Help Print this page 

Document 32014L0026

Title and reference
Direktiva 2014/26/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o kolektivnom ostvarivanju autorskog prava i srodnih prava te izdavanju odobrenja za više državnih područja za prava na internetsko korištenje glazbenih djela na unutarnjem tržištu Tekst značajan za EGP
  • In force
OJ L 84, 20.3.2014, p. 72–98 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/2014/26/oj
Languages, formats and link to OJ
BG ES CS DA DE ET EL EN FR GA HR IT LV LT HU MT NL PL PT RO SK SL FI SV
HTML html BG html ES html CS html DA html DE html ET html EL html EN html FR html HR html IT html LV html LT html HU html MT html NL html PL html PT html RO html SK html SL html FI html SV
PDF pdf BG pdf ES pdf CS pdf DA pdf DE pdf ET pdf EL pdf EN pdf FR pdf HR pdf IT pdf LV pdf LT pdf HU pdf MT pdf NL pdf PL pdf PT pdf RO pdf SK pdf SL pdf FI pdf SV
Official Journal Display Official Journal Display Official Journal Display Official Journal Display Official Journal Display Official Journal Display Official Journal Display Official Journal Display Official Journal Display Official Journal Display Official Journal Display Official Journal Display Official Journal Display Official Journal Display Official Journal Display Official Journal Display Official Journal Display Official Journal Display Official Journal Display Official Journal Display Official Journal Display Official Journal Display Official Journal Display Official Journal
 To see if this document has been published in an e-OJ with legal value, click on the icon above (For OJs published before 1st July 2013, only the paper version has legal value).
Multilingual display
Text

20.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 84/72


DIREKTIVA 2014/26/EU EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 26. veljače 2014.

o kolektivnom ostvarivanju autorskog prava i srodnih prava te izdavanju odobrenja za više državnih područja za prava na internetsko korištenje glazbenih djela na unutarnjem tržištu

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 50. stavak 1., članak 53. stavak 1. i članak 62.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (1),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

(1)

Direktive Unije koje su donesene u području autorskog prava i srodnih prava već pružaju visoki stupanj zaštite nositelja prava, a samim time i okvira u kojem se sadržaj zaštićen tim pravima može iskorištavati. Te direktive doprinose razvoju i očuvanju kreativnosti. Na unutarnjem tržištu na kojem tržišno natjecanje nije narušeno, zaštita inovacija i intelektualnog stvaralaštva također potiče ulaganje u inovativne usluge i proizvode.

(2)

Širenje sadržaja zaštićenog autorskim i srodnim pravima, uključujući knjige, audiovizualnu produkciju i snimljenu glazbu te povezane usluge, iziskuje izdavanje dozvola od strane različitih nositelja autorskog prava i srodnih prava, kao što su autori, izvođači, producenti i izdavači. Obično nositelj prava bira između individualnog i kolektivnog ostvarivanja svojih prava, osim ako država članica ne odredi drugačije u skladu s pravom Unije i međunarodnim obvezama Unije i njezinih država članica. Upravljanje autorskim i srodnim pravima uključuje izdavanje odobrenja korisnicima, reviziju korisnikâ, praćenje ostvarivanja prava, provedbu autorskog prava i povezanih prava, prikupljanje prihoda od iskorištavanja prava i raspodjelu iznosa koji pripadaju nositeljima prava. Organizacije za kolektivno ostvarivanje prava omogućavaju nositeljima prava naknadu za uporabu koju ne bi mogli sami nadzirati ili provesti, uključujući i na stranim tržištima.

(3)

Člankom 167. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) od Unije se zahtijeva da u svom djelovanju uzme u obzir kulturnu raznolikost i pridonese procvatu kultura država članica, uz poštovanje njihove nacionalne i regionalne raznolikosti i istodobno isticanje zajedničke kulturne baštine. Organizacije za kolektivno ostvarivanje prava imaju i trebale bi i dalje imati važnu ulogu u promicanju raznolikosti kulturnog izričaja, na način da najmanjim i manje popularnim repertoarima omoguće pristup tržištu, kao i pružanjem društvenih, kulturnih i obrazovnih usluga u korist svojih nositelja prava i javnosti.

(4)

Kada imaju poslovni nastan u Uniji, organizacije za kolektivno ostvarivanje prava trebale bi imati mogućnost uživanja sloboda predviđenih Ugovorima kod zastupanja nositelja prava koji imaju boravište ili poslovni nastan u drugim državama članicama ili izdavanja odobrenja korisnicima koji imaju boravište ili poslovni nastan u drugim državama članicama.

(5)

Postoje značajne razlike u nacionalnim pravilima koja uređuju funkcioniranje organizacija za kolektivno ostvarivanje prava, posebice kada se radi o njihovoj transparentnosti i odgovornosti prema njihovim članovima i nositeljima prava. U više primjera to je dovelo do poteškoća, posebno za inozemne nositelje prava kada traže ostvarivanje svojih prava, te do lošeg financijskog upravljanja prikupljenim prihodima. Problemi u funkcioniranju organizacija za kolektivno ostvarivanje prava vode prema nedovoljnoj iskorištenosti autorskog prava i srodnih prava na unutarnjem tržištu na štetu i članova organizacija za kolektivno ostvarivanje prava i nositelja prava te korisnika.

(6)

Potreba za poboljšanjem funkcioniranja organizacija za kolektivno ostvarivanje prava već je otprije prepoznata u Preporuci Komisije 2005/737/EZ (3). U toj Preporuci naveden je niz načela, kao što su sloboda nositelja prava da biraju svoje organizacije za kolektivno ostvarivanje prava, jednako postupanje prema kategorijama nositelja prava i ravnopravna raspodjela tantijema. Organizacije za kolektivno ostvarivanje prava u njoj su pozvane da korisnicima daju dovoljno informacija o cijenama i repertoaru prije pregovora s njima. Ta je Preporuka sadržavala i preporuke o odgovornosti, zastupanju nositelja prava u tijelima koja donose odluke u okviru organizacija za kolektivno ostvarivanje prava te o rješavanju sporova. Međutim, smjernice iz Preporuke nisu svugdje praćene na isti način.

(7)

Zaštita interesa članova organizacija za kolektivno ostvarivanje prava, nositelja prava i trećih strana zahtijeva usklađenost zakona država članica o upravljanju autorskim pravima i izdavanju odobrenja za više državnih područja za prava na internetsko korištenje glazbenih djela kako bi se osigurale istovjetne zaštitne mjere u cijeloj Uniji. Stoga, ova bi Direktiva pravni temelj trebala imati u članku 50. stavku 1. UFEU-a.

(8)

Cilj je ove Direktive omogućiti koordinaciju nacionalnih propisa povezanih s pristupom aktivnosti upravljanja autorskim i srodnim pravima od strane organizacija za kolektivno ostvarivanje prava, modalitetima njihovog upravljanja i okvirima nadzora te bi stoga pravni temelj trebala imati i u članku 53. stavku 1. UFEU-a. Osim toga, budući da se radi o sektoru pružanja usluga diljem Unije, ova bi Direktiva također pravni temelj trebala imati u članku 62. UFEU-a.

(9)

Cilj je ove Direktive utvrđivanje zahtjeva koji se primjenjuju na organizacije za kolektivno ostvarivanje prava kako bi se osigurao visok standard upravljanja, financijskog upravljanja, transparentnosti i izvještavanja. Time se, međutim, države članice ne bi trebalo spriječiti u zadržavanju ili uvođenju strožih standarda od onih utvrđenih u glavi II. ove Direktive za organizacije za kolektivno ostvarivanje prava s poslovnim nastanom na njihovom državnom području, pod uvjetom da su ti stroži standardi usklađeni s pravom Unije.

(10)

Nijedna odredba ove Direktive ne bi trebala sprječavati bilo koju državu članicu da primijeni iste ili slične odredbe na organizacije kolektivnog ostvarivanja prava s poslovnim nastanom izvan Unije, ali koje posluju u toj državi članici.

(11)

Nijedna odredba ove Uredbe ne bi trebala sprječavati organizacije za kolektivno ostvarivanje prava da, u skladu s pravilima tržišnog natjecanja utvrđenima u člancima 101. i 102. UFEU-a o funkcioniranju Europske unije, sklope sporazume o zastupanju s drugim organizacijama za kolektivno ostvarivanje prava u području upravljanja pravima kako bi korisnicima olakšale, poboljšale i pojednostavile postupke za izdavanje odobrenja, uključujući u svrhe jedinstvenog ispostavljanja računa, pod jednakim, nediskriminacijskim i transparentnim uvjetima, te kako bi ponudile odobrenja za više državnih područja, posebno u područjima koja su različita od onih navedenih u glavi III. ove Direktive.

(12)

Iako se ova Direktiva primjenjuje na sve organizacije za kolektivno ostvarivanje prava, uz iznimku glave III. koja se primjenjuje samo na organizacije za kolektivno ostvarivanje prava autorâ na glazbena djela za internetsko korištenje na više državnih područja, ne bi se trebala miješati u organizaciju upravljanja pravima u državama članicama, poput individualnog upravljanja pravima, produženog učinka sporazuma između zastupničke organizacije za kolektivno ostvarivanje prava i korisnika, tj. produženog kolektivnog odobrenja, obaveznog kolektivnog upravljanja pravima, zakonskih pretpostavki o zastupanju ili prijenosu prava na organizacije za kolektivno ostvarivanje prava.

(13)

Ova Direktiva ne utječe na mogućnost država članica da zakonom, propisima ili drugim specifičnim mehanizmima odluče o poštenoj naknadi nositelja prava za iznimke ili ograničenja prava umnožavanja iz Direktive 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4) i naknadi nositelja prava za odstupanja od ekskluzivnog prava u vezi s javnom posudbom iz Direktive 2006/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5) koja su na snazi na njihovom državnom području, kao i uvjete koji se primjenjuju na njihovo prikupljanje.

(14)

Ovom se Direktivom od organizacija za kolektivno ostvarivanje prava ne zahtijeva poseban pravni oblik. Te organizacije u praksi posluju pod različitim pravnim oblicima poput udruženja, zadruga ili društava s ograničenom odgovornošću, koje kontroliraju nositelji autorskog prava i srodnih prava ili subjekti koji zastupaju te nositelje prava, ili su u njihovom vlasništvu. Međutim, u nekim iznimnim slučajevima element vlasništva ili kontrole nije prisutan zbog pravnog oblika organizacije za kolektivno ostvarivanje prava. To je primjerice slučaj kod zaklada, koje nemaju članove. Unatoč tome, odredbe ove Direktive trebale bi se primjenjivati i na te organizacije. Jednako tako, države članice trebale bi poduzeti odgovarajuće mjere kojima bi se spriječilo izbjegavanje obveza u okviru ove Direktive odabirom pravnog oblika. Trebalo bi napomenuti da subjekti koji predstavljaju nositelje prava i koji su članovi organizacija za kolektivno ostvarivanje prava mogu biti i druge organizacije za kolektivno ostvarivanje prava, udruženja nositelja prava, sindikati ili druge organizacije.

(15)

Nositelji prava trebali bi biti slobodni da upravljanje svojim pravima povjere neovisnim subjektima za upravljanje. Takvi neovisni upravljački subjekti su poslovni subjekti, ali se razlikuju od organizacija za kolektivno ostvarivanje, između ostalog jer nisu u vlasništvu niti pod nadzorom nositelja prava. Međutim, ako ti neovisni subjekti za upravljanje obavljaju iste aktivnosti kao i organizacije za kolektivno ostvarivanje prava, trebali bi imati obvezu davanja određenih informacija nositeljima prava koje zastupaju, organizacijama za kolektivno ostvarivanje prava, korisnicima i javnosti.

(16)

Producenti audiovizualnih sadržaja, glazbeni producenti i organizacije za radiofuziju izdaju odobrenja za vlastita prava, u nekim slučajevima zajedno s pravima koja su na njih prenijeli npr. izvođači, na osnovi pojedinačno postignutih sporazuma i djeluju u vlastitom interesu. Izdavači knjiga, glazbe ili novina izdaju odobrenja koja su na njih prenesena na osnovi pojedinačno postignutih sporazuma i djeluju u vlastitom interesu. Stoga se producenti audiovizualnih sadržaja, glazbeni producenti, organizacije za radiofuziju i izdavači ne bi trebali smatrati „neovisnim upravljačkim subjektima”. Nadalje, menadžeri i agenti autorâ i izvođačâ koji djeluju kao posrednici i zastupaju nositelje prava u njihovim odnosima s organizacijama za kolektivno ostvarivanje prava ne bi se trebali smatrati „neovisnim upravljačkim subjektima” jer oni ne upravljaju pravima na način da određuju cijene, izdaju odobrenja ili naplaćuju novac od korisnika.

(17)

Organizacije za kolektivno ostvarivanje prava trebale bi biti slobodne odlučiti da dio njihovih aktivnosti, poput izdavanja računa korisnicima ili raspodjele pripadajućih iznosa među nositeljima prava, trebaju obavljati društva kćeri ili drugi subjekti pod njihovim nadzorom. U tim slučajevima odredbe ove Direktive koje bi se primjenjivale da određenu aktivnost obavlja izravno organizacija za kolektivno ostvarivanje prava trebale bi se primjenjivati na aktivnosti društava kćeri ili drugih subjekata.

(18)

Kako bi se osiguralo da nositelji autorskog prava i srodnih prava mogu imati punu korist od unutarnjeg tržišta kada se njihovim pravima upravlja kolektivno i da to ne utječe negativno na ostvarivanje njihovih prava, nužno je predvidjeti uključivanje odgovarajućih zaštitnih odredbi u statute organizacija za kolektivno ostvarivanje prava. Nadalje, organizacija za kolektivno ostvarivanje prava ne bi smjela kod pružanja svojih usluga diskriminirati, izravno ili neizravno, nositelje prava na osnovi nacionalnosti, mjesta prebivališta ili poslovnog nastana.

(19)

Imajući u vidu slobode uspostavljene u UFEU-u, kolektivno ostvarivanje autorskog prava i srodnih prava trebalo bi za sobom povlačiti da nositelj prava može slobodno izabrati organizaciju za kolektivno ostvarivanje svojih prava koja će upravljati njegovim pravima, bilo da su ta prava priopćavanja javnosti ili prava umnožavanja, ili kategorijama prava povezanima s oblikom korištenja, kao što su emitiranje, filmska izvedba ili umnožavanje za internetsku distribuciju, pod uvjetom da organizacija za kolektivno ostvarivanje prava koju nositelj prava želi odabrati već upravlja takvim pravima ili kategorijama prava.

Opća skupština članova te organizacije trebala bi utvrditi prava, kategorije prava ili vrste djela te druge sadržaje kojima upravlja organizacija za kolektivno ostvarivanje prava, ako već nisu utvrđeni njezinim statutom ili predviđeni zakonom. Važno je da se prava i kategorije prava utvrde na način kojim se održava ravnoteža između slobode nositelja prava da raspolažu svojim djelima i drugim sadržajima i mogućnosti organizacije da učinkovito upravlja tim pravima posebno uzimajući u obzir kategoriju prava kojima upravlja i kreativni sektor u okviru kojeg posluje. Uzimajući u obzir ovu ravnotežu na odgovarajući način, nositelji prava trebali bi moći s lakoćom povući ta prava ili kategorije prava iz organizacije za kolektivno ostvarivanje prava te njima upravljati pojedinačno ili upravljanje tim pravima, odnosno dijelom njih, povjeriti drugoj organizaciji za kolektivno ostvarivanje prava ili drugom subjektu neovisno o državi članici nacionalnosti, boravišta ili poslovnog nastana organizacije za kolektivno ostvarivanje prava, drugog subjekta ili nositelja prava, ili pak prenijeti prava na njih. Ako država članica, u skladu s pravom Unije i međunarodnim obvezama Unije i njezinih država članica, predviđa obavezno kolektivno ostvarivanje prava, izbor nositelja prava bio bi ograničen na druge organizacije za kolektivno ostvarivanje prava.

Organizacije za kolektivno ostvarivanje prava koje upravljaju različitim vrstama djela i drugim sadržajima, kao što su književna, glazbena ili fotografska djela, također bi trebale omogućiti tu fleksibilnost nositeljima prava kad je riječ o upravljanju različitim vrstama djela i drugim sadržajima. Što se tiče nekomercijalnih vrsta uporabe, države članice trebale bi odrediti da organizacije za kolektivno ostvarivanje prava moraju poduzeti potrebne korake kako bi osigurale da njihovi nositelji prava mogu koristiti pravo izdavanja odobrenja za te vrste uporabe. Ti koraci trebali bi, između ostalog, uključivati odluku organizacije za kolektivno ostvarivanje prava o uvjetima za korištenje tog prava te informiranje njihovih članova o tim uvjetima. Organizacije za kolektivno ostvarivanje prava trebale bi obavijestiti nositelje prava o svojim izborima i omogućiti im da prava povezana s tim izborima koriste na najlakši mogući način. Nositelji prava koji su već ovlastili organizaciju za kolektivno ostvarivanje prava mogu se informirati preko internetske stranice organizacije. Zahtjev za suglasnost nositelja prava s upravljanjem svakim od prava, kategorijom prava ili vrstom djela te ostalim sadržajima iz ovlaštenja ne bi trebao sprječavati nositelje prava da prihvate predložene kasnije izmjene tog ovlaštenja prešutnim sporazumom u skladu s uvjetima iz nacionalnog zakonodavstva. Ova Direktiva ne bi trebala isključivati ni ugovorne uvjete u skladu s kojima prestanak ugovornog odnosa ili povlačenje nositelja prava ima trenutačni učinak na odobrenja izdana prije tog prestanka ili povlačenja, niti ugovorne uvjete u skladu s kojima nakon takvog prestanka ili povlačenja ta odobrenja ostaju nepromijenjena. Te odredbe, međutim, ne bi smjele ometati punu primjenu ove Direktive. Ova Direktiva ne bi smjela dovoditi u pitanje mogućnost nositelja prava da svojim pravima upravlja pojedinačno, uključujući za nekomercijalne vrste uporabe.

