9.10.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 264/1

(1)

Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3) uspostavlja se sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova u Uniji (ETS EU-a) kako bi se promicalo smanjenje emisija stakleničkih plinova na troškovno i ekonomski učinkovit način.

(2)

U skladu sa zaključcima Europskog vijeća od 23. i 24. listopada 2014. o okviru za klimatsku i energetsku politiku do 2030. djelotvoran reformirani ETS EU-a koji sadrži instrument za stabilizaciju tržišta bit će glavni europski instrument za ostvarenje cilja Unije na području smanjenja stakleničkih plinova.

(3)

Člankom 10. stavkom 5. Direktive 2003/87/EZ propisuje se da Komisija svake godine Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o funkcioniranju europskog tržišta ugljika.

(4)

U izvješću Komisije upućenom Europskom parlamentu i Vijeću o stanju na europskom tržištu ugljika u 2012. utvrđeno je da su potrebne mjere za rješavanje strukturnih neravnoteža između ponude i potražnje. U procjeni učinka okvira klimatske i energetske politike za 2030. navedeno je da se očekuje nastavak te neravnoteže i da se to pitanje neće moći u dovoljnoj mjeri riješiti prilagodbom linearnog tijeka prema strožem cilju unutar navedenog okvira. Promjenom linearnog faktora samo se postupno mijenja količina emisijskih jedinica na razini EU-a (gornja granica ETS-a EU-a). U skladu s tim i višak bi se samo postupno smanjivao, a tržište bi moralo nastaviti funkcionirati više od jednog desetljeća s viškom emisijskih jedinica od oko 2 milijarde ili više, zbog čega bi ETS EU-a izgubio svoju ulogu poticanja ulaganja u cilju smanjenja emisija CO2 na troškovno učinkovit način i pokretanja inovacija s niskom razinom ugljika kojima se potiče gospodarski rast i otvaranje radnih mjesta.

(5)

Kako bi se riješio taj problem i povećala otpornost ETS-a EU-a na neravnoteže između ponude i potražnje te kako bi se ETS-u EU-a omogućilo funkcioniranje na uređenom tržištu, potrebno je 2018. uspostaviti rezervu za stabilnost tržišta („rezerva”) koja će biti operativna od 2019. Rezervom će se također poboljšati sinergija s drugim klimatskim i energetskim politikama. Kako bi se zadržao maksimalan stupanj predvidljivosti, potrebno je odrediti jasna pravila za stavljanje emisijskih jedinica u rezervu i njihovo oslobađanje iz nje. Rezerva bi trebala pokretati prilagodbe godišnjih količina emisijskih jedinica za prodaju na dražbi. Ako su ispunjeni uvjeti, potrebno je svake godine, počevši od 2019., od količine emisijskih jedinica za prodaju na dražbi oduzeti količinu emisijskih jedinica koja iznosi 12 % emisijskih jedinica u optjecaju, kako je navedeno u posljednjoj objavi ukupnog broja emisijskih jedinica koje je u optjecaj stavila Komisija, i staviti je u rezervu. Ako je relevantan ukupan broj emisijskih jedinica u optjecaju manji od 400 milijuna, trebalo bi u svakoj danoj godini osloboditi odgovarajući broj emisijskih jedinica iz rezerve za države članice u istom omjeru i istim redoslijedom kojim su stavljene u rezervu te ih dodati količini emisijskih jedinica za prodaju na dražbi.

(6)

U tu bi se svrhu Komisija i države članice, odmah nakon što Komisija do 15. svibnja u danoj godini objavi ukupan broj emisijskih jedinica u optjecaju, trebale pobrinuti da se kalendari dražbe zajedničke dražbovne platforme i, po potrebi, zasebnih dražbovnih platformi prilagođavaju uzimajući u obzir emisijske jedinice stavljene u rezervu ili oslobođene iz nje. Prilagodbu količine emisijskih jedinica koje se prodaju na dražbi trebalo bi provesti tijekom razdoblja od 12 mjeseci nakon promjene relevantnog kalendara dražbe. Uzimajući u obzir činjenicu da postupak dražbe mora teći nesmetano, po potrebi bi u Uredbi Komisije (EU) br. 1031/2010 (4) trebalo navesti daljnje pojedinosti o prilagodbi.

(7)

Pored uspostave rezerve potrebne su i odgovarajuće izmjene Direktive 2003/87/EZ kako bi se osigurala dosljednost i nesmetano funkcioniranje ETS-a EU-a. Provedba Direktive 2003/87/EZ osobito bi mogla dovesti do velikih količina emisijskih jedinica koje se prodaju na dražbi na kraju svakog razdoblja trgovanja, što može ugroziti stabilnost tržišta. Prema tome, kako bi se izbjeglo stanje neravnoteže između ponude i potražnje na tržištu krajem jednog i početkom sljedećeg razdoblja trgovanja koje bi moglo prouzročiti smetnje na tržištu, trebalo bi predvidjeti prodaju dijela svakog znatnog povećanja ponude na kraju jednog razdoblja trgovanja u prve dvije godine sljedećeg razdoblja. Kako bi se dodatno pojačala stabilnost europskog tržišta ugljika i izbjeglo umjetno povećanje ponude na kraju razdoblja trgovanja koje je počelo 2013., emisijske jedinice koje nisu dodijeljene postrojenjima u skladu s člankom 10.a stavkom 7. Direktive 2003/87/EZ te emisijske jedinice koje nisu dodijeljene postrojenjima zbog primjene članka 10.a stavaka 19. i 20. te Direktive („neraspoređene emisijske jedinice”) trebalo bi staviti u rezervu 2020. godine. Komisija bi trebala preispitati Direktivu 2003/87/EZ u pogledu tih neraspoređenih emisijskih jedinica i po potrebi podnijeti prijedlog Europskom parlamentu i Vijeću o mogućnostima za daljnje djelovanje.

