EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 32002D0735

2002/735/EZ: Odluka Komisije od 30. svibnja 2002. o tehničkim specifikacijama interoperabilnosti u odnosu na podsustav željezničkih vozila transeuropskog željezničkog sustava velikih brzina iz članka 6. stavka 1. Direktive 96/48/EZ (priopćeno pod brojem dokumenta C(2002) 1952) Tekst značajan za EGP

OJ L 245, 12.9.2002, p. 402–506 (ES, DA, DE, EL, EN, FR, IT, NL, PT, FI, SV)
Special edition in Czech: Chapter 13 Volume 030 P. 416 - 524
Special edition in Estonian: Chapter 13 Volume 030 P. 416 - 524
Special edition in Latvian: Chapter 13 Volume 030 P. 416 - 524
Special edition in Lithuanian: Chapter 13 Volume 030 P. 416 - 524
Special edition in Hungarian Chapter 13 Volume 030 P. 416 - 524
Special edition in Maltese: Chapter 13 Volume 030 P. 416 - 524
Special edition in Polish: Chapter 13 Volume 030 P. 416 - 524
Special edition in Slovak: Chapter 13 Volume 030 P. 416 - 524
Special edition in Slovene: Chapter 13 Volume 030 P. 416 - 524
Special edition in Bulgarian: Chapter 13 Volume 038 P. 37 - 145
Special edition in Romanian: Chapter 13 Volume 038 P. 37 - 145
Special edition in Croatian: Chapter 13 Volume 016 P. 79 - 187

Legal status of the document In force: This act has been changed. Current consolidated version: 24/01/2013

ELI: http://data.europa.eu/eli/dec/2002/735/oj

13/Sv. 016

HR

Službeni list Europske unije

79


32002D0735


L 245/402

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

30.05.2002.


ODLUKA KOMISIJE

od 30. svibnja 2002.

o tehničkim specifikacijama interoperabilnosti u odnosu na podsustav željezničkih vozila transeuropskog željezničkog sustava velikih brzina iz članka 6. stavka 1. Direktive 96/48/EZ

(priopćeno pod brojem dokumenta C(2002) 1952)

(Tekst značajan za EGP)

(2002/735/EZ)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 96/48/EZ od 23. srpnja 1996. godine o interoperabilnosti transeuropskog željezničkog sustava velikih brzina (1), a posebno njezin članak 6. stavak 1.,

budući da:

(1)

U skladu s člankom 2. točkom (c) Direktive 96/48/EZ, transeuropski željeznički sustav velikih brzina dalje se dijeli na strukturne ili funkcionalne podsustave. Ti su podsustavi opisani u Prilogu II. Direktivi.

(2)

U skladu s člankom 5. stavkom 1. Direktive, svaki od tih podsustava obuhvaćen je tehničkom specifikacijom interoperabilnosti (TSI-jem).

(3)

U skladu s člankom 6 stavkom 1. Direktive, nacrt TSI-ja izrađuje zajedničko predstavničko tijelo.

(4)

Odbor osnovan prema članku 21. Direktive 96/48/EZ imenovao je Europsko udruženje za interoperabilnost željeznica (AEIF) zajedničkim predstavničkim tijelom u skladu s člankom 2. točkom (h) Direktive.

(5)

AEIF-u je dana ovlast izrade nacrta TSI-ja za podsustav željezničkih vozila sukladno članku 6. stavku 1. Direktive. Ovlast mu je dana u skladu s postupkom utvrđenim u članku 21. stavku 2. Direktive.

(6)

AEIF je izradio nacrt TSI-ja s uvodnim izvješćem koje sadrži analizu troškova i koristi kako je propisano u članku 6. stavku 3. Direktive.

(7)

Nacrt TSI-ja pregledali su predstavnici država članica unutar odbora osnovanog u skladu s Direktivom u smislu uvodnog izvješća.

(8)

Kako je utvrđeno u članku 1. Direktive 96/48/EZ, uvjeti postizanja interoperabilnosti transeuropskog željezničkog sustava velikih brzina odnose se na projektiranje, izgradnju, modernizaciju i rad infrastruktura i željezničkih vozila, što doprinosi funkcioniranju sustava koji će se staviti u uporabu nakon datuma stupanja na snagu ove Direktive. Što se tiče infrastrukture i željezničkih vozila koja su već u upotrebi na datum stupanja na snagu tog TSI-ja, TSI bi se trebao primjenjivati od vremena kada se predviđaju radovi na toj infrastrukturi. Međutim, stupanj u kojemu se TSI primjenjuje varirat će u skladu s područjem i opsegom predviđenih radova te troškovima i koristima koji proizlaze iz predviđene primjene. Kako bi se takvi djelomični radovi poklopili na način da se postigne puna interoperabilnost, moraju se temeljiti na sustavnoj provedbenoj strategiji. U tom je kontekstu potrebno razlikovati modernizaciju, obnovu i zamjenu u sklopu održavanja.

(9)

Potvrđuje se da se Direktiva 96/48/EZ i TSI-ji ne odnose na obnove ili zamjene u sklopu održavanja. Međutim, poželjno je da se TSI-ji odnose na obnovu, kao što će biti slučaj s TSI-jima za konvencionalne željezničke sustave prema Direktivi 2001/16/EZ. U nedostatku obveznih uvjeta a s obzirom na opseg radova obnove, države članice potiču se da, ako to mogu, primjenjuju TSI-je na obnove i zamjene u sklopu održavanja.

(10)

U svojoj postojećoj verziji, TSI, koji je predmet ove Odluke, obuhvaća svojstva specifična za željezničke sustave velikih brzina. On se u pravilu ne odnosi na opće aspekte željezničkih sustava velikih brzina i konvencionalnih željezničkih sustava. Interoperabilnost potonjih predmet je druge direktive (2). S obzirom da je provjeru interoperabilnosti potrebno izvršiti pozivajući se na TSI-je, u skladu s člankom 16. stavkom 2. Direktive 96/48/EZ, potrebno je, tijekom prijelaznog razdoblja između objave ove Odluke i objave Odluke o usvajanju TSI-ja za „konvencionalnu prugu”, utvrditi uvjete kojih se treba pridržavati, pored priloženog TSI-ja. Zbog tih razloga svaka država članica treba izvijestiti druge države članice i Komisiju o odgovarajućim nacionalnim tehničkim pravilima koja se primjenjuju na postizanje interoperabilnosti i koja zadovoljavaju temeljne zahtjeve iz Direktive 96/48/EZ. Pored toga, budući da se radi o nacionalnim pravilima, potrebno je da svaka država članica izvijesti druge države članice i Komisiju o tijelima koja odredi za provođenje postupaka ocjenjivanja usklađenosti ili prikladnosti za korištenje te postupka provjere koji se primjenjuje za provjeru interoperabilnosti podsustava u smislu članka 16. stavka 2. Direktive 96/48/EZ. Države članice primjenjivat će, u mjeri u kojoj je moguće, načela i kriterije propisane Direktivom 94/48/EZ za provedbu članka 16. stavka 2. u slučaju tih nacionalnih pravila. Što se tiče tijela odgovornih za te postupke, države članice će u najvećoj mogućoj mjeri iskoristiti tijela na koja se odnose obavijesti iz članka 20. Direktive 96/48/EZ. Komisija će proučiti te podatke (nacionalna pravila, postupke, tijela zadužena za provođenje postupaka, trajanje postupaka), te će prema potrebi raspraviti s Odborom potrebu poduzimanja bilo kakvih mjera.

(11)

TSI koji je predmet ove Odluke ne zahtijeva primjenu specifičnih tehnologija ili tehničkih rješenja osim kada je to izričito potrebno za interoperabilnost transeuropske mreže željezničkih pruga za velike brzine.

(12)

TSI koji je predmet ove Odluke temelji se na najboljem raspoloživom stručnom znanju u vrijeme izrade odgovarajućeg nacrta. Razvoj u području tehnologije ili socijalnih zahtjeva može dovesti do potrebe za izmjenama ili dopunama TSI-ja. Prema potrebi, postupak revizije ili ažuriranja pokrenut će se u skladu s člankom 6. stavkom 2. Direktive 96/48/EZ.

(13)

U nekim slučajevima, TSI koji je predmet ove Odluke omogućuje odabir između različitih rješenja, omogućujući primjenu trajnih ili prijelaznih interoperabilnih rješenja u skladu s trenutačnom situacijom. Pored toga, Direktiva 96/48/EZ predviđa posebne provedbene odredbe u određenim slučajevima. Nadalje, u slučajevima predviđenim člankom 7. Direktive, državama članicama mora se omogućiti da ne primjenjuju određene tehničke specifikacije. Stoga je potrebno da države članice osiguraju da se objavi registar željezničkih vozila i da se ažurira svake godine. U tom će se registru utvrditi glavne karakteristike nacionalnih željezničkih vozila (npr. osnovni parametri) i njihova usklađenost s karakteristikama propisanim u važećem TSI-ju. U tu svrhu, u TSI-ju koji je predmet ove Odluke, mora biti jasno naznačeno koji se podaci moraju nalaziti u registru.

(14)

Prilikom primjene TSI-ja koji je predmet ove Odluke moraju se uzeti u obzir posebni kriteriji vezani uz tehničku i operativnu kompatibilnost između infrastrukture i željezničkih vozila koja će se staviti u promet, te mreže u koju se oni trebaju integrirati. Ti zahtjevi kompatibilnosti podrazumijevaju složenu tehničku i ekonomsku analizu koja će se vršiti za svaki pojedini slučaj. Pri toj analizi u obzir će se uzimati:

sučelja između različitih podsustava spomenutih u Direktivi 96/48/EZ,

različite kategorije pruga i željezničkih vozila spomenutih u toj Direktivi, i

tehnički i operativni okoliš postojeće mreže.

Stoga je neophodno utvrditi strategiju za provedbu TSI-ja koji je predmet ove Odluke, u kojoj trebaju biti navedene tehničke faze prelaska od sadašnjeg stanja mreže prema situaciji kada će mreža biti interoperabilna.

(15)

Odredbe ove Odluke u skladu su s mišljenjem odbora osnovanog Direktivom 96/48/EZ,

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Komisija ovime usvaja TSI koji se odnosi na podsustav „željezničkih vozila” transeuropskog željezničkog sustava velikih brzina iz članka 6. stavka 1. Direktive 96/48/EZ. TSI je utvrđen u Prilogu ove Odluke. TSI se u cijelosti primjenjuje na željeznička vozila transeuropskog željezničkog sustava velikih brzina kako je definiran u Prilogu I. Direktivi 96/48/EZ, uzimajući u obzir niže navedeni članak 2. i članak 3.

Članak 2.

1.   Što se tiče aspekata koji su zajednički za željeznički sustav velikih brzina i konvencionalni željeznički sustav, a koji nisu obuhvaćeni priloženim TSI-jem, uvjeti koje je potrebno zadovoljiti pri provjeri interoperabilnosti u smislu članka 16. stavka 2. Direktive 96/48/EZ važeća su tehnička pravila koja se primjenjuju u državi članici koja odobrava stavljanje u uporabu podsustava na koji se odnosi ova Odluka.

2.   Svaka država članica obavješćuje u roku od šest mjeseci od priopćenja o ovoj Odluci drugim državama članicama i Komisiji o:

popisu važećih tehničkih pravila spomenutih u članku 2. stavku 1.,

postupcima za ocjenjivanje usklađenosti i postupke provjere koje je potrebno primjenjivati u pogledu primjene tih pravila,

tijelima koja je odredila za provedbu tih postupaka ocjenjivanja usklađenosti i postupaka provjere.

Članak 3.

1.   U smislu ovog članka:

„modernizacija” znači važniji radovi na izmjeni podsustava ili dijela podsustava kojima se mijenjaju radne karakteristike podsustava,

„obnova” znači važniji radovi na zamjeni podsustava ili dijela podsustava kojima se ne mijenjaju radne karakteristike podsustava,

„zamjena u sklopu održavanja” znači zamjena komponenata dijelovima identične funkcije i radnih karakteristika u sklopu predviđenog ili korektivnog održavanja.

2.   U slučaju modernizacije, tijelo koje sklapa ugovor dostavit će dokumentaciju s opisom projekta dotičnoj državi članici. Ta će država članica pregledati dokumentaciju i, uzimajući u obzir provedbenu strategiju iz poglavlja 7. priloženog TSI-ja, odlučit će (prema potrebi) je li opseg radova zahtijeva novu dozvolu za stavljanje u uporabu u skladu s člankom 14. Direktive 96/48/EZ. Takva dozvola za stavljanje u uporabu potrebna je uvijek kada predviđeni radovi objektivno mogu utjecati na razinu sigurnosti.

Kada je u skladu s člankom 14. Direktive 96/48/EZ potrebna nova dozvola za stavljanje u uporabu, država članica odlučuje:

(a)

uključuje li projekt cjelovitu primjenu TSI-ja, u kojem slučaju projekt podliježe EZ-ovom postupku provjere iz Direktive 96/48/EZ; ili

(b)

cjelovita primjena TSI-ja još nije moguća. U tom slučaju podsustav neće biti potpuno usklađen s TSI-jem, a EZ-ov postupak provjere iz Direktive 96/48/EZ odnosit će se samo na dijelove TSI-ja koji se primjenjuju.

U ova dva slučaja, države članice izvijestit će Odbor osnovan u skladu s Direktivom 96/48/EZ o predmetnoj dokumentaciji uključujući dijelove TSI-ja koji se primjenjuju i stupanj interoperabilnosti koji se postiže.

3.   U slučaju obnove i zamjene u sklopu održavanja, primjena priloženog TSI-ja nije obvezna.

Članak 4.

Od datuma stupanja na snagu priloženog TSI-ja, odgovarajući dijelovi preporuke Komisije 2001/290/EZ (3) o osnovnim parametrima transeuropskog željezničkog sustava velikih brzina više se neće primjenjivati.

Članak 5.

Priloženi TSI stupa na snagu šest mjeseci od dana objave ove Odluke.

Članak 6.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 30. svibnja 2002.

Za Komisiju

Loyola DE PALACIO

Potpredsjednica


(1)  SL L 235, 17.9.1996., str. 6.

(2)  Direktiva 2001/16/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. ožujka 2001. o interoperabilnosti transeuropskog konvencionalnog željezničkog sustava (SL L 110, 20.4.2001., str. 1.).

(3)  SL L 100, 11.4.2001., str. 17.


PRILOG

Tehničke specifikacije interoperabilnosti koje se odnose na podsustav željezničkih vozila

SADRŽAJ

1.

UVOD

1.1.

TEHNIČKO PODRUČJE PRIMJENE

1.2.

GEOGRAFSKO PODRUČJE PRIMJENE

1.3.

SADRŽAJ OVOG TSI-ja

2.

DEFINICIJE/PODRUČJE PRIMJENE PODSUSTAVA

2.1.

OPIS PODSUSTAVA

2.2.

FUNKCIJE ŽELJEZNIČKIH VOZILA OBUHVAĆENE TSI-jem

2.2.1.

Prijevoz i zaštita putnika i osoblja vlaka

2.2.2.

Ubrzavanje, zadržavanje brzine, kočenje i zaustavljanje

2.2.3.

Izvješćivanje strojovođe, osiguravanje pregleda i omogućavanje nadzora nad vlakom

2.2.4.

Pomoć i vođenje vlaka na pruzi

2.2.5.

Signaliziranje prisutnosti ostalima

2.2.6.

Sigurno funkcioniranje čak i u slučaju nezgoda

2.2.7.

Poštivanje okoliša

2.3.

FUNKCIJE KOJE NISU OBUHVAĆENE TSI-jem

2.3.1.

Mogućnost rada s raspoloživim sustavima napajanja vuče

2.3.2.

Prometno-upravljačka oprema u vlaku

2.3.3.

Održavanje tijekom vožnje u mreži

3.

TEMELJNI ZAHTJEVI

3.1.

 

3.2.

 

3.3.

 

3.3.1.

Sigurnost

3.3.2.

Pouzdanost i raspoloživost

3.3.3.

Zdravstveni zahtjevi

3.3.4.

Zaštita okoliša

3.3.5.

Tehnička kompatibilnost

3.4.

PROVJERA

4.

KARAKTERISTIKE PODSUSTAVA

4.1.

OSNOVNI PARAMETRI PODSUSTAVA ŽELJEZNIČKIH VOZILA

4.1.1.

Maksimalne kolosiječne sile (OP4)

4.1.2.

Osovinsko opterećenje (OP10)

4.1.3.

Maksimalna duljina vlaka (OP11)

4.1.4.

Tovarni profil vozila (OP12)

4.1.5.

Minimalne karakteristike kočenja (OP13)

4.1.6.

Električne granične karakteristike za vozila (OP14)

4.1.7.

Mehaničke granične karakteristike za vozila (OP15)

4.1.8.

Granične karakteristike vezane uz vanjsku buku (OP17)

4.1.9.

Granične karakteristike vezane uz vanjske elektromagnetske interferencije (OP19)

4.1.10.

Granične karakteristike vezane uz unutarnju buku (OP20)

4.1.11.

Granične karakteristike vezane uz klimatizaciju (OP21)

4.1.12.

Karakteristike vezane uz prijevoz osoba s ograničenom pokretljivošću (OP22)

4.1.13.

Maksimalne varijacije tlaka u tunelima (OP23)

4.1.14.

Maksimalni nagibi (OP24)

4.2.

SUČELJA PODSUSTAVA ŽELJEZNIČKIH VOZILA

4.2.1.

Projekt kompozicije fiksne formacije

4.2.2.

Uređaj za održavanje budnosti strojovođe

4.2.3.

Elektrifikacijski sustav

4.2.4.

Prometno-upravljački sustav u vlaku

4.2.5.

Stepenica za putnike

4.2.6.

Vrata za pristup putnika

4.2.7.

Putnički izlazi za nuždu

4.2.8.

Izlaz za nuždu iz upravljačnice

4.2.9.

Načini spajanja za potrebe spašavanja kompozicija

4.2.10.

Kontakt kotač/tračnica

4.2.11.

Otkrivanje pregrijanih ležišta

4.2.12.

Alarm za slučaj opasnosti

4.2.13.

Djelovanje zračne struje

4.2.14.

Djelovanje bočnih vjetrova

4.2.15.

Kočnice na principu vrtložne struje

4.2.16.

Podmazivanje prirubnica

4.2.17.

Koeficijent ovjesa

4.2.18.

Minimalni radijus luka

4.2.19.

Održavanje

4.2.20.

Vanjska svjetla i sirena

4.2.21.

Postupci podizanja/spašavanja

4.3.

UTVRĐENE RADNE KARAKTERISTIKE

4.3.1.

Minimalni zahtjevi za radne karakteristike

4.3.2.

Maksimalna brzina vožnje kompozicija

4.3.3.

Zahtjevi za radne karakteristike vuče

4.3.4.

Zahtjevi u pogledu radnih karakteristika adhezije pri vuči

4.3.5.

Granične vrijednosti potrebne adhezije kočnica

4.3.6.

Zahtjevi za sustav kočenja

4.3.7.

Radne karakteristike kočenja u vožnji

4.3.8.

Zaštita vlaka u mirovanju

4.3.9.

Radne karakteristike kočnica na strmim nagibima

4.3.10.

Otkrivanje iskliznuća

4.3.11.

Zaštita od požara i otrovnih isparavanja

4.3.12.

Okolišni uvjeti za željeznička vozila

4.3.13.

Praćenje i dijagnosticiranje

4.3.14.

Posebne specifikacije za duge tunele

4.3.15.

Sustav rasvjete u slučaju opasnosti

4.3.16.

Razglas

4.3.17.

Zaštita od strujnog udara

4.3.18.

Upravljačnica

4.3.19.

Vjetrobran i prednji dio vlaka

4.3.20.

Znakovi za informiranje putnika

4.3.21.

Sanitarni čvorovi za putnike i posadu vlaka

5.

INTEROPERABILNI SASTAVNI DIJELOVI

6.

OCJENA USKLAĐENOSTI I/ILI PRIKLADNOSTI ZA UPORABU

6.1.

INTEROPERABILNI SASTAVNI DIJELOVI ŽELJEZNIČKIH VOZILA

6.1.1.

Postupak ocjene usklađenosti i prikladnosti za uporabu (moduli)

6.1.2.

Primjena modula

6.2.

PODSUSTAV ŽELJEZNIČKIH VOZILA

6.2.1.

Postupci ocjene (moduli)

6.2.2.

Primjena modula

6.3.

POSEBNE METODE TESTIRANJA

6.3.1.

Granične karakteristike vezane uz unutrašnju buku – metode mjerenja

6.3.2.

Metode testiranja dostatne otpornosti prednjeg prozora kabine na projektile

7.

PROVEDBA TSI-ja ŽELJEZNIČKIH VOZILA

7.1.

PRIMJENA OVOG TSI-ja – NAČELA

7.1.1.

Nova željeznička vozila

7.1.2.

Modernizirana željeznička vozila

7.2.

KOMPATIBILNOST ŽELJEZNIČKIH VOZILA S DRUGIM PODSUSTAVIMA

7.3.

POSEBNI SLUČAJEVI

7.3.1.

Tovarni profil vozila (odjeljak 4.1.4.)

7.3.2.

Granične karakteristike vezane uz vanjsku buku (odjeljak 4.1.8.)

7.3.3.

Maksimalne varijacije tlaka u tunelima (odjeljak 4.1.13.)

7.3.4.

Stepenica za putnike (odjeljak 4.2.5.)

7.3.5.

Kontakt kotač/tračnica (profili kotača) (odjeljak 4.2.10.)

7.3.6.

Zaštita od požara i otrovnih isparavanja

7.4.

PREPORUKE

7.4.1.

Granične karakteristike vezane uz unutarnju buku (OP20)

7.4.2.

Granične karakteristike vezane uz vanjsku buku (OP17)

7.4.3.

Karakteristike vezane uz prijevoz osoba s ograničenom pokretljivošću (OP22)

PRILOG A

PASIVNA SIGURNOST – OTPORNOST NA SUDARE

PRILOG B

MAKSIMALNE VARIJACIJE TLAKA U TUNELIMA

PRILOG C

MAKSIMALNI PROFIL ZA PROFIL UK1

PRILOG D

OCJENA INTEROPERABILNIH SASTAVNIH DIJELOVA

PRILOG E

OCJENA PODSUSTAVA ŽELJEZNIČKIH VOZILA

PRILOG F

POSTUPCI OCJENE USKLAĐENOSTI I PRIKLADNOSTI ZA UPORABU

PRILOG G

PROFIL

PRILOG H

PREDNJA I STRAŽNJA SVJETLA

PRILOG I

REGISTAR ŽELJEZNIČKIH VOZILA

PRILOG J

PROJEKTIL ZA TESTIRANJE PREDNJEG VJETROBRANA KABINE

PRILOG K

SPOJKA

PRILOG L

ASPEKTI NESPECIFIČNI ZA VELIKE BRZINE ZA KOJE JE POTREBNO DOSTAVLJANJE NACIONALNIH PRAVILA

PRILOG M

(p. m.)

PRILOG N

ZAHTJEVI ZA RASVJETU U IZVANREDNIM OKOLNOSTIMA

PRILOG O

UZEMLJENJE METALNIH DIJELOVA VOZILA

PRILOG P

ELEKTRIČNI NAPON NA PRUGAMA

PRILOG Q

ZNAKOVI KOJI OZNAČUJU SPREMNIK S OPREMOM ALARMNIH UREĐAJA

1.   UVOD

1.1.   TEHNIČKO PODRUČJE PRIMJENE

TSI se odnosi na podsustav željezničkih vozila koji je jedan od podsustava navedenih u Prilogu II., točki 1. Direktivi 96/48/EZ.

Ovaj je TSI dio niza od od šest TSI-ja koji obuhvaćaju svih osam podsustava definiranih u Direktivi. Specifikacije koje se odnose na podsustave „korisnici” i „okoliš” koje su potrebne kako bi se osigurala interoperabilnost transeuropskog željezničkog sustava velikih brzina u skladu s temeljnim zahtjevima, utvrđene su u odgovarajućim TSI-jima.

Ovaj se TSI primjenjuje na vlakove koji voze brzinom od najmanje 250 km/h na prugama posebno izgrađenim za velike brzine, te brzinom od oko 200 km/h na postojećim prugama koje su posebno modernizirane ili trebaju biti modernizirane. Što se tiče vlakova koji voze moderniziranim prugama brzinom od oko 200 km/h i drugim konvencionalnim prugama, članak 2. ove Odluke o TSI-ju se primjenjuje ako taj slučaj nije obuhvaćen postupkom revizije TSI-ja.

Više podataka o podsustavu željezničkih vozila dano je u poglavlju 2.

1.2.   GEOGRAFSKO PODRUČJE PRIMJENE

Geografsko područje primjene ovog TSI-ja je transeuropski željeznički sustav velikih brzina kako je opisan u Prilogu I. Direktivi 96/48/EZ.

Posebno će se pozivati na pruge transeuropske mreže željezničkih pruga za velike brzine opisane u Odluci Europskog parlamenta i Vijeća br. 1692/96/EZ od 23. srpnja 1996. o smjernicama Zajednice za razvoj transeuropske prometne mreže odnosno sve dopune te odluke slijedom revizije iz članka 21. te Odluke.

1.3.   SADRŽAJ OVOG TSI-ja

U skladu s člankom 5. stavkom 3., te Prilogom I. stavkom 1. točkom (b) Direktivi 96/48/EZ, ovaj TSI:

(a)

utvrđuje temeljne zahtjeve za podsustave i njihova sučelja (poglavlje 2.);

(b)

utvrđuje osnovne parametre opisane u Prilogu II. točki 3. toj Direktivi koji su potrebni kako bi se udovoljilo temeljnim zahtjevima (poglavlje 4.);

(c)

utvrđuje uvjete koji se moraju ispuniti kako bi se postigle određene radne karakteristike za svaku od sljedećih kategorija pruga (poglavlje 4.):

kategorija I.: posebno izgrađene pruge velikih brzina opremljene za brzine koje su općenito gledajući jednake ili veće od 250 km/h,

kategorija II.: posebno modernizirane pruge velikih brzina opremljene za brzine od oko 200 km/h,

kategorija III.: posebno modernizirane pruge velikih brzina koje zbog topografskih, reljefnih ili prostornih ograničenja imaju posebna svojstva radi kojih se brzina mora prilagoditi svakom pojedinom slučaju;

(d)

utvrđuje provedbene odredbe za određene posebne slučajeve (poglavlje 7.);

(e)

određuje sastavne dijelove i sučelja interoperabilnosti koji moraju biti obuhvaćeni europskim specifikacijama, uključujući i europske standarde, koji su potrebni kako bi se postigla interoperabilnost transeuropskog željezničkog sustava velikih brzina uz istodobno zadovoljenje temeljnih zahtjeva (poglavlje 5.);

(f)

utvrđuje, u svakom razmatranom slučaju, koji od modula definiranih u Odluci 93/465/EEZ, odnosno, prema potrebi, koji se posebni postupci moraju primijeniti kako bi se ocijenila usklađenost ili prikladnost za korištenje interoperabilnih sastavnih dijelova te se izvršila EZ-ova provjera podsustava (poglavlje 6.).

2.   DEFINICIJE/PODRUČJE PRIMJENE PODSUSTAVA

2.1.   OPIS PODSUSTAVA

„Karakteristike željezničkih vozila moraju biti takve da im omogućuju vožnju svim prugama na kojima se očekuje njihov promet (Direktiva Vijeća 96/48/EZ, Prilog III., temeljni zahtjev 2.4.3.).”

Vlakovi koji zadovoljavaju tehničke zahtjeve iz ovog TSI-ja mogu obavljati promet na prugama iz Priloga I. stavka 1. točke (b) Direktivi 96/48/EZ.

Podsustav željezničkih vozila ne obuhvaća prometno-upravljačke i signalno-sigurnosne podsustave, podsustave rada ili napajanja budući da su ti podsustavi specificirani u njihovim vlastitim TSI-jima.

Pored toga, željeznička vozila ne obuhvaćaju osoblje vlaka (strojovođu i ostalu posadu vlaka).

Željeznička vozila ispunjavaju sljedeće funkcije:

prijevoz i zaštitu putnika i posade vlaka,

ubrzavanje, zadržavanje brzine, kočenje i zaustavljanje,

izvješćivanje strojovođe, osiguravanje pregleda i omogućavanje nadzora nad vlakom,

pomoć i vođenje vlaka pruzi,

signaliziranje prisutnosti vlaka ostalima,

sigurno funkcioniranje čak i u slučaju nezgoda,

poštivanje okoliša.

2.2.   FUNKCIJE ŽELJEZNIČKIH VOZILA OBUHVAĆENE TSI-jem

2.2.1.   Prijevoz i zaštita putnika i osoblja vlaka

Vlakovi moraju pružati potrebnu razinu sigurnosti putnika i posade vlaka tijekom ulaska u vlak i izlaska iz njega te tijekom putovanja. Vlakovi također moraju biti prilagođeni posebnim potrebama osoba smanjene pokretljivosti.

2.2.2.   Ubrzavanje, zadržavanje brzine, kočenje i zaustavljanje

Radne karakteristike utvrđene TSI-jem omogućavat će vozilima da se uklope u slobodne vremenske odsječke redova vožnje na dionicama ili pravcima transeuropske mreže željezničkih pruga za velike brzine za koju su vozila projektirana.