(20)

Članstvo se u organizacijama za kolektivno ostvarivanje prava treba temeljiti na objektivnim transparentnim i nediskriminacijskim mjerilima, uključujući u odnosu na izdavače koji prema ugovoru o korištenju prava imaju pravo na dio prihoda od prava kojima upravljaju organizacije za kolektivno ostvarivanje prava te pravo naplatiti taj iznos od organizacija za kolektivno ostvarivanje prava. Ta mjerila ne bi smjela obvezivati organizacije za kolektivno ostvarivanje prava da prihvaćaju članove ako upravljanje njihovim pravima, kategorijama prava ili vrstama djela te drugim sadržajima nije obuhvaćeno područjem njihova djelovanja. Svaka organizacija za kolektivno ostvarivanje prava trebala bi voditi evidenciju koja omogućuje identifikaciju i lociranje njezinih članova i nositelja prava čija prava organizacija zastupa na temelju ovlaštenja tih nositelja prava.

(21)

Kako bi se zaštitili oni nositelji prava čija prava izravno zastupa organizacija za kolektivno ostvarivanje prava, ali koji ne ispunjavaju uvjete za članstvo u njoj, prikladno je tražiti da se neke odredbe ove Direktive koje se odnose na članove primjenjuju i na te nositelje prava. Države članice za takve bi nositelje prava također trebale moći predvidjeti prava sudjelovanja u postupku odlučivanja organizacije za kolektivno ostvarivanje prava.

(22)

Organizacije za kolektivno ostvarivanje prava trebale bi djelovati u najboljem zajedničkom interesu nositelja prava koje zastupaju. Stoga je važno predvidjeti sustave koji članovima organizacija za kolektivno ostvarivanje prava omogućuju ostvarivanje članskih prava sudjelovanjem u postupku odlučivanja tih organizacija. Neke organizacije za kolektivno ostvarivanje prava mogu imati različite kategorije članova koje mogu predstavljati različite vrste nositelja prava, poput producenata i izvođača. Zastupljenost tih različitih kategorija članova u postupku odlučivanja treba biti poštena i uravnotežena. Djelotvornost pravila o općoj skupštini članova organizacija za kolektivno ostvarivanje prava bila bi umanjena nepostojanjem odredbi o vođenju opće skupštine. Prema tome, nužno je osigurati da se opća skupština saziva redovno, barem jednom godišnje, te da se najvažnije odluke u organizaciji za kolektivno ostvarivanje prava donose na općoj skupštini.

(23)

Svim članovima organizacija za kolektivno ostvarivanje prava trebalo bi odobriti sudjelovanje i glasovanje na općoj skupštini članova. Ostvarivanje tih prava trebalo bi podlijegati samo poštenim i razmjernim ograničenjima. U nekim iznimnim slučajevima organizacije za kolektivno ostvarivanje prava uspostavljaju se u pravnom obliku zaklade te stoga nemaju članove. U takvim slučajevima ovlasti opće skupštine članova trebalo bi provoditi tijelo kojemu je povjerena nadzorna funkcija. Ako organizacije za kolektivno ostvarivanje prava imaju subjekte koji zastupaju nositelje prava kao svoje članove, što može biti u slučaju da je organizacija za kolektivno ostvarivanje prava društvo s ograničenom odgovornošću, a njegovi članovi udruženja nositelja prava, države članice trebale bi moći odrediti da neke ili sve ovlasti opće skupštine članova izvršava skupština tih nositelja prava. Opća skupština članova trebala bi barem imati ovlast uspostavljanja okvira za aktivnosti upravljanja, posebice kad je riječ o korištenju prihoda od iskorištavanja prava od strane organizacije za kolektivno ostvarivanje prava. Time se, međutim, ne bi smjela dovesti u pitanje mogućnost država članica da odrede stroža pravila o, primjerice, ulaganjima, spajanjima ili uzimanju zajmova, uključujući i zabranu bilo koje od tih transakcija. Organizacije za kolektivno ostvarivanje prava trebale bi poticati aktivno sudjelovanje svojih članova u općoj skupštini. Korištenje glasačkog prava trebalo bi biti pojednostavljeno za članove koji sudjeluju u općoj skupštini, kao i za one koji ne sudjeluju. Uz korištenje prava elektroničkog glasovanja, članovi bi trebali imati mogućnost sudjelovanja i glasovanja u općoj skupštini članova preko opunomoćenika. Glasovanje preko opunomoćenika trebalo bi biti ograničeno u slučajevima sukoba interesa. Istodobno, države članice trebale bi uvesti ograničenja u vezi s opunomoćenicima samo ako se time ne dovodi u pitanje odgovarajuće i učinkovito sudjelovanje članova u postupku odlučivanja. To znači da imenovanje opunomoćenika doprinosi odgovarajućem i učinkovitom sudjelovanju članova u postupku odlučivanja, a nositeljima prava daje realnu mogućnost da odaberu organizaciju za kolektivno ostvarivanje prava po svojem nahođenju neovisno o državi članici u kojoj ta organizacija ima poslovni nastan.

(24)

Članovima bi trebalo biti omogućeno sudjelovanje u trajnom nadzoru upravljanja organizacijama za kolektivno ostvarivanje prava. U tu bi svrhu te organizacije trebale imati nadzornu funkciju primjerenu svojoj organizacijskoj strukturi i omogućiti članovima da budu zastupljeni u tijelu koje provodi tu funkciju. Ovisno o organizacijskoj strukturi organizacije za kolektivno ostvarivanje prava nadzornu funkciju može provoditi zasebno tijelo, npr. nadzorni odbor, ili neki ili svi direktori upravnog odbora koji ne upravljaju djelatnošću organizacije za kolektivno ostvarivanje prava. Zahtjev za poštenu i uravnoteženu zastupljenost članova ne bi trebao spriječiti organizaciju za kolektivno ostvarivanje prava da imenuje treće strane koje će obavljati nadzornu funkciju, uključujući osobe s relevantnim stručnim znanjem i nositelje prava koji ne ispunjavanju uvjete članstva ili koje ne predstavlja organizacija izravno, već preko subjekta koji je član organizacije za kolektivno ostvarivanje prava.

(25)

U svrhu dobrog upravljanja, uprava organizacije za kolektivno ostvarivanje prava mora biti neovisna. Od upravitelja, bilo da su izabrani kao direktori ili ih je organizacija zaposlila na temelju ugovora, trebalo bi se zahtijevati da prije preuzimanja dužnosti i nakon toga jednom godišnje izjave postoje li sukobi interesa između njih i nositelja prava koje predstavlja organizacija za kolektivno ostvarivanje prava. Tu godišnju izjavu trebale bi dati i osobe koje izvršavaju nadzornu funkciju. Države članice trebale bi imati slobodu zahtijevanja od organizacija za kolektivno ostvarivanje prava da objave te izjave ili da ih proslijede tijelima javne vlasti.

(26)

Organizacije za kolektivno ostvarivanje prava naplaćuju i raspodjeljuju prihod od korištenja prava koje su im povjerili nositelji prava te upravljaju njime. Taj prihod na kraju pripada nositeljima prava, koji mogu biti u izravnom pravnom odnosu s organizacijom ili ih može zastupati subjekt koji je član organizacije za kolektivno ostvarivanje prava ili preko sporazuma o zastupanju. Stoga je važno da organizacije za kolektivno ostvarivanje prava pokažu iznimnu revnost prilikom naplaćivanja i raspodjele tog prihoda te upravljanja njime. Pravilno raspoređivanje prihoda moguće je samo ako organizacije za kolektivno ostvarivanje prava vode odgovarajuću evidenciju o članstvu, odobrenjima i korištenju djela i drugih sadržaja. Relevantne podatke koji se zahtijevaju za učinkovito upravljanje pravima trebali bi dati i nositelji prava i korisnici, a organizacija za kolektivno ostvarivanje prava trebala bi ih potvrditi.

(27)

Naplaćeni iznosi koji pripadaju nositeljima prava u poslovnim bi se knjigama trebali voditi odvojeno od bilo kakve vlastite imovine koju organizacija može posjedovati. Ne dovodeći u pitanje mogućnost države članice da uvede stroža pravila o ulaganju, uključujući i zabranu da se prihodi od korištenja prava preusmjere na ulaganje, a u slučaju da se ti iznosi ulažu, to bi se ulaganje trebalo provoditi u skladu s općom politikom ulaganja i upravljanja rizikom organizacije za kolektivno ostvarivanje prava. Kako bi se zadržala visoka razina zaštite prava nositelja prava te kako bi se osiguralo da sav prihod od korištenja takvih prava ide u njihovu korist, ulaganjima organizacija za kolektivno ostvarivanje prava treba upravljati u skladu s kriterijima koji će obvezati organizaciju da postupa oprezno, ali će istodobno omogućiti da se odluči za najsigurniju i najdjelotvorniju ulagačku politiku. To bi trebalo omogućiti organizaciji za kolektivno ostvarivanje prava da se odluči za određivanje namjene sredstava koja odgovara točnoj naravi i trajanju izloženosti riziku bilo kojih uloženih prihoda od korištenja prava i koja ne dovodi u pitanje prihod od korištenja prava koji pripada nositeljima prava.

(28)

Budući da nositelji prava imaju pravo na naknadu za korištenje njihovih prava, važno je da upravljanje ne premaši opravdane troškove upravljanja pravima te da bi o svakom odbitku, osim u odnosu na naknade za upravljanje, primjerice odbitku za socijalne, kulturne ili obrazovne namjene, trebali odlučivati članovi organizacije za kolektivno ostvarivanje prava. Organizacije za kolektivno ostvarivanje prava trebale bi biti transparentne prema nositeljima prava u odnosu na pravila kojima su ti odbici uređeni. Isti zahtjevi trebali bi se primjenjivati na korištenje prihoda od iskorištavanja prava za kolektivnu raspodjelu, poput stipendija. Nositelji prava trebali bi imati pravo na nediskriminacijskoj osnovi pristupiti društvenoj, kulturnoj ili obrazovnoj usluzi koja se financira tim odbicima. Ova Direktiva ne bi trebala utjecati na odbitke u okviru nacionalnog zakonodavstva, poput odbitaka za socijalne usluge koje organizacije za kolektivno ostvarivanje prava pružaju nositeljima prava, ili na bilo koje aspekte koji nisu uređeni ovom Direktivom, pod uvjetom da su ti odbici u skladu s pravom Unije.

(29)

Raspodjela i plaćanje iznosa na koje pravo imaju nositelji prava ili, što je moguće, kategorije nositelja prava, trebali bi se obavljati pravovremeno i u skladu s općom politikom dotične organizacije za kolektivno ostvarivanje prava o raspodjeli sredstava, uključujući i ako ih obavlja drugi subjekt koji zastupa nositelje prava. Kašnjenje u raspodjeli i plaćanju iznosa koji pripadaju nositeljima prava mogu opravdati samo objektivni razlozi izvan kontrole organizacije za kolektivno ostvarivanje prava. Stoga, okolnosti poput ulaganja prihoda od korištenja prava ovisno o datumu dospijeća ne bi se trebale moći okvalificirati kao valjani razlozi takvog kašnjenja. Države članice same trebaju odlučiti o pravilima za osiguravanje pravovremene raspodjele i učinkovitog traženja i identifikacije nositelja prava u slučaju da postoje takvi objektivni razlozi. Kako bi se osiguralo da su iznosi koji pripadaju nositeljima prava raspodijeljeni na odgovarajući i učinkovit način, ne dovodeći u pitanje mogućnost država članica da uvedu stroža pravila, nužno je od organizacija za kolektivno ostvarivanje prava zahtijevati da u dobroj vjeri poduzmu razumne i savjesne mjere za identificiranje i lociranje relevantnih nositelja prava. Članovi organizacija za kolektivno ostvarivanje prava također bi, koliko to dopušta nacionalno zakonodavstvo, trebali odlučivati o korištenju svih iznosa koji se ne mogu raspodijeliti u slučaju da se nositelji prava kojima pripadaju ti iznosi ne mogu identificirati ili locirati.

(30)

Organizacije za kolektivno ostvarivanje prava trebale bi moći upravljati pravima i naplaćivati prihod od njihovog korištenja na temelju ugovora o zastupanju s drugim organizacijama. Kako bi se zaštitila prava članova druge organizacije za kolektivno ostvarivanje prava, određena organizacija za kolektivno ostvarivanje prava ne smije praviti razliku između prava kojima upravlja na temelju ugovora o zastupanju i prava kojima upravlja izravno za svoje nositelje prava. Organizaciji za kolektivno ostvarivanje prava ne bi trebalo biti dopušteno niti primijeniti odbitke na prihod od korištenja prava naplaćen u ime druge organizacije za kolektivno ostvarivanje prava, osim odbitaka s obzirom na naknade za upravljanje, bez izričitog pristanka druge organizacije. Od organizacija za kolektivno ostvarivanje prava trebalo bi se zahtijevati i da raspodjele sredstava i plaćanje drugim organizacijama vrše na temelju tih sporazuma o zastupanju istodobno s raspodjelom i plaćanjem koje izvrše u odnosu na svoje vlastite članove te nositelje prava koji nisu članovi, a koje zastupaju. Osim toga, od organizacije primatelja trebalo bi se zauzvrat zahtijevati da iznose koji pripadaju nositeljima prava koje zastupa raspodijeli bez odgode.

(31)

Pošteni i nediskriminacijski komercijalni uvjeti izdavanja odobrenja posebno su važni kako bi se osiguralo da korisnici mogu dobiti odobrenje za djela i druge sadržaje u pogledu kojih prava na korištenje zastupa organizacija za kolektivno ostvarivanje prava, kao i da nositelji prava dobivaju odgovarajuću naknadu. Organizacije za kolektivno ostvarivanje prava i korisnici stoga bi trebali u dobroj vjeri pregovarati o izdavanju odobrenja te primjenjivati cijene koje bi se trebale utvrditi na temelju objektivnih i nediskriminacijskih kriterija. Trebalo bi zahtijevati da je naknada za izdavanje odobrenja ili naknada koju utvrde organizacije za kolektivno ostvarivanje razumna u odnosu na, između ostalog, ekonomsku vrijednost korištenja prava u određenom kontekstu. Naposljetku, organizacije za kolektivno ostvarivanje prava trebale bi bez neopravdane odgode odgovoriti na zahtjeve korisnika za izdavanje odobrenja.

(32)

U digitalnom okruženju organizacije za kolektivno ostvarivanje prava moraju redovito dobivati odobrenja za svoj repertoar za potpuno nove oblike korištenja i poslovnih modela. U tim slučajevima te kako bi se poticalo okruženje koje pogoduje razvoju tih odobrenja, ne dovodeći u pitanje primjenu propisa zakona o tržišnom natjecanju, organizacije za kolektivno ostvarivanje trebale bi imati fleksibilnost koja je potrebna da bi se čim prije izdala pojedinačna odobrenja za inovativne internetske usluge, bez rizika da bi se uvjeti dobivanja tih odobrenja mogli koristiti kao presedan za određivanje uvjeta dobivanja drugih odobrenja.

(33)

Kako bi se osiguralo da organizacije za kolektivno ostvarivanje prava mogu poštovati obveze iz ove Direktive, korisnici bi im trebali staviti na raspolaganje relevantne informacije o korištenju prava koja zastupaju organizacije za kolektivno ostvarivanje prava. Ta obveza ne bi se trebala primjenjivati na fizičke osobe koje djeluju izvan okvira svoje trgovačke djelatnosti, poslovne djelatnosti, obrta ili struke i koje na osnovi toga nisu obuhvaćene definicijom korisnika utvrđenom u ovoj Direktivi. Pored toga, informacije koje zahtijevaju organizacije za kolektivno ostvarivanje trebale bi biti ograničene na ono što je razumno, potrebno i dostupno korisnicima kako bi se omogućilo takvim organizacijama da obavljaju svoje funkcije, uzimajući u obzir specifičan položaj malih i srednjih poduzeća. Ta obveza mogla bi se uključiti u sporazum između organizacije za kolektivno ostvarivanje prava i korisnika; takvo uključivanje ne isključuje pravo na informacije iz nacionalnog zakonodavstva. Rokovi koji se primjenjuju na davanje informacija od strane korisnika trebali bi omogućiti organizacijama za kolektivno ostvarivanje prava da poštuju rokove koji su određeni za raspodjelu iznosa koji pripadaju nositeljima prava. Ovom Direktivom ne bi se trebala dovoditi u pitanje mogućnost država članica da zahtijevaju od organizacija za kolektivno ostvarivanje prava s poslovnim nastanom na svojem državnom području izdavanje zajedničkih računa.