(8)

Planirano ponovno uvođenje 300 milijuna emisijskih jedinica u 2019. i 600 milijuna emisijskih jedinica u 2020., kako je određeno u Uredbi Komisije (EU) br. 176/2014 (5), dovelo bi u pitanje svrhu rezerve kojom se žele riješiti strukturne neravnoteže između ponude i potražnje. Sukladno tome, 2019. i 2020. ne bi trebalo na dražbi prodavati tih 900 milijuna emisijskih jedinica, već bi ih trebalo staviti u rezervu.

(9)

Važno je ETS-om EU-a potaknuti rast uz nisku razinu ugljika i zaštititi konkurentnost gospodarskih djelatnosti Unije koje su izložene stvarnom riziku od izmještanja emisija ugljika. U gore navedenim zaključcima Europskog vijeća o okviru za klimatsku i energetsku politiku do 2030. dane su jasne smjernice o nastavku besplatne dodjele emisijskih jedinica i odredbama o izmještanju emisija ugljika nakon 2020. Prateći te strateške smjernice Komisija bi trebala preispitati Direktivu 2003/87/EZ, posebno njezin članak 10.a te u roku od šest mjeseci nakon donošenja ove Odluke podnijeti prijedlog za izmjenu te Direktive. Osim što bi prilikom preispitivanja trebalo težiti postizanju jednakih uvjeta na tržištu, također bi trebalo razmotriti primjenu usklađenih mjera kako bi se nadoknadili neizravni troškovi na razini Unije. Prilikom preispitivanja također bi trebalo razmotriti potrebu za iskorištavanjem do 50 milijuna neraspoređenih emisijskih jedinica do 2021. za dopunu postojećih sredstava za promicanje projekata iz članka 10.a stavka 8. te Direktive i inovativnih industrijskih projekata s niskim razinama emisije ugljika te projekata u svim državama članicama, uključujući male projekte.

(10)

Komisija bi trebala nadzirati funkcioniranje rezerve u kontekstu godišnjeg izvješća o tržištu ugljika. U tom bi izvješću trebalo razmotriti relevantne učinke na konkurentnost, posebno u industrijskom sektoru, uključujući u odnosu na pokazatelje BDP-a, zaposlenosti i ulaganja. Nadalje, Komisija bi u roku od tri godine nakon datuma početka rada rezerve te redovito nakon toga trebala preispitati funkcioniranje rezerve na temelju iskustva stečenog njezinom primjenom. Prilikom preispitivanja funkcioniranja rezerve trebalo bi osobito provjeriti jesu li pravila o stavljanju emisijskih jedinica u rezervu i njihovu oslobađanju prikladna za postizanje željenih ciljeva rješavanja strukturnih neravnoteža između ponude i potražnje. To bi preispitivanje moglo obuhvaćati analizu tržišne ravnoteže, uključujući sve relevantne čimbenike koji utječu na ponudu i potražnju, te analizu prikladnosti unaprijed definiranog raspona kojim se potiče prilagođavanje godišnjih količina emisijskih jedinica za prodaju na dražbi te postotak koji se primjenjuje na ukupan broj emisijskih jedinica u optjecaju. Ako analiza pokaže da raspon više nije primjeren s obzirom na promjene na tržištu i na nove informacije dostupne u trenutku preispitivanja, Komisija bi hitno trebala podnijeti prijedlog kako bi riješila takvu situaciju. Prilikom preispitivanja trebalo bi također istražiti učinak rezerve na rast, zaposlenost, industrijsku konkurentnost Unije i na rizik od izmještanja emisija ugljika. Preispitivanje funkcioniranja rezerve trebalo bi biti objektivno i njime bi se u obzir trebala uzeti potreba da se očuva regulatorna stabilnost i zajamči dugoročna predvidljivost prilikom prijelaza na ekonomiju s niskom razinom emisije ugljika.

(11)

S obzirom na to da ciljeve ove Odluke, osobito uspostavu rezerve za stabilnost tržišta te postizanje njezine operativnosti u Uniji ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njihova opsega i učinaka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Odluka ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(12)

Direktivu 2003/87/EZ stoga je potrebno na odgovarajući način izmijeniti,

1.

Članak 10. mijenja se kako slijedi:

2.

U članku 13. stavku 2. drugi podstavak zamjenjuje se kako slijedi:

„Države članice osobama izdaju emisijske jedinice za tekuće razdoblje u zamjenu za emisijske jedinice koje te osobe imaju i koje su poništene u skladu s prvim podstavkom. Slično tome, emisijske jedinice koje se nalaze u rezervi za stabilnost tržišta i koje više ne vrijede zamjenjuju se emisijskim jedinicama koje vrijede za trenutačno razdoblje.”