2.2.3.   Izvješćivanje strojovođe, osiguravanje pregleda i omogućavanje nadzora nad vlakom

Strojovođa ima jasan pregled pruge ispred sebe. Svi instrumenti i sredstva koji se odnose na funkcioniranje vlaka i prometno-upravljački podsustav su jasno označeni, rade u stvarnom vremenu te biti nedvosmisleni za strojovođu.

2.2.4.   Pomoć i vođenje vlaka na pruzi

Različite potrebe podsustava definirane su standardnima za kotače koji obuhvaćaju sučelja s tračnicama infrastrukturnog podsustava.

Kontaktna geometrija je takva da osigurava stabilnost vlaka sa svom njegovom opremom u ispravnom radnom stanju pri najvećoj brzini kretanja propisanoj za tu kompoziciju. Ovim se svojstvom omogućuje definiranje sučelja s brojnim parametrima unutar infrastrukturnog podsustava kao što su širina kolosijeka, manjak nadvišenja i istovrijedna koničnost.

2.2.5.   Signaliziranje prisutnosti ostalima

Vlakovi raspolažu opremom koja im omogućuje da svoju prisutnost naznače u zvučnom, te u vizualnom i/ili elektroničkom obliku prihvatljivom na svim dijelovima interoperabilne mreže i njenim sustavima upravljanja prometom.

2.2.6.   Sigurno funkcioniranje čak i u slučaju nezgoda

Vlakovi su opremljeni sigurnosnim uređajima koji se stavljaju u funkciju u slučaju mogućih nezgoda, ublažavajući djelovanje takvih nezgoda i omogućujući njihovo uklanjanje kad god je to moguće.

2.2.7.   Poštivanje okoliša

Materijali odabrani za korištenje na željezničkim vozilima moraju svesti na minimum emisiju štetnog i opasnog dima ili plinova tijekom korištenja vlaka. Utvrđena ograničenja vanjske buke i elektromagnetske interferencije moraju imati minimalan utjecaj na okoliš.

2.3.   FUNKCIJE KOJE NISU OBUHVAĆENE TSI-jem

2.3.1.   Mogućnost rada s raspoloživim sustavima napajanja vuče

Budući da su nacionalne željeznice opremljene različitim elektrifikacijskim sustavima, električni vlakovi moraju imati mogućnost korištenja raspoloživih napona i frekvencija, te moraju imati ispravan pantograf za rad s geometrijom voznog voda.

Ovi su zahtjevi za napajanje vuče definirani u TSI-ju energetskog podsustava.

Pantograf: iako su instalirani na vozila, pantografi se smatraju dijelom energetskog podsustava kao važni uređaji za funkciju dovoda električne energije koja je izravno povezana s karakteristikama kontaktne mreže. Karakteristike sučelja pantografa opisane su u energetskom TSI-ju.

2.3.2.   Prometno-upravljačka oprema u vlaku

Sučelja i karakteristike signalne opreme ERTMS-a u vozilima i radijskog sustava u potpunosti su navedeni i opisani u prometno-upravljačkom TSI-ju.

2.3.3.   Održavanje tijekom vožnje u mreži

Za veće radove održavanja koji omogućuju ispunjenje ciljeva pouzdanosti i raspoloživosti odgovoran je željeznički prijevoznik koji upravlja vozilom. Specifične tehničke potrebe za obavljanje zadaća prikladnih za interoperabilnost na objektima interoperabilne mreže koji ne pripadaju operateru željezničkih vozila navedeni su u TSI-ju održavanja.

3.   TEMELJNI ZAHTJEVI

3.1.   Prema članku 4. stavku 1. Direktive 96/48/EZ, transeuropski željeznički sustav velikih brzina te podsustavi i njihovi interoperabilni sastavni dijelovi moraju zadovoljavati temeljne zahtjeve načelno utvrđene u Prilogu III. Direktivi.

3.2.   Temeljni zahtjevi odnose se na:

sigurnost,

pouzdanost i raspoloživost,

zdravlje,

zaštitu okoliša,

tehničku kompatibilnost.

Sukladno Direktivi 96/48/EZ, temeljni zahtjevi mogu se općenito primjenjivati na čitav transeuropski željeznički sustav velikih brzina ili biti specifični za pojedine aspekte svakog podsustava i njegove sastavne dijelove.

3.3.   U slučaju podsustava željezničkih vozila, pored pitanja sadržanih u Prilogu III. Direktivi, posebni aspekti su sljedeći:

3.3.1.   Sigurnost

Temeljni zahtjev 1.1.1.:

„Projektiranje, izgradnja ili montaža, održavanje i praćenje sastavnica bitnih za sigurnost, a posebno sastavnica koje sudjeluju u kretanju vlaka, moraju biti takve da jamče sigurnost na razini koja odgovara ciljevima utvrđenim za sigurnost mreže, uključujući i one za pojedine otežane situacije.”

Ovaj je sigurnosni zahtjev univerzalno primjenjiv. Kako je utvrđeno u poglavlju 1., odjeljak 1.3. taj se dokument ograničava na definiranje tih uvjeta vezanih uz interoperabilnost. U tom pogledu, ovaj temeljni zahtjev ispunjen je kada su zadovoljeni svi osnovni kriteriji kojima se željeznička vozila definiraju u poglavlju 4. ovog TSI-ja.

Temeljni zahtjev 1.1.2.:

„Parametri za kontakt kotač/tračnica moraju ispunjavati zahtjeve stabilnosti potrebne kako bi se zajamčilo sigurno kretanje pri najvećoj dopuštenoj brzini.”

Kako bi ovaj zahtjev bio ispunjen, profili kotača, dopušteno habanje profila i sastavnice koje utječu na stabilnost pri kretanju utvrdit će se u odjeljku 4.2.10. tako da budu potpuno kompatibilne s kriterijima za kolosijek utvrđenim u podsustavu infrastrukture.

Imajući u vidu važnost održavanja ovih parametara kako bi se zajamčio siguran rad, potrebno je osigurati trajno ili periodičko praćenje tih parametara kako bi se spriječilo njihovo pogoršanje tijekom vremena.

Temeljni zahtjev 1.1.3.:

„Korištene sastavnice moraju izdržati sva uobičajena ili izvanredna naprezanja utvrđena tijekom razdoblja njihovog korištenja. Sigurnosne posljedice svih slučajnih pogrešaka moraju se ograničiti odgovarajućim sredstvima.”

Predmetne sastavnice u pogledu svakog zahtjeva odgovaraju elementima i čimbenicima za koje su navedene karakteristike u TSI-ju, zajedno s uređajima za njihovo praćenje. Glavne karakteristike ovog zahtjeva su:

statički otpor konstrukcije vozila,

kriteriji habanja kotača utvrđeni odabirom materijala,

otkrivanje pregrijanih ležišta,

okolišni uvjeti za koje je predviđena oprema željezničkog vozila,

karakteristike vjetrobrana.

Odgovarajuće karakteristike koje je potrebno potvrditi s obzirom na TSI utvrđene su u odjeljcima 4.1.7., 4.2.10., 4.3.12. i 4.3.19.

Pored toga, neke karakteristike dane su radi zadovoljenja ovog zahtjeva u kontekstu njihovog sučelja s podsustavom infrastrukture:

maksimalne kolosiječne sile,

toplina koja se prenosi na tračnicu,

djelovanje bočnih vjetrova.

Odgovarajuće karakteristike koje je potrebno potvrditi s obzirom na TSI utvrđene su u odjeljcima 4.1.1., 4.2.15. i 4.2.14.

Temeljni zahtjev 1.1.4.:

„Projekt stabilnih postrojenja i željezničkih vozila, te odabir korištenih materijala mora imati za cilj ograničavanje pojave, širenja i djelovanja vatre i dima u slučaju požara.”

Ovaj zahtjev ispunjen je u odjeljku 4.3.11. koji obuhvaća zaštitu od požara.

Odgovarajuće karakteristike koje je potrebno potvrditi s obzirom na TSI utvrđene su u odjeljku 4.3.11.

Temeljni zahtjev 1.1.5.:

„Sva sredstva namijenjena korisnicima moraju biti projektirana na takav način da se njihova sigurnost ne narušava ako se koriste na predvidljiv način, a koji nije u skladu s istaknutim uputama.”

Pri suvremenom projektiranju vlakova ovaj je rizik već uzet u obzir. Nema potrebe za utvrđivanjem bilo kakvih posebnih karakteristika samo radi interoperabilnosti.

Temeljni zahtjev 2.4.1., odjeljak 1:

„Struktura željezničkih vozila i spojnice između vozila moraju se projektirati tako da štite odjeljke za putnike i strojovođe u slučaju sudara ili iskliznuća.”

Kako bi ovaj zahtjev bio zadovoljen, konstrukcije vozila projektiraju se u skladu s odredbama o pasivnoj sigurnosti. Osnovno načelo predviđa mogućnost sudara sa zaprekom kao što je teški kamion na raskrižju u razini ili odron kamenja, pri čemu su odjeljci za putnike i strojovođa izvrgnuti minimalnoj deformaciji. Energija od sudara apsorbira se u zonama gužvanja u kojima nema ljudi predviđenim za takve slučajeve, koja ograničavaju sile usporavanja i sprečavaju da sanduci vozila nalijeću jedan na drugi.

Odgovarajuće karakteristike koje je potrebno potvrditi s obzirom na TSI utvrđene su u odjeljku 4.1.7.

Temeljni zahtjev 2.4.1., odjeljak 2:

„Električna oprema ne smije ugrožavati sigurnost i rad prometno-upravljačkih i signalno-sigurnosnih uređaja.”

Ovaj je zahtjev zadovoljen prema prometno-upravljačkim kriterijima utvrđenim u TSI-ju, u stavku koji se bavi elektromagnetskom kompatibilnošću željezničkih vozila i sustava signalizacije.

Ograničenja rada na postojećoj infrastrukturi uređuju se za svaki pojedini slučaj. Moraju se poštivati ograničenja utvrđena za postojeća postrojenja. Za utvrđivanje karakteristika različitih infrastruktura vidjeti „Registar infrastrukture” gdje su informacije dane za svaku pojedinu prugu.

Odgovarajuće karakteristike koje je potrebno potvrditi s obzirom na TSI utvrđene su u odjeljku 4.1.9.

Temeljni zahtjev 2.4.1., odjeljak 3:

„Tehnike kočenja i naprezanja kojima je izložena oprema moraju biti u skladu s projektom kolosijeka, konstrukcijama postrojenja i sustavima signalizacije.”

U okviru ovog TSI-ja, ovaj zahtjev obrađen je u dva osnovna parametra:

radne karakteristike kočenja utvrđene u odjeljku 4.1.5.,

maksimalna longitudinalna sila utvrđena u odjeljku 4.1.1., točka (c), koja se primjenjuje na kolosijek bez prekoračenja maksimalne prihvatljive longitudinalne sile na infrastrukturi.

Nadalje, poseban slučaj sustava kočenja neovisnog o adheziji kotač/tračnica koji koriste elektromagnetsko djelovanje na tračnice (kočnice na principu vrtložne struje) umjesto adhezije kotač/tračnica obrađen je posebno u odjeljku 4.2.15. kako bi se procijenile posljedice termalnog djelovanja na tračnice.

Temeljni zahtjev 2.4.1., odjeljak 4.:

„Moraju se poduzeti mjere opreza kako bi se spriječio pristup čimbenicima pod električnim naponom kako se ne bi ugrozila sigurnost osoba.”

Kako bi ovaj zahtjev bio zadovoljen, željeznička se vozila također mogu proizvoditi u skladu s europskim standardima zaštite od strujnog udara.

Odgovarajuće karakteristike koje je potrebno potvrditi s obzirom na TSI utvrđene su u odjeljku 4.3.17.

Temeljni zahtjev 2.4.1., odjeljak 5.:

„U slučaju opasnosti uređaji moraju omogućiti putnicima da izvijeste strojovođu, a pratećem osoblju vlaka da stupi s njim u vezu.”

Ovaj se zahtjev odnosi na upute dane putnicima o alarmnom signalu za putnike. Različite funkcije razglasa i uređaja za komunikaciju između strojovođe i osoblja vlaka zamišljeni su kao odgovor na taj zahtjev.

Odgovarajuće karakteristike koje je potrebno potvrditi s obzirom na TSI utvrđene su u odjeljku 4.2.12.

Temeljni zahtjev 2.4.1., odjeljak 6:

„Ulazna vrata moraju imati sustav otvaranja i zatvaranja koji jamči sigurnost putnika.”

Ovaj zahtjev obrađen je u funkcionalnim specifikacijama upravljanja vratima i ograničenjima mogućnosti otključavanja vrata.

Odgovarajuće karakteristike koje je potrebno potvrditi s obzirom na TSI utvrđene su u odjeljku 4.2.6.

Temeljni zahtjev 2.4.1., odjeljak 7.:

„Izlazi za nuždu se moraju osigurati i označiti.”

Broj izlaza za nuždu, njihov raspored, upotreba i označavanje utvrđeni su ovim TSI-jem kako bi bile zadovoljene potrebe evakuacije.

Odgovarajuće karakteristike koje je potrebno potvrditi s obzirom na TSI utvrđene su u odjeljcima 4.2.7. i 4.2.8.

Temeljni zahtjev 2.4.1., odjeljak 8:

„Moraju se utvrditi odgovarajuće odredbe kako bi se u obzir uzeli posebni sigurnosni uvjeti u vrlo dugim tunelima.”

Odredbe koje se odnose na zaštitu od vatre i dima, kompozicije projektirane s upravljačnicom strojovođe na svakoj strani vlaka, zvučni alarmi koji vozaču omogućuju odabir točke zaustavljanja, rasvjeta u slučaju nužde, razglas i ostale stavke utvrđene ovim TSI-jem zajedničkim djelovanjem poboljšavaju sigurnost u tunelima.

Dodatne odredbe u pogledu ovog zahtjeva objedinjene su u posebnom stavku. One su predviđene samo za željeznička vozila koja redovito prolaze kroz vrlo duge tunele s posebnim zahtjevima navedenim u „Registru infrastrukture”.

Odgovarajuće karakteristike koje je potrebno potvrditi s obzirom na TSI utvrđene su u odjeljcima 4.3.14. i 4.2.12.

Temeljni zahtjev 2.4.1., odjeljak 9.:

„Sustav rasvjete u slučaju nužde dostatnog intenziteta i trajanja neophodno je potreban u vlaku.”

Ovaj zahtjev je obuhvaćen definicijom glavnih funkcija sustava rasvjete u slučaju nužde.

Odgovarajuće karakteristike koje je potrebno potvrditi s obzirom na TSI utvrđene su u odjeljku 4.3.15.

Temeljni zahtjev 2.4.1., odjeljak 10.:

„Vlakovi moraju biti opremljeni sustavom razglasa kojime se osigurava komunikacija osoblja u vlaku s putnicima i radnicima dispečerskog centra.”

Ovaj zahtjev obuhvaćen je definicijom glavnih funkcija sustava javnog razglasa.

Odgovarajuće karakteristike koje je potrebno potvrditi s obzirom na TSI utvrđene su u odjeljku 4.3.16.

3.3.2.   Pouzdanost i raspoloživost

Temeljni zahtjev 1.2.:

„Praćenje i održavanje fiksnih i mobilnih komponenata koje sudjeluju u kretanju vlaka mora biti organizirano, provedeno i kvantificirano tako da se održi njihov rad u predviđenim uvjetima.”

Temeljni zahtjev 2.4.2.:

„Projekt ključne opreme i njezino funkcioniranje, te opreme za vožnju, vuču i kočenje, te prometno-upravljački sustav mora u specifičnim pogoršanim stanjima biti takav da vlaku omogući nastavak puta bez nepovoljnih posljedica za opremu koja ostane u funkciji.”

Postizanje radnih karakteristika iz odjeljaka 4.1.5., 4.2.1., 4.2.9., 4.3.1. i 4.3.3. omogućuju zadovoljavanje ova dva zahtjeva.

3.3.3.   Zdravstveni zahtjevi

Temeljni zahtjev 1.3.1.:

„Materijali za koje je vjerojatno da zbog načina njihovog korištenja predstavljaju opasnost po zdravlje osoba koje im imaju pristup ne smiju su koristiti na vlakovima i željezničkoj infrastrukturi.”

Ovom zahtjevu, koji nije specifičan za područje željeznica, udovoljava se pridržavanjem odgovarajućih europskih ili nacionalnih propisa.

Temeljni zahtjev 1.3.2.:

„Ti materijali moraju se izabrati, preraditi i koristiti na takav način da se ograniči emisija štetnih i opasnih isparavanja ili plinova, posebno u slučaju požara.”

Kako je već utvrđeno u odjeljku 3.3.1. koji se odnosi na temeljni zahtjev 1.1.4. ovaj zahtjev obrađen je u odjeljku 4.3.11. koji se odnosi na zaštitu od požara.

Odgovarajuće karakteristike koje je potrebno potvrditi s obzirom na TSI utvrđene su u odjeljku 4.3.11.

3.3.4.   Zaštita okoliša

Temeljni zahtjev 1.4.1.:

„Posljedice uspostavljanja i funkcioniranja transeuropskog željezničkog sustava velikih brzina po okoliš moraju se ocijeniti i uzeti u obzir u fazi projektiranja sustava u skladu s važećim propisima Zajednice.”

U pogledu željezničkih vozila, ovaj je zahtjev obuhvaćen graničnim karakteristikama koje se odnose na vanjsku buku, elektromagnetsku interferenciju i zagađenje svjetlošću.

Odgovarajuće karakteristike koje je potrebno potvrditi s obzirom na TSI utvrđene su u odjeljcima 4.1.8., 4.1.9. i 4.2.20.

Temeljni zahtjev 1.4.2.:

„Materijali korišteni na vlaku moraju sprečavati isparavanja ili ispuštanja plinova štetnih ili opasnih po okoliš, posebno u slučaju požara.”

Ovom zahtjevu, koji nije specifičan za područje željeznica, udovoljava se pridržavanjem odgovarajućih europskih ili nacionalnih propisa.

Temeljni zahtjev 1.4.3.:

„Željeznička vozila i sustavi napajanja energijom moraju se projektiratii i proizvoditi na način da budu elektromagnetski kompatibilni s postrojenjima, opremom i javnim ili privatnim mrežama s kojima bi mogli interferirati.”

Ovom temeljnom zahtjevu udovoljava se pridržavanjem osnovnog parametra „Granične karakteristike vezane uz vanjsku elektromagnetsku interferenciju”.

Odgovarajuće karakteristike koje je potrebno potvrditi s obzirom na TSI utvrđene su u odjeljku 4.1.9.

3.3.5.   Tehnička kompatibilnost

Temeljni zahtjev 1.5.:

„Tehničke karakteristike infrastrukture i stabilnih postrojenja moraju biti međusobno kompatibilne te s karakteristikama vlakova koji će se koristiti na transeuropskom željezničkom sustavu velikih brzina.

Ako se pridržavanje tih karakteristika pokaže otežanim na nekim dionicama mreže, mogu se primijeniti privremena rješenja koja osiguravaju kompatibilnost u budućnosti.”

Ovaj opći zahtjev tiče se glavnih kriterija za željeznička vozila koja odgovaraju karakteristikama utvrđenim u poglavlju 4. ovog TSI-ja.

Predviđaju se neka privremena rješenja. Ona će se primijeniti u posebnim slučajevima kako bi se omogućilo uredno funkcioniranje postojećih pruga ili će se konačno pojaviti u obliku posebnih karakteristika u sklopu „Registra infrastrukture”.

Temeljni zahtjev 2.4.3., odjeljak 1.:

„Električna oprema mora biti kompatibilna s radom prometno-upravljačkog i signalno-sigurnosnim sustava.”

Utvrđivanje graničnih električnih karakteristika, graničnih vrijednosti elektromagnetske interferencije i sučelja s prometno-upravljačkim podsustavom osigurava ovu kompatibilnost.

Odgovarajuće karakteristike koje je potrebno potvrditi s obzirom na TSI utvrđene su u odjeljcima 4.1.6., 4.1.9. i 4.2.4.

Temeljni zahtjev 2.4.3., odjeljak 2.:

„Karakteristike sustava za napajanje vozila strujom moraju biti takve da omogućuju vlaku kretanje u sustavu napajanja energijom transeuropskog željezničkog sustava velikih brzina.”

Kompatibilnost je osigurana definiranjem sučelja s elektrifikacijskim sustavom kako je utvrđeno u TSI-ju za energetski podsustav.

Odgovarajuće karakteristike koje je potrebno potvrditi s obzirom na TSI utvrđene su u odjeljku 4.2.3.

Temeljni zahtjev 2.4.3., odjeljak 3.:

„Karakteristike željezničkih vozila moraju biti takve da omogućuju putovanje bilo kojom prugom kojom je predviđeno njihovo kretanje.”

Ovom temeljnom zahtjevu udovoljava se pridržavanjem vrijednosti osnovnih parametara, karakteristika sučelja podsustava i pored toga putem utvrđenih radnih karakteristika željezničkih vozila.

Odgovarajuće karakteristike koje je potrebno potvrditi s obzirom na TSI utvrđene su u odjeljcima 4.1., 4.2. i 4.3.

3.4.   Provjera

Usklađenost podsustava željezničkih vozila i njegovih sastavnih dijelova s temeljnim zahtjevima provjerava se u skladu s odredbama Direktive 96/48/EZ i ovog TSI-ja.

4.   KARAKTERISTIKE PODSUSTAVA

Transeuropski željeznički sustav velikih brzina (na koji se primjenjuje Direktiva 96/48/EZ i čiji je podsustav dio) integrirani je sustav. To zahtijeva da se osnovni parametri, sučelja i radne karakteristike provjere, posebice kako bi se osiguralo da sustav bude interoperabilan i da osnovni zahtjevi budu ispunjeni.

Što se tiče tehničke interoperabilnosti podsustav željezničkih vozila ima sljedeće karakteristike:

osnovne parametre,

sučelja s drugim podsustavima,

utvrđene radne karakteristike.

Opće karakteristike željezničkih vozila utvrđene su u odjeljku 4. ovog TSI-ja. Posebne karakteristike navedene su u registru željezničkih vozila (v. Prilog I ovom TSI-ju).

4.1.   OSNOVNI PARAMETRI PODSUSTAVA ŽELJEZNIČKIH VOZILA

Osnovni parametri podsustava željezničkih vozila navedeni su u Prilogu II. Direktivi 96/48/EZ:

maksimalne kolosiječne sile (OP4),

osovinsko opterećenje (OP10),

maksimalna duljina vlaka (OP11),

tovarni profil vozila (OP12),

minimalne karakteristike kočenja (OP13),

granične električne karakteristike vozila (OP14),

granične mehaničke karakteristike vozila (OP15),

ograničenja vezana uz vanjsku buku (OP17),

ograničenja vezana uz elektromagnetsku interferenciju (OP19),

ograničenja vezana uz unutarnju buku (OP20),

ograničenja vezana uz klimatizaciju (OP21),

zahtjevi za prijevoz osoba s ograničenom pokretljivošću (OP22).

Dodatni osnovni parametri:

maksimalne varijacije tlaka u tunelima (OP23),

maksimalan nagib (OP25).

4.1.1.   Maksimalne kolosiječne sile (OP4)

Pored osnovnog parametra OP10 koji se odnosi na statičko osovinsko opterećenje, karakteristike koje omogućuju utvrđivanje maksimalnih kolosiječnih sila su:

dinamičko opterećenje kotača na tračnicu,

transverzalne sile vlaka na kolosijeku.

(a)

Dinamičko opterećenje

Maksimalno vertikalno opterećenje kotača na tračnice (dinamičko opterećenje kotača Q) utvrđuje se na sljedeći način:

za željeznička vozila projektirana za promet na posebno izgrađenim prugama velikih brzina pri brzinama jednakim ili većim od 250 km/h vrijede sljedeće vrijednosti:

V (km/h)

Q (kN)

V = 250

180

250 < V ≤ 300

170

V > 300

160

za željeznička vozila projektirana za promet na posebno moderniziranim prugama velikih brzina pri brzinama rada od oko 200 km/h:

vrijede tehnička pravila važeća za te pruge koja se moraju navesti u Registru infrastrukture.

(b)

Transverzalne kolosiječne sile

Interoperabilna željeznička vozila usklađena su s kriterijima Prud’homme za maksimalnu poprečnu silu ΣΥ koja se utvrđuje kako slijedi:

ukupno dinamičko maksimalno poprečno djelovanje osovine na kolosijek:

Formula

pri čemu je P statičko opterećenje osovine u kN. Rezultat ove formule određuje granicu adhezije između kolosiječne pričvrsnice i kolosiječnog zastora pod utjecajem poprečnog dinamičkog djelovanja.

kvocijent poprečnog i vertikalnog djelovanja kotača:

Formula

pri čemu Y i Q označavaju poprečno dinamičko djelovanje, odnosno vertikalno djelovanje kotača na tračnicu. Ova granična vrijednost karakterizira opasnost od uspona kotača na tračnicu.

(c)

Longitudinalne kolosiječne sile

Longitudinalne sile kojima željeznička vozila djeluju na kolosjek

uvijek moraju biti manje od onih koje odgovaraju ubrzanju ili usporenju od 2,5 m/s2.

4.1.2.   Osovinsko opterećenje (OP10)

Masa na tračnici mora se svesti na minimum kako bi se smanjile sile vlaka na tračnice.

Ovim stavkom utvrđuje se statično osovinsko opterećenje za interoperabilna željeznička vozila, uz napomenu da je dinamičko opterećenje vlaka u kretanju utvrđeno u osnovnom parametru 4 (odjeljak 4.1.1.).

Granične vrijednosti statičkih osovinskih opterećenja utvrđenih za interoperabilne vlakove utvrđene su u TSI-ju infrastrukture.

Kolosiječne sile temelje se na graničnim vrijednostima utvrđenim za povećano naprezanje kolosijeka pri prekomjernom opterećenju osovina.

Ovi različiti aspekti usko su povezani s podsustavom infrastrukture u kojemu je utvrđena kvaliteta kolosijeka.

Treba obratiti pozornost na ograničenje mase koje će također imati učinak smanjenja potrebne instalirane snage i utroška energije.

Maksimalno statičko opterećenje P0 za pogonsku osovinu ne smije prelaziti:

za željeznička vozila projektirana za promet posebno izgrađenim prugama velikih brzina pri brzini jednakoj ili većoj od 250 km/h:

P0 < ili = 17 t po osovini gdje je V > 250 km/h,

P0 < ili = 18 t po osovini gdje je V = 250 km/h,

gdje je V = maksimalna brzina vožnje,

Statičko opterećenje P0 za osovinu ne smije prelaziti 17 t,

za željeznička vozila projektirana za promet na posebno moderniziranim prugama velikih brzina pri brzinama rada od oko 200 km/h:

vrijede tehnička pravila važeća za te pruge koja se moraju utvrditi u Registru infrastrukture.

Te maksimalne vrijednosti moraju se uzeti u obzir uz dopušteno odstupanje od 2 % za prosječno osovinsko opterećenje čitave kompozicije. Nadalje, za svako pojedino osovinsko opterećenje prihvatljivo je dopušteno odstupanje od 4 %.

Pored toga, razlika u statičkom opterećenju između svake od strana istog vozila ne smije prelaziti 6 %.

4.1.3.   Maksimalna duljina vlaka (OP11)

Vlakovi velikih brzina prikladni za obavljanje prometa u interoperabilnoj mreži moraju biti sastavljeni od fiksnih kompozicija (neodvojivih u vožnji) koje mogu voziti pojedinačno (jednostruka jedinica) ili povezane (višestruke jedinice).

Maksimalna duljina tako formiranog vlaka ne smije prelaziti 400 m. Tolerancija od 1 % dopuštena je kako bi se poboljšao aerodinamički prodor prednjeg i stražnjeg dijela vlaka.

Kako bi im se omogućio rad u krajnjim stanicama mreže, maksimalna duljina kompozicija vlaka mora biti kompatibilna s duljinom perona na prugama velikih brzina i na konvencionalnim prugama transeuropske mreže na kojima bi trebali obavljati promet.

4.1.4.   Tovarni profil vozila (OP12)

Interoperabilna željeznička vozila moraju biti u skladu s dinamičkom referentnom ovojnicom jedne od sljedećih tovarnih profila vozila: UIC 505-1, GA, GB ili GC kako je utvrđeno u Prilogu G ovom TSI-ju.

Odabir tovaranog profila vozila vrši se u skladu s putovima vožnje kojima se vozila trebaju kretati. Potrebne informacije utvrđene su u registru infrastrukture.

4.1.5.   Minimalne karakteristike kočenja (OP13)

(a)

Vlakovi velikih brzina opremljeni su sustavom za kontrolu brzine s različitim razinama usporavanja. Propisane razine radnih karakteristika kojima se utvrđuje minimalna snaga kočenja za vlakove prikladne za vožnju na svim prugama velikih brzina navedene su u dvije sljedeće tabele. Za nove je sustave potrebno potpuno dokazati zadovoljenje tih razina radnih karakteristika i siguran rad sustava za kočenje.