(34)

Kako bi se povećalo povjerenje nositelja prava, korisnika i drugih organizacija za kolektivno ostvarivanje prava u upravljanje pravima koje pružaju organizacije za kolektivno ostvarivanje prava, svaka organizacija za kolektivno ostvarivanje prava trebala bi biti usklađena s posebnim zahtjevima transparentnosti. Od svake organizacije za kolektivno ostvarivanje prava ili njezinog člana koji je subjekt odgovoran za dodjelu ili plaćanje iznosa koji pripadaju nositeljima prava stoga bi se trebalo zahtijevati da najmanje jednom godišnje pojedinačnim nositeljima prava pruži određene informacije, poput iznosa koji su im dodijeljeni ili uplaćeni i odbitaka. Od organizacija za kolektivno ostvarivanje prava također bi se trebalo zahtijevati da dostave dovoljno informacija, uključujući financijske informacije, drugim organizacijama za kolektivno ostvarivanje prava čijim pravima upravljaju na temelju sporazuma o zastupanju.

(35)

Kako bi se osiguralo da nositelji prava, druge organizacije za kolektivno ostvarivanje prava i korisnici imaju pristup informacijama o opsegu aktivnosti organizacije te djelima ili drugim sadržajima koje ona zastupa, organizacija za kolektivno ostvarivanje prava trebala bi na propisno obrazložen zahtjev pružiti informacije i o tim pitanjima. Pitanje mogu li se i u kojoj mjeri naplaćivati razumne naknade za pružanje te usluge trebalo bi se prepustiti nacionalnom zakonodavstvu. Svaka organizacija za kolektivno ostvarivanje prava trebala bi objaviti i informacije o svojoj strukturi i načinu provođenja svojih aktivnosti, posebno uključujući svoje statute i opću politiku o naknadama za upravljanje, odbicima i cijenama.

(36)

Kako bi se osiguralo da nositelji prava mogu nadzirati i uspoređivati rad svojih organizacija za kolektivno ostvarivanje prava, takve bi organizacije trebale objavljivati godišnje izvješće o transparentnosti koje sadrži usporedive revidirane financijske informacije koje se odnose na njihove aktivnosti. Organizacije za kolektivno ostvarivanje prava također bi trebale objavljivati godišnje posebno izvješće, koje je dio godišnjeg izvješća o transparentnosti, o korištenju sredstava namijenjenih društvenim, kulturnim i obrazovnim uslugama. Ovom Direktivom organizaciju za kolektivno ostvarivanje prava ne sprečava se da objavi informacije koje se zahtijevaju u godišnjem izvješću o transparentnosti u jedinstvenom dokumentu, npr. kao dio svojih godišnjih financijskih izvještaja, ili u zasebnim izvješćima.

(37)

Pružatelji internetskih usluga koji koriste glazbena djela, poput glazbenih usluga koje korisnicima omogućuju preuzimanje glazbe ili njezino slušanje u streaming načinu, kao i ostalih usluga koje omogućuju pristup filmovima ili igrama u kojima je glazba važna sastavnica, prvo moraju dobiti pravo na korištenje tih djela. Direktiva 2001/29/EZ iziskuje dobivanje odobrenja za svako od prava u internetskom korištenju glazbenih djela. U odnosu na autore ta prava podrazumijevaju ekskluzivno pravo umnožavanja i ekskluzivno pravo stavljanja glazbenih djela na raspolaganje javnosti, što uključuje pravo na dostupnost. Tim pravima mogu upravljati sami pojedinačni nositelji prava, poput autora ili glazbenih izdavača, ili organizacije za kolektivno ostvarivanje prava koje nositeljima prava pružaju usluge kolektivnog upravljanja. Različite organizacije za kolektivno ostvarivanje prava mogu upravljati autorovim pravom umnožavanja i pravom priopćavanja javnosti. Osim toga, u nekim slučajevima više nositelja prava ima prava na isto djelo i dali su ovlasti različitim organizacijama za kolektivno ostvarivanje prava da izdaju odobrenje za njihove vlastite udjele u pravima na to djelo. Svaki korisnik koji želi pružiti internetsku uslugu nudeći potrošačima veliki izbor glazbenih djela treba objediniti prava na djelo od različitih nositelja prava i organizacija za kolektivno ostvarivanje prava.

(38)

Iako internet ne poznaje granice, internetsko tržište glazbenih usluga u Uniji još uvijek je fragmentirano, a jedinstveno digitalno tržište još uvijek nije u potpunosti ostvareno. Složenost i teškoće povezane s kolektivnim ostvarivanjem prava u Europi u mnogim su slučajevima pogoršali rascjepkanost europskog digitalnog tržišta internetskih glazbenih usluga. Ova je situacija u oštrom kontrastu s brzorastućom potražnjom potrošača za pristupom digitalnom sadržaju i povezanim inovativnim uslugama, uključujući one preko nacionalnih granica.

(39)

U Preporuci 2005/737/EZ promoviralo se novo regulatorno okruženje prilagođenije upravljanju, na razini Unije, autorskim i srodnim pravima za pružanje zakonitih glazbenih usluga na internetu. Prepoznato je da je u razdoblju internetskog korištenja glazbenih djela komercijalnim korisnicima potrebna politika izdavanja odobrenja koja odgovara posebnosti internetskog okruženja i obuhvaća više državnih područja. Međutim, ta Preporuka nije bila dovoljna za poticanje raširenog izdavanja odobrenja za korištenje internetskih prava na glazbenim djelima na više državnih područja ili za rješavanje pitanja posebnih zahtjeva izdavanja odobrenja za više državnih područja.

(40)

U internetskom glazbenom sektoru, u kojemu kolektivno ostvarivanje prava autorâ na teritorijalnoj osnovi i dalje predstavlja normu, neophodno je stvoriti uvjete pogodne za najučinkovitije prakse izdavanja odobrenja od strane organizacija za kolektivno ostvarivanje prava u sve snažnijem prekograničnom kontekstu. Stoga je neophodno osigurati skup pravila kojima se propisuju osnovni uvjeti u skladu s kojima bi organizacije za kolektivno ostvarivanje prava kolektivno za više državnih područja izdale odobrenja za prava autorâ na glazbena djela za internetsko korištenje, uključujući tekstove pjesama. Ista pravila trebala bi se primjenjivati na izdavanje odobrenja za sva glazbena djela, uključujući glazbena djela koja su dio audiovizualnih djela. Međutim, internetske usluge koje omogućuju pristup glazbenim djelima samo u grafičkom glazbenom obliku ne bi, međutim, trebale biti obuhvaćene tim pravilima. Odredbama ove Direktive trebala bi se osigurati nužna minimalna kvaliteta prekograničnih usluga koje pružaju organizacije za kolektivno ostvarivanje prava, posebice u smislu transparentnosti repertoara djela koji se zastupa i pravilnosti financijskih tokova povezanih s korištenjem prava. Njima bi se trebao utvrditi i okvir za lakše dobrovoljno objedinjavanje glazbenog repertoara i prava smanjujući tako broj odobrenja koja su korisniku potrebna za pružanje usluga koje uključuju više repertoara na više državnih područja. Tim bi se odredbama organizaciji za kolektivno ostvarivanje prava trebalo omogućiti da od druge organizacije traži da zastupa njezin repertoar u više država ako sama ne može ili ne želi zadovoljiti zahtjeve. Trebala bi postojati obveza prema organizaciji kojoj je upućen zahtjev, pod uvjetom da ona već okuplja repertoar i nudi ili izdaje odobrenja za više državnih područja, da prihvati zahtjev organizacije koja je uputila zahtjev. Razvoj zakonitih internetskih glazbenih usluga diljem Unije također bi trebao pridonijeti borbi protiv internetskog kršenja autorskog prava.

(41)

Dostupnost točnih i razumljivih informacija o glazbenim djelima, nositeljima prava i pravima koja je svaka pojedina organizacija za ostvarivanje prava ovlaštena zastupati na danom državnom području od iznimne je važnosti za učinkovit i transparentan postupak izdavanja odobrenja, naknadnu obradu izvješća korisnika i povezano izdavanje računa pružatelja usluge te za isplatu dugovanih iznosa. Iz tog razloga organizacije za kolektivno ostvarivanje prava koje izdaju odobrenja za glazbena djela za više državnih područja trebaju moći brzo i točno obraditi takve detaljne podatke. To iziskuje uporabu baza podataka o vlasništvu nad pravima za koja su izdana odobrenja za više državnih područja, a koja sadrži podatke koji omogućuju utvrđivanje djela, prava i nositelja prava koje je organizacija za kolektivno ostvarivanje prava ovlaštena zastupati te područja obuhvaćenih ovlaštenjem. Svaka promjena tih podataka trebala bi se bez neopravdanog kašnjenja uzeti u obzir, a baze podataka trebale bi se stalno ažurirati. Te baze podataka također trebaju pomoći u povezivanju informacija o djelima s informacijama o fonogramima ili bilo kojim drugim fiksacijama u koje je djelo ugrađeno. Također je važno osigurati da potencijalni korisnici i nositelji prava te organizacije za kolektivno ostvarivanje prava imaju pristup informacijama koje su im potrebne kako bi identificirale repertoar koji te organizacije zastupaju. Organizacije za kolektivno ostvarivanje prava trebale bi biti u mogućnosti poduzeti mjere za zaštitu točnosti i potpunosti podataka, za nadzor nad njihovim ponovnim korištenjem ili za zaštitu komercijalno osjetljivih podataka.

(42)

Kako bi se osiguralo da su podaci o glazbenom repertoaru koje obrađuju što točniji, od organizacija za kolektivno ostvarivanje prava koje izdaju odobrenja za korištenje glazbenih djela na više državnih područja trebalo bi se tražiti da redovno i bez kašnjenja po potrebi ažuriraju svoje baze podataka. Trebale bi uvesti lako dostupne postupke kojima bi se internetskim pružateljima usluga te nositeljima prava i drugim organizacijama za kolektivno ostvarivanje prava omogućilo da ih se informira o mogućim netočnostima u bazama podataka organizacija u vezi s djelima koje posjeduju ili nadziru, uključujući prava – djelomično ili u cijelosti – ili državna područja za koje su ovlastili relevantnu organizaciju za upravljanje pravima, no ipak bez ugrožavanja istinitosti i cjelovitosti podataka kojima raspolažu organizacije za kolektivno ostvarivanje prava. Budući da Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6) kojom se svakoj osobi dodjeljuje pravo ispravljanja, brisanja ili onemogućivanja netočnih ili nepotpunih podataka, ovom bi se Direktivom također trebalo osigurati ispravljanje netočnih informacija u pogledu nositelja prava ili drugih organizacija za kolektivno ostvarivanje prava u slučaju odobrenja za više državnih područja bez opravdanog kašnjenja. Organizacije za kolektivno ostvarivanje prava trebale bi imati i mogućnost elektroničke obrade upisivanja radova i odobrenja za upravljanje pravima. S obzirom na važnost automatizacije informacija za brzu i učinkovitu obradu podataka, organizacije za kolektivno ostvarivanje podacima trebaju predvidjeti korištenje elektroničkih sredstava za strukturirano priopćavanje takvih informacija od strane nositelja prava. Organizacije za kolektivno ostvarivanje prava trebale bi, koliko je to moguće, osigurati da takva elektronička sredstva uzimaju u obzir dobrovoljne industrijske norme ili prakse razvijene na međunarodnoj razini ili na razini Unije.

(43)

Industrijske norme za korištenje glazbe, izvješćivanje o prodaji i izdavanje računa od ključne su važnosti za unaprjeđenje učinkovitosti razmjene podataka između organizacija za kolektivno ostvarivanje prava i korisnika. Pri nadziranju korištenja treba poštovati temeljna prava, uključujući pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života i pravo na zaštitu osobnih podataka. Kako bi se osiguralo da ta učinkovitost na kraju dovede do brže financijske obrade i konačno do ranijih isplata nositeljima prava, od organizacija za kolektivno ostvarivanje prava treba tražiti izdavanje računa pružateljima usluga i isplatu iznosa koji pripada nositeljima prava bez kašnjenja. Za djelotvornost tog zahtjeva nužno je da korisnici organizacijama za kolektivno ostvarivanje prava dostave precizna i pravovremena izvješća o korištenju djela. Od organizacija za kolektivno ostvarivanje prava ne treba zahtijevati da prihvaćaju izvješća korisnika u vlastitom formatu ako su na raspolaganju standardi koji se koriste u toj industriji. Organizacije za kolektivno ostvarivanje prava ne bi trebalo sprječavati da eksternaliziraju usluge koje se odnose na izdavanje odobrenja za više državnih područja za internetska prava na glazbena djela. Podjela ili jačanje administrativnih mogućnosti treba pomoći organizacijama za kolektivno ostvarivanje prava u poboljšanju usluga upravljanja i racionalizaciji ulaganja u alate za upravljanje podacima.

(44)

Objedinjavanje različitih glazbenih repertoara za izdavanje odobrenja za korištenje na više državnih područja olakšava postupak izdavanja odobrenja i, čineći sve repertoare dostupnim na tržištu za izdavanje odobrenja za više državnih područja, jača kulturnu raznolikost i doprinosi smanjenju broja transakcija koje mora obaviti pružatelj usluga na internetu kako bi ponudio te usluge. To objedinjavanje repertoara trebalo bi olakšati razvoj novih usluga na internetu i dovesti to smanjenja troškova transakcija koji se prenose na potrošače. Prema tome, organizacije za kolektivno ostvarivanje prava koje ne žele ili ne mogu izravno izdavati odobrenja za korištenje na više državnih područja u vlastitom glazbenom repertoaru trebalo bi poticati da ovlaste druge organizacije za kolektivno ostvarivanje prava za upravljanje njihovim repertoarom na nediskriminacijskoj osnovi. Isključivost u sporazumima o odobrenjima za više državnih područja ograničila bi izbor korisnika koji traže odobrenja za više državnih područja i time ograničila izbor koji je dostupan organizacijama za kolektivno ostvarivanje prava koje trebaju usluge upravljanja njihovim repertoarom na višegodišnjoj osnovi. Prema tome, svi ugovori o zastupanju između organizacija za kolektivno ostvarivanje prava koje daju odobrenja za više državnih područja sklapaju se na osnovi koja nije isključiva.

(45)

Transparentnost uvjeta pod kojima organizacije za kolektivno ostvarivanje prava upravljaju internetskim pravima od iznimne je važnosti za članove organizacija za upravljanje pravima. Stoga organizacije za kolektivno ostvarivanje prava svojim članovima trebaju pružiti dovoljne informacije o glavnim uvjetima svakog ugovora kojim se druga organizacija za kolektivno ostvarivanje prava ovlašćuje za zastupanje internetskih glazbenih prava tih članova u svrhe izdavanja odobrenja za više državnih područja.

(46)

Također je važno od svake organizacije za kolektivno ostvarivanje prava koja nudi ili izdaje odobrenja za više državnih područja tražiti pristanak da zastupa repertoar bilo koje organizacije za kolektivno ostvarivanje prava koja ne odluči to izravno učiniti. Da bi se osiguralo da ovaj zahtjev nije nerazmjeran i da ne izlazi iz okvira potrebnoga, od organizacije za kolektivno ostvarivanje prava kojoj je upućen zahtjev treba tražiti prihvaćanje zastupanja samo ako je zahtjev ograničen na internetsko pravo ili kategorije internetskih prava koje sama organizacija zastupa. Štoviše, ova se obveza treba primjenjivati samo na organizacije za kolektivno ostvarivanje prava koje objedinjuju repertoar i ne treba obuhvaćati organizacije za kolektivno ostvarivanje prava koje izdaju odobrenja za više državnih područja samo za svoj vlastiti repertoar. Ne treba se primjenjivati ni na organizacije za kolektivno ostvarivanje prava koje samo objedinjuju prava u istim djelima kako bi mogle izdati zajedničko odobrenje za pravo umnožavanja i pravo priopćavanja javnosti u pogledu takvih djela. Kako bi se zaštitili interesi nositelja prava organizacija za kolektivno ostvarivanje prava koje ovlašćuju i kako bi se osiguralo da mali i manje poznati repertoari u državama članicama mogu pristupiti tržištu pod jednakim uvjetima, važno je da se repertoarom organizacije za kolektivno ostvarivanje prava koja ovlašćuje upravlja pod istim uvjetima kao i s repertoarom ovlaštene organizacije za kolektivno ostvarivanje prava te da je on uključen u ponude koje ovlaštena organizacija za kolektivno ostvarivanje prava upućuje internetskim pružateljima usluga. Naknada za upravljanje koju zaračunava ovlaštena organizacija za kolektivno ostvarivanje prava trebala bi toj organizaciji omogućiti povrat sredstava za ostvarena potrebna i razumna ulaganja. Nijedan sporazum kojim organizacija za kolektivno ostvarivanje prava ovlasti drugu organizaciju ili organizacije za izdavanje odobrenja za više državnih područja u svom vlastitom glazbenom repertoaru za internetsko korištenje ne smije biti prepreka najprije spomenutoj organizaciji za kolektivno ostvarivanje prava u daljnjem izdavanju odobrenja ograničenih na državno područje države članice u kojoj ta organizacija ima poslovni nastan, u vlastitom i svakom drugom repertoaru koji je ovlaštena zastupati na tom državnom području.

