže na carinsko područje Unije s područja izvan carinskog područja Unije;

16.	„carinski ured izvoza” znači carinski ured u kojem se podnosi izvozna deklaracija ili deklaracija za ponovni izvoz za robu koja se iznosi iz carinskog područja Unije;

17.	„carinski ured stavljanja u postupak” znači carinski ured naveden u odobrenju za posebni postupak iz članka 211. stavka 1. Zakonika ovlašten za puštanje robe u posebni postupak;

18.	„Registracijski i identifikacijski broj gospodarskog subjekta” (EORI broj) znači identifikacijski broj jedinstven na carinskom području Unije, koji carinsko tijelo dodjeljuje gospodarskom subjektu ili drugoj osobi za registraciju u carinske svrhe;

19.

„izvoznik” znači (a) osoba s poslovnim nastanom na carinskom području Unije koja u trenutku prihvaćanja deklaracije ima ugovor s primateljem u trećoj zemlji i ima ovlasti za odlučivanje o slanju robe na odredište izvan carinskog područja Unije; (b) fizička osoba koja prevozi robu koja će se izvoziti ako se ta roba nalazi u osobnoj prtljazi fizičke osobe; (c) u ostalim slučajevima, osoba s poslovnim nastanom na carinskom području Unije koja ima ovlasti za odlučivanje o slanju robe na odredište izvan carinskog područja Unije;

20.

„općeprihvaćena računovodstvena načela” znači načela koja su priznata ili imaju stvarnu službenu potporu u zemlji u određenom vremenskom razdoblju s obzirom na to koje ekonomske izvore i obveze bi trebalo bilježiti kao aktivu i pasivu, zatim koje promjene aktive i pasive bi trebalo bilježiti, kako bi trebalo određivati aktivu, pasivu i njihove promjene, koje informacije bi trebalo objavljivati i na koji način, te kakva bi se financijska izvješća trebala pripremati;

21.

„roba nekomercijalne naravi” znači (a) roba koja se nalazi u pošiljkama koje jedna fizička osoba šalje drugoj fizičkoj osobi, a te pošiljke: i. su povremene naravi; ii. sadržavaju robu namijenjenu isključivo osobnoj uporabi primatelja ili njegove obitelji, a koja svojom naravi ili količinom upućuje na to da ne postoji komercijalni interes; i iii. pošiljatelj šalje primatelju bez plaćanja bilo kakve vrste; (b) roba koja je sadržaj osobne prtljage putnika, ako: i. je povremene naravi; i ii. sastoji se isključivo od robe za osobnu uporabu putnika ili njihovih obitelji, ili robe namijenjene za poklon; narav i količina takve robe ne smije ni po čemu upućivati na to da se radi o uvozu ili izvozu iz komercijalnih razloga;

22.	„glavni referentni broj (MRN)” znači registracijski broj koji dodjeljuje nadležno carinsko tijelo deklaracijama ili obavijestima iz članka 5. stavaka 9. do 14. Zakonika, postupcima TIR ili dokazima o carinskom statusu robe Unije;

23.

„rok za zaključenje” znači vrijeme do kojeg roba stavljena u posebni postupak, osim provoza, ili prerađeni proizvodi moraju biti stavljeni u sljedeći carinski postupak, moraju se uništiti, moraju se iznijeti iz carinskog područja Unije ili im se mora dodijeliti propisana uporaba u posebne svrhe. U slučaju vanjske proizvodnje rok za zaključenje znači rok u kojem privremeno izvezena roba može biti ponovno uvezena na carinsko područje Unije u obliku prerađenih proizvoda i stavljena u postupak puštanja u slobodni promet kako se moglo iskoristiti potpuno ili djelomično oslobođenje od uvoznih carina;

24.

„roba u poštanskoj pošiljci” znači roba, osim predmeta korespondencije, koja se nalazi u poštanskom paketu ili ambalaži i za čiju otpremu je odgovoran poštanski operater u skladu s odredbama Konvencije Svjetske poštanske unije donesene 10. srpnja 1984. pod pokroviteljstvom Organizacije ujedinjenih naroda;

25.	„poštanski operater” znači operater s poslovnim nastanom u državi članici i kojeg je država članica imenovala za pružanje međunarodnih usluga u skladu sa Svjetskom poštanskom konvencijom;

26.	„predmeti korespondencije” znači pisma, razglednice, pisma na Brailleovim pismu i tiskovine koje ne podliježu uvoznoj ili izvoznoj carini;

27.	„vanjska proizvodnja IM/EX” znači prethodni uvoz prerađenih proizvoda dobivenih od istovrijedne robe u postupku vanjske proizvodnje prije izvoza robe koju zamjenjuju iz članka 223. stavka 2. točke (d) Zakonika;

28.	„vanjska proizvodnja EX/IM” znači izvoz robe Unije u postupku vanjske proizvodnje prije uvoza prerađenih proizvoda;

29.	„unutarnja proizvodnja EX/IM” znači prethodni izvoz prerađenih proizvoda dobivenih od istovrijedne robe u postupku unutarnje proizvodnje prije uvoza robe koju zamjenjuju iz članka 223. stavka 2. točke (c) Zakonika;

30.	„unutarnja proizvodnja IM/EX” znači uvoz robe koja nije roba Unije u postupku unutarnje proizvodnje prije izvoza prerađenih proizvoda;

31.	„fizička osoba” znači fizička osoba koja nije porezni obveznik, koji djeluje kao takav, kako je definirano Direktivom Vijeća 2006/112/EZ;

32.	„javno carinsko skladište tipa I” znači javno carinsko skladište kod kojeg odgovornost iz članka 242. stavka 1. Zakonika snose korisnik odobrenja i korisnik postupka;

33.	„javno carinsko skladište tipa II” znači javno carinsko skladište kod kojeg odgovornost iz članka 242. stavka 2. Zakonika snosi korisnik postupka;

34.	„jedinstvena prijevozna isprava” znači u kontekstu carinskog statusa prijevoznu ispravu izdanu u državi članici koja obuhvaća prijevoz robe od mjesta otpreme na carinskom području Unije do odredišnog mjesta na tom području pod odgovornošću prijevoznika koji izdaje ispravu;

35.

„posebno fiskalno područje” znači dio carinskog područja Unije na koje se ne primjenjuju odredbe Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost ili Direktive Vijeća 2008/118/EZ od 16. prosinca 2008. o općim aranžmanima za trošarine i o stavljanju izvan snage Direktive 92/12/EEZ;

36.

„nadzorni carinski ured” znači: (a) u slučaju privremenog smještaja iz glave IV. Zakonika ili u slučaju posebnih postupaka, osim provoza, iz glave VII. Zakonika, carinski ured naveden u odobrenju koji nadzire privremeni smještaj robe ili predmetni posebni postupak; (b) u slučaju pojednostavnjene carinske deklaracije iz članka 166. Zakonika ili centraliziranog carinjenja iz članka 179. Zakonika, unosa u evidenciju iz članka 182. Zakonika, carinski ured naveden u odobrenju koji nadzire stavljanje robe u predmetni carinski postupak;

37.	„Konvencija TIR” znači Carinska konvencija o međunarodnom prijevozu robe uz primjenu karneta TIR potpisana u Ženevi 14. studenoga 1975.;

38.	„postupak TIR” znači kretanje robe na carinskom području Unije u skladu s Konvencijom TIR;

39.	„pretovar” znači utovar ili istovar proizvoda i robe s jednog prijevoznog sredstva na drugo prijevozno sredstvo;

40.

„putnik”znači svaka fizička osoba koja: (a) ulazi na carinsko područje Unije privremeno i nema uobičajeno boravište na njemu; ili (b) se vraća na carinsko područje Unije na kojem ima uobičajeno boravište, nakon što je privremeno boravila izvan tog područja; ili (c) privremeno napušta carinsko područje Unije na kojem ima uobičajeno boravište; ili (d) nakon privremenog boravka napušta carinsko područje Unije na kojem nema uobičajeno boravište;

41.

„otpaci i ostaci” znači jedno od sljedećeg: (a) roba ili proizvodi razvrstani kao otpaci i ostaci u skladu s kombiniranom nomenklaturom; (b) u kontekstu uporabe u posebne svrhe ili unutarnje proizvodnje, roba ili proizvodi koji proizlaze iz proizvodne radnje koji nemaju ili imaju malu gospodarsku vrijednost i ne mogu se upotrebljavati bez daljnje prerade;

42.

„paleta” znači naprava na čijoj se površini može smjestiti određena količina robe koja tako čini jedinicu tereta u svrhu prijevoza, rukovanja ili slaganja uz pomoć mehaničkih sprava. Ta je naprava izrađena od samo dviju površina koje su razdvojene nosačima ili od samo jedne površine koja stoji na nogarima; ukupna je visina smanjena na najmanju visinu koja i dalje omogućuje pomicanje viličarima ili ručnim viličarima; može, ali ne mora imati nadgradnju;

43.	„brod tvornica Unije” znači plovilo koje je registrirano na dijelu područja države članice koje čini dio carinskog područja Unije, plovi pod zastavom države članice i kojim se ne love proizvodi morskog ribolova, ali se takvi proizvodi prerađuju na plovilu;

44.	„ribarsko plovilo Unije” znači plovilo koje je registrirano na dijelu područja države članice koje čini dio carinskog područja Unije, plovi pod zastavom države članice i kojim se love proizvodi morskog ribolova te se, prema potrebi, prerađuju na plovilu;

45.	„usluga redovitog brodskog prijevoza” znači usluga prijevoza robe plovilima koja plove samo između luka Unije te njihovo mjesto dolaska, odlaska ili pristajanja ne može biti nigdje izvan carinskog područja Unije ili u slobodnoj zoni luke Unije.

POGLAVLJE 2.

Prava i obveze osoba u vezi s carinskim zakonodavstvom

Odjeljak 1.

Dostava podataka

Pododjeljak 1.

Zajednički zahtjevi u pogledu podataka za razmjenu i pohranjivanje podataka

Članak 2.

Zajednički zahtjevi u pogledu podataka

(članak 6. stavak 2. Zakonika)

1.   Razmjena i pohrana podataka koji se zahtijevaju za zahtjeve i odluke podliježe zajedničkim zahtjevima u pogledu podataka navedenima u Prilogu A.

2.   Razmjena i pohrana podataka koji se zahtijevaju za deklaracije, obavijesti i dokaz o carinskom statusu podliježe zajedničkim zahtjevima u pogledu podataka navedenima u Prilogu B.

Pododjeljak 2.

Registracija osoba kod carinskih tijela

Članak 3.

Sadržaj podataka EORI zapisa

(članak 6. stavak 2. Zakonika)

U trenutku registracije osobe, carinska tijela prikupljaju i pohranjuju podatke o toj osobi utvrđene u Prilogu 12-01. Ti podaci čine EORI zapis.

Članak 4.

Podnošenje podataka za EORI registraciju

(članak 6. stavak 4. Zakonika)

Carinska tijela mogu osobama omogućiti da podnesu podatke potrebne za EORI registraciju drugim sredstvima koja nisu tehnike elektroničke obrade podataka.

Članak 5.

Gospodarski subjekt koji nema poslovni nastan na carinskom području Unije

(članak 22. stavak 2. i članak 9. stavak 2. Zakonika)

1.   Gospodarski subjekt koji nema poslovni nastan na carinskom području Unije registrira se prije:

(a)

podnošenja carinske deklaracije na carinskom području Unije, koja nije sljedeća deklaracija: i. carinska deklaracija podnesena u skladu s člancima 135. do 144.; ii. carinska deklaracija za stavljanje robe u postupak privremenog uvoza ili deklaracija za ponovni izvoz za zaključenje tog postupka; iii. carinska deklaracija koju je na temelju Konvencije o zajedničkom provoznom postupku podnio (11) gospodarski subjekt s poslovnim nastanom u zemlji zajedničkog provoza; iv. carinska deklaracija koju je u okviru postupka provoza Unije podnio gospodarski subjekt s poslovnim nastanom u Andori ili San Marinu;

(b)	podnošenja izlazne ili ulazne skraćene deklaracije na carinskom području Unije;

(c)	podnošenja deklaracije za privremeni smještaj na carinskom području Unije;

(d)	djelovanja kao prijevoznik u svrhu pomorskog ili zračnog prijevoza ili prijevoza unutarnjim plovnim putovima;

(e)	djelovanja kao prijevoznik koji je povezan s carinskim sustavom i želi primati obavijesti predviđene carinskim zakonodavstvom u pogledu podnošenja ili izmjene ulaznih skraćenih deklaracija.

2.   Neovisno o stavku 1. točki (a) podtočki ii., gospodarski subjekti koji nemaju poslovni nastan na carinskom području Unije registriraju se kod carinskih tijela prije podnošenja carinske deklaracije za stavljanje robe u postupak privremenog uvoza ili deklaracije za ponovni izvoz za zaključenje tog postupka ako se registracija zahtijeva za uporabu zajedničkog sustava upravljanja osiguranjem.

3.   Neovisno o stavku 1. točki (a) podtočki iii., gospodarski subjekti s poslovnim nastanom u zemlji zajedničkog provoza registriraju se kod carinskih tijela prije podnošenja carinske deklaracije u skladu s Konvencijom o zajedničkom provoznom postupku ako se deklaracija podnosi umjesto ulazne skraćene deklaracije ili se upotrebljava kao deklaracija prije otpreme.

4.   Neovisno o stavku 1. točki (a) podtočki iv., gospodarski subjekti s poslovnim nastanom u Andori ili San Marinu registriraju se kod carinskih tijela prije podnošenja carinske deklaracije u okviru postupka provoza Unije ako se deklaracija podnosi umjesto ulazne skraćene deklaracije ili se upotrebljava kao deklaracija prije otpreme.

5.   Odstupajući od stavka 1. točke (d), gospodarski subjekt koji djeluje kao prijevoznik u svrhu pomorskog ili zračnog prijevoza ili prijevoza unutarnjim plovnim putovima ne registrira se kod carinskih tijela ako mu je u okviru trgovinskog partnerskog programa treće zemlje koji Unija priznaje dodijeljen jedinstveni identifikacijski broj treće zemlje.

6.   Ako se u skladu s ovim člankom zahtijeva registracija, ona se obavlja kod carinskih tijela nadležnih za mjesto u kojem gospodarski subjekt podnosi deklaraciju ili zahtjev za odluku.

Članak 6.

Osobe koje nisu gospodarski subjekti

(članak 9. stavak 3. Zakonika)

1.   Osobe koje nisu gospodarski subjekti registriraju se kod carinskih tijela ako ispunjavaju jedan od sljedećih uvjeta:

(a)	takva registracija zahtijeva se zakonodavstvom države članice;

(b)	osoba se bavi aktivnostima za koje se mora dostaviti EORI broj u skladu s Prilogom A i Prilogom B.

2.   Odstupajući od stavka 1., ako osoba koja nije gospodarski subjekt samo povremeno podnosi carinske deklaracije, a carinska tijela to smatraju opravdanim, ne zahtijeva se registracija.

Članak 7.

Poništenje EORI broja

(članak 9. stavak 4. Zakonika)

1.   Carinska tijela poništavaju EORI broj u bilo kojem od sljedećih slučajeva:

(a)	na zahtjev registrirane osobe;

(b)	ako je carinsko tijelo saznalo da je registrirana osoba obustavila aktivnosti za koje se zahtijeva registracija.

2.   Carinsko tijelo evidentira datum poništenja EORI broja i o tome obavješćuje registriranu osobu.

Odjeljak 2.

Odluke koje se odnose na primjenu carinskog zakonodavstva

Pododjeljak 1.

Pravo na saslušanje

Članak 8.

Rok za ostvarivanje prava na saslušanje

(članak 22. stavak 6. Zakonika)

1.   Rok u kojem podnositelj zahtjeva izražava svoje stajalište o odluci koja bi na njega štetno utjecala iznosi 30 dana.

2.   Neovisno o stavku 1., ako se odluka odnosi na rezultate provjere robe za koju nije podnesena skraćena deklaracija, deklaracija za privremeni smještaj, deklaracija za ponovni izvoz ili carinska deklaracija, carinska tijela mogu od predmetne osobe zatražiti da izrazi svoje stajalište u roku od 24 sata.

Članak 9.

Sredstva obavješćivanja o razlozima

(članak 6. stavak 3. točka (a) Zakonika)

Ako je obavijest iz članka 22. stavka 6. prvog podstavka Zakonika dio postupka provjere ili kontrole, obavješćivati se može sredstvima koja nisu tehnike elektroničke obrade podataka.

Ako se podnosi zahtjev ili šalje obavijest o odluci sredstvima koja nisu tehnike elektroničke obrade podataka, obavješćivati se može na isti način.

Članak 10.

Izuzeće od prava na saslušanje

(članak 22. stavak 6. drugi podstavak Zakonika)

Posebni slučajevi u kojima podnositelj zahtjeva nema priliku izraziti svoje stajalište jesu sljedeći:

(a)	ako zahtjev za odluku ne ispunjava uvjete utvrđene u članku 11.;

(b)	ako carinska tijela obavijeste osobu koja je podnijela ulaznu skraćenu deklaraciju da se roba ne smije utovariti u slučaju pomorskog kontejnerskog prometa ili zračnog prometa;

(c)	ako se odluka odnosi na obavješćivanje podnositelja zahtjeva o odluci Komisije iz članka 116. stavka 3. Zakonika;

(d)	ako će se poništiti EORI broj.

Pododjeljak 2.

Opća pravila o odlukama koje se donose na temelju zahtjeva

Članak 11.

Uvjeti za prihvaćanje zahtjeva

(članak 22. stavak 2. Zakonika)

1.   Zahtjev za odluku koja se odnosi na primjenu carinskog zakonodavstva prihvaća se pod uvjetom da su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)	ako je potrebno u okviru postupka na koji se zahtjev odnosi, podnositelj zahtjeva registriran je u skladu s člankom 9. Zakonika;

(b)	ako je potrebno u okviru postupka na koji se zahtjev odnosi, podnositelj zahtjeva ima poslovni nastan na carinskom području Unije;

(c)	zahtjev je podnesen carinskom tijelu određenom za primanje zahtjeva u državi članici nadležnog carinskog tijela iz trećeg podstavka članka 22. stavka 1. Zakonika;

(d)	zahtjev se ne odnosi na odluku s istom svrhom kao i prethodna odluka upućena istom podnositelju zahtjeva koja je, tijekom jednogodišnjeg razdoblja koje je prethodilo podnošenju zahtjeva, poništena ili opozvana zbog toga što podnositelj nije ispunio obvezu koja proizlazi iz te odluke.

2.   Odstupajući od stavka 1. točke (d), navedeno razdoblje iznosi tri godine ako je prethodna odluka poništena u skladu s člankom 27. stavkom 1. Zakonika ili ako je riječ o zahtjevu za status ovlaštenog gospodarskog subjekta u skladu s člankom 38. Zakonika.

Članak 12.

Carinsko tijelo nadležno za donošenje odluke

(članak 22. stavak 1. Zakonika)

Ako nije moguće utvrditi nadležno carinsko tijelo u skladu s trećim podstavkom članka 22. stavka 1. Zakonika, nadležno carinsko tijelo jest ono nadležno za mjesto na kojem se vodi ili je dostupna evidencija i dokumentacija podnositelja zahtjeva kojom se carinskom tijelu omogućuje donošenje odluke (glavna računovodstvena evidencija u carinske svrhe)

Članak 13.

Produljenje roka za donošenje odluke

(članak 22. stavak 3. Zakonika)

1.   Ako nakon prihvaćanja zahtjeva carinsko tijelo nadležno za donošenje odluke smatra potrebnim zatražiti od podnositelja zahtjeva dodatne informacije kako bi donijelo odluku, utvrđuje rok od najviše 30 dana u kojem podnositelj treba dostaviti informacije, a rok za donošenje odluke utvrđen u članku 22. stavku 3. Zakonika produljuje se za to razdoblje. Podnositelja zahtjeva obavješćuje se o produljenju roka za donošenje odluke.

2.   Ako se primjenjuje članak 8. stavak 1., rok za donošenje odluke utvrđen u članku 22. stavku 3. Zakonika produljuje se za razdoblje od 30 dana. Podnositelja zahtjeva obavješćuje se o produljenju.

3.   Ako je carinsko tijelo nadležno za donošenje odluke produljilo rok kako bi se savjetovalo s drugim carinskim tijelom, rok za donošenje odluke produljuje se za isto razdoblje za koje je produljen rok za savjetovanje. Podnositelja zahtjeva obavješćuje se o produljenju roka za donošenje odluke.

4.   Ako postoje ozbiljni razlozi za sumnju na kršenje carinskog zakonodavstva i carinska tijela vode istrage na temelju tih razloga, rok za donošenje odluke produljuje se za vrijeme potrebno za završetak tih istraga. Takvo produljenje iznosi najviše devet mjeseci. Podnositelja zahtjeva obavješćuje se o produljenju, osim ako bi se time ugrozile istrage.

Članak 14.

Pravni učinak odluke

(članak 22. stavci 4. i 5. Zakonika)

Odluka proizvodi učinke od datuma koji je različit od datuma na koji je podnositelj zahtjeva primio ili se smatra da je primio odluku u sljedećim slučajevima:

(a)

ako će odluka povoljno utjecati na podnositelja zahtjeva te je podnositelj zahtjeva zatražio drugi datum učinka, u tom slučaju odluka proizvodi učinak od datuma koji je zatražio podnositelj zahtjeva pod uvjetom da je kasniji od datuma na koji podnositelj zahtjeva primi odluku ili se smatra da ju je primio;

(b)	ako je prethodna odluka izdana s vremenskim ograničenjem i jedini cilj je nove odluke produljiti njezinu valjanost, u tom slučaju odluka proizvodi učinak od dana isteka razdoblja valjanosti prethodne odluke;

(c)	ako je učinak odluke uvjetovan time da podnositelj zahtjeva ispuni određene formalnosti, u tom slučaju odluka proizvodi učinak od dana na koji podnositelj zahtjeva primi ili se smatra da je primio obavijest od nadležnog carinskog tijela u kojoj se navodi da su formalnosti uspješno ispunjene.

Članak 15.

Ponovna procjena odluke

(članak 23. stavak 4. točka (a) Zakonika)

1.   Carinsko tijelo nadležno za donošenje odluke ponovno procjenjuje odluku u sljedećim slučajevima:

(a)	ako je došlo do promjena relevantnog zakonodavstva Unije koje utječu na odluku;

(b)	ako je potrebno kao rezultat provedenog praćenja;

(c)	ako je potrebno zbog informacija koje je dostavio korisnik odluke u skladu s člankom 23. stavkom 2. Zakonika ili druga tijela.

2.   Carinsko tijelo nadležno za donošenje odluke korisnika odluke obavješćuje o rezultatu ponovne procjene.

Članak 16.

Suspenzija odluke

(članak 23. stavak 4. točka (b) Zakonika)

1.   Carinsko tijelo nadležno za donošenje odluke suspendira odluku umjesto da je poništi, opozove ili izmijeni u skladu s člankom 23. stavkom 3., člancima 27. ili 28. Zakonika ako:

(a)	to carinsko tijelo smatra da bi moglo imati dovoljno razloga za poništenje, opoziv ili izmjenu odluke, ali još nema sve potrebne elemente da odluči o poništenju, opozivu ili izmjeni;

(b)	to carinsko tijelo smatra da nisu ispunjeni uvjeti za odluku ili da korisnik odluke ne poštuje obveze koje proizlaze iz te odluke te je primjereno korisniku odluke dati vremena da poduzme mjere kako bi osigurao ispunjavanje uvjeta ili poštovanje obveza;

(c)	korisnik odluke zahtijeva takvu suspenziju jer privremeno ne može ispunjavati uvjete utvrđene za odluku ili poštovati obveze koje proizlaze iz te odluke.

2.   U slučajevima iz stavka 1. točaka (b) i (c), korisnik odluke obavješćuje carinsko tijelo nadležno za donošenje odluke o mjerama koje će poduzeti kako bi osigurao ispunjavanje uvjeta ili poštovanje obveza te o razdoblju potrebnom za poduzimanje tih mjera.

Članak 17.

Razdoblje suspenzije odluke

(članak 23. stavak 4. točka (b) Zakonika)

1.   U slučajevima iz članka 16. stavka 1. točke (a) razdoblje suspenzije koje utvrđuje nadležno carinsko tijelo odgovara razdoblju koje je tom carinskom tijelu potrebno da utvrdi jesu li ispunjeni uvjeti za poništenje, opoziv ili izmjenu. To razdoblje iznosi najviše 30 dana.

Međutim, ako carinsko tijelo smatra da korisnik odluke možda neće ispuniti kriterije utvrđene u članku 39. točki (a) Zakonika, odluka se suspendira dok se ne utvrdi jesu li teške povrede ili ponovljene povrede počinile sljedeće osobe:

(a)	korisnik odluke;

(b)	osoba nadležna za društvo koje je korisnik predmetne odluke ili provodi kontrolu nad njegovim upravljanjem;

(c)	osoba nadležna za carinska pitanja u društvu koje je korisnik predmetne odluke.

2.   U slučajevima iz članka 16. stavka 1. točaka (b) i (c), razdoblje suspenzije koje utvrđuje carinsko tijelo nadležno za donošenje odluke odgovara razdoblju o kojem je obavijestio korisnik odluke u skladu s člankom 16. stavkom 2. Razdoblje suspenzije može se po potrebi dodatno produljiti na zahtjev korisnika odluke.

Razdoblje suspenzije može se dodatno produljiti za razdoblje koje je nadležnom carinskom tijelu potrebno da provjeri osiguravaju li te mjere ispunjavanje uvjeta ili poštovanje obveza. To razdoblje iznosi najviše 30 dana.

3.   Ako, nakon suspenzije odluke, carinsko tijelo nadležno za donošenje odluke namjerava poništiti, opozvati ili izmijeniti tu odluku u skladu s člankom 23. stavkom 3., člancima 27. ili 28. Zakonika, razdoblje suspenzije, kako je utvrđeno u skladu sa stavcima 1. i 2. ovog članka, produljuje se po potrebi do trenutka u kojem poništenje, opoziv ili izmjena počinje proizvoditi učinke.

Članak 18.

Završetak suspenzije

(članak 23. stavak 4. točka (b) Zakonika)

1.   Suspenzija odluke završava po isteku razdoblja suspenzije osim ako prije isteka tog razdoblja nastupi bilo koja od sljedećih situacija:

(a)	suspenzija je povučena na temelju toga što, u slučajevima iz članka 16. stavka 1. točke (a), ne postoje razlozi za poništenje, opoziv ili izmjenu odluke u skladu s člankom 23. stavkom 3., člancima 27. ili 28. Zakonika te u tom slučaju suspenzija završava na datum povlačenja;

(b)

suspenzija je povučena na temelju toga što je, u slučajevima iz članka 16. stavka 1. točaka (b) i (c), korisnik odluke dokazao carinskom tijelu nadležnom za donošenje odluke da je poduzeo potrebne mjere kako bi osigurao ispunjavanje uvjeta utvrđenih za odluku ili poštovanje obveza koje proizlaze iz te odluke te u tom slučaju suspenzija završava na datum povlačenja;

(c)	suspendirana odluka je poništena, opozvana ili izmijenjena te u tom slučaju suspenzija završava na datum poništenja, opoziva ili izmjene.

2.   Carinsko tijelo nadležno za donošenje odluke korisnika odluke obavješćuje o završetku suspenzije.

Pododjeljak 3.

Odluke o obvezujućim informacijama

Članak 19.

Zahtjev za odluku o obvezujućim informacijama

(članak 22. stavak 1. treći podstavak i članak 6. stavak 3. točka (a) Zakonika)

1.   Odstupajući od članka 22. stavka 1. trećeg podstavka Zakonika, zahtjev za odluku o obvezujućim informacijama i sve priložene ili prateće isprave podnose se nadležnom carinskom tijelu u državi članici u kojoj podnositelj zahtjeva ima poslovni nastan ili nadležnom carinskom tijelu u državi članici u kojoj će se informacije upotrebljavati.

2.   Podnošenjem zahtjeva za odluku o obvezujućim informacijama smatra se da je podnositelj zahtjeva suglasan da se svi podaci iz odluke, uključujući sve fotografije, slike i brošure, osim povjerljivih informacija, javno objavljuju na internetskim stranicama Komisije. Svakim javnim objavljivanjem podataka poštuje se zaštita osobnih podataka.

3.   Ako ne postoji elektronički sustav za podnošenje zahtjeva za odluku o obvezujućim informacijama o podrijetlu („OIP”), države članice mogu omogućiti podnošenje tih zahtjeva sredstvima koja nisu tehnike elektroničke obrade podataka.

Članak 20.

Rokovi

(članak 22. stavak 3. Zakonika)

1.   Ako Komisija obavijesti carinska tijela o suspenziji donošenja odluka o OTI-ju i OIP-u u skladu s člankom 34. stavkom 10. točkom (a) Zakonika, rok za donošenje odluke iz prvog podstavka članka 22. stavka 3. Zakonika dodatno se produljuje sve dok Komisija obavijesti carinska tijela da je osigurano ispravno i ujednačeno razvrstavanje u Carinsku tarifu ili utvrđivanje podrijetla.

To produljeno razdoblje iz podstavka 1. iznosi najviše 10 mjeseci, ali u izvanrednim okolnostima može se primijeniti dodatno produljenje od najviše 5 mjeseci.

2.   Razdoblje iz drugog podstavka članka 22. stavka 3. Zakonika može iznositi više od 30 dana ako nije moguće u tom razdoblju završiti analizu koju carinsko tijelo nadležno za donošenje odluke smatra potrebnom kako bi donijelo tu odluku.

Članak 21.

Obavijest o odlukama o OIP-u

(članak 6. stavak 3. točka (a) Zakonika)

Ako je zahtjev za odluku o OIP-u podnesen sredstvima koja nisu tehnike elektroničke obrade podataka, carinska tijela mogu obavijestiti podnositelja zahtjeva o odluci o OIP-u sredstvima koja nisu tehnike elektroničke obrade podataka.

Članak 22.

Ograničenje primjene pravila o ponovnoj procjeni i suspenziji

(članak 23. stavak 4. Zakonika)

Članci 15. do 18. koji se odnose na ponovnu procjenu i suspenziju odluka ne primjenjuju se na odluke o obvezujućim informacijama.

Odjeljak 3.

Ovlašteni gospodarski subjekt

Pododjeljak 1.

Povlastice koje proizlaze iz statusa ovlaštenoga gospodarskog subjekta

Članak 23.

Pojednostavnjenja u pogledu deklaracija prije otpreme

(članak 38. stavak 2. točka (b) Zakonika)

1.   Ako gospodarski subjekt ovlašten za sigurnost i zaštitu (AEOS) iz članka 38. stavka 2. točke (b) Zakonika u svoje ime podnosi deklaraciju prije otpreme u obliku carinske deklaracije ili deklaracije za ponovni izvoz, ne zahtijevaju se nikakvi drugi podaci, osim onih koji su navedeni u tim deklaracijama.

2.   Ako AEOS podnosi deklaraciju prije otpreme u obliku carinske deklaracije ili deklaracije za ponovni izvoz u ime druge osobe koja je isto tako AEOS, ne zahtijevaju se nikakvi drugi podaci, osim onih koji su navedeni u tim deklaracijama.

Članak 24.

Povlašteniji tretman u pogledu procjene rizika i provjere

(članak 38. stavak 6. Zakonika)

1.   Na ovlašteni gospodarski subjekt (AEO) primjenjuje se manje fizičkih provjera i provjera isprava nego na ostale gospodarske subjekte.

2.   Ako je AEOS podnio ulaznu skraćenu deklaraciju ili, u slučajevima iz članka 130. Zakonika, carinsku deklaraciju ili deklaraciju za privremeni smještaj ili ako je AEOS podnio obavijest i dao pristup podacima povezanima s njegovom ulaznom skraćenom deklaracijom u svojem računalnom sustavu iz članka 127. stavka 8. Zakonika, carinski ured prvog ulaska iz članka 127. stavka 3. prvog podstavka Zakonika, ako je pošiljka odabrana za fizičku provjeru, o tome obavješćuje AEOS. Obavješćuje se prije dolaska robe na carinsko područje Unije.

Ta obavijest dostupna je i prijevozniku ako je različit od AEOS-a iz prvog podstavka, pod uvjetom da je prijevoznik AEOS i da je povezan s elektroničkim sustavima za deklaracije iz prvog podstavka.

Ta se obavijest ne šalje ako bi mogla ugroziti provjere koje se provode ili rezultate tih provjera.

3.   Ako AEO podnosi deklaraciju za privremeni smještaj ili carinsku deklaraciju u skladu s člankom 171. Zakonika, carinski ured nadležan za primanje te deklaracije za privremeni smještaj ili te carinske deklaracije, ako je pošiljka odabrana za fizičku provjeru, o tome obavješćuje AEO. Obavješćuje se prije podnošenja robe carini.

Ta se obavijest ne šalje ako bi mogla ugroziti provjere koje se provode ili rezultate tih provjera.

4.   Ako su pošiljke koje je deklarirao AEO odabrane za fizičke provjere i provjere isprava, provođenje tih provjera je prioritet.

Na zahtjev AEO-a provjere se mogu provoditi na mjestu koje nije mjesto na kojem se roba podnosi carini.

5.   Obavijesti iz stavaka 2. i 3. ne odnose se na carinske provjere o kojima je odlučeno na temelju deklaracije za privremeni smještaj ili carinske deklaracije nakon podnošenja robe.

Članak 25.

Izuzeće od povlaštenog tretmana

(članak 38. stavak 6. Zakonika)

Povlašteniji tretman iz članka 24. ne primjenjuje se na nikakve carinske provjere povezane s određenim razinama prijetnje ili obvezama provjere utvrđenima ostalim zakonodavstvom Unije.

Međutim, carinskim tijelima prioritet je provođenje potrebne obrade, formalnosti i provjera pošiljki koje je deklarirao AEOS.

Pododjeljak 2.

Zahtjev za status ovlaštenog gospodarskog subjekta

Članak 26.

Uvjeti za prihvaćanje zahtjeva za status AEO-a

(članak 22. stavak 2. Zakonika)

1.   Osim uvjeta za prihvaćanje zahtjeva predviđenih u članku 11. stavku 1., kako bi se podnio zahtjev za status AEO-a, podnositelj zahtjeva podnosi upitnik za samoocjenu koji mu na raspolaganje daju carinska tijela zajedno sa zahtjevom.

2.   Gospodarski subjekt podnosi jedinstveni zahtjev za status AEO-a kojim se obuhvaća svaki njegov trajni poslovni nastan na carinskom području Unije.

Članak 27.

Nadležno carinsko tijelo

(članak 22. stavak 1. treći podstavak Zakonika)

Ako se nadležno carinsko tijelo ne može utvrditi u skladu s člankom 22. stavkom 1. trećim podstavkom Zakonika ili člankom 12. ove Uredbe, zahtjev se podnosi carinskim tijelima države članice u kojoj podnositelj zahtjeva ima trajni poslovni nastan i u kojoj se evidentiraju podaci o njegovim općim logističkim upravljačkim aktivnostima u Uniji ili su dostupni kako je navedeno u zahtjevu.

Članak 28.

Rok za donošenje odluka

(članak 22. stavak 3. Zakonika)

1.   Rok za donošenje odluke iz članka 22. stavka 3. prvog podstavka Zakonika može se produljiti za razdoblje od najviše 60 dana.

2.   Ako su u tijeku kazneni postupci zbog kojih postoji sumnja ispunjava li podnositelj zahtjeva uvjete iz članka 39. točke (a) Zakonika, rok za donošenje odluke produljuje se za vrijeme potrebno za završetak tih postupaka.

Članak 29.

Datum stupanja na snagu odobrenja statusa AEO-a

(članak 22. stavak 4. Zakonika)

Odstupajući od članka 22. stavka 4. Zakonika, odobrenje kojim se odobrava status AEO-a („odobrenje statusa AEO-a”) stupa na snagu petog dana nakon što je odluka donesena.

Članak 30.

Pravni učinci suspenzije

(članak 23. stavak 4. točka (b) Zakonika)

1.   Ako se odobrenje statusa AEO-a suspendira zbog nepoštovanja bilo kojeg kriterija iz članka 39. Zakonika, svaka odluka donesena u pogledu tog AEO-a koja se općenito temelji na odobrenju statusa AEO-a ili na bilo kojem određenom kriteriju koji je doveo do suspenzije odobrenja statusa AEO-a, carinsko tijelo koje je donijelo tu odluku suspendira je.

2.   Suspenzija odluke povezane s primjenom carinskog zakonodavstva donesene u pogledu AEO-a ne dovodi do automatske supenzije odobrenja statusa AEO-a.

3.   Ako se odluka povezana s osobom koja je i AEOS i gospodarski subjekt ovlašten za carinska pojednostavnjenja (AEOC) iz članka 38. stavka 2. točke (a) Zakonika suspendira u skladu s člankom 16. stavkom 1. zbog neispunjavanja uvjeta utvrđenih u članku 39. točki (d) Zakonika, njezino se odobrenje statusa AEOC-a suspendira, ali njezino odobrenje statusa AEOS-a ostaje valjano.

Ako se odluka povezana s osobom koja je i AEOS i AEOC suspendira u skladu s člankom 16. stavkom 1. zbog neispunjavanja uvjeta utvrđenih u članku 39. točki (e) Zakonika, njezino se odobrenje statusa AEOS-a suspendira, ali njezino odobrenje statusa AEOC-a ostaje valjano.

GLAVA II.

ČIMBENICI NA TEMELJU KOJIH SE PRIMJENJUJU UVOZNE I IZVOZNE CARINE TE OSTALE MJERE U POGLEDU TRGOVINE ROBOM

POGLAVLJE 1.