(b)

Važno je napomenuti da su vrijednosti u tabelama 4.1.5c i 4.1.5d prikladne za željeznička vozila i ne smiju se tumačiti kao vrijednosti parametara za krivulje kočenja potrebne za prometno-upravljački podsustav. Za taj se sustav u obzir uzimaju ključne sigurnosne granice za odvijanje prometa željeznicom u svim uvjetima. Te se granice trebaju utvrditi za dotične pruge povezano s prometno-upravljačkim podsustavom.

(c)

Radne karakteristike: interoperabilne kompozicije moraju imati mogućnost postizanja, u prikazanom rasponu brzina, niže navedena prosječna usporavanja.

Tabela 4.1.5c

Način kočenja

te

(s)

Maksimalno usporenje pod utvrđenim uvjetima kočenja (m/s2)

330-300 (km/h)

300-230 (km/h)

230-170 (km/h)

170-0 (km/h)

Slučaj A — kočenje u slučaju opasnosti uz izolaciju određene opreme

3

0,85

0,9

1,05

1,2

Slučaj B — kočenje u slučaju opasnosti uz izolaciju određene opreme u nepovoljnim vremenskim uvjetima

3

0,65

0,7

0,8

0,9

te(s)= ekvivalent vremena primjene

Napomena:

kočenje u slučaju opasnosti u slučajevima A i B vrši se u sljedećim uvjetima:

pruga u pravcu i normalno opterećenje vlaka (broj sjedala × 80 kg),

izolirana dinamička kočnica modula za motornu vuču.

Pored uvjeta iz slučaja A, dodaje se sljedeće:

razdjelnik jedne pneumatske kočnice je izoliran,

smanjena adhezija kotač/tračnica,

koeficijent trenja između papuče i diska kočnice smanjen zbog vlage.

Napomena 1: Na postojećim infrastrukturama, upravitelji infrastrukture mogu utvrditi dodatne zahtjeve zbog različitih sustava signalizacije i upravljanja na svom dijelu interoperabilne mreže (registar infrastrukture), npr. dodatne sustave kočenja ili smanjenu brzinu kretanja za određene putove kočenja.

Napomena 2: Normalni radni uvjeti kočenja utvrđeni su u odjeljku 4.3.7.

(d)

Zaustavni put: zaustavni put „S” koji se izračunava kao funkcija gore utvrđenih minimalnih usporenja može se utvrditi korištenjem ove formuleFormula

gdje je

V0= početna brzina (izmjerena u m/s)

V1 … Vn= brzina iz tabele 4.1.5c (izmjerena u m/s)

ab1 … abn= utvrđeno usporenje na promatranom brzinskom pojasu (izmjereno u m/s2)

te= ekvivalentno vrijeme primjene (izmjereno u s)

Na primjer, zaustavni putovi koji se moraju poštivati od određenih početnih brzina dani su u tabeli 4.1.5d.

Tabela 4.1.5d

Način kočenja

te

(s)

Zaustavni putovi ne smiju prelaziti

330—0 (km/h)

300—0 (km/h)

250—0 (km/h)

200—0 (km/h)

Slučaj A — kočenje u slučaju opasnosti uz izolaciju određene opreme

3

4 530

3 650

2 430

1 500

Slučaj B — kočenje u slučaju opasnosti uz izolaciju određene opreme u nepovoljnim vremenskim uvjetima

3

5 840

4 690

3 130

1 940

(e)

Dopunski uvjeti:

Za slučajeve A i B, kada se radi o kočenju u slučajevima opasnosti:

doprinos električnih dinamičkih kočnica može se uključiti u izračun gore opisanih radnih karakteristika samo ako njihov rad ne ovisi o tome ima li napona u voznom vodu,

doprinos kočnica neovisnih o adheziji koje se temelje na usporenju prouzročenom nakupljanjem vrtložne struje u tračnicama može se uključiti u radne karakteristike kočenja u slučaju opasnosti pod uvjetima iz odjeljka 4.2.15.,

u tom slučaju, uvjet da neovisni modul kočnice na principu vrtložne struje mora biti izoliran mora biti pridodan uvjetima iz slučajeva A i B u tabelama 4.1.5c i 4.1.5d,

elektromagnetske kolosiječne kočnice neovisne o adheziji kotač/tračnica moraju biti raspoložive za primjenu u slučaju opasnosti na svim prugama.

4.1.6.   Električne granične karakteristike za vozila (OP14)

Električne karakteristike željezničkih vozila koja su sučeljena sa stabilnim postrojenjima mogu se razmatrati po sljedećim poglavljima:

variranje napona i frekvencije napajanja električnom energijom,

maksimalna snaga koja se može dobiti iz voznog voda,

faktor snage napajanja izmjeničnom strujom,

kratki prenaponi do kojih dolazi zbog rada željezničkih vozila,

elektromagnetska interferencija, v. odjeljak 4.1.9.,

ostala funkcionalna sučelja iz odjeljka 4.2.3.

4.1.6.1.   Variranje napona i frekvencije napajanja električnom energijom

4.1.6.1.1.   Napajanje

Ove su granične karakteristike utvrđene u odjeljku 4.1.1. energetskog TSI-ja, u kojemu je među ostalim definiran i raspon napona za napajanje iz stabilnih postrojenja.

4.1.6.1.2.   Vraćanje energije

Opći uvjeti vraćanja energije od regenerativnog kočenja u vozni vod utvrđeni su u odjeljku 4.3.6. i Prilogu K energetskom TSI-ju.

Željeznička vozila opremljena sustavom za regenerativno kočenje i kod kojih je moguć povrat energije u vozni vod ne smiju ni pod kakvim okolnostima dovesti do toga da napon prijeđe granične vrijednosti navedene u ranije spomenutom Prilogu.

4.1.6.2.   Maksimalna snaga koja se može dobiti iz voznog voda

Željeznička vozila moraju biti specificirana na način da maksimalna potreba za energijom iz voznog voda uvijek bude manja od vrijednosti utvrđene u odjeljku 4.2.2.5. energetskog TSI-ja.

Maksimalna struja koja se može dobiti iz voznog voda tijekom duljeg stajanja utvrđena je u odjeljku 4.2.2.6. energetskog TSI-ja.

4.1.6.3.   Faktor snage

Faktor snage λ (koji se definira kao λ = α cosφ) željezničkog vozila mora u svim uobičajenim radnim uvjetima ostati iznad vrijednosti utvrđenih u odjeljku 4.3.1.3. energetskog TSI-ja.

4.1.6.4.   Uravnotežene karakteristike i vezani prenaponi kontaktne mreže

Karakteristike koje sprečavaju stvaranje prenapona u voznom vodu utvrđene su u odjeljku 4.2.2.7. energetskog TSI-ja.

4.1.7.   Mehaničke granične karakteristike za vozila (OP15)

Statička i dinamička čvrstoća sanduka vozila mora osigurati potrebnu sigurnost za putnike i osoblje vlaka. Ona će biti posebno učinkovita u slučaju sudara s objektima izvan željezničkog sustava kao što su teški kamioni ili odroni kamenja.

Standardi izgradnje koji se primjenjuju u tu svrhu moraju osigurati ono što se naziva pasivna sigurnost. Njome se ne nadoknađuje mogući manjak aktivne sigurnosti u željezničkoj mreži, nego se dodatno jača osobna sigurnost u nepredviđenim okolnostima koje su izvan kontrole željezničkog sustava.

Mehaničke granične karakteristike utvrđene za vozila kako bi se osiguralo ispunjenje ovog zahtjeva utvrđene su u donjem tekstu:

(a)

statički otpor konstrukcije vozila, i

(b)

pasivna sigurnost (otpornost na sudar).

(a)

Statički otpor karoserije sanduka vozila

(a1)

Vertikalni statički otpor:

Karoserija sanduka svakog vozila moći će podnijeti, bez trajne deformacije, vertikalno statičko ispitno opterećenje Fz u sljedećim oblicima:

podizanje čitavog sanduka vozila u vožnji (VUV), bez pogonske osovine, na njegove četiri podizne točke,

podizanje jednog kraja vozila, VUV,

iznimno vertikalno opterećenje:

veća od dviju vrijednosti Fz = 1,3 (m1 + (m21 ili m22)) × g (N), gdje je

m1= težina sanduka vozila, VUV, pri čemu se pretpostavlja da su spremnici do pola puni,

m21= broj sjedala (isključujući i preklopna sjedala) × 2 × 80 kg

m22= broj sjedala (isključujući i preklopna sjedala) × 80 kg + površina hodnika i predprostora (m2) × 4 × 80 kg.

(a2)

Longitudinalni statički otpor:

 

Karoserija sanduka svakog vozila moći će podnijeti statičko longitudinalno kompresivno opterećenje u visini spoja spojki od najmanje 1 500 kN, bez preostalih deformacija.

Napomena: Ako je ova vrijednost niža od longitudinalnog otpora propisanog kriterijima pasivne sigurnosti, tada se primjenjuje vrijednost iz kriterija pasivne sigurnosti.

(b)

Pasivna sigurnost (otpornost na sudar)

Za dodatno pojašnjenje ovih osobina vidjeti Prilog A.

U slučaju frontalnog sudara, mehanička konstrukcija vozila mora:

oduprijeti se prelijetanju,

ograničiti usporenje,

zaštititi u najvećoj mogućoj mjeri prostor za putnike i strojovođu,

apsorbirati energiju sudara.

Predlažu se tri scenarija sudara, koji odgovaraju:

frontalnom sudaru dviju kompozicija,

frontalnom sudaru s vozilom koje ima bočne branike,

sudaru s kamionom na raskrižju u razini.

Glavne specifikacije koje moraju biti ispunjene:

ograničena deformacija prostora za putnike i strojovođu uslijed statičkog otpora s mogućnošću podnošenja srednjeg udarnog opterećenja od 1 500 kN,

rasipanje udarne energije od 6 MJ, od čega barem 4,5 MJ mora biti na prednjem dijelu prvog vozila,

sva vozila u kompoziciji moraju imati jednaku razinu otpornosti na sudar,

maksimalno prosječno usporenje u prostoru za putnike i u upravljačnici do 5 g,

krajevi vozila moraju biti opremljeni sredstvima protiv prelijetanja.

Problemi, načela, scenariji i specifikacije koje moraju biti ispunjene u pogledu otpornosti na sudar detaljnije su opisani u Prilogu A.

Tijekom projektne faze i uključivanja svih komponenata i podsklopova potrebno je izvršiti procjenu uključujući ocjenjivanje materijalnih svojstava testiranjem na sudar uz korištenje modela ili prototipova. Testiranja na sudar mogu se koristiti kao alternativa pri ocjenjivanju usklađenosti ako se rezultati mogu precizno usporediti s rezultatima testiranja na sudar. Potvrđivanje tehničkih rješenja vezanih uz ovaj stavak mora se izvršiti u skladu sa standardom EN 12663.

Vlakovi moraju podnijeti mehaničko opterećenje uslijed varijacija tlaka u tunelima.

4.1.8.   Granične karakteristike vezane uz vanjsku buku (OP17)

(a)

Razine buke u mirovanju:

 

Razine buke u mirovanju ili na garažnom kolosijeku ne smiju prelaziti 65 dB(A) mjereno neprekidno ili 70 dB(A) s prekidima.

Sljedeći se uvjeti primjenjuju na te vrijednosti: mjerenje dulje od 30 sekundi na otvorenom prostoru na 7,5 m od osi kolosijeka na visini između 1,2 i 3,5 m.

(b)

Razina buke u vožnji velikom brzinom:

 

Razina buke koju proizvodi kompozicija u vožnji ne smije biti veća od vrijednosti 87dB(A) pri brzini od 250 km/h, 91 dB(A) pri brzini od 300 km/h i 92 dB(A) pri brzini od 320 km/h (uz linearnu interpolaciju za druge maksimalne brzine). (1)

Mjerenja se vrše u skladu s konstantnim testom brzine iz prEN ISO 3095 – siječanj 2001. godine uz sljedeće dodatne uvjete:

prolaz vlaka mjeri se u otvorenom prostoru na 25 m od osi kolosijeka na visini od 3,5 m,

pri stalnoj brzini uz aktivnu vučnu silu,

najmanja moguća radna konfiguracija za normalnu vožnju,

koristi se tip tračnice s projektiranim parametrima koji osiguravaju minimalnu radijaciju zvuka iz kolosijeka. To uključuje jednodijelne betonske pragove na kolosiječnom zastoru i tračničkim podloškama statičke čvrstoće od najmanje 500 kN/mm pri prethodnom opterećenju od 60 kN. Također je dopušteno koristiti tračnice istovjetnih akustičnih osobina, ako su raspoložive i provjerene. U tom se slučaju radijacija iz tračnica mora prikazati kao jednaka radijaciji iz spomenutog tipa tračnica, u skladu s prEN ISO 3095 – siječanj 2001. godine, Prilog B, stupanj hrapavosti glave tračnice Sh (jedna-trećina-oktave-pojasa) u prosjeku na širini od 20 mm trebao bi biti:

Formula

s λ0 = 1 m i duljinom vala λ između 0,2 i 0,005 m (hrapavost tračnica prema ISO 3095, Prilog C).

U područjima posebno osjetljivim na buku, razina buke pri prolasku vlaka može se smanjiti ugradnjom sredstava za ublažavanje buke duž kolosijeka.

Sva mjerenja buke vrše se u skladu s prEN ISO 3095 – siječanj 2001. godine.

4.1.9.   Granične karakteristike vezane uz vanjske elektromagnetske interferencije (OP19)

Kod električnih vlakova, napajanje električnom energijom iz transformatorske podstanice vlakova uzrokuje interferenciju visokog ili niskog intenziteta vođenjem struje (u voznom vodu i tračni) kao i elektromagnetskim zračenjem. Osim toga, sva električna oprema u vlaku može prouzročiti interferenciju.

4.1.9.1.   Interferencija koju stvara sustav signalizacije i telekomunikacijska mreža

Željeznička vozila moraju biti u skladu sa specifikacijama kako ne bi interferirala s kolosiječnim strujnim krugovima, brojačima osovina i telekomunikacijskom mrežom. Stavke koje je potrebno uzeti u obzir navedene su u registru infrastrukture.

Kompatibilnost između željezničkih vozila i karakteristika sustava za detekciju moraju se dokazati koristeći postupak prihvaćanja iz standarda EN 50238.

4.1.9.2.   Ne koristi se.

4.1.9.3.   Radiofrekvencijska interferencija

Željeznička vozila moraju zadovoljavati zahtjeve standarda EN 50121-3-1 na način da ne stvaraju interferenciju koja bi utjecala na stabilna postrojenja uz pruge proglašena interoperabilnim.

4.1.9.4.   Elektromagnetski imunitet

Kako bi se izbjeglo ometanje pravilnog rada željezničkih vozila zbog elektromagnetske interferencije, mora se udovoljiti zahtjevima sljedećih standarda:

EN 50121-3-1 za cjelokupni podsustav željezničkih vozila,

EN 50121-3-2 za različite vrste opreme u vlaku osjetljive na interferenciju.

4.1.10.   Granične karakteristike vezane uz unutarnju buku (OP20)

Razina unutarnje buke putničkih vozila ne smatra se interoperabilnim sastavnim dijelom. Međutim, razina buke u upravljačnici važno je pitanje i u tom slučaju dopušteni ekvivalent neprekidnog zvučnog pritiska od 84 dB(A) ne smije se prekoračiti tijekom perioda dužeg od 30 minuta. Metode mjerenja utvrđene su u poglavlju 6. ovog TSI-ja. Vrijednosti preporučene za projekte novih vozila navedene su u poglavlju 7.

4.1.11.   Granične karakteristike vezane uz klimatizaciju (OP21)

Upravljačnica:

ventilacija upravljačnice mora biti takva do osigurava da razine ugljičnog monoksida i dioksida ostanu ispod razine utvrđene europskim propisima o zdravlju i sigurnosti.

4.1.12.   Karakteristike vezane uz prijevoz osoba s ograničenom pokretljivošću (OP22)

Željezničko poduzeće mora poduzeti potrebne mjere kako bi osigurala pristup osobama s ograničenom pokretljivošću u vozila kojima obavlja promet. Horizontalne i vertikalne površine potrebne za stabilna postrojenja navedene su u infrastrukturnom TSI-ju.

Uz dvije moguće visine perona (550 mm i 760 mm) navedene u infrastrukturnom TSI-ju, nije vjerojatno da će se na svim dijelovima mreže postići pristup s perona na vlak u istoj razini. Stoga će biti potrebna primjena tehničkih i operativnih rješenja kako bi se prevladao ovaj problem putnika s invaliditetom. Postoji više raspoloživih rješenja koja se mogu primijeniti na transeuropskoj mreži željezničkih pruga za velike brzine, a koja uključuju:

rješenja za željeznička vozila:

rampe za premošćivanje ugrađene u željeznička vozila,

dizalo ugrađeno u željezničko vozilo,

infrastrukturna rješenja:

peronsko dizalo,

djelomično podignuti peroni (t. j. dio svakog perona na visini od 750 mm),

operativna rješenja:

prijenosne rampe kojima upravlja operativno osoblje,

mobilna dizala kojima upravlja operativno osoblje.

Pristup osoba s ograničenom pokretljivošću vlakovima mora biti omogućen. Budući da „osobe s invaliditetom” uključuju osobe u invalidskim kolicima, sredstva za pristup takvih osoba moraju biti projektirana za prihvat invalidskih stolica dimenzija navedenih u standardu ISO 7193. Vlakovi velikih brzina moraju biti posebno opremljeni za njihove potrebe sa prilagođenim sanitarnim čvorovima, prostorom za bar jednu invalidsku stolicu te prolazima i vratima dostatne širine.

Ova sredstva moraju se osigurati tijekom modernizacije i nove izgradnje, budući da su mjere pristupa osobama s ograničenom pokretljivošću uključene u usklađene nacionalne propise.

4.1.13.   Maksimalne varijacije tlaka u tunelima (OP23)

Interoperabilne kompozicije moraju biti projektirane na način da se maksimalne varijacije tlaka utvrđene u infrastrukturnom TSI-ju (10kPa) nikad ne prekorače, čak ni u slučaju ispada tlaka kod tlačnog brtvljenja vozila (ako ih vozila imaju).

Tako se karakteristike tlaka u kompozicijama mogu definirati jedinstvenom krivuljom ovoja kojom su obuhvaćene tri varijacije tlaka P0, P1 i P2, kako su utvrđene u Prilogu B.

Za potrebe upućivanja, koriste se sljedeće vrijednosti:

ΔΡ0 < ili = 1 800 Pa,

ΔΡ1 < ili = 3 200 Pa,

ΔΡ1 – 0,8 ΔΡ0 < ili = ΔΡ2.

Te su vrijednosti prikazane za:

omjer između vlaka i poprečnog presjeka tunela od 0,18,

brzinu vožnje od 250 km/h.

4.1.14.   Maksimalni nagibi (OP24)

Željeznička vozila moći će se pokrenuti, kretati se i zaustavljati na maksimalnim nagibima na svim prugama za koje su projektirana i na kojima će vjerojatno obavljati promet.

Ovo je posebno važno za zahtjeve za radne karakteristike iz poglavlja 4.3.

Maksimalni nagibi svake pruge utvrđeni su u registru infrastrukture.

4.2.   SUČELJA PODSUSTAVA ŽELJEZNIČKIH VOZILA

Što se tiče tehničke kompatibilnosti, sučelja podsustava željezničkih vozila s ostalim podsustavima su sljedeća:

projekt kompozicije fiksne formacije,

uređaj za održavanje budnosti strojovođe,

elektrifikacijski sustav,

oprema upravljanja u vlaku,

visina perona,

komande vrata,

izlazi za nuždu,

spojke za slučaj opasnosti,

kontakt kotač/tračnica,

otkrivanje pregrijanih ležišta,

alarm za slučaj opasnosti,

djelovanje zračne struje,

djelovanje bočnih vjetrova,

kočnice koje ne ovise o adheziji,

podmazivanje prirubnice,

koeficijent fleksibilnosti.

Sučelja su definirana na sljedećoj listi kako bi se osigurao razvoj ujednačene transeuropske mreže.

4.2.1.   Projekt kompozicije fiksne formacije

Kompozicija vlaka imat će mogućnost obavljanja prometa na transeuropskoj mreži i osigurat će putnicima putovanje bez prekida. S tim ciljem ona mora biti usklađena s tehničkim zahtjevima iz ovog TSI-ja.

Predmetni vlakovi su kompozicije fiksne formacije sa samostalnim pogonom koje se mogu kretati u oba smjera i moraju postizati radne karakteristike opisane u ovom dokumentu. One moraju na svakom kraju imati upravljačnicu kako bi se olakšala promjena smjera na krajnjim postajama i u slučaju evakuacije iz tunela.

Dopušteno je sljedeće:

konvencionalno ili zglobno povezivanje kompozicija,

kompozicije sa ili bez nagibnog sustava,

kompozicije s jednim ili dva kata.

Kako bi se omogućilo da putnički kapacitet vlaka zadovoljava promjenjive prometne potrebe, dopušteno je povezivanje kompozicija istog tipa u višestruku kompoziciju. Takav vlak sastavljen od dviju ili više kompozicija mora zadovoljavati specifikacije iz ovog dokumenta. Nije obvezno da vlakovi koje su projektirali različiti proizvođači ili iz različitih mreža moraju obavljati promet povezani u višestruku jedinicu.

4.2.2.   Uređaj za održavanje budnosti strojovođe

Svaka odsutnost budnosti strojovođe mora se otkriti u određenom vremenu te u slučaju izostanka reakcije vozača, dovesti do automatske aktivacije kočenja za slučaj opasnosti.

4.2.3.   Elektrifikacijski sustav

Za interoperabilne kompozicije na električni pogon, glavni elementi sučelja između podsustava željezničkih vozila i energije utvrđeni su u energetskom TSI-ju.

To su sljedeći elementi:

maksimalna snaga koja se može povući iz voznog voda (odjeljak 4.1.6.2. ovog dokumenta) utvrđena u odjeljku 4.2.2.5. energetskog TSI-ja,

maksimalna struja koja se može povući tijekom stajanja utvrđena u odjeljku 4.2.2.6. energetskog TSI-ja,

napon i frekvencija napajanja vuče (vidjeti odjeljak 4.1.6.1.1.), utvrđeni u odjeljku 4.2.2.7. energetskog TSI-ja,

prenaponi koji se stvaraju u kontaktnoj mreži uslijed harmonika (vidjeti odjeljak 4.1.6.4.) utvrđeni u odjeljku 4.3.1.7. energetskog TSI-ja,

mjere zaštite od električne energije utvrđene u odjeljku 4.2.2.8. energetskog TSI-ja,

distribucija pantografa utvrđena u odjeljku 4.2.2.9. energetskog TSI-ja,

prolazak kroz odsječke faznog razdvajanja kako je utvrđeno u odjeljku 4.2.2.10. energetskog TSI-ja,

prolazak kroz odsječke razdvajanja sustava kako je utvrđeno u odjeljku 4.2.2.11. energetskog TSI-ja,

podešavanje kontakta pantografa kako je utvrđeno u odjeljku 4.2.2.12. energetskog TSI-ja,

faktor snage (vidjeti odjeljak 4.1.6.3.) kako je utvrđeno u odjeljku 4.3.1.3. energetskog TSI-ja,

rekuperativno kočenje (vidjeti odjeljak 4.1.6.1.2.) kako je utvrđeno u odjeljku 4.3.1.4. energetskog TSI-ja.

Interakcija između pantografa i voznog voda od posebne je važnosti, budući da se njihovim zajedničkim radom osigurava neprekidno napajanje vuče i, prema potrebi, rekuperativno kočenje. Ove zahtjeve također je potrebno uzeti u obzir za sve kombinacije vlakova, pojedinačnih kompozicija i višestrukih kompozicija. Ograničenja koja nameće distribucija pantografa i kvaliteta preuzimanja struje utvrđeni su u odjeljku 4.3.2.3. energetskog TSI-ja.

4.2.4.   Prometno-upravljački sustav u vlaku

Kako bi bile u skladu s Direktivom 96/48/EZ i konačno krenule prema ujednačenom sustavu, interoperabilne kompozicije vlakova moraju biti kompatibilne sa sustavom ERTMS-a (Odluka Komisije 2001/260/EZ). Kompatibilnost s postojećim sustavima postići će se korištenjem prilagodljivih modula ugrađenih u kompozicije. Praktički bi bilo nemoguće ugraditi sve module potrebne u vlaku. Odabir modula mora se temeljiti na putovima vožnje kojima će vlak obavljati promet.

Karakteristike sučelja između željezničkih vozila i prometno-upravljačkog podsustava uključene su u odjeljak 4.2.1.2. TSI-ja za taj podsustav, a posebno:

minimalne karakteristike kočenja za vlak kako je utvrđeno u odjeljku 4.1.5. ovog dokumenta,

kompatibilnost između sustava za otkrivanje vlakova stabilnih postrojenja i željezničkih vozila, obrađena u odjeljku 4.1.9.1. ovog dokumenta,

kompatibilnost između detektora postavljenih ispod vozila i dinamičkih zračnosti tih vozila,

okolišni uvjeti za opremu u vozilu obrađeni su u odjeljku 4.3.12. ovog dokumenta,

elektromagnetska kompatibilnost s prometno-upravljačkom opremom u vozilu obrađena je u odjeljku 4.1.9.4. ovog dokumenta,

podaci o vlaku koji se odnose na kočenje, cjelovitost i duljinu vlaka,

elektromagnetska kompatibilnost sa sustavima stabilnih postrojenja iz odjeljka 4.1.9.3. ovog dokumenta.

Pored toga, sljedeće su funkcije izravno povezane s parametrima koje određuje prometno-upravljački podsustav:

rad u narušenim uvjetima,

praćenje kako bi se osiguralo da je brzina vlaka u svakom trenutku manja ili barem jednaka maksimalnoj dopuštenoj brzini dopuštenoj u operativnom okolišu.

Informacije o karakteristikama ovih sučelja dane su u tabelama 5.1. A i 5.1. B, te 6.1. u prometno-upravljačkom TSI-ju. Pored toga su za te karakteristike u Prilogu A prometno-upravljačkom TSI-ju za nadzor i upravljanje navedena upućivanja na europske standarde i specifikacije koje će se koristiti u okviru postupaka ocjenjivanja usklađenosti.

4.2.5.   Stepenica za putnike

Stepenica za pristup putnika u vozilo mora biti optimzirana za dvije visine perona od 550 mm i 760 mm koje postoje u mreži s iznimkom kompozicija koje mogu obavljati promet samo na dijelu mreže s jednom visinom perona.

4.2.6.   Vrata za pristup putnika

(a)

Korištena terminologija:

„zatvorena vrata” su vrata koja zatvorenima drži samo mehanizam za zatvaranje vrata,

„zaključana vrata” su vrata koja zatvorenima drži mehaničko sredstvo za zaključavanje vrata,

„vrata isključena iz upotrebe” su imobilizirana u zatvorenom položaju mehaničkim sredstvom koje aktivira član posade vlaka.

(b)

Rad vrata: vrata za pristup putnika moraju biti projektirana da rade na takav način da njihovo otvaranje i zatvaranje ne zahtijeva nikakav značajan napor putnika.

(c)

Zatvaranje vrata: prometno-upravljački sustav omogućava posadi vlaka (strojovođi ili kondukteru) da zatvore i zaključaju vrata prije polaska vlaka.

Kad je upravljanje zaključavanjem pod nadzorom osoblja, a aktivira se s vrata, ta vrata mogu ostati otvorena kad se druga vrata zatvore, ali tada osoblje mora imati mogućnosti naknadnog zatvaranja i zaključavanja tih vrata. Pored toga, do zatvaranja i zaključavanja vrata mora doći automatski prije nego vlak dosegne brzinu od 5 km/h.

Vrata će biti zatvorena i zaključana dok ih posada vlaka ne otvori i ne otključa.

U slučaju nestanka napajanja upravljanja vratima, vrata će se zaključati pomoću mehanizma za zaključavanje.

(d)

Podaci raspoloživi posadi vlaka:

Odgovarajući će uređaj označiti da su sva vrata osim vrata kojima se upravlja lokalno zatvorena i zaključana.

Odgovarajućim će se znakom upozoriti posada vlaka o svim nepravilnostima zatvaranja vrata. „Vrata isključena iz upotrebe” ne uzimaju se u obzir.

(e)

Isključivanje vrata iz upotrebe: osigurat će se ručni uređaj koji omogućuje posadi vlaka isključivanje vrata iz upotrebe. Ova će se radnja moći izvršiti iz vlaka ili izvan njega.

Kada se vrata isključe iz upotrebe sustav upravljanja vratima i sustav praćenja u vlaku više ih neće uzimati u obzir.

(f)

Oslobađanje vrata radi otvaranja: posada vlaka imat će sredstva upravljanja vratima kojima im se omogućuje zasebno oslobađanje vrata sa svake strane radi njihovog otvaranja putnicima kad se vlak zaustavi.

Upravljanje otvaranjem mora biti dostupno iz vlaka i izvan njega.

Svaka vrata moraju imati zaseban uređaj za otvaranje dostupan putnicima kako bi se omogućilo otvaranje tih vrata u izvanrednim okolnostima, pri brzinama ispod 10 km/h. Taj uređaj neće imati utjecaj na vrata isključena iz upotrebe.