(47)

Ciljevi i učinkovitost propisa o izdavanju odobrenja za više državnih područja od strane organizacija za kolektivno ostvarivanje prava bili bi uvelike ugroženi kada nositelji prava ne bi imali mogućnost ostvarivati svoja prava izdavanjem odobrenja za više država kada organizacija za kolektivno ostvarivanje prava kojoj su izdali svoja prava nije odobrila ili izdala odobrenja za više državnih područja i, osim toga, nije željela ovlastiti drugu organizaciju za kolektivno ostvarivanje prava da to učini. Stoga bi u takvim okolnostima bilo važno omogućiti nositeljima prava da ostvaruju pravo izdavanja odobrenja za više državnih područja traženih od strane samih pružatelja internetskih usluga ili od druge strane ili strana, tako da iz svoje prvotne organizacije za kolektivno ostvarivanje prava povuku svoja prava u mjeri u kojoj je to potrebno za izdavanje odobrenja za više državnih područja za internetsko korištenje te da ista prava ostave u svojoj prvotnoj organizaciji u svrhu izdavanja odobrenja važećih samo na jednom državnom području.

(48)

Organizacije za radiodifuziju uglavnom se oslanjaju na odobrenje lokalne organizacije za kolektivno ostvarivanje prava za svoje vlastito emitiranje televizijskih i radijskih programa koji uključuju glazbena djela. To je odobrenje često ograničeno na aktivnosti radiodifuzije. Odobrenje za internetska prava na glazbena djela bilo bi obvezno kako bi se omogućila dostupnost takvog televizijskog ili radijskog emitiranja na internetu. Kako bi se olakšalo izdavanje odobrenja za internetska prava na glazbena djela u svrhe istodobnog i odgođenog internetskog prijenosa televizijskih i radijskih emisija, nužno je predvidjeti odstupanje od pravila koja bi se inače primjenjivala na izdavanje odobrenja za više državnih područja za internetska prava na glazbena djela. Takvo bi odstupanje trebalo biti ograničeno na ono što je nužno za omogućivanje pristupa televizijskim i radijskim programima na internetu i materijalu koji ima jasan i podređen odnos u odnosu na izvorno emitiranje, a koji je proizveden u svrhe poput nadopunjavanja, prethodnog pregleda ili ocjenjivanja televizijskog ili radijskog programa u pitanju. To odstupanje ne bi trebalo voditi prema narušavanju konkurencije s drugim uslugama kojima se potrošačima daje pristup pojedinačnim glazbenim ili audiovizualnim internetskim djelima, niti voditi k restriktivnim praksama kao što je podjela tržišta ili potrošača, što bi predstavljalo kršenje članaka 101. ili 102. UFEU-a.

(49)

Potrebno je osigurati učinkovitu provedbu odredbi nacionalnog prava donesenih temeljem ove Direktive. Organizacije za kolektivno ostvarivanje prava svojim bi članovima trebale nuditi posebne postupke za obradu žalbi. Ti bi postupci trebali biti dostupni i drugim nositeljima prava koje izravno zastupa organizacija i drugim organizacijama za kolektivno ostvarivanje prava u čije ime upravlja pravima u skladu sa sporazumom o zastupanju. Osim toga, i države članice trebale bi biti u mogućnosti utvrditi da se sporovi u vezi s primjenom ove Direktive između organizacija za kolektivno ostvarivanje prava, njihovih članova, nositelja prava ili korisnika obrađuju u okviru brzog, neovisnog i nepristranog postupka za alternativno rješavanje sporova. Konkretnije, učinkovitost pravila o izdavanju odobrenja za više državnih područja za internetska prava na glazbena djela mogla bi biti dovedena u pitanje ako se sporovi između organizacija za kolektivno ostvarivanje prava i drugih strana ne rješavaju brzo i učinkovito. Kao rezultat toga, neophodno je osigurati, a da se pritom ne dovede u pitanje pravo pristupa sudu, mogućnost lako dostupnog, učinkovitog i nepristranog izvanparničnog postupka poput posredovanja ili arbitraže, za rješavanje sukoba između, s jedne strane, organizacija za kolektivno ostvarivanje prava koje izdaju odobrenja za više državnih područja, i s druge strane pružatelja internetskih usluga, nositelja prava ili drugih organizacija za kolektivno ostvarivanje prava. Ovom se Direktivom ne propisuje specifični način organiziranja tog alternativnog rješavanja sporova niti se određuje koje ga tijelo treba provoditi, pod uvjetom da su osigurani njegova neovisnost, nepristranost i učinkovitost. Osim toga, primjereno je zahtijevati da države članice imaju neovisne, nepristrane i učinkovite postupke za rješavanje sporova, preko tijela koja su stručna na području prava intelektualnog vlasništva ili preko sudova koji su primjereni za rješavanje komercijalnih sporova između organizacija za kolektivno ostvarivanje prava i korisnika u vezi s postojećim ili predloženim uvjetima izdavanja odobrenja ili u vezi s kršenjem ugovora.

(50)

Države članice trebale bi ustanoviti odgovarajuće postupke preko kojih će biti moguće nadzirati usklađenost organizacija za kolektivno ostvarivanje prava s ovom Direktivom. Iako nije primjereno da se ovom Direktivom ograničava izbor država članica u vezi s nadležnim tijelima, niti u vezi s prethodnom ili naknadnom kontrolom organizacija za kolektivno ostvarivanje prava, potrebno je osigurati da tijela mogu učinkovito i pravovremeno riješiti sva pitanja koja mogu proizaći iz primjene ove Direktive. Države članice ne bi trebale imati obvezu osnivanja novih nadležnih tijela. Osim toga, članovi organizacije za kolektivno ostvarivanje prava, nositelji prava, korisnici, organizacije za kolektivno ostvarivanje prava i druge zainteresirane strane trebali bi moći prijaviti nadležnom tijelu aktivnosti ili okolnosti kojima, po njihovom mišljenju, organizacije za kolektivno ostvarivanje prava i, po potrebi, korisnici, krše pravo. Države članice trebale bi osigurati da nadležna tijela imaju ovlast izricanja kazni ili mjera u slučaju nepoštovanja odredbi nacionalnog prava kojima se provodi ova Direktiva. Ovom se Direktivom ne predviđaju posebne vrste kazni ili mjera, pod uvjetom da su one učinkovite, razmjerne i da odvraćaju od ponovnog kršenja. Te kazne ili mjere mogu uključivati naredbe za razrješavanje dužnosti direktora koji su postupali nemarno, inspekcije prostora organizacije za kolektivno ostvarivanje prava ili, u slučajevima kada se za poslovanje organizacije izdalo ovlaštenje, ukidanje tog ovlaštenja. Ova Direktiva trebala bi ostati nepristrana u odnosu na mehanizme za izdavanje prethodnog ovlaštenja i nadzora u državama članicama, uključujući i zahtjev za reprezentativnost organizacije za kolektivno ostvarivanje prava, ako su ti mehanizmi u skladu s pravom Unije i ne predstavljaju prepreku cjelovitoj primjeni ove Direktive.

(51)

Kako bi se osiguralo poštovanje odredbi za izdavanje odobrenja za više državnih područja, potrebno je definirati posebne odredbe o nadzoru provedbe tih odredbi. Nadležna tijela država članica i Komisija trebali bi surađivati u tom cilju. Države članice trebale bi jedna drugoj pružati pomoć razmjenom informacija između nadležnih tijela kako bi se olakšao nadzor nad organizacijama za kolektivno ostvarivanje prava.

(52)

Važno je da organizacije za kolektivno ostvarivanje prava poštuju prava na privatni život i zaštitu osobnih podataka svakog nositelja prava, člana, korisnika i ostalih pojedinaca čije osobne podatke obrađuju. Direktiva 95/46/EZ uređuje obradu osobnih podataka koja se provodi u državama članicama u okviru ove Direktive i pod nadzorom nadležnih tijela država članica, posebno javnih neovisnih tijela koja imenuju države članice. Nositeljima prava treba pružiti odgovarajuće informacije o obradi njihovih podataka, primateljima tih podataka, vremenskim ograničenjima za zadržavanje takvih podataka u bilo kojoj bazi podataka te načinu na koji nositelji prava mogu iskoristiti svoje pravo na pristup, ispravljanje ili brisanje svojih osobnih podataka koji se na njih odnose u skladu s Direktivom 95/46/EZ. Posebno jedinstvene pokazatelje koji omogućuju neizravnu identifikaciju osobe treba obrađivati kao osobne podatke u smislu te Direktive.

(53)

Odredbe o mjerama jačanja ne smiju dovesti u pitanje sposobnost neovisnih javnih nacionalnih tijela koja su uspostavile države članice na temelju Direktive 95/46/EZ kako bi nadzirale sukladnost sa zahtjevima nacionalnih odredbi usvojenih u provedbi te Direktive.

(54)

Ova Direktiva poštuje temeljna prava te promatra načela sadržana u Povelji Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”). Odredbe iz Direktive u vezi s rješavanjem sporova ne bi trebale spriječiti stranke u ostvarivanju njihovog prava pristupa sudu kako je zajamčeno u Povelji.

(55)

Budući da ciljeve ove Direktive, posebno poboljšanje sposobnosti članova u ostvarivanju kontrole nad aktivnostima organizacije za kolektivno ostvarivanje prava, jamčenje dovoljne transparentnosti organizacija za kolektivno ostvarivanje prava te poboljšanje postupka izdavanja odobrenja važećih za više državnih područja za prava autorâ na glazbena djela za internetsko korištenje, države članice ne mogu dovoljno postići te oni stoga, zbog svojeg opsega i učinaka, mogu biti bolje postignuti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti kako je navedeno u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti, kako je navedeno u tom članku, ova Direktiva ne izlazi iz okvira onog što je potrebno za postizanje tih ciljeva.

(56)

Odredbe ove Direktive ne dovode u pitanje primjenu pravila o konkurenciji, niti bilo kojeg drugog odgovarajućeg zakona u drugim područjima, uključujući povjerljivost podataka, poslovne tajne, privatnost, pristup dokumentima, pravila ugovaranja i međunarodno privatno pravo koje se odnosi na sukob zakona i nadležnost sudova, te slobodu radnika i zaposlenika na udruživanje i njihovo pravo na organiziranje.

(57)

U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom od 28. rujna 2011. država članica i Komisije o dokumentima s objašnjenjima (7) države članice obvezale su se da će, u opravdanim slučajevima, uz obavijest o svojim mjerama za prenošenje zakonodavstva EU-a priložiti dokument ili više dokumenata u kojima će objasniti odnos između elemenata Direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje zakonodavstva EU-a. Uzimajući u obzir ovu Direktivu, zakonodavac prijenos takvih dokumenata smatra opravdanim.

(58)

Savjetovanje s europskim nadzornikom za zaštitu podataka, koji je donio mišljenje 9. listopada 2012., obavljeno je u skladu s člankom 28. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (8),

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

GLAVA I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Sadržaj

Ovom se Direktivom uređuju uvjeti potrebni za osiguravanje pravilnog funkcioniranja upravljanja autorskim i srodnim pravima od strane organizacija za kolektivno ostvarivanje prava. Također se uređuju uvjeti za izdavanje odobrenja važećih za više državnih područja za prava autorâ na glazbenim djelima za internetsko korištenje na unutarnjem tržištu od strane organizacija za kolektivno ostvarivanje prava.

Članak 2.

Područje primjene

1.   Glave I., II., IV. i V. s izuzetkom članka 34. stavka 2. i članka 38. primjenjuju se na sve organizacije za kolektivno ostvarivanje prava s poslovnim nastanom u Uniji.

2.   Glava III. i članak 34. stavak 2. i članak 38. primjenjuju se na organizacije za kolektivno ostvarivanje prava s poslovnim nastanom u Uniji koje upravljaju pravima autorâ na glazbenim djelima za internetsko korištenje na više državnih područja.

3.   Relevantne odredbe ove Direktive primjenjuju se na subjekte koji su izravno ili neizravno u vlasništvu ili ih nadzire, u cijelosti ili djelomično, organizacija za kolektivno ostvarivanje prava, pod uvjetom da ti subjekti obavljaju djelatnost koja bi, ako je obavlja organizacija za kolektivno ostvarivanje prava, podlijegala odredbama ove Direktive.

4.   Članak 16. stavak 1., članci 18. i 20., članak 21. stavak 1. točke (a), (b), (c), (e), (f) i (g) te članci 36. i 42. primjenjuju se na sve neovisne upravljačke subjekte s poslovnim nastanom u Uniji.

Članak 3.

Definicije

Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)

„organizacija za kolektivno ostvarivanje prava” znači svaka organizacija koja je u skladu sa zakonom ili prijenosom prava, odobrenjem ili drugim ugovornim sporazumom ovlaštena za upravljanje autorskim ili srodnim pravima u ime više od jednog nositelja prava u zajedničku korist tih nositelja prava kao svojom jedinom ili glavnom svrhom i koja ispunjava jedan ili oba sljedeća kriterija:

i.

u vlasništvu je svojih članova ili pod njihovim nadzorom;

ii.

ustrojena je na neprofitnoj osnovi;

(b)

„neovisni upravljački subjekt” znači svaka organizacija koja je u skladu sa zakonom ili prijenosom prava, odobrenjem ili drugim ugovornim sporazumom ovlaštena za upravljanje autorskim ili srodnim pravima u ime više od jednog nositelja prava u zajedničku korist tih nositelja prava kao svojom jedinom i glavnom svrhom i koja je:

i.

niti u vlasništvu niti pod nadzorom, u cijelosti ili djelomičnom, nositelja prava; i

ii.

ustrojena je na profitnoj osnovi;

(c)

„nositelj prava” znači svaka osoba ili subjekt koji nije organizacija za kolektivno ostvarivanje prava koja je nositelj autorskog ili srodnog prava, ili koja u skladu sa sporazumom o korištenju prava ili zakonom ima pravo na dio prihoda od prava;

(d)

„član” znači nositelj prava ili subjekt koji zastupa nositelje prava, uključujući i druge organizacije za kolektivno ostvarivanje prava i udruženja nositelja prava, koja ispunjavaju zahtjeve u svezi s članstvom u organizacijama za kolektivno ostvarivanje i koji su učlanjeni u organizaciju;

(e)

„statut” znači memorandum i članci udruženja, statut, pravila ili dokumenti o ustrojstvu organizacije za kolektivno ostvarivanje prava;

(f)

„opća skupština članova” znači tijelo unutar organizacije za kolektivno ostvarivanje prava u kojem članovi sudjeluju i ostvaruju svoje glasačko pravo neovisno o pravnom obliku organizacije;

(g)

„direktor” znači:

i.

kada je nacionalnim pravom ili statutom organizacije za kolektivno ostvarivanje prava predviđena jedinstvena uprava, svaki član upravnog vijeća;

ii.

kada je nacionalnim pravom ili statutom organizacije za kolektivno ostvarivanje prava predviđena dvojna uprava, svaki član upravnog ili nadzornog odbora;

(h)

„prihod od prava” znači prihod koji naplaćuje organizacija za kolektivno ostvarivanje prava u ime nositelja prava na temelju ekskluzivnog prava, prava na nagradu ili prava na naknadu;

(i)

„naknade za upravljanje” znači iznosi koje naplaćuje, odbija ili kompenzira organizacija za kolektivno ostvarivanje prava od prihoda od prava ili dohotka koji proizlazi iz ulaganja prihoda od prava kako bi pokrila troškove svog upravljanja uslugama autorskog prava ili srodnih prava;

(j)

„sporazum o zastupanju” znači svaki sporazum između organizacije za kolektivno ostvarivanje prava kojim jedna organizacija za kolektivno ostvarivanje prava ovlašćuje drugu organizaciju za kolektivno ostvarivanje prava za upravljanje pravima koja ona zastupa, uključujući i sporazum zaključen prema člancima 29. i 30.;

(k)

„korisnik” znači svaka osoba ili subjekt koji provode radnje povezane s ovlašćivanjem nositelja prava, naknadama nositeljima prava ili isplatom naknade nositeljima prava i koji ne djeluju kao potrošač;

(l)

„repertoar” znači djela čijim pravima upravlja organizacija za kolektivno ostvarivanje prava;

(m)

„odobrenje važeće za više državnih područja” znači odobrenje koje pokriva državna područja više od jedne države članice;

(n)

„internetska prava na glazbena djela” znači bilo koje od prava autora na glazbeno djelo predviđeno u člancima 2. i 3. Direktive 2001/29/EZ koja su potrebna za pružanje usluge na internetu.

GLAVA II.

ORGANIZACIJE ZA KOLEKTIVNO OSTVARIVANJE PRAVA

POGLAVLJE 1.

Zastupanje nositelja prava te članstvo i ustrojstvo organizacija za kolektivno ostvarivanje prava

Članak 4.

Opća načela

Države članice osiguravaju da organizacije za kolektivno ostvarivanje prava djeluju u najboljem interesu nositelja prava čija prava zastupaju i da im ne nameću obveze koje nisu objektivno nužne za zaštitu njihovih prava i interesa ili za učinkovito upravljanje njihovim pravima.

Članak 5.

Prava nositelja prava

1.   Države članice osiguravaju da nositelji prava imaju prava kako je utvrđeno u stavcima 2. do 8. te da su ta prava navedena u statutu ili uvjetima članstva organizacije za kolektivno ostvarivanje prava.