Podrijetlo robe

Odjeljak 1.

Nepovlašteno podrijetlo

Članak 31.

Roba dobivena u cijelosti u jednoj zemlji ili teritoriju

(članak 60. stavak 1. Zakonika)

Sljedeća se roba smatra robom koja je u cijelosti dobivena u jednoj zemlji ili teritoriju:

(a)	mineralni proizvodi koji su izvađeni u toj zemlji ili teritoriju;

(b)	biljni proizvodi ondje požnjeveni;

(c)	žive životinje koje su ondje okoćene i uzgojene;

(d)	proizvodi od ondje uzgojenih živih životinja;

(e)	proizvodi koji su dobiveni lovom ili ribolovom ondje obavljenim;

(f)	proizvodi morskog ribolova i drugi proizvodi koje su plovila registrirana u predmetnoj zemlji ili teritoriju koja plove pod zastavom te zemlje ili teritorija izvadila iz mora izvan teritorijalnih voda bilo koje zemlje;

(g)	roba dobivena ili proizvedena na brodovima tvornicama od proizvoda navedenih pod točkom (f) podrijetlom iz te zemlje ili teritorija pod uvjetom da su brodovi tvornice registrirani u toj zemlji ili teritoriju i plove pod njezinom ili njegovom zastavom;

(h)	proizvodi izvađeni s morskog dna ili podzemlja izvan teritorijalnih voda pod uvjetom da ta zemlja ili teritorij ima isključivo pravo na eksploataciju tog dna ili podzemlja;

(i)	otpad i otpadni materijal nastali slijedom proizvodnih postupaka te rabljeni proizvodi ako su ondje prikupljeni i namijenjeni samo za recikliranje sirovina;

(j)	roba ondje proizvedena isključivo od proizvoda koji su navedeni pod točkama (a) do (i).

Članak 32.

Roba čija proizvodnja uključuje više od jedne zemlje ili teritorija

(članak 60. stavak 2. Zakonika)

Smatra se da je na robi navedenoj u Prilogu 22-01 obavljena posljednja bitna prerada ili obrada, što rezultira izradom novog proizvoda ili čini bitan stupanj izrade, u zemlji ili teritoriju na kojem se ispunjavaju pravila utvrđena u tom Prilogu ili koje se utvrđuje na temelju tih pravila.

Članak 33.

Prerada ili obrada koje nisu gospodarski opravdane

(članak 60. stavak 2. Zakonika)

Smatra se da prerada ili obrada koje se obavljaju u drugoj zemlji ili teritoriju nisu gospodarski opravdane ako se na temelju dostupnih činjenica utvrdi da se tom radnjom namjeravala izbjeći primjena mjera iz članka 59. Zakonika.

Za robu obuhvaćenu Prilogom 22-01 primjenjuju se preostala pravila Poglavlja.

Za robu koja nije obuhvaćena Prilogom 22-01, ako se posljednja obrada ili prerada ne smatraju gospodarski opravdanima, smatra se da je na robi obavljena posljednja bitna, gospodarski opravdana prerada ili obrada, što rezultira izradom novog proizvoda ili čini bitan stupanj izrade, u zemlji ili teritoriju iz kojeg potječe najveći dio materijala, kako je utvrđeno na temelju vrijednosti materijala.

Članak 34.

Minimalni postupci

(članak 60. stavak 2. Zakonika)

Sljedeći postupci ne smatraju se bitnom, gospodarski opravdanom preradom ili obradom radi stjecanja podrijetla:

(a)	postupci kojima se osigurava održavanje ispravnog stanja proizvoda tijekom prijevoza i skladištenja (provjetravanje, rasprostiranje, sušenje, uklanjanje oštećenih dijelova i slični postupci) ili postupci olakšavanja otpreme ili prijevoza;

(b)	jednostavni postupci koji se sastoje od uklanjanja prašine, prosijavanja, sortiranja, klasificiranja, slaganja, pranja, rasijecanja;

(c)	promjena pakiranja te rastavljanje i ponovno sastavljanje pošiljaka, jednostavno pakiranje u staklenke, limenke, bočice, vreće, sanduke i kutije, pričvršćivanje na kartone ili daske i svi drugi jednostavni postupci pakiranja;

(d)	pripremanje robe u setove ili komplete ili pripremanje za prodaju;

(e)	dodavanje oznaka, natpisa i drugih razlikovnih obilježja na proizvode ili njihova pakiranja;

(f)	jednostavno sklapanje dijelova kako bi se izradio cjelovit proizvod;

(g)	rastavljanje ili promjena uporabe;

(h)	kombinacija dvaju ili više postupaka navedenih u točkama (a) do (g).

Članak 35.

Pribor, rezervni dijelovi ili alati

(članak 60. Zakonika)

1.   Smatra se da pribor, rezervni dijelovi ili alati dostavljeni s bilo kojom robom navedenom u odsjecima XVI., XVII. i XVIII. kombinirane nomenklature i koji su dio standardne opreme imaju isto podrijetlo kao ta roba.

2.   Smatra se da osnovni rezervni dijelovi za uporabu s bilo kojom robom navedenom u odsjecima XVI., XVII. i XVIII. kombinirane nomenklature prethodno puštenom u slobodni promet u Uniji maju isto podrijetlo kao ta roba ako se ugradnjom osnovnih rezervnih dijelova u fazi proizvodnje nije promijenilo njihovo podrijetlo.

3.   Za potrebe ovog članka osnovni rezervni dijelovi znače dijelovi koji su:

(a)	sastavnice bez kojih se ne može osigurati ispravan rad opreme, stroja, uređaja ili vozila koji su pušteni u slobodni promet ili su prethodno izvezeni i

(b)	svojstveni toj robi i

(c)	namijenjeni njezinom redovitom održavanju i zamjeni istovrsnih dijelova koji su se oštetili ili postali neupotrebljivi.

Članak 36.

Neutralni elementi i pakiranje

(članak 60. Zakonika)

1.   Kako bi se utvrdilo iz koje zemlje ili teritorija potječe roba, podrijetlo sljedećih elemenata ne uzima se u obzir:

(a)	energije i goriva;

(b)	postrojenja i opreme;

(c)	strojeve i alate;

(d)	materijala koji nisu uključeni u konačni sastav proizvoda niti su namijenjenu uključivanju.

2.   Ako se u skladu s općim pravilom 5 za tumačenje kombinirane nomenklature utvrđenim u Prilogu I. Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87 (12) ambalažni materijal ili ambalaža za robu smatra dijelom proizvoda za potrebe razvrstavanja, ne uzima se u obzir pri određivanju podrijetla osim ako se pravilo u Prilogu 22-01 za predmetnu robu temelji na postotku dodane vrijednosti.

Odjeljak 2.

Povlašteno podrijetlo

Članak 37.

Definicije

Za potrebe ovog odjeljka primjenjuju se sljedeće definicije:

1.	„zemlja korisnica” znači zemlja korisnica općeg sustava povlastica navedenog u Prilogu II. Uredbi (EU) br. 978/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (13);

2.	„izrada” znači svaka vrsta obrade ili prerade, uključujući sklapanje;

3.	„materijal” znači svaki sastojak, sirovina, sastavnica ili dio itd., upotrijebljen u izradi proizvoda;

4.	„proizvod” znači proizvod koji se dobiva postupkom izrade, čak i ako je namijenjen za uporabu u nekom drugom proizvodnom postupku;

5.	„roba” znači i materijale i proizvode;

6.	„dvostrana kumulacija” znači sustav koji omogućuje da se proizvodi koji su podrijetlom iz Unije smatraju materijalima podrijetlom iz zemlje korisnice kada su dalje prerađeni ili uključeni u taj proizvod u navedenoj zemlji korisnici;

7.

„kumulacija s Norveškom, Švicarskom ili Turskom” znači sustav koji omogućuje da se proizvodi koji su podrijetlom iz Norveške, Švicarske ili Turske smatraju materijalima podrijetlom iz zemlje korisnice kada su dalje prerađeni ili uključeni u taj proizvod u navedenoj zemlji korisnici te uvezeni u Uniju;

8.

„regionalna kumulacija” znači sustav u okviru kojega se proizvodi koji su prema ovom odjeljku podrijetlom iz zemlje koja je članica regionalne skupine smatraju materijalima podrijetlom iz druge zemlje iste regionalne skupine (ili zemlje druge regionalne skupine ako je kumulacija između skupina moguća) kada su dalje prerađeni ili uključeni u tamo izrađen proizvod;

9.

„proširena kumulacija” znači sustav, koji na zahtjev zemlje korisnice odobrava Komisija i u okviru kojega se određeni materijali, podrijetlom iz zemlje s kojom Europska unija ima sklopljen važeći ugovor o slobodnoj trgovini u skladu s člankom XXIV. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT-a), smatraju materijalima podrijetlom iz predmetne zemlje korisnice kada su dalje prerađeni ili uključeni u proizvod izrađen u navedenoj zemlji;

10.	„zamjenjivi materijali” znači materijali koji su iste vrste i tržišne kakvoće, s jednakim tehničkim i fizičkim značajkama, te koji se ne mogu razlikovati jedan od drugoga kada se jednom ugrade u gotovi proizvod;

11.	„regionalna skupina” znači skupina zemalja između kojih se primjenjuje regionalna kumulacija;

12.	„carinska vrijednost” znači vrijednost koja je utvrđena u skladu sa Sporazumom o provedbi članka VII. Općega sporazuma o carinama i trgovini iz 1994. (Sporazum Svjetske trgovinske organizacije o određivanju carinske vrijednosti);

13.

„vrijednost materijala” znači carinska vrijednost u trenutku uvoza upotrijebljenih materijala bez podrijetla ili, ako taj podatak nije poznat ili ga je nemoguće utvrditi, prvu utvrdivu cijenu plaćenu za materijale u zemlji proizvodnje; ako je potrebno utvrditi vrijednost upotrijebljenih materijala s podrijetlom, ova se točka primjenjuje mutatis mutandis;

14.

„cijena franko tvornica” znači cijena franko tvornica plaćena za dobiveni proizvod u korist proizvođača u čijem je poduzeću obavljen posljednji postupak obrade ili prerade, pod uvjetom da ta cijena uključuje vrijednost svih materijala korištenih u proizvodnji i sve druge troškove povezane s proizvodnjom, umanjena za sve domaće poreze koji se vraćaju ili bi se mogli vratiti nakon izvoza dobivenog proizvoda. Ako stvarno plaćena cijena ne odražava sve troškove povezane s izradom proizvoda, koji su nastali u zemlji proizvodnje, cijena franko tvornica znači zbroj svih navedenih troškova, umanjeno za sve domaće poreze koji se vraćaju ili se mogu vratiti, kada se dobiveni proizvod izveze. Ako je zadnja obrada ili prerada bila dodijeljena proizvođaču kao podizvođaču, izraz „proizvođač” iz prvoga podstavka može se odnositi na poduzeće koje je zaposlilo podizvođača.

15.

„najveći dopušteni sadržaj materijala bez podrijetla” znači najveći dopušteni sadržaj materijala bez podrijetla koji je dopušten kako bi se izrada smatrala dostatnom obradom ili preradom da se proizvodu dodijeli status s podrijetlom. Može biti izražen kao postotak cijene franko tvornica proizvoda ili kao postotak neto težine tih upotrijebljenih materijala koji potpadaju pod određenu skupinu poglavlja, poglavlje, tarifni broj ili podbroj;

16.	„neto težina” znači težina same robe bez bilo kakvog ambalažnog materijala ili ambalaže za robu;

17.	„poglavlja”, „tarifni brojevi” i „podbrojevi” znači poglavlja, tarifni brojevi i podbrojevi (četveroznamenkasti ili šesteroznamenkasti) koji se upotrebljavaju u nomenklaturi koja tvori Harmonizirani sustav s promjenama u skladu s Preporukom od 26. lipnja 2004. Carinskog vijeća za suradnju;

18.	„razvrstano” se odnosi na razvrstavanje proizvoda ili materijala u određeni tarifni broj ili podbroj Harmoniziranog sustava;

19.	„pošiljka” znači proizvodi: (a) koji se ili otpremaju istodobno od određenog izvoznika do određenoga primatelja; ili (b) koji su obuhvaćeni jedinstvenom prijevoznom ispravom koja obuhvaća njihovu otpremu od izvoznika do primatelja ili, ako takva isprava ne postoji, jednim računom;

20.	„izvoznik” znači osoba koja izvozi robu u Uniju ili u zemlju korisnicu koji može dokazati podrijetlo proizvoda, bez obzira na to je li on proizvođač i bez obzira na to obavlja li on sam carinske formalnosti ili ne;

21.

„registrirani izvoznik” znači: (a) izvoznik s poslovnim nastanom u zemlji korisnici koji je registriran pri nadležnom tijelu te zemlje korisnice za potrebe izvoza proizvoda u okviru sustava u Uniju ili u drugu zemlju korisnicu s kojom je moguća regionalna kumulacija; ili (b) izvoznik s poslovnim nastanom u državi članici koji je registriran pri carinskim tijelima te države članice za potrebe izvoza proizvoda podrijetlom iz Unije namijenjenih uporabi kao materijala u zemlji korisnici u okviru dvostrane kumulacije; ili (c) ponovni pošiljatelj robe s poslovnim nastanom u državi članici koji je registriran pri carinskim tijelima te države članice za potrebe sastavljanja zamjenskih izjava o podrijetlu kako bi se proizvode s podrijetlom ponovno poslalo na drugo mjesto na carinskom području Unije ili, prema potrebi, u Norvešku, Švicarsku ili Tursku („registrirani ponovni pošiljatelj”);

22.	„izjava o podrijetlu” znači izjava koju sastavlja izvoznik ili ponovni pošiljatelj robe u kojoj se navodi da proizvodi obuhvaćeni njome zadovoljavaju pravila sustava o podrijetlu.

Pododjeljak 1.

Izdavanje i sastavljanje dokaza o podrijetlu

Članak 38.

Načini podnošenja zahtjeva za informativne potvrde INF 4 i načini njihova izdavanja

(članak 6. stavak 3. točka (a) Zakonika)

1.   Zahtjevi za informativnu potvrdu INF 4 mogu se podnijeti sredstvima koja nisu tehnike elektroničke obrade podataka, pri čemu se poštuju zahtjevi u pogledu podataka navedeni u Prilogu 22-02.

2.   Informativna potvrda poštuje zahtjeve u pogledu podataka navedene u Prilogu 22-02.

Članak 39.

Načini podnošenja zahtjeva za odobrenja za ovlaštenog izvoznika i njihovo izdavanje

(članak 6. stavak 3. točka (a) Zakonika)

Zahtjev za dobivanje statusa ovlaštenog izvoznika za potrebe sastavljanja dokaza o povlaštenom podrijetlu može se podnijeti, a odobrenje za ovlaštenog izvoznika izdati, sredstvima koja nisu tehnike elektroničke obrade podataka.

Članak 40.

Načini podnošenja zahtjeva za registraciju izvoznika

(članak 6. stavak 3. točka (a) Zakonika)

Zahtjevi za registraciju izvoznika mogu se podnijeti sredstvima koja nisu tehnike elektroničke obrade podataka.

Pododjeljak 2.

Definicija pojma proizvoda s podrijetlomPrimjenjuje se u okviru GSP-a Unije

Članak 41.

Opća načela

(članak 64. stavak 3. Zakonika)

Smatra se da su sljedeći proizvodi podrijetlom iz zemlje korisnice:

(a)	proizvodi koji su u cijelosti dobiveni u toj zemlji u smislu članka 44.;

(b)	proizvodi koji su dobiveni u navedenoj zemlji i sadržavaju materijale koji nisu ondje dobiveni u cijelosti, pod uvjetom da su odnosni materijali podvrgnuti dostatnoj obradi ili preradi u smislu članka 45.

Članak 42.

Načelo teritorijalnosti

(članak 64. stavak 3. Zakonika)

1.   Uvjeti iz ovog pododjeljka za stjecanje statusa s podrijetlom moraju biti ispunjeni u predmetnoj zemlji korisnici.

2.   Pojam „zemlja korisnica” obuhvaća i ne može premašivati ograničenja teritorijalnog mora te zemlje u smislu Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora (Konvencija iz Montago Baya, 10. prosinca 1982.).

3.   Ako su proizvodi s podrijetlom izvezeni iz zemlje korisnice u drugu državu vraćeni, smatraju se proizvodima bez podrijetla, osim ako se nadležnim tijelima može pružiti zadovoljavajući dokaz da su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)	vraćeni proizvodi oni su proizvodi koji su bili izvezeni i

(b)	nisu bili podvrgnuti nikakvim postupcima, osim postupcima koji su bili prijeko potrebni kako bi se očuvali u dobrom stanju dok su se nalazili u toj zemlji ili dok su bili izvezeni.

Članak 43.

Nemanipulacija

(članak 64. stavak 3. Zakonika)

1.   Proizvodi deklarirani za puštanje u slobodan promet u Uniji isti su kao i proizvodi koji su izvezeni iz zemlje korisnice iz koje se smatra da su podrijetlom. Oni ne smiju biti izmijenjeni, na bilo koji način preoblikovani ili podvrgnuti postupcima, osim postupcima koji su potrebni kako bi se očuvali u dobrom stanju ili onima kojima se, dodavanjem ili stavljanjem oznaka, etiketa, plombi ili bilo koje druge dokumentacije, osigurava sukladnost s posebnim domaćim zahtjevima primjenjivima u Uniji, prije deklariranja za puštanje u slobodan promet.

2.   Proizvodi uvezeni u zemlju korisnicu za potrebe kumulacije u skladu s člancima 53., 54., 55. ili 56. isti su kao i proizvodi koji su izvezeni iz zemlje iz koje se smatra da su podrijetlom. Oni ne smiju biti izmijenjeni, na bilo koji način preoblikovani ili podvrgnuti postupcima, osim postupcima koji su potrebni kako bi se očuvali u dobrom stanju, prije deklariranja za odgovarajući carinski postupak u zemlji uvoznici.

3.   Skladištenje proizvoda moguće je ako su uvijek pod carinskim nadzorom u zemlji ili zemljama provoza.

4.   Dijeljenje pošiljaka moguće je ako ga obavlja izvoznik ili se obavlja pod njegovom odgovornosti, ako je predmetna roba uvijek pod carinskim nadzorom u zemlji ili zemljama provoza.

5.   Zahtjevi iz stavaka 1. do 4. smatraju se ispunjenima osim ako carinska tijela imaju razloga vjerovati suprotno; u takvim slučajevima carinsko tijelo može zahtijevati da deklarant pruži dokaz o usklađenosti, koji se može pružiti bilo kojim sredstvima, uključujući ugovorne isprave o prijevozu kao što su teretnica ili činjenični ili konkretni dokazi koji se temelje na označivanju ili brojčanom označivanju paketa ili bilo koji dokaz u vezi sa samom robom.

Članak 44.

Proizvodi dobiveni u cijelosti

(članak 64. stavak 3. Zakonika)

1.   Za sljedeće se proizvode smatra da su dobiveni u cijelosti u zemlji korisnici:

(a)	mineralni proizvodi koji su izvađeni iz njihova tla ili s njihovog morskog dna;

(b)	biljke i biljni proizvodi ondje uzgojeni ili požnjeveni;

(c)	žive životinje koje su ondje okoćene i uzgojene;

(d)	proizvodi od ondje uzgojenih živih životinja;

(e)	proizvodi od zaklanih životinja koje su ondje okoćene i uzgojene;

(f)	proizvodi koji su dobiveni lovom ili ribolovom ondje obavljenim;

(g)	proizvodi akvakulture ako su riba, rakovi i mekušci ondje rođeni ili uzgojeni;

(h)	proizvodi morskog ribolova i drugi proizvodi koje su njihova plovila izvadila iz mora izvan svih teritorijalnih voda;

(i)	proizvodi izrađeni na njihovim brodovima tvornicama isključivo od proizvoda navedenih pod točkom (h);

(j)	rabljeni proizvodi ondje prikupljeni namijenjeni samo za recikliranje sirovina;

(k)	otpad i otpadni materijal nastali slijedom proizvodnih postupaka ondje obavljenih;

(l)	proizvodi koji su izvađeni s morskog dna ili podzemlja izvan svih teritorijalnih voda, pod uvjetom da imaju isključivo pravo na eksploataciju toga dna ili podzemlja;

(m)	roba ondje proizvedena isključivo od proizvoda koji su navedeni pod točkama (a) do (l).

2.   Izrazi „njihova plovila” i „njihovim brodovima tvornicama” iz stavka 1. točaka (h) i (i) primjenjuju se isključivo na plovila i brodove tvornice koji ispunjavaju svaki od navedenih zahtjeva:

(a)	registrirani su u zemlji korisnici ili u državi članici;

(b)	plove pod zastavom zemlje korisnice ili države članice;

(c)

ispunjavaju jedan od sljedećih uvjeta: i. u omjeru od najmanje 50 % nalaze se u vlasništvu državljana zemlje korisnice ili država članica ili ii. u vlasništvu su trgovačkih društava: — sa sjedištem i glavnim mjestom poslovanja u zemlji korisnici ili u državama članicama, i — koje se u omjeru od najmanje 50 % nalaze u vlasništvu zemlje korisnice ili država članica ili javnih tijela ili državljana zemlje korisnice ili država članica.

3.   Svaki uvjet iz stavka 2. može se ispuniti u državama članicama ili u različitim zemljama korisnicama ako se sve uključene zemlje korisnice koriste pogodnostima regionalne kumulacije u skladu s člankom 55. stavcima 1. i 5. U tom slučaju, smatra se da su proizvodi podrijetlom iz zemlje korisnice pod čijom zastavom plovilo ili brod tvornica plovi u skladu s točkom (b) stavka 2.

Prvi podstavak primjenjuje se samo pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti utvrđeni u članku 55. stavku 2. točkama (a), (c) i (d).

Članak 45.

Dostatno obrađeni ili prerađeni proizvodi

(članak 64. stavak 3. Zakonika)

1.   Ne dovodeći u pitanje članke 47. i 48., za proizvode koji nisu u cijelosti dobiveni u predmetnoj zemlji korisnici u smislu članka 44. smatra se da su podrijetlom iz te zemlje, pod uvjetom da su za predmetnu robu ispunjeni uvjeti s popisa u Prilogu 22-03.

2.   Ako je proizvod koji je stekao status proizvoda s podrijetlom u zemlji u skladu sa stavkom 1. dalje prerađen u navedenoj zemlji i upotrijebljen kao materijal u izradi drugog proizvoda, ne uzimaju se u obzir materijali bez podrijetla koji su mogli biti upotrijebljeni u njegovoj izradi.

Članak 46.

Prosječne vrijednosti

(članak 64. stavak 3. Zakonika)

1.   Ispunjavanje zahtjeva iz članka 45. stavka 1. provjerava se za svaki proizvod posebno.

Međutim, ako se odgovarajuće pravilo temelji na usklađenosti s najvećim dopuštenim sadržajem materijala bez podrijetla, kako bi se uzele u obzir fluktuacije troškova i valutnih tečaja, vrijednost materijala bez podrijetla može se izračunati na temelju prosječnih vrijednosti, kako je navedeno u stavku 2.

2.   U slučaju navedenom u drugom podstavku stavka 1., prosječna cijena proizvoda franko tvornica i prosječna vrijednost upotrijebljenih materijala bez podrijetla izračunava se na temelju zbroja cijena franko tvornica zaračunatih za sve prodaje proizvoda obavljene tijekom prethodne fiskalne godine i zbroja vrijednosti svih materijala bez podrijetla upotrijebljenih u izradi proizvoda tijekom prethodne fiskalne godine kako je određeno u zemlji izvoza, ili, kada podaci za čitavu fiskalnu godinu nisu dostupni, u kraćem razdoblju koje ne smije biti kraće od tri mjeseca.

3.   Izvoznici koji su se odlučili za izračune na prosječnoj osnovi moraju tu metodu dosljedno primjenjivati tijekom godine koja slijedi referentnoj fiskalnoj godini, ili, kada je to primjereno, tijekom godine koja slijedi kraćem razdoblju upotrijebljenom kao referentnom. Mogu prestati primjenjivati takvu metodu ako tijekom zadane fiskalne godine, ili kraćeg reprezentativnog razdoblja od najmanje tri mjeseca, ustanove da su prestale navedene fluktuacije troškova ili tečajnih stopa koje su opravdale uporabu takve metode.

4.   Prosječne vrijednosti iz stavka 2. upotrebljavaju se kao cijena franko tvornica i kao vrijednost materijala bez podrijetla, u smislu uspostave usklađenosti s najvećim dopuštenim sadržajem materijala bez podrijetla.

Članak 47.

Nedostatna obrada ili prerada

(članak 64. stavak 3. Zakonika)

1.   Ne dovodeći u pitanje stavak 3. sljedeći postupci smatraju se obradom ili preradom nedostatnom za stjecanje statusa proizvoda s podrijetlom, bilo da su zahtjevi iz članka 45. ispunjeni ili ne:

(a)	postupci kojima se roba održava u dobrom stanju tijekom prijevoza i skladištenja;

(b)	rastavljanje i sastavljanje pošiljki;

(c)	pranje, čišćenje; uklanjanje prašine, hrđe, ulja, boje ili drugih tvari za prekrivanje;

(d)	glačanje ili prešanje tekstila i tekstilnih proizvoda;

(e)	jednostavni postupci bojenja i laštenja;

(f)	ljuštenje i djelomično ili potpuno mljevenje riže; poliranje i glaziranje žitarica i riže;

(g)	postupci bojenja ili aromatiziranja šećera ili izrade kocki šećera; djelomično ili potpuno mljevenje kristalnog šećera;

(h)	ljuštenje, uklanjanje koštica i guljenje voća, orašastih plodova i povrća;

(i)	oštrenje, jednostavno brušenje ili jednostavno rezanje;

(j)	sijanje, prebiranje, razvrstavanje, raspoređivanje, stupnjevanje, slaganje (uključujući i sastavljanje garniture proizvoda);

(k)	jednostavno pakiranje u boce, limenke, bočice, vreće, sanduke i kutije, pričvršćivanje na kartone ili daske i svi drugi jednostavni postupci pakiranja;

(l)	stavljanje ili tiskanje oznaka, etiketa, logotipa i drugih sličnih razlikovnih obilježja na proizvode ili njihova pakiranja;

(m)	jednostavno miješanje proizvoda, bilo iste ili različite vrste; miješanje šećera s bilo kojim drugim materijalom;

(n)	jednostavno dodavanje vode ili otopine odnosno dehidracija ili denaturacija proizvoda;

(o)	jednostavno sklapanje dijelova proizvoda kako bi se izradilo cjelovit proizvod ili rastavljanje proizvoda na sastavne dijelove;

(p)	klanje životinja;

(q)	kombinacija dvaju ili više postupaka koji su navedeni u točkama (a) do (p);

2.   U smislu stavka 1. postupci se smatraju jednostavnima ako za njihovo izvođenje nisu potrebne niti posebne vještine niti strojevi, aparati ili alati posebno izrađeni ili instalirani za te postupke.

3.   Svi postupci koji su obavljeni na nekom proizvodu u zemlji korisnici uzimaju se u obzir pri utvrđivanju može li se obrada ili prerada kojoj je podvrgnut određeni proizvod smatrati nedostatnom u smislu stavka 1.

Članak 48.

Opća odstupanja

(članak 64. stavak 3. Zakonika)

1.   Odstupajući od članka 45. i prema stavcima 2. i 3. ovog članka, materijali bez podrijetla koji se u skladu s uvjetima s popisa iz Priloga 22-03 ne smiju upotrebljavati u izradi određenoga proizvoda, mogu se unatoč tome upotrebljavati, pod uvjetom da njihova ukupna vrijednost ili neto težina, utvrđena za taj proizvod, ne prelazi:

(a)	15 % težine proizvoda za proizvode iz poglavlja 2. i 4. do 24. Harmoniziranog sustava, osim prerađenih ribljih proizvoda iz poglavlja 16.;

(b)	15 % cijene franko tvornica proizvoda za ostale proizvode, osim za proizvode iz poglavlja 50. do 63. Harmoniziranog sustava, za koje se primjenjuju odstupanja iz napomena 6. i 7. dijela I. Priloga 22-03.

2.   Stavkom 1. ne dopušta se premašivanje bilo kojih postotaka za najveći dopušteni sadržaj materijala bez podrijetla kako je određeno u pravilima na popisu u Prilogu 22-03.

3.   Stavci 1. i 2. ne primjenjuju se na proizvode u cijelosti dobivene u zemlji korisnici u smislu članka 44. Međutim, ne dovodeći u pitanje članak 47. i članak 49. stavak 2., odstupanje predviđeno navedenim stavcima unatoč tome primjenjuje se na zbroj svih materijala koji su upotrijebljeni u izradi proizvoda i za koje pravilo s popisa u Prilogu 22-03 za taj proizvod zahtijeva da su takvi materijali dobiveni u cijelosti.

Članak 49.

Kvalifikacijska jedinica

(članak 64. stavak 3. Zakonika)

1.   Kvalifikacijska jedinica za primjenu odredaba ovog pododjeljka konkretni je proizvod koji se smatra osnovnom jedinicom pri određivanju razvrstavanja uporabom Harmoniziranog sustava.

2.   Kada se pošiljka sastoji od niza jednakih proizvoda razvrstanih u isti tarifni broj Harmoniziranog sustava, svaki pojedinačni proizvod treba uzeti u obzir pri primjeni odredaba ovog pododjeljka.

3.   Ako je, u skladu s općim pravilom 5 za tumačenje Harmoniziranog sustava, ambalaža uključena u proizvod radi razvrstavanja, mora biti uključena u svrhu određivanja podrijetla.

Članak 50.

Pribor, rezervni dijelovi i alati

(članak 64. stavak 3. Zakonika)

Pribor, rezervni dijelovi i alati koji se šalju s određenom opremom, strojem, uređajem ili vozilom, koji su dio redovite opreme i stoga uključeni u njihovu cijenu franko tvornica, smatraju se sastavnim dijelom predmetne opreme, stroja, uređaja ili vozila.

Članak 51.

Setovi

(članak 64. stavak 3. Zakonika)

Setovi, kako su određeni općim pravilom 3(b) za tumačenje Harmoniziranog sustava, smatraju se proizvodom s podrijetlom kada su sve sastavnice proizvodi s podrijetlom.

Međutim, kada se set sastoji od proizvoda s podrijetlom i proizvoda bez podrijetla, set kao cjelina smatra se proizvodom s podrijetlom, pod uvjetom da vrijednost proizvoda bez podrijetla ne prelazi 15 % cijene seta franko tvornica.

Članak 52.

Neutralni elementi

(članak 64. stavak 3. Zakonika)

Kako bi se utvrdilo je li određeni proizvod s podrijetlom, nije potrebno odrediti podrijetlo sljedećeg što bi moglo biti upotrijebljeno u njegovoj izradi:

(a)	energija i gorivo;

(b)	postrojenja i oprema;

(c)	strojevi i alati;

(d)	bilo koje druge robe koja nije uključena ili nije namijenjena za uključivanje u konačni sastav proizvoda.

Pododjeljak 3.

Pravila kumulacije i upravljanje zalihama materijalaPrimjenjuje se u okviru GSP-a Unije

Članak 53.

Dvostrana kumulacija

(članak 64. stavak 3. Zakonika)

Dvostrana kumulacija omogućuje da se proizvodi podrijetlom iz Unije smatraju materijalima podrijetlom iz zemlje korisnice kada su uključeni u proizvod koji je izrađen u toj državi, pod uvjetom da tamo obavljena obrada ili prerada nadilazi postupke opisane u članku 47. stavku 1.

Članci 41. do 52. i odredbe o naknadnoj provjeri dokaza o podrijetlu primjenjuju se mutatis mutandis na izvoz iz Unije u zemlju korisnicu u smislu dvostrane kumulacije.

Članak 54.

Kumulacija s Norveškom, Švicarskom ili Turskom

(članak 64. stavak 3. Zakonika)

1.   Kumulacija s Norveškom, Švicarskom ili Turskom omogućuje proizvodima podrijetlom iz Norveške, Švicarske ili Turske da se smatraju materijalima podrijetlom iz zemlje korisnice pod uvjetom da tamo obavljena obrada ili prerada nadilazi postupke opisane u članku 47. stavku 1.

2.   Kumulacija s Norveškom, Švicarskom ili Turskom ne primjenjuje se na proizvode iz poglavlja 1. do 24. Harmoniziranog sustava.

Članak 55.

Regionalna kumulacija

(članak 64. stavak 3. Zakonika)

1.   Regionalna kumulacija primjenjuje se na sljedeće četiri zasebne regionalne skupine:

(a)	Skupina I.: Brunej, Kambodža, Indonezija, Laos, Malezija, Mjanmar/Burma, Filipini, Tajland, Vijetnam;

(b)	Skupina II.: Bolivija, Kolumbija, Kostarika, Ekvador, El Salvador, Gvatemala, Honduras, Nikaragva, Panama, Peru, Venezuela;

(c)	Skupina III.: Bangladeš, Butan, Indija, Maldivi, Nepal, Pakistan, Šri Lanka;

(d)	Skupina IV.: Argentina, Brazil, Paragvaj i Urugvaj.

2.   Regionalna kumulacija među zemljama u istoj skupini primjenjuje se samo ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)	zemlje uključene u kumulaciju u trenutku izvoza proizvoda u Uniju jesu zemlje korisnice za koje povlašteni režimi nisu privremeno opozvani u skladu s Uredbom (EU) br. 978/2012.;

(b)	za potrebe regionalne kumulacije među zemljama regionalne skupine primjenjuju se pravila o podrijetlu utvrđena u pododjeljku 2.;

(c)	zemlje regionalne skupine obvezale su se: i. uskladiti se ili osigurati usklađenost s ovim pododjeljkom i ii. osigurati upravnu suradnju potrebnu da se osigura pravilna primjena ovog pododjeljka kako u odnosu na Uniju tako i među sobom;

(d)	o preuzetim obvezama iz točke (c) Komisiju je obavijestilo Tajništvo odnosne regionalne skupine ili drugo nadležno zajedničko tijelo koje predstavlja sve članice odnosne skupine.

Za potrebe točke (b), ako zahtijevani postupak utvrđen u dijelu II. Priloga 22-03 nije jednak za sve zemlje uključene u kumulaciju, podrijetlo proizvoda izvezenih iz jedne zemlju u drugu zemlju regionalne skupine za potrebe regionalne kumulacije određuje se na temelju pravila koje bi se primjenjivalo da su proizvodi bili izvezeni u Uniju.

Ako su zemlje u regionalnoj skupini već ispunile uvjete iz točaka (c) i (d) prvog podstavka prije 1. siječnja 2011., neće se zahtijevati preuzimanje nove obveze.

3.   Materijali navedeni u Prilogu 22-04 isključeni su iz regionalne kumulacije predviđene stavkom 2.:

(a)	ako tarifna povlastica koja se primjenjuje u Uniji nije jednaka za sve zemlje uključene u kumulaciju i

(b)	ako bi predmetni materijali putem kumulacije iskoristili povoljnije tarifno postupanje od onoga koje bi iskoristili da su izvezeni izravno u Uniju.

4.   Regionalna kumulacija među zemljama korisnicama u istoj regionalnoj skupini primjenjuje se pod uvjetom da postupak obrade ili prerade proveden u zemlji korisnici u kojoj se materijali dalje prerađuju ili ugrađuju nadilazi postupke opisane u članku 47. stavku 1. i, u slučaju tekstilnih proizvoda, nadilazi i postupke iz Priloga 22-05.

Ako uvjet iz prvog podstavka nije ispunjen, a materijali su podvrgnuti jednom postupku ili više njih opisanih u članku 47. stavku 1. točkama (b) do (q), zemlja za koju će se navesti da je zemlja podrijetla na dokazu o podrijetlu koji se izdaje ili sastavlja za potrebe izvoza proizvoda u Uniju, zemlja je regionalne skupine kojoj pripada najveći udio vrijednosti upotrijebljenih materijala podrijetlom iz zemalja regionalne skupine.

Ako se porizvodi izvoze bez daljnje obrade ili prerade ili su bili podvrgnuti postupcima opisanima u članku 47. stavku 1. točki (a), zemlja za koju će se navesti da je zemlja podrijetla na dokazu o podrijetlu koji se izdaje ili sastavlja za potrebe izvoza proizvoda u Uniju, zemlja je korisnica koja se navodi na dokazima o podrijetlu izdanima ili sastavljenima u zemlji korisnici u kojoj su proizvodi proizvedeni.

5.   Na zahtjev tijela zemlje korisnice iz skupine I. ili skupine III. Komisija može odobriti regionalnu kumulaciju između država iz navedenih skupina, pod uvjetom da se Komisiji dostavi zadovoljavajući dokaz da je ispunjen svaki od sljedećih uvjeta:

(a)	ispunjeni su uvjeti utvrđeni u stavku 2. točkama (a) i (b) i

(b)

zemlje koje će biti uključene u takvu regionalnu kumulaciju obvezale su se i zajednički obavijestile Komisiju o svojoj obvezi da: i. poštuju ili osiguraju usklađenost s ovim pododjeljkom, pododjeljkom 2. i svim ostalim odredbama u pogledu provedbe pravila o podrijetlu i ii. osiguraju upravnu suradnju potrebnu da se osigura pravilna primjena ovog pododjeljka i pododjeljka 2., kako s Unijom tako i među sobom.

Zahtjev naveden u prvom podstavku mora se potkrijepiti dokazima da su uvjeti iz navedenoga podstavka ispunjeni. Upućuje se Komisiji. Komisija odlučuje o zahtjevu vodeći računa o svim elementima u vezi s kumulacijom koji se smatraju važnima, uključujući materijale koje treba kumulirati.