(g)

Dimenzije vrata moraju omogućavati potpunu evakuaciju putnika u roku od tri minute pri normalnom radu.

4.2.7.   Putnički izlazi za nuždu

(A)

Raspored: vozila moraju imati minimalni broj izlaza za nuždu sa svake strane vozila koji će biti usklađeni sa sljedećim pravilima:

udaljenost između svakog putničkog sjedala i izlaza za nuždu mora uvijek biti manja od 16 m,

u svakom vozilu za 40 putnika ili manje moraju biti najmanje dva izlaza za nuždu, a u vozilima za više od 40 putnika više od dva,

dimenzije izlaza za nuždu moraju biti barem 700 mm × 550 mm.

(B)

Rad: ako se vrata ne mogu otvoriti, dopušteno je korištenje sljedećega kao izlaza za nuždu:

prozora, otvaranjem prozora ili stakla ili razbijanjem stakla,

vrata odjeljaka, brzim uklanjanjem vrata ili razbijanjem stakla,

vrata za pristup, njihovim otvaranjem ili razbijanjem stakla.

Vlakovi moraju imat mogućnost evakuacije u kratkom vremenu. Dimenzije vrata i hodnika moraju omogućavati slobodan prolaz putnika do prilaznih vrata i ravnomjernu raspodjelu putnika po vratima.

(C)

Označavanje: izlazi za nuždu moraju biti jasno označeni putnicima i ekipama za spašavanje prikladnim oznakama.

(D)

Evakuacija kroz vrata: interoperabilni vlakovi velikih brzina moraju biti opremljeni sredstvima za spašavanje koja omogućavaju evakuaciju putnika kroz vrata za pristup izvan postaja (stepenice ili ljestve za slučaj opasnosti).

4.2.8.   Izlaz za nuždu iz upravljačnice

U izvanrednim okolnostima, evakuacija iz upravljačnice (ili pristup službi spašavanja u unutrašnjost vlaka) obično će teći kroz vrata za pristup iz odjeljka 4.3.18a.

Kada se vratima ne osigurava izravan pristup izvana, svaka upravljačnica mora biti opremljena odgovarajućim sredstvima za evakuaciju ili barem jedan od bočnih prozora mora imati dostatne dimenzije kako bi omogućio oslobađanje osoba nakon uklanjanja ili razbijanja stakla.

4.2.9.   Načini spajanja za potrebe spašavanja kompozicija

Vlakovi velikih brzina moraju:

(a)

biti opremljeni na svakom kraju kompozicije spojkama onog tipa koji ispunjava zahtjeve iz Priloga K. Ovime se omogućuje da kompoziciju u slučaju kvara preuzme druga interoperabilna kompozicija, bez potrebe korištenja posrednog podešivača spojki;

(b)

se moći spasiti uz pomoć pokretnih pogonskih jedinica sa standardnim UIC odbojnim i vučnim sastavnicama. Za tu potrebu može se koristiti posebna oprema za povezivanje (spojka za nuždu). Spojku za nuždu moraju moći instalirati dvije osobe tijekom 15 minuta.

4.2.10.   Kontakt kotač/tračnica

(a)

Opis sučelja s infrastrukturom:

kontakt kotač/tračnica utječe na:

stabilnost vozila pri vožnji,

ponašanje vozila u kretanju,

buku koja se emitira u okoliš.

Što se tiče prve točke, geometrija kontakta mora biti takva da se osigura stabilnost pogonskog sklopa pri najvećoj brzini vožnje.

U pogledu drugih točaka, potrebno je uzeti u obzir i konvencionalni sastav pruge (kolosiječni zastor i pragovi) i prugu bez kolosiječnog zastora koja ima drugačije karakteristike.

Vozila i oprema također moraju zadovoljavati potrebne kriterije u pogledu habanja koji se mogu očekivati na željezničkoj mreži velikih brzina.

Ovaj aspekt usko je povezan s mnogim parametrima unutar infrastrukturnog podsustava kao što je širina kolosijeka, manjak nadvišenja i istovrijedna koničnost.

Različite potrebe ovog aspekta prenose se za ovaj podsustav definicijama iz standarda za kotače i osovine koje obuhvaćaju sučelne točke.

Definiranje ovog sučelja s podsustavom infrastrukture omogućuje jamstvo stabilnosti vozila u vožnji u svim okolnostima i ograničava habanje pogonskog sklopa.

(b)

Specifikacije kriterija stabilnosti u vožnji:

stabilnost vozila u vožnji, koja je ključna za sigurno kretanje vozila, ovisi o projektiranim karakteristikama vozila, a posebno o parametrima kontakta kotač/tračnica.

Sljedeće karakteristike vezane su uz istovrijednu koničnost definiranu u infrastrukturnom podsustavu.

To se utvrđuje pomoću triju parametara:

profil glave tračnice (npr. UIC 60 itd.),

nagib tračnica (npr. 1/40, 1/20 itd.),

širina kolosijeka (npr. 1 435 mm itd.).

Geometrijske osobine kolnog sloga (profil ovoja, širina aktivne površine itd.), zajedno s tri navedena parametra, općenito određuju stabilnost vožnje koja se održava u novom ili pohabanom stanju unutar raspona krajnje tolerancije dopuštene za svaki od parametara.

(c)

Karakteristike elementa sučelja:

kako bi bila prihvatljiva za promet na interoperabilnoj mreži, željeznička vozila moraju biti u skladu s kriterijima istovrijedne koničnosti utvrđenim u infrastrukturnom podsustavu, te stoga moraju:

(c1)

imati osovine opremljene: kotačima s profilom u skladu s jednim od sljedećega:

S 1002,

GV 1/40,

udaljenost između unutarnjih lica kotača mjerena na 60 mm ispod vrha prirubnice:

1 357 do 1 363 mm za promjer kotača = ili > 840 mm,

1 359 do 1 363 mm za promjer kotača < 840 mm,

udaljenost između aktivnih lica kotača:

1 410 do 1 426 mm za promjer kotača = ili > 840 mm,

1 415 do 1 426 mm za promjer kotača < 840 mm;

(c2)

biti podvrgnuti testovima prihvatljivosti sukladno odredbama iz poglavlja 6. ovog TSI-ja;

(c3)

jamčiti stabilnost vožnje u svim uvjetima i štititi od kvarova, imati obvezne postupke periodičke provjere cjelovitosti te opreme osiguravanjem stabilnosti pri vožnji (osovine, veze ovjesa, prigušivači itd.);

(c4)

biti opremljeni odobrenim uređajem za stalno otkrivanje nestabilnosti pogonskog sklopa koji će biti aktivan samo pri brzinama većim od 220 km/h (na primjer pri vožnji velikom brzinom). Taj će uređaj upućivati vozača da smanji brzinu u slučaju nestabilnosti.

(d)

Karakteristike kriterija habanja:

kako bi se postigla propisna usklađenost između odabira materijala za tračnice (utvrđenih infrastrukturnim TSI-jem) i kotače, za kotače se koriste materijali definirani kako slijedi:

za čitavu zonu habanja ovoja kotača, vrijednost Brinellove tvrdoće (HB) materijala moraju biti jednake ili veće (za svaku od mjera) od 245,

ako je debljina zone habanja veća od 35 mm, vrijednost od 245 HB mora se postići do dubine od 35 mm ispod nosive površine,

vrijednost tvrdoće spoja između središta kotača i ovoja kotača trebala bi biti barem za 10 bodova niža od izmjerene na rubu raspona habanja.

(e)

Električni otpor kolnih slogova:

kako bi se osiguralo funkcioniranje kolosiječnih strujnih krugova, električni otpor svakog kolnog sloga mjeri se:

od ovoja do ovoja,

u tara uvjetima,

uz napon između 1,8 i 2 volta,

a treba biti manji od:

0,01 oma u novom stanju,

0,1 oma nakon remonta kolnog sloga.

U slučaju neovisnih kotača (lijevi i desni paralelni kotači koji se okreću neovisno), potrebno je električno spajanje para kotača kako bi se postigle gornje vrijednosti.

4.2.11.   Otkrivanje pregrijanih ležišta  (2)

Na vlakovima velikih brzina mora se otkriti porast temperature u ležištu osovinskog sklopa.

Oprema za praćenje mora imati mogućnost otkrivanja porasta temperature tijekom vremena kako bi se omogućilo otkrivanje nenormalnog porasta temperature u ležištima osovinskog sklopa. Ta oprema mora imati mogućnost pouzdanog prijenosa upozorenja i alarmnih poruka koje se prema potrebi razvrstavaju na razine kako bi se otpočelo sa smanjenjem brzine vlaka, odnosno njegovim zaustavljanjem, ovisno o zabilježenom porastu temperature.

Kako bi se spriječila zabuna pri oglašavanju pregrijanosti, sustav za otkrivanje pregrijanih osovina mora u cijelosti biti smješten u vlaku.

Pored toga, mora se uzeti u obzir da je oprema za praćenje pregrijanih ležišta bez obzira na prethodnu odredbu instalirana i na stabilna postrojenja kako bi se nadzirali vlakovi koji još nisu opremljeni takvim sustavima u vlaku ili pak drugi vlakovi koji voze prugom.

Oprema u vlaku ne smije interferirati s opremom za praćenje temperature osovina stabilnih postrojenja postavljenom na predmetnom putu vožnje.

Upravitelji infrastrukture moraju osigurati kompatibilnost između interoperabilnih vlakova i opreme za praćenje temperature ležišta osovina stabilnih postrojenja u skladu s uvjetima iz odjeljka 7.2.6.2. infrastrukturnog TSI-ja.

4.2.12.   Alarm za slučaj opasnosti

Prostor za putnike u vlakovima velikih brzina mora se opremiti signalnim uređajima za slučaj opasnosti koji odgovaraju sljedećim odredbama:

ručica za slučaj opasnosti kojom se aktivira trajna kočnica mora biti instalirana u vagonima na mjestu gdje je putnici mogu lako vidjeti i dosegnuti bez prolaska kroz unutarnja vrata. Ručica za slučaj opasnosti mora se jasno označiti lako razumljivom oznakom i uputama koje putnici mogu koristiti bez poteškoća.

Ručica za slučaj opasnosti mora prije korištenja biti vidljivo zapečaćena.

Jednom aktiviran alarm putnici neće moći isključiti. Ako je predviđen uređaj koji označava da je alarm aktiviran, on se mora označiti kako je propisano Prilogom Q ovom TSI-ju.

Djelovanje signala za slučaj opasnosti mora biti opisano pored uređaja koji se koristi.

Aktiviranje alarma:

pokreće kočenje,

aktivira svjetlosni (bljeskavo svjetlo) i zvučni (zujanje ili zvonjava) signal u upravljačnici,

prenosi poruku (svjetlosnim ili zvučnim signalom) posadi vlaka koja radi među putnicima,

prenosi potvrdu prepoznatljivu osobi koja je aktivirala signal (zvučni signal u vozilu, aktivacija kočenja i dr.).

U svim slučajevima, uređaji koji su instalirani u vlaku (posebno automatska aktivacija kočnica) moraju omogućavati strojovođi da utječe na postupak kočenja na način da može odabrati točku zaustavljanja vlaka ili momentalnog ponovnog pokretanja vlaka ako je već stao. Zbog toga, aktiviranje jednog ili više drugih alarma neće imati daljnjeg učinka dok posada vlaka ne odgovori na prvi.

Konačno, veza između upravljačnice i vlaka mora omogućavati strojovođi da, na njegovu ili njezinu inicijativu, ispita razloge zbog kojih je alarm aktiviran.

4.2.13.   Djelovanje zračne struje

Ponašanje vlaka u pogledu djelovanja zračne struje na osobe izvan vlaka karakteriziraju sile koje se u prostoru pored pruge stvaraju pri prolasku vlaka.

Koristi se senzor koji je u stvari stap za izjednačavanje slijedećih karakteristika:

Cilindar koji se sastoji od ispitnog tijela izloženog djelovanju zračne struje sljedećih geometrijskih karakteristika:

prednja površina cilindra: 0,36 m2 ± 0,05 m2,

visina cilindra: 0,92 m ± 0,10 m,

visina središta tlaka (središta cilindra) o odnosu prema bazi nosača: 1,10 m ± 0,15 m,

uređaj koji drži cilindar u mjernom položaju na garažnoj udaljenosti dG,

sustav mjerenja.

Definicije:

Ve: ispitna brzina u km/h.

Vmax: predviđena maksimalna brzina vožnje u km/h.

TTmax: maksimalni radni modul za čitavu kompoziciju.

IT: indeks vuče u N.

dG: garažna udaljenost ili udaljenost između vanjskog lica modela (tj. najbližeg tračnicama) i vanjskog lica tračnice.

Može se definirati

:

Formula

Tada slijedi

:

Image

Referentna vrijednost učinka povlačenja IT definira se kako slijedi:

Interoperabilne kompozicije moraju poštivati:

pri brzini od 300 km/h,

ili pri maksimalnoj brzini kompozicije ako je ona manja od 300 km/h,

IT vrijednost: IT

Formula

4.2.14.   Djelovanje bočnih vjetrova

Ova je stavka još uvijek otvoreno pitanje (daljnje studije su u tijeku). Prijelazna situacija opisana je u infrastrukturnom TSI-ju, odjeljak 4.3.3.23.

4.2.15.   Kočnice na principu vrtložne struje

Ovaj se stavak bavi sučeljima s infrastrukturnim podsustavom koje se odnose na korištenje kolosiječnih kočnica na principu vrtložne struje.

Kako je utvrđeno u infrastrukturnom TSI-ju, korištenje ove vrste kočnica, neovisno o adheziji, na prugama interoperabilne mreže (koje će se izgraditi, modernizirati ili na spojnim prugama) dopustivo je kako slijedi:

za kočenje u slučaju opasnosti na svim prugama osim pojedinih spojnih pruga navedenih u infrastrukturnom registru,

za potpuno ili uobičajeno kočenje na glavnim dijelovima mreže. Korištenje ovih kočnica dopušteno je za svaku pojedinu prugu kako je navedeno u infrastrukturnom registru.

Interoperabilne kompozicije opremljene ovom vrstom kočnica moraju biti u skladu sa sljedećim specifikacijama:

kočnice neovisne o adheziji kotač/tračnica mogu se koristiti od maksimalne brzine vožnje do 50 km/h (Vmax ≥ V ≥ 50 km/h),

maksimalno prosječno usporenje mora biti manje od 2,5 m/s2 (ova vrijednost, koja predstavlja sučelje s uzdužnim otporom kolosijeka, vrijedi za sve kočnice koje se koriste),

u najgorem slučaju, to jest kod kompozicija koje voze kao višestruka kompozicija do svoje najveće dopuštene duljine vlaka, maksimalna uzdužna sila kočenja koju vlak primijeni na tračnicu ne smije prelaziti:

360 kN za kočenje u slučaju opasnosti,

180 kN (okvirna vrijednost) za potpuno kočenje radi usklađenja s ograničenjem brzine koju pokazuje signalni sustav,

100 kN (okvirna vrijednost) za kočenje na strmim nagibima ili kada se ograničenja brzine automatski primjenjuju.

Ovdje se podrazumijeva da je moguće dokazati sigurno korištenje ove vrste kočnica, a posebice nepostojanje rizika vezanog uz pogreške pri uobičajenom režimu rada. Dopustivo je uključenje doprinosa kočnica neovisnih o adheziji u radne karakteristike kočenja utvrđene u odjeljku 4.1.5. ovog TSI-ja za promet na prugama gdje je njihova upotreba dopuštena za potpuno i uobičajeno kočenje u vožnji.

4.2.16.   Podmazivanje prirubnica

Kako bi se tračnice i kotači zaštitili od prekomjernog habanja, posebno u lukovima, interoperabilne kompozicije moraju biti opremljene sustavom za podmazivanje prirubnica. On se instalira i prati u skladu sa sljedećim odredbama:

 

podmazivanje se mora osigurati u lukovima radijusa manjeg ili jednakog 1 200 m;

 

nakon takvog podmazivanja:

neprekinut film maziva prisutan je na aktivnoj zoni ruba tračnice,

nosiva površina kotač/tračnica nije onečišćena kako se ne bi umanjio učinak kočenja.

Podmazivanje prirubnica mora osigurati zaštitu svih osovina kompozicije.

4.2.17.   Koeficijent ovjesa

Ovaj parametar utječe na dinamički tovarni profil vozila. Koeficijent ovjesa vozila opremljenog pantografima mora biti manji od 0,25.

4.2.18.   Minimalni radijus luka

Ovaj je parametar u vezi s infrastrukturnim podsustavom time što se minimalna zakrivljenja koja je potrebno uzeti u obzir definiraju djelomično prugama velikih brzina (na temelju manjka nadvišenja), a djelomično postojećom mrežom.

4.2.19.   Održavanje

(a)

Plan održavanja

Kako bi se zajamčilo održavanje radnih karakteristika svake od karakteristika iz ovog TSI-ja, utvrditi će se i primjenjivati plan održavanja željezničkih vozila.

Plan održavanja utvrđuje vlasnik željezničkog vozila ili njegov predstavnik kako bi zajamčio održavanje karakteristika navedenih u podsustavu željezničkih vozila.

Plan održavanja mora kao minimum sadržavati sljedeće elemente:

obavljanje niza pregleda, prema potrebi uz navođenje dopuštenih graničnih vrijednosti (vrijednosti izvan kojih vlak više ne može sigurno obavljati promet),

vremenski plan zamjene opreme koji se provodi u skladu s habanjem ili razdobljem korištenja,

izvješća o učestalosti pregleda i načinu njihove provjere,

odredbe o izobrazbi i osposobljenosti osoblja zaduženog za održavanje,

standarde vezane uz gore navedene odredbe, provjere i vrijednosti,

organizaciju sredstava za provedbu tih provjera,

metode kojima se osigurava mogućnost praćenja radova na održavanju željezničkih vozila.

Postojanje plana održavanja s gornjim elementima provjerit će prijavljeno tijelo, ali za vrijednosti i razdoblja utvrđena planom održavanja odgovara prijevoznik.

(b)

Radovi na održavanju

Radovi na održavanju najvećim su dijelom odgovornost željezničkog prijevoznika koji upravlja vozilom. Mora postojati mogućnost održavanja u hodu i manjih popravaka potrebnih za sigurnu povratnu vožnju na dijelovima mreže udaljenim od domicilne baze vozila, uključujući i vrijeme garažiranja na stranoj mreži. Glavne zadaće koje se smatraju potrebnima između dionica povratne vožnje:

punjenje i pražnjenje (voda, sanitarni čvorovi, pijesak i dr.),

čišćenje vozila,

te manji popravci i neplanirano održavanje.

Kako bi se olakšali ovi poslovi, vozilo mora imati mogućnost garažiranja, bez posade u vlaku, s pomoćnim izvorom energije za rasvjetu, klimatizaciju, rashladne komore i sl.

Različiti zahtjevi vezani uz interoperabilnost u obavljanju ovih zadaća navedeni su u TSI-ju održavanja.

Funkcionalna sučelja veze između podsustava održavanja i podsustava željezničkih vozila su sljedeće:

vanjsko čišćenje vlakova (odjeljak 4.2.2.2.1. TSI-ja održavanja),

sustav za pražnjenje retencijskih toaleta (odjeljak 4.2.2.2.2. TSI-ja održavanja),

unutarnje čišćenje vlakova (odjeljak 4.2.2.2.3. TSI-ja održavanja),

nadopuna zaliha vode i pijeska (odjeljak 4.2.2.2.4. i 5. TSI-ja održavanja),

garažna postrojenja (odjeljak 4.2.2.2.6. TSI-ja održavanja).

Čimbenici sučeljeni između podsustava željezničkih vozila i održavanja su:

konektori za pražnjenje toaleta (Odjeljak 5.3.1. TSI-ja održavanja),

utičnice za unutarnje čišćenje vlakova (Odjeljak 5.3.3. TSI-ja održavanja),

konektori za nadopunu zaliha vode (Odjeljak 5.3.5. TSI-ja održavanja).

4.2.20.   Vanjska svjetla i sirena

(a)

Prednja i stražnja svjetla

Kako je navedeno u odjeljku 4.2.1., dopušteno je da vlakovi budu sastavljeni od više od jedne kompozicije. Dolje opisana svjetla pojavljuju se samo na prednjoj i stražnjoj strani kompletne formacije vlaka.

Vanjska svjetla upravljačnice smještene usred vlaka moraju se držati ugašenima.

Kompozicije moraju biti opremljene:

trima fiksnim indikacijskim svjetlima na prednjem dijelu vlaka u smjeru kretanja, dva u horizontalnoj liniji na donjem dijelu i treće centralno smješteno gore,

dva crvena indikacijska svjetla na stražnjem dijelu vlaka u horizontalnoj liniji.

Pored svoje tradicionalne uloge kao prednjih i stražnjih indikacijskih svjetala, u slučaju opasnosti se ova svjetla moraju moći koristiti za posebne potrebe i namjene.

Dimenzije, sredstva za postavljanje, raspored, vidljivost, intenzitet, korištenje itd. ovih svjetala utvrđuju se Prilogom H ovom TSI-ju.

(b)

Sirene

Kompozicije moraju biti opremljene sirenama s dva različita tona.

4.2.21.   Postupci podizanja/spašavanja

Potrebno je utvrditi postupak za upravitelje infrastruktura kojima kompozicije redovito obavljaju promet, a kojima se utvrđuju načini i sredstva za spašavanje vlakova u poteškoćama.

4.3.   UTVRĐENE RADNE KARAKTERISTIKE

Kako bi se provjerio podsustav željezničkih vozila, moraju biti ispunjeni kriteriji radnih karakteristika transeuropske mreže željezničih pruga za velike brzine, za posebne zahtjeve za svaku od sljedećih kategorija pruga:

pruge posebno izgrađene za velike brzine,

pruge posebno modernizirane za velike brzine,

pruge posebno modernizirane za velike brzine, ali s posebnim osobinama.

Za podsustav željezničkih vozila ti zahtjevi su:

4.3.1.   Minimalni zahtjevi za radne karakteristike

Kako bi obavljali promet interoperabilnom mrežom i pod uvjetima koji omogućuju da se vlakovi jednostavno uklope u ukupni raspored prometa, sva željeznička vozila velikih brzina moraju zadovoljavati minimalne razine radnih karakteristika vuče i kočenja. Vlakovi moraju imati dostatne pričuvne kapacitete kako bi zajamčili održavanje tih razina radnih karakteristika ili njihovo neznatno sniženje u slučaju kvarova na sustavima ili modulima koji doprinose tim procesima (vučni lanac od pantografa do osovina, mehanička/električna oprema za kočenje). Te margine i redundancije detaljno su utvrđene u karakteristikama sadržanim u odjeljcima 4.3.2. do 4.3.6., 4.3.9., 4.3.11., 4.3.15. i 4.3.16.

U slučaju kvara na opremi ili funkcijama željezničkog vozila ili prevelikog ukrcaja putnika, prijevoznik mora, uz punu svijest o posljedicama, imati utvrđene prihvatljive granice i operativne uvjete vezane uz svaki slučaj narušene funkcije. Za tu svrhu moraju biti opisane različite narušene funkcije do kojih može doći u prometu i navedene u posebnom dokumentu.

Razine učinka tražene na drugim prugama i prugama koje ne čine dio interoperabilnog sustava kao takvog, ali omogućuju pristup krajnjim objektima (postaje, garažni kolosijeci) moraju biti utvrđene bilateralnim ili multilateralnim sporazumima između prijevoznika i upravitelja infrastrukture ovisno o planiranoj razini prometa.

4.3.2.   Maksimalna brzina vožnje kompozicija

U skladu s člankom 5. stavkom 3. Priloga 1. Direktivi 96/48/EZ, interoperabilni vlakovi moraju imati sljedeće maksimalne brzine vožnje:

najmanje 250 km/h u slučaju željezničkih vozila projektiranih za obavljanje prometa prugama posebno izgrađenim za velike brzine,

reda od oko 200 km/h u slučaju željezničkih vozila projektiranih za postojeće pruge koje su bile ili će biti posebno modernizirane.

Maksimalna brzina vožnje nazivna je brzina pri kojoj se očekuje da će vlakovi voziti tijekom dnevnog obavljanja prometa odgovarajućim dionicama.

U oba slučaja mora biti moguće da interoperabilna željeznička vozila razviju svoju maksimalnu brzinu (ako to dopušta infrastruktura) uz dostatne margine ubrzanja (utvrđene u sljedećim stavcima).

4.3.3.   Zahtjevi za radne karakteristike vuče

Kako bi se zajamčila odgovarajuća kompatibilnost s ostalim funkcijama vlaka, srednje minimalno ubrzanje izračunato tijekom vremena na pruzi u pravcu bit će:

0 do 40 km/h: 48 cm/s2,

0 do 120 km/h: 32 cm/s2,

0 do 160 km/h: 17 cm/s2.

Pri maksimalnoj brzini vožnje na pruzi u pravcu razlika ubrzanja mora biti najmanje 5 cm/s2.

Iz razloga raspoloživosti, tijeka prometa i sigurnog prolaska kroz tunele, kompozicije moraju zadovoljavati tri uvjeta:

učinak mora biti postignut uz srednji napon napajanja raspoloživ pantografima kako je utvrđeno u energetskom TSI-ju, odjeljak 4.3.1.1., Prilog L,

pogreška modula vuče ne smije lišiti kompoziciju više od 25 % nazivne izlazne energije,

ispad elementa vuče mora dopuštati da najmanje 50 % modula vuče nastavi s radom.

Pod tim bi uvjetima moralo biti moguće da kompozicija s normalnim opterećenjem (broj sjedala × 80 kg) uz modul vuče izvan upotrebe krene na maksimalnom nagibu koji bi trebala svladati uz razliku ubrzanja blizu 5 cm/s2. Mora biti moguće zadržati početni režim 10 minuta uz brzinu do 60 km/h.

4.3.4.   Zahtjevi u pogledu radnih karakteristika adhezije pri vuči

Kako bi se osigurala visoka raspoloživost vuče, korištenje adhezije ne smije prelaziti donje vrijednosti:

pri pokretanju i pri veoma niskoj brzini: 25 %,

pri 100 km/h: 25 %,

pri 200 km/h: 17,5 %,

pri 300 km/h: 10 %.

Kako bi se raspoloživa adhezija iskoristila na najbolji mogući način, interoperabilna željeznička vozila moraju biti opremljena protukliznim sustavom.

4.3.5.   Granične vrijednosti potrebne adhezije kočnica

Za brzine između 50 i 200 km/h, maksimalni koeficijent potrebne adhezije tijekom kočenja bit će najviše 0,15. Za brzine iznad 200 km/h, koeficijent potrebne adhezije linearno pada do 0,10 pri 350 km/h.

Za provjeru ovih vrijednosti koristi se vlak u uvjetima pune brzine uz normalno putničko opterećenje.

4.3.6.   Zahtjevi za sustav kočenja

Osim potreba navedenih u odjeljcima 4.1.5. i 4.3.5., sustav kočenja interoperabilnih kompozicija mora biti projektiran tako da dokazuje ostvarivanje ciljeva iz Direktive 96/48/EZ, a posebno da oni ne dovode do bilo kakve degradacije u tom području, neovisno o tome tiče li se to podsustava željezničkih vozila ili ukupnog željezničkog sustava.

Ovaj zahtjev je implicitno zadovoljen kompozicijama sa sustavom kočenja UIC. Za ostale sustave kočenja, potrebno je dokazati da je moguće postići barem takvu sigurnu razinu rada kao što je ona koja se postiže propisanim standardom.

Nadalje, štogod da je predviđeno za izgradnju, sustav kočenja mora zadovoljavati sljedeće zahtjeve:

 

za cijeli vlak:

korištenje kočnice za slučaj opasnosti iz bilo kojeg razloga automatski mora prekinuti svu vučnu silu, bez mogućnosti ponovne primjene vučne sile dok se primjenjuje kočnica za slučaj opasnosti,

kočnica za slučaj opasnosti mora se moći primijeniti u svako vrijeme dok je strojovođa na svom uobičajenom vozačkom mjestu,

vozila moraju biti opremljena protukliznim uređajima za kontrolu proklizavanja kotača u slučaju smanjene adhezije između kotača i tračnice,

vozilo mora biti opremljeno uređajem za praćenje kotača kako bi se upozorilo strojovođu da je osovina blokirana. Sustav praćenja kotača mora biti neovisan od protukliznog sustava u svim svojim funkcijama.

 

Električno kočenje:

u radne karakteristike kočenja biti će dopušteno uzeti u obzir električnu kočnicu samo ako je njezina funkcija neovisna o naponu voznog voda,

kad električne instalacije (transformatorske stanice) to dopuštaju, povrat električne energije nastale pri kočenju je dopušten, ali to ne bi smjelo dovesti prekoračenja ograničenja napona utvrđenih u Prilogu P ovom TSI-ju,

pored toga, u slučaju gubitka napona u vučnom vodu, to ne smije sprečavati pad linijskog napona na 0 V.

 

Pored toga, interoperabilne kompozicije moraju biti opremljene:

indikatorima kvara kočnica,

sredstvom za izolaciju kočnica,

sustavom za dijagnozu nepravilnog rada (kočnica).

4.3.7.   Radne karakteristike kočenja u vožnji

Pored specifikacija iz odjeljka 4.1.5., (minimalne karakteristike kočenja), kompozicije moraju biti u skladu s niže navedenim prosječnim usporenjima u vožnji.