2.   Nositelji prava imaju pravo ovlastiti organizaciju za kolektivno ostvarivanje prava po svom izboru da upravlja njihovim pravima, kategorijama prava ili vrstama djela ili drugim sadržajima po njihovom izboru, za državna područja po njihovom izboru, neovisno o državi članici nacionalnosti, boravišta ili poslovnog nastana organizacije za kolektivno ostvarivanje prava ili nositelja prava. Osim ako organizacija za kolektivno ostvarivanje prava nema objektivno opravdane razloge da odbije upravljanje, obvezna je upravljati takvim pravima, kategorijama prava ili vrstama djela te drugim sadržajima pod uvjetom da je upravljanje obuhvaćeno područjem njihove djelatnosti.

3.   Nositelji prava imaju pravo izdavati odobrenja za nekomercijalno korištenje bilo kojih prava, kategorija prava ili vrsta djela te drugih sadržaja po njihovu izboru.

4.   Nositelji prava imaju pravo raskinuti ovlaštenje za upravljanje pravima, kategorijama prava ili vrstama djela te drugim sadržajima koje su povjerili organizaciji za kolektivno ostvarivanje prava ili povući iz organizacije za kolektivno ostvarivanje prava bilo koje pravo, kategoriju prava ili vrstu djela te druge sadržaje po svom izboru, kao što je određeno stavkom 2., za državna područja po njihovom izboru, nakon razumnog otkaznog roka koji nije duži od šest mjeseci. Organizacija za kolektivno ostvarivanje prava može odlučiti da takvo otkazivanje ili povlačenje stupa na snagu samo na kraju financijske godine.

5.   Ako postoje iznosi koji pripadaju nositeljima prava za ostvarivanje prava koji su nastali prije nego što je na snagu stupilo otkazivanje ovlasti ili povlačenje prava ili u okviru odobrenja zajamčenog prije nego što je na snagu stupilo takvo otkazivanje ovlasti ili povlačenje prava, nositelj prava zadržava svoja prava iz članaka 12., 13., 18., 20., 28. i 33.

6.   Organizacija za kolektivno ostvarivanje prava ne ograničava korištenje prava predviđeno stavcima 4. i 5. na način da zahtijeva, kao uvjet za ostvarivanje tih prava, da se upravljanje pravima ili kategorijama prava ili vrstama djela te drugim sadržajima koji su predmet otkazivanja ili povlačenja povjeri drugoj organizaciji za kolektivno ostvarivanje prava.

7.   U slučajevima u kojima nositelj prava ovlasti organizaciju za kolektivno ostvarivanje prava da upravlja njegovim pravima, daje pristanak posebno za svako pravo ili kategoriju prava ili vrstu djela i drugi sadržaj za koje on daje ovlasti upravljanja organizaciji za kolektivno ostvarivanje prava. Svaki takav pristanak zaveden je u obliku dokumenta.

8.   Organizacija za kolektivno ostvarivanje prava obavještava nositelje prava o njihovim pravima iz stavaka 1. do 7. kao i svim uvjetima vezanima uz pravo navedenima u stavku 3., prije dobivanja njihova pristanka za upravljanje bilo kakvim pravom ili kategorijom prava ili vrstom djela te drugim sadržajima.

Organizacija za kolektivno ostvarivanje prava obavještava one nositelje prava koji su je već ovlastili za upravljanje o njihovim pravima iz stavaka od 1. do 7., kao i bilo kojim uvjetima vezanim uz to pravo navedenima u stavku 3., do 10. listopada 2016.

Članak 6.

Pravila članstva organizacija za kolektivno ostvarivanje prava

1.   Države članice osiguravaju da organizacije za kolektivno ostvarivanje prava poštuju pravila utvrđena u stavcima 2. do 5.

2.   Organizacija za kolektivno ostvarivanje prava prihvaća nositelje prava i subjekte koji zastupaju nositelje prava, uključujući i druge organizacije za kolektivno ostvarivanje prava i udruženja nositelja prava kao članove ako ispunjavaju uvjete za članstvo, koji se temelje na objektivnim, transparentnim i nediskriminirajućim kriterijima. Ti su uvjeti za članstvo uključeni u statut ili uvjete članstva organizacije za kolektivno ostvarivanje prava i javno su dostupni. U slučajevima u kojima organizacija za kolektivno ostvarivanje prava odbije prihvatiti zahtjev za članstvo, nositelju prava mora pružiti jasno objašnjenje razloga za svoju odluku.

3.   Statutom organizacije za kolektivno ostvarivanje prava predviđeni su odgovarajući i učinkoviti mehanizmi sudjelovanja njenih članova u postupku odlučivanja u organizaciji. Zastupljenost različitih kategorija članova u postupku odlučivanja treba biti poštena i uravnotežena.

4.   Organizacija za kolektivno ostvarivanje prava dopušta svojim članovima komunikaciju s njom elektroničkim sredstvima, uključujući u svrhu ostvarivanja članskih prava.

5.   Organizacija za kolektivno ostvarivanje prava vodi evidenciju o svojim članovima i redovito je ažurira.

Članak 7.

Prava nositelja prava koji nisu članovi organizacije za kolektivno ostvarivanje prava

1.   Države članice osiguravaju da organizacije za kolektivno ostvarivanje prava postupaju u skladu s pravilima utvrđenima u članku 6. stavku 4., članku 20., članku 29. stavku 2. i članku 33. u odnosu na nositelje prava koji s njima imaju izravni pravni odnos na temelju zakona, prijenosa prava, odobrenja ili bilo kojeg drugog ugovornog sporazuma, ali nisu njihovi članovi.

2.   Države članice mogu primijeniti druge odredbe ove Direktive na nositelje prava iz stavka 1.

Članak 8.

Opća skupština članova organizacije za kolektivno ostvarivanje prava

1.   Države članice osiguravaju da je opća skupština članova organizirana u skladu s pravilima utvrđenima u stavcima 2. do 10.

2.   Opća skupština članova saziva se najmanje jednom godišnje.

3.   Opća skupština članova odlučuje o svim izmjenama statuta i uvjeta za članstvo u organizaciji za kolektivno ostvarivanje prava ako ti uvjeti nisu uređeni statutom.

4.   Opća skupština članova odlučuje o imenovanju ili razrješenju direktora, ocjenjuje njihov opći rad i odobrava njihove plaće i druge pogodnosti kao što su novčane i povlastice koje nisu u novcu, mirovina, priznata prava, pravo na druge nagrade i na otpremninu.

U organizaciji za kolektivno ostvarivanje prava sa sustavom dvojne uprave opća skupština članova ne odlučuje o imenovanju ili razrješenju članova upravnog odbora niti odobrava njihove plaće i druge pogodnosti ako je za donošenje takvih odluka ovlašteno nadzorno tijelo.

5.   U skladu s odredbama utvrđenima u poglavlju 2. glave II., opća skupština članova odlučuje barem o sljedećim pitanjima:

(a)

općoj politici raspodjele iznosa koji pripadaju nositeljima prava;

(b)

općoj politici o korištenju neraspodjeljivih iznosa;

(c)

općoj politici ulaganja s obzirom na prihode od prava i bilo kojeg dohotka koji proizlazi iz ulaganja prihoda od prava;

(d)

općoj politici o odbitcima od prihoda od prava i bilo kojeg dohotka koji proizlazi iz ulaganja prihoda od prava;

(e)

korištenju neraspodjeljivih iznosa;

(f)

politici upravljanja rizikom;

(g)

odobrenju za kupnju, prodaju ili zalaganje nekretnine;

(h)

odobrenju za spajanja i udruživanja, osnivanje podružnica, preuzimanje drugih subjekata, dionica ili prava u drugim subjektima;

(i)

odobrenju za podizanje kredita, odobravanje kredita te pružanje osiguranja za kredite.

6.   Opća skupština članova može prenijeti ovlasti iz stavka 5. točaka (f), (g), (h) i (i) odlukom ili odredbom iz statuta na tijelo koje izvršava nadzornu funkciju.

7.   U svrhu točaka (a) do (d) stavka 5., države članice mogu zahtijevati da opća skupština detaljnije odredi uvjete korištenja prihoda od prava i dohotka koji proizlazi od ulaganja prihoda od prava.

8.   Opća skupština članova nadzire aktivnosti organizacije za kolektivno ostvarivanje prava tako da, barem, odlučuje o imenovanju i razrješenju revizora i odobrava godišnje izvješće o transparentnosti iz članka 22.

Države članice mogu odobriti alternativne sustave ili načine za imenovanje i razrješenje revizora, pod uvjetom da su ti sustavi ili načini osmišljeni kako bi osigurali neovisnost revizora od osoba koje upravljaju poslovanjem organizacije za kolektivno ostvarivanje prava.

9.   Svi članovi organizacije za kolektivno ostvarivanje prava imaju pravo sudjelovati i pravo glasovati na općoj skupštini članova. Ipak, države članice mogu dopustiti ograničenja prava članova organizacije za kolektivno ostvarivanje prava na sudjelovanje i izvršavanje prava glasovanja na općoj skupštini članova, na temelju jednog ili oba sljedeća kriterija:

(a)

trajanje članstva;

(b)

iznosi primljeni ili dugovani članu,

pod uvjetom da se takvi kriteriji određuju i primjenjuju pošteno i razmjerno.

Mjerila utvrđena u točkama (a) i (b) prvog podstavka uključena su u statut ili uvjete članstva organizacije za kolektivno ostvarivanje prava i javno su dostupna u skladu s člancima 19. i 21.

10.   Svaki član organizacije za kolektivno ostvarivanje prava ima pravo imenovati bilo koju drugu osobu ili subjekt kao opunomoćenika da sudjeluje i glasa na općoj skupštini članova u njegovo ime, pod uvjetom da takvo imenovanje ne može dovesti do sukoba interesa, na primjer, ako član koji ga je imenovao i opunomoćenik pripadaju različitim kategorijama nositelja prava u organizaciji za kolektivno ostvarivanje prava.

Ipak, države članice mogu uvesti ograničenja u vezi s imenovanjem opunomoćenika i ostvarivanjem prava glasovanja članova koje predstavljaju ako takva ograničenja ne dovode u pitanje odgovarajuće i učinkovito sudjelovanje članova u postupku donošenja odluka organizacije za kolektivno ostvarivanje prava.

Neizravno sudjelovanje vrijedi samo na jednoj općoj skupštini članova. Opunomoćenik ima ista prava na općoj skupštini članova kao i član koji ga je imenovao. Opunomoćenik glasa u skladu s uputama koje je dobio od člana koji ga je imenovao.

11.   Države članice mogu odlučiti da ovlasti opće skupštine članova može izvršavati skupština predstavnika izabranih najmanje svake četiri godine od strane članova organizacije za kolektivno ostvarivanje prava pod uvjetom da:

(a)

je osigurano odgovarajuće i učinkovito sudjelovanje članova u postupku odlučivanja organizacije za kolektivno ostvarivanje prava; i

(b)

da je zastupljenost različitih kategorija članova u skupštini predstavnika poštena i uravnotežena.

Pravila utvrđena u stavcima 2. do 10. primjenjuju se mutatis mutandis na skupštinu predstavnika.

12.   Države članice mogu odlučiti da, ako organizacija za kolektivno ostvarivanje prava zbog svojeg pravnog oblika nema opću skupštinu članova, ovlasti opće skupštine članova izvršava tijelo koje obavlja nadzornu funkciju. Pravila utvrđena u stavcima 2. do 5., 7. i 8. primjenjuju se mutatis mutandis na takvo tijelo koje obavlja nadzornu funkciju.

13.   Države članice mogu odlučiti da, ako organizacija za kolektivno ostvarivanje prava ima članove koji su subjekti koji predstavljaju nositelje prava, sve ili neke ovlasti opće skupštine članova treba izvršavati skupština tih nositelja prava. Pravila utvrđena u stavcima 2. do 10. primjenjuju se mutatis mutandis na skupštinu nositelja prava.

Članak 9.

Nadzorna funkcija

1.   Države članice osiguravaju da svaka organizacija za kolektivno ostvarivanje prava ima nadzornu funkciju za trajno praćenje aktivnosti i izvršavanje zadaća osoba koje upravljaju poslovanjem organizacije.

2.   Različite kategorije članova organizacije za kolektivno ostvarivanje prava moraju biti pošteno i razmjerno zastupljene u tijelu koje obavlja nadzornu funkciju.

3.   Svaka osoba koja izvršava nadzornu funkciju daje općoj skupštini članova godišnju individualnu izjavu o sukobu interesa koja sadrži informacije iz drugog podstavka članka 10. stavka 2.

4.   Tijelo koje obavlja nadzornu funkciju sastaje se redovito i ima barem sljedeće ovlasti:

(a)

izvršavanje ovlasti koje mu je povjerila opća skupština članova, uključujući u okviru članka 8. stavaka 4. i 6.;

(b)

praćenje aktivnosti i izvršavanja obveza osoba iz članka 10., uključujući provedbu odluka opće skupštine članova, a posebno općih politika navedenih u točkama (a) do (d) članka 8. stavka 5.

5.   Tijelo koje obavlja nadzornu funkciju barem jednom godišnje izvještava opću skupštinu članova o izvršavanju svojih ovlasti.

Članak 10.

Obveze osoba koje upravljaju poslovanjem organizacije za kolektivno ostvarivanje prava

1.   Države članice osiguravaju da svaka organizacija poduzme sve potrebne mjere da osobe koje upravljaju njenim poslovanjem to obavljaju na dobar, razborit i odgovarajući način, pri čemu se koriste dobrim upravnim i računovodstvenim postupcima te mehanizmima unutarnje kontrole.

2.   Države članice osiguravaju da organizacije za kolektivno ostvarivanje prava uvedu i primjenjuju postupke kako bi se izbjegao sukob interesa, a kada se takav sukob ne može izbjeći, da utvrde, upravljaju, nadziru i razotkriju stvarni ili mogući sukob interesa kako bi se spriječilo da oni negativno utječu na zajedničke interese nositelja prava koje zastupa organizacija.

Postupci iz prvog podstavka uključuju godišnje individualne izjave svake od tih osoba iz stavka 1. općoj skupštini članova, a sadrže sljedeće informacije:

(a)

svaki interes za organizaciju za kolektivno ostvarivanje prava;

(b)

svaku naknadu primljenu u prethodnoj financijskoj godini od organizacije za kolektivno ostvarivanje prava uključujući u obliku mirovinskog osiguranja, povlastica u naturi i drugih vrsta povlastica;

(c)

svaki iznos koji je kao nositelj prava primio u prethodnoj financijskoj godini od organizacije za kolektivno upravljanje pravima;

(d)

izjavu o svakom stvarnom ili mogućem sukobu između bilo kakvih osobnih interesa i onih organizacije za kolektivno ostvarivanje prava ili između bilo kakvih obveza prema organizaciji za kolektivno ostvarivanje prava i bilo kakve obveze prema drugoj fizičkoj ili pravnoj osobi.

POGLAVLJE 2.

Upravljanje prihodom od prava

Članak 11.

Naplata i korištenje prihoda od prava

1.   Države članice osiguravaju da organizacije za kolektivno ostvarivanje prava poštuju pravila utvrđena u stavcima 2. do 5.

2.   Organizacija za kolektivno ostvarivanje prava marljivo naplaćuje prihod od prava te njime upravlja.

3.   Organizacija za kolektivno ostvarivanje prava odvojeno vodi u svojim poslovnim knjigama:

(a)

prihod od prava i bilo koji dohodak koji proizlazi iz ulaganja prihoda od prava; i

(b)

bilo kakvu vlastitu imovinu i dohodak koji proizlazi iz takve imovine, iz naknada za upravljanje ili iz drugih aktivnosti.

4.   Organizaciji za kolektivno ostvarivanje prava nije dozvoljeno korištenje prihoda od prava ili bilo kojeg drugog dohotka koji proizlazi iz ulaganja prihoda od prava za svrhe koje nisu raspodjela nositeljima prava, osim kad joj je dopušteno odbijanje ili kompenzacija naknada za upravljanje poštujući odluku donesenu u skladu s točkom (d) članka 8. stavka 5. ili korištenje prihoda od prava ili bilo kojeg dohotka koji proizlazi od ulaganja prihoda od prava poštujući odluku donesenu u skladu s člankom 8. stavkom 5.

5.   Ako organizacija za kolektivno ostvarivanje prava ulaže prihode od prava ili bili koji dohodak koji proizlazi od ulaganja prihoda od prava, to radi u najboljem interesu nositelja prava čija prava zastupa u skladu s općom politikom ulaganja i upravljanja rizikom iz točaka (c) i (f) članka 8. stavka 5. te uzimajući u obzir sljedeća pravila:

(a)

ako postoji bilo kakva mogućnost sukoba interesa, organizacija za kolektivno ostvarivanje prava osigurava da su ulaganja isključivo u interesu tih nositelja prava;

(b)

imovina se ulaže kako bi se osigurala sigurnost, kvaliteta, likvidnost i profitabilnost portfelja u cjelini;

(c)

imovina se propisno razlikuje kako bi se izbjeglo prekomjerno oslanjanje na neku određenu imovinu te gomilanje rizika u portfelju u cjelini.

Članak 12.

Odbici

1.   Države članice osiguravaju da, ako nositelj prava ovlasti organizaciju za kolektivno ostvarivanje prava da upravlja njegovim pravima, organizacija za kolektivno ostvarivanje prava, prije no što dobije njegov pristanak za upravljanje njegovim pravima, nositelja prava treba obavijestiti o naknadama za upravljanje i odbicima od prihoda od prava i bilo kojeg drugog dohotka koji proizlazi iz ulaganja prihoda od prava.