6.   Nakon dodjele, regionalnom se kumulacijom među zemljama korisnicama skupine I. i skupine III. omogućuje da se materijali podrijetlom iz zemlje jedne regionalne skupine smatraju materijalima podrijetlom iz zemlje druge regionalne skupine ako su uključeni u ondje dobiven proizvod, pod uvjetom da obrada ili prerada obavljena u drugoj zemlji korisnici nadilazi postupke opisane u članku 47. stavku 1. i, u slučaju tekstilnih proizvoda, da nadilazi i postupke navedene u Prilogu 22-05.

Ako uvjet iz prvog podstavka nije ispunjen, a materijali su podvrgnuti jednom postupku ili više njih opisanih u članku 47. stavku 1. točkama (b) do (q), zemlja za koju će se navesti da je zemlja podrijetla na dokazu o podrijetlu za potrebe izvoza proizvoda u Uniju, zemlja je koja sudjeluje u kumulaciji i kojoj pripada najveći udio vrijednosti upotrijebljenih materijala podrijetlom iz zemalja koje sudjeluju u kumulaciji.

Ako se porizvodi izvoze bez daljnje obrade ili prerade ili su bili podvrgnuti postupcima opisanima u članku 47. stavku 1. točki (a), zemlja za koju će se navesti da je zemlja podrijetla na dokazu o podrijetlu koji se izdaje ili sastavlja za potrebe izvoza proizvoda u Uniju, zemlja je korisnica koja se navodi na dokazima o podrijetlu izdanima ili sastavljenima u zemlji korisnici u kojoj su proizvodi proizvedeni.

7.   Komisija u Službenom listu Europske unije (seriji C) objavljuje datum početka primjene kumulacije između zemalja skupine I. i skupine III. predviđen stavkom 5., zemlje uključene u tu kumulaciju i, ako je to primjereno, popis materijala u vezi s kojima se kumulacija primjenjuje.

8.   Članci 41. do 52. te odredbe o izdavanju ili sastavljanju dokaza o podrijetlu i odredbe o naknadnoj provjeri dokaza o podrijetlu primjenjuju se mutatis mutandis na izvoz iz jedne zemlje korisnice u drugu za potrebe regionalne kumulacije.

Članak 56.

Proširena kumulacija

(članak 64. stavak 3. Zakonika)

1.   Na zahtjev tijela bilo koje zemlje korisnice Komisija može odobriti proširenu kumulaciju između zemlje korisnice i zemlje s kojom Unija ima sklopljen sporazum o slobodnoj trgovini u skladu s člankom XXIV. važećeg Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT), pod uvjetom da je ispunjen svaki od sljedećih uvjeta:

(a)

zemlje uključene u kumulaciju obvezale su se poštovati ili osigurati usklađenost s ovim pododjeljkom, pododjeljkom 2. i svim ostalim odredbama u pogledu provedbe pravila o podrijetlu te osigurati upravnu suradnju potrebnu da se osigura pravilna primjena ovog pododjeljka i pododjeljka 2., kako u odnosu na Uniju tako i među sobom;

(b)	predmetna zemlja korisnica Komisiju je obavijestila o preuzetoj obvezi iz točke (a).

Zahtjev iz prvog podstavka sadržava popis materijala obuhvaćenih kumulacijom i mora biti potkrijepljen dokazima da su uvjeti iz točaka (a) i (b) prvog podstavka ispunjeni. Upućuje se Komisiji. Ako se predmetni materijali promijene, podnosi se drugi zahtjev.

Materijali iz poglavlja 1. do 24. Harmoniziranog sustava isključeni su iz proširene kumulacije.

2.   U slučajevima proširene kumulacije iz stavka 1., podrijetlo upotrijebljenih materijala i primjenjivi dokumentirani dokaz o podrijetlu određuje se u skladu s pravilima iz odgovarajućeg sporazuma o slobodnoj trgovini. Podrijetlo proizvoda koje treba izvesti u Uniju određuje se u skladu s pravilima o podrijetlu iz pododjeljka 2.

Kako bi dobiveni proizvod stekao status s podrijetlom, nije potrebno da materijali podrijetlom iz zemlje s kojom Unija ima sklopljen sporazum o slobodnoj trgovini i koji se upotrebljavaju u zemlji korisnici u izradi proizvoda koje treba izvesti u Uniju budu podvrgnuti dostatnoj obradi ili preradi, pod uvjetom da obrada ili prerada obavljena u predmetnoj zemlji korisnici nadilazi postupke opisane u članku 47. stavku 1.

3.   Komisija u Službenom listu Europske unije (seriji C) objavljuje datum početka primjene proširene kumulacije, zemlje uključene u tu kumulaciju i popis materijala u vezi s kojima se kumulacija primjenjuje.

Članak 57.

Primjena dvostrane kumulacije ili kumulacije s Norveškom, Švicarskom ili Turskom u kombinaciji s regionalnom kumulacijom

(članak 64. stavak 3. Zakonika)

Ako se dvostrana kumulacija ili kumulacija s Norveškom, Švicarskom ili Turskom upotrebljava u kombinaciji s regionalnom kumulacijom, dobiveni proizvod stječe podrijetlo iz jedne od zemalja predmetne regionalne skupine, određene u skladu s člankom 55. stavkom 4. prvim i drugim podstavkom ili, prema potrebi, s člankom 55. stavkom 6. prvim i drugim podstavkom.

Članak 58.

Računovodstveno razdvajanje zaliha materijala izvoznika Unije

(članak 64. stavak 3. Zakonika)

1.   Ako su pri obradi ili preradi proizvoda bili upotrijebljeni zamjenjivi materijali s podrijetlom ili bez podrijetla, carinska tijela država članica mogu, na pisani zahtjev gospodarskih subjekata s poslovnim nastanom na carinskom području Unije, dopustiti upravljanje materijalima u Uniji uporabom metode računovodstvenog razdvajanja u smislu kasnijeg izvoza u zemlju korisnicu u okviru dvostrane kumulacije, a da se materijali ne skladište odvojeno.

2.   Carinska tijela država članica mogu odobrenje iz stavka 1. dati pod bilo kojim uvjetima koje smatraju primjerenima.

Odobrenje se odobrava samo ako se uporabom metode iz stavka 1. može osigurati da je, u bilo kojem trenutku, broj dobivenih proizvoda koji bi se mogli smatrati „podrijetlom iz Unije” jednak broju koji bi se dobio uporabom metode fizičkog odvajanja zaliha.

Ako se odobri, metoda se primjenjuje i njezina primjena evidentira se na temelju općih računovodstvenih načela koja se primjenjuju u Uniji.

3.   Korisnik metode iz stavka 1. sastavlja odnosno do primjene sustava registriranih izvoznika zahtijeva dokaze o podrijetlu za one količine proizvoda koji se mogu smatrati podrijetlom iz Unije. Na zahtjev carinskih tijela država članica, korisnik daje izjavu o tome kako su količine bile vođene.

4.   Carinska tijela država članica nadziru uporabu odobrenja iz stavka 1.

Ona mogu oduzeti odobrenje u sljedećim slučajevima:

(a)	korisnik se na bilo koji način neispravno koristi odobrenjem ili

(b)	korisnik ne ispunjava ni jedan od ostalih uvjeta propisanih u ovom pododjeljku, pododjeljku 2. i svim ostalim odredbama o provedbi pravila o podrijetlu.

Pododjeljak 4.

Definicija pojma proizvoda s podrijetlom koja se primjenjuje u okviru pravila o podrijetlu za potrebe povlaštenih tarifnih mjera koje je za određene zemlje ili teritorije jednostrano donijela Unija

Članak 59.

Opći zahtjevi

(članak 64. stavak 3. Zakonika)

1.   Za potrebe odredaba o povlaštenim tarifnim mjerama koje je za određene zemlje, skupine zemalja ili teritorije (dalje u tekstu „zemlja korisnica ili teritorij korisnik”) jednostrano donijela Unija, s iznimkom onih iz pododjeljka 2. ovog odjeljka i prekomorskih zemalja i teritorija povezanih s Unijom, sljedeći proizvodi smatraju se proizvodima koji potječu iz zemlje korisnice ili teritorija korisnika:

(a)	proizvodi koji su u cijelosti dobiveni u toj zemlji korisnici ili teritoriju korisniku u smislu članka 60.;

(b)	proizvodi dobiveni u toj zemlji korisnici ili teritoriju korisniku, za čiju izradu su upotrijebljeni i drugi proizvodi osim onih iz točke (a), pod uvjetom da su ti proizvodi prošli dostatnu obradu ili preradu u smislu članka 61.

2.   Za potrebe ovog pododjeljka, proizvodi podrijetlom iz Unije, u smislu stavka 3. ovog članka, koji su u zemlji korisnici ili teritoriju korisniku obrađeni ili prerađeni više od onog što je opisano u članku 62. smatraju se proizvodima podrijetlom iz te zemlje korisnice ili teritorija korisnika.

3.   Stavak 1. primjenjuje se mutatis mutandis u određivanju podrijetla proizvoda dobivenih u Uniji.

Članak 60.

Proizvodi dobiveni u cijelosti

(članak 64. stavak 3. Zakonika)

1.   Smatra se da su sljedeći proizvodi u cijelosti dobiveni u zemlji korisnici odnosno teritoriju korisniku ili u Uniji:

(a)	mineralni proizvodi koji su izvađeni iz njihova tla ili s njihovog morskog dna;

(b)	biljni proizvodi ondje požnjeveni;

(c)	žive životinje koje su ondje okoćene i uzgojene;

(d)	proizvodi od ondje uzgojenih živih životinja;

(e)	proizvodi od zaklanih životinja koje su ondje okoćene i uzgojene;

(f)	proizvodi koji su dobiveni lovom ili ribolovom ondje obavljenim;

(g)	proizvodi morskog ribolova i drugi proizvodi koje su njihova plovila izvadila iz mora izvan njihovih teritorijalnih voda;

(h)	proizvodi izrađeni na njihovim brodovima tvornicama isključivo od proizvoda navedenih u točki (g);

(i)	rabljeni proizvodi ondje prikupljeni namijenjeni samo za recikliranje sirovina;

(j)	otpad i otpadni materijal nastali slijedom proizvodnih postupaka ondje obavljenih;

(k)	proizvodi koji su izvađeni s morskog dna ili podzemlja izvan njihovih teritorijalnih voda, pod uvjetom da zemlja korisnica odnosno teritorij korisnik ili država članica EU-a ima isključivo pravo na eksploataciju tog dna ili podzemlja;

(l)	roba ondje proizvedena isključivo od proizvoda koji su navedeni u točkama (a) do (k).

2.   Izrazi „njihova plovila” i „njihovim brodovima tvornicama” iz stavka 1. točaka (g) i (h) primjenjuju se isključivo na plovila i brodove tvornice koji ispunjavaju sljedeće uvjete:

(a)	registrirani su ili upisani u zemlji korisnici odnosno teritoriju korisniku ili u državi članici;

(b)	plove pod zastavom zemlje korisnice odnosno teritorija korisnika ili države članice;

(c)

nalaze se u omjeru od najmanje 50 % u vlasništvu državljana zemlje korisnice odnosno teritorija korisnika ili država članica ili trgovačkog društva sa sjedištem u toj zemlji odnosno teritoriju ili u jednoj od država članica, čiji su direktor ili direktori, predsjednik uprave ili nadzornog odbora i većina članova te uprave ili odbora državljani te zemlje korisnice ili države članice i, uz sve navedeno, čija barem polovina kapitala, u slučaju trgovačkih društava, pripada toj zemlji korisnici odnosno teritoriju korisniku ili državama članicama ili javnim tijelima odnosno državljanima te zemlje korisnice odnosno teritorija korisnika ili država članica;

(d)	zapovjednik i časnici plovila ili broda tvornice državljani su zemlje korisnice odnosno teritorija korisnika ili države članice;

(e)	najmanje 75 % posade državljani su zemlje korisnice odnosno teritorija korisnika ili države članice.

3.   Izrazi „zemlja korisnica” i „Unija” obuhvaćaju i teritorijalne vode te zemlje korisnice odnosno teritorija korisnika ili država članica.

4.   Plovila koja plove na otvorenome moru, uključujući brodove tvornice na kojima se ulovljena riba obrađuje ili prerađuje, smatraju se dijelom državnog područja zemlje korisnice odnosno teritorija korisnika ili države članice kojima pripadaju, pod uvjetom da ispunjavaju uvjete iz stavka 2.

Članak 61.

Dostatno obrađeni ili prerađeni proizvodi

(članak 64. stavak 3. Zakonika)

Za potrebe članka 59. proizvodi koji nisu u cijelosti dobiveni u zemlji korisnici odnosno teritoriju korisniku ili u Uniji smatraju se dostatno obrađenima ili prerađenima ako su ispunjeni uvjeti koji su navedeni na popisu iz Priloga 22-11.

U slučaju svih proizvoda koji su obuhvaćeni ovim pododjeljkom prethodno navedeni uvjeti odnose se na vrstu obrade ili prerade kojoj se moraju podvrgnuti materijali bez podrijetla koji su upotrijebljeni u proizvodnji te se primjenjuju isključivo u vezi s takvim materijalom.

Ako se proizvod koji je ispunjavanjem uvjeta koji su navedeni na popisu stekao status proizvoda s podrijetlom upotrebljava u izradi drugog proizvoda, na njega se ne primjenjuju uvjeti koji se primjenjuju na proizvod u koji je ugrađen, a materijal bez podrijetla, koji se možda upotrebljavao u njegovoj proizvodnji, ne uzima se u obzir.

Članak 62.

Nedostatna obrada ili prerada

(članak 64. stavak 3. Zakonika)

1.   Ne dovodeći u pitanje stavak 2. sljedeći postupci smatraju se obradom ili preradom nedostatnom za stjecanje statusa proizvoda s podrijetlom, bilo da su zahtjevi iz članka 61. ispunjeni ili ne:

(a)	postupci kojima se roba održava u dobrom stanju tijekom prijevoza i smještaja;

(b)	rastavljanje i sastavljanje pošiljki;

(c)	pranje, čišćenje; uklanjanje prašine, hrđe, ulja, boje ili drugih tvari za prekrivanje;

(d)	glačanje ili prešanje tekstila i tekstilnih proizvoda;

(e)	jednostavni postupci bojenja i laštenja;

(f)	ljuštenje, djelomično ili potpuno izbjeljivanje, poliranje i glaziranje žitarica i riže;

(g)	postupci bojenja ili aromatiziranja šećera ili izrade kocki šećera; djelomično ili potpuno mljevenje kristalnog šećera;

(h)	ljuštenje, uklanjanje koštica i guljenje voća, orašastih plodova i povrća;

(i)	oštrenje, jednostavno brušenje ili jednostavno rezanje;

(j)	sijanje, prebiranje, razvrstavanje, raspoređivanje, stupnjevanje, slaganje; (uključujući i sastavljanje garnitura proizvoda);

(k)	jednostavno pakiranje u boce, limenke, bočice, vreće, sanduke i kutije, pričvršćivanje na kartone ili daske i svi drugi jednostavni postupci pakiranja;

(l)	stavljanje ili tiskanje oznaka, etiketa, logotipa i drugih sličnih razlikovnih obilježja na proizvode ili njihova pakiranja;

(m)	jednostavno miješanje proizvoda, bilo iste ili različite vrste; miješanje šećera s bilo kojim drugim materijalom;

(n)	jednostavno dodavanje vode ili otopine odnosno dehidracija ili denaturacija proizvoda;

(o)	jednostavno sklapanje dijelova proizvoda kako bi se izradilo cjelovit proizvod ili rastavljanje proizvoda na sastavne dijelove;

(p)	klanje životinja;

(q)	kombinacija dvaju ili više postupaka koji su navedeni u točkama (a) do (p);

2.   Svi postupci koji se na određenom proizvodu obave u zemlji korisnici odnosno teritoriju korisniku ili u Uniji zajedno se uzimaju u obzir pri utvrđivanju može li se obrada ili prerada koju je prošao taj proizvod smatrati nedostatnom u smislu stavka 1.

Članak 63.

Kvalifikacijska jedinica

(članak 64. stavak 3. Zakonika)

1.   Kvalifikacijska jedinica za primjenu odredaba ovog pododjeljka konkretni je proizvod koji se smatra osnovnom jedinicom pri određivanju razvrstavanja uporabom nomenklature Harmoniziranog sustava.

Iz tog slijedi:

(a)	kada se proizvod sastavljen od skupine ili sklopova predmeta razvrstava na temelju uvjeta Harmoniziranog sustava u jedan tarifni broj, cjelina čini kvalifikacijsku jedinicu;

(b)	kada se pošiljka sastoji od određenog broja istovjetnih proizvoda razvrstanih u isti tarifni broj Harmoniziranog sustava, pri primjeni odredaba ovog pododjeljka svaki se proizvod mora uzeti pojedinačno.

2.   Ako je, u skladu s općim pravilom 5 za tumačenje Harmoniziranog sustava, pakiranje uključeno uz proizvod radi razvrstavanja, ono se uključuje za potrebe utvrđivanja podrijetla.

Članak 64.

Opća odstupanja

(članak 64. stavak 3. Zakonika)

1.   Odstupajući od odredaba članka 61., materijali bez podrijetla mogu se upotrebljavati u proizvodnji određenog proizvoda pod uvjetom da njihova ukupna vrijednost ne prelazi 10 % cijene franko tvornica tog proizvoda.

Ako se na popisu navodi jedan ili više postotaka za najveću vrijednost materijala bez podrijetla, ti se postoci ne smiju premašiti primjenom prvog podstavka.

2.   Stavak 1. ne primjenjuje se na proizvode koji su obuhvaćeni poglavljima 50. do 63. Harmoniziranog sustava.

Članak 65.

Pribor, rezervni dijelovi i alati

(članak 64. stavak 3. Zakonika)

Pribor, rezervni dijelovi i alati koji se šalju s određenom opremom, strojem, uređajem ili vozilom, koji su dio redovite opreme i stoga uključeni u njihovu cijenu ili koji nisu zasebno fakturirani, smatraju se sastavnim dijelom te opreme, stroja, uređaja ili vozila.

Članak 66.

Setovi

(članak 64. stavak 3. Zakonika)

Setovi, kako su određeni općim pravilom 3 za tumačenje Harmoniziranog sustava, smatraju se proizvodom s podrijetlom kada su sve sastavnice proizvodi s podrijetlom. Međutim, kada se set sastoji od proizvoda s podrijetlom i proizvoda bez podrijetla, set kao cjelina smatra se proizvodom s podrijetlom, pod uvjetom da vrijednost proizvoda bez podrijetla ne prelazi 15 % cijene seta franko tvornica.

Članak 67.

Neutralni elementi

(članak 64. stavak 3. Zakonika)

Kako bi se utvrdilo je li određeni proizvod s podrijetlom, nije potrebno utvrditi podrijetlo onog što je možebitno upotrijebljeno u njegovoj izradi, kako slijedi:

(a)	energija i gorivo;

(b)	postrojenja i oprema;

(c)	strojevi i alati;

(d)	roba koja ne ulazi i koja nije namijenjena ulasku u konačni sastav proizvoda.

Pododjeljak 5.

Teritorijalni zahtjevi koji se primjenjuju u okviru pravila o podrijetlu za potrebe povlaštenih tarifnih mjera koje je za određene zemlje ili teritorije jednostrano donijela Unija

Članak 68.

Načelo teritorijalnosti

(članak 64. stavak 3. Zakonika)

Uvjeti za stjecanje statusa proizvoda s podrijetlom koji su navedeni u pododjeljku 4. i ovom pododjeljku moraju se neprekidno ispunjavati u zemlji korisnici ili u Uniji.

Ako se proizvodi s podrijetlom koji su izvezeni iz zemlje korisnice odnosno teritorija korisnika ili iz Unije u drugu zemlju u njih vrate, smatraju se proizvodima bez podrijetla, osim ako se nadležnim tijelima pruže zadovoljavajući dokazi o tome da su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)	vraćeni proizvodi oni su proizvodi koji su bili izvezeni i

(b)	nisu bili podvrgnuti nikakvim postupcima, osim postupcima koji su bili prijeko potrebni kako bi se proizvodi očuvali u dobrom stanju dok su se nalazili u toj zemlji ili tijekom izvoza.

Članak 69.

Izravni prijevoz

(članak 64. stavak 3. Zakonika)

1.   Za sljedeće se proizvode smatra da su prevezeni izravno iz zemlje korisnice ili teritorija korisnika u Uniju ili iz Unije u zemlju korisnicu ili teritorij korisnik:

(a)	proizvodi koji se prevoze bez prolaska preko državnog područja druge zemlje;

(b)

proizvodi koji čine jednu pošiljku i koji se prevoze preko državnog područja zemalja koje nisu zemlja korisnica odnosno teritorij korisnik ili Unija, s, ako do tog dođe, pretovarom ili privremenim skladištenjem u tim zemljama, pod uvjetom da ti proizvodi ostaju pod nadzorom carinskih tijela u zemlji provoza ili skladištenja te da nisu podvrgnuti nikakvim postupcima osim istovara, ponovnog utovara ili bilo kojeg drugog postupka koji se obavlja kako bi se očuvali u dobrom stanju;

(c)	proizvodi koji se prevoze cjevovodima bez prekida preko državnog područja koje nije državno područje zemlje korisnice koja ih izvozi odnosno teritorija korisnika koji ih izvozi ili Unije.

2.   Dokaz da su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. točke (b) podnosi se nadležnim carinskim tijelima predočenjem sljedećeg:

(a)	jedinstvene prijevozne isprave koja obuhvaća prolazak robe iz zemlje izvoznice kroz zemlju provoza;

(b)

potvrde koju izdaju carinska tijela zemlje provoza: i. u kojoj se navodi točan opis proizvoda, ii. u kojoj se navode datumi istovara i ponovnog utovara proizvoda i, prema potrebi, nazivi brodova ili drugih upotrijebljenih prijevoznih sredstava i iii. kojom se potvrđuju uvjeti pod kojima su proizvodi ostali u zemlji provoza;

(c)	ili, u nedostatku navedenog, bilo kakvih isprava koje mogu poslužiti kao dokaz.

Članak 70.

Izložbe

(članak 64. stavak 3. Zakonika)

1.   Proizvodi s podrijetlom koji su poslani iz zemlje korisnice ili teritorija korisnika radi izlaganja u drugoj zemlji i nakon izložbe prodani radi uvoza u Uniju, ostvaruju korist pri uvozu od tarifnih povlastica iz članka 59., pod uvjetom da proizvodi ispunjavaju zahtjeve iz pododjeljka 4. i ovog pododjeljka koji im daju pravo da budu priznati kao proizvodi podrijetlom iz zemlje korisnice ili teritorija korisnika te pod uvjetom da se nadležnim carinskim tijelima Unije podnesu zadovoljavajući dokazi o tome:

(a)	da je izvoznik te proizvode poslao iz zemlje korisnice ili teritorija korisnika izravno u zemlju u kojoj se izložba održava te da ih je ondje izložio;

(b)	da je predmetni izvoznik te proizvode prodao ili na koji drugi način ustupio nekoj osobi u Uniji;

(c)	da su proizvodi poslani u Uniju za vrijeme izložbe, ili neposredno nakon nje, u stanju u kojem su bili upućeni;

(d)	da proizvodi, od trenutka kada su poslani na izložbu, nisu upotrijebljeni ni u koju drugu svrhu osim izlaganja na toj izložbi.

2.   Potvrda o prometu robe EUR.1 podnosi se na uobičajen način carinskim tijelima Unije. Na potvrdi se naznačuje naziv i adresa izložbe. Prema potrebi se može zatražiti dodatna dokumentacija s dokazima o prirodi proizvoda te o uvjetima pod kojima su proizvodi bili izloženi.

3.   Stavak 1. primjenjuje se na sve trgovačke, industrijske, poljoprivredne ili obrtničke izložbe, sajmove ili javne slične priredbe ili izlaganja koje se ne priređuju u privatne svrhe u prodavaonicama ili poslovnim prostorima radi prodaje stranih proizvoda i tijekom kojih proizvodi ostaju pod carinskim nadzorom.

POGLAVLJE 2.

Vrijednost robe u carinske svrhe

Članak 71.

Pojednostavnjenje

(članak 73. Zakonika)

1.   Odobrenje iz članka 73. Zakonika može se dodijeliti ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)	primjenom postupka iz članka 166. Zakonika u tim bi se uvjetima stvorili nerazmjerni administrativni troškovi;

(b)	utvrđena carinska vrijednost neće se znatno razlikovati od vrijednosti utvrđene u odsutnosti odobrenja.

2.   Kako bi dobio odobrenje, podnositelj zahtjeva mora ispunjavati sljedeće uvjete:

(a)	ispunjava kriterij iz članka 39. točke (a) Zakonika;

(b)

vodi računovodstveni sustav koji je u skladu s opće prihvaćenim računovodstvenim načelima koja se primjenjuju u državi članici u kojoj se knjigovodstvo vodi i koja će olakšati carinske knjigovodstvene kontrole; Računovodstveni sustav vodi arhivsku evidenciju podataka kojom se omogućuje kontrolni slijed od trenutka evidentiranja podataka;

(c)	ima upravnu organizaciju koja odgovara vrsti i opsegu poslovanja i koja je pogodna za upravljanje protokom robe te ima unutarnje kontrole kojima se mogu otkriti nezakonite ili nepravilne transakcije.

GLAVA III.

CARINSKI DUG I OSIGURANJA

POGLAVLJE 1.

Nastanak carinskog duga

Odjeljak 1.

Odredbe koje su zajedničke za carinske dugove nastale pri uvozu i izvozu

Pododjeljak 1.

Pravila za izračun iznosa uvozne ili izvozne carine

Članak 72.

Izračun iznosa uvozne carine na prerađene proizvode koji proizlaze iz postupka unutarnje proizvodnje

(članak 86. stavak 3. Zakonika)

1.   Kako bi se odredio iznos uvozne carine koju treba naplatiti na prerađene proizvode u skladu s člankom 86. stavkom 3. Zakonika, količina robe koja je stavljena u postupak unutarnje proizvodnje i za koju se smatra da je prisutna u prerađenim proizvodima za koje je nastao carinski dug određuje se u skladu sa stavcima 2. do 6.

2.   Količinska metoda utvrđena u stavcima 3. i 4. primjenjuje se u sljedećim slučajevima:

(a)	ako se proizvodnjom dobije samo jedna vrsta prerađenih proizvoda;

(b)	ako se proizvodnjom dobiva nekoliko vrsta prerađenih proizvoda i svi su sastojci ili sastavni dijelovi robe stavljene u postupak prisutni u svakom prerađenom proizvodu;

3.   U slučaju iz stavka 2. točke (a) količina robe koja je stavljena u postupak unutarnje proizvodnje i za koju se smatra da je prisutna u prerađenim proizvodima za koje je nastao carinski dug određuje se primjenom postotka koji prerađeni proizvodi za koje je nastao carinski dug čine u ukupnoj količini prerađenih proizvoda kao rezultat prerade na ukupnu količinu robe stavljene u postupak unutarnje proizvodnje.

4.   U slučaju iz stavka 2. točke (b) količina robe koja je stavljena u postupak unutarnje proizvodnje i za koju se smatra da je prisutna u prerađenim proizvodima za koje je nastao carinski dug određuje se primjenom postotka izračunanog množenjem sljedećih čimbenika na ukupnu količinu robe stavljene u postupak unutarnje proizvodnje:

(a)	postotka koji prerađeni proizvodi za koje je nastao carinski dug čine u ukupnoj količini prerađenih proizvoda iste vrste kao rezultat prerade;

(b)	postotka koji ukupna količina prerađenih proizvoda iste vrste, neovisno o tome je li nastao carinski dug, čini u ukupnoj količini svih prerađenih proizvoda kao rezultat prerade.

5.   Količine robe stavljene u postupak koja je uništena i izgubljena tijekom prerade, posebno isparavanjem, isušivanjem, sublimacijom ili istjecanjem ne uzimaju se u obzir pri primjeni količinske metode.

6.   U slučajevima koji nisu navedeni u stavku 2. primjenjuje se vrijednosna metoda u skladu s drugim, trećim i četvrtim podstavkom.

Količina robe koja je stavljena u postupak unutarnje proizvodnje i za koju se smatra da je prisutna u prerađenim proizvodima za koje je nastao carinski dug određuje se primjenom postotka izračunanog množenjem sljedećih čimbenika na ukupnu količinu robe stavljene u postupak unutarnje proizvodnje:

(a)	postotka koji prerađeni proizvodi za koje je nastao carinski dug čine u ukupnoj vrijednosti prerađenih proizvoda iste vrste kao rezultat prerade;

(b)	postotka koji ukupna vrijednost prerađenih proizvoda iste vrste, neovisno o tome je li nastao carinski dug, čini u ukupnoj vrijednosti svih prerađenih proizvoda kao rezultat prerade.

Za potrebe primjene vrijednosne metode vrijednost prerađenih proizvoda utvrđuje se na temelju tekuće cijene franko tvornica na carinskom području Unije ili, ako se cijene franko tvornice ne mogu odrediti, tekuće prodajne cijene na carinskom području Unije za identične ili slične proizvode. Cijene među strankama za koje se čini da su povezane ili imaju međusobne kompenzacijske ugovore ne mogu se upotrijebiti za određivanje vrijednosti prerađenih proizvoda osim ako je određeno da ta povezanost ne utječe na cijene.

Ako se vrijednost prerađenih proizvoda ne može odrediti u skladu s trećim podstavkom, određuje se bilo kojom primjerenom metodom.

Članak 73.

Primjena odredaba o postupku uporabe u posebne svrhe na prerađene proizvode koji proizlaze iz postupka unutarnje proizvodnje

(članak 86. stavak 3. Zakonika)

1.   Za potrebe primjene članka 86. stavka 3. Zakonika, pri određivanju iznosa uvozne carine koji odgovara carinskom dugu za prerađene proizvode koji proizlaze iz postupka unutarnje proizvodnje roba stavljena u taj postupak uživa izuzeće od carine ili smanjenu stopu carine radi svoje posebne uporabe, što bi se primijenilo na tu robu da je bila stavljena u postupak uporabe u posebne svrhe u skladu s člankom 254. Zakonika.

2.   Stavak 1. primjenjuje se ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)	odobrenje za stavljanje robe u postupak uporabe u posebne svrhe moglo je biti izdano i

(b)	uvjeti za izuzeće od carine ili smanjene stope carine radi posebne uporabe te robe bili bi ispunjeni u trenutku prihvaćanja carinske deklaracije za stavljanje robe u postupak unutarnje proizvodnje.

Članak 74.

Primjena povlaštenog tarifnog postupanja na robu stavljenu u postupak unutarnje proizvodnje

(članak 86. stavak 3. Zakonika)

Za potrebe primjene članka 86. stavka 3. Zakonika, ako u trenutku prihvaćanja carinske deklaracije za stavljanje robe u postupak unutarnje proizvodnje uvezena roba ispunjava uvjete za povlašteno tarifno postupanje u okviru carinskih kvota ili plafona, ta roba ispunjava uvjete za bilo koje povlašteno tarifno postupanje predviđeno u odnosu na identičnu robu u trenutku prihvaćanja deklaracije za puštanje u slobodni promet.

Članak 75.

Posebna uvozna carina na prerađene proizvode koji proizlaze iz postupka vanjske proizvodnje ili na nadomjesne proizvode

(članak 86. stavak 5. Zakonika)

Ako se posebna uvozna carina mora primijeniti u odnosu na prerađene proizvode koji proizlaze iz postupka vanjske proizvodnje ili nadomjesne proizvode, iznos uvozne carine računa se na temelju carinske vrijednosti prerađenih proizvoda u trenutku prihvaćanja carinske deklaracije za stavljanje robe u slobodni promet, umanjeno za statističku vrijednost odgovarajuće privremeno izvezene robe u trenutku kada je stavljena u postupak vanjske proizvodnje, pomnoženo iznosom uvozne carine koja se primjenjuje na prerađene proizvode ili nadomjesne proizvode, podijeljeno carinskom vrijednošću prerađenih proizvoda ili nadomjesnih proizvoda.

Članak 76.

Odstupanje u slučaju izračuna iznosa uvozne carine na prerađene proizvode koji proizlaze iz postupka unutarnje proizvodnje

(članak 86. stavak 3. i članak 86. stavak 4. Zakonika)

Članak 86. stavak 3. Zakonika primjenjuje se bez zahtjeva deklaranta ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)	prerađene proizvode koji proizlaze iz postupka unutarnje proizvodnje izravno ili neizravno uvozi korisnik odobrenja tijekom razdoblja od jedne godine od njihova ponovnog izvoza;

(b)

roba bi u trenutku prihvaćanja carinske deklaracije za stavljanje robe u postupak unutarnje proizvodnje podlijegala mjerama poljoprivredne ili trgovinske politike, antidampinškoj pristojbi, kompenzacijskoj pristojbi, zaštitnoj pristojbi ili retorzivnoj pristojbi da je u tom trenutku bila puštena u slobodni promet;

(c)	u skladu s člankom 166. nije bilo potrebno provesti ispitivanje gospodarskih uvjeta.

Pododjeljak 2.

Rok za utvrđivanje mjesta gdje je nastao carinski dug

Članak 77.

Rok za utvrđivanje mjesta gdje je nastao carinski dug u postupku provoza Unije

(članak 87. stavak 2. Zakonika)

Za robu stavljenu u postupak provoza Unije rok iz članka 87. stavka 2. Zakonika jedan je od sljedećih:

(a)

sedam mjeseci od posljednjeg dana kada je roba trebala biti podnesena odredišnom carinskom uredu, osim ako je prije isteka tog roka zahtjev za prijenos naplate carinskog duga poslan tijelu nadležnom za mjesto gdje su se, prema dokazima koje je dostavilo carinsko tijelo države članice otpreme, dogodili događaji na temelju kojih je nastao carinski dug, u kojem se slučaju taj rok produljuje za najviše jedan mjesec;

(b)	jedan mjesec od isteka roka za odgovor korisnika postupka na zahtjev za podatke potrebne za zaključenje postupka ako carinsko tijelo države članice otpreme nije obaviješteno o dolasku robe, a korisnik postupka nije dostavio dostatne podatke ili ih uopće nije dostavio.

Članak 78.

Rok za utvrđivanje mjesta gdje je nastao carinski dug u postupku provoza u skladu s Konvencijom TIR

(članak 87. stavak 2. Zakonika)

Za robu stavljenu u postupak provoza u skladu s Carinskom konvencijom o međunarodnom prijevozu robe uz primjenu karneta TIR, uključujući njezine naknadne izmjene, (Konvencija TIR), rok iz članka 87. stavka 2. Zakonika iznosi sedam mjeseci od posljednjeg dana kada je roba trebala biti podnesena odredišnom ili izlaznom carinskom uredu.

Članak 79.

Rok za utvrđivanje mjesta gdje je nastao carinski dug u postupku provoza u skladu s Konvencijom ATA ili Istanbulskom konvencijom

(članak 87. stavak 2. Zakonika)

Za robu stavljenu u postupak provoza u skladu s Carinskom konvencijom o karnetu ATA za privremeni uvoz robe sklopljenom 6. prosinca 1961. u Bruxellesu, uključujući njezine naknadne izmjene, (Konvencija ATA) ili Konvencijom o privremenom uvozu, uključujući njezine naknadne izmjene, (Istanbulska konvencija), rok iz članka 87. stavka 2. Zakonika iznosi sedam mjeseci od dana kada je roba trebala biti podnesena odredišnom carinskom uredu.

Članak 80.

Rok za utvrđivanje mjesta gdje je nastao carinski dug u slučajevima koji nisu provoz

(članak 87. stavak 2. Zakonika)

Za robu stavljenu u poseban postupak koji nije provoz ili za robu koja je u privremenom smještaju rok iz članka 87. stavka 2. Zakonika iznosi sedam mjeseci od isteka sljedećih razdoblja:

(a)	propisanog razdoblja za zaključenje posebnog postupka;

(b)	propisanog razdoblja za završetak carinskog nadzora kod uporabe u posebne svrhe;

(c)	propisanog razdoblja za završetak privremenog smještaja;

(d)	propisanog razdoblja za završetak kretanja robe stavljene u postupak carinskog skladištenja između različitih mjesta na carinskom području Unije na kojima postupak nije zaključen.

POGLAVLJE 2.

Osiguranje za carinski dug koji je nastao ili bi mogao nastati

Odjeljak 1.

Opće odredbe

Članak 81.

Slučajevi u kojima se ne zahtijeva osiguranje za robu stavljenu u postupak privremenog uvoza

(članak 89. stavak 8. točka (c) Zakonika)

Na stavljanje robe u postupak privremenog uvoza ne primjenjuje se obveza polaganja osiguranja u sljedećim slučajevima:

(a)	ako se carinske deklaracije mogu podnijeti usmeno ili drugim radnjama iz članka 141.;

(b)	u slučaju materijala koji se upotrebljavaju u međunarodnom prometu koji obavljaju zračni prijevoznici, brodarska društva, željeznički prijevoznici ili pružatelji poštanskih usluga pod uvjetom da su ti materijali jasno označeni;

(c)	u slučaju ambalaže koja se uvozi prazna pod uvjetom da nosi neizbrisive, neuklonjive oznake;

(d)	ako je prijašnji korisnik odobrenja za privremeni uvoz robu deklarirao za postupak privremenog uvoza u skladu s člankom 136. ili 139. i roba je naknadno stavljena u postupak privremenog uvoza u istu svrhu.