Tabela 4.3.7.

Način kočenja

te

(s)

Minimalno usporenje pod utvrđenim uvjetima kočenja (m/s2)

330-300 km/h

300-230 km/h

230-170 km/h

170-0 km/h

Kočenje pri normalnoj vožnji

2

0,35

0,35

0,6

0,6

te(s)= ekvivalentno vrijeme primjene

Ova usporenja vlakovi moraju postići na kolosijeku u pravcu, uz konfiguraciju utvrđenu u odjeljku 4.1.5., slučajevima A i B.

4.3.8.   Zaštita vlaka u mirovanju

Mora biti moguće zadržavanje vlaka u mirovanju tijekom neodređenog vremenskog razdoblja na maksimalnom nagibu dotične pruge. Ako parkirna kočnica nije dovoljna, treba koristiti dodatna sredstva raspoloživa u vlaku.

4.3.9.   Radne karakteristike kočnica na strmim nagibima

(pridržano)

4.3.10.   Otkrivanje iskliznuća

Sustavi za otkrivanje iskliznuća moraju se instalirati na novim vlakovima kad su raspoloživi i homologirani.

4.3.11.   Zaštita od požara i otrovnih isparavanja

(a)

Kad se objavi požar u vozilu, kompozicije moraju moći nastaviti vožnju još 15 minuta pri brzini od barem 80 km/h. Požar u prostoru koji je otvoren prirodnom prozračivanju ne smije se moći prenijeti na druge prostore u vlaku tijekom 15 minuta.

(b)

Putnici i posada vlaka moraju biti zaštićeni od opasnosti vatre. Vatrootpornost u trajanju od barem 15 minuta mora se osigurati između:

visokonaponske električne opreme i prostora za putnike i osoblje,

dvaju vozila u kompoziciji.

(c)

Za termičke motore, protupožarne barijere između upravljačnice, prostora za putnike i osoblje, termičkih motora i spremnika za gorivo moraju biti vatrootporne u trajanju od barem 30 minuta.

(d)

Odjeljci za visokonaponsku električnu opremu i oni dijelovi vlaka koji nisu izravno vidljivi posadi vlaka i putnicima, a koji bi mogli biti izvor požara moraju biti opremljeni sustavom za otkrivanje požara, pri čemu će se dijelovi vlaka koje je potrebno tako opremiti utvrditi u sklopu opće ocjene rizika.

(e)

Kako bi se spriječio požar, moraju se koristiti materijali slabe zapaljivosti, a električne instalacije moraju zadovoljavati odgovarajuće europske specifikacije.

(f)

U slučaju požara u zatvorenim prostorima vlaka, materijali u vozilu ne smiju ispuštati nikakva isparavanja koja bi mogla ugroziti putnike i osoblje koji se evakuiraju.

(g)

Kako bi se posadi vlaka i putnicima omogućila borba protiv požara, odgovarajući aparati za gašenje požara moraju se u dostatnom broju nalaziti u vozilu.

(h)

Smještaj izlaza za slučaj nužde i uređaja za otključavanje vrata moraju biti označeni vanjskim znakovima.

4.3.12.   Okolišni uvjeti za željeznička vozila

Željeznička vozila i oprema u njima moraju se moći staviti u uporabu i normalno raditi u uvjetima utvrđenim standardom EN 50125-1 te funkcionirati u klimatskim zonama za koje je oprema projektirana i u kojima će vjerojatno obavljati promet.

Različiti okolišni uvjeti koji se mogu pojaviti na prugama na kojima se obavlja promet utvrđeni su u infrastrukturnom registru.

4.3.13.   Praćenje i dijagnosticiranje

Dolje ponovljene funkcije i oprema već utvrđene u TSI-ju moraju se pratiti jer predstavljaju značajan rizik za sigurnost u slučaju kvara ili pogreške pri radu:

kvar na uređaju za održavanje budnosti strojovođe (odjeljak 4.2.2.),

podaci prometno-upravljačkog podsustava (odjeljak 4.2.4.),

funkcioniranje vrata (odjeljak 4.2.6.),

otkrivanje nestabilnosti pogonskog sklopa (odjeljak 4.2.10.),

sustav za otkrivanje pregrijanih ležišta u vozilu (odjeljak 4.2.11.),

aktivacija alarma za putnike (odjeljak 4.2.12.),

pogreška u sustavu kočenja (odjeljak 4.3.6.),

otkrivanje iskliznuća (odjeljak 4.3.10.),

otkrivanje požara (odjeljak 4.3.11.).

Praćenje mora biti neprekidno ili barem u dostatnim vremenskim razmacima da bi se osiguralo pouzdano i pravovremeno otkrivanje pogrešaka. Sustav također mora biti povezan s uređajem za bilježenje podataka u vozilu kako bi se osigurala potrebna utvrdljivost.

Strojovođa mora biti informiran o otkrivanju takvih pogrešaka te ih on mora potvrditi. Ako pogreška može imati ozbiljne posljedice za sigurnost, potrebno je automatsko djelovanje.

4.3.14.   Posebne specifikacije za duge tunele

Karakteristike opisane u ovom stavku primjenjivat će se samo na interoperabilne vlakove koji u svom uobičajenom prometu prolaze kroz duge tunele. Podaci za identifikaciju pruga na kojima se nalaze takvi tuneli nalaze se u infrastrukturnom registru.

(a)

Prostori za putnike i posadu vlaka te upravljačnice opremljene klimatizacijom:

 

Posada vlaka mora moći zatvoriti vanjske odušnike kako bi se spriječilo udisanje isparavanja u slučaju požara u blizini vlaka. Istodobno sustav kanala za cirkulaciju zraka ne smije biti projektiran na takav način da se u slučaju požara u prostoru za putnike isparavanja šire čitavim vlakom.

(b)

Razglas:

 

Kako bi u slučaju nezgode ostao u upotrebi, razglas mora biti tako projektiran da u slučaju kvara na jednom od čimbenika prijenosa većina preostalih zvučnika nastavi funkcionirati.

4.3.15.   Sustav rasvjete u slučaju opasnosti

Kako bi se osigurala zaštita i sigurnost u vozilu u slučaju bilo kakve opasnosti, uključujući i požar, interoperabilni vlakovi moraju biti opremljeni sustavom rasvjete u slučaju opasnosti. Taj sustav mora osigurati prikladan stupanj rasvjete u prostoru za putnike i servisnim prostorima tijekom minimalnog perioda:

od tri sata nakon prekida napajanja iz voznog voda,

uz stupanj rasvjete od najmanje 5 luksa u razini zemlje.

Te su važeće vrijednosti utvrđene u Prilogu N ovom TSI-ju. Metode testiranja opisane su u poglavlju 6.

4.3.16.   Razglas

Vlakovi moraju biti opremljeni sredstvom za komunikaciju:

za obraćanje posade vlaka i radnicima dispečerskog centra putnicima u vlaku,

za međusobnu komunikaciju posade vlaka i radnika dispečerskog centra, koristeći vezu između pruge i vlaka,

za internu komunikaciju između članova posade vlaka, posebno između strojovođe i osoblja u prostoru za putnike.

Oprema mora biti spremna za korištenje i funkcionirati neovisno o naponu iz voznog voda barem tri sata.

Razglas mora biti projektiran na način da zajamči rad 50 % zvučnika u slučaju kvara na jednom od čimbenika prijenosa.

Osim alarma za slučaj opasnosti (vidjeti odjeljak 4.2.12.) nisu propisane nikakve posebne odredbe za kontakt putnika s posadom ili s radnicima dispečerskog centra.

4.3.17.   Zaštita od strujnog udara

Sastavnice pod električnim naponom moraju biti tako projektirane da se pri normalnom radu ili u slučaju kvara na opremi spriječi njihovo svjesno ili nesvjesno dodirivanje od strane posade vlaka ili putnika.

Uzemljenje sanduka vozila mora se osigurati za slučaj kvara visokonaponske opreme ili kvara na kontaktnoj mreži.

Željeznička vozila moraju biti u skladu sa standardom EN 50153, a za uzemljenje s odredbama Priloga O ovom TSI-ju.

4.3.18.   Upravljačnica

(a)

Ulaz i izlaz:

 

Upravljačnica mora biti pristupačna s obiju strana vlaka, s perona i sa zemlje.

 

Dopustivo je da pristup bude izravno izvana ili preko odjeljka s kojim je upravljačnica povezana, (bilo prostora za opremu ili prostora u kojemu su smješteni putnici) sa stražnje strane upravljačnice.

 

Posada vlaka mora spriječiti ulaz neovlaštenih osoba u upravljačnicu.

(b)

Vanjska vidljivost:

 

Vidljivost ispred vlaka: strojovođa mora vidjeti stalne znakove postavljene s lijeve ili desne strane ravnog kolosijeka u pravcu na kojem se nalazi vlak u sljedećim uvjetima:

povišeni znak postavljen na udaljenosti od 2,5 m od središta pruge, na visini do 6,3 m i na udaljenosti od barem 10 m ispred spojke,

znak postavljen na zemlji, na udaljenosti od 1,75 m od središta pruge i na udaljenosti od barem 15 m ispred spojke.

 

Bočna vidljivost: Strojovođa mora imati prozor ili otvor sa svake strane upravljačnice koji mu omogućuje da vidjeti svoj vlak dok stoji na peronu ili da prema potrebi razgovara s osobljem perona.

(c)

Sjedala:

 

Glavno sjedalo strojovođe mora biti projektirano na način da mu omogućuje obavljanje svih uobičajenih upravljačkih aktivnosti u sjedećem položaju.

 

Pored toga mora biti osigurano i drugo sjedalo s frontalnim pogledom za mogućeg pratećeg člana posade.

(d)

Unutarnji raspored:

 

Slobodu kretanja osoblja u unutrašnjosti upravljačnice ne smiju ometati nikakvi stršeći predmeti. Pod upravljačnice ne smije biti neravan.

4.3.19.   Vjetrobran i prednji dio vlaka

Vjetrobran upravljačnice mora:

(A)

biti optičke kvalitete u skladu sa sljedećim karakteristikama: vrsta sigurnosnog stakla koje se koristi za prednje staklo te sva grijana stakla (stakla se griju radi sprečavanja nastanka inja) upravljačnice ne smiju mijenjati boju znakova, a njihova kvaliteta mora biti takva (obično laminirano staklo) da staklo kad je probijeno ili napuklo, ostaje na svome mjestu i pruža osoblju zaštitu i dostatnu vidljivost da vlak može nastaviti vožnju;

(B)

biti opremljeno sredstvima za čišćenje, odmrzavanje i otklanjanje zamagljivanja;

(C)

moći izdržati udar letećih predmeta: prednja stakla moraju biti dovoljno jaka da izdrže udar čvrstih predmeta kao što su veliki ledeni blokovi, ptice, veliki komadi ruda koji padaju s teretnih vlakova ili boce i konzerve izbačene iz prolazećih vlakova.

Usklađenost se provjerava testom iz odjeljka 6.3.

Prednji dio vlaka mora moći izdržati isti udar kao i prozor kako bi zaštitio osobe koje putuju u prednjem vozilu.

4.3.20.   Znakovi za informiranje putnika

Svi znakovi za informiranje putnika usko povezani sa sigurnošću moraju biti odmah razumljivi većini putnika. Zbog toga se za njih moraju koristiti jedinstveni obrasci iz standarda ISO 7001.

4.3.21.   Sanitarni čvorovi za putnike i posadu vlaka

U vlakovima moraju biti instalirani zapečaćeni retencijski toaleti. Dopušteno je ispiranje čistom vodom ili tehnikom recirkulacije. Za njih moraju biti osigurani spremnici koji se u normalnoj upotrebi mogu koristiti tri dana bez pražnjenja.

5.   INTEROPERABILNI SASTAVNI DIJELOVI

5.1.   U skladu s člankom 2. točkom (d) Direktive 96/48/EZ, interoperabilni sastavni dijelovi su „sve osnovne sastavnice, skupine sastavnica, podsklopovi ili potpuni sklopovi opreme ugrađene ili koja se namjerava ugraditi u podsustav o kojemu izravno ili neizravno ovisi interoperabilnost transeuropske željezničke mreže velikih brzina.”

5.2.   Interoperabilni sastavni dijelovi podliježu odgovarajućim odredbama Direktive 96/48/EZ i navedeni su u prilogu ovom TSI-ju.

5.3.   Ti interoperabilni sastavni dijelovi podliježu specifikacijama radnih karakteristika. Ocjena usklađenosti i/ili raspona njihove primjene vrši se uglavnom pomoću sučelja između interoperabilnih sastavnih dijelova, pri čemu je pribjegavanje pojmovnim ili opisnim karakteristikama iznimka.

5.4.   U smislu ovog TSI-ja, interoperabilni sastavni dijelovi su sljedeći:

spojke na krajevima kompozicija (odjeljak 4.2.9.),

kotači (odjeljak 4.2.10.),

čimbenici sučeljeni s podsustavom održavanja (odjeljak 4.2.19.),

svjetla i oznake upozorenja na krajevima kompozicija (odjeljak 4.2.20.),

vjetrobrani upravljačnice (odjeljak 4.3.19.).

Karakteristike koje interoperabilna željeznička vozila velikih brzina moraju zadovoljavati navedene su u gore navedenim odgovarajućim stavcima poglavlja 4.2. i 4.3.

6.   OCJENA USKLAĐENOSTI I/ILI PRIKLADNOSTI ZA UPORABU

6.1.   INTEROPERABILNI SASTAVNI DIJELOVI ŽELJEZNIČKIH VOZILA

6.1.1.   Postupak ocjene usklađenosti i prikladnosti za uporabu (moduli)

Postupak ocjene usklađenosti i prikladnosti za uporabu interoperabilnih sastavnih dijelova kako je utvrđeno u poglavlju 5. ovog TSI-ja vrši se primjenom modula opisanih u Prilogu F ovom TSI-ju.

Faze primjene postupaka ocjene usklađenosti i prikladnosti za uporabu interoperabilnih sastavnih dijelova: krajnje spojke, kotači, čimbenici sučeljeni s podsustavom održavanja, svjetla i oznake upozorenja na krajevima vozila, vjetrobran upravljačnice kako je utvrđeno u poglavlju 5. ovog TSI-ja navedeni su u Prilogu D, tabela 1. ovom TSI-ja.

U opsegu u kojemu to zahtijevaju moduli iz Priloga F ovom TSI-ju, ocjenu usklađenosti i prikladnosti za uporabu interoperabilnih sastavnih dijelova obavlja prijavljeno tijelo, kada je navedeno u postupku, kojemu je proizvođač ili njegov ovlašteni predstavnik s poslovnim nastanom u Zajednici podnio zahtjev.

Proizvođač interoperabilnog sastavnog dijela ili njegov ovlašteni predstavnik s poslovnim nastanom u Zajednici moraju sastaviti izjavu EZ-a o usklađenosti ili izjavu EZ-a o prikladnosti za uporabu u skladu s člankom 13. stavkom 1. i poglavljem 3., Priloga IV, Direktivi 96/48/EZ prije stavljanja tog interoperabilnog sastavnog dijela na tržište.

6.1.2.   Primjena modula

6.1.2.1.   Ocjena usklađenosti

Za postupak ocjene interoperabilnih sastavnih dijelova koji su sučeljeni s podsustavom održavanja unutar podsustava željezničkih vozila, proizvođač ili njegov ovlašteni predstavnik s poslovnim nastanom u Zajednici moraju primijeniti internu kontrolu proizvodnog procesa (modul A) iz Priloga F ovom TSI-ju na sve faze.

Za postupak ocjene interoperabilnih sastavnih dijelova kao što su krajnje spojke, kotači, svjetla i oznake upozorenja na krajevima vozila, vjetrobran upravljačnice unutar podsustava željezničkih vozila, proizvođač ili njegov ovlašteni predstavnik s poslovnim nastanom u Zajednici mogu odabrati:

postupak tipskog ispitivanja (modul B) naveden u Prilogu F ovom TSI-ju za fazu projektiranja i razvoja, u kombinaciji s:

postupkom osiguranja kvalitete proizvodnje (modul D) iz Priloga F ovom TSI-ju za fazu proizvodnje,

ili postupkom provjere proizvoda (modul F) iz Priloga F ovom TSI-ju,

ili alternativno

potpuno osiguranje kvalitete s postupkom ispitivanjem projekta (modul H2) iz Priloga F ovom TSI-ju za sve faze.

6.1.2.2.   Ocjena prikladnosti za uporabu

Za postupak ocjene interoperabilnog sastavnog dijela kao što su krajnje spojke, kotači, čimbenici sučeljeni s podsustavom održavanja, svjetla i oznake upozorenja na krajevima vozila, vjetrobran upravljačnice unutar podsustava željezničkih vozila, proizvođač ili njegov ovlašteni predstavnik s poslovnim nastanom u Zajednici mogu primjenjivati postupak tipskog ispitivanja iskustva u praksi (modul V) iz Priloga F ovom TSI-ju.

6.1.2.3.   Utvrđivanje postupka ocjene

Postupci ocjene utvrđeni su u Prilogu F ovom TSI-ju.

Modul D može se odabrati jedino ako proizvođač primjenjuje sustav kvalitete proizvodnje, ispitivanja i testiranja gotovog proizvoda koji je odobrilo i koje nadgleda prijavljeno tijelo.

Modul H2 može se odabrati jedino ako proizvođač primjenjuje sustav kvalitete projektiranja, proizvodnje, ispitivanja i testiranja gotovog proizvoda koji je odobrilo i koje nadgleda prijavljeno tijelo.

Ocjena usklađenosti i prikladnosti za uporabu obuhvaća faze i karakteristike označene znakom × u tabeli 1. Priloga D ovom TSI-ju.

6.2.   PODSUSTAV ŽELJEZNIČKIH VOZILA

6.2.1.   Postupci ocjene (moduli)

Na zahtjev naručitelja ili njegovog ovlaštenog predstavnika s poslovnim nastanom u Zajednici, prijavljeno tijelo obavlja postupak provjere EZ-a u skladu s člankom 18. stavkom 1. i Prilogom VI. Direktivi 96/48/EZ i u skladu s odredbama odgovarajućih modula utvrđenih u Prilogu F ovom TSI-ju.

Ako naručitelj može dokazati da ispitivanja ili provjere za prethodni zahtjev i dalje vrijede i za novi zahtjev, tada ih prijavljeno tijelo mora uzeti u obzir pri ocjeni usklađenosti.

Postupak ocjene u sklopu provjere EZ-a podsustava željezničkih vozila, popis specifikacija i opisi postupaka testiranja navedeni su u Prilogu F, tabeli 2. ovom TSI-ju.

U opsegu u kojemu je to utvrđeno u ovom TSI-ju, pri provjeri EZ-a podsustava željezničkih vozila moraju se uzeti u obzir njegova sučelja s drugim podsustavima transeuropskog željezničkog sustava velikih brzina.

Naručitelj sastavlja izjavu EZ-a o provjeri za podsustav željezničkih vozila u skladu s člankom 18. stavkom 1. i Prilogom V. Direktivi 96/48/EZ.

6.2.2.   Primjena modula

Za postupak provjere podsustava željezničkih vozila, naručitelj ili njegov ovlašteni predstavnik s poslovnim nastanom u Zajednici mogu odabrati:

postupak tipskog ispitivanja (modul SB) opisan u Prilogu F ovom TSI-ju za fazu projektiranja i razvoja, u kombinaciji s:

postupkom osiguranja kvalitete proizvodnje (modul SD) iz Priloga F ovom TSI-ju za fazu proizvodnje,

ili postupkom provjere proizvoda (modul SF) iz Priloga F ovom TSI-ju za fazu proizvodnje,

ili alternativno

postupak potpunog osiguranja kvalitete s ispitivanjem projekta (modul SH2) iz Priloga F ovom TSI-ju za sve faze.

Modul SH2 može se odabrati jedino ako sve aktivnosti koje doprinose provjeri projekta iz podsustava željezničkih vozila (projektiranje, proizvodnja, montaža, instaliranje) podliježu sustavu kvalitete za projektiranje, proizvodnju, ispitivanje i testiranje gotovog proizvoda koji je odobrilo i koje nadgleda prijavljeno tijelo.

Modul SD može se odabrati jedino ako sve aktivnosti koje doprinose provjeri projekta podsustava željezničkih vozila (proizvodnja, montaža, instaliranje) podliježu sustavu kvalitete za proizvodnju, ispitivanje i testiranje gotovog proizvoda koji je odobrilo i koje nadgleda prijavljeno tijelo.

Ako gornja dva uvjeta nisu ispunjena, primjenjuje se modul SB u kombinaciji s modulom SF.

Ocjena obuhvaća faze i karakteristike navedene u tabeli 2. iz Priloga E ovom TSI-ju.

6.3.   POSEBNE METODE TESTIRANJA

6.3.1.   Granične karakteristike vezane uz unutrašnju buku – metode mjerenja

Mjerenje se vrši pod sljedećim uvjetima:

vrata i prozori moraju biti zatvoreni,

kolosijek mora biti u dobrom voznom stanju, a karakteristike kolosijeka mora utvrditi željezničko trgovačko društvo vlasnik,

vučno opterećenje mora biti jednako barem dvjema trećinama maksimalnih dopuštenih vrijednosti.

Maksimalna brzina mora se održavati tijekom najmanje 90 % vremena mjerenja.

Vrijeme mjerenja može se podijeliti u nekoliko kraćih razdoblja radi usklađivanja s gore navedenim uvjetima.

Mjerenje se vrši u ravnini sa strojovođinim uhom (u sjedećem položaju), u sredini horizontalne površine koja se proteže od prednjeg stakla do stražnjeg zida upravljačnice.

6.3.2.   Metode testiranja dostatne otpornosti prednjeg prozora kabine na projektile

U prednje staklo baca se cilindričan projektil s krajevima oblika polukugle i ukupne mase 1 kg, izgrađen kako je prikazano u Prilogu J. Ako projektil nakon bacanja bude trajno oštećen, mora se zamijeniti.

Za potrebe testiranja prednje staklo mora biti učvršćeno u okvir istih osobina kao i okvir na vozilu.

Temperatura prozorskog stakla tijekom testiranja mora biti između – 15 °C i 35 °C. Projektil bi trebao udariti u prozor pod pravim kutom ili se umjesto toga ispitno staklo može montirati pod istim kutom pod kojim je montiran na vozilu.

Udarna brzina projektila utvrđuje se pomoću formule:

Vp= Vmax + 160 km/h

pri čemu je Vp= brzina projektila pri udaru u km/h

Vmax= maksimalna brzina vlaka u km/h.

Rezultat testiranja smatra se zadovoljavajućim ako:

projektil ne razbije staklo,

staklo ostane u okviru.

7.   PROVEDBA TSI-ja ŽELJEZNIČKIH VOZILA

7.1.   PRIMJENA OVOG TSI-ja – NAČELA

7.1.1.   Nova željeznička vozila

Što se tiče novih vozila koja će se pustiti u promet nakon stupanja na snagu ovog TSI-ja, poglavlja 2. do 6. u cijelosti se primjenjuju osim mogućih specifičnih odredaba dolje navedenog odjeljka 7.3.

Pored toga se u obzir uzimaju informacije sadržane u infrastrukturnom registru, kako je opisano u dolje navedenom odjeljku 7.2.

7.1.2.   Modernizirana željeznička vozila

U pogledu željezničkih vozila koja su već u upotrebi, ovaj se TSI primjenjuje na postojeće vlakove velikih brzina ili konvencionalna željeznička vozila koja se moderniziraju pod uvjetima iz članka 3. ove Odluke. U ovom posebnom slučaju, on se u suštini odnosi na primjenu prijelazne strategije koja omogućuje gospodarski opravdanu prilagodbu postojećih instalacija koja će se izvršiti uzimajući u obzir načelo stečenih prava.

U većini slučajeva, primjena ovog TSI-ja na postojeća željeznička vozila zahtijeva znatne promjene koje će se uglavnom izvršiti tijekom glavnog remonta ili obnove vlakova.

7.2.   KOMPATIBILNOST ŽELJEZNIČKIH VOZILA S DRUGIM PODSUSTAVIMA

Provedba TSI-ja za željeznička vozila mora biti u skladu sa zahtjevom potpune kompatibilnosti između željezničkih vozila i stabilnih postrojenja, uključujući energiju, te nadzor i upravljanje. Ovo načelo se primjenjuje na interoperabilnu mrežu obuhvaćenu TSI-jima, pri čemu se mora uzeti u obzir da će željeznička vozila možda trebati pripremiti i za promet na postojećim nacionalnim mrežama.

Stoga, načini i faze provedbe za željeznička vozila ovise o sljedećim uvjetima:

napretku provedbe TSI-ja infrastrukture, energije, te prometno-upravljačkog TSI-ja,

radnoj shemi (rasporedu) željezničkih vozila, koja može obuhvaćati postojeće nacionalne mreže.

Sredstva za osiguranje zahtjeva kompatibilnosti i za usklađenje s gore navedenim uvjetima su: infrastrukturni registar: (transeuropska mreža željezničih pruga za velike brzine (TEN HS)), utvrđena za svaku pojedinu prugu ili put vožnje, predstavljaju skup sljedećih karakteristika (osnovnih parametara, sučelja, radnih karakteristika):

karakteristike za koje TSI dopušta alternativne vrijednosti,

karakteristike za koje TSI sadrži posebne slučajeve,

karakteristike za koje specifikacije iz TSI-ja privremeno nisu zadovoljene, primjerice prije potpune provedbe TSI-ja ili zbog privremenih radova održavanja,

karakteristike koje se temelje na regionalnim uvjetima.

Registri željezničkih vozila (TEN HS) (vidjeti. Prilog I: karakteristike potrebne za uključenje u registar željezničkih vozila), utvrđeni zasebno za svaki od tipova kompozicija ili prema potrebi za jedan poseban vlak, koji predstavljaju opis karakteristika vlaka (osnovni parametri, sučelja, radne karakteristike), a koje su potrebne za ocjenu mogućnosti prometovanja vlaka na svim ili na dijelu pruga transeuropske mreže željezničkih pruga za velike brzine.

Pri provedbi TSI-ja za željeznička vozila mora se uzeti u obzir infrastrukturni registar za one pruge na kojima će predmetna željeznička vozila prometovati.

Registar željezničkih vozila mora sadržavati sve odgovarajuće specifikacije željezničkih vozila koje opisuju uvjete za puštanje u promet vlakova na prugama kojima će prometovati.

7.3.   POSEBNI SLUČAJEVI

Sljedeće posebne odredbe primjenjuju se u sljedećim posebnim slučajevima. Ti posebni slučajevi se klasificiraju u dvije kategorije: odredbe se primjenjuju trajno („P” slučajevi) ili privremeno („T” slučajevi). Što se tiče privremenih slučajeva, preporučuje se da se ciljni sustav postigne do 2018. godine („T1” slučajevi), kao cilj postavljen Direktivom Europskog parlamenta i Vijeća br. 1692/96/EZ od 23. srpnja 1996. godine o smjernicama Zajednice za razvoj transeuropske prometne mreže, ili do 2020. godine („T2” slučajevi).

7.3.1.   Tovarni profil vozila (odjeljak 4.1.4.)

poseban slučaj za pruge u Velikoj Britaniji:

Vlakovi predviđeni za interoperabilni promet na moderniziranim prugama u Velikoj Britaniji moraju biti u skladu s „UK1” profilom utvrđenim u Prilogu C ovom TSI-ju.

poseban slučaj za vlakove u prometnoj mreži Irske i Sjeverne Irske:

Tovarni profil vlakova projektiranih za interoperabilni promet na prugama u Irskoj i Sjevernoj Irskoj mora biti kompatibilan s irskim standardnim strukturnim profilom.

7.3.2.   Granične karakteristike vezane uz vanjsku buku (odjeljak 4.1.8.)

Dopustivo je primjenjivati odjeljak 4.1.8. ovog TSI-ja (isključujući fusnote) s graničnim vrijednostima iz donje tabele, tijekom prijelaznog razdoblja od 24 mjeseca počevši od datuma stupanja na snagu ovog TSI-ja u slučaju:

opcija nabave dodatnih vozila prema ugovorima koji su već potpisani na dan stupanja na snagu ovog TSI-ja, ili

željezničkih vozila naručenih tijekom prijelaznog razdoblja na temelju postojećih projektnih platformi.

V

km/h

Razina buke

dB(A)

250

90

300

93

320

94

Željezničkim vozilima koja su već u prometu, a kojima je potrebna nova dozvola za stavljanje u promet ili koja su već naručena na datum stupanja na snagu ovog TSI-ja, mora biti dopušten promet u skladu s gornjim graničnim vrijednostima.

7.3.3.   Maksimalne varijacije tlaka u tunelima (odjeljak 4.1.13.)

Kako bi se uzelo u obzir brojne tunele poprečnog presjeka od 54 m2 s brzinom prolaska od 250 km/h, kao i one poprečnog presjeka od 82,5 m2 s brzinom prolaska od 300 km/h, interoperabilni vlakovi koji voze talijanskom mrežom moraju biti u skladu sa sljedećim okvirnim vrijednostima krivulje omotnice:

ΔΡ0 < ili = 1 600 Pa

ΔΡ1 < ili = 3 000 Pa

ΔΡ1 – 0,8 ΔΡ0 < ili = ΔΡ2

Ove vrijednosti dane su za:

omjer između poprečnog presjeka vlaka i tunela od 0,18,

brzinu vožnje od 250 km/h.