2.   Odbici trebaju biti razumni u odnosu na usluge koje organizacija za kolektivno ostvarivanje prava pruža nositeljima prava, uključujući po potrebi usluge iz stavka 4., te trebaju biti utvrđeni na temelju objektivnih kriterija.

3.   Naknade za upravljanje ne prelaze opravdane i dokumentirane nastale iznose koje organizacija za kolektivno ostvarivanje prava snosi zbog upravljanja autorskim i srodnim pravima.

Države članice osiguravaju da se zahtjevi koji se primjenjuju za korištenje i transparentnost korištenja odbijenih ili kompenziranih iznosa za naknade za upravljanje primjenjuju na bilo kakve odbitke ostvarene za pokrivanje troškova upravljanja autorskim ili srodnim pravima.

4.   Ako organizacija za kolektivno ostvarivanje prava pruža društvene, kulturne ili obrazovne usluge koje se financiraju odbicima od prihoda od prava i od bilo kojeg dohotka koji nastaje ulaganjem prihoda od prava, takve usluge moraju se pružati na temelju poštenih kriterija, posebno u odnosu na pristup tim uslugama i opseg tih usluga.

Članak 13.

Raspodjela iznosa nositeljima prava

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 15. stavak 3. i članak 28., države članice osiguravaju da svaka organizacija za kolektivno ostvarivanje prava redovito, revno i precizno raspodjeljuje i isplaćuje iznose namijenjene nositeljima prava, u skladu s općom politikom raspodjele iz članka 8. stavka 5. točke (a).

Države članice također osiguravaju da organizacije za kolektivno ostvarivanje prava ili njihovi članovi koji su subjekti koji predstavljaju nositelje prava, nositeljima prava raspodjeljuju ili isplaćuju te iznose što je prije moguće, a najkasnije devet mjeseci od kraja financijske godine u kojoj je prihod od prava naplaćen, osim ako objektivni razlozi, posebno u vezi s izvješćivanjem korisnika, utvrđivanjem prava, nositelja prava ili povezivanjem informacija o djelima i drugim sadržajima s nositeljima prava, sprječavaju organizaciju za kolektivno ostvarivanje prava ili, po potrebi, njezine članove da poštuju taj rok.

2.   Ako iznosi namijenjeni nositeljima prava ne mogu biti raspodijeljeni u okviru roka određenog u stavku 1. zbog toga što je nemoguće identificirati ili pronaći dotičnog nositelja prava, a iznimka za rok se ne primjenjuje, ti se iznosi drže na zasebnim računima organizacije za kolektivno ostvarivanje prava.

3.   U skladu sa stavkom 1. organizacija za kolektivno ostvarivanje prava poduzima sve potrebne mjere za identifikaciju i pronalaženje nositelja prava. Osobito najmanje tri mjeseca nakon isteka roka iz stavka 1., organizacija za kolektivno ostvarivanje prava učinit će dostupnim informacije o djelima i drugim sadržajima za koje jedan ili više nositelja prava nisu identificirani niti pronađeni:

(a)

nositelju prava kojeg zastupa ili subjektima koji zastupaju nositelje prava, ako su takvi subjekti članovi organizacije za kolektivno ostvarivanje prava; i

(b)

svim organizacijama za kolektivno ostvarivanje prava s kojima je sklopila sporazume o zastupanju.

Informacije iz prvog podstavka uključuju, gdje je dostupno, sljedeće:

(a)

naslov djela ili sadržaja;

(b)

ime nositelja prava;

(c)

ime relevantnog izdavača ili producenta; te

(d)

bilo koju drugu dostupnu relevantnu informaciju koja bi mogla pomoći u identifikaciji nositelja prava.

Organizacija za kolektivno ostvarivanje prava također provjerava evidenciju iz članka 6. stavka 5. i druge lako dostupne evidencije. Ako gore navedene mjere ne poluče rezultate, organizacija za kolektivno ostvarivanje prava javno objavljuje taj podatak najkasnije godinu dana nakon isteka tromjesečnog razdoblja.

4.   Ako se iznosi koji pripadaju nositeljima prava ne mogu raspodijeliti, tri godine od kraja financijske godine u kojoj je naplaćen prihod od prava i pod uvjetom da je organizacija za kolektivno ostvarivanje prava poduzela sve nužne mjere da identificira i pronađe nositelje prava iz stavka 3, ti se iznosi smatraju neraspodjeljivima.

5.   Opća skupština članova organizacije za upravljanje kolektivnim pravima odlučuje o korištenju neraspodjeljivih iznosa u skladu s člankom 8. stavkom 5. točkom (b) ne dovodeći u pitanje pravo nositelja prava da potražuje taj iznos od organizacije za kolektivno ostvarivanje prava u skladu sa zakonima država članica o zastari potraživanja.

6.   Države članice mogu ograničiti ili odrediti dopušteno korištenje neraspodjeljivih iznosa, između ostalog, tako da osiguraju da se takvi iznosi koriste zasebno i neovisno kako bi se financirale društvene, kulturne i edukativne aktivnosti u korist nositelja prava.

POGLAVLJE 3.

Upravljanje pravima u ime drugih organizacija za kolektivno ostvarivanje prava

Članak 14.

Prava kojima se upravlja u skladu sa sporazumima o zastupanju

Države članice osiguravaju da organizacija za kolektivno ostvarivanje prava ne diskriminira nositelje prava čijim pravima upravlja u skladu sa sporazumom o zastupanju, posebno u odnosu na primjenjive tarife, naknade za upravljanje te uvjete za naplatu prihoda od prava i raspodjelu iznosa koji se duguje nositeljima prava.

Članak 15.

Odbici i plaćanja u sporazumima o zastupanju

1.   Države članice osiguravaju da organizacija za kolektivno ostvarivanje prava, osim s obzirom na naknade za upravljanje, ne obračunava odbitke na prihode od prava, koji proizlaze iz prava kojima upravlja na temelju sporazuma o zastupanju, ili na dohotke koji proizlaze od ulaganja navedenih prihoda od prava, osim ako druga organizacija za kolektivno ostvarivanje prava koja je stranka u sporazumu o zastupanju izričito ne pristaje na te odbitke.

2.   Organizacija za kolektivno ostvarivanje prava redovito, revno i precizno raspodjeljuje i isplaćuje iznose koje duguje drugim organizacijama za kolektivno ostvarivanje prava.

3.   Organizacija za kolektivno ostvarivanje prava provodi takvu raspodjelu i isplaćuje drugu organizaciju za kolektivno ostvarivanje prava što je prije moguće, a najkasnije devet mjeseci od kraja financijske godine u kojoj je prihod od prava naplaćen, osim ako objektivni razlozi posebno povezani s izvješćivanjem korisnika, utvrđivanjem prava, nositelja prava ili povezivanjem informacija o djelima i drugim sadržajima s nositeljima prava sprečavaju organizaciju za kolektivno ostvarivanje prava da poštuje rok.

Organizacija za kolektivno ostvarivanje prava ili, ako kao članove ima subjekte koji predstavljaju nositelje prava, ti članovi raspodjeljuju i isplaćuju iznose dugovane nositeljima prava što je prije moguće, a najkasnije šest mjeseci od primitka tih iznosa, osim ako objektivni razlozi posebno povezani s izvješćivanjem korisnika, utvrđivanjem prava, nositelja prava ili povezivanjem informacija o djelima i drugim sadržajima s nositeljima prava sprečavaju organizaciju za kolektivno ostvarivanje prava da poštuje rok.

POGLAVLJE 4.

Odnosi s korisnicima

Članak 16.

Izdavanje odobrenja

1.   Države članice osiguravaju da organizacije za kolektivno ostvarivanje prava i korisnici vode pregovore u vezi s izdavanjem odobrenja u dobroj vjeri. Organizacije za kolektivno ostvarivanje prava i korisnici jedni drugima daju sve potrebne informacije.

2.   Uvjeti izdavanja odobrenja temelje se na objektivnim i nediskriminirajućim kriterijima. Kada izdaju odobrenja za prava, organizacije za kolektivno ostvarivanje prava nisu dužne koristiti uvjete izdavanja odobrenja dogovorene s korisnikom kao presedan za druge vrste internetskih usluga ako korisnik pruža novu vrstu internetske usluge koja je javnosti u Uniji dostupna manje od tri godine.

Nositelji prava dobivaju primjerenu naknadu za korištenje pravima. Tarife za ekskluzivna prava i prava na naknadu moraju biti razumne, između ostalog, u odnosu na ekonomsku vrijednost uporabe prava u trgovini imajući u vidu vrstu i raspon uporabe djela i drugog sadržaja, kao i ekonomsku vrijednost usluge pružene od strane organizacije za kolektivno ostvarivanje prava. Organizacije za kolektivno ostvarivanje prava obavještavaju dotičnog korisnika o kriterijima korištenima za određivanje tih iznosa.

3.   Organizacije za kolektivno ostvarivanje prava bez neopravdane odgode odgovaraju na zahtjeve korisnika, navodeći, između ostalog, podatke koje organizacija za kolektivno ostvarivanje prava treba da bi ponudila odobrenje.

Po primitku svih relevantnih informacija, organizacija za kolektivno ostvarivanje prava, bez neopravdane odgode, nudi odobrenje ili korisniku daje razumnu izjavu u kojoj objašnjava zašto ne namjerava izdati odobrenje za određenu uslugu.

4.   Organizacija za kolektivno ostvarivanje prava omogućuje korisnicima da s njom komuniciraju elektroničkim putem, uključujući, po potrebi, u svrhu izvješćivanja o korištenju odobrenja.

Članak 17.

Obveze korisnika

Države članice donose odredbe kako bi osigurale da korisnici organizaciji za kolektivno ostvarivanje prava u okviru dogovorenog ili unaprijed određenog vremena i dogovorenog ili unaprijed određenog oblika, ustupe relevantne informacije kojima raspolažu o korištenju prava koja zastupa organizacija za kolektivno ostvarivanje prava, a koje su potrebne za naplatu prihoda od prava i raspodjelu iznosa dugovanih nositeljima prava. Kada odlučuje o obliku za pružanje informacija, organizacija za kolektivno ostvarivanje prava i korisnici uzimaju u obzir, koliko je to moguće, dobrovoljne industrijske standarde.

POGLAVLJE 5.

Transparentnost i izvješćivanje

Članak 18.

Informacije pružene nositeljima prava o upravljanju njihovim pravima

1.   Ne dovodeći u pitanje stavak 2. ovog članka, članak 19. ni članak 28. stavak 2., države članice osiguravaju da organizacija za kolektivno ostvarivanje prava ustupi barem jednom godišnje svakom nositelju prava kojem je dodijelila prihod od prava ili izvršila plaćanja u razdoblju na koje se podaci odnose, barem sljedeće informacije:

(a)

sve podatke za kontakt za koje je nositelj prava ovlastio organizaciju za kolektivno ostvarivanje prava da ih koristi kako bi identificirao i pronašao nositelja prava;

(b)

prihod od prava dodijeljen nositelju prava;

(c)

iznose koje je organizacija za kolektivno ostvarivanje prava isplatila nositelju prava prema kategoriji prava kojima se upravlja i po vrsti korištenja;

(d)

razdoblje tijekom kojeg se odvijalo korištenje za koje su iznosi dodijeljeni i plaćeni nositelju prava, osim ako objektivni razlozi u vezi s izvješćivanjem korisnika sprječavaju organizaciju za kolektivno ostvarivanje prava da pruži te informacije;

(e)

odbitke s obzirom na naknadu za upravljanje;

(f)

odbitke obračunate u bilo koju svrhu osim s obzirom na naknadu za upravljanje, uključujući one koje nacionalno pravo može zatražiti radi pružanja bilo koje društvene, kulturne ili obrazovne usluge;

(g)

sve prihode od prava dodijeljene nositelju prava koji nisu plaćeni za bilo koje razdoblje.

2.   Ako organizacija za kolektivno ostvarivanje prava dodijeli prihode od prava i kao članove ima subjekte koji su odgovorni za raspodjelu prihoda od prava nositeljima prava, organizacija za kolektivno ostvarivanje prava daje informacije iz stavka 1. tim subjektima pod uvjetom da oni nemaju te informacije. Države članice osiguravaju da subjekti ustupe barem informacije iz stavka 1., barem jednom godišnje svakom nositelju prava kojem su dodijeljeni prihodi od prava ili izvršene uplate u razdoblju na koje se informacije odnose.

Članak 19.

Informacije o upravljanju pravima prema sporazumu o zastupanju pružene drugim organizacijama za kolektivno ostvarivanje prava

Države članice dužne su osigurati da organizacija za kolektivno ostvarivanje prava ustupi barem sljedeće informacije najmanje jednom godišnje i elektroničkim putem organizacijama za kolektivno ostvarivanje prava u čije ime upravlja pravima sukladno sporazumu o zastupanju za razdoblje na koje se informacije odnose:

(a)

dodijeljeni prihodi od prava, iznosi koje je organizacija za kolektivno ostvarivanje prava platila po kategoriji prava kojima se upravlja te po vrsti upotrebe za prava kojima upravlja u okviru sporazuma o zastupanju, kao i svi dodijeljeni prihodi od prava koji nisu plaćeni za bilo koje razdoblje;

(b)

odbici s obzirom na naknade za upravljanje;

(c)

odbici za bilo koju svrhu osim s obzirom na naknade za upravljanje iz članka 15.;

(d)

informacije o svim dobivenim ili odbijenim odobrenjima s obzirom na djela i druge sadržaje obuhvaćene sporazumom o zastupanju;

(e)

odluke koje je donijela opća skupština članova sve dok su te odluke relevantne za upravljanje pravima u okviru sporazuma o zastupanju.

Članak 20.

Informacije pružene na zahtjev nositeljima prava, drugim organizacijama za kolektivno ostvarivanje prava i korisnicima

Ne dovodeći u pitanje članak 25. države članice osiguravaju da organizacija za kolektivno ostvarivanje prava na temelju propisno obrazloženog zahtjeva barem sljedeće informacije elektroničkim putem i bez neopravdane odgode stavlja na raspolaganje svakoj organizaciji za kolektivno ostvarivanje prava u čije ime upravlja pravima u okviru sporazuma o zastupanju ili svakom nositelju prava te svakom korisniku:

(a)

djela ili druge predmete djelatnosti koje zastupa, prava kojima upravlja, izravno ili u okviru sporazuma o zastupanju, te obuhvaćena državna područja; ili

(b)

ako se zbog opsega djelatnosti organizacije za kolektivno ostvarivanje prava takva djela ili drugi predmeti djelatnosti ne mogu odrediti, vrste djela ili drugih predmeta djelatnosti koje zastupa, prava kojima upravlja i obuhvaćena državna područja.

Članak 21.

Objavljivanje informacija

1.   Države članice osiguravaju da organizacija za kolektivno ostvarivanje prava objavljuje barem sljedeće informacije:

(a)

svoj statut;

(b)

uvjete svog članstva i uvjete otkazivanja odobrenja za upravljanje pravima ako oni nisu uključeni u statut;

(c)

standardne autorskopravne ugovore i standardne primjenjive cijene, uključujući popuste;

(d)

popis osoba iz članka 10.;

(e)

svoju opću politiku raspodjele iznosa koji pripadaju nositeljima prava;

(f)

svoju opću politiku o naknadama za upravljanje;

(g)

svoju opću politiku o odbicima, osim onih s obzirom na naknade za upravljanje, od prihoda od prava i bilo kojeg drugog dohotka koji proizlazi iz ulaganja prihoda od prava, uključujući odbitke u svrhe društvenih, kulturnih i obrazovnih usluga;

(h)

popis sporazuma o zastupanju koje je sklopila te nazive organizacija za kolektivno ostvarivanje prava s kojima su ti sporazumi o zastupanju sklopljeni;

(i)

opću politiku o korištenju neraspodjeljivih iznosa;

(j)

postupke rješavanja prigovora i sporova koji su dostupni u skladu s člancima 33., 34. i 35.

2.   Organizacija za kolektivno ostvarivanje prava objavljuje i ažurira na svojoj javnoj internetskoj stranici informacije iz stavka 1.

Članak 22.

Godišnje izvješće o transparentnosti

1.   Države članice osiguravaju da organizacija za kolektivno ostvarivanje prava, neovisno o svojem pravnom obliku u nacionalnom pravu, sastavlja i objavljuje godišnje izvješće o transparentnosti, uključujući posebno izvješće iz stavka 3., za svaku financijsku godinu najkasnije osam mjeseci nakon kraja te financijske godine.

Organizacija za kolektivno ostvarivanje prava objavljuje na svojoj internetskoj stranici godišnje izvješće o transparentnosti koje ostaje dostupno javnosti na toj internetskoj stranici najmanje pet godina.

2.   Godišnje izvješće o transparentnosti sadrži barem informacije navedene u Prilogu.

3.   U posebnom izvješću riječ je o korištenju iznosa odbijenih u svrhu društvenih, kulturnih i obrazovnih usluga, a ono sadrži barem informacije navedene u točki 3. Priloga.

4.   Obračunske informacije uključene u godišnje izvješće o transparentnosti revidira jedna ili više osoba zakonski ovlaštenih za revidiranje financijskih izvještaja u skladu s Direktivom 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (9).

Revizorsko izvješće, sa svim eventualnim ogradama, u cijelosti se objavljuje u godišnjem izvješću o transparentnosti.

U svrhu ovog stavka obračunske informacije sastoje se od financijskog izvještaja iz točke 1. podtočke (a) Priloga i svih financijskih informacija iz točke 1. podtočaka (g) i (h) te točke 2. Priloga.