Članak 82.

Osiguranje u obliku preuzete obveze jamca

(članak 94., članak 22. stavak 4. i članak 6. stavak 3. točka (a) Zakonika)

1.   Ako se osiguranje polaže u obliku preuzete obveze jamca i može se upotrebljavati u više od jedne države članice, jamac navodi adresu za dostavu ili imenuje zastupnika u svakoj državi članici u kojoj se osiguranje može upotrebljavati.

2.   Opoziv odobrenja jamca ili preuzete obveze jamca proizvodi pravni učinak 16. dana od dana kada je jamac primio odluku o opozivu ili se smatra da ju je primio.

3.   Poništenje preuzete obveze jamca proizvodi pravni učinak 16. dana od dana kada je jamac prijavio poništenje carinskom uredu u kojem je položeno osiguranje.

4.   Ako je osiguranje kojim se pokriva jedna radnja (pojedinačno osiguranje) položeno u obliku kupona, može se položiti sredstvima koja nisu tehnike elektroničke obrade podataka.

Članak 83.

Oblici osiguranja koji nisu novčani polog ili preuzeta obveza jamca

(članak 92. stavak 1. točka (c) Zakonika)

1.   Oblici osiguranja koji nisu novčani polog ili preuzeta obveza jamca sljedeći su:

(a)	stavljanje hipoteke, teret na zemljištu, antihreza ili drugo pravo koje se smatra istovjetnim s pravom koje pripada nepokretnoj imovini;

(b)	ustupanje potraživanja, zalog s predajom ili bez predaje u posjed robe, vrijednosnih papira ili potraživanja ili štedne bankovne knjižice ili upis u registar javnog duga;

(c)	preuzimanje zajedničke ugovorne odgovornosti za puni iznos carinskog duga od treće strane koju su u tu svrhu priznala carinska tijela i polaganje mjenice čije plaćanje jamči ta treća strana;

(d)	polaganje gotovine ili drugih sredstava plaćanja koja se smatraju jednakovrijednima, osim u eurima ili u valuti države članice u kojoj se zahtijeva osiguranje;

(e)	sudjelovanje, podložno plaćanju doprinosa, u općem sustavu osiguranja kojim upravljaju carinska tijela.

2.   Oblici osiguranja iz stavka 1. ne prihvaćaju se za stavljanje robe u postupak provoza Unije.

3.   Države članice prihvaćaju oblike osiguranja iz stavka 1. ako su ti oblici osiguranja prihvaćeni u okviru nacionalnog zakonodavstva.

Odjeljak 2.

Zajedničko osiguranje i oslobođenje od polaganja osiguranja

Članak 84.

Smanjenje razine zajedničkog osiguranja i oslobođenje od polaganja osiguranja

(članak 95. stavak 2. Zakonika)

1.   Odobrenje za uporabu zajedničkog osiguranja s iznosom smanjenim na 50 % referentnog iznosa dodjeljuje se ako podnositelj zahtjeva dokaže da ispunjava sljedeće uvjete:

(a)

podnositelj zahtjeva vodi računovodstveni sustav koji je u skladu s općeprihvaćenim računovodstvenim načelima koja se primjenjuju u državi članici u kojoj se knjigovodstvo vodi, omogućuje carinske knjigovodstvene provjere i vodi arhivsku evidenciju koja omogućuju kontrolni slijed od trenutka evidentiranja podataka;

(b)	podnositelj zahtjeva ima upravnu organizaciju koja odgovara vrsti i opsegu poslovanja i prikladna je za upravljanje protokom robe te sustav unutarnje kontrole kojim se mogu spriječiti, otkriti i ispraviti pogreške te spriječiti i otkriti nezakonite ili nepravilne transakcije;

(c)	podnositelj zahtjeva nije u stečajnom postupku;

(d)	tijekom tri godine koje prethode podnošenju zahtjeva, podnositelj zahtjeva ispunio je svoje financijske obveze u pogledu plaćanja carina i drugih davanja, poreza ili pristojbi koje se naplaćuju na uvoz ili izvoz robe ili u vezi s njime;

(e)

podnositelj zahtjeva dokazao je na temelju evidencija i podataka dostupnih za protekle tri godine koje prethode podnošenju zahtjeva da je dovoljno financijski solventan za ispunjavanje svojih obveza te da ispunjava svoje obveze s obzirom na vrstu i opseg svojih poslovnih aktivnosti, uključujući da nema negativne neto imovine, osim ako je može pokriti;

(f)	podnositelj zahtjeva može dokazati da raspolaže dovoljnim financijskim sredstvima da može ispuniti svoje obveze za dio referentnog iznosa koji nije pokriven osiguranjem.

2.   Odobrenje za uporabu zajedničkog osiguranja s iznosom smanjenim na 30 % referentnog iznosa dodjeljuje se ako podnositelj zahtjeva dokaže da ispunjava sljedeće uvjete:

(a)

podnositelj zahtjeva vodi računovodstveni sustav koji je u skladu s općeprihvaćenim računovodstvenim načelima koja se primjenjuju u državi članici u kojoj se knjigovodstvo vodi, omogućuje carinske knjigovodstvene provjere i vodi arhivsku evidenciju koja omogućuju kontrolni slijed od trenutka evidentiranja podataka;

(b)	podnositelj zahtjeva ima upravnu organizaciju koja odgovara vrsti i opsegu poslovanja i prikladna je za upravljanje protokom robe te sustav unutarnje kontrole kojim se mogu spriječiti, otkriti i ispraviti pogreške te spriječiti i otkriti nezakonite ili nepravilne transakcije;

(c)	podnositelj zahtjeva osigurava da nadležni zaposlenici dobiju uputu da obavijeste carinska tijela kada otkriju poteškoće pri ispunjavanju zahtjeva te uspostavlja postupke za obavješćivanje carinskih tijela o takvim poteškoćama;

(d)	podnositelj zahtjeva nije u stečajnom postupku;

(e)	tijekom tri godine koje prethode podnošenju zahtjeva, podnositelj zahtjeva ispunio je svoje financijske obveze u pogledu plaćanja carina i drugih davanja, poreza ili pristojbi koje se naplaćuju na uvoz ili izvoz robe ili u vezi s njime;

(f)

podnositelj zahtjeva dokazao je na temelju evidencija i podataka dostupnih za protekle tri godine koje prethode podnošenju zahtjeva da je dovoljno financijski solventan za ispunjavanje svojih obveza te da ispunjava svoje obveze s obzirom na vrstu i opseg svojih poslovnih aktivnosti, uključujući da nema negativne neto imovine, osim ako je može pokriti;

(g)	podnositelj zahtjeva može dokazati da raspolaže dovoljnim financijskim sredstvima da može ispuniti svoje obveze za dio referentnog iznosa koji nije pokriven osiguranjem.

3.   Oslobođenje od polaganja osiguranja odobrava se ako podnositelj zahtjeva dokaže da ispunjava sljedeće zahtjeve:

(a)

podnositelj zahtjeva vodi računovodstveni sustav koji je u skladu s općeprihvaćenim računovodstvenim načelima koja se primjenjuju u državi članici u kojoj se knjigovodstvo vodi, omogućuje carinske knjigovodstvene provjere i vodi arhivsku evidenciju koja omogućuju kontrolni slijed od trenutka evidentiranja podataka;

(b)	podnositelj zahtjeva carinskom tijelu omogućuje fizički pristup svom računovodstvenom sustavu i, ako je primjenjivo, svojim trgovačkim i prijevoznim evidencijama;

(c)	podnositelj zahtjeva ima logistički sustav koji prepoznaje robu kao robu Unije ili robu koja nije roba Unije i prema potrebi navodi lokaciju robe;

(d)	podnositelj zahtjeva ima upravnu organizaciju koja odgovara vrsti i opsegu poslovanja i prikladna je za upravljanje protokom robe te sustav unutarnje kontrole kojim se mogu spriječiti, otkriti i ispraviti pogreške te spriječiti i otkriti nezakonite ili nepravilne transakcije;

(e)	ako je primjenjivo, podnositelj zahtjeva uspostavio je zadovoljavajuće postupke upravljanja dozvolama i odobrenjima koji su izdani u skladu s mjerama trgovinske politike ili se odnose na trgovinu poljoprivrednim proizvodima;

(f)	podnositelj zahtjeva uspostavio je zadovoljavajuće postupke za arhiviranje svojih evidencija i podataka te zaštitu od gubitka podataka;

(g)	podnositelj zahtjeva osigurava da nadležni zaposlenici dobiju uputu da obavijeste carinska tijela kada otkriju poteškoće pri ispunjavanju zahtjeva te uspostavlja postupke za obavješćivanje carinskih tijela o takvim poteškoćama;

(h)	podnositelj zahtjeva provodi sigurnosne mjere za zaštitu svog računalnog sustava od neovlaštenog pristupa te zaštitu svoje dokumentacije;

(i)	podnositelj zahtjeva nije u stečajnom postupku;

(j)	tijekom tri godine koje prethode podnošenju zahtjeva, podnositelj zahtjeva ispunio je svoje financijske obveze u pogledu plaćanja carina i drugih davanja, poreza ili pristojbi koje se naplaćuju na uvoz ili izvoz robe ili u vezi s njime;

(k)

podnositelj zahtjeva dokazao je na temelju evidencija i podataka dostupnih za protekle tri godine koje prethode podnošenju zahtjeva da je dovoljno financijski solventan za ispunjavanje svojih obveza te da ispunjava svoje obveze s obzirom na vrstu i opseg svojih poslovnih aktivnosti, uključujući da nema negativne neto imovine, osim ako je može pokriti;

(l)	podnositelj zahtjeva može dokazati da raspolaže dovoljnim financijskim sredstvima da može ispuniti svoje obveze za dio referentnog iznosa koji nije pokriven osiguranjem.

4.   Ako podnositelj zahtjeva ima poslovni nastan manje od tri godine, zahtjev iz stavka 1. točke (d), stavka 2. točke (e) i stavka 3. točke (j) provjerava se na temelju dostupnih evidencija i informacija.

Odjeljak 3.

Odredbe za postupak provoza Unije te postupak u skladu s Istanbulskom konvencijom i Konvencijom ATA

Članak 85.

Oslobađanje od obveza jamca u okviru postupka provoza Unije

(članak 6. stavak 2., članak 6. stavak 3. točka (a) i članak 98. Zakonika)

1.   Ako postupak provoza Unije nije zaključen, carinska tijela države članice otpreme u roku od devet mjeseci od propisanog roka za podnošenje robe odredišnom carinskom uredu obavješćuju jamca da postupak nije zaključen.

2.   Ako postupak provoza Unije nije zaključen, carinska tijela određena u skladu s člankom 87. Zakonika dužna su u roku od tri godine od dana prihvaćanja provozne deklaracije obavijestiti jamca da se od njega traži ili da se od njega može tražiti plaćanje duga za koji odgovara u pogledu predmetne aktivnosti provoza Unije.

3.   Jamac se oslobađa svojih obveza ako mu se bilo koja od obavijesti predviđenih u stavcima 1. i 2. ne izda prije isteka vremenskog roka.

4.   Ako je jedna od obavijesti izdana, jamac se obavještava o naplati duga ili o zaključenju postupka.

5.   Zajednički zahtjevi u pogledu podataka za obavijest iz stavka 1. utvrđeni su u Prilogu 32-04.

Zajednički zahtjevi u pogledu podataka za obavijest iz stavka 2. utvrđeni su u Prilogu 32-05.

6.   U skladu s člankom 6. stavkom 3. točkom (a) Zakonika obavijest iz stavaka 1. i 2. može se slati sredstvima koja nisu tehnike elektroničke obrade podataka.

Članak 86.

Zahtjev za plaćanje jamstvenoj udruzi za robu obuhvaćenu karnetom ATA i obavijest o nezaključenju postupka karneta CPD jamstvenoj udruzi u okviru postupka Konvencije ATA ili Istanbulske konvencije

(članak 6. stavak 2., članak 6. stavak 3. točka (a) i članak 98. Zakonika)

1.   U slučaju nepoštovanja obveza u okviru karneta ATA i CPD carinska tijela reguliraju isprave za privremeni uvoz (zahtjev za plaćanje jamstvenoj udruzi odnosno obavijest o nezaključenju postupka) u skladu s člancima 9., 10 i 11. Aneksa A Istanbulske konvencije ili, prema potrebi, u skladu s člancima 7., 8. i 9. Konvencije ATA.

2.   Iznos uvozne carine i poreza na temelju zahtjeva za plaćanje jamstvenoj udruzi izračunava se na obrascu obračuna davanja.

3.   Zajednički zahtjevi u pogledu podataka za zahtjev za plaćanje jamstvenoj udruzi iz stavka 1. utvrđeni su u Prilogu 33-01.

4.   Zajednički zahtjevi u pogledu podataka za obavijest o nezaključenju postupka karneta CPD iz stavka 1. utvrđeni su u Prilogu 33-02.

5.   U skladu s člankom 6. stavkom 3. točkom (a) Zakonika zahtjev za plaćanje jamstvenoj udruzi i obavijest o nezaključenju postupka karneta CPD mogu se poslati odgovarajućoj jamstvenoj udruzi sredstvima koja nisu tehnike elektroničke obrade podataka.

POGLAVLJE 3.

Naplata i plaćanje carine te povrat i otpust iznosa uvozne ili izvozne carine

Odjeljak 1.

Određivanje iznosa uvozne ili izvozne carine, obavješćivanje o carinskom dugu i knjiženje

Pododjeljak 1.

Obavijest o carinskom dugu i zahtjev za plaćanje od jamstvene udruge

Članak 87.

Načini obavješćivanja o carinskom dugu

(članak 6. stavak 3. točka (a) Zakonika)

Obavijest o carinskom dugu u skladu s člankom 102. Zakonika može se dostaviti sredstvima koja nisu tehnike elektroničke obrade podataka.

Članak 88.

Izuzeće od obveze obavješćivanja o carinskom dugu

(članak 102. stavak 1. točka (d) Zakonika)

1.   Carinska tijela mogu odustati od obavješćivanja o carinskom dugu nastalom zbog neispunjavanja obveza na temelju članka 79. ili članka 82. Zakonika ako je iznos predmetne uvozne ili izvozne carine manji od 10 EUR.

2.   Ako je za carinski dug izdana izvorna obavijest u kojoj je naveden iznos uvozne i izvozne carine manji od plativog iznosa uvozne i izvozne carine, carinska tijela mogu odustati od obavješćivanja o carinskom dugu za razliku tih dvaju iznosa pod uvjetom da je ona manja od 10 EUR.

3.   Ograničenje od 10 EUR iz stavaka 1. i 2. primjenjuje se na svaku naplatu.

Odjeljak 2.

Plaćanje iznosa uvozne ili izvozne carine

Članak 89.

Suspenzija roka za plaćanje u slučaju zahtjeva za otpust

(članak 108. stavak 3. točka (a) Zakonika)

1.   Carinska tijela suspendiraju rok za plaćanje iznosa uvozne ili izvozne carine koji odgovara carinskom dugu dok ne donesu odluku o zahtjevu za otpust pod uvjetom da su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)	ako je podnesen zahtjev za otpust u skladu s člancima 118., 119. ili 120. Zakonika, a vjerojatno je da će se ispuniti uvjeti utvrđeni u odgovarajućem članku;

(b)	ako je podnesen zahtjev za otpust u skladu s člankom 117. Zakonika, a vjerojatno je da će se ispuniti uvjeti utvrđeni u članku 117. i članku 45. stavku 2. Zakonika.

2.   Ako roba za koju je podnesen zahtjev za otpust više nije pod carinskim nadzorom u trenutku podnošenja zahtjeva, polaže se osiguranje.

3.   Odstupajući od stavka 2. carinska tijela ne zahtijevaju osiguranje ako je utvrđeno da bi se polaganjem osiguranja moglo uzrokovati ozbiljne gospodarske ili socijalne poteškoće za dužnika.

Članak 90.

Suspenzija roka za plaćanje u slučaju robe koja će biti zaplijenjena, uništena ili ustupljena u korist države

(članak 108. stavak 3. točka (b) Zakonika)

Carinska tijela suspendiraju rok za plaćanje iznosa uvozne ili izvozne carine koji odgovara carinskom dugu ako je roba još pod carinskim nadzorom te će biti zaplijenjena, uništena ili ustupljena u korist države, a carinska tijela smatraju da će se uvjeti za njezinu zaplijenu, uništenje ili ustupanje vjerojatno ispuniti dok se ne donese konačna odluka o njezinoj zaplijeni, uništenju ili ustupanju.

Članak 91.

Suspenzija roka za plaćanje u slučaju carinskih dugova nastalih zbog neispunjavanja obveza

(članak 108. stavak 3. točka (c) Zakonika)

1.   Carinska tijela suspendiraju rok za plaćanje iznosa uvozne ili izvozne carine koji odgovara carinskom dugu osobi iz članka 79. stavka 3. točke (a) Zakonika ako je carinski dug nastao zbog neispunjavanja obveza iz članka 79. Zakonika pod uvjetom da su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)	ako je utvrđen najmanje još jedan dužnik u skladu s člankom 29. stavkom 3. točkama (b) ili (c) Zakonika;

(b)	dužnik iz točke (a) obaviješten je o predmetnom iznosu uvozne ili izvozne carine u skladu s člankom 102. Zakonika;

(c)	osoba iz članka 79. stavka 3. točke (a) Zakonika ne smatra se dužnikom u skladu s člankom 79. stavkom 3. točkama (b) ili (c) Zakonika i toj osobi nije moguće pripisati nikakvu prijevaru ili očitu nemarnost.

2.   Suspenzija se provodi pod uvjetom da osoba u čiju se korist ona odobrava položi osiguranje za predmetni iznos uvozne ili izvozne carine osim u sljedećim slučajevima:

(a)	osiguranje kojim se pokriva cijeli predmetni iznos uvozne ili izvozne carine već postoji i jamac nije oslobođen svojih obveza;

(b)	na temelju dokumentirane procjene utvrđeno je da bi zahtjev za osiguranje mogao uzrokovati ozbiljne gospodarske ili socijalne poteškoće za dužnika.

3.   Trajanje suspenzije ograničeno je na jednu godinu. Međutim, to razdoblje carinska tijela iz opravdanih razloga mogu produljiti.

Odjeljak 3.

Povrat i otpust

Pododjeljak 1.

Opće odredbe i postupak

Članak 92.

Zahtjev za povrat ili otpust

(članak 6. stavak 3. točka (a), članak 22. stavak 1. i članak 103. Zakonika)

1.   Odstupajući od članka 22. stavka 1. trećeg podstavka Zakonika, zahtjev za povrat ili otpust uvozne ili izvozne carine iz članka 116. Zakonika podnosi se nadležnom carinskom tijelu države članice koje je izdalo obavijest o carinskom dugu.

2.   Zahtjev iz stavka 1. može se podnijeti sredstvima koja nisu tehnike elektroničke obrade podataka u skladu s odredbama predmetne države članice.

Članak 93.

Dodatne informacije kada se roba nalazi u drugoj državi članici

(članak 6. stavak 2. i članak 6. stavak 3. točka (a) Zakonika)

Zajednički zahtjevi u pogledu podataka za zahtjev za dodatne informacije kada se roba nalazi u drugoj državi članici utvrđeni su u Prilogu 33-06.

Zahtjev za dodatne informacije iz prvog podstavka može se podnijeti sredstvima koja nisu tehnike elektroničke obrade podataka.

Članak 94.

Načini obavješćivanja o odluci o povratu ili otpustu

(članak 6. stavak 3. točka (a) Zakonika)

Predmetna osoba može se obavijestiti o odluci o povratu ili otpustu uvozne ili izvozne carine sredstvima koja nisu tehnike elektroničke obrade podataka.

Članak 95.

Zajednički zahtjevi u pogledu podataka povezani s formalnostima kada se roba nalazi u drugoj državi članici

(članak 6. stavak 2. Zakonika)

Zajednički zahtjevi u pogledu podataka za odgovor na zahtjev za informacije o obavljanju formalnosti kada se zahtjev za povrat ili otpust odnosi na robu koja se nalazi u državi članici u kojoj nije dostavljena obavijest o carinskom dugu utvrđeni su u Prilogu 33-07.

Članak 96.

Načini slanja informacija o obavljenim formalnostima kada se roba nalazi u drugoj državi članici

(članak 6. stavak 3. točka (a) Zakonika)

Odgovor iz članka 95. može se podnijeti sredstvima koja nisu tehnike elektroničke obrade podataka.

Članak 97.

Produljenje roka za donošenje odluke o povratu ili otpustu

(članak 22. stavak 3. Zakonika)

Ako se primjenjuje članak 116. stavak 3. prvi podstavak Zakonika ili članak 116. stavak 3. drugi podstavak točka (b) Zakonika, rok za donošenje odluke o povratu ili otpustu suspendira se do trenutka kada predmetna država članica primi obavijest o odluci Komisije ili obavijest Komisije o vraćanju dokumentacije zbog razloga navedenih u članku 98. stavku 6.

Ako se primjenjuje članak 116. stavak 3. drugi podstavak točka (b) Zakonika, rok za donošenje odluke o povratu ili otpustu suspendira se do trenutka kada predmetna država članica primi obavijest o odluci Komisije o slučaju koji uključuje usporediva činjenična i pravna pitanja.

Pododjeljak 2.

Odluke koje donosi Komisija

Članak 98.

Prosljeđivanje dokumentacije Komisiji radi donošenja odluke

(članak 116. stavak 3. Zakonika)

1.   Država članica obavješćuje predmetnu osobu o namjeri prosljeđivanja dokumentacije Komisiji prije nego što je proslijedi i predmetnoj osobi daje 30 dana da potpiše izjavu u kojoj se potvrđuje da je osoba pročitala dokumentaciju i izjavljuje da neće ništa dodati ili se navode svi podaci za koje osoba smatra da bi ih trebalo uključiti. Ako predmetna osoba u roku od 30 dana ne dostavi tu izjavu, smatrat će se da je pročitala dokumentaciju i da ništa neće dodati.

2.   Ako država članica proslijedi dokumentaciju Komisiji radi donošenja odluke u slučajevima iz članka 116. stavka 3. Zakonika, dokumentacija mora sadržavati najmanje sljedeće:

(a)	sažetak slučaja;

(b)	detaljne informacije kojima se utvrđuje da su uvjeti iz članka 119. ili članka 120. Zakonika ispunjeni;

(c)	izjavu iz stavka 1. ili izjavu države članice kojom se potvrđuje da se smatra da je predmetna osoba pročitala dokumentaciju i da ništa neće dodati.

3.   Komisija obavješćuje državu članicu o primitku dokumentacije čim je zaprimi.

4.   Komisija svim državama članicama daje na raspolaganje primjerak sažetka slučaja iz stavka 2. točke (a) u roku od 15 dana od dana primitka dokumentacije.

5.   Ako informacije koje je država članica proslijedila Komisiji radi donošenja odluke nisu dovoljne, Komisija od države članice može zatražiti dodatne informacije.

6.   Komisija vraća dokumentaciju državi članici te se smatra da slučaj nikad nije bio dostavljen Komisiji u sljedećim slučajevima:

(a)	dokumentacija je očito nepotpuna jer ne sadržava ništa čime bi se opravdalo njezino razmatranje od strane Komisije;

(b)	na temelju članka 116. stavka 3. drugog podstavka Zakonika slučaj nije trebalo podnijeti Komisiji;

(c)	država članica Komisiji je proslijedila nove informacije čija priroda bitno mijenja iznošenje činjenica ili pravnu ocjenu slučaja dok je Komisija u tijeku razmatranja dokumentacije.

Članak 99.

Pravo predmetne osobe na saslušanje

(članak 116. stavak 3. Zakonika)

1.   Ako Komisija namjerava donijeti nepovoljnu odluku u slučajevima iz članka 116. stavka 3. Zakonika, predmetnoj osobi dostavlja prigovore u pisanom obliku uz upućivanje na sve isprave i podatke na kojima temelji svoje prigovore. Komisija predmetnu osobu obavješćuje o njezinu pravu na pristup dokumentaciji.

2.   Komisija predmetnu državu članicu obavješćuje o svojoj namjeri i slanju obavijesti iz stavka 1.

3.   Predmetna osoba dobiva priliku Komisiji izraziti svoje stajalište u pisanom obliku u roku od 30 dana od dana primitka obavijesti iz stavka 1.

Članak 100.

Rokovi

(članak 116. stavak 3. Zakonika)

1.   Komisija odlučuje o tome je li povrat ili otpust opravdan u roku od devet mjeseci od dana primitka dokumentacije iz članka 98. stavka 1.

2.   Ako Komisija smatra potrebnim od države članice zatražiti dodatne informacije kako je utvrđeno u članku 98. stavku 5., razdoblje iz stavka 1. produljuje se za isto razdoblje kao što je razdoblje od dana kada je Komisija poslala zahtjev za dodatne informacije do dana kada ih je zaprimila. Komisija predmetnu osobu obavješćuje o produljenju.

3.   Ako Komisija vodi istrage radi donošenja odluke, razdoblje iz stavka 1. produljuje se za vrijeme potrebno za završetak istraga. Takvo produljenje iznosi najviše devet mjeseci. Komisija obavješćuje državu članicu i predmetnu osobu o datumima početka i završetka istraga.

4.   Ako Komisija namjerava donijeti nepovoljnu odluku kako je navedeno u članku 99. stavku 1., razdoblje iz stavka 1. produljuje se za 30 dana.

Članak 101.

Obavijest o odluci

(članak 116. stavak 3. Zakonika)

1.   Komisija predmetnu državu članicu obavješćuje o svojoj odluci što je prije moguće, a u svakom slučaju u roku od 30 dana od isteka razdoblja navedenog u članku 100. stavku 1.

2.   Carinsko tijelo nadležno za donošenje odluke izdaje odluku na temelju odluke Komisije o kojoj je dana obavijest u skladu sa stavkom 1.

Država članica kojoj pripadaju carinska tijela nadležna za donošenje odluke o tome obavješćuje Komisiju tako da joj šalje primjerak predmetne odluke.

3.   Ako je odluka u slučajevima iz članka 116. stavka 3. Zakonika povoljna za predmetnu osobu, Komisija može navesti uvjete pod kojima carinska tijela trebaju vratiti ili otpustiti carinu u slučajevima koji uključuju usporediva činjenična i pravna pitanja.

Članak 102.

Posljedice u slučaju nedonošenja odluke ili neobavješćivanja o njoj

(članak 116. stavak 3. Zakonika)

Ako Komisija ne donese odluku u roku utvrđenom u članku 100. ili o odluci ne obavijesti predmetnu državu članicu u roku utvrđenom u članku 101. stavku 1., carinsko tijelo nadležno za donošenje odluke donosi odluku povoljnu za predmetnu osobu.

POGLAVLJE 4.

Otpis carinskog duga

Članak 103.

Propusti bez znatnog utjecaja na ispravnost carinskog postupka

(članak 124. stavak 1. točka (h) podtočka i. Zakonika)

Sljedeće situacije smatraju se propustom bez znatnog utjecaja na ispravnost carinskog postupka:

(a)	prekoračenje roka za razdoblje koje nije duže od produljenog roka koji bi se odobrio da je za takvo produljenje podnesen zahtjev;

(b)	ako je carinski dug nastao za robu stavljenu u poseban postupak ili u privremeni smještaj u skladu s člankom 79. stavkom 1. točkom (a) ili (c) Zakonika i ta je roba nakon toga puštena u slobodni promet;

(c)	ako je carinski nadzor naknadno ponovno uspostavljen za robu koja službeno nije dio postupka provoza, ali je prije toga bila u privremenom smještaju ili je stavljena u poseban postupak zajedno s robom službeno stavljenom u postupak provoza;

(d)

u slučaju robe stavljene u poseban postupak koji nije provoz ili slobodne zone odnosno u slučaju robe koja je u privremenom smještaju, pri čemu je počinjena pogreška u pogledu podataka u carinskoj deklaraciji kojom se zaključuje postupak ili završava privremeni smještaj, pod uvjetom da pogreška ne utječe na zaključivanje postupka ili završetak privremenog smještaja;

(e)

ako je carinski dug nastao u skladu s člankom 79. stavkom 1. točkom (a) ili (b) Zakonika, pod uvjetom da predmetna osoba nadležna carinska tijela obavijesti o neispunjavanju obveza prije nego što je izdana obavijest o carinskom dugu ili prije nego što su carinska tijela obavijestila tu osobu da namjeravaju provesti provjeru.

GLAVA IV.

ROBA UNESENA NA CARINSKO PODRUČJE UNIJE

POGLAVLJE 1.

Ulazna skraćena deklaracija

Članak 104.

Oslobođenje od obveze podnošenja ulazne skraćene deklaracije

(članak 127. stavak 2. točka (b) Zakonika)

1.   Sljedeća roba oslobađa se podnošenja ulazne skraćene deklaracije:

(a)	električna energija;

(b)	roba koja ulazi cjevovodom;

(c)	predmeti korespondencije;

(d)	kućanski predmeti kako su definirani u članku 2. stavku 1. točki (d) Uredbe Vijeća (EZ) br. 1186/2009 od 16. studenoga 2009. o uspostavi sustava oslobođenja od carina u Zajednici (14) pod uvjetom da se ne prevoze u okviru ugovora o prijevozu;

(e)	roba za koju je dopuštena usmena carinska deklaracija u skladu s člankom 135. i člankom 136. stavkom 1. pod uvjetom da se ne prevozi u okviru ugovora o prijevozu;

(f)	roba iz članka 138. točaka (b) do (d) ili članka 139. stavka 1. koja se smatra deklariranom u skladu s člankom 141. pod uvjetom da se ne prevozi u okviru ugovora o prijevozu;

(g)	roba koja je u osobnoj prtljazi putnika;

(h)	roba koja se premješta na temelju obrasca 302 predviđenog Sporazumom između država stranaka Sjevernoatlanskog ugovora o pravnom položaju njihovih snaga koji je potpisan u Londonu 19. lipnja 1951.;

(i)	oružje i vojna oprema koju su tijela države članice nadležna za vojnu obranu unijela na carinsko područje Unije u vojnom prijevozu ili prijevozu koji upotrebljavaju isključivo vojna tijela;

(j)

sljedeća roba unesena na carinsko područje Unije izravno s objekata na moru kojima upravlja osoba s poslovnim nastanom na carinskom području Unije: i. roba koja je ugrađena u te objekte na moru u svrhu izgradnje, popravka, održavanja ili preinake; ii. roba koja se upotrebljavala za montažu ili opremanje objekata na moru; iii. zalihe koje se upotrebljavaju ili troše na objektima na moru; iv. neopasni otpad s navedenih objekata na moru;

(k)	roba oslobođena na temelju Bečke konvencije o diplomatskim odnosima od 18. travnja 1961., Bečke konvencije o konzularnim odnosima od 24. travnja 1963., ostalih konzularnih konvencija ili Njujorške konvencije o specijalnim misijama od 16. prosinca 1969.;

(l)

sljedeća roba na plovilima ili u zrakoplovima: i. roba isporučena za ugradnju kao dio tih plovila ili zrakoplova ili njihov pribor; ii. roba za rad motora, strojeva i druge opreme tih plovila ili zrakoplova; iii. prehrambeni proizvodi i druga roba koja će se trošiti ili prodavati na plovilu ili u zrakoplovu;

(m)

roba unesena na carinsko područje Unije iz Ceute i Melille, Gibraltara, Helgolanda, Republike San Marino, Države Vatikanskoga Grada, općina Livigno i Campione d’Italia ili talijanskih nacionalnih voda jezera Lugano koje su između obale i političke granice područja između Ponte Tresa i Ponte Ceresio;

(n)	proizvodi morskog ribolova i drugi proizvodi koje su ribarska plovila Unije izvadila iz mora izvan carinskog područja Unije;

(o)	plovila, i roba koja se na njima prevozi, koja ulaze u teritorijalne vode države članice isključivo radi ukrcavanja zaliha bez povezivanja s bilo kojim lučkim objektom;

(p)	roba obuhvaćena karnetom ATA ili CPD pod uvjetom da se ne prevozi u okviru ugovora o prijevozu.

2.   Do 31. prosinca 2020. roba u poštanskim pošiljkama čija težina ne premašuje 250 grama oslobađa se podnošenja ulazne skraćene deklaracije.

Ako se na carinsko područje Unije unosi roba u poštanskim pošiljkama čija težina premašuje 250 grama, ali nije obuhvaćena ulaznom skraćenom deklaracijom, prekršajne odredbe se ne primjenjuju. Analiza rizika provodi se pri podnošenju robe i, ako je dostupna, na temelju deklaracije za privremeni smještaj ili carinske deklaracije kojom je ta roba obuhvaćena.

Do 31. prosinca 2020. Komisija će preispitati stanje robe u poštanskim pošiljkama u skladu s ovim stavkom u cilju provođenja prilagodbi koje bi mogle biti potrebne s obzirom na uporabu elektroničkih sredstava od strane poštanskih operatera kod kretanja robe.

Članak 105.

Rokovi za podnošenje ulazne skraćene deklaracije u slučaju pomorskog prijevoza

(članak 127. stavci 3. i 7. Zakonika)

Ako se roba unosi na carinsko područje Unije pomorskim prijevozom, ulazna skraćena deklaracija podnosi se u sljedećim rokovima:

(a)	za teret u kontejnerima, osim kada se primjenjuje točka (c) ili točka (d), najkasnije 24 sata prije utovara robe na plovilo na kojem će se unijeti na carinsko područje Unije;

(b)	za rasuti teret ili teret u komadima, osim kada se primjenjuje točka (c) ili (d), najkasnije četiri sata prije dolaska plovila u prvu luku ulaska na carinskom području Unije;

(c)	najkasnije dva sata prije dolaska plovila u prvu luku ulaska na carinskom području Unije u slučaju robe koja dolazi s bilo kojeg od sljedećih: i. Grenland; ii. Farski otoci; iii. Island; iv. luke na Baltičkom moru, Sjevernom moru, Crnom moru i Sredozemnom moru; v. sve luke Maroka;

(d)	za kretanje, osim kada se primjenjuje točka (c), između područja izvan carinskog područja Unije i francuskih prekomorskih departmana, Azora, Madeire ili Kanarskih otoka, ako putovanje traje manje od 24 sata, najkasnije dva sata prije dolaska u prvu luku ulaska na carinskom području Unije.

Članak 106.

Rokovi za podnošenje ulazne skraćene deklaracije u slučaju zračnog prijevoza

(članak 127. stavci 3. i 7. Zakonika)

1.   Ako se roba unosi na carinsko područje Unije zračnim prijevozom, ulazna skraćena deklaracija podnosi se u u najkraćem mogućem roku.

Minimalni skup podataka ulazne skraćene deklaracije podnosi se najkasnije prije utovara robe u zrakoplov kojim će se unijeti na carinsko područje Unije.

2.   Ako je samo minimalni skup podataka ulazne skraćene deklaracije dostavljen u roku iz stavka 1. drugog podstavka, ostali podaci dostavljaju se u sljedećim rokovima:

(a)	za letove koji traju manje od četiri sata, najkasnije do trenutka stvarnog polaska zrakoplova;

(b)	za ostale letove, najkasnije četiri sata prije dolaska zrakoplova u prvu zračnu luku na carinskom području Unije.

Članak 107.

Rokovi za podnošenje ulazne skraćene deklaracije u slučaju željezničkog prijevoza

(članak 127. stavci 3. i 7. Zakonika)

Ako se roba unosi na carinsko područje Unije željeznicom, ulazna skraćena deklaracija podnosi se u sljedećim rokovima:

(a)	ako putovanje vlakom od zadnje željezničke stanice koja se nalazi u trećoj zemlji do carinskog ureda prvog ulaska traje manje od dva sata, najkasnije jedan sat prije dolaska robe na mjesto za koje je nadležan taj carinski ured;

(b)	u svim ostalim slučajevima najkasnije dva sata prije dolaska robe na mjesto za koje je nadležan carinski ured prvog ulaska.

Članak 108.

Rokovi za podnošenje ulazne skraćene deklaracije u slučaju cestovnog prijevoza

(članak 127. stavci 3. i 7. Zakonika)

Ako se roba unosi na carinsko područje Unije cestom, ulazna skraćena deklaracija podnosi se najkasnije jedan sat prije dolaska robe na mjesto za koje je nadležan carinski ured prvog ulaska.

Članak 109.

Rokovi za podnošenje ulazne skraćene deklaracije u slučaju prijevoza unutarnjim plovnim putovima

(članak 127. stavci 3. i 7. Zakonika)

Ako se roba unosi na carinsko područje Unije unutarnjim plovnim putovima, ulazna skraćena deklaracija podnosi se najkasnije dva sata prije dolaska robe na mjesto za koje je nadležan carinski ured prvog ulaska.

Članak 110.

Rokovi za podnošenje ulazne skraćene deklaracije u slučaju kombiniranog prijevoza

(članak 127. stavci 3. i 7. Zakonika)

Ako se roba unosi na carinsko područje Unije prijevoznim sredstvom koje se i samo prevozi aktivnim prijevoznim sredstvom, rok za podnošenje ulazne skraćene deklaracije je rok koji se primjenjuje na aktivno prijevozno sredstvo.

Članak 111.

Rokovi za podnošenje ulazne skraćene deklaracije u slučaju više sile

(članak 127. stavci 3. i 7. Zakonika)

Rokovi iz članaka 105. do 109. ne primjenjuju se u slučaju više sile.

Članak 112.