Ako kompozicija nije u skladu s gornjim vrijednostima, pravila za obavljanje prometa tog vlaka utvrđuju se primjenom objavljenih pravila upravitelja infrastrukture.

7.3.4.   Stepenica za putnike (odjeljak 4.2.5.)

Poseban slučaj na britanskim prugama:

Stepenica za putnike na vlakovima namijenjenih prometovanju u britanskoj mreži optimizirat će se za visinu perona od 915 mm u tom sustavu, sukladno odjeljku 4.2.5.

Poseban slučaj na prugama u nizozemskoj mreži:

Stepenica za putnike na vlakovima namijenjenih prometovanju u nizozemskoj mreži optimizirat će se za visinu perona od 840 mm u tom sustavu, sukladno odjeljku 4.2.5.

Poseban slučaj za vlakove koji prometuju u irskoj i sjevernoirskoj mreži:

Stepenica za putnike na vlakovima predviđenim za interoperabilni promet na prugama irske i sjevernoirske mreže optimizirat će se za projektnu visinu perona utvrđenu za te pruge u TSI-ju infrastrukture.

7.3.5.   Kontakt kotač/tračnica (profili kotača) (odjeljak 4.2.10.)

Poseban slučaj za kompozicije koje često prometuju britanskim prugama:

Dopustivo je da vlakovi koji često voze britanskom mrežom imaju kotače s EP8 profilom ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

maksimalna brzina vožnje tako opremljenih vlakova mora biti manja ili jednaka 250 km/h,

sastavljeno je izvješće koje sadrži:

dokaz stabilne vožnje tog profila na interoperabilnim prugama,

izračun različitih kritičnih brzina na interoperabilnim prugama uzimajući u obzir opseg habanja prema iskustvu stečenom u prometu,

izvješće o pokusnim vožnjama na interoperabilnim prugama radi potvrđivanja ovih rezultata.

Poseban slučaj za vlakove koji prometuju u irskoj i sjevernoirskoj mreži:

Kolni slogovi kotača vlakova projektiranih za interoperabilni promet u irskoj i sjevernoirskoj mreži moraju biti kompatibilni sa širinom kolosijeka od 1 602 mm.

7.3.6.   Zaštita od požara i otrovnih isparavanja

Prije objavljivanja odgovarajućih europskih specifikacija, uvjet usklađenosti sa zahtjevima iz odjeljka 4.3.11. smatrat će se ispunjenim ako se izvrši provjera usklađenosti s važećim nacionalnim propisima države članice.

7.4.   PREPORUKE

7.4.1.   Granične karakteristike vezane uz unutarnju buku (OP20)

Razine buke u upravljačnicama moraju se održavati na što nižoj razini tako što će se odgovarajućim mjerama (zvučna izolacija, apsorpcija zvuka) buka ograničiti na samom izvoru.

Ekvivalent Leq neprekidne razine buke izmjeren tijekom 30 minuta ne smije prelaziti 78 dB(A) u upravljačnicama mobilnih pogonskih jedinica pri brzini od 160 km/h.

Pri većim brzinama potrebno je poduzeti sve kako bi se postigle dolje navedene vrijednosti:

Vrijednosti za brzinu = 300 km/h

 

Otvorena pruga

≤ 78 dB(A) preporučena razina

 

≤ 75 dB(A) ciljna razina

U tunelima bez obzira na nadgradnju

≤ 83 dB(A) preporučena razina

 

≤ 80 dB(A) ciljna razina

u stajanju s pomoćnom opremom u radu i zatvorenim prozorima

≤ 68 dB(A).

7.4.2.   Granične karakteristike vezane uz vanjsku buku (OP17)

Preporučuje se, da se u slučaju željezničkih vozila koja će se naručiti nakon 1. siječnja 2005. godine ili staviti u promet nakon 1. siječnja 2008. godine, primjenjuje odjeljak 4.1.8. ovog TSI-ja uz smanjenje od 2 dB(A) pri brzini od 250 km/h te 3 dB(A) pri brzinama od 300 km/h i 320 km/h. U slučaju 350 km/h treba težiti prema smanjenju od 3 dB(A).

Ova će preporuka služiti kao osnova za reviziju odjeljka 4.1.8. u sklopu revizije TSI-ja.

7.4.3.   Karakteristike vezane uz prijevoz osoba s ograničenom pokretljivošću (OP22)

Osim odredaba odjeljka 4.1.12., željeznička vozila moraju uzeti u obzir, prema potrebi, rezultate Akcije COST 335.


(1)  Uzimajući u obzir da su uvjeti mjerenja i opis referentnog kolosijeka u vrijeme usvajanja ovog TSI-ja još bili predmet rasprave, tolerira se odstupanje od 1 dB(A) na granične vrijednosti. Ovaj će se odjeljak revidirati pri usvajanju TSI-ja sljedeće generacije.

(2)  Ova stavka bit će uključena u popis interoperabilnih sastavnih dijelova u budućoj verziji ovog TSI-ja.

PRILOG A

PASIVNA SIGURNOST – OTPORNOST NA SUDARE

Detaljan opis odredaba o pasivnoj sigurnosti obuhvaćen je odjeljkom 4.1.7b ovog dokumenta.

(b1)   Podsjetnik na predmetni problem

Sudar je rizik u prometu vlakova koji se može analizirati ovisno o naravi različitih zapreka s kojima se susreću. U slučaju zapreke na pruzi (drugi vlak ili željezničko vozilo), takva bi mogućnost u normalnim okolnostima trebala biti pod nadzorom željezničkog sustava, signalnog sustava, operativnih pravila, mehanizama automatskog nadzora i kočnica koje bi trebale biti projektirane tako da vjerojatnost takvog događaja svedu na najmanju moguću mjeru.

Međutim, smetnje koje dolaze izvan željezničkog sustava kao što su cestovna vozila ili kamene gromade mogu se slučajno naći vlaku na putu.

U slučaju takvog sudara, sustav za apsorpciju energije omogućuje kontroliranu deformaciju dijelova posebno projektiranih za tu svrhu.

Poboljšanja pasivne sigurnosti željezničkih vozila (kako bi se ograničila šteta u slučaju sudara) nisu predviđena kao kompenzacija nedostataka aktivne sigurnosti (izbjegavanje sudara) željezničkog sustava, nego kao njena dopuna kojom se uzimaju u obzir zbivanja izvan nadzora željezničkog sustava.

(b2)   Osnovna načela

Načela kojima se rukovode ova poboljšanja su:

izbjegavanje prelijetanja u slučaju sudara dvaju vlakova ili dvaju uzastopnih vozila iz iste kompozicije,

ograničenje stupnja usporenja u prostorima vlaka rezerviranim za putnike i posadu,

osiguranje minimalne penetracije u prostore vlaka rezervirane za putnike i posadu,

osiguranje kontrolirane deformacije vodećeg vozila i ostatka vlaka uvođenjem čimbenika koji mogu apsorbirati energiju koju stvaraju elementi u koliziji i/ili zone gužvanja.

(b3)   Referentna nesreća

Uzete su u obzir tri referentne nesreće:

—   1. scenarij

Sudar između dvaju identičnih vlakova velike brzine pri relativnoj brzini od 36 km/h.

—   2. scenarij

Sudar između vlaka velike brzine i željezničkog vozila opremljenog bočnim odbojnicima pri brzini od 36 km/h. Željezničko vozilo je četveroosovinski teretni vagon UIC 571-2 mase od 80 tona.

Image

—   3. scenarij

Sudar pri brzini od 100 km/h na raskrižju u razini s kamionom od 15 tona koji predstavlja čvrsta masa s vertikalnom površinom za udar.

(b4)   Specifikacije

U 1. scenariju na upravljačnici i prostorima za putnike ne bi smjelo doći do plastičnih deformacija koje bi mogle utjecati na sigurnost putnika.

U 2. i 3. scenariju do deformacija na upravljačnici može doći, ali na prostorima za putnike ne bi smjelo biti plastičnih deformacija koje bi mogle utjecati na sigurnost putnika. Stražnji dio upravljačnice mora imati krutu kapsulu za preživljavanje strojovođe duljine barem 0,75 m. Pristup prostoru za osoblje i putnike iza upravljačnice mora uvijek biti slobodan. Upravljačnice na oba kraja vozila moraju imati barem vrata ili prolaz koji omogućuju lagan pristup osoblja u izvanrednim okolnostima do uzdužnog hodnika između dvaju nasuprotnih krajeva. Ako postoje vrata, ona se moraju otvarati iz upravljačnice prema van i moraju biti nepropusna što je više moguće.

Međutim, vrata se moraju moći otvoriti samo guranjem ili na drugi jednostavan i brz način. Ako ne postoji opasnost od zapreka (prtljaga, putnici), vrata moraju biti obrtna (da se otvaraju na obje strane, prema unutra i prema van) ili pomična vrata (klizna).

Izlaz mora biti lako dostupan, ne samo strojovođi nego i njegovom pomoćniku.

Sukladno tome, sjedala ne smiju predstavljati ozbiljnu zapreku na putu prema izlazu.

Mora biti moguće izaći iz upravljačnice sigurno i bez poteškoća s udaljenosti od barem 2 m. Izlaz mora biti visine barem 1 800 mm, širine barem 500 mm, a slobodni prostor vrata mora biti minimalno 1 700 mm × 430 mm.

Rasip mora iznositi 6 MJ udarne energije, od čega barem 75 % u prednjem dijelu prvog vozila u kompoziciji, dok se ostatak raspoređuje po svim vezama između vozila duž vlaka.

Otpornost na sudar u prostorima za putnike u prednjim vozilima te u strojovođinoj ćeliji za preživljavanje mora biti povećana. Ovi dijelovi moraju biti projektirani s graničnim vrijednostima statičkog opterećenja od barem 1 500 kN iznad srednje udarne snage u zoni gužvanja za tri razmatrana scenarija.

Otpornost na sudar vodećeg vozila mora biti jednaka otpornosti ostalih vozila u kompoziciji. Sile koje se javljaju u zoni gužvanja ne bi smjele dovesti do prekoračenja srednjeg ubrzanja iznad 5 g u prostoru za putnike vodećeg vozila ili u strojovođinoj ćeliji za preživljavanje.

Između vozila u kompoziciji moraju biti postavljena sredstva protiv uspinjanja.

PRILOG B

MAKSIMALNE VARIJACIJE TLAKA U TUNELIMA

Na željezničkoj mreži velikih brzina postoji znatan broj tunela (jednokolosiječnih i dvokolosiječnih) na određenim odsjecima pruge kroz koje je moguć prolazak maksimalnom brzinom za tu prugu.

Kad vlak uđe u tunel, u tunelu se stvaraju tlačni valovi koji se odbijaju od krajeva tunela. Iz zdravstvenih razloga djelovanje tlačnih valova na putnike i osoblje vlaka mora biti ograničeno.

Opseg ove pojave ovisi o nizu parametara, od kojih su sljedeći specifični za željeznička vozila:

omjer između poprečnog presjeka vlaka i tunela,

oblik prednjeg dijela vlaka,

koeficijent trenja između vlaka i zračne struje u tunelu,

duljina kompozicije,

oblik stražnjeg dijela vlaka.

Aerodinamičke karakteristike vlaka nasuprot stvaranju tlačnih valova u tunelu mogu se izvesti iz varijacija tlaka u tunelu u vrijeme potpunog ulaska vlaka u tunel.

Vlak se može definirati prema okvirnoj krivulji omotnice jedinstvenoj za onu koju daju tri varijacije tlaka P0, P1 i P2. Primjer tih vrijednosti vidljiv je iz donje krivulje.

Image

PRILOG C

MAKSIMALNI PROFIL ZA PROFIL UK1

Image

Definicija profila UK1

Pristup u Ujedinjenoj Kraljevini je da se maksimizira profil vozila, istodobno osiguravajući da omotnica vozila bude unutar infrastrukturnog profila na svakoj točki duž puta.

Stoga se UK1 profil početno se definira kao profil vozila.

1.

U dijagramu su dane osnovne dimenzije UK1 profila. (statičnog, na ravnoj pruzi u pravcu).

2.

Horizontalni i vertikalni profil ispod 1 100 mm ARL ne smije biti prekoračen u nijednoj kombinaciji vozila, tereta, habanja, ovjesa i geometrijskih uvjeta.

3.

Djelovanje nadvišenja i kinematičkog kretanja u kombinaciji sa zračnošću okretnih postolja i izbočenjima okretnih postolja, što zahtijeva veću zračnost u lukovima, uzima se u obzir za svaki pojedini slučaj.

PRILOG D

OCJENA INTEROPERABILNIH SASTAVNIH DIJELOVA

1.   Područje primjene

Ovim se Prilogom definira ocjena usklađenosti i prikladnosti za uporabu interoperabilnih sastavnih dijelova unutar podsustava željezničkih vozila.

2.   Karakteristike

Karakteristike interoperabilnih sastavnih dijelova koji se ocjenjuju u različitim fazama projektiranja i proizvodnje označene su znakom X u tabeli 1.

Tabela 1.

Ocjena usklađenosti interoperabilnih sastavnih dijelova podsustava željezničkih vozila

1

2

3

4

5

6

Karakteristike koje se ocjenjuju

Ocjena sljedeće faze

Faza projektiranja i razvoja

Faza proizvodnje

Inspekcijski pregled projekta

Inspekcijski pregled proizvodnog procesa

Tipsko ispitivanje

Iskustvo u korištenju

(Serije)

4.2.9.a

Krajnja spojka

X

n.p.

X

X

X

4.2.9.b

Spojka za slučaj opasnosti

X

n.p.

X

X

X

4.2.10.c

Profil kotača

X

n.p.

n.p.

n.p.

X

4.2.10.d

Materijal kotača

X

X

X

X

X

4.2.19.

Održavanje u hodu:

 

 

 

 

 

 

Spajanje radi pražnjenja retencijskih toaleta (TSI održavanja, odjeljak 5.3.1 i Prilog IV)

X

n.p.

n.p.

n.p.

X

 

Unutrašnje strujne utičnice (TSI održavanja, odjeljak 5.3.3)

X

n.p.

n.p.

n.p.

X

 

Spajanje radi dopune zaliha vode (TSI održavanja, odjeljak 5.3.5 i Prilog V.)

X

n.p.

n.p.

n.p.

X

4.2.20.

Vanjska svjetla i sirena

X

n.p.

n.p.

n.p.

X

4.3.19.

Vjetrobran

 

 

 

 

 

 

Optička kvaliteta

X

n.p.

X

n.p.

X

 

Otpornost na udare

X

n.p.

X

n.p.

X

PRILOG E

OCJENA PODSUSTAVA ŽELJEZNIČKIH VOZILA

1.   Područje primjene

Ovim se Prilogom definiraju ocjene usklađenosti i prikladnosti podsustava željezničkih vozila.

2.   Karakteristike i moduli

Karakteristike podsustava koji se ocjenjuju u različitim fazama projektiranja, instaliranja i rada označene su znakom X u tabeli 2. U tabeli su također navedene europske specifikacije (standardi) i upute na druge dokumente kojima se detaljnije uređuje postupak ocjene.

Tabela 2.

Ocjena usklađenosti podsustava željezničkih vozila

1

2

3

4

Karakteristike koje se ocjenjuju

Ocjena sljedeće faze

Faza projektiranja i razvoja

Faza proizvodnje

Inspekcijski pregled projekta

Tipsko ispitivanje

Kvaliteta serijske proizvodnje

4.1.1.

Maksimalne kolosiječne sile

 

 

 

4.1.1.a

Dinamičko vertikalno opterećenje

n. p.

X

n. p.

4.1.1.b

Poprečne kolosiječne sile

n. p.

X

n. p.

4.1.1.c

Uzdužne kolosiječne sile (3)

X

X

n. p.

4.1.2.

Statičko opterećenje osovine

n. p.

X

X

4.1.3.

Maksimalna duljina vlaka

X

n. p.

n. p.

4.1.4.

Kinematički profil vlaka (1)

X

X

n. p.

4.1.5.

Minimalne karakteristike kočenja

 

 

 

 

- Siguran rad (4)

X

X

n. p.

 

- Minimalno usporenje

X

X

X

 

- Maksimalan put kočenja

X

X

X

4.1.6.

Električne granične karakteristike

 

 

 

4.1.6.1.

Varijacije napona i frekvencije napajanja električnom energijom (2)

X

X

n. p.

4.1.6.2.

Maksimalna potreba za energijom (2)

X

X

n. p.

4.1.6.3.

Faktor snage (2)

X

X

n. p.

4.1.6.4.

Stvaranje kratkotrajnih prenapona

X

n. p.

n. p.

4.1.7.a

Statički otpor (vertikalni/uzdužni)

n. p.

X

n. p.

4.1.7.b

Otpornost na sudar

X

n. p.

n. p.

4.1.8.

Granične karakteristike vezane uz vanjsku buku

n. p.

X

n. p.

4.1.9.1.

Interferencije sa signalnim sustavom (2)

X

X

n. p.

4.1.9.2.

Ne koristi se

X

X

n. p.

4.1.9.3.

Interferencije radijske frekvencije (2)

X

X

n. p.

4.1.9.4.

Elektromagnetski imunitet (2)

X

X

n. p.

4.1.10.

Granične karakteristike vezane uz unutarnju buku u upravljačnici

n. p.

X

n. p.

4.1.11.

Granične karakteristike vezane uz klimatizaciju

n. p.

X

n. p.

4.1.12.

Karakteristike vezane uz prijevoz osoba s ograničenom pokretljivošću

X

n. p.

n. p.

4.1.13.

Minimalne varijacije tlaka u tunelima

X

n. p.

n. p.

4.1.14.

Pokretanje, vožnja i zaustavljanje na maksimalnom nagibu (1)

n. p.

X

n. p.

4.2.

Sučelja podsustava željezničkih vozila

 

 

 

4.2.1.

Projekt konfiguracije vlaka

X

n. p.

n. p.

4.2.2.

Uređaj za održavanje budnosti strojovođe

n. p.

n. p.

X

4.2.3.

Elektrifikacijski sustav

 

 

 

 

Maksimalna snaga koju je moguće povući iz voznog voda (odjeljak 4.2.2.5. energetskog TSI-ja)

X

X

n. p.

 

Maksimalna snaga koju je moguće povući pri stajanju (odjeljak 4.2.2.6. energetskog TSI-ja) (2)

X

X

n. p.

 

Napon i frekvencija napajanja (odjeljak 4.2.2.7. energetskog TSI-ja)

X

X

n. p.

 

Prenaponi koji se stvaraju uslijed harmonika (odjeljak 4.2.2.8. energetskog TSI-ja)

X

X

n. p.

 

Mjere zaštite od električne energije (odjeljak 4.2.2.8. energetskog TSI-ja)

X

n. p.

n. p.

 

Distribucija pantografa (odjeljak 4.2.2.9. Prilog H energetskog TSI-ja)

X

n. p.

n. p.

 

Prolazak kroz odsječke faznog razdvajanja (odjeljak 4.2.2.10., Prilog H energetskog TSI-ja)

n. p.

X

n. p.

 

-Prolazak kroz odsječke razdvajanja sustava (odjeljak 4.2.2.11. energetskog TSI-ja)

n. p.

X

n. p.

 

Kontaktne sile pantografa (odjeljak 5.3.2.7. energetskog TSI-ja)

n. p.

X

X

 

Faktor snage (1)

X

X

n. p.

 

Rekuperativno kočenje (odjeljak 4.3.1.4., Prilog K energetskog TSI-ja)

X

X

n. p.

4.2.4.

Upravljačka oprema u vlaku

 

 

 

 

Radne karakteristike kočenja (provjera iz odjeljka 4.1.5.)

 

 

 

 

Elektromagnetska kompatibilnost (provjera iz odjeljka 4.1.9.)

 

 

 

 

Dinamičke zračnosti vozila

X

X

n. p.

 

Prijenos podataka o vlaku (kočenje, cjelovitost, duljina)

n. p.

X

n. p.

4.2.5.

Stepenica za putnike

X

n. p.

n. p.

4.2.6.

Vrata i kontrole vrata

X

n. p.

X

4.2.7.

Putnički izlazi za nuždu

n. p.

X

n. p.

4.2.8.

Izlaz za nuždu iz upravljačnice

n. p.

X

n. p.

4.2.9.a

Krajnje spojke

 

 

 

4.2.9.b

Spojke za slučaj opasnosti

 

 

 

4.2.10.

Kontakt kotač/tračnica/stabilnost pri vožnji

 

 

 

4.2.10.c1

Profil kotača

 

 

 

4.2.10.c2

Ispitivanja prihvatljivosti

n. p.

X

n. p.

4.2.10.c3

Postupak periodičke provjere (5)

X

n. p.

n. p.

4.2.10.c4

Uređaj za otkrivanje nestabilnosti pogonskog sklopa

X

X

n. p.

4.2.10.d

Materijal kotača

 

 

 

4.2.10.e

Električni otpor (2)

X

X

n. p.

4.2.11.

Otkrivanje pregrijanih ležišta:

 

 

 

 

Provjera sustava

X

X

X

 

Sučelja s postojećim sustavima stabilnih postrojenja

X

n. p.

n. p.

4.2.12.

Alarm za slučaj opasnosti

n. p.

X

X

4.2.13.

Zračna struja

n. p.

X

n. p.

4.2.14.

Djelovanje bočnih vjetrova (6)

X

n. p.

n. p.

4.2.15.

Kočnice na principu vrtložne sile

 

 

 

 

Maksimalno usporenje (7)

n. p.

X

n. p.

 

Maksimalne uzdužne kolosiječne sile (odjeljak 4.2.15.)

X

n. p.

n. p.

 

Sigurnost u slučaju pogreške (odjeljak 4.2.15.)

X

n. p.

n. p.

4.2.16.

Podmazivanje prirubnica

n. p.

X

n. p.

4.2.17.

Koeficijent ovjesa (1)

n. p.

X

n. p.

4.2.18.

Zračnost na minimalnom radijusu luka (1)

n. p.

X

n. p.

4.2.19.

Održavanje u hodu

 

 

 

4.2.19.a

Plan održavanja

Postojanje plana održavanja s elementima utvrđenim u odjeljku 4.2.19.a provjerava prijavljeno tijelo.

4.2.19.b

Radovi održavanja:

 

 

 

 

Vanjsko čišćenje (TSI održavanja, odjeljak 4.2.2.2.1.)

X

n. p.

n. p.

 

Pražnjenje toaleta: tehnologija pražnjenja toaleta u vlakovima, kako bi se omogućilo njihovo pražnjenjenje svaka 3 dana (TSI održavanja, odjeljak 4.2.2.2.2.)

X

n. p.

n. p.

 

Napajanje energijom radi unutarnjeg čišćenja: snaga, napon; raspoloživost električnih utičnica, razmak utičnica (TSI održavanja, odjeljak 4.2.2.2.3.)

X

n. p.

n. p.

 

Dopuna zaliha vode i pijeska

(TSI održavanja, odjeljak 4.2.2.2.4. i 5)

X

n. p.

n. p.

 

Vlak u stajanju: razina buke u stajanju (TSI održavanja, odjeljak 4.2.2.2.6.) vidjeti odjeljak 4.1.8. ovog TSI-ja

Mogućnost garažiranja bez posade u vozilu i s održavanjem pomoćnog izvora energije (TSI održavanja, odjeljak 4.2.2.2.6.)

X

n. p.

n. p.

 

Parkirna kočnica (odjeljak 4.3.8.)

 

 

 

4.2.20.

Vanjska svjetla i sirena

 

X

 

4.2.21.

Postupci podizanja/spašavanja

Provjera provedena neovisno o ocjeni željezničkog vozila.

Postojanje postupka za spašavanje vlaka u slučaju poteškoća.

4.3.

Utvrđene radne karakteristike

 

 

 

4.3.1.

Minimalne radne karakteristike u narušenim uvjetima (1)

n. p.

X

n. p.

4.3.1.

Opis narušenih uvjeta u posebnom dokumentu

X

n. p.

n. p.

4.3.2.

Brzina vožnje (1)  (2)

X

X

n. p.

4.3.3.

Zahtjevi radnih karakteristika vuče (normalni i narušeni uvjeti)

n. p.

X

X

4.3.4.

Zahtjevi adhezije vuče

X

n. p.

n. p.

4.3.4.

Provjera protukliznog sustava

n. p.

X

n. p.

4.3.5.

Granične vrijednosti adhezije kočnica

X

n. p.

n. p.

4.3.6.

Zahtjevi sustava kočenja

 

 

 

 

Ocjena usklađenosti sustava upravljanja

X

X

X

 

Sigurnosna procjena novih sustava upravljanja (8)

X

n. p.

n. p.

 

Uređaj za sprečavanje proklizavanja kotača

n. p.

X

n. p.

 

Otkrivanje blokirane osovine

n. p.

X

n. p.

 

Uzimanje električne kočnice u obzir za radne karakteristike

X

n. p.

n. p.

 

Karakteristike rekuperativnog kočenja

n. p.

X

n. p.

 

Indikatori kočnica i izolacija kočnica

X

n. p.

n. p.

 

Dijagnoza pogreške pri kočenju

X

n. p.

n. p.

4.3.7.

Radne karakteristike kočenja u vožnji

n. p.

X

n. p.

4.3.8.

Uređaji za imobilizaciju vlaka

n. p.

X

n. p.

4.3.9.

Radne karakteristike kočenja na nagibima

X

n. p.

n. p.

4.3.10.

Otkrivanje iskliznuća (9)

n. p.

X

n. p.

4.3.11.a, b, c, d, e, f, g

Zaštita od požara i isparavanja

X

X

n. p.

4.3.11.a

Mogućnost vožnje 15 minuta nakon proglašavanja požara u vozilu

X

n. p.

n. p.

4.3.12.

Okolišni uvjeti (1)

X

n. p.

n. p.

4.3.13.

Praćenje i dijagnoza

X

X

n. p.

4.3.14.

Posebne odredbe za tunele

X

n. p.

n. p.

4.3.15.

Osvjetljenje u slučaju opasnosti

n. p.

X

n. p.

4.3.16.

Razglas

n. p.

X

n. p.

4.3.17.

Zaštita od električnih udara

X

X

n. p.

4.3.18.

Upravljačnica

 

 

 

 

(a) ulaz i izlaz

X

n. p.

n. p.

 

(b) vanjska vidljivost

X

n. p.

n. p.

 

(c) i (d) sjedala i unutarnji raspored

X

n. p.

n. p.

4.3.19.

Karakteristike vjetrobrana

 

 

 

 

Optička kvaliteta

 

 

 

 

Otpornost na udar

 

 

 

4.3.20.

Znakovi za informiranje putnika

n. p.

n. p.

X

4.3.21.

Sanitarni čvorovi za putnike i posadu vlaka

X

n. p.

n. p.

7.3.

Posebni slučajevi

 

 

 

7.3.1.

Tovarni profil vozila (Velika Britanija)

 

 

 

7.3.2.

Granične karakteristike vezane uz vanjsku buku (postojeći projekti)

 

 

 

7.3.3.

Maksimalne varijacije tlaka u tunelima (talijanska mreža)

 

 

 

7.3.4.

Stepenica za putnike (britanske i nizozemske pruge)

 

 

 

7.3.5.

Kontakt kotač/tračnica (britanske pruge)

 

 

 


(1)  Podaci prema infrastrukturnom registru za željeznička vozila

(2)  Tipsko ispitivanje samo prema potrebi.

(3)  Provjera tijekom ocjene radnih karakteristika kočenja

(4)  Samo za nove sustave.

(5)  Sastavljanje dokumenata održavanja.

(6)  Procjena u tijeku (simulacije i izračuni).

(7)  Manje od 2,5 m/s2, sve kočnice u upotrebi.

(8)  Samo za novu tehnologiju.

(9)  Funkcionalna provjera.

PRILOG F

POSTUPCI OCJENE USKLAĐENOSTI I PRIKLADNOSTI ZA UPORABU

MODUL A (INTERNA KONTROLA PROIZVODNJE)

Ocjena usklađenosti interoperabilnih sastavnih dijelova

1.   Ovim se modulom opisuje postupak kojime proizvođač ili njegov ovlašteni predstavnik s poslovnim nastanom u Zajednici, koji izvršava obveze iz točke 2., osigurava i izjavljuje da interoperabilni sastavni dio zadovoljava zahtjeve iz TSI-ja koji za njega vrijede.

2.   Proizvođač mora pripremiti tehničku dokumentaciju opisanu u točki 3.

3.   Tehnička dokumentacija mora omogućavati ocjenu usklađenosti interoperabilnih sastavnih dijelova sa zahtjevima iz ovog TSI-ja. Ona mora, u opsegu u kojemu je to nužno za takvu ocjenu, obuhvaćati projekt, proizvodnju i rad interoperabilnih sastavnih dijelova. U opsegu u kojemu je to važno za ocjenu, dokumentacija mora sadržavati:

općenit opis interoperabilnog sastavnog dijela,

idejno rješenje i proizvodne nacrte, te sheme sastavnica, podsklopova, strujnih krugova itd.,

opise i pojašnjenja potrebna za razumijevanje spomenutih nacrta i shema, te rada interoperabilnog sastavnog dijela,

popis tehničkih specifikacija (odgovarajuće specifikacije sukladno TSI-ju ili europske specifikacije, uz naznaku odgovarajućih klauzula TSI-ja), koje se primjenjuju djelomično ili u cijelosti,

opis rješenja usvojenih radi ispunjenja zahtjeva iz ovog TSI-ja, ako se europske specifikacije spomenute u TSI-ju ne primjenjuju u cijelosti,

rezultat izvršenih projektnih izračuna, provedenih ispitivanja i dr.,

izvješća o testiranjima.