GLAVA III.

IZDAVANJE ODOBRENJA ORGANIZACIJA ZA KOLEKTIVNO OSTVARIVANJE INTERNETSKIM PRAVIMA NA GLAZBENA DJELA ZA VIŠE DRŽAVNIH PODRUČJA

Članak 23.

Izdavanje odobrenja za više državnih područja na unutarnjem tržištu

Države članice osiguravaju da organizacije za kolektivno ostvarivanje prava koje imaju poslovni nastan na njihovom državnom području prilikom izdavanja odobrenja za internetska prava na glazbena djela za više državnih područja poštuju zahtjeve iz ove glave.

Članak 24.

Kapacitet obrade odobrenja za više državnih područja

1.   Države članice osiguravaju da organizacija za kolektivno ostvarivanje prava koja izdaje odobrenja za internetska prava na glazbena djela za više državnih područja ima dovoljan kapacitet za učinkovitu i transparentnu elektroničku obradu podataka potrebnih za vođenje takvih odobrenja, kao i za utvrđivanje repertoara i praćenje njegovog korištenja, izdavanje računa korisnicima, prikupljanje prihoda od prava i raspodjelu iznosa koji pripadaju nositeljima prava.

2.   U svrhu stavka 1. organizacija za kolektivno ostvarivanje prava poštuje barem sljedeće uvjete:

(a)

da ima mogućnost točnog utvrđivanja glazbenih djela, u cijelosti ili djelomično, koja je organizacija za kolektivno ostvarivanje prava ovlaštena zastupati;

(b)

da ima mogućnost točnog utvrđivanja, u cijelosti ili djelomično te u odnosu na svako relevantno državno područje, prava i odgovarajućih nositelja prava za svako glazbeno djelo ili njegov dio koje je organizacija za kolektivno ostvarivanje prava ovlaštena zastupati;

(c)

da koristi jedinstvene identifikatore za utvrđivanje nositelja prava i glazbenih djela, uzimajući u obzir, koliko je to moguće, dobrovoljne industrijske standarde i praksu razvijenu na međunarodnoj razini ili razini Unije;

(d)

da koristi odgovarajuće načine identificiranja te pravovremenog i učinkovitog rješavanja nedosljednosti u podacima koje imaju druge organizacije za kolektivno ostvarivanje internetskim pravima na glazbena djela za više državnih područja.

Članak 25.

Transparentnost informacija o repertoaru za više državnih područja

1.   Države članice osiguravaju da organizacija za kolektivno ostvarivanje prava koja izdaje odobrenja za internetska prava na glazbena djela za više državnih područja, pružateljima internetskih usluga, nositeljima prava čija prava zastupa i drugim organizacijama za kolektivno ostvarivanje prava elektroničkim putem i na propisno obrazložen zahtjev pruža ažurirane informacije koje omogućuju utvrđivanje internetskog glazbenog repertoara koji zastupa. To uključuje:

(a)

glazbena djela koja zastupa;

(b)

prava koja zastupa u cijelosti ili djelomično; i

(c)

obuhvaćena državna područja.

2.   Organizacija za kolektivno ostvarivanje prava može po potrebi poduzeti razumne mjere za zaštitu točnosti i cjelovitosti podataka, kontrolu ponovnog korištenja podataka i zaštitu komercijalno osjetljivih informacija.

Članak 26.

Točnost informacija o repertoaru za više državnih područja

1.   Države članice osiguravaju da organizacija za kolektivno ostvarivanje prava koja izdaje odobrenja za internetska prava na glazbena djela za više državnih područja ima spremne postupke kojima omogućuje nositeljima prava, drugim organizacijama za kolektivno ostvarivanje prava i pružateljima internetskih usluga da zatraže ispravak podataka iz popisa uvjeta prema članku 24. stavku 2. ili informacija iz članka 25., ako ti nositelji prava, organizacije za kolektivno ostvarivanje prava i pružatelji internetskih usluga na temelju opravdanih dokaza smatraju da su ti podaci ili informacije netočni kad je riječ o internetskim pravima na glazbena djela. Ako su tvrdnje dovoljno potkrijepljene, organizacija za kolektivno ostvarivanje prava osigurava da su ti podaci ili informacije ispravljeni bez neopravdane odgode.

2.   Organizacija za kolektivno ostvarivanje prava u elektroničkom obliku pruža nositeljima prava čija su glazbena djela uključena u njezin glazbeni repertoar i nositeljima prava koji su joj u skladu s člankom 31. povjerili upravljanje svojim internetskim pravima na glazbena djela, informacije o njihovim glazbenim djelima, njihovim pravima u tim djelima i državnim područjima za koja nositelji prava ovlašćuju organizaciju. Pritom organizacija za kolektivno ostvarivanje prava i nositelji prava uzimaju u obzir, koliko je to moguće, dobrovoljne industrijske standarde ili praksu u vezi s razmjenom podataka, koja je razvijena na međunarodnoj razini ili razini Unije, omogućujući nositeljima prava da utvrde glazbeno djelo, u cijelosti ili djelomično, da utvrde internetska prava, u cijelosti ili djelomično, te državna područja za koja ovlašćuju organizaciju.

3.   Ako organizacija za kolektivno ostvarivanje prava ovlasti drugu organizaciju za kolektivno ostvarivanje prava za izdavanje odobrenja za internetska prava na glazbena djela za više državnih područja u skladu s člancima 29. i 30., ovlaštena organizacija za kolektivno ostvarivanje prava također primjenjuje stavak 2. ovog članka u odnosu na nositelje prava čija su glazbena djela uključena u repertoar ovlaštene organizacije za kolektivno ostvarivanje prava, osim ako se organizacije za kolektivno ostvarivanje prava ne dogovore drugačije.

Članak 27.

Točno i pravovremeno izvješćivanje te izdavanje računa

1.   Države članice osiguravaju da organizacija za kolektivno ostvarivanje prava prati korištenje internetskih prava na glazbena djela koja zastupa u cijelosti ili djelomično, od strane pružatelja internetskih glazbenih usluga kojima je za ta prava izdala odobrenje za više državnih područja.

2.   Organizacija za kolektivno ostvarivanje prava nudi pružateljima internetskih usluga mogućnost da elektronički izvješćuju o stvarnom korištenju internetskih prava na glazbena djela, a pružatelji internetskih usluga točno izvješćuju o stvarnom korištenju tih djela. Organizacija za kolektivno ostvarivanje prava mora ponuditi upotrebu barem jedne metode izvješćivanja koja uzima u obzir dobrovoljne industrijske standarde ili prakse razvijene na međunarodnoj razini ili razini Unije za elektroničku razmjenu takvih podataka. Organizacija za kolektivno ostvarivanje prava može odbiti prihvatiti izvješće pružatelja internetskih usluga u njihovom formatu ako organizacija omogućava da se za izvješćivanje upotrebljava industrijski standard za elektroničku razmjenu podataka.

3.   Organizacija za kolektivno ostvarivanje prava elektronički izdaje račun pružateljima internetskih usluga. Organizacija za kolektivno ostvarivanje prava nudi upotrebu barem jednog formata koji uzima u obzir dobrovoljne industrijske standarde ili praksu razvijenu na međunarodnoj razini ili razini Unije. Na računu se navode djela i prava za koja su izdana odobrenja, u cijelosti ili djelomično, na temelju podataka navedenih u popisu uvjeta iz članka 24. stavka 2. te odgovarajuće stvarno korištenje, u mjeri u kojoj je to moguće na temelju informacija koje je pružio pružatelj internetskih usluga i formata koji se upotrebljava za pružanje tih informacija. Pružatelj internetskih usluga ne može odbiti prihvatiti račun zbog njegovog formata ako organizacija za kolektivno ostvarivanje prava upotrebljava industrijski standard.

4.   Organizacija za kolektivno ostvarivanje prava bez odgode izdaje točan račun pružatelju internetskih usluga nakon što se prijavi stvarno korištenje internetskih prava na to glazbeno djelo, osim ako to nije moguće zbog razloga koji se mogu pripisati pružatelju internetskih usluga.

5.   Organizacija za kolektivno ostvarivanje prava ima spremne prikladne postupke kojima pružatelj internetskih usluga može osporiti točnost računa, uključujući ako pružatelj internetskih usluga primi račun jedne ili više organizacija za kolektivno ostvarivanje prava za ista internetska prava na isto glazbeno djelo.

Članak 28.

Točno i pravovremeno plaćanje nositeljima prava

1.   Ne dovodeći u pitanje stavak 3. države članice osiguravaju da organizacija za kolektivno ostvarivanje prava koja izdaje odobrenje za internetska prava na glazbena djela za više državnih područja raspodjeljuje iznose koji pripadaju nositeljima prava, a koji proizlaze iz takvih odobrenja, točno i bez odgode nakon što je prijavljeno stvarno korištenje, osim ako to nije moguće zbog razloga koji se mogu pripisati pružatelju internetskih usluga.

2.   Ne dovodeći u pitanje stavak 3. organizacija za kolektivno ostvarivanje prava pruža nositeljima prava barem sljedeće informacije uz svako plaćanje koje izvrši u skladu sa stavkom 1.:

(a)

razdoblje u kojem je došlo do korištenja za koje iznosi pripadaju nositeljima prava te državna područja na kojima je došlo do korištenja;

(b)

iznosi koje je prikupila organizacija za kolektivno ostvarivanje prava, odbici i iznosi koje je raspodijelila za svako internetsko pravo na glazbeno djelo u pogledu kojeg su nositelji prava ovlastili organizaciju za kolektivno ostvarivanje prava da ih zastupa u cijelosti ili djelomično;

(c)

iznosi koje je prikupila organizacija za kolektivno ostvarivanje prava, odbici i iznosi koje je raspodijelila za svakog pružatelja internetskih usluga.

3.   Ako organizacija za kolektivno ostvarivanje prava ovlasti drugu organizaciju za kolektivno ostvarivanje prava za izdavanje odobrenja za internetska prava na glazbena djela za više državnih područja u skladu s člancima 29. i 30., ovlaštena organizacija za kolektivno ostvarivanje prava raspodjeljuje iznose iz stavka 1. točno i bez odgode te daje informacije iz stavka 2. organizaciji za kolektivno ostvarivanje prava koja daje ovlaštenje. Organizacija za kolektivno ostvarivanje prava koja daje ovlaštenje odgovorna je za daljnju raspodjelu tih iznosa i pružanje informacija nositeljima prava, osim ako se organizacije za kolektivno ostvarivanje prava nisu dogovorile drugačije.

Članak 29.

Sporazumi između organizacija za kolektivno ostvarivanje prava u vezi s izdavanjem odobrenja za više državnih područja

1.   Države članice osiguravaju da su neisključivi svi sporazumi o zastupanju između organizacija za kolektivno ostvarivanje prava u skladu s kojima organizacija za kolektivno ostvarivanje prava ovlašćuje drugu organizaciju za kolektivno ostvarivanje prava da izdaje odobrenja za internetska prava na glazbena djela iz vlastitog glazbenog repertoara za više državnih područja. Ovlaštena organizacija za kolektivno ostvarivanje prava upravlja tim internetskim pravima bez diskriminacije.

2.   Organizacija za kolektivno ostvarivanje prava koja daje ovlaštenje obavješćuje svoje članove o glavnim uvjetima sporazuma, uključujući njegovo trajanje i troškove usluga koje pruža ovlaštena organizacija za kolektivno ostvarivanje prava.

3.   Ovlaštena organizacija za kolektivno ostvarivanje prava obavješćuje organizaciju za kolektivno ostvarivanje prava koja daje ovlaštenje o glavnim uvjetima pod kojima se za njezina internetska prava izdaje odobrenje, uključujući narav korištenja, sve odredbe koje se odnose na naknade za odobrenja, trajanje odobrenja, obračunska razdoblja i obuhvaćena državna područja.

Članak 30.

Obveza zastupanja druge organizacije za kolektivno ostvarivanje prava u vezi s izdavanjem odobrenja za više državnih područja

1.   Ako organizacija za kolektivno ostvarivanje prava koja ne izdaje niti nudi izdavanje odobrenja za internetska prava na glazbena djela iz vlastitog repertoara za više državnih područja zatraži od druge organizacije za kolektivno ostvarivanje prava da stupi u sporazum o zastupanju radi zastupanja tih prava, države članice osiguravaju da organizacija za kolektivno ostvarivanje prava kojoj je zahtjev upućen treba se složiti s takvim zahtjevom ako već izdaje ili nudi izdavanje odobrenja za istu kategoriju internetskih prava na glazbena djela za više državnih područja iz repertoara jedne ili više drugih organizacija za kolektivno ostvarivanje prava.

2.   Organizacija za kolektivno ostvarivanje prava kojoj je zahtjev upućen odgovara u pisanom obliku i bez odgode organizaciji za kolektivno ostvarivanje prava koja je taj zahtjev uputila.

3.   Ne dovodeći u pitanje stavke 5. i 6. organizacija za kolektivno ostvarivanje prava kojoj je upućen zahtjev upravlja zastupanim repertoarom organizacije za kolektivno ostvarivanje prava koja je zahtjev uputila pod istim uvjetima kakvi su oni koje primjenjuje na upravljanje svojim repertoarom.

4.   Organizacija za kolektivno ostvarivanje prava kojoj je upućen zahtjev uključuje zastupani repertoar organizacije za kolektivno ostvarivanje prava koja je zahtjev uputila u sve ponude koje šalje pružateljima internetskih usluga.

5.   Naknada za upravljanje za uslugu koju organizacija za kolektivno ostvarivanje prava kojoj je upućen zahtjev pruža organizaciji za kolektivno ostvarivanje prava koja je uputila zahtjev ne premašuje opravdane troškove organizacije za kolektivno ostvarivanje prava kojoj je upućen zahtjev.

6.   Organizacija za kolektivno ostvarivanje prava koja je uputila zahtjev stavlja na raspolaganje organizaciji za kolektivno ostvarivanje prava kojoj je upućen zahtjev informacije koje se odnose na njezin vlastiti glazbeni repertoar koje su potrebne za davanje odobrenja za internetska prava na glazbena djela za više državnih područja. Ako informacije nisu dovoljne ili su dostavljene u obliku koji ne dopušta organizaciji za kolektivno ostvarivanje prava kojoj je upućen zahtjev da ispuni zahtjeve iz ove glave, organizacija za kolektivno ostvarivanje prava kojoj je upućen zahtjev ima pravo naplatiti razumne troškove nastale prilikom ispunjavanja tih zahtjeva ili isključiti ona djela čiji podaci nisu dovoljni ili se ne mogu upotrijebiti.

Članak 31.

Pristup izdavanju odobrenja za više državnih područja

Ako organizacija za kolektivno ostvarivanje prava ne izdaje ili ne nudi izdavanje odobrenja za korištenje internetskih prava na glazbena djela za više državnih područja ili ne dopušta drugoj organizaciji za kolektivno ostvarivanje prava da zastupa ta prava u tu svrhu do 10. travnja 2017., države članice osiguravaju da nositelji prava koji su ovlastili tu organizaciju za kolektivno ostvarivanje prava da zastupa njihova internetska prava na glazbena djela mogu iz te organizacije za kolektivno ostvarivanje prava povući internetska prava na glazbena djela za potrebe izdavanja odobrenja za više državnih područja s obzirom na sva državna područja, a da istodobno ne moraju povući internetska prava na glazbena djela za potrebe izdavanja odobrenja za jedno državno područje, kako bi odobrenja za korištenje svojih internetskih prava na glazbena djela za više državnih područja izdavali sami ili preko bilo koje druge strane koju ovlaste ili preko bilo koje organizacije za kolektivno ostvarivanje prava koja poštuje odredbe ove glave.

Članak 32.

Odstupanja u slučaju internetskih prava na glazbena djela za radijske i televizijske programe

Zahtjevi iz ove glave ne primjenjuju se na organizacije za kolektivno ostvarivanje prava ako one, na osnovi dobrovoljnog objedinjavanja potrebnih prava, u skladu s odredbama o konkurenciji iz članka 101. i 102. UFEU-a, izdaju odobrenja za korištenje internetskih prava na glazbena djela za više državnih područja koja kuća koja emitira djelo traži da bi prenijela ili učinila dostupnim javnosti svoje radijske ili televizijske programe istodobno s njihovim prvobitnim emitiranjem ili nakon njega te za svaki internetski materijal, uključujući najave, koji je proizvela kuća koja emitira djelo ili je materijal proizveden za nju, a dodatan je u odnosu na početno emitiranje njezina radijskog ili televizijskog programa.

GLAVA IV.

IZVRŠNE MJERE

Članak 33.

Postupci za prigovore

1.   Države članice osiguravaju da organizacije za kolektivno ostvarivanje prava svojim članovima i organizacijama za kolektivno ostvarivanje prava u čije ime upravljaju pravima u skladu sa sporazumom o zastupanju stavljaju na raspolaganje djelotvorne i pravovremene postupke za rješavanje prigovora, posebno u odnosu na odobrenje za upravljanje pravima i otkazivanje ili povlačenje prava, uvjete članstva, naplatu iznosa koji pripadaju nositeljima prava, odbitke i raspodjele.

2.   Organizacije za kolektivno ostvarivanje prava u pismenom obliku odgovaraju na prigovore članova ili organizacija za kolektivno ostvarivanje prava u čije ime upravljaju pravima u skladu sa sporazumom o zastupanju. Ako organizacija za kolektivno ostvarivanje prava odbije prigovor, navodi razloge za to.