Podaci iz ulazne skraćene deklaracije koje dostavljaju druge osobe u posebnim slučajevima u pogledu pomorskog prijevoza ili prijevoza unutarnjim plovnim putovima

(članak 127. stavak 6. Zakonika)

1.   Ako su, u slučaju pomorskog prijevoza ili prijevoza unutarnjim plovnim putovima, jedna ili više osoba koje nisu prijevoznik, za istu robu sklopile jedan ili više dodatnih ugovora o prijevozu obuhvaćenih jednom teretnicom ili više njih, a osoba koja izdaje teretnicu nije podatke potrebne za ulaznu skraćenu deklaraciju dostavila svojem ugovornom partneru koji joj izdaje teretnicu ili svojem ugovornom partneru s kojim je sklopila sporazum o zajedničkom utovaru robe, osoba koja nije dostavila potrebne podatke dostavlja te podatke carinskom uredu prvog ulaska u skladu s člankom 127. stavkom 6. Zakonika.

Ako primatelj naveden u teretnici koja nema dodatne teretnice niže razine nije dostavio podatke potrebne za ulaznu skraćenu deklaraciju osobi koja izdaje tu teretnicu, te podatke dostavlja carinskom uredu prvog ulaska.

2.   Svaka osoba koja podnosi podatke iz članka 127. stavka 5. Zakonika odgovorna je za podatke koje je podnijela u skladu s člankom 15. stavkom 2. točkama (a) i (b) Zakonika.

Članak 113.

Podaci iz ulazne skraćene deklaracije koje dostavljaju druge osobe u posebnim slučajevima u pogledu zračnog prijevoza

(članak 127. stavak 6. Zakonika)

1.   Ako su, u slučaju zračnog prijevoza, jedna ili više osoba koje nisu prijevoznik, za istu robu sklopile jedan ili više dodatnih ugovora o prijevozu obuhvaćenih jednim zračnim tovarnim listom ili više njih, a osoba koja izdaje zračni tovarni list nije podatke potrebne za ulaznu skraćenu deklaraciju dostavila svojem ugovornom partneru koji joj izdaje zračni tovarni list ili svojem ugovornom partneru s kojim je sklopila sporazum o zajedničkom utovaru robe, osoba koja nije dostavila potrebne podatke dostavlja te podatke carinskom uredu prvog ulaska u skladu s člankom 127. stavkom 6. Zakonika.

2.   Ako se, u slučaju zračnog prijevoza, roba premješta na temelju pravila akata Svjetske poštanske unije i poštanski operater prijevozniku nije dostavio podatke potrebne za ulaznu skraćenu deklaraciju, poštanski operater te podatke dostavlja carinskom uredu prvog ulaska u skladu s člankom 127. stavkom 6. Zakonika.

3.   Svaka osoba koja podnosi podatke iz članka 127. stavka 5. Zakonika odgovorna je za podatke koje je podnijela u skladu s člankom 15. stavkom 2. točkama (a) i (b) Zakonika.

POGLAVLJE 2.

Dolazak robe

Članak 114.

Trgovina s posebnim fiskalnim područjima

(članak 1. stavak 3. Zakonika)

Države članice primjenjuju ovo poglavlje i članke 133. do 152. Zakonika na robu kojom se trguje između posebnog fiskalnog područja i drugog dijela carinskog područja Unije koje nije posebno fiskalno područje.

Članak 115.

Odobrenje mjesta za podnošenje robe carini i privremeni smještaj

(članak 139. stavak 1. i članak 147. stavak 1. Zakonika)

1.   Mjesto koje nije nadležni carinski ured može se odobriti u svrhu podnošenja robe ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)	ispunjeni su zahtjevi utvrđeni u članku 148. stavcima 2. i 3. Zakonika i u članku 117.;

(b)	roba je deklarirana za carinski postupak dan nakon njezina podnošenja, osim ako carinska tijela zahtijevaju pregled robe u skladu s člankom 140. stavkom 2. Zakonika.

Ako je mjesto već odobreno u svrhu vođenja prostora za privremeni smještaj, to se odobrenje ne zahtijeva.

2.   Mjesto koje nije prostor za privremeni smještaj može se odobriti za privremeni smještaj robe ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)	ispunjeni su zahtjevi utvrđeni u članku 148. stavcima 2. i 3. Zakonika i u članku 117.;

(b)	roba je deklarirana za carinski postupak dan nakon njezina podnošenja, osim ako carinska tijela zahtijevaju pregled robe u skladu s člankom 140. stavkom 2. Zakonika.

Članak 116.

Evidencija

(članak 148. stavak 4. Zakonika)

1.   Evidencija iz članka 148. stavka 4. Zakonika sadržava sljedeće informacije i podatke:

(a)	upućivanje na odgovarajuću deklaraciju za privremeni smještaj za smještenu robu i upućivanje na odgovarajući završetak privremenog smještaja;

(b)	datum i podatke kojima se utvrđuju carinske isprave koje se odnose na smještenu robu i sve ostale isprave povezani s privremenim smještajem robe;

(c)	podatke, identifikacijske brojeve, broj i vrstu ambalaže, količinu i uobičajeni trgovački ili tehnički opis robe i, po potrebi, identifikacijske oznake kontejnera potrebne za prepoznavanje robe;

(d)	lokaciju robe i podatke o svakom kretanju robe;

(e)	carinski status robe;

(f)	podatke o oblicima rukovanja iz članka 147. stavka 2. Zakonika;

(g)	u pogledu kretanja robe u privremenom smještaju između prostora za privremeni smještaj smještenih u različitim državama članicama, podatke o dolasku robe u odredišne prostore za privremeni smještaj.

Ako evidencija nije dio glavne računovodstvene evidencije u carinske svrhe, evidencija se odnosi na glavnu računovodstvenu evidenciju u carinske svrhe.

2.   Carinska tijela mogu osloboditi od zahtjeva dostavljanja nekih informacija iz stavka 1. ako to ne utječe nepovoljno na carinski nadzor i provjere robe. Međutim, u slučaju kretanja robe između prostora za privremeni smještaj to se oslobođenje ne primjenjuje.

Članak 117.

Maloprodaja

(članak 148. stavak 1. Zakonika)

Odobrenja za vođenje prostora za privremeni smještaj iz članka 148. Zakonika izdaju se uz sljedeće uvjete:

(a)	prostori za privremeni smještaj ne upotrebljavaju se u svrhu maloprodaje;

(b)	ako smještena roba predstavlja opasnost ili bi mogla pokvariti drugu robu ili iz drugih razloga zahtijeva posebne prostore, smješta se u posebno opremljene prostore za privremeni smještaj;

(c)	prostore za privremeni smještaj vodi isključivo korisnik odobrenja.

Članak 118.

Drugi slučajevi kretanja robe u privremenom smještaju

(članak 148. stavak 5. točka (c) Zakonika)

U skladu s člankom 148. stavkom 5. točkom (c) Zakonika, carinska tijela mogu odobriti kretanje robe u privremenom smještaju između različitih prostora za privremeni smještaj obuhvaćenih različitim odobrenjima za vođenje prostora za privremeni smještaj pod uvjetom da su korisnici tih odobrenja AEOC.

GLAVA V.

OPĆA PRAVILA O CARINSKOM STATUSU, STAVLJANJU ROBE U CARINSKI POSTUPAK, PROVJERI, PUŠTANJU I RASPOLAGANJU ROBOM

POGLAVLJE 1.

Carinski status robe

Odjeljak 1.

Opće odredbe

Članak 119.

Pretpostavka o carinskom statusu

(članak 153. stavak 1. i članak 155. stavak 2. Zakonika)

1.   Pretpostavka da roba ima carinski status robe Unije ne primjenjuje se na sljedeću robu:

(a)	robu koja se unosi na carinsko područje Unije i koja je pod carinskim nadzorom radi utvrđivanja njezina carinskog statusa;

(b)	robu u privremenom smještaju;

(c)	robu u bilo kojem posebnom postupku, osim postupka unutarnjeg provoza, vanjske proizvodnje i uporabe u posebne svrhe;

(d)	proizvode morskog ribolova koje je ulovilo ribarsko plovilo Unije izvan carinskog područja Unije u vodama koje nisu teritorijalne vode treće zemlje koji se unose na carinsko područje Unije kako je utvrđeno u članku 129.;

(e)	proizvode dobivene od proizvoda iz točke (d) na plovilu ili brodu tvornici Unije tijekom proizvodnje u kojoj su se možda upotrebljavali drugi proizvodi koji se unose u carinsko područje Unije kako je utvrđeno u članku 129.;

(f)	proizvode morskog ribolova i druge proizvode koje su izvadila ili ulovila plovila koja plove pod zastavom treće zemlje na carinskom području Unije.

2.   Roba Unije može se kretati, a da ne podliježe carinskom postupku, od jedne do druge točke na carinskom području Unije i privremeno izvan tog područja bez promjene njezina carinskog statusa u sljedećim slučajevima:

(a)	ako se roba prevozi zrakom, a bila je utovarena ili pretovarena u zračnoj luci Unije za slanje u drugu zračnu luku Unije, pod uvjetom da se prevozi na temelju jedinstvene prijevozne isprave izdane u državi članici;

(b)	ako se roba prevozi morem između luka Unije redovitom brodskom linijom odobrenom u skladu s člankom 120.;

(c)	ako se roba prevozi željeznicom kroz treću zemlju koja je ugovorna stranka Konvencije o zajedničkom provoznom postupku na temelju jedinstvene prijevozne isprave izdane u državi članici, a to je omogućeno međunarodnim ugovorom.

3.   Roba Unije može se premještati, a da ne podliježe carinskom postupku, od jedne do druge točke na carinskom području Unije i privremeno izvan tog područja bez promjene njezina carinskog statusa u sljedećim slučajevima, pod uvjetom da je njezin carinski status robe Unije dokazan:

(a)	roba koja je se prevozi od jedne do druge točke na carinskom području Unije i privremeno napusti to područje morem ili zrakom;

(b)	roba koja se prevozi od jedne do druge točke na carinskom području Unije kroz područje izvan carinskog područja Unije bez pretovara i na temelju jedinstvene prijevozne isprave izdane u državi članici;

(c)

roba koja se prevozi od jedne do druge točke na carinskom području Unije kroz područje izvan carinskog područja Unije, a pretovarena je izvan carinskog područja Unije na prijevozno sredstvo koje nije sredstvo na koje je bila prvotno utovarena s izdanom novom prijevoznom ispravom kojom je obuhvaćen prijevoz od područja izvan carinskog područja Unije, pod uvjetom da je novoj ispravi priložen primjerak izvorne jedinstvene prijevozne isprave;

(d)	motorna cestovna vozila registrirana u državi članici koja su privremeno izašla iz carinskog područja Unije te se ponovno vratila;

(e)	ambalaža, palete i ostala slična oprema, osim kontejnera, koja pripada osobi s poslovnim nastanom na carinskom području Unije koja se upotrebljava za prijevoz robe koja je privremeno izašla iz carinskog područja Unije te se ponovno vratila;

(f)	roba u prtljazi putnika koja nije namijenjena komercijalnoj uporabi, a privremeno je izašla iz carinskog područja Unije te se ponovno vratila.

Odjeljak 2.

Usluga redovitog brodskog prijevoza u carinske svrhe

Članak 120.

Odobrenje za uspostavu usluge redovitog brodskog prijevoza

(članak 155. stavak 2. Zakonika)

1.   Brodarskom društvu odobrenje može izdati carinsko tijelo nadležno za donošenje odluke za potrebe redovitog brodskog prijevoza u okviru kojeg može prevoziti robu Unije od jedne do druge točke na carinskom području Unije te privremeno izvan tog područja bez promjene carinskog statusa robe Unije.

2.   Odobrenje se izdaje samo u sljedećim slučajevima:

(a)	ako brodarsko društvo ima poslovni nastan na carinskom području Unije;

(b)	ako ispunjava kriterij iz članka 39. točke (a) Zakonika;

(c)	ako se obvezuje da će carinskom tijelu nadležnom za donošenje odluke nakon izdavanja odobrenja dostaviti informacije iz članka 121. stavka 1.; i

(d)	ako se obvezuje da na redovitim brodskim linijama neće biti pristajanja u lukama na području izvan carinskog područja Unije kao ni u slobodnim zonama u lukama Unije te da neće biti pretovara robe na moru.

3.   Brodarska društva kojima je odobrenje izdano u skladu s ovim člankom pružaju uslugu redovitog brodskog prijevoza koja je u njemu navedena.

Usluga redovitog brodskog prijevoza pruža se uporabom plovila registriranih u tu svrhu u skladu s člankom 121.

Članak 121.

Registracija plovila i luka

(članak 22. stavak 4. i članak 155. stavak 2. Zakonika)

1.   Brodarsko društvo s odobrenjem za uspostavu usluge redovitog brodskog prijevoza za potrebe članka 119. stavka 2. točke (b) registrira plovila koja namjerava upotrebljavati i luke u kojima namjerava pristajati za potrebe te usluge tako što dostavlja carinskom tijelu nadležnom za donošenje odluke sljedeće informacije:

(a)	imena plovila namijenjenih prijevozu redovitim brodskim linijama;

(b)	luku u kojoj plovilo počinje s radom kao pružatelj usluge redovitog brodskog prijevoza;

(c)	luke pristajanja.

2.   Registracija iz stavka 1. stupa na snagu prvog radnog dana nakon što ju je registriralo carinsko tijelo nadležno za donošenje odluke.

3.   Brodarsko društvo s odobrenjem za uspostavu usluge redovitog brodskog prijevoza za potrebe članka 119. stavka 2. točke (b) obavješćuje carinsko tijelo nadležno za donošenje odluke o svakoj promjeni informacija iz stavka 1. točaka (a), (b) i (c) te datum i vrijeme kada ta izmjena stupa na snagu.

Članak 122.

Nepredviđene okolnosti tijekom prijevoza redovitim brodskim linijama

(članak 153. stavak 1. i članak 155. stavak 2. Zakonika)

Ako plovilo registrirano za uslugu redovitog brodskog prijevoza za potrebe članka 119. stavka 2. točke (b) zbog nepredviđenih okolnosti pretovari robu na moru, pristane ili utovari odnosno istovari robu u luci izvan carinskog područja Unije, u luci koja nije dio redovite brodske linije ili u slobodnoj zoni u luci Unije, carinski status te robe ne mijenja se, osim ako je utovarena ili istovarena na tim lokacijama.

Ako carinska tijela imaju razloga sumnjati da roba ispunjava te uvjete, dokazuje se carinski status te robe.

Odjeljak 3.

Dokaz o carinskom statusu robe Unije

Pododjeljak 1.

Opće odredbe

Članak 123.

Razdoblje valjanosti T2L-a, T2LF-a ili carinskog robnog manifesta

(članak 22. stavak 5. Zakonika)

Dokaz o carinskom statusu robe Unije u obliku T2L-a, T2LF-a ili carinskog robnog manifesta vrijedi 90 dana od datuma registracije ili ako u skladu s člankom 128. registracija carinskog robnog manifesta nije potrebna, od datuma izdavanja. Na zahtjev predmetne osobe i iz opravdanih razloga carinski ured može odrediti dulje razdoblje valjanosti dokaza.

Članak 124.

Način podnošenja MRN-a T2L-a, T2LF-a ili carinskog robnog manifesta

(članak 6. stavak 3. točka (a) Zakonika)

MRN T2L-a, T2LF-a ili carinskog robnog manifesta može se, osim tehnikama elektroničke obrade podataka, podnijeti na sljedeće načine:

(a)

barkodom;

(b)	dokumentom o registraciji statusa;

(c)	drugim načinima koje dopušta carinsko tijelo koje prima robu.

Pododjeljak 2.

Dokazi koji nisu podneseni tehnikama elektroničke obrade podataka

Članak 125.

Dokaz o carinskom statusu robe Unije za putnike, osim gospodarskih subjekata

(članak 6. stavak 3. točka (a) Zakonika)

Putnik koji nije gospodarski subjekt može podnijeti zahtjev za dokaz o carinskom statusu robe Unije na papiru.

Članak 126.

Dokaz o carinskom statusu robe Unije predočenjem računa ili prijevozne isprave

(članak 6. stavak 2. i članak 6. stavak 3. točka (a) Zakonika)

1.   Dokaz o carinskom statusu robe Unije čija vrijednost ne premašuje 15 000 EUR može se, osim tehnikama elektroničke obrade podataka, podnijeti na sljedeće načine:

(a)	računom koji se odnosi na robu;

(b)	prijevoznom ispravom koja se odnosi na robu.

2.   Račun ili prijevozna isprava iz stavka 1. uključuje barem puno ime i adresu pošiljatelja ili predmetne osobe ako ne postoji pošiljatelj, nadležni carinski ured, broj i vrstu pakiranja, oznake i referentne brojeve pakiranja, opis robe, bruto masu robe (kg), vrijednost robe i, prema potrebi, brojeve kontejnera.

Pošiljatelj, ili predmetna osoba ako ne postoji pošiljatelj, utvrđuje carinski status robe Unije oznakom „T2L” ili „T2LF”, prema potrebi, te svojim potpisom na računu ili prijevoznoj ispravi.

Članak 127.

Dokaz o carinskom statusu robe Unije u obliku karneta TIR ili ATA odnosno obrazaca 302

(članak 6. stavak 3. točka (a) Zakonika)

Ako se roba Unije prevozi u skladu s Konvencijom TIR, Konvencijom ATA, Istanbulskom konvencijom ili Sporazumom između država stranaka Sjevernoatlantskog ugovora o pravnom položaju njihovih snaga potpisanim u Londonu 19. lipnja 1951., dokaz o carinskom statusu robe Unije može se, osim tehnikama elektroničke obrade podataka, podnijeti na druge načine.

Pododjeljak 3.

Dokaz o carinskom statusu robe Unije koji je izdao ovlašteni izdavatelj

Članak 128.

Olakšavanje izdavanja dokaza ovlaštenog izdavatelja

(članak 153. stavak 2. Zakonika)

1.   Svaka osoba s poslovnim nastanom na carinskom području Unije koja ispunjava kriterije utvrđene u članku 39. točkama (a) i (b) Zakonika može biti ovlaštena za izdavanje sljedećeg:

(a)	T2L-a ili T2LF-a za što nije dužna zatražiti ovjeru;

(b)	carinskog robnog manifesta za što nije dužna od nadležnog carinskog ureda zatražiti ovjeru i registraciju dokaza.

2.   Odobrenje iz stavka 1. izdaje nadležni carinski ured na zahtjev predmetne osobe.

Pododjeljak 4.

Posebne odredbe o proizvodima morskog ribolova i robi dobivenoj od takvih proizvoda

Članak 129.

Carinski status proizvoda morskog ribolova i robe dobivene od takvih proizvoda

(članak 153. stavak 2. Zakonika)

Za potrebe dokazivanja carinskog statusa proizvoda i robe navedene u članku 119. stavku 1. točkama (d) i (e) kao robe Unije, utvrđuje se da je ta roba prevezena izravno na carinsko područje Unije na jedan od sljedećih načina:

(a)	ribarskim plovilom Unije koje je ulovilo proizvode i preradilo ih, prema potrebi;

(b)	ribarskim plovilom Unije nakon pretovara proizvoda s plovila iz točke (a);

(c)	brodom tvornicom Unije koje je preradilo proizvode nakon njihova pretovara s plovila iz točke (a);

(d)	drugim plovilima na koja su navedeni proizvodi i roba pretovareni s plovila iz točaka (a), (b) ili (c), bez daljnjih promjena;

(e)	prijevoznim sredstvom obuhvaćenim jedinstvenom prijevoznom ispravom sastavljenom u zemlji ili na području koji ne čine dio carinskog područja Unije ako su proizvodi ili roba iskrcani s plovila iz točaka (a), (b), (c) ili (d).

Članak 130.

Dokaz carinskog statusa proizvoda morskog ribolova i robe dobivene od takvih proizvoda

(članak 6. stavak 2. i članak 6. stavak 3. točka (a) Zakonika)

1.   Za potrebe dokazivanja carinskog statusa u skladu s člankom 129. očevidnik o ribolovu, deklaracija o iskrcaju, deklaracija o pretovaru i podaci iz sustava za praćenje plovila, prema potrebi, kako je propisano Uredbom Vijeća (EZ) br. 1224/2009 (15) uključuju sljedeće informacije:

(a)	mjesto gdje su proizvodi morskog ribolova ulovljeni kako bi se moglo utvrditi da proizvodi ili roba imaju carinski status robe Unije u skladu s člankom 129.;

(b)	proizvodi morskog ribolova (naziv i vrsta) i njihova bruto masa (kg);

(c)	vrsta robe dobivene od proizvoda morskog ribolova iz točke (b) opisana na način kojim se omogućuje njezino razvrstavanje u kombiniranu nomenklaturu i bruto masa (kg).

2.   U slučaju pretovara proizvoda i robe iz članka 119. stavka 1. točaka (d) i (e) na ribolovna plovila Unije ili brod tvornicu Unije (plovilo primatelj), očevidnik o ribolovu ili deklaracija o pretovaru ribarskog plovila Unije ili broda tvornice Unije s kojih se proizvodi i roba pretovaruju uključuje, uz informacije navedene u stavku 1., naziv, državu zastave, registracijski broj i puno ime zapovjednika plovila primatelja na koje su pretovareni proizvodi i roba.

Očevidnik o ribolovu ili deklaracija o pretovaru plovila primatelja uključuje, uz informacije navedene u stavku 1. točkama (b) i (c), naziv, državu zastave, registracijski broj i puno ime zapovjednika ribarskog plovila Unije ili broda tvornice Unije s kojeg su proizvodi ili roba pretovareni.

3.   Za potrebe stavaka 1. i 2. carinska tijela prihvaćaju očevidnik o ribolovu, deklaraciju o iskrcaju i deklaraciju o pretovaru u papirnatom obliku za plovila čija ukupna duljina iznosi ili je veća od 10 metara, ali ne veća od 15 metara.

Članak 131.

Pretovar

(članak 6. stavak 3. Zakonika)

1.   U slučaju pretovara proizvoda i robe iz članka 119. stavka 1. točaka (d) i (e) na plovila primatelje koja nisu ribarska plovila Unije ili brodovi tvornice Unije, carinski status robe Unije dokazuje se ispisom deklaracije o pretovaru plovila primatelja, popraćene ispisom očevidnika o ribolovu, deklaracije o pretovaru i podataka iz sustava za praćenje plovila, prema potrebi, ribarskog plovila Unije ili broda tvornice Unije iz kojih se proizvodi ili roba pretovaruju.

2.   U slučaju višestrukih pretovara dostavlja se i ispis svih deklaracija o pretovaru.

Članak 132.

Dokaz o carinskom statusu robe Unije za proizvode morskog ribolova i druge proizvode koje su izvadila ili ulovila plovila koja plove pod zastavom treće zemlje na carinskom području Unije

(članak 6. stavak 3. točka (a) Zakonika)

Carinski status robe Unije za proizvode morskog ribolova i druge proizvode koje su izvadila ili ulovila plovila koja plove pod zastavom treće zemlje na carinskom području Unije može se dokazati ispisom očevidnika o ribolovu.

Članak 133.

Proizvodi i roba koji se pretovaruju i prevoze kroz zemlju ili područje koje nije dio carinskog područja Unije

(članak 6. stavak 2. Zakonika)

Ako se proizvodi i roba iz članka 119. stavka 1. točaka (d) i (e) pretovaruju i prevoze kroz zemlje ili područja koja nisu dio carinskog područja Unije, dostavlja se ispis očevidnika o ribolovu ribarskog plovila Unije ili broda tvornice Unije kojem je priložen ispis deklaracije o pretovaru, prema potrebi, na kojem su navedene sljedeće informacije:

(a)	ovjera carinskih tijela treće zemlje;

(b)	datum dolaska i polaska proizvoda i robe iz treće zemlje;

(c)	prijevozna sredstva koja se upotrebljavaju za ponovnu otpremu na carinsko područje Unije;

(d)	adresa carinskog tijela iz točke (a).

POGLAVLJE 2.

Stavljanje robe u carinski postupak

Odjeljak 1.

Opće odredbe

Članak 134.

Carinske deklaracije u trgovini s posebnim fiskalnim područjima

(članak 1. stavak 3. Zakonika)

1.   Sljedeće se odredbe primjenjuju na trgovinu robom Unije iz članka 1. stavka 3. Zakonika:

(a)	poglavlja 2. 3. i 4. Glave V. Zakonika;

(b)	poglavlja 2. i 3. Glave VIII. Zakonika;

(c)	poglavlja 2. i 3. Glave V. ove Uredbe;

(d)	poglavlja 2. i 3. Glave VIII. ove Uredbe.

2.   Svaka osoba može ispunjavati obveze na temelju odredaba iz stavka 1. podnošenjem računa ili prijevozne isprave u sljedećim slučajevima:

(a)	ako se roba otprema s posebnog fiskalnog područja u drugi dio carinskog područja Unije, koji nije posebno fiskalno područje, u istoj državi članici;

(b)	ako se roba unosi na posebno fiskalno područje iz drugog dijela carinskog područja Unije, koji nije posebno fiskalno područje, u istoj državi članici;

(c)	ako se roba otprema iz drugog dijela carinskog područja Unije, koji nije posebno fiskalno područje, na posebno fiskalno područje u istoj državi članici;

(d)	ako se roba unosi u drugi dio carinskog područja Unije, koji nije posebno fiskalno područje, s posebnog fiskalnog područja u istoj državi članici.

Članak 135.

Usmena deklaracija za puštanje u slobodni promet

(članak 158. stavak 2. Zakonika)

1.   Carinske deklaracije za puštanje u slobodni promet mogu se usmeno podnijeti za sljedeću robu:

(a)	robu nekomercijalne naravi;

(b)	robu komercijalne naravi koja se nalazi u osobnoj prtljazi putnikâ, pod uvjetom da ne premašuje vrijednost od 1 000 EUR ili 1 000 kg neto mase;

(c)	proizvodi koje su poljoprivrednici Unije dobili na posjedima koji su smješteni u trećoj zemlji te proizvodi ribarstva, akvakulture i lova koji se oslobađaju od carine u skladu s člancima 35. do 38. Uredbe (EZ) br. 1186/2009;

(d)	sjeme, gnojiva i proizvodi za obradu tla i usjeva koje poljoprivredni proizvođači iz trećih zemalja uvoze za uporabu na posjedima koji graniče s tim zemljama koji se oslobađaju od carine u skladu s člancima 39. i 40. Uredbe (EZ) br. 1186/2009.

2.   Carinske deklaracije za puštanje u slobodni promet mogu se usmeno podnijeti za robu iz članka 136. stavka 1. pod uvjetom da se roba oslobađa od uvozne carine kao vraćena roba.

Članak 136.

Usmena deklaracija za privremeni uvoz i ponovni izvoz

(članak 158. stavak 2. Zakonika)

1.   Carinske deklaracije za privremeni uvoz mogu se usmeno podnijeti za sljedeću robu:

(a)	palete, kontejnere i prijevozna sredstva te rezervne dijelove, pribor i opremu za te palete, kontejnere i prijevozna sredstva kako je navedeno u člancima 208. do 213.;

(b)	osobne stvari i predmete za sportske aktivnosti iz članka 219.;

(c)	materijale za razonodu pomoraca ako se upotrebljavaju na plovilima u međunarodnom pomorskom prometu kako je navedeno u članku 220. točki (a);

(d)	medicinsku, kiruršku i laboratorijsku opremu iz članka 222.;

(e)	životinje iz članka 223. pod uvjetom da su namijenjene sezonskom premještanju ili ispaši odnosno obavljanju rada ili prijevoza;

(f)	opremu iz članka 224. točke (a);

(g)	instrumente i aparate koji su liječniku potrebni za pružanje pomoći pacijentu koji čeka na presađivanje organa i koji ispunjavaju uvjete utvrđene u članku 226. stavku 1.;

(h)	materijal za pomoć u nesrećama koji se upotrebljava za mjere sprečavanja posljedica nesreća ili sličnih situacija koje pogađaju carinsko područje Unije;

(i)	prijenosne glazbene instrumente koje putnici privremeno uvoze i namijenjeni su profesionalnoj uporabi;

(j)	ambalažu koja se uvozi puna i koja je predviđena za ponovni izvoz, prazna ili puna, na kojoj stoje trajne i neizbrisive oznake osobe s poslovnim nastanom izvan carinskog područja Unije;

(k)

opremu za radio-televizijsku produkciju i emitiranje te vozila posebno prilagođena upotrebi u svrhu radijsko-televizijske produkcije i emitiranje te njihova oprema, koju uvoze javne ili privatne organizacije s poslovnim nastanom izvan carinskog područja Unije, a koje su odobrila carinska tijela koja su izdala odobrenje za privremeni uvoz takve opreme i vozila;

(l)	ostalu robu, ako carinska tijela to odobre.

2.   Deklaracije za ponovni izvoz mogu se usmeno podnijeti pri zaključenju postupka privremenog uvoza za robu iz stavka 1.

Članak 137.

Usmena deklaracija za izvoz

(članak 158. stavak 2. Zakonika)

1.   Carinske deklaracije za izvoz mogu se usmeno podnijeti za sljedeću robu:

(a)	robu nekomercijalne naravi;

(b)	robu komercijalne naravi ako ne premašuje vrijednost od 1 000 EUR ili 1 000 kg neto mase;

(c)	prijevozna sredstva registrirana na carinskom području Unije i namijenjena ponovnom uvozu te rezervni dijelovi, pribor i oprema za ta prijevozna sredstva;

(d)	domaće životinje izvezene tijekom prijenosa poljoprivrednih aktivnosti iz Unije u treću zemlju koje se oslobađaju od carine na temelju članka 115. Uredbe (EZ) br. 1186/2009;

(e)	proizvode koje su poljoprivredni proizvođači dobili uzgojem na posjedima koji su smješteni u Uniji, a koji se oslobađaju od carine u skladu s člancima 116., 117. i 118. Uredbe (EZ) br. 1186/2009;

(f)	sjeme koje poljoprivredni proizvođači izvoze za uporabu na posjedima koji su smješteni u trećim zemljama, a koji se oslobađaju od carine u skladu s člancima 119. i 120. Uredbe (EZ) br. 1186/2009;

(g)	krmu i hranu za životinje uz životinje tijekom njihova izvoza, a koja se oslobađa od carine na temelju članka 121. Uredbe (EZ) br. 1186/2009.

2.   Carinske deklaracije za izvoz mogu se usmeno podnijeti za robu iz članka 136. stavka 1. ako je ta roba namijenjena ponovnom uvozu.

Članak 138.

Roba koja se smatra deklariranom za puštanje u slobodni promet u skladu s člankom 141.

(članak 158. stavak 2. Zakonika)

Ako nije drukčije deklarirana, sljedeća se roba smatra deklariranom za puštanje u slobodni promet u skladu s člankom 141.:

(a)	roba nekomercijalne naravi koja se nalazi u osobnoj prtljazi putnikâ koja se oslobađa od uvozne carine na temelju članka 41. Uredbe (EZ) br. 1186/2009 ili kao vraćena roba;

(b)	roba iz članka 135. stavka 1. točaka (c) i (d);

(c)	prijevozna sredstva koja se oslobađaju od uvozne carine kao vraćena roba u skladu s člankom 203. Zakonika;

(d)	prijenosni glazbeni instrumenti koje putnici ponovno uvoze, a koji se oslobađaju od uvozne carine kao vraćena roba u skladu s člankom 203. Zakonika;

(e)	predmeti korespondencije;

(f)	roba u poštanskim pošiljkama koja se oslobađa od uvozne carine u skladu s člancima 23. do 27. Uredbe (EZ) br. 1186/2009.

Članak 139.

Roba koja se smatra deklariranom za privremeni uvoz i ponovni izvoz u skladu s člankom 141.

(članak 158. stavak 2. Zakonika)

1.   Ako nije drukčije deklarirana, roba iz točaka (e) do (j) članka 136. stavka 1. smatra se deklariranom za privremeni uvoz u skladu s člankom 141.

2.   Ako nije drukčije deklarirana, roba iz točaka (e) do (j) te članka 136. stavka 1. smatra se deklariranom za ponovni izvoz u skladu s člankom 141. kod zaključenja postupka privremenog uvoza.

Članak 140.

Roba koja se smatra deklariranom za izvoz u skladu s člankom 141.

(članak 158. stavak 2. Zakonika)

1.   Ako nije drukčije deklarirana, sljedeća se roba smatra deklariranom za izvoz u skladu s člankom 141.:

(a)	roba iz članka 137.;

(b)	prijenosni glazbeni instrumenti putnika.

2.   Ako se roba otprema na Helgoland, smatra se deklariranom za izvoz u skladu s člankom 141.

Članak 141.

Radnje koje se smatraju carinskom deklaracijom

(članak 158. stavak 2. Zakonika)

1.   U pogledu robe iz članka 138. točaka (a) do (d), članka 139. i članka 140. stavka 1. sljedeće se radnje smatraju carinskom deklaracijom:

(a)	prolazak kroz zelenu ili traku „ništa za prijaviti” u carinskim uredima u kojima postoji sustav s dvije trake;

(b)	prolazak kroz carinski ured u kojem ne postoji sustav s dvije trake;

(c)	stavljanje naljepnice „ništa za prijaviti” ili vinjete carinske deklaracije na vjetrobransko staklo osobnog automobila ako je ta mogućnost predviđena nacionalnim odredbama.

2.   Predmeti korespondencije smatraju se deklariranima za puštanje u slobodni promet njihovim ulaskom na carinsko područje Unije.

Predmeti korespondencije smatraju se deklariranima za izvoz ili ponovni izvoz njihovim izlaskom iz carinskog područja Unije.

3.   Roba u poštanskim pošiljkama koja se oslobađa od uvozne carine u skladu s člancima 23. do 27. Uredbe (EZ) br. 1186/2009 smatra se deklariranom za puštanje u slobodni promet njezinim podnošenjem carini u skladu s člankom 139. Zakonika pod uvjetom da su carinska tijela prihvatila potrebne podatke.

4.   Roba u poštanskim pošiljkama čija vrijednost ne premašuje 1 000 EUR i koja se oslobađa od izvozne carine smatra se deklariranom za izvoz njezinim izlaskom iz carinskog područja Unije.

Članak 142.

Roba koja se ne može usmeno deklarirati ili u skladu s člankom 141.

(članak 158. stavak 2. Zakonika)

Članci 135. do 140. ne primjenjuju se na sljedeću robu:

(a)	robu za koju su obavljene formalnosti radi dobivanja subvencija ili financijskih pogodnosti pri izvozu u okviru zajedničke poljoprivredne politike;

(b)	robu za koju je podnesen zahtjev za povrat carine ili drugih davanja;

(c)	robu koja podliježe zabrani ili ograničenju;

(d)	robu koja podliježe drugim posebnim formalnostima predviđenima zakonodavstvom Unije koje su carinska tijela dužna primjenjivati.

Članak 143.

Carinske deklaracije u papirnatom obliku

(članak 158. stavak 2. Zakonika)

Putnici mogu podnijeti carinsku deklaraciju u papirnatom obliku za robu koju nose sa sobom.

Članak 144.

Carinska deklaracija za robu u poštanskim pošiljkama

(članak 6. stavak 2. Zakonika)

Poštanski operateri mogu podnijeti carinsku deklaraciju za puštanje u slobodni promet koja sadržava manje podataka iz Priloga B za robu u poštanskim pošiljkama koja ispunjava sve sljedeće uvjete:

(a)	njezina vrijednost ne premašuje 1 000 EUR;

(b)	u vezi s njom nije podnesen nikakav zahtjev za povrat ili otpust;

(c)	ne podliježe zabranama ili ograničenjima.

Odjeljak 2.

Pojednostavnjene carinske deklaracije

Članak 145.

Uvjeti za odobravanje redovite upotrebe pojednostavnjene carinske deklaracije

(članak 166. stavak 2. Zakonika)

1.   Odobrenje za redovito stavljanje robe u carinski postupak na temelju pojednostavnjene deklaracije u skladu s člankom 166. stavkom 2. Zakonika izdaje se ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)	podnositelj zahtjeva ispunjava kriterij iz članka 39. točke (a) Zakonika;

(b)	prema potrebi, podnositelj zahtjeva uspostavio je zadovoljavajuće postupke upravljanja dozvolama i odobrenjima izdanima u skladu s mjerama trgovinske politike ili koji se odnose na trgovinu poljoprivrednim proizvodima;

(c)	podnositelj zahtjeva osigurava da su odgovarajući zaposlenici osposobljeni za obavješćivanje carinskih tijela kada utvrde poteškoće pri ispunjavanju zahtjeva i uspostavlja postupke za obavješćivanje carinskih tijela o takvim poteškoćama;

(d)

prema potrebi, podnositelj zahtjeva uspostavio je zadovoljavajuće postupke upravljanja uvoznim i izvoznim dozvolama povezanima sa zabranama i ograničenjima, uključujući mjere za razlikovanje robe koja podliježe zabranama ili ograničenjima od druge robe i mjere osiguravanja sukladnosti s tim zabranama i ograničenjima.

2.   Smatra se da AEOC-ovi ispunjavaju uvjete iz stavka 1. točaka (b), (c) i (d) ako je njihova evidencija primjerena za potrebe stavljanja robe u carinski postupak na temelju pojednostavnjene deklaracije.

Članak 146.

Dopunska deklaracija

(članak 167. stavak 1. Zakonika)

1.   Ako su carinska tijela dužna knjižiti iznos plative uvozne ili izvozne carine u skladu s prvim podstavkom članka 105. stavka 1. Zakonika, dopunska deklaracija iz prvog podstavka članka 167. stavka 1. Zakonika podnosi se u roku od 10 dana nakon puštanja robe.

2.   Ako je knjiženje u skladu s drugim podstavkom članka 105. stavka 1. Zakonika, a dopunska deklaracija je opće, periodične ili rekapitulativne naravi, razdoblje obuhvaćeno dopunskom deklaracijom nije dulje od jednog kalendarskog mjeseca.