4.   Proizvođač mora poduzeti sve mjere potrebne kako bi se tijekom proizvodnog procesa osigurala usklađenost interoperabilnog sastavnog dijela koji se proizvodi sa tehničkom dokumentacijom iz točke 2. i sa zahtjevima iz ovog TSI-ja koji za njega vrijede.

5.   Proizvođač ili njegov ovlašteni predstavnik s poslovnim nastanom u Zajednici moraju sastaviti pisanu izjavu o usklađenosti. Sadržaj te izjave mora uključivati barem informacije navedene u Direktivi 96/48/EZ, Prilog IV. stavak 3. te u članku 13. stavku 3. Izjava EZ-a o usklađenosti i prateći dokumenti moraju sadržavati datum i potpis.

Izjava mora biti sastavljena na istom jeziku kao i tehnička dokumentacija i mora sadržavati sljedeće:

upute na direktivu (Direktiva 96/48/EZ i ostale direktive kojima interoperabilni sastavni dio može podlijegati),

ime i adresu proizvođača ili njegovog ovlaštenog predstavnika s poslovnim nastanom u Zajednici (tvrtku i punu adresu, a u slučaju ovlaštenog predstavnika tvrtku proizvođača ili konstruktora),

opis interoperabilnog sastavnog dijela (marka, tip i sl.),

opis postupka (modula) procjene usklađenosti,

sve potrebne opise kojima interoperabilni sastavni dio mora odgovarati, a posebno uvjete upotrebe,

upute na ovaj TSI i na druge važeće TSI-je te prema potrebi na druge europske specifikacije,

podatke o potpisniku koji je ovlašten angažirati proizvođača ili njegovog ovlaštenog predstavnika s poslovnim nastanom u Zajednici.

6.   Proizvođač ili njegov ovlašteni predstavnik moraju čuvati primjerak izjave EZ-a o usklađenosti s tehničkom dokumentacijom 10 godina nakon što je proizveden posljednji interoperabilni sastavni dio.

Ako ni proizvođač ni njegov ovlašteni predstavnik nemaju poslovni nastan u Zajednici, obveza čuvanja tehničke dokumentacije odgovornost je osobe koja plasira taj element interoperabilnosti na tržište Zajednice.

7.   Ako je pored izjave EZ-a o usklađenosti sukladno ovom TSI-ju potrebna i izjava EZ-a o prikladnosti uporabe interoperabilnog sastavnog dijela, ta se izjava mora dodati nakon što ju je u skladu s uvjetima iz modula V izdao proizvođač.

MODUL B (TIPSKO ISPITIVANJE)

Ocjena usklađenosti interoperabilnih sastavnih dijelova

1.   Ovim se modulom opisuje onaj dio postupka kojim prijavljeno tijelo utvrđuje i potvrđuje da je određen tip, koji je predstavnik predviđene proizvodnje, u skladu s odredbama TSI-ja koje za njega vrijede.

Proizvođač ili njegov ovlašteni predstavnik s poslovnim nastanom u Zajednici moraju podnijeti zahtjev za tipskim ispitivanjem prijavljenom tijelu prema svom odabiru.

2.   Zahtjev mora sadržavati:

naziv i adresu proizvođača te, ako zahtjev podnosi ovlašteni predstavnik, njegovo ime i adresu,

pisanu izjavu da isti zahtjev nije upućen bilo kojem drugom prijavljenom tijelu,

tehničku dokumentaciju opisanu u točki 3.

Podnositelj zahtjeva mora staviti na raspolaganje prijavljenom tijelu uzorak reprezentativan za predviđenu proizvodnju, u daljnjem tekstu „tip”.

Tip može obuhvaćati nekoliko verzija interoperabilnog sastavnog dijela pod uvjetom da razlike između verzija ne utječu na odredbe TSI-ja.

Prijavljeno tijelo može zatražiti daljnje uzorke za provođenje programa testiranja.

Ako se u sklopu ispitivanja tipa ne zatraže nikakva tipska testiranja (vidjeti točku 4.4.), a tip je u dostatnoj mjeri definiran tehničkom dokumentacijom opisanom u točki 3., prijavljeno tijelo može se suglasiti da mu se na raspolaganje ne stavljaju nikakvi uzorci.

3.   Tehnička dokumentacija mora omogućavati ocjenu usklađenosti interoperabilnog sastavnog dijela s odredbama TSI-ja. Ona mora, u opsegu u kojemu je to nužno za takvu ocjenu, obuhvaćati projekt, proizvodnju i rad proizvoda.

Tehnička dokumentacija mora sadržavati:

općenit opis tipa,

idejno rješenje i proizvodne nacrte, te sheme komponenata, podsklopova, strujnih krugova itd.,

opise i pojašnjenja potrebna za razumijevanje spomenutih nacrta i shema te rada proizvoda,

uvjete integriranja interoperabilnog sastavnog dijela u njegovo sustavno okruženje (podsklop, sklop, podsustav) te potrebne uvjete sučelja,

uvjete korištenja i održavanja interoperabilnog sastavnog dijela (ograničenje vremena rada ili udaljenosti, ograničenja habanja i dr.),

popis tehničkih specifikacija prema kojima se interoperabilni sastavni dio treba ocjenjivati (odgovarajući TSI i/ili europske specifikacije s odgovarajućim klauzulama),

opis rješenja usvojenih radi ispunjenja zahtjeva iz ovog TSI-ja, ako se europske specifikacije spomenute u TSI-ju ne primjenjuju u cijelosti,

rezultat izvršenih projektnih izračuna, provedenih ispitivanja itd.,

izvješća o testiranjima.

4.   Prijavljeno tijelo mora:

4.1.   proučiti tehničku dokumentaciju;

4.2.   ako se u TSI-ju traži inspekcijski pregled projekta, ispitati projektne metode, projektne alate i projektne rezultate kako bi se ocijenila njihova mogućnost da ispune zahtjeve u pogledu usklađenosti interoperabilnog sastavnog dijela po završetku projektnog procesa;

4.3.   ako se u TSI-ju traži inspekcijski pregled proizvodnog procesa, ispitati proizvodni proces interoperabilnog sastavnog dijela kako bi se ocijenio njegov doprinos usklađenosti proizvoda i/ili preispitao inspekcijski pregled koju je proizvođač izvršio po završetku projektnog procesa;

4.4.   ako se u TSI-ju traži tipsko ispitivanje, provjeriti jesu li uzorak ili uzorci bili proizvedeni u skladu s tehničkom dokumentacijom i provesti tipskog ispitivanja ili naručiti njegovo izvršavanje u skladu s odredbama TSI-ja i europskih specifikacija spomenutih u TSI-ju;

4.5.   identificirati elemente koji su projektirani u skladu s odgovarajućim odredbama TSI-ja i europskih specifikacija spomenutih u TSI-ju, kao i elemente koji su projektirani bez primjene odgovarajućih odredaba tih europskih specifikacija;

4.6.   izvršiti ispitivanja i potrebna testiranja u skladu s točkama 4.2., 4.3. i 4.4. ili naručiti njihovo izvršavanje kako bi utvrdilo, ako nisu primijenjene odgovarajuće europske specifikacije spomenute u TSI-ju, ispunjavaju li proizvođačeva rješenja zahtjeve iz TSI-ja;

4.7.   izvršiti odgovarajuća ispitivanja i potrebna testiranja u skladu s točkama 4.2., 4.3. i 4.4. ili naručiti njihovo izvršavanje kako bi utvrdilo, ako je proizvođač odlučio primijeniti odgovarajuće europske specifikacije, jesu li one stvarno primijenjene;

4.8.   dogovoriti s podnositeljem zahtjeva mjesto na kojemu će se obaviti ispitivanja i potrebni testovi.

5.   Ako je tip u skladu s odredbama iz TSI-ja, prijavljeno tijelo mora podnositelju zahtjeva izdati uvjerenje o tipskom ispitivanju. Uvjerenje mora sadržavati naziv i adresu proizvođača, zaključke ispitivanja, uvjete njegovog važenja i potrebne podatke za identifikaciju odobrenog tipa.

Rok važenja može iznositi najviše tri godine.

Popis bitnih dijelova tehničke dokumentacije mora se priložiti uvjerenju, a jedan primjerak zadržava prijavljeno tijelo.

Ako proizvođaču ili njegovom ovlaštenom predstavniku s poslovnim nastanom u Zajednici uvjerenje EZ-a o tipskom ispitivanju ne bude izdano, prijavljeno tijelo mora detaljno obrazložiti razloge zbog kojih to nije učinjeno.

Mora se predvidjeti žalbeni postupak.

6.   Podnositelj zahtjeva mora izvijestiti prijavljeno tijelo koje posjeduje tehničku dokumentaciju koja se odnosi na izdavanje uvjerenja EZ-a o tipskom ispitivanju o svim izmjenama odobrenog proizvoda za koje je potrebno dodatno odobrenje, ako takve izmjene mogu utjecati na usklađenost sa zahtjevima iz TSI-ja ili propisanim uvjetima korištenja proizvoda. Dodatno odobrenje daje se u obliku dodatka izvornom uvjerenju o tipskom ispitivanju ili se nakon povlačenja starog uvjerenja izdaje novo.

7.   Ako nisu izvršene nikakve izmjene sukladno točki 6., valjanost uvjerenja koje istječe može se produljiti za još jedno razdoblje valjanosti. Podnositelj zahtjeva zatražit će takvo produljenje pisanom potvrdom da nisu izvršene nikakve takve izmjene, a prijavljeno tijelo odobrit će produljenje za još jedno razdoblje valjanosti kako je opisano u točki 5., ako ne postoje nikakve drukčije informacije. Ovaj postupak moguće je ponoviti.

8.   Svako prijavljeno tijelo mora dostaviti drugim prijavljenim tijelima potrebne informacije koje se odnose na uvjerenja o tipskim ispitivanjima koje je povuklo ili odbilo.

9.   Ostala prijavljena tijela mogu zatražiti preslike uvjerenja o tipskom ispitivanju ili njihovih dodataka. Prilozi uvjerenja moraju biti dostupni drugim prijavljenim tijelima.

10.   Proizvođač ili njegov ovlašteni predstavnik s poslovnim nastanom u Zajednici moraju čuvati uz tehničku dokumentaciju i primjerke uvjerenja EZ-a o tipskom ispitivanju i njihovih dodataka 10 godina nakon proizvodnje posljednjeg proizvoda. Ako ni proizvođač ni njegov ovlašteni predstavnik nemaju poslovni nastan u Zajednici, onaj koji plasira taj proizvod na tržište Zajednice obvezna je čuvati tehničku dokumentaciju.

MODUL D (OSIGURANJE KVALITETE PROIZVODNJE)

Ocjena usklađenosti interoperabilnih sastavnih dijelova

1.   Ovim se modulom opisuje postupak kojime proizvođač ili njegov ovlašteni predstavnik s poslovnim nastanom u Zajednici, koji izvršava obveze iz točke 2., osigurava i izjavljuje da je predmetni interoperabilni sastavni dio u skladu s tipom opisanim u uvjerenju EZ-a o tipskom ispitivanju te da zadovoljava zahtjeve iz Direktive 96/48/EZ i iz TSI-ja koji za njega vrijede.

2.   Proizvođač mora primjenjivati odobren sustav kvalitete proizvodnje, ispitivanju i testiranju gotovih proizvoda, kako je utvrđeno u točki 3., a koji podliježe nadzoru kako je utvrđeno u točki 4.

3.   Sustav kvalitete

3.1.   Proizvođač mora podnijeti zahtjev za ocjenu sustava kvalitete prijavljenom tijelu po svom odabiru za predmetne interoperabilne sastavne dijelove.

Zahtjev mora sadržavati:

sve potrebne podatke o kategoriji proizvoda reprezentativnoj za predviđene interoperabilne sastavne dijelove,

dokumentaciju vezanu za sustav kvalitete,

tehničku dokumentaciju o odobrenom tipu i primjerak uvjerenja o tipskom ispitivanju.

3.2.   Sustavom kvalitete mora se osigurati usklađenost interoperabilnih sastavnih dijelova s tipom opisanom u uvjerenju EZ-a o tipskom ispitivanju i sa zahtjevima iz Direktive 96/48/EZ i TSI-ja koji za njega vrijede. Svi elementi, zahtjevi i odredbe koje je usvojio proizvođač moraju se sustavno i uredno dokumentirati u obliku pisanih programa, postupaka i uputa. Dokumentacija sustava kvalitete mora dopuštati dosljedno tumačenje programa kvalitete, plana, priručnika i zapisa.

Ona posebno mora sadržavati odgovarajući opis:

ciljeva kvalitete ciljeva i organizacijske strukture,

odgovornosti i ovlasti uprave u pogledu kvalitete proizvoda,

tehnike proizvodnje, upravljanja kvalitetom i osiguranja kvalitete, postupci i sustavne aktivnosti koje će se koristiti,

ispitivanja i testiranja koja će se provesti prije, tijekom i nakon proizvodnje i učestalost njihovog provođenja,

zapise kvalitete, kao što su izvješća o ispitivanju, podaci o testiranjima, podaci o baždarenju, izvješća o kvalifikacijama predmetnog osoblja i dr.,

sredstva praćenja postizanja potrebne kvalitete proizvoda i djelotvornog funkcioniranja sustava kvalitete.

3.3.   Prijavljeno tijelo mora ocijeniti sustav kvalitete kako bi utvrdilo zadovoljava li zahtjeve iz točke 3.2. To pretpostavlja usklađenost s zahtjevima u pogledu sustava kvalitete čime se provodi odgovarajući usklađeni standard. Taj usklađeni standard bit će EN ISO 9001 – prosinac 2000. godine, prema potrebi dopunjen kako bi se uzela u obzir specifičnost interoperabilnog sastavnog dijela za koji se provodi.

Inspekcijski se pregled mora provoditi posebno za svaku kategoriju proizvoda koja je reprezentativna za interoperabilni sastavni dio. Grupa za inspekcijski pregled mora imati barem jednog člana s iskustvom procjenitelja za predmetnu tehnologiju proizvoda. Postupak ocjene mora uključivati inspekcijski pregled u proizvođačevom prostoru.

Odluka se mora priopćiti proizvođaču. Obavijest mora sadržavati zaključke ispitivanja i obrazloženu odluku o ocjeni.

3.4.   Proizvođač se mora obvezati da će ispuniti obveze koje proistječu iz odobrenog sustava kvalitete te da će ga održavati kako bi ostao adekvatan i djelotvoran.

Proizvođač ili njegov ovlašteni predstavnik s poslovnim nastanom u Zajednici izvješćivat će prijavljeno tijelo koje je odobrilo sustav kvalitete o svim namjeravanim dopunama sustava kvalitete.

Prijavljeno tijelo mora ocijeniti prijedlog izmjena i odlučiti zadovoljava li izmijenjeni sustav kvalitete još uvijek zahtjeve iz točke 3.2. ili je potrebna ponovna ocjena.

Ono mora izvijestiti proizvođača o svojoj odluci. Obavijest mora sadržavati zaključke ispitivanja i obrazloženu odluku o ocjeni.

3.5.   Svako prijavljeno tijelo mora dostaviti drugim prijavljenim tijelima potrebne informacije koje se odnose na odobrenje sustava kvalitete koja je povuklo ili odbilo.

3.6.   Ostala prijavljena tijela mogu zatražiti preslike odobrenja sustava kvalitete.

4.   Praćenje sustava kvalitete u nadležnosti prijavljenog tijela

4.1.   Svrha je praćenja osigurati da proizvođač propisno ispunjava svoje obveze koje proistječu iz odobrenog sustava kvalitete.

4.2.   Proizvođač mora omogućiti ulaz prijavljenom tijelu u prostore za proizvodnju, ispitivanje i testiranje te skladištenje radi inspekcijskog pregleda te mu mora dati sve potrebne informacije, a posebno:

dokumentaciju sustava kvalitete,

zapise kvalitete kao što su izvješća o ispitivanjima, podaci o testiranjima, podaci o baždarenju, izvješća o kvalifikacijama predmetnog osoblja i dr.

4.3.   Prijavljeno tijelo mora periodički vršiti inspekcijske preglede kako bi se uvjerilo da proizvođač održava i primjenjuje sustav kvalitete i mora proizvođaču dostaviti izvješće o inspekcijskom pregledu.

Inspekcijski pregledi moraju se provoditi barem jednom godišnje.

4.4.   Osim toga, prijavljeno tijelo može nenajavljeno posjećivati proizvođača. Tijekom takvih posjeta prijavljeno tijelo može izvršiti ili naložiti da se izvrše testiranja kako bi se prema potrebi provjerila ispravnost funkcioniranja sustava kvalitete. Prijavljeno tijelo mora proizvođaču dostaviti izvješće o takvoj posjeti i, ako se izvrši testiranje, izvješće o testiranju.

5.   Proizvođač mora, tijekom razdoblja od 10 godina nakon što je proizveden posljednji proizvod, držati na raspolaganju nacionalnih tijela:

dokumentaciju navedenu u drugoj alineji točke 3.1.,

dopune spomenute u navedene stavku točke 3.4.,

odluke i izvješća prijavljenog tijela navedene u zadnjem stavku točke 3.4.‚ te točkama 4.3. i 4.4.

6.   Proizvođač ili njegov ovlašteni predstavnik s poslovnim nastanom u Zajednici mora sastaviti izjavu EZ-a o usklađenosti interoperabilnog sastavnog dijela.

Sadržaj te izjave mora barem sadržavati informacije navedene u Direktivi 96/48/EZ, Prilogu IV. (3) i članku 13. stavku 3. Izjava EZ-a o usklađenosti i prateći dokumenti moraju sadržavati datum i potpis.

Izjava mora biti sastavljena na istom jeziku kao i tehnička dokumentacija i mora sadržavati sljedeće:

upute na direktive (Direktiva 96/48/EZ i ostale direktive kojima interoperabilni sastavni dio može podlijegati),

ime i adresu proizvođača ili njegovog ovlaštenog predstavnika s poslovnim nastanom u Zajednici (tvrtku i punu adresu, a u slučaju ovlaštenog predstavnika tvrtku proizvođača ili konstruktora),

opis interoperabilnog sastavnog dijela (marka, tip i sl.),

opis postupka (modula) ocjene usklađenosti,

sve potrebne opise kojima interoperabilni sastavni dio mora odgovarati, a posebno uvjete upotrebe,

ime i adresu prijavljenog(-ih) tijela uključenog(-ih) u postupak proveden radi utvrđivanja usklađenosti te datum uvjerenja o ispitivanju s rokom i uvjetima važenja uvjerenja,

upute na ovaj TSI i na druge važeće TSI-je, te prema potrebi na druge europske specifikacije,

podatke o potpisniku koji je ovlašten zastupati proizvođača ili njegovog ovlaštenog predstavnika s poslovnim nastanom u Zajednici.

Pri tome se treba uputiti na sljedeća uvjerenja:

izvješća o odobrenju sustava kvalitete i o nadzoru iz točaka 3. i 4.,

uvjerenje o tipskom ispitivanju i njegovi dodaci.

7.   Proizvođač ili njegov ovlašteni predstavnik s poslovnim nastanom u Zajednici moraju čuvati primjerak izjave EZ-a o usklađenosti 10 godina nakon proizvodnje zadnjeg interoperabilnog sastavnog dijela.

Ako ni proizvođač ni njegov ovlašteni predstavnik nemaju poslovni nastan u Zajednici, onaj koji plasira taj interoperabilni sastavni dio na tržište Zajednice ima obvezu čuvanja tehničke dokumentacije.

8.   Ako se osim izjave EZ-a o usklađenosti s TSI-jem zahtijeva i izjava EZ-a o prikladnosti za korištenje interoperabilnog sastavnog dijela, ta će se izjava dodati nakon što ju je izdao proizvođač, sukladno uvjetima iz modula V.

MODUL F (PROVJERA PROIZVODA)

Ocjena usklađenosti interoperabilnih sastavnih dijelova

1.   Ovim se modulom opisuje postupak kojime proizvođač ili njegov ovlašteni predstavnik s poslovnim nastanom u Zajednici provjerava i potvrđuje da je predmetni interoperabilni sastavni dio, podložan odredbama točke 3, u skladu s tipom opisanim u uvjerenju EZ-a o tipskom ispitivanju te da zadovoljava zahtjeve iz Direktive 96/48/EZ i iz TSI-ja koji za njega vrijede.

2.   Proizvođač mora poduzeti sve potrebne mjere kako bi se proizvodnim procesom osigurala usklađenost interoperabilnih sastavnih dijelova s tipom opisanim u uvjerenju EZ-a o tipskom ispitivanju i sa zahtjevima iz Direktive 96/48/EZ i iz TSI-ja koji za njega vrijede.

3.   Prijavljeno tijelo mora provoditi odgovarajuća testiranja i ispitivanja kako bi provjerilo usklađenost interoperabilnog sastavnog dijela s tipom opisanim u uvjerenju EZ-a o tipskom ispitivanju i sa zahtjevima iz Direktive 96/48/EZ i iz TSI-ja, i to ispitivanjem i testiranjem svakog pojedinog interoperabilnog sastavnog dijela kako je utvrđeno u točki 4. ili ispitivanjem i testiranjem interoperabilnog sastavnog dijela na statističkoj osnovi, kako je utvrđeno u točki 5., sukladno odabiru proizvođača.

4.   Provjera ispitivanjem i testiranjem svakog interoperabilnog sastavnog dijela

4.1.   Svaki proizvod mora biti zasebno ispitan i moraju se provesti odgovarajuća testiranja kako je utvrđeno u odgovarajućim europskim specifikacijama spomenutim u članku 10. ili istovjetna testiranja, kako bi se provjerila njihova usklađenost s tipom kako je opisan u uvjerenju EZ-a o tipskom ispitivanju i sa zahtjevima Direktive 96/48/EZ i TSI-ja koji za njih vrijede.

4.2.   Prijavljeno tijelo mora sastaviti pisanu potvrdu usklađenosti odobrenih proizvoda vezanu uz provedena testiranja.

4.3.   Proizvođač ili njegov ovlašteni predstavnik moraju biti u mogućnosti dostaviti potvrdu o usklađenosti prijavljenom tijelu na njegov zahtjev.

5.   Statistička provjera

5.1.   Proizvođač mora predstaviti svoje interoperabilne sastavne dijelove kao homogenu skupinu te poduzeti sve potrebne mjere kako bi se tijekom proizvodnog procesa osigurala homogenost svake proizvedene partije.

5.2.   Svi interoperabilni sastavni dijelovi moraju biti raspoloživi za provjeru u obliku homogenih partija. Iz svake partije uzima se nasumičan uzorak. Uzorak interoperabilnog sastavnog dijela pojedinačno se ispituje i vrše se odgovarajuća testiranja kako je utvrđeno u odgovarajućim europskim specifikacijama spomenutim u članku 10. ili istovjetna testiranja, kako bi se osigurala njihova usklađenost sa zahtjevima Direktive 96/48/EZ i TSI-ja koji se na njih primjenjuju, te kako bi se utvrdilo prihvaća li se partija ili odbija.

5.3.   Tijekom statističkog postupka primjenjuju se odgovarajući elementi (statistička metoda, plan uzimanja uzoraka i dr.), ovisno o karakteristikama koje se provjeravaju, a kako je utvrđeno u TSI-ju koji za njih vrijedi.

5.4.   U slučaju prihvaćanja partija, prijavljeno tijelo sastavlja pisanu potvrdu o usklađenosti vezanu uz provedene testove. Svi interoperabilni sastavni dijelovi iz te partije mogu se plasirati na tržište osim onih interoperabilnih sastavnih dijelova iz uzorka za koje se utvrdi da nisu usklađeni.

Ako se partija odbija, predmetno prijavljeno tijelo ili neko drugo nadležno tijelo mora poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se spriječilo stavljanje te partije na tržište. U slučaju učestalog odbijanja partija, prijavljeno tijelo može prekinuti statističku provjeru.

5.5.   Proizvođač ili njegov ovlašteni predstavnik s poslovnim nastanom u Zajednici moraju osigurati mogućnost da na zahtjev dostave potvrdu prijavljenog tijela o usklađenosti.

6.   Proizvođač ili njegov ovlašteni predstavnik s poslovnim nastanom u Zajednici moraju sastaviti pisanu izjavu EZ-a o usklađenosti interoperabilnog sastavnog dijela.

Izjava mora sadržavati barem podatke navedene u Direktivi 96/48/EZ, Prilogu IV.(3) i članku 13. stavku 3. Izjave EZ-a o usklađenosti i popratni dokumenti moraju imati datum i potpis.

Izjava mora biti sastavljena na istom jeziku kao i tehnička dokumentacija i mora sadržavati sljedeće:

upute na direktive (Direktiva 96/48/EZ i ostale direktive kojima interoperabilni sastavni dio može podlijegati),

ime i adresu proizvođača ili njegovog ovlaštenog predstavnika s poslovnim nastanom u Zajednici (tvrtku i punu adresu, a u slučaju ovlaštenog predstavnika tvrtku proizvođača ili konstruktora),

opis interoperabilnog sastavnog dijela (marka, tip i sl.),

opis postupka (modula) ocjene usklađenosti,

sve potrebne opise kojima interoperabilni sastavni dio mora odgovarati, a posebno uvjete upotrebe,

ime i adresu prijavljenog(ih) tijela uključenog(ih) u postupak proveden radi utvrđivanja usklađenosti te datum uvjerenja o ispitivanju s rokom i uvjetima važenja uvjerenja,

upute na ovaj TSI i na druge važeće TSI-je, te prema potrebi na druge europske specifikacije,

podatke o potpisniku koji je ovlašten zastupati proizvođača ili njegovog ovlaštenog predstavnika s poslovnim nastanom u Zajednici.

Pri tome se treba uputiti na sljedeća uvjerenja:

uvjerenje EZ-a o tipskom ispitivanju i njegovi dodaci,

uvjerenje o usklađenosti navedeno u točkama 4. ili 5.

7.   Proizvođač ili njegov ovlašteni predstavnik s poslovnim nastanom u Zajednici moraju čuvati primjerak izjave EZ-a o usklađenosti 10 godina nakon što je proizveden zadnji interoperabilni sastavni dio.

Ako ni proizvođač ni njegov ovlašteni predstavnik nemaju poslovni nastan u Zajednici, onaj koji plasira taj interoperabilni sastavni dio na tržište Zajednice ima obvezu čuvanja tehničke dokumentacije.

8.   Ako osim izjave EZ-a o usklađenosti TSI-ja zahtijeva i izjavu EZ-a o prikladnosti za korištenje interoperabilnog sastavnog dijela, ta će se izjava dodati nakon što ju je izdao proizvođač, sukladno uvjetima iz modula V.

MODUL H2 (POTPUNO OSIGURANJE KVALITETE S PREGLEDOM PROJEKTA)

Ocjena usklađenosti interoperabilnih sastavnih dijelova

1.   Ovim se modulom opisuje postupak kojim prijavljeno tijelo izvršava pregled projekta interoperabilnog sastavnog dijela, a proizvođač ili njegov ovlašteni predstavnik s poslovnim nastanom u Zajednici, koji izvršava obveze iz točke 2., osigurava i izjavljuje da je predmetni interoperabilni sastavni dio u skladu s tipom opisanim u uvjerenju EZ-a o tipskom ispitivanju, te da zadovoljava zahtjeve iz Direktive 96/48/EZ i iz TSI-ja kojima podliježe.

2.   Proizvođač mora primjenjivati odobren sustav kvalitete za projektiranje, proizvodnju, te ispitivanje i testiranje gotovog proizvoda, kako je utvrđeno u točki 3., a koji podliježe nadzoru kako je utvrđeno u točki 4.

3.   Sustav kvalitete

3.1.   Proizvođač mora podnijeti zahtjev za procjenu sustava kvalitete prijavljenom tijelu.

Zahtjev mora sadržavati:

sve potrebne podatke o kategoriji proizvoda reprezentativnoj za predviđeni interoperabilni sastavni dio,

dokumentaciju sustava kvalitete.

3.2.   Sustavom kvalitete mora se osigurati usklađenost interoperabilnog sastavnog dijela sa zahtjevima iz Direktive 96/48/EZ i TSI-ja kojima podliježe. Svi elementi, zahtjevi i odredbe koje je usvojio proizvođač moraju se sustavno i uredno dokumentirati u obliku pisanih politika, postupaka i uputa. Dokumentacija sustava kvalitete mora osigurati dosljedno tumačenje politike kvalitete i postupaka kao što su programi kvalitete, planovi, priručnici i zapisi.