Članak 34.

Alternativni postupci rješavanja sporova

1.   Države članice mogu odrediti da se sporovi između organizacija za kolektivno ostvarivanje prava, članova organizacija za kolektivno ostvarivanje prava, nositelja prava ili korisnika o odredbama nacionalnog zakona donesenog u skladu sa zahtjevima ove Direktive podnose na rješavanje brzim, neovisnim i nepristranim alternativnim postupkom rješavanja sporova.

2.   Države članice u svrhu glave III. osiguravaju da se sljedeći sporovi povezani s organizacijom za kolektivno ostvarivanje prava s poslovnim nastanom na njihovom državnom području, koja izdaje ili nudi izdavanje odobrenja za internetska prava na glazbena djela za više državnih područja, mogu podnositi na rješavanje neovisnim i nepristranim alternativnim postupkom rješavanja sporova:

(a)

sporovi sa stvarnim ili mogućim pružateljem internetskih usluga o primjeni članaka 16., 25., 26. i 27.;

(b)

sporovi s jednim ili više nositelja prava o primjeni članaka 25., 26., 27., 28., 29., 30. i 31.;

(c)

sporovi s drugom organizacijom za kolektivno ostvarivanje prava o primjeni članaka 25., 26., 27., 28., 29. i 30.

Članak 35.

Rješavanje sporova

1.   Države članice osiguravaju da se sporovi između organizacija za kolektivno ostvarivanje prava i korisnika posebno u vezi s postojećim i predloženim uvjetima izdavanja odobrenja ili kršenjem ugovora mogu podnijeti sudu i, ako je potrebno, drugom neovisnom i nepristranom tijelu za rješavanje sporova ako je to tijelo stručno na području prava intelektualnog vlasništva.

2.   Članci 33. i 34. i stavak 1. ovog članka ne dovode u pitanje pravo stranaka da traže i brane svoja prava pokretanjem postupka pred sudom.

Članak 36.

Usklađenost

1.   Države članice osiguravaju da nadležna tijela imenovana u tu svrhu nadziru usklađenost organizacija za kolektivno ostvarivanje prava s poslovnim nastanom na svojem državnom području s odredbama nacionalnog zakona donesenog u skladu sa zahtjevima iz ove Direktive.

2.   Države članice osiguravaju da za članove organizacije za kolektivno ostvarivanje prava, nositelje prava, korisnike, druge organizacije za kolektivno ostvarivanje prava i druge zainteresirane strane postoje postupci za obavješćivanje nadležnih tijela imenovanih u tu svrhu o aktivnostima ili okolnostima koje po njihovom mišljenju predstavljaju povredu odredbi nacionalnog zakona donesenog u skladu sa zahtjevima iz ove Direktive.

3.   Države članice osiguravaju da nadležna tijela imenovana u tu svrhu imaju ovlast nametnuti odgovarajuće kazne ili poduzeti odgovarajuće mjere u slučaju neusklađenosti s odredbama nacionalnog zakona donesenog u okviru provedbe ove Direktive. Te kazne i mjere moraju biti učinkovite, razmjerne i odvraćajuće.

Države članice do 10. travnja 2016. obavješćuju Komisiju o nadležnim tijelima iz ovog članka i članaka 37. i 38. Komisija objavljuje primljene informacije.

Članak 37.

Razmjena informacija među nadležnim tijelima

1.   Radi pojednostavljivanja nadzora primjene ove Direktive svaka država članica osigurava da nadležno tijelo imenovano u tu svrhu bez neopravdane odgode odgovori na zahtjev za dostavu informacija primljen od nadležnog tijela države članice, imenovanog u tu svrhu, zbog pitanja u vezi s primjenom ove Direktive, a posebno zbog aktivnosti organizacija za kolektivno ostvarivanje prava s poslovnim nastanom na državnom području države članice kojoj je zahtjev poslan, pod uvjetom da je zahtjev propisno obrazložen.

2.   Ako nadležno tijelo smatra da organizacija za kolektivno ostvarivanje prava s poslovnim nastanom u drugoj državi članici, no koja djeluje na njegovom državnom području, možda nije usklađena s odredbama nacionalnog zakona države članice u kojoj ta organizacija za kolektivno ostvarivanje prava ima poslovni nastan, a koje su donesene u skladu sa zahtjevima iz ove Direktive, može poslati sve relevantne informacije nadležnom tijelu države članice u kojoj organizacija za kolektivno ostvarivanje prava ima poslovni nastan, a može prema potrebi priložiti i zahtjev tom tijelu da poduzme odgovarajuće mjere u okviru svoje nadležnosti. Zahtijevano nadležno tijelo šalje obrazloženi odgovor unutar tri mjeseca.

3.   Nadležno tijelo koje podnosi takav zahtjev predmet iz stavka 2. također može uputiti stručnoj skupini uspostavljenoj u skladu s člankom 41.

Članak 38.

Suradnja za razvoj izdavanja odobrenja za više državnih područja

1.   Komisija potiče redovitu razmjenu informacija o stanju i razvoju izdavanja odobrenja za više državnih područja među nadležnim tijelima imenovanima u tu svrhu u državama članicama te između tih tijela i Komisije.

2.   Komisija provodi redovita savjetovanja s predstavnicima nositelja prava, organizacija za kolektivno ostvarivanje prava, korisnika, potrošača i drugih zainteresiranih stranaka o njihovim iskustvima s primjenom odredbi glave III. ove Direktive. Komisija nadležnim tijelima pruža sve relevantne informacije koje proizlaze iz tih savjetovanja u okviru razmjene informacija iz stavka 1.

3.   Države članice osiguravaju da do 10. listopada 2017. njihova nadležna tijela Komisiji podnesu izvješće za svoju državu o stanju i razvoju izdavanja odobrenja za više državnih područja. To izvješće prije svega sadrži informacije o dostupnosti izdavanja odobrenja za više državnih područja u dotičnoj državi članici, o usklađenosti organizacija za kolektivno ostvarivanje prava s odredbama nacionalnog zakona donesenog u okviru provedbe glave III. ove Direktive zajedno s procjenom korisnika, potrošača, nositelja prava i drugih zainteresiranih strana o razvoju izdavanja odobrenja za internetska prava na glazbena djela za više državnih područja.

4.   Na temelju izvješća primljenog u skladu sa stavkom 3. i informacija prikupljenih u skladu sa stavcima 1. i 2., Komisija procjenjuje primjenu glave III. ove Direktive. Ako je nužno te po potrebi na temelju posebnog izvješća, razmatra daljnje korake za rješavanje bilo kojih utvrđenih problema. Ta se procjena posebno odnosi na sljedeće:

(a)

broj organizacija za kolektivno ostvarivanje prava koje ispunjavaju zahtjeve iz glave III.;

(b)

primjenu članaka 29. i 30., uključujući broj sporazuma o zastupanju koje su sklopile organizacije za kolektivno ostvarivanje prava u skladu s tim člancima;

(c)

udio repertoara u državama članicama koji je dostupan za izdavanje odobrenja za više državnih područja.

GLAVA V.

IZVJEŠĆIVANJE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 39.

Izvješćivanje organizacija za kolektivno ostvarivanje prava

Do 10. travnja 2016. države članice na temelju informacija kojima raspolažu Komisiji dostavljaju popis organizacija za kolektivno ostvarivanje prava koje imaju poslovni nastan na njihovom državnom području.

Države članice javljaju Komisiji sve izmjene tog popisa bez neopravdane odgode.

Komisija te informacije objavljuje i ažurira.

Članak 40.

Izvješće

Do 10. travnja 2021. Komisija ocjenjuje primjenu ove Direktive i Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o primjeni ove Direktive. To izvješće uključuje ocjenu učinka ove Direktive na razvoj prekograničnih usluga, kulturnu raznolikost, odnose između organizacija za kolektivno ostvarivanje prava i korisnika te na rad u Uniji organizacija za kolektivno ostvarivanje prava s poslovnim nastanom izvan Unije i, ako je nužno, o potrebi za revizijom. Komisija uz svoje izvješće po potrebi prilaže zakonodavni prijedlog.

Članak 41.

Stručna skupina

Ovime se uspostavlja stručna skupina. Sastoji se od predstavnika nadležnih tijela država članica, a njome predsjeda predstavnik Komisije. Stručna se skupina sastaje ili na inicijativu predsjednika ili na zahtjev delegacija država članica. Zadaće skupine su sljedeće:

(a)

istraživanje utjecaja prenošenja ove Direktive na funkcioniranje organizacija za kolektivno ostvarivanje prava i nezavisnih subjekata za upravljanje na unutarnjem tržištu te isticanje bilo kakvih poteškoća;

(b)

organiziranje savjetovanja o svim pitanjima koja proizlaze iz primjene ove Direktive;

(c)

olakšavanje razmjene informacija o relevantnom razvoju u zakonodavstvu i sudskoj praksi te o relevantnom gospodarskom, društvenom, kulturnom i tehnološkom razvoju, posebno u vezi s digitalnim tržištem djela i drugim predmetima djelatnosti.

Članak 42.

Zaštita osobnih podataka

Obrada osobnih podataka provedena u okviru primjene ove Direktive podliježe Direktivi 95/46/EZ.

Članak 43.

Prijenos

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom do 10. travnja 2016. Komisiji bez odlaganja dostavljaju tekst tih odredaba.

Kada države članice te odredbe donose, u njima je prilikom službene objave sadržana uputa na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Države članice određuju načine upućivanja.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog zakona koji donose na području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 44.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 45.

Adresati

Ova Direktiva upućena je državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 26. veljače 2014.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

D. KOURKOULAS


(1)  SL C 44, 15.2.2013., str. 104.

(2)  Stajalište Europskog parlamenta od 4. veljače 2014. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 20. veljače 2014.

(3)  Preporuka Komisije 2005/737/EZ od 18. svibnja 2005. o kolektivnom prekograničnom upravljanju autorskim i srodnim pravima za zakonite internetske glazbene usluge (SL L 276, 21.10.2005., str. 54.).

(4)  Direktiva 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu (SL L 167, 22.6.2001., str. 10.).

(5)  Direktiva 2006/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o pravu iznajmljivanja i pravu posudbe i određenim pravima srodnim autorskom pravu u području intelektualnog vlasništva (SL L 376, 27.12.2006., str. 28.).

(6)  Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31.).

(7)  SL C 369 od 17.12.2011. str. 14.

(8)  Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom protoku takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).

(9)  Direktiva 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2006. o zakonskim revizijama godišnjih financijskih izvještaja i konsolidiranih financijskih izvještaja, izmjeni Direktive Vijeća 78/660/EEZ i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 84/253/EEZ (SL L 157, 9.6.2006., str. 87.).


PRILOG

1.

Informacije koje se pružaju u godišnjem izvješću o transparentnosti iz članka 22. stavka 2.:

(a)

financijski izvještaj koji sadrži bilancu ili izvješće o imovini i obvezama, račun prihoda i rashoda za financijsku godinu i izvješće o novčanom toku;

(b)

izvješće o aktivnostima u financijskoj godini;

(c)

informacije o odbijanju izdavanja odobrenja u skladu s člankom 16. stavkom 3.;

(d)

opis pravne i upravljačke strukture organizacije za kolektivno ostvarivanje prava;

(e)

informacije o svim subjektima koji su izravno ili neizravno, djelomično ili u cijelosti u vlasništvu ili pod kontrolom organizacije za kolektivno ostvarivanje prava;

(f)

informacije o ukupnom iznosu naknade plaćene osobama iz članka 9. stavka 3. i članka 10. u protekloj godini te o drugim povlasticama koje su im dodijeljene;

(g)

financijske informacije navedene u točki 2. ovog Priloga;

(h)

posebno izvješće o korištenju iznosa odbijenih u svrhu društvenih, kulturnih i obrazovnih usluga, koje sadrži informacije iz točke 3. ovog Priloga.

2.

Financijske informacije koje se pružaju u godišnjem izvješću o transparentnosti:

(a)

financijske informacije o prihodima od prava, po kategoriji prava kojima se upravlja i po načinu korištenja (npr. radiodifuzija, internet, javni nastup), uključujući informacije o dohotku koji proizlazi iz ulaganja prihoda od prava i o korištenju takvog dohotka (je li raspodijeljen nositeljima prava, ili drugim organizacijama za upravljanje pravima, ili drugačije iskorišten);

(b)

financijske informacije o troškovima upravljanja pravima i drugih usluga koje organizacija za kolektivno ostvarivanje prava pruža nositeljima prava, sa sveobuhvatnim opisom barem sljedećih stavki:

i.

svih operativnih troškova i troškova financiranja, s raspodjelom po kategoriji prava kojima se upravlja i, ako su troškovi neizravni i ne mogu se pripisati jednoj ili više kategorija prava, s objašnjenjem metode koja se upotrebljava za dodjeljivanje takvih neizravnih troškova;

ii.

operativnih troškova i troškova financiranja, s raspodjelom po kategoriji prava kojima se upravlja i, ako su troškovi neizravni i ne mogu se pripisati jednoj ili više kategorija prava, s objašnjenjem metode koja se upotrebljava za dodjeljivanje takvih neizravnih troškova, samo u odnosu na upravljanje pravima, uključujući naknade za upravljanje koje se odbijaju od prihoda od prava ili dohotka koji proizlazi iz ulaganja prihoda od prava ili se njima kompenziraju u skladu s člankom 11. stavkom 4. i člankom 12. stavcima 1., 2. i 3.;

iii.

operativnih troškova i troškova financiranja u pogledu usluga, osim upravljanja pravima, no uključujući društvene, kulturne i obrazovne usluge;

iv.

sredstava upotrijebljenih za pokrivanje troškova;

v.

odbitaka od prihoda od prava s raspodjelom po kategoriji prava kojima se upravlja te po načinu korištenja i svrsi odbitaka, kao što su troškovi povezani s upravljanjem pravima ili s društvenim, kulturnim ili obrazovnim uslugama;

vi.

postotka koji trošak upravljanja pravima i drugih usluga koje organizacija za kolektivno ostvarivanje prava pruža nositeljima prava predstavlja u usporedi s prihodom od prava u dotičnoj financijskoj godini, po kategoriji prava kojima se upravlja i, ako su troškovi neizravni i ne mogu se pripisati jednoj ili više kategorija prava, s objašnjenjem metode koja se upotrebljava za dodjeljivanje takvih neizravnih troškova;

(c)

financijske informacije o iznosima koji pripadaju nositeljima prava sa sveobuhvatnim opisom barem sljedećih stavki:

i.

ukupnog iznosa koji se pripisuje nositeljima prava s raspodjelom po kategoriji prava kojima se upravlja i po načinu korištenja;

ii.

ukupnog iznosa koji se plaća nositeljima prava s raspodjelom po kategoriji prava kojima se upravlja i po načinu korištenja;

iii.

učestalosti plaćanja, s raspodjelom po kategoriji prava kojima se upravlja i po načinu korištenja;

iv.

ukupnog prikupljenog iznosa koji još nije pripisan nositeljima prava, s raspodjelom po kategoriji prava kojima se upravlja i po načinu korištenja te naznačivanjem financijske godine u kojoj su ti iznosi prikupljeni;

v.

ukupnog iznosa koji je pripisan, ali još nije podijeljen nositeljima prava, s raspodjelom po kategoriji prava kojima se upravlja i po načinu korištenja te naznačivanjem financijske godine u kojoj su ti iznosi prikupljeni;

vi.

razloga za odgodu ako organizacija za kolektivno ostvarivanje prava nije provela raspodjelu i plaćanje unutar vremenskog roka određenog u članku 13. stavku 1.;

vii.

ukupnih neraspodjeljivih iznosa s objašnjenjem o korištenju tih iznosa;

(d)

informacije o odnosima s drugim organizacijama za kolektivno ostvarivanje prava s opisom barem sljedećih stavki:

i.

iznosa primljenih od drugih organizacija za kolektivno ostvarivanje prava i iznosa plaćenih drugim organizacijama za kolektivno ostvarivanje prava, s raspodjelom po kategoriji prava i po načinu korištenja te po organizaciji;

ii.

naknada za upravljanje i drugih odbitaka od prihoda od prava koji pripadaju drugim organizacijama za kolektivno ostvarivanje prava s raspodjelom po kategoriji prava, po načinu korištenja te po organizaciji;

iii.

naknada za upravljanje i drugih odbitaka od iznosa koje su platile druge organizacije za kolektivno ostvarivanje prava s raspodjelom po kategoriji prava i po organizaciji;

iv.

iznosa koji se raspodjeljuju izravno nositeljima prava koji potječu iz drugih organizacija za kolektivno ostvarivanje prava s raspodjelom po kategoriji prava i po organizaciji.

3.

Informacije koje se pružaju u posebnom izvješću iz članka 22. stavka 3.:

(a)

iznosi odbijeni u svrhu društvenih, kulturnih i obrazovnih usluga u financijskoj godini, s raspodjelom po vrsti svrhe te za svaku vrstu svrhe s raspodjelom po kategoriji prava kojima se upravlja i po načinu korištenja;

(b)

obrazloženje korištenja tih iznosa, s raspodjelom po vrsti svrhe, uključujući troškove upravljanja iznosima odbijenima za financiranje društvenih, kulturnih i obrazovnih usluga te zasebnih iznosa koji se koriste za društvene, kulturne i obrazovne usluge.


Top