3.   Rok za podnošenje dopunske deklaracije iz stavka 2. određuju carinska tijela. Taj rok nije dulji od 10 dana od kraja razdoblja obuhvaćenog dopunskom deklaracijom.

Članak 147.

Rok u kojem deklarant mora posjedovati priložene isprave kod dopunskih deklaracija

(članak 167. stavak 1. Zakonika)

1.   Priložene isprave koje nedostaju tijekom podnošenja pojednostavnjene deklaracije deklarant mora posjedovati u roku za podnošenje dopunske deklaracije u skladu s člankom 146. stavkom 1. ili 3.

2.   Carinska tijela mogu, u valjano opravdanim okolnostima, omogućiti dulji rok za stavljanje na raspolaganje priloženih isprava od onog predviđenog u stavku 1. Taj rok nije dulji od 120 dana od datuma puštanja robe.

3.   Ako se priložena isprava odnosi na carinsku vrijednost, carinska tijela mogu, u valjano opravdanim okolnostima, odrediti dulji rok od onog predviđenog u stavcima 1. ili 2. uzimajući u obzir vremensko ograničenje iz članka 103. stavka 1. Zakonika.

Odjeljak 3.

Odredbe koje se primjenjuju na sve carinske deklaracije

Članak 148.

Poništenje carinske deklaracije nakon puštanja robe

(članak 174. stavak 2. Zakonika)

1.   Ako se utvrdi da je roba greškom deklarirana za carinski postupak u okviru kojeg je nastao carinski dug tijekom uvoza umjesto da je deklarirana za drugi carinski postupak, carinska deklaracija poništava se na obrazloženi zahtjev deklaranta nakon puštanja robe ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)	zahtjev je podnesen u roku od 90 dana od datuma prihvaćanja deklaracije;

(b)	roba nije bila upotrijebljena na način nespojiv s carinskim postupkom u okviru kojeg bi bila deklarirana da nije došlo do pogreške;

(c)	u trenutku pogrešnog deklariranja uvjeti za stavljanje robe u carinski postupak za koji bi bila deklarirana da nije došlo do pogreške bili su ispunjeni;

(d)	carinska deklaracija za carinski postupak za koji bi roba bila deklarirana da nije došlo do pogreške je podnesena.

2.   Ako se utvrdi da je roba greškom deklarirana umjesto druge robe za carinski postupak u okviru kojeg je nastao carinski dug tijekom uvoza, carinska deklaracija poništava se na obrazloženi zahtjev deklaranta nakon puštanja robe ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)	zahtjev je podnesen u roku od 90 dana od datuma prihvaćanja deklaracije;

(b)	pogrešno deklarirana roba upotrebljavala se samo u okviru odobrenja u svojem izvornom stanju i vraćena je u svoje izvorno stanje;

(c)	isti carinski ured nadležan je za pogrešno deklariranu robu i robu koju je deklarant namjeravao deklarirati;

(d)	roba se deklarira za isti carinski postupak kao i pogrešno deklarirana roba.

3.   Ako je roba koja je prodana u okviru ugovora na daljinu kako je definiran u članku 2. stavku 7. Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća (16) puštena u slobodni promet i vraćena, carinska deklaracija poništava se na obrazloženi zahtjev deklaranta nakon puštanja robe ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)	zahtjev je podnesen u roku od 90 dana od datuma prihvaćanja carinske deklaracije;

(b)	roba je izvezena kako bi se vratila na adresu izvornog dobavljača ili drugu adresu koju je naveo taj dobavljač.

4.   Osim slučajeva iz stavaka 1., 2. i 3., carinske deklaracije poništavaju se na obrazloženi zahtjev deklaranta nakon puštanja robe u sljedećim slučajevima:

(a)	ako je roba puštena za izvoz, ponovni izvoz ili vanjsku proizvodnju i nije napustila carinsko područje Unije;

(b)	ako je roba Unije greškom deklarirana za carinski postupak primjenjiv na robu koja nije roba Unije i njezin je carinski status robe Unije naknadno dokazan s pomoću T2L-a, T2LF-a ili carinskog robnog manifesta;

(c)	ako je roba pogrešno deklarirana u više od jedne carinske deklaracije;

(d)	ako se odobrenje s retroaktivnim učinkom izdaje u skladu s člankom 211. stavkom 2. Zakonika;

(e)	ako je roba Unije stavljena u postupak carinskog skladištenja u skladu s člankom 237. stavkom 2. Zakonika i više ne može biti stavljena u taj postupak u skladu s člankom 237. stavkom 2. Zakonika.

5.   Carinska deklaracija za robu koja podliježe izvoznoj carini, zahtjevu za povrat uvozne carine, subvencijama ili drugim iznosima povezanima s izvozom odnosno drugim posebnim izvoznim mjerama može se poništiti u skladu sa stavkom 4. točkom (a) samo ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)	deklarant podnosi carinskom uredu izvoza ili, u slučaju vanjske proizvodnje, carinskom uredu stavljanja u postupak dokaz da roba nije napustila carinsko područje Unije;

(b)	ako je carinska deklaracija u papirnatom obliku, deklarant vraća sve primjerke carinske deklaracije zajedno sa svim ispravama koje su mu izdane pri prihvaćanju deklaracije carinskom uredu izvoza ili, u slučaju vanjske proizvodnje, carinskom uredu stavljanja u postupak;

(c)	deklarant dostavlja carinskom uredu izvoza dokaz da su vraćene sve subvencije i drugi iznosi ili financijske koristi predviđene za izvoz predmetne robe odnosno da su nadležna tijela poduzela potrebne mjere da se ne plate;

(d)	deklarant ispunjava sve druge obveze u pogledu robe;

(e)	poništavaju se sve izmjene izvozne dozvole koja je priložena carinskoj deklaraciji.

Odjeljak 4.

Druga pojednostavnjenja

Članak 149.

Uvjeti za odobrenje za centralizirano carinjenje

(članak 179. stavak 1. Zakonika)

1.   Kako bi centralizirano carinjenje bilo odobreno u skladu s člankom 179. Zakonika, zahtjevi za centralizirano carinjenje odnose se na sljedeće:

(a)	puštanje u slobodni promet;

(b)	carinsko skladištenje;

(c)	privremeni uvoz;

(d)	uporabu u posebne svrhe;

(e)	unutarnju proizvodnju;

(f)	vanjsku proizvodnju;

(g)

izvoz;

(h)	ponovni izvoz.

2.   Ako se carinska deklaracija podnosi u obliku unosa u evidenciju deklaranta, centralizirano carinjenje može se odobriti pod uvjetima utvrđenima u članku 150.

Članak 150.

Uvjeti za izdavanje odobrenja za unos u evidenciju deklaranta

(članak 182. stavak 1. Zakonika)

1.   Odobrenje za podnošenje carinske deklaracije u obliku unosa u evidenciju deklaranta izdaje se ako podnositelj zahtjeva dokaže da ispunjava kriterije iz članka 39. točaka (a), (b) i (d) Zakonika.

2.   Kako bi se odobrenje za podnošenje carinske deklaracije u obliku unosa u evidenciju deklaranta izdalo u skladu s člankom 182. stavkom 1. Zakonika, zahtjev se odnosi na sljedeće:

(a)	puštanje u slobodni promet;

(b)	carinsko skladištenje;

(c)	privremeni uvoz;

(d)	uporabu u posebne svrhe;

(e)	unutarnju proizvodnju;

(f)	vanjsku proizvodnju;

(g)	izvoz i ponovni izvoz.

3.   Ako se zahtjev za odobrenje odnosi na puštanje u slobodni promet, odobrenje se ne izdaje za sljedeće:

(a)	istovremeno puštanje u slobodni promet i domaću uporabu robe koja je oslobođena od plaćanja PDV-a u skladu s člankom 138. Direktive 2006/112/EZ i, prema potrebi, koja je u sustavu odgode plaćanja trošarine u skladu s člankom 17. Direktive 2008/118/EZ;

(b)	ponovni uvoz uz istovremeno puštanje u slobodni promet i domaću uporabu robe koja je oslobođena od plaćanja PDV-a u skladu s člankom 138. Direktive 2006/112/EZ i, prema potrebi, koja je u sustavu odgode plaćanja trošarine u skladu s člankom 17. Direktive 2008/118/EZ.

4.   Ako se zahtjev za odobrenje odnosi na izvoz i ponovni izvoz, odobrenje se izdaje samo ako su ispunjena sljedeća dva uvjeta:

(a)	oslobađa se od obveze podnošenja deklaracije prije otpreme u skladu s člankom 263. stavkom 2. Zakonika;

(b)	carinski ured izvoza jest i izlazni carinski ured ili ako carinski ured izvoza i izlazni carinski ured imaju dogovor kojim se osigurava da roba podliježe carinskom nadzoru na izlazu.

5.   Ako se zahtjev za odobrenje odnosi na izvoz i ponovni izvoz, izvoz trošarinske robe nije dopušten, osim ako je primjenjiv članak 30. Direktive 2008/118/EZ.

6.   Odobrenje za unos u evidenciju deklaranta ne izdaje se ako se zahtjev odnosi na postupak za koji je potrebna standardizirana razmjena informacija između carinskih tijela u skladu s člankom 181., osim ako carinska tijela pristanu na uporabu drugih načina elektroničke razmjene informacija.

Članak 151.

Uvjeti za izdavanje odobrenja za samoprocjenu

(članak 185. stavak 1. Zakonika)

Ako je podnositelj zahtjeva iz članka 185. stavka 2. Zakonika korisnik odobrenja za unos u evidenciju deklaranta, odobrava se samoprocjena pod uvjetom da se zahtjev za samoprocjenu odnosi na carinske postupke iz članka 150. stavka 2. ili na ponovni izvoz.

Članak 152.

Carinske formalnosti i provjere u kontekstu samoprocjene

(članak 185. stavak 1. Zakonika)

Korisnici odobrenja za samoprocjenu mogu biti ovlašteni za provjeru, pod carinskim nadzorom, poštovanja zabrana i ograničenja navedenih u odobrenju.

POGLAVLJE 3.

Puštanje robe

Članak 153.

Puštanje nije uvjetovano polaganjem osiguranja

(članak 195. stavak 2. Zakonika)

Ako se, prije puštanja robe koja podliježe zahtjevu za dodjelu carinske kvote, predmetna carinska kvota ne smatra kritičnom, puštanje robe nije uvjetovano polaganjem osiguranja u odnosu na tu robu.

Članak 154.

Obavijest o puštanju robe

(članak 6. stavak 3. točka (a) Zakonika)

1.   Ako se deklaracija za carinski postupak ili ponovni izvoz, osim tehnikama elektroničke obrade podataka, podnosi na druge načine, carinska tijela mogu, za potrebe obavješćivanja deklaranta o puštanju robe, upotrijebiti načine koji nisu tehnike elektroničke obrade podataka.

2.   Ako je roba prije puštanja bila u privremenom smještaju i carinska tijela trebaju obavijestiti korisnika odobrenja za vođenje odgovarajućeg prostora za privremeni smještaj o puštanju robe, informacije se mogu podnijeti, osim tehnikama elektroničke obrade podataka, na druge načine.

GLAVA VI.

PUŠTANJE U SLOBODNI PROMET I OSLOBOĐENJE OD UVOZNE CARINE

POGLAVLJE 1.

Puštanje u slobodni promet

Članak 155.

Odobrenje za izradu potvrda o težini banana

(članak 163. stavak 3. Zakonika)

Carinska tijela izdaju odobrenje za izradu priloženih isprava za standardne carinske deklaracije kojima se potvrđuje vaganje svježih banana iz oznake KN 0803 90 10 koje podliježu uvoznoj carini („potvrda o težini banana”) ako podnositelj zahtjeva za takvo odobrenje ispunjava sve sljedeće uvjete:

(a)	ako ispunjava kriterij iz članka 39. točke (a) Zakonika;

(b)	ako sudjeluje u uvozu, prijevozu ili skladištenju svježih banana odnosno rukovanju njima iz oznake KN 0803 90 10 koje podliježu uvoznoj carini;

(c)	pruži potrebne dokaze o primjerenom provođenju vaganja;

(d)	ima na raspolaganju odgovarajuću opremu za vaganje;

(e)	vodi evidenciju koja omogućuje carinskim tijelima obavljanje potrebne provjere.

Članak 156.

Rokovi

(članak 22. stavak 3. Zakonika)

Odluka o zahtjevu za odobrenje iz članka 155. donosi se bez odgode i najkasnije 30 dana od datuma prihvaćanja zahtjeva.

Članak 157.

Način podnošenja potvrde o težini banana

(članak 6. stavak 2. i članak 6. stavak 3. točka (a) Zakonika)

Potvrde o težini banana mogu se izraditi i podnijeti, osim tehnikama elektroničke obrade podataka, na druge načine.

POGLAVLJE 2.

Oslobođenje od uvozne carine

Odjeljak 1.

Vraćena roba

Članak 158.

Roba koja se smatra vraćenom u stanju u kojem je izvezena

(članak 203. stavak 5. Zakonika)

1.   Smatra se da je roba vraćena u stanju u kojem je bila izvezena ako se, nakon što je bila izvezena iz carinskog područja Unije, nije obrađivala niti se njome rukovalo, osim radnji kojima se mijenja njezin izgled odnosno koje su potrebne za njezin popravak, vraćanje u ispravno stanje ili održavanje u ispravnom stanju.

2.   Smatra se da je roba vraćena u stanju u kojem je bila izvezena ako se, nakon što je bila izvezena iz carinskog područja Unije, obrađivala i njome se rukovalo, osim radnji kojima se mijenja njezin izgled odnosno koje su potrebne za njezin popravak, vraćanje u ispravno stanje ili održavanje u ispravnom stanju, no nakon početka takve obrade odnosno rukovanja postalo je jasno da takva obrada odnosno rukovanje nisu primjereni za predviđenu uporabu robe.

3.   Ako je roba iz stavka 1. ili 2. bila podvrgnuta obradi ili rukovanju zbog kojeg bi se za nju morala platiti uvozna carina da je stavljena u postupak vanjske proizvodnje, ta se roba smatra vraćenom u stanju u kojem je bila izvezena samo pod uvjetom da ta obrada ili rukovanje, uključujući ugradnju rezervnih dijelova, ostaju u okviru onoga što je nužno potrebno kako bi se omogućilo da se roba upotrebljava na isti način kao i u vrijeme izvoza iz carinskog područja Unije.

Članak 159.

Roba na koju se su tijekom izvoza primijenile mjere utvrđene zajedničkom poljoprivrednom politikom

(članak 204. Zakonika)

1.   Vraćena roba na koju se su tijekom izvoza primijenile mjere utvrđene zajedničkom poljoprivrednom politikom oslobađa se od uvozne carine pod uvjetom da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)	sve subvencije ili drugi iznosi u okviru tih mjera su vraćeni, nadležna tijela poduzela su potrebne korake da zadrže iznose koji se plaćaju za tu robu u okviru mjera i ukinute su sve druge ostvarene financijske pogodnosti;

(b)

roba se nalazi u jednoj od sljedećih situacija: i. nije mogla biti stavljena na tržište u zemlji u koju je poslana; ii. primatelj je vratio robu jer ima nedostatke ili ne odgovara uvjetima ugovora; iii. roba je ponovno uvezena na carinsko područje Unije jer je nije bilo moguće upotrijebiti za predviđene namjene radi drugih okolnosti na koje izvoznik nije mogao utjecati;

(c)	roba je deklarirana za puštanje u slobodni promet na carinskom području Unije u roku od 12 mjeseci od dana obavljanja carinskih formalnosti u vezi s njezinim izvozom ili kasnije ako su to dopustila carinska tijela države članice ponovnog uvoza u valjano opravdanim okolnostima.

2.   Okolnosti iz stavka 1. točke (b) podtočke iii. jesu sljedeće:

(a)	roba vraćena u carinsko područje Unije jer je prije dostave primatelju došlo do oštećenja robe ili prijevoznog sredstva na kojem se prevozila;

(b)	roba koja je prvotno izvezena za potrošnju ili prodaju na sajmu ili sličnoj priredbi, a nije bila potrošena ili prodana;

(c)	roba koja nije mogla biti dostavljena primatelju radi njegove stvarne ili pravne nemogućnosti da preuzme robu u skladu s uvjetima ugovora, na temelju kojih je roba bila izvezena;

(d)	roba koja zbog prirodnih nepogoda te političkih ili socijalnih nemira nije mogla biti dostavljena primatelju ili mu je dostavljena nakon datuma dostave utvrđenog u ugovoru;

(e)	voće i povrće u okviru zajedničke organizacije tržišta za te proizvode koje je izvezeno i poslano radi konsignacijske prodaje, ali koje na tržištu zemlje odredišta nije prodano.

Članak 160.

Način podnošenja informativne potvrde INF 3

(članak 6. stavak 3. točka (a) Zakonika)

Isprava kojom se potvrđuje da su ispunjeni uvjeti za oslobođenje od uvozne carine („informativna potvrda INF 3”) može se podnijeti, osim tehnikama elektroničke obrade podataka, na druge načine.

GLAVA VII.

POSEBNI POSTUPCI

POGLAVLJE 1.

Opće odredbe

Odjeljak 1.

Zahtjev za odobrenje

Članak 161.

Podnositelj zahtjeva koji ima poslovni nastan izvan carinskog područja Unije

(članak 211. stavak 3. točka (a) Zakonika)

Odstupajući od članka 211. stavka 3. točke (a) Zakonika, carinska tijela mogu u povremenim slučajevima, kada to smatraju opravdanim, izdati odobrenje za postupak uporabe u posebne svrhe ili postupak unutarnje proizvodnje osobama koje imaju poslovni nastan izvan carinskog područja Unije.

Članak 162.

Mjesto podnošenja zahtjeva ako podnositelj zahtjeva ima poslovni nastan izvan carinskog područja Unije

(članak 22. stavak 1. Zakonika)

1.   Odstupajući od trećeg podstavka članka 22. stavka 1. Zakonika, ako podnositelj zahtjeva za odobrenje za uporabu postupka uporabe u posebne svrhe ima poslovni nastan izvan carinskog područja Unije, nadležno carinsko tijelo jest ono prema mjestu u kojem će se roba prvi put upotrijebiti.

2.   Odstupajući od trećeg podstavka članka 22. stavka 1. Zakonika, ako podnositelj zahtjeva za odobrenje za uporabu postupka unutarnje proizvodnje ima poslovni nastan izvan carinskog područja Unije, nadležno carinsko tijelo jest ono prema mjestu u kojem će se roba prvi put preraditi.

Članak 163.

Zahtjev za odobrenje na temelju carinske deklaracije

(članak 6. stavak 1., članak 6. stavak 2., članak 6. stavak 3. točka (a) i članak 211. stavak 1. Zakonika)

1.   Carinska deklaracija, pod uvjetom da je dopunjena dodatnim podatkovnim elementima kako su utvrđeni u Prilogu A, smatra se zahtjevom za odobrenje u sljedećim slučajevima:

(a)	ako se roba stavlja u postupak privremenog uvoza, osim ako carinska tijela zahtijevaju službeni zahtjev u slučajevima obuhvaćenima člankom 236. točkom (b);

(b)	ako se roba stavlja u postupak uporabe u posebne svrhe i podnositelj zahtjeva namjerava u cijelosti namijeniti robu u propisanu posebnu svrhu;

(c)	ako se roba, osim one navedene u Prilogu 71-02, stavlja u postupak unutarnje proizvodnje;

(d)	ako se roba, osim one navedene u Prilogu 71-02, stavlja u postupak vanjske proizvodnje;

(e)	ako je izdano odobrenje za uporabu postupka vanjske proizvodnje i nadomjesni se proizvodi puštaju u slobodni promet s pomoću sustava standardne zamjene koji nije obuhvaćen tim odobrenjem;

(f)	ako se prerađeni proizvodi puštaju u slobodni promet nakon postupka vanjske proizvodnje, a postupak prerade odnosi se na robu nekomercijalne naravi.

2.   Stavak 1. ne primjenjuje se u sljedećim slučajevima:

(a)	u slučaju pojednostavnjene deklaracije;

(b)	u slučaju centraliziranog carinjenja;

(c)	u slučaju unosa u evidenciju deklaranta;

(d)	ako se podnosi zahtjev za odobrenje, osim za odobrenje za privremeni uvoz, koji uključuje više od jedne države članice;

(e)	ako se podnosi zahtjev za uporabu istovrijedne robe u skladu s člankom 223. Zakonika;

(f)	ako nadležno carinsko tijelo obavijesti deklaranta da je potrebno ispitivanje gospodarskih uvjeta u skladu s člankom 211. stavkom 6. Zakonika;

(g)	ako se primjenjuje članak 167. stavak 1. točka (f);

(h)	ako se podnosi zahtjev za odobrenje s retroaktivnim učinkom u skladu s člankom 211. stavkom 2. Zakonika, osim u slučajevima iz stavka 1. točke (e) ili (f) ovog članka.

3.   Ako carinska tijela smatraju da bi stavljanje prijevoznih sredstava ili rezervnih dijelova, pribora i opreme za prijevozna sredstva u postupak privremenog uvoza podrazumijevalo ozbiljan rizik od nepoštovanja obveza utvrđenih carinskim zakonodavstvom, carinska deklaracija iz stavka 1. ne podnosi se usmeno ni u skladu s člankom 141. U tom slučaju carinska tijela bez odgode o tom obavješćuju deklaranta nakon podnošenja robe carini.

4.   Obveza pružanja dodatnih podatkovnih elemenata iz stavka 1. ne primjenjuje se u slučajevima koji uključuju sljedeće vrste deklaracija:

(a)	carinske deklaracije za puštanje u slobodni promet koje se podnose usmeno u skladu s člankom 135.;

(b)	carinske deklaracije za privremeni uvoz ili deklaracije za ponovni izvoz koje se podnose usmeno u skladu s člankom 136.;

(c)	carinske deklaracije za privremeni uvoz ili deklaracije za ponovni izvoz u skladu s člankom 139. koje se smatraju podnesenima u skladu s člankom 141.

5.   Karneti ATA i CPD smatraju se zahtjevima za odobrenje za privremeni uvoz ako ispunjavaju sve sljedeće uvjete:

(a)	karnet je izdala ugovorna stranka Konvencije ATA ili Istanbulske konvencije, a odobrilo ga je i za njega jamči udruženje koje je dio jamstvenog lanca kako je definiran u članku 1. točki (d) Aneksa A Istanbulske konvencije;

(b)	karnet se odnosi na robu i uporabe obuhvaćene Konvencijom u okviru koje je izdan;

(c)	karnet potvrđuju carinska tijela;

(d)	karnet vrijedi na cjelokupnom carinskom području Unije.

Članak 164.

Zahtjev za obnavljanje ili izmjenu odobrenja

(članak 6. stavak 3. točka (a) Zakonika)

Carinska tijela mogu dopustiti da se zahtjev za obnavljanje ili izmjenu odobrenja iz članka 211. stavka 1. Zakonika podnese u pisanom obliku.

Članak 165.

Priložena isprava za usmenu carinsku deklaraciju za privremeni uvoz

(članak 6. stavak 2., članak 6. stavak 3. točka (a) i članak 211. stavak 1. Zakonika)

Ako se usmena carinska deklaracija smatra zahtjevom za odobrenje za privremeni uvoz u skladu s člankom 163., deklarant podnosi priloženu ispravu kako je utvrđeno u Prilogu 71-01.

Odjeljak 2.

Donošenje odluke o zahtjevu

Članak 166.

Ispitivanje gospodarskih uvjeta

(članak 211. stavci 3. i 4. Zakonika)

1.   Uvjet utvrđen u članku 211. stavku 4. točki (b) Zakonika ne primjenjuje se na odobrenja za unutarnju proizvodnju, osim u sljedećim slučajevima:

(a)	ako se iznos uvozne carine izračunava u skladu s člankom 86. stavkom 3. Zakonika, postoje dokazi da će bitni interesi proizvođača Unije vjerojatno biti ugroženi i slučaj nije obuhvaćen člankom 167. stavkom 1. točkama (a) do (f);

(b)

ako se iznos uvozne carine izračunava u skladu s člankom 85. Zakonika, roba koja se namjerava staviti u postupak unutarnje proizvodnje podlijegala bi mjerama poljoprivredne ili trgovinske politike, privremenoj ili konačnoj antidampinškoj pristojbi, kompenzacijskoj pristojbi, zaštitnoj mjeri ili dodatnoj pristojbi kao posljedica suspenzije koncesija u slučaju deklariranja za puštanje u slobodni promet i slučaj nije obuhvaćen člankom 167. stavkom 1. točkama (h), (i), (m), (p) ili (s);

(c)

ako se iznos uvozne carine izračunava u skladu s člankom 85. Zakonika, roba koja se namjerava staviti u postupak unutarnje proizvodnje ne bi podlijegala mjerama poljoprivredne ili trgovinske politike, privremenoj ili konačnoj antidampinškoj pristojbi, kompenzacijskoj pristojbi, zaštitnoj mjeri ili dodatnoj pristojbi kao posljedica suspenzije koncesija u slučaju deklariranja za puštanje u slobodni promet, postoje dokazi da će bitni interesi proizvođača Unije vjerojatno biti ugroženi; i slučaj nije obuhvaćen člankom 167. stavkom 1. točkama (g) do (s).

2.   Uvjet utvrđen u članku 211. stavku 4. točki (b) Zakonika ne primjenjuje se na odobrenja za vanjsku proizvodnju, osim ako postoje dokazi da će bitni interesi proizvođača Unije robe navedene u Prilogu 71-02 vjerojatno biti ugroženi i roba se ne namjerava popraviti.

Članak 167.

Slučajevi u kojima se smatra da su gospodarski uvjeti za unutarnju proizvodnju ispunjeni

(članak 211. stavak 5. Zakonika)

1.   Smatra se da su gospodarski uvjeti za unutarnju proizvodnju ispunjeni ako se zahtjev odnosi na sljedeće radnje:

(a)	preradu robe koja nije navedena u Prilogu 71-02;

(b)

popravak;

(c)	preradu robe izravno ili neizravno stavljene na raspolaganje korisniku odobrenja koja se obavlja prema specifikacijama i u ime osobe s poslovnim nastanom izvan carinskog područja Unije, te općenito uz plaćanje koje obuhvaća samo proizvodne troškove;

(d)	preradu tvrde pšenice u tjesteninu;

(e)	stavljanje robe u unutarnju proizvodnju u okviru količine utvrđene na temelju uravnoteženja u skladu s člankom 18. Uredbe (EU) br. 510/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (17);

(f)

preradu robe navedene u Prilogu 71-02 u sljedećim situacijama: i. nedostupnost robe proizvedene u Uniji koja ima istu osmeroznamenkastu oznaku KN, istu tržišnu kvalitetu i tehničke osobine kao i roba namijenjena uvozu za predviđene proizvodne radnje; ii. razlike u cijeni između robe proizvedene u Uniji i one namijenjene uvozu ako se usporediva roba ne može upotrijebiti jer je zbog njezine cijene predložena trgovinska aktivnost ekonomski neodrživa; iii. ugovorne obveze ako usporediva roba nije u skladu s ugovornim zahtjevima kupca prerađenih proizvoda iz treće zemlje, ili ako, u skladu s ugovorom, prerađeni proizvodi moraju biti dobiveni od robe koja se namjerava staviti u postupak unutarnje proizvodnje kako bi se poštovali propisi iz područja zaštite prava industrijskog ili trgovačkog vlasništva; iv. ukupna vrijednost robe koja se stavlja u postupak unutarnje proizvodnje po podnositelju zahtjeva i po kalendarskoj godini za svaku osmeroznamenkastu oznaku KN ne premašuje 150 000 EUR;

(g)	preradu robe kako bi se osiguralo da je u skladu s tehničkim zahtjevima za njezino puštanje u slobodni promet;

(h)	preradu robe nekomercijalne naravi;

(i)	preradu robe dobivene prethodnim odobrenjem čije je izdavanje bilo predmet ispitivanja gospodarskih uvjeta;

(j)	preradu krutih i tekućih frakcija palmina ulja, kokosova ulja, tekućih frakcija kokosova ulja, ulja palminih koštica, tekućih frakcija ulja palminih koštica, babasu ulja ili ricinusova ulja u proizvode koji nisu namijenjeni prehrambenom sektoru;

(k)	preradu u proizvode koji će se ugraditi u civilne zrakoplove za koje je izdana potvrda o plovidbenosti ili će se upotrebljavati za njih;

(l)	preradu u proizvode kojima se odobrava autonomna suspenzija uvozne carine na određeno oružje i vojnu opremu u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 150/2003 (18);

(m)	preradu robe u uzorke;

(n)	preradu svih vrsta elektroničkih komponenti, dijelova, sklopova ili bilo kojih drugih materijala u proizvode informacijske tehnologije;

(o)	preradu robe razvrstane u oznake KN 2707 ili 2710 u proizvode razvrstane u oznake KN 2707, 2710 ili 2902;

(p)	preradu u otpad i otpatke, uništenje, ponovna uporaba dijelova ili komponenti;

(q)	denaturiranje;

(r)	uobičajene oblike rukovanja iz članka 220. Zakonika;

(s)

ukupna vrijednost robe koja se stavlja u postupak unutarnje proizvodnje po podnositelju zahtjeva i po kalendarskoj godini za svaku osmeroznamenkastu oznaku KN ne premašuje 150 000 EUR za robu obuhvaćenu Prilogom71-02 i 300 000 EUR za ostalu robu, osim ako bi roba koja se namjerava staviti u postupak unutarnje proizvodnje podlijegala privremenoj ili konačnoj antidampinškoj pristojbi, kompenzacijskoj pristojbi, zaštitnoj mjeri ili dodatnoj pristojbi kao posljedica suspenzije koncesija u slučaju deklaracije za puštanje u slobodni promet.

2.   Nedostupnošću iz stavka 1. točke (f) podtočke i. obuhvaćeni su sljedeći slučajevi:

(a)	nepostojanje proizvodnje usporedive robe na carinskom području Unije;

(b)	nedostupnost dovoljne količine te robe za obavljanje predviđenih proizvodnih radnji;

(c)	usporediva roba Unije ne može se pravovremeno staviti na raspolaganje podnositelju zahtjeva za obavljanje predložene trgovinske aktivnosti, premda je zahtjev pravovremeno podnesen.

Članak 168.

Izračun iznosa uvozne carine u određenim slučajevima unutarnje proizvodnje

(članak 86. stavak 4. Zakonika)

1.   Ako nije potrebno ispitivanje gospodarskih uvjeta i roba koja se namjerava staviti u postupak unutarnje proizvodnje bi podlijegala mjerama poljoprivredne ili trgovinske politike, privremenoj ili konačnoj antidampinškoj pristojbi, kompenzacijskoj pristojbi, zaštitnoj mjeri ili dodatnoj pristojbi kao posljedica suspenzije koncesija u slučaju deklariranja za puštanje u slobodni promet, iznos uvozne carine izračunava se u skladu s člankom 86. stavkom 3. Zakonika.

Prvi podstavak ne primjenjuje se ako se smatra da su ispunjeni gospodarski uvjeti u slučajevima navedenima u članku 167. stavku 1. točkama (h), (i), (m), (p) ili (s).

2.   Ako prerađene proizvode iz postupka unutarnje proizvodnje izravno ili neizravno uvozi korisnik odobrenja i puštaju se u slobodni promet tijekom razdoblja od jedne godine od njihova ponovnog izvoza, iznos uvozne carine određuje u skladu s člankom 86. stavkom 3. Zakonika.

Članak 169.

Odobrenje za uporabu istovrijedne robe

(članak 223. stavci 1. i 2. te članak 223. stavak 3. točka (c) Zakonika)

1.   Za potrebe izdavanja odobrenja u skladu s člankom 223. stavkom 2. Zakonika nije relevantno upotrebljava li se istovrijedna roba sustavno ili ne.

2.   Uporaba istovrijedne robe kako je navedena u prvom podstavku članka 223. stavka 1. Zakonika ne odobrava se ako bi roba koja je stavljena u posebni postupak podlijegala privremenoj ili konačnoj antidampinškoj, kompenzacijskoj, zaštitnoj ili dodatnoj pristojbi kao posljedica suspenzije koncesija u slučaju deklariranja za puštanje u slobodni promet.

3.   Uporaba istovrijedne robe kako je navedena u drugom podstavku članka 223. stavka 1. Zakonika ne odobrava se ako bi roba koja nije roba Unije i koja je prerađena umjesto robe Unije i koja je stavljena u postupak vanjske proizvodnje podlijegala privremenoj ili konačnoj antidampinškoj, kompenzacijskoj, zaštitnoj ili dodatnoj pristojbi kao posljedica suspenzije koncesija u slučaju deklariranja za puštanje u slobodni promet.

4.   Uporaba istovrijedne robe u carinskom skladištenju ne odobrava se ako je roba koja nije roba Unije navedena u Prilogu 71-02 stavljena u postupak carinskog skladištenja.

5.   Uporaba istovrijedne robe ne odobrava se za robu ili proizvode koji su genetski modificirani ili sadržavaju elemente koji su bili podvrgnuti genetskoj modifikaciji.

6.   Odstupajući od trećeg podstavka članka 223. stavka 1. Zakonika, sljedeća roba smatra se istovrijednom robom za unutarnju proizvodnju:

(a)	roba višeg stupnja proizvodnje nego roba koja nije roba Unije stavljena u postupak unutarnje proizvodnje ako se bitni dio prerade te istovrijedne robe obavlja u poduzeću korisnika odobrenja ili u poduzeću u kojem se radnja obavlja u njegovo ime;

(b)	u slučaju popravka, nova roba umjesto rabljene robe ili roba u boljem stanju od robe koja nije roba Unije stavljena u postupak unutarnje proizvodnje;

(c)	roba koja ima tehničke osobine slične robi koju zamjenjuje pod uvjetom da imaju istu osmeroznamenkastu oznaku KN i da su iste tržišne kvalitete.

7.   Odstupajući od trećeg podstavka članka 223. stavka 1. Zakonika, na robu iz Priloga 71-04 primjenjuju se posebne odredbe utvrđene u tom Prilogu.

8.   U slučaju privremenog uvoza, istovrijedna roba može se upotrijebiti samo ako je odobrenje za privremeni uvoz uz potpuno oslobođenje od uvozne carine izdano u skladu s člancima 208. do 211.

Članak 170.

Prerađeni proizvodi ili roba stavljena u unutarnju proizvodnju IM/EX

(članak 211. stavak 1. Zakonika)

1.   U odobrenju za unutarnju proizvodnju IM/EX na zahtjev podnositelja navodi se da se smatra da su prerađeni proizvodi ili roba stavljena u unutarnju proizvodnju IM/EX koja nije deklarirana za sljedeći carinski postupak ili ponovno izvezena po isteku roka za zaključenje pušteni u slobodni promet na datum isteka roka za zaključenje.

2.   Stavak 1. ne primjenjuje se ako proizvodi ili roba podliježu mjerama zabrane ili ograničenja.

Članak 171.

Rok za odluku o zahtjevu za odobrenje iz članka 211. stavka 1. Zakonika

(članak 22. stavak 3. Zakonika)

1.   Ako zahtjev za odobrenje iz članka 211. stavka 1. točke (a) Zakonika uključuje samo jednu državu članicu, odluka o tom zahtjevu, odstupajući od prvog podstavka članka 22. stavka 3. Zakonika, donosi se bez odgode i najkasnije u roku od 30 dana od datuma prihvaćanja zahtjeva.

Ako zahtjev za odobrenje iz članka 211. stavka 1. točke (b) Zakonika uključuje samo jednu državu članicu, odluka o tom zahtjevu, odstupajući od prvog podstavka članka 22. stavka 3. Zakonika, donosi se bez odgode i najkasnije u roku od 60 dana od datuma prihvaćanja zahtjeva.

2.   Ako je potrebno ispitivanje gospodarskih uvjeta u skladu s člankom 211. stavkom 6. Zakonika, rok iz prvog podstavka stavka 1. ovog članka produljuje se na jednu godinu od datuma kada je dokumentacija poslana Komisiji.

Carinska tijela obavješćuju podnositelja zahtjeva ili korisnika odobrenja da je potrebno ispitati gospodarske uvjete i, ako odobrenje još nije izdano, da je produljen rok u skladu s prvim podstavkom.

Članak 172.

Retroaktivni učinak

(članak 22. stavak 4. Zakonika)

1.   Ako carinska tijela izdaju odobrenje s retroaktivnim učinkom u skladu s člankom 211. stavkom 2. Zakonika, odobrenje stupa na snagu najranije na dan prihvaćanja zahtjeva.

2.   U izvanrednim okolnostima carinska tijela mogu dopustiti da odobrenje iz stavka 1. stupi na snagu najranije jednu godinu, odnosno tri mjeseca u slučaju robe obuhvaćene Prilogom 71-02, prije datuma prihvaćanja zahtjeva.

3.   Ako se zahtjev odnosi na obnavljanje odobrenja za istu vrstu postupka i robe, odobrenje se može izdati s retroaktivnim učinkom od datuma kada je prvotno odobrenje isteklo.

Ako je u skladu s člankom 211. stavkom 6. Zakonika potrebno ispitivanje gospodarskih uvjeta u vezi s obnavljanjem odobrenja za istu vrstu postupka i robe, odobrenje s retroaktivnim učinkom stupa na snagu najranije na dan kada je donesen zaključak o gospodarskim uvjetima.

Članak 173.

Valjanost odobrenja

(članak 22. stavak 5. Zakonika)

1.   Ako se odobrenje izdaje u skladu s člankom 211. stavkom 1. točkom (a) Zakonika, razdoblje valjanosti odobrenja iznosi najviše pet godina od datuma kada odobrenje stupa na snagu.

2.   Razdoblje valjanosti iz stavka 1. iznosi najviše tri godine ako se odobrenje odnosi na robu iz Priloga 71-02.

Članak 174.

Rok za zaključenje posebnog postupka

(članak 215. stavak 4. Zakonika)

1.   Na zahtjev korisnika postupka rok za zaključenje naveden u odobrenju koje se izdaje u skladu s člankom 211. stavkom 1. Zakonika carinska tijela mogu produljiti, čak i nakon što je istekao prvotno određeni rok.

2.   Ako rok za zaključenje ističe na određeni datum za svu robu stavljenu u postupak u određenom razdoblju, carinska tijela mogu, kako je navedeno u članku 211. stavku 1. točki (a) Zakonika, u odobrenju utvrditi da se rok za zaključenje automatski produljuje za svu robu koja je na taj datum u postupku. Carinska tijela mogu donijeti odluku o završetku automatskog produljenja roka za svu robe ili dio robe stavljene u postupak.

Članak 175.

Obrazac za zaključenje postupka

(članak 6. stavak 2., članak 6. stavak 3. točka (a) i članak 211. stavak 1. Zakonika)

1.   Odobrenjima za uporabu unutarnje proizvodnje IM/EX, unutarnje proizvodnje EX/IM bez uporabe standardizirane razmjene informacija iz članka 176. ili za uporabu u posebne svrhe utvrđuje se da korisnik odobrenja mora nadzornom carinskom uredu podnijeti obrazac za zaključenje postupka u roku od 30 dana nakon isteka roka za zaključenje.

Međutim nadzorni carinski ured može osloboditi od obveze podnošenja obrasca za zaključenje postupka ako to ne smatra potrebnim.

2.   Na zahtjev korisnika odobrenja carinska tijela mogu produljiti razdoblje iz stavka 1. na 60 dana. U izvanrednim slučajevima carinska tijela mogu produljiti rok čak i ako je istekao.

3.   Obrazac za zaključenje postupka sadržava podatke navedene u Prilogu 71-06, osim ako je nadzorni carinski ured odredio drugačije.

4.   Ako se prerađeni proizvodi ili roba koji su stavljeni u postupak unutarnje proizvodnje IM/EX smatraju puštenima u slobodni promet u skladu s člankom 170. stavkom 1., ta se činjenica navodi na obrascu za zaključenje postupka.

5.   Ako je u odobrenju za unutarnju proizvodnju IM/EX navedeno da se prerađeni proizvodi ili roba koji su stavljeni u taj postupak smatraju puštenima u slobodni promet na datum isteka razdoblja zaključenja, korisnik odobrenja podnosi obrazac za zaključenje postupka nadzornom carinskom uredu iz stavka 1. ovog članka.

6.   Carinska tijela mogu omogućiti da se obrazac za zaključenje postupka podnosi sredstvima koja nisu tehnike elektroničke obrade podataka.

Članak 176.

Standardizirana razmjena informacija i obveze korisnika odobrenja za uporabu postupka prerade

(članak 211. stavak 1. Zakonika)

1.   Odobrenjima za uporabu unutarnje proizvodnje EX/IM ili vanjske proizvodnje EX/IM koja uključuju jednu državu članicu ili više njih i odobrenjima za uporabu unutarnje proizvodnje IM/EX ili vanjske proizvodnje IM/EX koja uključuju više od jedne države članice utvrđuju se sljedeće obveze:

(a)	uporaba standardizirane razmjene informacija (INF) iz članka 181., osim ako carinska tijela odobre druga sredstva elektroničke razmjene informacija.

(b)	korisnik odobrenja nadzornom carinskom uredu dostavlja podatke iz odjeljka A Priloga 71-05;

(c)

ako se podnose sljedeće deklaracije ili obavijesti, pozivaju se na odgovarajući broj INF: i. carinska deklaracija za unutarnju proizvodnju; ii. izvozna deklaracija za unutarnju proizvodnju EX/IM ili vanjsku proizvodnju; iii. carinske deklaracije za puštanje u slobodni promet nakon vanjske proizvodnje; iv. carinske deklaracije za zaključenje postupka prerade; v. deklaracije za ponovni izvoz ili obavijesti o ponovnom izvozu.

2.   Odobrenjima za uporabu unutarnje proizvodnje IM/EX koja uključuju samo jednu državu članicu na zahtjev nadzornog carinskog tijela utvrđuje se da korisnik odobrenja carinskom uredu dostavlja dostatne podatke o robi koja je stavljena u postupak unutarnje proizvodnje čime se nadzornom carinskom uredu omogućuje da izračuna iznos uvozne carine u skladu s člankom 86. stavkom 3. Zakonika.

Članak 177.

Smještaj robe Unije zajedno s robom koja nije roba Unije u prostoru za smještaj

(članak 211. stavak 1. Zakonika)

Ako se roba Unije smješta zajedno s robom koja nije roba Unije u prostoru za smještaj za carinsko skladištenje te nije moguće u svakom trenutku prepoznati pojedinu vrstu robe ili bi to bilo moguće samo uz nerazmjeran trošak, odobrenjem iz članka 211. stavka 1. točke (b) utvrđuje se vođenje odvojenog računovodstva u pogledu svake vrste robe, carinskog statusa i, prema potrebi, podrijetla robe.

Odjeljak 3.

Ostale odredbe

Članak 178.

Evidencija

(članak 211. stavak 1. i članak 214. stavak 1. Zakonika)

1.   Evidencija iz članka 214. stavka 1. Zakonika sadržava sljedeće:

(a)	prema potrebi, upućivanje na odobrenje potrebno za stavljanje robe u posebni postupak;

(b)	MRN broj ili, ako on ne postoji, bilo koji drugi broj ili oznaku kojom se utvrđuju carinske deklaracije kojima se roba stavlja u posebni postupak i, ako je postupak zaključen u skladu s člankom 215. stavkom 1. Zakonika, informacije o načinu na koji je postupak zaključen;

(c)	podatke kojima se nedvojbeno omogućuje identifikacija carinskih dokumenata koji nisu carinske deklaracije, svih drugih dokumenata relevantnih za stavljanje robe u posebni postupak i svih drugih dokumenata relevantnih za odgovarajuće zaključenje postupka;

(d)	podatke o oznakama, identifikacijskim brojevima, broju i vrsti ambalaže, količini i uobičajenom trgovačkom ili tehničkom opisu robe i, prema potrebi, identifikacijske oznake kontejnera potrebne za prepoznavanje robe;

(e)	lokaciju robe i podatke o svakom kretanju robe;

(f)	carinski status robe;

(g)	podatke o uobičajenim oblicima rukovanja i, ako je primjenjivo, novo razvrstavanje u Carinsku tarifu koje proizlazi iz tih uobičajenih oblika rukovanja;

(h)	podatke o privremenom uvozu ili uporabi u posebne svrhe;

(i)	podatke o unutarnjoj ili vanjskoj proizvodnji uključujući podatke o naravi proizvodnje;

(j)	ako se primjenjuje članak 86. stavak 1. Zakonika, troškove smještaja ili uobičajenih oblika rukovanja;

(k)	normativ proizvodnje ili, prema potrebi, način njegova izračuna;

(l)	podaci kojima se omogućuje carinski nadzor i provjere uporabe istovrijedne robe u skladu s člankom 223. Zakonika;

(m)	ako se zahtijeva odvojeno računovodstvo, podatke o vrsti robe, carinskom statusu i, prema potrebi, podrijetlu robe.

(n)	u slučajevima privremenog uvoza iz članka 238., podatke koji se traže tim člankom;

(o)	u slučajevima unutarnje proizvodnje iz članka 241., podatke koji se traže tim člankom;

(p)	prema potrebi, podatke o svakom prijenosu prava i obveza u skladu s člankom 218. Zakonika;

(q)	ako evidencija nije dio glavne računovodstvene evidencije u carinske svrhe, upućivanje na tu glavnu računovodstvenu evidenciju u carinske svrhe;

(r)	dodatne podatke za posebne slučajeve, na zahtjev carinskih tijela iz opravdanih razloga.

2.   U slučaju slobodnih zona, osim podataka predviđenih u stavku 1., evidencija sadržava sljedeće:

(a)	podatke za identifikaciju prijevoznih isprava za robu koja ulazi ili napušta slobodne zone;

(b)	podatke koji se odnose na uporabu ili potrošnju robe čije puštanje u slobodni promet ili privremeni uvoz ne bi dovelo do primjene uvozne carine ili mjera utvrđenih u okviru zajedničke poljoprivredne politike ili trgovinske politike u skladu s člankom 247. stavkom 2. Zakonika.

3.   Carinska tijela ne moraju zahtijevati dostavljanje nekih podatka predviđenih u stavcima 1. i 2. ako to ne utječe nepovoljno na carinski nadzor i provjere uporabe posebnog postupka.

4.   U slučaju privremenog uvoza evidencija se vodi samo ako to zahtijevaju carinska tijela.

Članak 179.

Kretanje robe između različitih mjesta na carinskom području Unije

(članak 219. Zakonika)

1.   Kretanje robe stavljene u unutarnju proizvodnju, privremeni uvoz ili uporabu u posebne svrhe može se odvijati na različitim mjestima na carinskom području Unije bez carinskih formalnosti, osim onih utvrđenih u članku 178. stavku 1. točki (e).

2.   Kretanje robe stavljene u vanjsku proizvodnju može se odvijati na carinskom području Unije od carinskog ureda stavljanja u postupak do izlaznog carinskog ureda.

3.   Kretanje robe stavljene u postupak carinskog skladištenja može se odvijati na carinskom području Unije bez carinskih formalnosti, osim onih utvrđenih u članku 178. stavku 1. točki (e) kako slijedi:

(a)	između različitih prostora za smještaj navedenih u istom odobrenju;

(b)	od carinskog ureda stavljanja u postupak do prostora za smještaj ili

(c)	od prostora za smještaj do izlaznog carinskog ureda ili bilo kojeg carinskog ureda navedenog u odobrenju za posebni postupak iz članka 211. stavka 1. Zakonika ovlaštenog za puštanje robe u sljedeći carinski postupak ili za primanje deklaracije za ponovni izvoz u svrhu zaključenja posebnog postupka.

Kretanje u okviru postupka carinskog skladištenja završava u roku od 30 dana nakon što je roba iznesena iz carinskog skladišta.

Na zahtjev korisnika postupka carinska tijela mogu razdoblje od 30 dana produljiti.

4.   Ako se roba u okviru carinskog skladištenja premješta od prostora za smještaj do izlaznog carinskog ureda, evidencija iz članka 214. stavka 1. Zakonika sadržava podatke o izlasku robe u roku od 100 dana nakon što je roba iznesena iz carinskog skladišta.

Na zahtjev korisnika postupka carinska tijela mogu razdoblje od 100 dana produljiti.

Članak 180.

Uobičajeni oblici rukovanja

(članak 220. Zakonika)

Uobičajeni oblici rukovanja predviđeni u članku 220. Zakonika utvrđeni su u Prilogu 71-03.

Članak 181.

Standardizirana razmjena informacija

(članak 6. stavak 2. Zakonika)

1.   Nadzorni carinski ured daje na raspolaganje odgovarajuće podatkovne elemente utvrđene u odjeljku A Priloga 71-05 u elektroničkom sustavu uspostavljenom na temelju članka 16. stavka 1. Zakonika u svrhu standardizirane razmjene informacija (INF), za sljedeće:

(d)	unutarnju proizvodnju EX/IM ili vanjsku proizvodnju EX/IM koja uključuje jednu ili više od jedne države članice;

(e)	unutarnju proizvodnju IM/EX ili vanjsku proizvodnju IM/EX koja uključuje više od jedne države članice.

2.   Ako je nadležno carinsko tijelo kako je navedeno u članku 101. stavku 1. Zakonika zatražilo standardiziranu razmjenu informacija između carinskih tijela u pogledu robe stavljene u unutarnju proizvodnju IM/EX koja uključuje samo jednu državu članicu, nadzorni carinski ured daje na raspolaganje odgovarajuće podatkovne elemente utvrđene u odjeljku B Priloga 71-05 u elektroničkom sustavu uspostavljenom na temelju članka 16. stavka 1. Zakonika u svrhu INF-a.

3.   Ako se carinska deklaracija ili deklaracija za ponovni izvoz ili obavijest o ponovnom izvozu odnosi na INF, nadležna carinska tijela daju na raspolaganje određene podatkovne elemente utvrđene u odjeljku A Priloga 71-05 u elektroničkom sustavu uspostavljenom na temelju članka 16. stavka 1. Zakonika u svrhu INF-a.

4.   Carinska tijela otkrivaju ažurirane podatke koji se odnose na INF korisniku odobrenja na njegov zahtjev.

Članak 182.

Carinski status životinja koje su okotile životinje stavljene u posebni postupak

(članak 153. stavak 3. Zakonika)

Ako je ukupna vrijednost životinja, koje su na carinskom području Unije okotile životinje koje podliježu jednoj carinskoj deklaraciji i koje su stavljene u postupak smještaja, postupak privremenog uvoza ili postupak unutarnje proizvodnje, veća od 100 EUR, te se životinje smatraju robom koja nije roba Unije i trebaju se staviti u isti postupak kao i životinje koje su ih okotile.

Članak 183.

Oslobođenje od obveze podnošenja dopunske deklaracije

(članak 167. stavak 2. točka (b) Zakonika)

Roba za koju se zaključuje posebni postupak, osim provoza, tako da se stavlja u sljedeći posebni postupak, osim provoza, oslobađa se obveze podnošenja dopunske deklaracije pod uvjetom da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)	korisnik odobrenja prvog i sljedećeg posebnog postupka ista je osoba;

(b)	carinska deklaracija za prvi posebni postupak podnesena je u standardnom obliku ili je deklarant podnio dopunsku deklaraciju u skladu s člankom 167. stavkom 1. prvim podstavkom Zakonika u pogledu prvog posebnog postupka;

(c)	prvi posebni postupak zaključuje se stavljanjem robe u sljedeći posebni postupak, osim u uporabu u posebne svrhe i unutarnju proizvodnju, nakon podnošenja carinske deklaracije unosom u evidenciju deklaranta.

POGLAVLJE 2.

Provoz

Odjeljak 1.

Postupak vanjskog i unutarnjeg provoza

Članak 184.

Sredstva dostave MRN-a aktivnosti provoza i MRN-a postupka TIR carinskim tijelima

(članak 6. stavak 3. točka (a) Zakonika)

MRN broj provozne deklaracije ili postupka TIR može se dostaviti carinskim tijelima svim sredstvima koja nisu tehnike elektroničke obrade podataka:

(a)

barkodom;

(b)	pratećom provoznom ispravom;

(c)	pratećom provoznom/sigurnosnom ispravom;

(d)	u slučaju postupka TIR karnetom TIR;

(e)	ostalim sredstvima koje dopušta carinsko koje prima podatke.

Članak 185.

Prateća provozna isprava i prateća provozna/sigurnosna isprava

(članak 6. stavak 2. Zakonika)

Zajednički zahtjevi u pogledu podataka za prateću provoznu ispravu i, ako je potrebno, za popis stavki te za prateću provoznu/sigurnosnu ispravu i popis stavki provoza/osiguranja sadržani su u Prilogu B-02.

Članak 186.

Zahtjevi za status ovlaštenog primatelja za postupke TIR

(članak 22. stavak 1. treći podstavak Zakonika)

Za potrebe postupaka TIR zahtjevi za status ovlaštenog primatelja iz članka 230. Zakonika podnose se carinskom tijelu nadležnom za donošenje odluke u državi članici u kojoj bi postupci TIR podnositelja trebali završiti.

Članak 187.

Odobrenja za status ovlaštenog primatelja za postupke TIR

(članak 230. Zakonika)

1.   Status ovlaštenog primatelja utvrđen u članku 230. Zakonika odobrava se podnositeljima zahtjeva koji ispunjavaju sljedeće uvjete:

(a)	podnositelj zahtjeva ima poslovni nastan na carinskom području Unije;

(b)	podnositelj zahtjeva izjavljuje da će redovito primati robu koja se premješta u okviru postupka TIR;

(c)	podnositelj ispunjava kriterije utvrđene u članku 39. točkama (a), (b) i (d) Zakonika.

2.   Odobrenja se izdaju samo pod uvjetom da carinsko tijelo smatra da će moći nadzirati postupke TIR i provoditi provjere bez administrativnog napora nerazmjernog zahtjevima predmetne osobe.

3.   Odobrenja koja se odnose na status ovlaštenog primatelja primjenjuju se za postupke TIR koji bi trebali završiti u državi članici u kojoj je odobrenje izdano, na mjestu ili mjestima u državi članici navedenima u odobrenju.

Odjeljak 2.

Postupak vanjskog i unutarnjeg provoza Unije

Članak 188.

Posebna fiskalna područja

(članak 1. stavak 3. Zakonika)

1.   Ako se roba Unije premješta s posebnog fiskalnog područja na drugi dio carinskog područja koji nije posebno fiskalno područje i to kretanje završava na mjestu smještenom izvan države članice u kojoj je ušla na taj dio carinskog područja Unije, ta roba Unije premješta se u okviru postupka unutarnjeg provoza Unije iz članka 227. Zakonika.

2.   U situacijama koje nisu one obuhvaćene stavkom 1. postupak unutarnjeg provoza Unije može se primjenjivati na robu Unije koja se premješta između posebnog fiskalnog područja i drugog dijela carinskog područja Unije.

Članak 189.

Primjena Konvencije o zajedničkom provoznom postupku u određenim slučajevima

(članak 226. stavak 2. Zakonika)

Ako se roba Unije izvozi u treću zemlju koja je ugovorna stranka Konvencije o zajedničkom provoznom postupku ili ako se roba Unije izvozi i prolazi kroz jednu zemlju zajedničkog provoza ili više njih te se primjenjuju odredbe Konvencije o zajedničkom provoznom postupku, roba se stavlja u postupak vanjskog provoza Unije kako je navedeno u članku 226. stavku 2. Zakonika u sljedećim slučajevima:

(a)	roba Unije prošla je carinske izvozne formalnosti u cilju odobravanja subvencija za izvoz u treće zemlje u okviru zajedničke poljoprivredne politike;

(b)	roba Unije dolazi iz interventnih zaliha, podliježe kontrolnim mjerama u vezi s uporabom i/ili odredištem te je prošla carinske formalnosti pri izvozu u treće zemlje u okviru zajedničke poljoprivredne politike;

(c)	roba Unije prihvatljiva je za povrat ili otpust uvoznih carina pod uvjetom da je stavljena u postupak vanjskog provoza u skladu s člankom 118. stavkom 4. Zakonika.

Članak 190.

Potvrda o primitku koju ovjerava odredišni carinski ured

(članak 6. stavak 3. točka (a) Zakonika)

Potvrda o primitku koju ovjerava odredišni carinski ured na zahtjev osobe koja podnosi robu i informacije koje taj ured zahtijeva, sadržava podatke iz Priloga 72-03.

Članak 191.

Opće odredbe o odobrenjima za pojednostavnjenja

(članak 233. stavak 4. Zakonika)

1.   Odobrenja iz članka 233. stavka 4. Zakonika daju se podnositeljima zahtjeva koji ispunjavaju sljedeće uvjete:

(a)	podnositelj zahtjeva ima poslovni nastan na carinskom području Unije;

(b)	podnositelj zahtjeva izjavljuje da će redovito upotrebljavati postupke provoza Unije;

(c)	podnositelj zahtjeva ispunjava kriterije utvrđene u članku 39. točkama (a), (b) i (d) Zakonika.

2.   Odobrenja se izdaju samo pod uvjetom da carinsko tijelo smatra da će moći nadzirati postupak provoza Unije i provoditi provjere bez administrativnog napora nerazmjernog zahtjevima predmetne osobe.

Članak 192.

Zahtjevi za status ovlaštenog pošiljatelja za stavljanje robe u postupak provoza Unije

(članak 22. stavak 1. treći podstavak Zakonika)

Za potrebe stavljanja robe u postupak provoza Unije zahtjevi za status ovlaštenog pošiljatelja iz članka 233. stavka 4. točke (a) Zakonika podnose se carinskom tijelu nadležnom za donošenje odluke u državi članici u kojoj bi podnositelj zahtjeva trebao započeti aktivnosti provoza Unije.

Članak 193.

Odobrenja za status ovlaštenog pošiljatelja za stavljanje robe u postupak provoza Unije

(članak 233. stavak 4. Zakonika)

Status ovlaštenog pošiljatelja iz članka 233. stavka 4. točke (a) odobrava se samo podnositeljima zahtjeva kojima je u skladu s člankom 89. stavkom 5. Zakonika dopušteno polaganje zajedničkog osiguranja ili oslobođenje od osiguranja u skladu s člankom 95. stavka 2. Zakonika.

Članak 194.

Zahtjevi za status ovlaštenog primatelja za primanje robe koja se premješta u okviru postupka provoza Unije

(članak 22. stavak 1. treći podstavak Zakonika)

Za potrebe primanja robe koja se premješta u okviru postupka provoza Unije, zahtjevi za status ovlaštenog primatelja iz članka 233. stavka 4. točke (b) Zakonika podnose se carinskom tijelu nadležnom za donošenje odluke u državi članici u kojoj bi podnositelj zahtjeva trebao završiti aktivnosti provoza Unije.

Članak 195.

Odobrenja za status ovlaštenog primatelja za primanje robe koja se premješta u okviru postupka provoza Unije

(članak 233. stavak 4. Zakonika)

Status ovlaštenog primatelja iz članka 233. stavka 4. točke (b) Zakonika odobrava se samo podnositeljima zahtjeva koji izjave da će redovito primati robu koja je stavljena u postupak provoza Unije.

Članak 196.

Potvrda o primitku koju izdaje ovlašteni primatelj

(članak 6. stavak 3. točka (a) Zakonika)

Potvrda o primitku koju ovlašteni primatelj izdaje prijevozniku po isporuci robe i potrebne informacije sadržavaju podatke iz Priloga 72-03.

Članak 197.

Odobrenja za upotrebu posebne vrste plombi

(članak 233. stavak 4. Zakonika)

1.   Odobrenja u skladu s člankom 233. stavkom 4. točkom (c) Zakonika za uporabu posebne vrste plombi na prijevoznim sredstvima, kontejnerima ili ambalaži koje se upotrebljavaju za postupak provoza Unije, izdaju se ako carinska tijela odobre plombe utvrđene u zahtjevu za odobrenje.

2.   Carinsko tijelo u okviru odobrenja prihvaća posebne vrste plombi koje su odobrila carinska tijela druge države članice, osim ako imaju informacije da određena plomba nije prikladna u carinske svrhe.

Članak 198.

Odobrenje za uporabu provozne deklaracije koja sadržava manje podataka

(članak 233. stavak 4. točka (d) Zakonika)

Odobrenja u skladu s člankom 233. stavkom 4. točkom (d) Zakonika za uporabu provozne deklaracije koja sadržava manje podataka kako bi se roba stavila u postupak provoza Unije, izdaju se za:

(a)	prijevoz robe željeznicom;

(b)	zračni ili pomorski prijevoz robe ako se elektronička prijevozna isprava ne upotrebljava kao provozna deklaracija.

Članak 199.

Odobrenja za uporabu elektroničke prijevozne isprave kao provozne deklaracije za zračni prijevoz

(članak 233. stavak 4. točka (e) Zakonika)

Za potrebe zračnog prijevoza odobrenja za uporabu elektroničke prijevozne isprave kao provozne deklaracije radi stavljanja robe u postupak provoza Unije u skladu s člankom 233. stavkom 4. točkom (e) Zakonika, izdaju se samo ako:

(a)	podnositelj zahtjeva obavlja znatan broj letova između zračnih luka Unije;

(b)	podnositelj zahtjeva dokazao je da će moći osigurati da su podaci iz elektroničke prijevozne isprave dostupni otpremnom carinskom uredu u otpremnoj zračnoj luci i odredišnom carinskom uredu u odredišnoj zračnoj luci te da su ti podaci isti u otpremnom carinskom uredu i odredišnom carinskom uredu.

Članak 200.

Odobrenja za uporabu elektroničke prijevozne isprave kao provozne deklaracije za pomorski prijevoz

(članak 233. stavak 4. točka (e) Zakonika)

Za potrebe pomorskog prijevoza odobrenja za uporabu elektroničke prijevozne isprave kao provozne deklaracije radi stavljanja robe u postupak provoza Unije u skladu s člankom 233. stavkom 4. točkom (e) Zakonika, izdaju se samo ako:

(a)	podnositelj zahtjeva obavlja znatan broj putovanja između luka Unije;

(b)	podnositelj zahtjeva dokazao je da će moći osigurati da su podaci iz elektroničke prijevozne isprave dostupni otpremnom carinskom uredu u otpremnoj luci i odredišnom carinskom uredu u odredišnoj luci te da su ti podaci isti u otpremnom carinskom uredu i odredišnom carinskom uredu.

POGLAVLJE 3.

Carinsko skladištenje

Članak 201.

Maloprodaja

(članak 211. stavak 1. točka (b) Zakonika)

Odobrenja za vođenje prostora za smještaj za carinsko skladištenje robe izdaju se pod uvjetom da se prostori za smještaj ne upotrebljavaju u svrhu maloprodaje, osim ako se roba prodaje na malo u bilo kojoj od sljedećih situacija:

(a)	s oslobođenjem od uvozne carine putnicima koji putuju u zemlje ili na teritorije izvan carinskog područja Unije ili iz njih;

(b)	s oslobođenjem od uvozne carine članovima međunarodnih organizacija;

(c)	s oslobođenjem od uvozne carine snagama NATO-a;

(d)	s oslobođenjem od uvozne carine u okviru diplomatskih ili konzularnih aranžmana;

(e)	daljinski, uključujući preko interneta.

Članak 202.

Posebno opremljeni prostori za smještaj

(članak 211. stavak 1. točka (b) Zakonika)

Ako roba predstavlja opasnost ili postoji vjerojatnost da će pokvariti drugu robu ili su za nju zbog drugih razloga potrebni posebni prostori, u odobrenjima za vođenje prostora za smještaj za carinsko skladištenje robe može se navesti da se roba smije skladištiti samo u prostorima za smještaj koji su za to posebno opremljeni.

Članak 203.

Vrsta prostora za smještaj

(članak 211. stavak 1. točka (b) Zakonika)

U odobrenjima za vođenje prostora za smještaj za carinsko skladištenje robe navodi se koja se od sljedećih vrsta carinskog skladištenja upotrebljava na temelju pojedinog odobrenja:

(a)	javno carinsko skladište tipa I;

(b)	javno carinsko skladište tipa II;

(c)	privatno carinsko skladište.

POGLAVLJE 4.

Posebna uporaba

Odjeljak 1.

Privremeni uvoz

Pododjeljak 1.

Opće odredbe

Članak 204.

Opće odredbe

(članak 211. stavak 1. točka (a) Zakonika)

Osim ako je propisano drugačije, odobrenja za uporabu postupka privremenog uvoza izdaju se pod uvjetom da roba stavljena u postupak ostane u nepromijenjenom stanju.

Međutim, dozvoljeni su popravci i održavanje, uključujući remont i prilagodbe ili mjere očuvanja robe ili mjere kojima se jamči sukladnost s tehničkim zahtjevima za uporabu robe u okviru postupka.

Članak 205.

Mjesto podnošenja zahtjeva

(članak 22. stavak 1. Zakonika)

1.   Odstupajući od članka 22. stavka 1. trećeg podstavka Zakonika, zahtjev za odobrenje za privremeni uvoz podnosi se carinskom tijelu nadležnom prema mjestu na kojem će se roba prvi put upotrijebiti.

2.   Odstupajući od članka 22. stavka 1. trećeg podstavka Zakonika, ako se zahtjev za odobrenje za privremeni uvoz podnosi usmenom carinskom deklaracijom u skladu s člankom 136., akta u skladu s člankom 139. ili karneta ATA ili CPD u skladu s člankom 163., podnosi se prema mjestu na kojem se roba podnosi i deklarira za privremeni uvoz.

Članak 206.

Privremeni uvoz s djelomičnim oslobođenjem od uvozne carine

(članak 211. stavak 1. i članak 250. stavak 2. točka (d) Zakonika)

1.   Odobrenje za uporabu postupka privremenog uvoza s djelomičnim oslobođenjem od uvozne carine izdaje se za robu koja ne ispunjava sve relevantne zahtjeve za potpuno oslobođenje od uvozne carine utvrđeno u člancima 209. do 216. i 219. do 236.

2.   Odobrenje za primjenu postupka privremenog uvoza s djelomičnim oslobođenjem od uvozne carine ne izdaje se za potrošnu robu.

3.   Odobrenje za uporabu postupka privremenog uvoza s djelomičnim oslobođenjem od uvozne carine izdaje se pod uvjetom da se iznos uvozne carine, plativ u skladu s člankom 252. stavkom 1. drugim podstavkom Zakonika, plaća kada se postupak zaključi.

Pododjeljak 2.

Prijevozna sredstva, palete i kontejneri uključujući njihov pribor i opremu

Članak 207.

Opće odredbe

(članak 211. stavak 3. Zakonika)

Potpuno oslobođenje od uvozne carine može se odobriti za robu iz članaka 208. do 211. i članka 213. i ako podnositelj zahtjeva i korisnik postupka imaju poslovni nastan na carinskom području Unije.

Članak 208.

Palete

(članak 250. stavak 2. točka (d) Zakonika)

Potpuno oslobođenje od uvozne carine odobrava se za palete.

Članak 209.

Rezervni dijelovi, pribor i oprema za palete

(članak 250. stavak 2. točka (d) Zakonika)

Potpuno oslobođenje od uvozne carine odobrava se za rezervne dijelove, pribor i opremu za palete ako se privremeno uvoze radi ponovnog izvoza odvojeno ili kao dio paleta.

Članak 210.

Kontejneri

(članak 18. stavak 2. i članak 250. stavak 2. točka (d) Zakonika)

1.   Potpuno oslobođenje od uvozne carine odobrava se za kontejnere ako su trajno označeni na primjerenom i jasno vidljivom mjestu sa svim sljedećim podacima:

(a)	identifikacija vlasnika ili rukovatelja prikazana ili punim imenom/nazivom ili prepoznatljivim identifikacijskim sustavom, isključujući simbole kao što su grbovi ili zastave;

(b)	identifikacijske oznake i brojevi kontejnera koje su dali vlasnik ili rukovatelj;

(c)	tara težina kontejnera, uključujući svu trajno instaliranu opremu.

Za kontejnere za prijevoz tereta za uporabu na moru ili za bilo koji drugi kontejner s prefiksom norme ISO koji se sastoji od četiri velika slova koja završavaju s U, identifikacija vlasnika ili glavnog rukovatelja, serijski broj kontejnera i kontrolni broj kontejnera u skladu su s međunarodnom normom ISO 6346 i njezinim prilozima.

2.   Ako se zahtjev za odobrenje podnosi u skladu s člankom 163. stavkom 1., kontejnere nadzire osoba s poslovnim nastanom na carinskom području Unije ili osoba s poslovnim nastanom izvan carinskog područja Unije koja ima zastupnika na carinskom području Unije.

Ta osoba na zahtjev carinskim tijelima dostavlja detaljne informacije o kretanju svakog kontejnera kojem je odobren privremeni uvoz, uključujući datume i mjesta njegovog ulaza i zaključenja.

Članak 211.

Rezervni dijelovi, pribor i oprema za kontejnere

(članak 250. stavak 2. točka (d) Zakonika)

Potpuno oslobođenje od uvozne carine odobrava se za rezervne dijelove, pribor i opremu za kontejnere ako se privremeno uvoze radi ponovnog izvoza odvojeno ili kao dio kontejnera.

Članak 212.

Uvjeti za odobravanje potpunog oslobođenja od uvozne carine za prijevozna sredstva

(članak 250. stavak 2. točka (d) Zakonika)

1.   Za potrebe ovog članka pojam „prijevozno sredstvo” uključuje uobičajene rezervne dijelove, pribor i opremu koja prati prijevozno sredstvo.

2.   Ako je prijevozno sredstvo deklarirano za privremeni uvoz usmeno u skladu s člankom 136. ili drugim aktom u skladu s člankom 139., odobrenje se izdaje osobi koja fizički kontrolira robu u trenutku puštanja robe u postupak privremenog uvoza, osim ako ta osoba djeluje u ime druge osobe. U tom slučaju odobrenje se izdaje potonjoj osobi.

3.   Potpuno oslobođenje od uvozne carine odobrava se za sredstva cestovnog, željezničkog, zračnog i pomorskog prijevoza te prijevoza unutarnjim plovnim putovima ako ispunjavaju sljedeće uvjete:

(a)	registrirana su izvan carinskog područja Unije u ime osobe s poslovnim nastanom izvan tog područja ili, ako prijevozna sredstva nisu registrirana, nalaze se u vlasništvu osobe s poslovnim nastanom izvan carinskog područja Unije;

(b)	upotrebljava ih osoba s poslovnim nastanom izvan carinskog područja Unije, ne dovodeći u pitanje članke 214., 215. i 216.

Ako ta prijevozna sredstva upotrebljava privatno treća osoba s poslovnim nastanom izvan carinskog područja Unije, potpuno oslobođenje od uvozne carine odobrava se pod uvjetom da je tu osobu korisnik odobrenja propisno ovlastio u pisanom obliku.

Članak 213.

Rezervni dijelovi, pribor i oprema za prijevozna sredstva koja nisu prijevozna sredstva Unije

(članak 250. stavak 2. točka (d) Zakonika)

Potpuno oslobođenje od uvoznih carina odobrava se za rezervne dijelove, pribor i opremu za prijevozna sredstva ako se privremeno uvoze radi ponovnog izvoza odvojeno ili kao dio prijevoznih sredstava.

Članak 214.

Uvjeti za odobravanje potpunog oslobođenja od uvozne carine osobama s poslovnim nastanom na carinskom području Unije

(članak 250. stavak 2. točka (d) Zakonika)

Osobe s poslovnim nastanom na carinskom području Unije uživaju potpuno oslobođenje od uvozne carine ako je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta:

(a)	u slučaju željezničkih prijevoznih sredstava stavljaju se na raspolaganje takvim osobama na temelju ugovora pri čemu svaka osoba može upotrijebiti tračničko vozilo druge osobe u okviru ugovora;

(b)	u slučaju cestovnih prijevoznih sredstava registriranih na carinskom području Unije, na prijevozno sredstvo priključena je prikolica;

(c)	prijevozna sredstva upotrebljavaju se u vezi s hitnim situacijama;

(d)	prijevozna sredstva upotrebljavaju poduzeća koja se bave iznajmljivanjem radi ponovnog izvoza.

Članak 215.

Prijevozna sredstava koja upotrebljavaju fizičke osobe koje imaju uobičajeno boravište na carinskom području Unije

(članak 250. stavak 2. točka (d) Zakonika)

1.   Fizičke osobe koje imaju uobičajeno boravište na carinskom području Unije uživaju potpuno oslobođenje od uvozne carine za prijevozna sredstva koja upotrebljavaju u privatne svrhe i povremeno na zahtjev korisnika registracije, pod uvjetom da se korisnik registracije nalazi na carinskom području Unije u trenutku upotrebe.

2.   Fizičke osobe koje imaju uobičajeno boravište na carinskom području Unije uživaju potpuno oslobođenje od uvoznih carina za prijevozna sredstva koja su unajmile na temelju pisanog ugovora i upotrebljavaju ih privatno u jednu od sljedećih svrha:

(a)	da bi se vratile u svoje mjesto boravišta na carinskom području Unije;

(b)	da bi napustile carinsko područje Unije.

3.   Fizičke osobe koje imaju uobičajeno boravište na carinskom području Unije uživaju potpuno oslobođenje od uvozne carine za prijevozna sredstva koja upotrebljavaju u komercijalne ili privatne svrhe pod uvjetom da su zaposleni kod vlasnika, iznajmljivača ili zakupnika prijevoznog sredstva i da poslodavac ima poslovni nastan izvan carinskog područja.

Privatna uporaba prijevoznog sredstva dopuštena je za putovanja od mjesta rada do mjesta boravišta zaposlenika ili za potrebe obavljanja poslovnih zadataka zaposlenika kako je utvrđeno ugovorom o radu.

Na zahtjev carinskih tijela osoba koja se koristi prijevoznim sredstvom dostavlja primjerak ugovora o radu.

4.   Za potrebe ovog članka,

(a)	osobna uporaba znači uporaba prijevoznog sredstva koja nije komercijalna;

(b)	komercijalna uporaba znači uporaba prijevoznog sredstva za prijevoz ljudi uz plaćanje ili industrijski ili komercijalni prijevoz robe bilo da je uz plaćanje ili bez plaćanja.

Članak 216.

Oslobođenje od uvozne carine za prijevozna sredstva u drugim slučajevima

(članak 250. stavak 2. točka (d) Zakonika)

1.   Potpuno oslobođenje od uvozne carine odobrava se ako se prijevozna sredstva trebaju privremeno registrirati na carinskom području Unije radi ponovnog izvoza u ime jedne od sljedećih osoba:

(a)	osoba s poslovnim nastanom izvan tog područja;

(b)	fizička osoba koja ima uobičajeno boravište na tom području ako ta osoba namjerava promijeniti svoje uobičajeno boravište u mjesto izvan tog područja.

2.   Potpuno oslobođenje od uvozne carine može se odobriti u izvanrednim slučajevima ako osobe s poslovnim nastanom na carinskom području Unije upotrebljavaju prijevozna sredstva u komercijalne svrhe tijekom ograničenog razdoblja.

Članak 217.

Rokovi za zaključenje postupka privremenog uvoza u slučaju prijevoznih sredstava i kontejnera

(članak 215. stavak 4. Zakonika)

Zaključenje postupka privremenog uvoza u slučaju prijevoznih sredstava i kontejnera odvija se u sljedećim rokovima od trenutka stavljanja robe u postupak:

(a)	za željeznička prijevozna sredstva: 12 mjeseci;

(b)	za komercijalnu uporabu prijevoznih sredstava koja nisu željeznička prijevozna sredstva: vrijeme potrebno za obavljanje prijevoza;

(c)

za cestovna prijevozna sredstva koja u privatne svrhe upotrebljavaju: i. studenti: razdoblje njihova boravka na carinskom području Unije isključivo radi studiranja, ii. osobe koje obavljaju zadatke ograničenog trajanja: razdoblje njihova boravka na carinskom području Unije isključivo radi obavljanja njihova zadatka, iii. u ostalim slučajevima, uključujući jahaće životinje ili zaprežne životinje te vozila koja one vuku: 6 mjeseci;

(d)	za sredstva zračnog prijevoza koja se upotrebljavaju u privatne svrhe: 6 mjeseci;

(e)	za prijevozna sredstva pomorskog prijevoza i prijevoza unutarnjim plovnim putovima koja se upotrebljavaju u privatne svrhe: 18 mjeseci;

(f)	za kontejnere, njihovu opremu i pribor: 12 mjeseci.

Članak 218.

Rokovi za ponovni izvoz u slučaju profesionalnih usluga iznajmljivanja

(članak 211. stavak 1. i članak 215. stavak 4. Zakonika)

1.   Ako je prijevozno sredstvo privremeno uvezeno u Uniju s potpunim oslobođenjem od uvoznih carina u skladu s člankom 212. te je vraćeno profesionalnom iznajmljivaču s poslovnim nastanom na carinskom području Unije, ponovni izvoz kojim se zaključuje postupak privremenog uvoza provodi se u roku od šest mjeseci od datuma ulaska prijevoznog sredstva na carinsko područje Unije.

Ako profesionalni iznajmljivač prijevozno sredstvo ponovno iznajmi osobi s poslovnim nastanom izvan tog područja ili fizičkim osobama s uobičajenim boravištem na carinskom području Unije, ponovni izvoz kojim se zaključuje postupak privremenog uvoza provodi se u roku od šest mjeseci od datuma ulaska prijevoznog sredstva na carinsko područje Unije i u roku od tri tjedna od sklapanja ugovora o ponovnom iznajmljivanju.

Datumom ulaska na carinsko područje Unije smatra se datum sklapanja ugovora o iznajmljivanju na temelju kojeg se prijevozno sredstvo upotrebljava u trenutku ulaska na to područje, osim ako se dokaže stvarni datum ulaska.

2.   Odobrenje za privremeni uvoz prijevoznog sredstva kako je navedeno u stavku 1. izdaje se pod uvjetom da se prijevozno sredstvo ne upotrebljava u druge svrhe osim za ponovni izvoz.

3.   U slučaju iz članka 215. stavka 2. prijevozno sredstvo se u roku od tri tjedna od sklapanja ugovora o iznajmljivanju ili ponovnom iznajmljivanju vraća iznajmljivaču s poslovnim nastanom na carinskom području Unije ako prijevozno sredstvo upotrebljava fizička osoba za vraćanje do svojeg mjesta boravišta na carinskom području Unije ili se ponovno izvozi ako prijevozno sredstvo upotrebljava za napuštanje carinskog područja Unije.

Pododjeljak 3.

Roba osim prijevoznih sredstava, paleta i kontejnera

Članak 219.

Osobne stvari i predmeti za sportske aktivnosti koje uvoze putnici

(članak 250. stavak 2. točka (d) Zakonika)

Potpuno oslobođenje od uvozne carine odobrava se za robu koju uvoze putnici s boravištem izvan carinskog područja Unije ako je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta:

(a)	roba su osobne stvari opravdano potrebne za putovanje;

(b)	roba je namijenjena za sportske aktivnosti.

Članak 220.

Materijal za razonodu pomoraca

(članak 250. stavak 2. točka (d) Zakonika)

Potpuno oslobođenje od uvozne carine odobrava se za materijale za razonodu pomoraca u sljedećim slučajevima:

(a)	upotrebljavaju se na plovilima u međunarodnom pomorskom prometu;

(b)	istovaruju se s takvog plovila te ih posada privremeno koristi na obali;

(c)	posada takvih plovila upotrebljava ih u kulturnim i društvenim ustanovama pod upravom neprofitnih organizacija ili u svetištima u kojima se redovito održavaju vjerski obredi za pomorce.

Članak 221.

Materijal za pomoć u nesrećama

(članak 250. stavak 2. točka (d) Zakonika)

Potpuno oslobođenje od uvozne carine odobrava se za materijal za pomoć u nesrećama ako se upotrebljava za mjere sprečavanja posljedica nesreća ili sličnih situacija koje pogađaju carinsko područje Unije.

Podnositelj zahtjeva i korisnik postupka mogu imati poslovni nastan na carinskom području Unije.

Članak 222.

Medicinska, kirurška i laboratorijska oprema

(članak 250. stavak 2. točka (d) Zakonika)

Potpuno oslobođenje od uvozne carine odobrava se za medicinsku, kiruršku i laboratorijsku opremu koja se šalje na posudbu na zahtjev bolnice ili druge medicinske ustanove kojoj je ona hitno potrebna zbog neadekvatnosti njihovih vlastitih kapaciteta te ako je ona namijenjena u dijagnostičke ili terapeutske svrhe. Podnositelj zahtjeva i korisnik postupka mogu imati poslovni nastan na carinskom području Unije.

Članak 223.

Životinje

(članak 250. stavak 2. točka (d) Zakonika)

Potpuno oslobođenje od uvozne carine odobrava se za životinje u vlasništvu osobe s poslovnim nastanom izvan carinskog područja Unije.

Članak 224.

Roba za uporabu u pograničnom području

(članak 250. stavak 2. točka (d) Zakonika)

Potpuno oslobođenje od uvozne carine odobrava se za sljedeću robu namijenjenu uporabi u pograničnim područjima:

(a)	oprema čiji su vlasnici i koju upotrebljavaju osobe s poslovnim nastanom u pograničnom području treće zemlje koja graniči s pograničnim područjem u Uniji na kojem će se roba upotrebljavati;

(b)	roba koja se upotrebljava za projekte gradnje, popravka ili održavanja infrastrukture u takvom pograničnom području u Uniji u nadležnosti javnih tijela.

Članak 225.

Nosači tona, slike ili podataka i promidžbeni materijal

(članak 250. stavak 2. točka (d) Zakonika)

Potpuno oslobođenje od uvozne carine odobrava se za sljedeću robu:

(a)	nosači tona, slike ili podataka koji se isporučuju besplatno i upotrebljavaju u svrhu predstavljanja prije komercijalizacije, proizvodnje zvučnog zapisa, zvučne montaže ili reprodukcije;

(b)	materijal koji se upotrebljava isključivo u promidžbene svrhe što uključuje prijevozna sredstva posebno opremljena za te svrhe.

Članak 226.

Profesionalna oprema

(članak 250. stavak 2. točka (d) Zakonika)

1.   Potpuno oslobođenje od uvozne carine odobrava se za profesionalnu opremu koja ispunjava sljedeće uvjete:

(a)	u vlasništvu je osobe s poslovnim nastanom izvan carinskog područja Unije;

(b)	uvozi je osoba s poslovnim nastanom izvan carinskog područja Unije ili zaposlenik vlasnika s poslovnim nastanom na carinskom području Unije;

(c)	upotrebljava je uvoznik ili se upotrebljava pod njegovim nadzorom, osim za audiovizualne koprodukcije.

2.   Neovisno o stavku 1., potpuno oslobođenje od uvozne carine odobrava se za prijenosne glazbene instrumente koje putnici privremeno uvoze kako bi se upotrebljavali kao profesionalna oprema. Putnici mogu imati boravište na carinskom području Unije ili izvan njega.

3.   Potpuno oslobođenje od uvozne carine ne odobrava se za profesionalnu opremu koja će se upotrebljavati za bilo koje od sljedećeg:

(a)	industrijsku proizvodnju robe;

(b)	industrijsku ambalažu robe;

(c)	eksploataciju prirodnih resursa;

(d)	izgradnju, popravke ili održavanje zgrada;

(e)	zemljane i slične radove.

Točke (c), (d) i (e) ne primjenjuju se na ručni alat.

Članak 227.

Pedagoški materijal i znanstvena oprema

(članak 250. stavak 2. točka (d) Zakonika)

Potpuno oslobođenje od uvozne carine odobrava se za pedagoški materijal i znanstvenu opremu ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)	u vlasništvu su osobe s poslovnim nastanom izvan carinskog područja Unije;

(b)	uvoze ih neprofitne javne ili privatne znanstvene i obrazovne ustanove ili ustanove za strukovno obrazovanje te služe isključivo za poduku, strukovno obrazovanje ili znanstveno istraživanje u nadležnosti ustanove koja uvozi;

(c)	uvoze se u razumnim količinama s obzirom na svrhu uvoza;

(d)	ne upotrebljavaju se isključivo u komercijalne svrhe.

Članak 228.

Ambalaža

(članak 250. stavak 2. točka (d) Zakonika)

Potpuno oslobođenje od uvozne carine odobrava se za sljedeću robu:

(a)	ambalažu koja se uvozi puna i namijenjena ponovnom izvozu bez obzira je li prazna ili puna;

(b)	ambalažu koja se uvozi prazna i namijenjena ponovnom izvozu puna.

Članak 229.

Modeli, matrice, kalupi, crteži, skice, instrumenti za mjerenje, kontrolu i ispitivanje te drugi slični predmeti

(članak 250. stavak 2. točka (d) Zakonika)

Potpuno oslobođenje od uvozne carine odobrava se za modele, matrice, kalupe, crteže, skice, instrumente za mjerenje, kontrolu i ispitivanje te druge slične predmete ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)	u vlasništvu su osobe s poslovnim nastanom izvan carinskog područja Unije;

(b)	u proizvodnji ih upotrebljava osoba s poslovnim nastanom na carinskom području Unije te se više od 50 % proizvodnje proizašle iz njihove uporabe izvozi.

Članak 230.

Posebni alati i instrumenti

(članak 250. stavak 2. točka (d) Zakonika)

Potpuno oslobođenje od uvozne carine odobrava se za posebne alate i instrumente ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)	u vlasništvu su osobe s poslovnim nastanom izvan carinskog područja Unije;

(b)	stavljeni su na raspolaganje osobi s poslovnim nastanom na carinskom području Unije za proizvodnju robe te se više od 50 % proizvedene robe izvozi.

Članak 231.

Roba koja se upotrebljava za provođenje ispitivanja ili je predmet ispitivanja

(članak 250. stavak 2. točka (d) Zakonika)

Potpuno oslobođenje od uvozne carine odobrava se za robu u bilo kojoj od sljedećih situacija:

(a)	predmet je ispitivanja, pokusa ili izlaganja;

(b)	podliježe zadovoljavajućim rezultatima ispitivanja prihvatljivosti predviđenima u kupoprodajnom ugovoru;

(c)	upotrebljava se za provođenje ispitivanja, pokusa ili izlaganja bez financijske koristi.

Članak 232.

Uzorci

(članak 250. stavak 2. točka (d) Zakonika)

Potpuno oslobođenje od uvozne carine odobrava se za uzorke koji se upotrebljavaju isključivo za pokazivanje ili izlaganje na carinskom području Unije pod uvjetom da je količina uzoraka razumna s obzirom na tu uporabu.

Članak 233.

Zamjenska proizvodna sredstva

(članak 250. stavak 2. točka (d) Zakonika)

Potpuno oslobođenje od uvozne carine odobrava se za zamjenska proizvodna sredstva koja dobavljač ili serviser kupcu privremeno daje na raspolaganje za vrijeme do isporuke ili popravka slične robe.

Članak 234.

Roba za događanja ili za prodaju u određenim situacijama

(članak 250. stavak 2. točka (d) Zakonika)

1.   Potpuno oslobođenje od uvozne carine odobrava se za robu koja se izlaže ili upotrebljava na javnim događanjima koja nisu organizirana samo radi komercijalne prodaje robe, ili je dobivena na takvim događanjima iz robe stavljene u postupak privremenog uvoza.

U izvanrednim slučajevima carinska tijela mogu odobriti potpuno oslobođenje od uvoznih carina za robu koja će se izlagati ili upotrebljavati na drugim događanjima, ili je dobivena na takvim događanjima iz robe stavljene u postupak privremenog uvoza.

2.   Potpuno oslobođenje od uvozne carine odobrava se za robu koju vlasnik dostavlja na pregled osobi u Uniji koja ima pravo nakon pregleda je kupiti.

3.   Potpuno oslobođenje od uvozne carine odobrava se za sljedeće:

(a)	umjetnička djela, kolekcionarske predmete i starine iz Priloga IX. Direktivi 2006/112/EZ koji se uvoze u svrhe izlaganja radi moguće prodaje;

(b)	roba koja nije novije proizvodnje uvezena radi prodaje na dražbi.

Članak 235.

Rezervni dijelovi, pribor i oprema

(članak 250. stavak 2. točka (d) Zakonika)

Potpuno oslobođenje od uvozne carine odobrava se za rezervne dijelove, pribor i opremu koji se upotrebljavaju za popravke i održavanje, uključujući remont, prilagodbe i očuvanje robe stavljene u postupak privremenog uvoza.

Članak 236.

Druga roba

(članak 250. stavak 2. točka (d) Zakonika)

Potpuno oslobođenje od uvozne carine odobrava se za robu koja nije roba iz članaka 208. do 216. i 219. do 235. ili nije u skladu s uvjetima tih članaka u bilo kojoj od sljedećih situacija:

(a)	roba se uvozi povremeno na razdoblje od najviše tri mjeseca;

(b)	roba se uvozi u posebnim okolnostima bez gospodarskog učinka u Uniji.

Članak 237.

Posebni rokovi za zaključenje

(članak 215. stavak 4. Zakonika)

1.   Za robu iz članka 231. točke (c), članaka 233. i 234. stavka 2., rok za zaključenje iznosi šest mjeseci od trenutka kada je roba stavljena u postupak privremenog uvoza.

2.   Za životinje iz članka 223. rok za zaključenje ne smije biti kraći od 12 mjeseci od trenutka kada su životinje stavljene u postupak privremenog uvoza.

Pododjeljak 4.

Provedba postupka

Članak 238.

Podaci koji se unose u carinsku deklaraciju

(članak 6. stavak 2. Zakonika)

1.   Ako se roba stavljena u postupak privremenog uvoza poslije stavlja u carinski postupak kojim se omogućuje zaključenje postupka privremenog uvoza u skladu s člankom 215. stavkom 1. Zakonika, carinska deklaracija za sljedeći carinski postupak, različit od karneta ATA/CPD, sadržava oznaku „PU” i odgovarajući broj odobrenja, ako je primjenjivo.

2.   Ako se roba stavljena u postupak privremenog uvoza ponovno izvozi u skladu s člankom 270. stavkom 1. Zakonika, deklaracija za ponovni izvoz, različit od karneta ATA/CPD, sadržava podatke iz stavka 1.

Odjeljak 2.

Uporaba u posebne svrhe

Članak 239.

Obveza korisnika odobrenja za uporabu u posebne svrhe

(članak 211. stavak 1. točka (a) Zakonika)

Odobrenje za postupak uporabe u posebne svrhe izdaje se pod uvjetom da se korisnik odobrenja obveže da će ispunjavati sljedeće obveze:

(a)	upotrebljavati robu u svrhe koje su utvrđene za primjenu izuzeća od carine ili smanjene stope carine;

(b)	prenijeti obvezu iz točke (a) na drugu osobu pod uvjetima koja utvrđuju carinska tijela.

POGLAVLJE 5.

Prerada

Članak 240.

Odobrenje

(članak 211. Zakonika)

1.   U odobrenju za postupak prerade navode se mjere kojima se utvrđuje sljedeće:

(a)	da prerađeni proizvodi proizlaze iz prerade robe stavljene u postupak prerade;

(b)	da su ispunjeni uvjeti za primjenu istovrijedne robe u skladu s člankom 223. Zakonika ili sustava standardne zamjene u skladu s člankom 261. Zakonika.

2.   Odobrenje za unutarnju proizvodnju može se izdati za pomoćne uređaje za proizvodnju u smislu članka 5. stavka 37. točke (e) Zakonika, osim sljedećeg:

(a)	goriva i izvori energije osim onih potrebnih za ispitivanje prerađenih proizvoda ili za otkrivanje grešaka na robi stavljenoj u postupak koju treba popraviti;

(b)	druga maziva osim onih koja su potrebna za ispitivanje, prilagođavanje ili reguliranje prerađenih proizvoda;

(c)	oprema i alati.

3.   Odobrenje za unutarnju proizvodnju izdaje se samo ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)	robi se poslije prerade ne mogu ekonomično vratiti svojstva ili stanje koje je imala kada je stavljena u postupak;

(b)	uporaba postupka ne može dovesti do izbjegavanja pravila o podrijetlu i količinskih ograničenja koja se primjenjuju na uvoznu robu.

Prvi podstavak ne primjenjuje se ako je iznos uvoznih carina određen u skladu s člankom 86. stavkom 3. Zakonika.

Članak 241.

Podaci koji se unose u carinsku deklaraciju za unutarnju proizvodnju

(članak 6. stavak 2. Zakonika)

1.   Ako se roba stavljena u postupak unutarnje proizvodnje ili proizašli prerađeni proizvodi poslije stavljaju u carinski postupak kojim se omogućuje zaključenje postupka unutarnje proizvodnje u skladu s člankom 215. stavkom 1. Zakonika, carinska deklaracija za sljedeći carinski postupak, različit od karneta ATA/CPD, sadržava oznaku „UP” i odgovarajući broj odobrenja ili broj INF.

Ako roba stavljena u postupak unutarnje proizvodnje podliježe posebnim mjerama trgovinske politike i te se mjere nastave primjenjivati u trenutku kada se roba, bilo u obliku prerađenih proizvoda ili ne, stavlja u sljedeći carinski postupak, carinska deklaracija za sljedeći carinski postupak sadržava podatke iz prvog podstavka te oznaku „C P M”.

2.   Ako se roba stavljena u postupak unutarnje proizvodnje ponovno izvozi u skladu s člankom 270. stavkom 1. Zakonika, deklaracija za ponovni izvoz sadržava podatke iz stavka 1.

Članak 242.

Vanjska proizvodnja IM/EX

(članak 211. stavak 1. Zakonika)

1.   U slučaju vanjske proizvodnje IM/EX, u odobrenju se navodi rok u kojem se roba iz Unije koja se zamjenjuje istovrijednom robom stavlja u vanjsku proizvodnju. Rok ne smije biti duži od šest mjeseci.

Na zahtjev korisnika odobrenja rok se može produžiti i nakon isteka pod uvjetom da ukupni rok ne bude duži od jedne godine.

2.   U slučaju prethodnog uvoza prerađenih proizvoda, polaže se osiguranje koje pokriva iznos uvozne carine koji bi bio plativ ako se zamijenjena roba Unije ne stavi u vanjsku proizvodnju u skladu sa stavkom 1.

Članak 243.

Popravak u okviru vanjske proizvodnje

(članak 211. stavak 1. Zakonika)

Ako se postupak vanjske proizvodnje zahtijeva za popravak, roba u privremenom izvozu mora biti prikladna za popravak te se postupak ne smije primjenjivati radi poboljšanja tehničkih svojstava robe.

GLAVA VIII.

ROBA KOJA SE IZNOSI IZ CARINSKOG PODRUČJA UNIJE

POGLAVLJE 1.

Formalnosti prije izlaska robe

Članak 244.

Rok za podnošenje deklaracija prije otpreme

(članak 263. stavak 1. Zakonika)

1.   Deklaracija prije otpreme iz članka 263. Zakonika podnosi se nadležnom carinskom uredu u sljedećim rokovima:

(a)

u slučaju pomorskog prometa: i. za kretanja tereta u kontejnerima, osim onih iz točaka ii. i iii., najkasnije 24 sata prije utovara robe na plovilo na kojem će napustiti carinsko područje Unije; ii. za kretanja tereta u kontejnerima između carinskog područja Unije i Grenlanda, Farskih otoka, Islanda ili luka na Baltičkom moru, Sjevernom moru, Crnom moru ili Sredozemlju te svih luka u Maroku najkasnije dva sata prije otpreme iz luke na carinskom području Unije; iii. za kretanja tereta u kontejnerima između francuskih prekomorskih departmana, Azora, Madeire ili Kanarskih otoka i područja izvan carinskog područja Unije, ako putovanje traje manje od 24 sata, najkasnije dva sata prije otpreme iz luke na carinskom području Unije; iv. za kretanja koja ne uključuju teret u kontejnerima najkasnije 2 sata prije otpreme iz luke na carinskom području Unije;

(b)	u slučaju zračnog prometa najkasnije 30 minuta prije otpreme iz zračne luke na carinskom području Unije;

(c)	u slučaju cestovnog i riječnog prometa najkasnije jedan sat prije nego što roba napusti carinsko područje Unije;

(d)

u slučaju željezničkog prometa: i. ako putovanje vlakom od zadnje željezničke stanice do izlaznog carinskog ureda traje manje od dva sata, najkasnije jedan sat prije dolaska robe na mjesto za koje je nadležan izlazni carinski ured; ii. u svim drugim slučajevima najkasnije dva sata prije nego što roba napusti carinsko područje Unije.

2.   Neovisno o stavku 1., ako se deklaracija prije otpreme odnosi na robu za koju se traži subvencija u skladu s Uredbom Komisije (EZ) br. 612/2009 (19), podnosi se nadležnom carinskom uredu najkasnije u trenutku utovara robe u s skladu s člankom 5. stavkom 7. te Uredbe.

3.   U sljedećim situacijama rok za podnošenje deklaracije prije otpreme je onaj koji se primjenjuje na aktivna prijevozna sredstva koja se upotrebljavaju za napuštanje carinskog područja Unije:

(a)	ako je roba stigla do izlaznog carinskog ureda drugim prijevoznim sredstvom i prije napuštanja carinskog područja Unije se pretovaruje (intermodalni prijevoz);

(b)	ako je roba stigla do izlaznog carinskog ureda na prijevoznom sredstvu koje se i samo prevozi na aktivnom prijevoznom sredstvu kada napušta carinsko područje Unije (kombinirani prijevoz).

4.   Rokovi iz stavaka 1., 2. i 3. ne primjenjuju se u slučaju više sile.

Članak 245.

Oslobođenje od obveze podnošenja deklaracije prije otpreme

(članak 263. stavak 2. točka (b) Zakonika)

1.   Ne dovodeći u pitanje obvezu podnošenja carinske deklaracije u skladu s člankom 158. stavkom 1. Zakonika ili deklaracije za ponovni izvoz u skladu s člankom 270. stavkom 1. Zakonika, sljedeća roba se oslobađa od podnošenja deklaracije prije otpreme:

(a)	električna energija;

(b)	roba koja se otprema cjevovodom;

(c)	predmeti korespondencije;

(d)	roba koja se premješta u skladu s pravilima akata Međunarodne poštanske unije;

(e)	kućanski predmeti kako su definirani u članku 2. stavku 1. točki (d) Uredbe (EZ) br. 1186/2009 pod uvjetom da se ne prevoze u okviru ugovora o prijevozu;

(f)	roba koja je sadržaj osobne prtljage putnika;

(g)	roba iz članka 140. stavka 1., osim kada se prevozi u okviru ugovora o prijevozu sljedećeg: i. palete, rezervni dijelovi, pribor i oprema za palete; ii. kontejneri, rezervni dijelovi, pribor i oprema za kontejnere; iii. prijevozna sredstva, rezervni dijelovi, pribor i oprema za prijevozna sredstva;

(h)	roba obuhvaćena karnetima ATA i CPD;

(i)	roba koja se premješta pod pokrićem obrasca 302 predviđenog Sporazumom između država stranaka Sjevernoatlanskog ugovora o pravnom položaju njihovih snaga potpisanom u Londonu 19. lipnja 1951.;

(j)	roba koja se prevozi na plovilima koja se kreću između luka Unije bez bilo kakvog zaustavljanja u bilo kojoj luci izvan carinskog područja Unije;

(k)	roba koja se prevozi zrakoplovima koji se kreću između zračnih luka Unije bez bilo kakvog zaustavljanja u bilo kojoj zračnoj luci izvan carinskog područja Unije;

(l)	oružje i vojna oprema koju su tijela nadležna za vojnu obranu države članice iznijela s carinskog područja Unije u vojnom prijevozu ili prijevozu koji upotrebljavaju isključivo vojna tijela;

(m)

sljedeća roba iznesena s carinskog područja Unije izravno na objekte na moru kojima upravlja osoba s poslovnim nastanom na carinskom području Unije: i. roba koja će se upotrebljavati za izgradnju, popravke, održavanja ili prenamjenu objekata na moru. ii. roba koja će se upotrebljavati za montažu ili opremanje objekata na moru; iii. zalihe koje će se upotrebljavati ili trošiti na objektima na moru;

(n)	roba za koju se može tražiti oslobođenje na temelju Bečke konvencije o diplomatskim odnosima od 18. travnja 1961., Bečke konvencije konzularnim odnosima od 24. travnja 1963., ostalih konzularnih konvencija ili Njujorške konvencije o specijalnim misijama od 16. prosinca 1969.;

(o)	roba koja se dostavlja za ugradnju kao dio plovila ili zrakoplova ili uređaj u njima te za rad motora, strojeva i druge opreme plovila ili zrakoplova, te hrana i druga roba koja će se trošiti ili prodavati na plovilu ili u zrakoplovu;

(p)

roba koja se otprema s carinskog područja Unije u Ceutu i Melillu, Gibraltar, Helgoland, Republiku San Marino, Državu Vatikanskoga Grada te općine Livigno i Campione d’Italia, ili do talijanskih nacionalnih voda jezera Lugano koje su između obale i političke granice područja između Ponte Tresa i Ponte Ceresio.

2.   Roba se oslobađa podnošenja deklaracije prije otpreme u sljedećim situacijama:

(a)	ako se plovilo koje prevozi robu između luka Unije zaustavlja u luci izvan carinskog područja Unije i roba ostaje utovarena na plovilu tijekom pristajanja u luci izvan carinskog područja Unije;

(b)	ako se zrakoplov koji prevozi robu između zračnih luka Unije zaustavlja u zračnoj luci izvan carinskog područja Unije i roba ostaje utovarena u zrakoplovu tijekom boravka u zračnoj luci izvan carinskog područja Unije;

(c)	ako se u luci ili zračnoj luci roba ne istovaruje s prijevoznog sredstva s kojim je prevezena na carinsko područje Unije i s kojim će se prevoziti s tog područja;

(d)	ako se roba utovarila u prethodnoj luci ili zračnoj luci na carinskom području Unije gdje je podnesena deklaracija prije otpreme ili se primjenjivalo oslobođenje od podnošenja deklaracije prije otpreme te ostaje na prijevoznom sredstvu kojim će otići s carinskog područja Unije;

(e)

ako se roba u privremenom smještaju ili stavljena u postupak slobodne zone pretovaruje s prijevoznog sredstva kojim je dovezena do tog prostora za privremeni smještaj ili slobodne zone pod nadzorom istog carinskog ureda na plovilo, zrakoplov ili željeznicu kojim će otići s carinskog područja Unije, pod uvjetom da su ispunjeni sljedeći uvjeti: i. pretovar se obavlja u roku od 14 dana od podnošenja robe u skladu s člancima 144. ili 245. Zakonika ili u izvanrednim okolnostima u dužem roku uz odobrenje carinskih tijela ako razdoblje od 14 dana nije dovoljno da se riješe te okolnosti; ii. informacije o robi dostupne su carinskim tijelima; iii. odredište robe i primatelj se prema saznanjima prijevoznika ne mijenjaju;

(f)	ako je roba unesena na carinsko područje Unije, ali ju je nadležno carinsko tijelo odbilo i odmah je vraćena u zemlju izvoza.

POGLAVLJE 2.

Formalnosti pri izlasku robe

Članak 246.

Sredstva razmjene informacija u slučajevima podnošenja robe izlaznom carinskom uredu

(članak 6. stavak 3. točka (a) Zakonika)

Ako se roba podnosi izlaznom carinskom uredu u skladu s člankom 267. stavkom 2. Zakonika, sredstva razmjene informacija koja nisu tehnike elektroničke obrade podataka mogu se upotrebljavati za sljedeće:

(a)	identifikaciju izvozne deklaracije;

(b)	komunikaciju u pogledu nepodudarnosti između robe koja se deklarira i pušta u postupak izvoza i robe koja se podnosi.

Članak 247.

Sredstva podnošenja dokaza da je roba napustila carinsko područje Unije

(članak 6. stavak 3. točka (a) Zakonika)

Za potrebe potvrđivanja izlaska robe, dokaz da je roba napustila carinsko područje Unije može se dostaviti carinskom uredu izvoza sredstvima koja nisu tehnike elektroničke obrade podataka.

POGLAVLJE 3.

Izvoz i ponovni izvoz

Članak 248.

Poništenje carinske deklaracije ili deklaracije za ponovni izvoz

(članak 174. Zakonika)

1.   Ako se narav robe puštene za izvoz, ponovni izvoz ili vanjsku proizvodnju ne podudara s robom koja se podnosi izlaznom carinskom uredu, carinski ured izvoza poništava predmetnu deklaraciju.

2.   Ako nakon razdoblja od 150 dana od datuma puštanja robe u postupak izvoza, postupak vanjske proizvodnje ili ponovni izvoz carinski ured izvoza nije primio podatke o izlasku robe niti dokaz da je roba napustila carinsko područje Unije, taj ured može poništiti predmetnu deklaraciju.

Članak 249.

Sredstva naknadnog podnošenja izvozne deklaracije ili deklaracije za ponovni izvoz

(članak 6. stavak 3. točka (a) Zakonika)

Ako je bila potrebna izvozna deklaracija ili deklaracija za ponovni izvoz, a roba je iznesena iz carinskog područja Unije bez takve deklaracije, za naknadno podnošenje te izvozne deklaracije ili deklaracije za ponovni izvoz mogu se upotrebljavati sredstva koja nisu tehnike elektroničke obrade podataka.

GLAVA IX.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 250.

Ponovna procjena odobrenja koja su već na snazi 1. svibnja 2016.

1.   Odobrenja izdana na temelju Uredbe (EEZ) br. 2913/92 ili Uredbe (EEZ) br. 2454/93 koja su valjana 1. svibnja 2016. i koja nemaju ograničeno razdoblje valjanosti ponovno se procjenjuju.

2.   Odstupajući od stavka 1., sljedeća odobrenja ne podliježu ponovnoj procjeni:

(a)	odobrenja izvoznika za sastavljanje izjava na računu iz članka 97.v i 117. Uredbe (EEZ) br. 2454/93;

(b)	odobrenja za upravljanje materijalima uporabom metode računovodstvenog razdvajanja iz članka 88. Uredbe (EEZ) br. 2454/93.

Članak 251.

Ponovna procjena odobrenja koja su već na snazi 1. svibnja 2016.

1.   Odobrenja izdana na temelju Uredbe (EEZ) br. 2913/92 ili Uredbe (EEZ) br. 2454/93 koja su valjana 1. svibnja 2016. ostaju valjana kako slijedi:

(a)	za odobrenja s ograničenim razdobljem valjanosti, do kraja tog razdoblja ili 1. svibnja 2019., ovisno o tome što je ranije;

(b)	za sva ostala odobrenja, do ponovne procjene odobrenja u skladu s člankom 250. stavkom 1.

2.   Odstupajući od stavka 1., odobrenja iz članka 250. stavka 2. točaka (a) i (b) ostaju valjana dok ih carinska tijela koja su ih izdala ne oduzmu.

Članak 252.

Valjanost odluka o obvezujućim informacijama koje su već na snazi 1. svibnja 2016.

Odluke o obvezujućim informacijama koje su već na snazi 1. svibnja 2016. ostaju valjane u razdoblju navedenom u tim odlukama. Takve su odluke obvezujuće od 1. svibnja 2016. i za carinska tijela i za korisnika odluke.

Članak 253.

Valjanost odluka o odobrenju odgode plaćanja koje su već na snazi 1. svibnja 2016.

Odluke o odobrenju odgode plaćanja donesene u skladu s člankom 224. Uredbe (EEZ) br. 2913/92 koje su valjane 1. svibnja 2016. ostaju valjane kako slijedi:

(a)	ako je odluka izdana za uporabu postupka iz članka 226. točke (a) Uredbe (EEZ) br. 2913/92, ostaje valjana vez vremenskog ograničenja;

(b)	ako je odluka izdana za uporabu jednog od postupaka iz članka 226. točaka (b) ili (c) Uredbe (EEZ) br. 2913/92 ostaje valjana do ponovne procjene odobrenja za uporabu zajedničkog osiguranja povezanog s njom.

Članak 254.

Uporaba odobrenja i odluka koje su na snazi 1. svibnja 2016.

Ako odluka ili odobrenje ostaje na snazi nakon 1. svibnja 2016. u skladu s člancima 251. do 253., uvjeti pod kojima se ta odluka ili odobrenje primjenjuje od 1. svibnja 2016. jesu oni utvrđeni u odgovarajućim odredbama Zakonika, Provedbene uredbe Komisije (EU) 2015/2447 o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu određenih odredbi Uredbe (EU) br. 952/2013 (20) i ove Uredbe kako je navedeno u korelacijskoj tablici utvrđenoj u Prilogu 90.

Članak 255.

Prijelazne odredbe o uporabi plombi

Carinske plombe i posebne vrste plombi u skladu s Prilogom 46.a Uredbi (EEZ) br. 2454/93 mogu se i dalje upotrebljavati do isteka zaliha ili do 1. svibnja 2019., ovisno o tome što je ranije.

Članak 256.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. svibnja 2016.

---

(1)  SL L 269, 10.10.2013., str. 1.

(2)  Odluka br. 70/2008/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. siječnja 2008. o okruženju bez papira za carinu i trgovinu (SL L 23, 26.1.2008., str. 21.).

(3)  Uredba Komisije (EEZ) br. 2454/93 od 2. srpnja 1993. o utvrđivanju odredaba za provedbu Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 o Carinskom zakoniku Zajednice (SL L 253, 11.10.1993., str. 1.).

(4)  Odluka Vijeća 94/800/EZ od 22. prosinca 1994. o sklapanju u ime Europske zajednice, s obzirom na pitanja iz njezine nadležnosti, sporazuma postignutih u Urugvajskom krugu multilateralnih pregovora (1986. – 1994.) (SL L 336, 23.12.1994., str. 1.).

(5)  Dokument Vijeća 16271/1/10 Rev. 1

(6)  Direktiva Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL L 347, 11.12.2006., str. 1.).

(7)  Direktiva Vijeća 2008/118/EZ od 16. prosinca 2008. o općim aranžmanima za trošarine i o stavljanju izvan snage Direktive 92/12/EEZ (SL L 9, 14.1.2009., str. 12.).

(8)  SL L 130, 27. svibnja 1993., str. 1.

(9)  Uredba Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice (SL L 302, 19.10.1992., str. 91.).

(10)  SL L 226, 13.8.1987., str. 2.

(11)  SL L 226, 13.8.1987., str. 2.

(12)  Uredba Vijeća (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi (SL L 256, 7.9.1987., str. 1.).

(13)  Uredba (EU) br. 978/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o primjeni sustava općih carinskih povlastica i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 732/2008 (SL L 303, 31.10.2012., str. 1.).

(14)  SL L 324, 10.12.2009., str. 23.

(15)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1224/2009 od 20. studenoga 2009. o uspostavi sustava kontrole Zajednice za osiguranje sukladnosti s pravilima zajedničke ribarstvene politike, o izmjeni uredbi (EZ) br. 847/96, (EZ) br. 2371/2002, (EZ) br. 811/2004, (EZ) br. 768/2005, (EZ) br. 2115/2005, (EZ) br. 2166/2005, (EZ) br. 388/2006, (EZ) br. 509/2007, (EZ) br. 676/2007, (EZ) br. 1098/2007, (EZ) br. 1300/2008, (EZ) br. 1342/2008 i o stavljanju izvan snage uredbi (EEZ) br. 2847/93, (EZ) br. 1627/94 i (EZ) br. 1966/2006 (SL L 343, 22.12.2009., str. 1.).

(16)  Direktiva 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 304, 22.11.2011., str. 64.).

(17)  Uredba (EU) br. 510/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o utvrđivanju trgovinskih aranžmana primjenjivih na određenu robu dobivenu preradom poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EZ) br. 1216/2009 i (EZ) br. 614/2009 (SL L 150, 20.5.2014., str. 1.).

(18)  Uredbom Vijeća (EZ) br. 150/2003 od 21. siječnja 2003. o suspenziji uvoznih carina na određeno oružje i vojnu opremu (SL L 25., 30.1.2003., str. 1.).

(19)  Uredba Komisije (EZ) br. 612/2009 od 7. srpnja 2009. o utvrđivanju zajedničkih detaljnih pravila za primjenu sustava izvoznih subvencija za poljoprivredne proizvode (SL L 186, 17.7.2009., str. 1.).

(20)  Provedbena uredba Komisije (EU) 2015/2447 оd 24. studenoga 2015. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu određenih odredbi Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju Carinskog zakonika Unije (vidjeti str. 558. ovog Službenog lista).

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---

---