Ona posebice mora sadržavati odgovarajući opis:

kvalitativnih ciljeva i organizacijske strukture,

odgovornosti i ovlasti uprave u pogledu kvalitete projekta i proizvoda,

tehničke specifikacije projekta, uključujući i europske specifikacije koje će se primjenjivati te, ako se europske specifikacije iz članka 10. neće primjenjivati u cijelosti, sredstva koja će se koristiti kako bi se osiguralo ispunjenje zahtjeva iz Direktive 96/48/EZ i TSI-ja koji se odnose na taj interoperabilni sastavni dio,

tehnike upravljanja i provjere projekta, procesa i sustavnih aktivnosti pri projektiranju interoperabilnog sastavnog dijela koje se odnose na predmetnu kategoriju proizvoda,

odgovarajućih tehnika proizvodnje, upravljanja kvalitetom i osiguranja kvalitete, procesa i sustavnih aktivnosti koje će se primjenjivati,

ispitivanja i testiranja koja će se provesti prije, tijekom i nakon proizvodnje i učestalost njihovog provođenja,

zapisi o kvaliteti, kao što su izvješća o pregledima, podaci o testiranjima, podaci o baždarenju, izvješća o kvalifikacijama predmetnog osoblja i dr.,

sredstva praćenja postizanja potrebne kvalitete projekata i proizvoda te djelotvornog funkcioniranja sustava kvalitete.

Politike i postupci kvalitete obuhvaćaju posebno faze ocjene, kao što je inspekcijski pregled projekta, inspekcijski pregled proizvodnog procesa i tipska ispitivanja, kako su utvrđene u TSI-ju za različite karakteristike i radne karakteristike interoperabilnog sastavnog dijela.

3.3.   Prijavljeno tijelo mora ocijeniti sustav kvalitete kako bi utvrdilo zadovoljava li on zahtjeve iz točke 3.2. To pretpostavlja usklađenost s tim zahtjevima u pogledu sustava kvalitete kojime se provodi odgovarajući usklađeni standard. Taj usklađeni standard bit će EN ISO 9001 – prosinac 2000. godine, dopunjen prema potrebi kako bi se uzela u obzir specifičnost interoperabilnog sastavnog dijela za koji se provodi.

Inspekcijski pregled se mora provoditi posebno za svaku kategoriju proizvoda koja je reprezentativna za interoperabilni sastavni dio. Grupa za inspekcijski pregled mora imati barem jednog člana s iskustvom procjenitelja za određenu tehnologiju proizvoda. Postupak procjene mora uključivati inspekcijski pregled proizvođačevog prostora.

Odluka se mora priopćiti proizvođaču. Obavijest mora sadržavati zaključke ispitivanja i obrazloženu odluku o ocjeni.

3.4.   Proizvođač se mora obvezati da će ispuniti obveze koje proistječu iz odobrenog sustava kvalitete, te da će ga održavati kako bi ostao adekvatan i djelotvoran.

Proizvođač ili njegov ovlašteni predstavnik s poslovnim nastanom u Zajednici izvješćivat će prijavljeno tijelo koje je odobrilo sustav kvalitete o svim namjeravanim dopunama sustava kvalitete.

Prijavljeno tijelo mora ocijeniti prijedlog izmjena i odlučiti zadovoljava li izmijenjeni sustav kvalitete još uvijek zahtjeve iz točke 3.2. ili je potrebna ponovna ocjena.

Ono mora o svojoj odluci izvijestiti proizvođača. Ta obavijest mora sadržavati zaključke s ispitivanja i obrazloženu odluku o ocjeni.

4.   Praćenje sustava kvalitete u nadležnosti prijavljenog tijela

4.1.   Svrha praćenja je osigurati da proizvođač propisno ispunjava svoje obveze koje proistječu iz odobrenog sustava kvalitete.

4.2.   Proizvođač mora dopustiti radi pregleda ulaz prijavljenom tijelu u prostore za projektiranje, proizvodnju, ispitivanje i testiranje, te skladištenje, i mora mu dati sve potrebne informacije, a posebno:

dokumentaciju sustava kvalitete,

zabilješke koje se odnose na kvalitetu dizajna, kao što su rezultati analiza, izračuna, testova itd.,

zapise kvalitete predviđene proizvodnim dijelom sustava kvalitete, kao što su izvješća o pregledima, podaci o testiranjima, podaci o baždarenju, izvješća o kvalifikacijama predmetnog osoblja i dr.

4.3.   Prijavljeno tijelo mora periodički vršiti inspekcijske preglede kako bi se uvjerilo da proizvođač održava i primjenjuje sustav kvalitete i mora proizvođaču dostaviti izvješće o inspekcijskom pregledu.

Inspekcijski pregledi moraju se provoditi barem jednom godišnje.

4.4.   Osim toga, prijavljeno tijelo može nenajavljeno posjećivati proizvođača. Tijekom takvih posjeta prijavljeno tijelo može izvršiti ili naložiti da se izvrše testiranja kako bi se prema potrebi provjerila ispravnost funkcioniranja sustava kvalitete. Prijavljeno tijelo mora proizvođaču dostaviti izvješće o takvoj posjeti i, ako se izvrši testiranje, izvješće o testiranju, prema potrebi.

5.   Proizvođač mora, tijekom razdoblja od 10 godina nakon što je proizveden zadnji proizvod, držati na raspolaganju nacionalnim tijelima:

dokumentaciju navedenu u drugoj alineji drugog podstavka točke 3.1.,

dopune navedenu u drugom podstavku točke 3.4.,

odluke i izvješća prijavljenog tijela navedene u zadnjem podstavku točke 3.4., te točakama 4.3. i 4.4.

6.   Ispitivanje projekta

6.1.   Proizvođač može prijavljenom tijelu podnijeti zahtjev za ispitivanjem projekta interoperabilnog sastavnog dijela.

6.2.   Zahtjev mora omogućavati razumijevanje projekta, proizvodnje i rada interoperabilnog sastavnog dijela te procjenu usklađenosti sa zahtjevima Direktive 96/48/EZ i TSI-ja.

On mora sadržavati:

tehničke specifikacije projekta, uključujući i europske specifikacije, koje su korištene,

potrebne dodatne dokaze njihove adekvatnosti, posebno ako europske specifikacije navedene u članku 10. nisu primijenjene u potpunosti. Ovi dodatni dokazi moraju uključivati rezultate testiranja koja je proveo odgovarajući laboratorij proizvođača ili koja su provedena u njegovo ime.

6.3.   Prijavljeno tijelo mora ispitati zahtjev i, ako je projekt u skladu s odredbama TSI-ja koji za njega vrijede, mora podnositelju zahtjeva izdati potvrdu o ispitivanju projekta. Potvrda mora sadržavati zaključke ispitivanja, uvjete valjanosti, podatke potrebne za identifikaciju odobrenog projekta, te prema potrebi opis rada proizvoda.

Rok valjanosti iznosi najviše tri godine.

6.4.   Podnositelj zahtjeva mora izvješćivati prijavljeno tijelo koje je izdalo potvrdu o ispitivanju projekta o svim izmjenama odobrenog projekta. Za izmjene odobrenog projekta potrebno je dodatno odobrenje prijavljenog tijela koje je izdalo potvrdu o ispitivanju projekta, ako takve izmjene mogu utjecati na usklađenost sa zahtjevima iz TSI-ja ili propisanim uvjetima korištenja proizvoda. Dodatno odobrenje daje se u obliku dodatka izvornoj potvrdi o ispitivanju projekta.

6.5.   Ako nisu izvršene nikakve izmjene kako je opisano u točki 6.4. važenje potvrde koja istječe može se produžiti za još jedno razdoblje važenja. Podnositelj zahtjeva zatražit će takvo produženje za još jedno razdoblje važenja kako je opisano u točki 6.3. ako ne postoje nikakve protivne informacije. Taj se postupak može ponoviti.

7.   Svako prijavljeno tijelo mora dostaviti drugim prijavljenim tijelima potrebne informacije o odobrenom sustavu kvalitete i potvrdama o ispitivanju projekta koje je povuklo ili odbilo.

Ostala prijavljena tijela primiti će preslike:

izdanih odobrenja sustava kvalitete i dodatnih odobrenja, i

izdanih potvrda o ispitivanju projekta i dodataka

ako to zatraže.

8.   Proizvođač ili njegov ovlašteni predstavnik s poslovnim nastanom u Zajednici mora sastaviti izjavu EZ-a o usklađenosti elementa interoperabilnosti.

Sadržaj te izjave mora uključivati barem informacije navedene u Direktivi 96/48/EZ, Prilogu IV. (3) i članku 13. stavku 3. Izjava EZ-a o usklađenosti i prateći dokumenti moraju sadržavati datum i potpis.

Izjava mora biti sastavljena na istom jeziku kao i tehnička dokumentacija i mora sadržavati sljedeće:

upute na direktive (Direktiva 96/48/EZ i ostale direktive kojima interoperabilni sastavni dio može podlijegati),

ime i adresu proizvođača ili njegovog ovlaštenog predstavnika s poslovnim nastanom u Zajednici (tvrtku i punu adresu, a u slučaju ovlaštenog predstavnika tvrtku proizvođača ili konstruktora),

opis elementa interoperabilnosti (marka, tip i sl.),

opis postupka (modula) procjene usklađenosti,

sve potrebne opise kojima element interoperabilnosti mora odgovarati, a posebno uvjete upotrebe,

ime i adresu prijavljenog(-ih) tijela uključenog(-ih) u postupak proveden radi utvrđivanja usklađenosti te datum uvjerenja o ispitivanju s rokom i uvjetima važenja uvjerenja,

upute na ovaj TSI i na druge važeće TSI-je te prema potrebi na druge europske specifikacije,

podatke o potpisniku koji je ovlašten zastupati proizvođača ili njegovog ovlaštenog predstavnika s poslovnim nastanom u Zajednici.

Pri tome se treba uputiti na sljedeća uvjerenja:

odobrenje sustava kvalitete i izvješća o praćenju iz točaka 3. i 4.,

uvjerenje o ispitivanju projekta i njegovi dodaci.

9.   Proizvođač ili njegov ovlašteni predstavnik s poslovnim nastanom u Zajednici moraju čuvati primjerak izjave EZ-a o usklađenosti 10 godina nakon proizvodnje zadnjeg interoperabilnog sastavnog dijela.

Ako ni proizvođač ni njegov ovlašteni predstavnik nemaju poslovni nastan u Zajednici, onaj koji plasira taj interoperabilni sastavni dio na tržište Zajednice ima obvezu čuvanja tehničke dokumentacije.

10.   Ako osim izjave EZ-a o usklađenosti TSI zahtijeva i izjavu EZ-a o prikladnosti za korištenje interoperabilnog sastavnog dijela, ta će se izjava dodati nakon što ju je izdao proizvođač, sukladno uvjetima iz modula V.

MODUL V (TIPSKA PROVJERA EZ-a KROZ PRAKTIČNU UPORABU)

Ocjena prikladnosti za korištenje interoperabilnih sastavnih dijelova

1.   Ovim se modulom opisuje onaj dio postupka kojime prijavljeno tijelo utvrđuje i potvrđuje da je uzorak reprezentativan za predviđenu proizvodnju u skladu s odredbama Direktive 96/48/EZ i TSI-ja koje za njega vrijede u pogledu prikladnosti za korištenje, što se dokazuje tipskom provjerom kroz praktičnu uporabu.

2.   Proizvođač ili njegov ovlašteni predstavnik s poslovnim nastanom u Zajednici moraju podnijeti zahtjev za tipsku provjeru prijavljenom tijelu po svom odabiru.

Zahtjev mora sadržavati:

naziv i adresu proizvođača te, ako zahtjev podnosi ovlašteni predstavnik, njegovo ime i adresu,

pisanu izjavu da isti zahtjev nije upućen bilo kojem drugom prijavljenom tijelu,

tehničku dokumentaciju opisanu u točki 3.,

program provjere praktičnom upotrebom kako je opisano u točki 4.,

naziv i adresu poduzeća (upravitelja infrastrukture ili željezničkog poduzeća) čiji je podnositelj zahtjeva dobio pristanak za doprinos ocjeni prikladnosti za korištenje kroz praktičnu uporabu:

korištenjem interoperabilnih sastavnih dijelova,

praćenjem ponašanja tijekom upotrebe, i

izdavanjem izvješća o iskustvu u praktičnoj upotrebi,

naziv i adresu poduzeća koja vrši održavanje interoperabilne sastavne dijelove tijekom određenog razdoblja ili za prijeđenu udaljenost, potrebnu za praktičnu upotrebu,

izjavu EZ-a o usklađenosti interoperabilnog sastavnog dijela, te:

ako se primjenjuje modul B TSI-ja, uvjerenje EZ-a o tipskom ispitivanju,

ako se primjenjuje modul H2 TSI-ja potvrdu EZ-a o ispitivanju projekta.

Podnositelj zahtjeva mora staviti na raspolaganje poduzeću koje testira interoperabilni sastavni dio praktičnom upotrebom uzorak ili dostatan broj uzoraka reprezentativnih za predviđenu proizvodnju, u daljnjem tekstu „tip”. Tip može obuhvaćati nekoliko verzija interoperabilnog sastavnog dijela, pod uvjetom da su sve verzije obuhvaćene izjavom EZ-a o usklađenosti i gore navedenim potvrdama.

Prijavljeno tijelo može zatražiti stavljanje u uporabu daljnjih uzoraka ako su potrebni za potvrdu praktičnom upotrebom.

3.   Tehnička dokumentacija mora omogućavati ocjenu proizvoda u skladu sa zahtjevima Direktive 96/48/EZ i TSI-ja. Ona mora obuhvaćati uporabu interoperabilnog sastavnog dijela i, u opsegu u kojemu je to potrebno za ocjenu, projekt i proizvodnju.

Tehnička dokumentacija mora sadržavati:

općenit opis tipa,

tehničke specifikacije prema kojima se procjenjuju radne karakteristike i ponašanje interoperabilnog sastavnog dijela u praktičnoj upotrebi (odgovarajuće odredbe TSI-ja i/ili europskih specifikacija s odgovarajućim odredbama),

sheme komponenata, podsklopova, strujnih krugova itd.,

uvjete ugradnje interoperabilnog sastavnog dijela u njegovo sustavno okruženje (podsklop, sklop, podsustav), te potrebne uvjete za sučeljavanje,

uvjete korištenja i održavanja interoperabilnog sastavnog dijela (ograničenje vremena rada ili udaljenosti vožnje, ograničenja habanja i dr.),

opise i pojašnjenja potrebna za razumijevanje spomenutih nacrta i shema te rada interoperabilnog sastavnog dijela,

te, u opsegu u kojemu je potrebno za ocjenu,

idejni projekt i proizvodne nacrte,

rezultate izvršenih projektnih izračuna i provedenih ispitivanja,

izvješća o testiranjima.

Ako TSI zahtijeva daljnje informacije za potrebe tehničke dokumentacije, one se moraju nalaziti u prilogu.

Popis europskih specifikacija spomenutih u tehničkoj dokumentaciji, koje se primjenjuju u cijelosti ili djelomično, mora se nalaziti u prilogu.

4.   Program provjere praktičnom upotrebom mora uključivati:

tražene radne karakteristike ili ponašanje u uporabi interoperabilnog sastavnog dijela koji je u probnom radu,

način instalacije,

trajanje programa, u vremenu ili udaljenosti,

uvjete rada i očekivani program rada,

program održavanja,

posebna testiranja u praktičnoj upotrebi, ako ih je potrebno izvršiti,

veličina partije uzoraka, ako ih je više od jednog,

program ispitivanja (narav, broj i učestalost ispitivanja, dokumentacija),

kriterije tolerancije nedostataka i njihov utjecaj na program,

podatke koji moraju biti uključeni u izvješće poduzeća koje koristi interoperabilne sastavne dijelove u probnom radu praktičnom upotrebom (vidjeti točku 2).

5.   Prijavljeno tijelo mora:

5.1.   pregledati tehničku dokumentaciju i program provjere praktičnom upotrebom;

5.2.   provjeriti je li tip reprezentativan i proizveden u skladu s tehničkom dokumentacijom;

5.3.   provjeriti je li program provjere praktičnom upotrebom dobro prilagođen ocjeni traženih radnih karakteristika i ponašanja interoperabilnog sastavnog dijela u praktičnoj upotrebi;

5.4.   dogovoriti s podnositeljem zahtjeva program i lokaciju provođenja potrebnih ispitivanja i testiranja i tijelo koje će izvršiti testiranja (prijavljeno tijelo ili drugi ovlašteni laboratorij);

5.5.   pratiti i nadzirati napredak praktične upotrebe, rada i održavanja interoperabilnog sastavnog dijela;

5.6.   ocijeniti izvješće koje će izdati poduzeće (upravitelj infrastrukture ili željezničko poduzeće) koje koristi interoperabilne sastavne dijelove u praksi, kao i sve druge dokumente i informacije prikupljene tijekom postupka (izvješća o testiranjima, iskustvo u održavanju i dr.);

5.7.   ocijeniti zadovoljava li ponašanje u praksi zahtjeve Direktive 96/48/EZ i ovog TSI-ja.

6.   Ako je tip u skladu s odredbama TSI-ja, prijavljeno tijelo mora podnositelju zahtjeva izdati uvjerenje o prikladnosti za korištenje. Uvjerenje mora sadržavati naziv i adresu proizvođača, zaključak o potvrđivanju, uvjete valjanosti i potrebne podatke za identifikaciju odobrenog tipa.

Rok važenja može iznositi najviše tri godine.

Popis potrebne tehničke dokumentacije mora biti priložen uz uvjerenje, a primjerak zadržava prijavljeno tijelo.

Ako je podnositelju zahtjeva uskraćeno izdavanje uvjerenja o prikladnosti za korištenje, prijavljeno tijelo mora detaljno obrazložiti takvu odluku.

Mora se predvidjeti žalbeni postupak.

7.   Podnositelj zahtjeva mora izvijestiti prijavljeno tijelo koje posjeduje tehničku dokumentaciju koja se odnosi na uvjerenje o prikladnosti za korištenje o svim izmjenama odobrenog proizvoda za koje je potrebno dodatno odobrenje, ako takve izmjene mogu utjecati na usklađenost sa zahtjevima iz TSI-ja ili propisanim uvjetima korištenja proizvoda. Dodatno odobrenje daje se u obliku dodatka izvornom uvjerenju prikladnosti za korištenje ili se nakon povlačenja starog uvjerenja izdaje novo.

8.   Ako nisu izvršene nikakve izmjene sukladno točki 7., važenje uvjerenja koje istječe može se produljiti za još jedno razdoblje važenja. Podnositelj zahtjeva zatražit će takvo produljenje pisanom potvrdom da nisu izvršene nikakve tome slične izmjene, a prijavljeno tijelo odobrit će produljenje za još jedno razdoblje važenja kako je opisano u točki 6., ako ne postoje nikakve protivne informacije. Postupak je moguće ponoviti.

9.   Svako prijavljeno tijelo mora dostaviti drugim prijavljenim tijelima potrebne podatke koji se odnose na uvjerenja o prikladnosti za korištenje koja je povuklo ili odbilo.

10.   Ostala prijavljena tijela mogu zatražiti preslike uvjerenja o prikladnosti za korištenje ili njihovih dodataka. Prilozi uvjerenja moraju se držati na raspolaganju drugim prijavljenim tijelima.

11.   Proizvođač ili njegov ovlašteni predstavnik s poslovnim nastanom u Zajednici moraju čuvati uz tehničku dokumentaciju i primjerke uvjerenja o prikladnosti za korištenje i njihovih dodataka 10 godina nakon proizvodnje zadnjeg proizvoda.

Ako ni proizvođač ni njegov ovlašteni predstavnik nemaju poslovni nastan u Zajednici, obveza čuvanja tehničke dokumentacije odgovornost je osobe koja plasira taj proizvod na tržište Zajednice.

12.   Proizvođač ili njegov ovlašteni predstavnik s poslovnim nastanom u Zajednici moraju sastaviti izjavu EZ-a o prikladnosti za korištenje elementa interoperabilnosti.

Sadržaj te izjave mora uključivati barem informacije navedene u Direktivi 96/48/EZ, Prilogu IV. (3) i članku 13. stavku 3. Izjava EZ-a o prikladnosti za korištenje i prateći dokumenti moraju sadržavati datum i potpis.

Izjava mora biti sastavljena na istom jeziku kao i tehnička dokumentacija i mora sadržavati sljedeće:

upute na Direktivu 96/48/EZ,

naziv i adresu proizvođača ili njegovog ovlaštenog predstavnika s poslovnim nastanom u Zajednici (tvrtku i punu adresu, a u slučaju ovlaštenog predstavnika tvrtku proizvođača ili konstruktora),

opis interoperabilnog sastavnog dijela (marka, tip i sl.),

sve potrebne opise kojima interoperabilni sastavni dio mora odgovarati, a posebno uvjete upotrebe,

ime i adresu prijavljenog (ih) tijela uključenog (ih) u postupak proveden radi utvrđivanja prikladnosti za korištenje, te datum uvjerenja o ispitivanju s rokom i uvjetima važenja uvjerenja,

upute na ovaj TSI i na druge važeće TSI-je, te prema potrebi na druge europske specifikacije,

podatke o potpisniku koji je ovlašten zastupati proizvođača ili njegovog ovlaštenog predstavnika s poslovnim nastanom u Zajednici.

13.   Proizvođač ili njegov ovlašteni predstavnik s poslovnim nastanom u Zajednici moraju čuvati primjerak uvjerenja o prikladnosti za korištenje 10 godina nakon proizvodnje posljednjeg elementa interoperabilnosti.

Ako ni proizvođač ni njegov ovlašteni predstavnik nemaju poslovni nastan u Zajednici, obveza čuvanja tehničke dokumentacije odgovornost je osobe koja plasira taj proizvod na tržište Zajednice.

MODUL SB (TIPSKO ISPITIVANJE EZ-a)

Provjera EZ-a podsustava željezničkih vozila

1.   Ovim se modulom opisuje onaj dio postupka provjere EZ-a kojime prijavljeno tijelo provjerava i potvrđuje na zahtjev naručitelja ili njegovog ovlaštenog predstavnika s poslovnim nastanom u Zajednici da je tip podsustava željezničkih vozila predstavnik reprezentativan za predviđenu proizvodnju:

u skladu s ovim TSI-jem i bilo kojim drugim TSI-jem koji pokazuje da su zadovoljeni osnovni zahtjevi Direktive 96/48/EZ,

u skladu s drugim propisima koji proistječu iz Ugovora.

2.   Naručitelj ili njegov ovlašteni predstavnik s poslovnim nastanom u Zajednici moraju podnijeti zahtjev za provjeru EZ-a (tipskim ispitivanjem) prijavljenom tijelu po svome odabiru.

Zahtjev mora sadržavati:

naziv i adresu naručitelja ili njegovog ovlaštenog predstavnika,

tehničku dokumentaciju opisanu u točki 3.

3.   Podnositelj zahtjeva mora staviti na raspolaganje prijavljenom tijelu uzorak podsustava reprezentativan za predviđenu proizvodnju, u daljnjem tekstu „tip”.

Tip može obuhvaćati nekoliko verzija podsustava, pod uvjetom da razlike između verzija ne utječu na odredbe TSI-ja.

Prijavljeno tijelo može zatražiti daljnje uzorke ako su potrebni za provođenje programa testiranja.

Ako je to potrebno za određene metode testiranja ili ispitivanja i utvrđeno TSI-jem ili europskim specifikacijama iz članka 10., također se dostavlja i uzorak ili uzorci podsklopa ili sklopa ili uzorak podsustava kako je montiran u pogonu.

Tehnička dokumentacija mora omogućavati razumijevanje projekta, proizvodnje, instaliranja i rada podsustava i procjenu usklađenosti s odredbama Direktive 96/48/EZ i TSI-ja. Ona mora, u opsegu u kojemu je to nužno za takvu procjenu, obuhvaćati projekt, proizvodnju i rad podsustava.

Ona mora sadržavati:

općenit opis podsustava, općeg projekta i strukture,

registar željezničkih vozila, uključujući sve naznake iz ovog TSI-ja,

idejno rješenje i proizvodne nacrte, te sheme komponenata, podsklopova, strujnih krugova itd.,

opise i pojašnjenja potrebna za razumijevanje spomenutih nacrta i shema te rada proizvoda,

tehničke projektne specifikacije, uključujući europske specifikacije koje su primijenjene,

potrebne dokaze koji potvrđuju njihovu adekvatnost, posebno ako se europske specifikacije spomenute u TSI-ju i klauzule koje se na njih odnose nisu primjenjivale u cijelosti,

popis interoperabilnih sastavnih dijelova koji su uključeni u podsustav,

tehničku dokumentaciju koja se odnosi na proizvodnju i sastavljanje podsustava,

popis proizvođača koji sudjeluju u projektiranju, proizvodnji, montaži i instaliranju podsustava,

uvjete korištenja i održavanja podsustava (ograničenja vremena i udaljenosti korištenja, ograničenja habanja i dr.),

popis europskih specifikacija spomenutih u članku 10. ili u tehničkim projektnim specifikacijama,

rezultate izvršenih projektnih izračuna, provedenih ispitivanja i dr.,

izvješća o testiranju.

Ako su TSI-jem propisane daljnje informacije za tehničku dokumentaciju, one trebaju biti uključene.

4.   Prijavljeno tijelo mora:

4.1.   proučiti tehničku dokumentaciju;

4.2.   ako se u TSI-ju traži ispitivanje projekta, ispitati projektne metode, projektne alate i projektne rezultate kako bi se ocijenila njihova mogućnost da ispune zahtjeve u pogledu usklađenosti podsustava po završetku postupka projektiranja;

4.3.   ako se u TSI-ju traži tipsko ispitivanje, provjeriti jesu li uzorak ili uzorci podsustava ili sklopova ili podsklopova podsustava na kojima je bilo potrebno izvršiti tipsko ispitivanje proizvedeni u skladu s tehničkom dokumentacijom i provesti tipsko ispitivanje u skladu s odredbama TSI-ja i europskih specifikacija spomenutih u TSI-ju ili se pobrinuti za njegovo provođenje;

4.4.   identificirati elemente koji su projektirani u skladu s odgovarajućim odredbama TSI-ja i europskih specifikacija spomenutih u članku 10. kao i elemente koji su projektirani bez primjene odgovarajućih odredaba tih europskih specifikacija;

4.5.   izvršiti ili se pobrinuti za izvršenje odgovarajućih ispitivanja i potrebnih testiranja u skladu s točkama 4.2. i 4.3. kako bi utvrdilo, ako nisu primijenjene odgovarajuće europske specifikacije spomenute u TSI-ju, ispunjavaju li rješenja koja je proizvođač primijenio zahtjeve iz TSI-ja;

4.6.   izvršiti ili se pobrinuti za izvršenje odgovarajućih ispitivanja i potrebnih testiranja u skladu s točkama 4.2. i 4.3. kako bi utvrdilo, ako je proizvođač odlučio primijeniti odgovarajuće europske specifikacije, jesu li one stvarno primijenjene;

4.7.   dogovoriti s podnositeljem zahtjeva mjesto na kojemu će se obaviti ispitivanja i potrebni testovi.

5.   Ako je tip u skladu s odredbama iz Direktive 96/48/EZ TSI-ja, prijavljeno tijelo mora podnositelju zahtjeva izdati uvjerenje o tipskom ispitivanju. Uvjerenje mora sadržavati naziv i adresu proizvođača, zaključke ispitivanja, uvjete njegovog važenja i potrebne podatke za identifikaciju odobrenog tipa.

Rok važenja može iznositi najviše tri godine.

Popis odnosnih dijelova tehničke dokumentacije mora se priložiti uvjerenju, a jedan primjerak zadržava prijavljeno tijelo.

Ako se naručitelju ili njegovom ovlaštenom predstavniku s poslovnim nastanom u Zajednici uvjerenje EZ-a o tipskom ispitivanju ne izda, prijavljeno tijelo mora detaljno obrazložiti zašto to nije učinjeno.

Mora se predvidjeti žalbeni postupak.

6.   Podnositelj zahtjeva mora izvijestiti prijavljeno tijelo koje posjeduje tehničku dokumentaciju koja se odnosi na izdavanje uvjerenja EZ-a o tipskom ispitivanju o svim izmjenama odobrenog podsustava za koje je potrebno dodatno odobrenje, ako takve izmjene mogu utjecati na usklađenost sa zahtjevima iz Direktive 96/48/EZ i TSI-ja ili propisanim uvjetima korištenja podsustava. Dodatno odobrenje daje se u obliku dodatka izvornom uvjerenju o ispitivanju tipa ili se nakon povlačenja starog uvjerenja izdaje novo.

7.   Ako nisu izvršene nikakve izmjene sukladno točki 6., važenje uvjerenja koje istječe može se produljiti za još jedno razdoblje važenja. Podnositelj zahtjeva zatražit će takvo produljenje pisanom potvrdom da nisu izvršene nikakve tome slične izmjene, a prijavljeno tijelo odobrit će produljenje za još jedno razdoblje važenja kako je opisano u točki 5., ako ne postoje nikakve protivne informacije. Postupak je moguće ponoviti.

8.   Svako prijavljeno tijelo mora dostaviti drugim prijavljenim tijelima potrebne informacije koje se odnose na uvjerenja o tipskom ispitivanju koja je povuklo ili odbilo.

9.   Ostala prijavljena tijela mogu zatražiti preslike uvjerenja o tipskom ispitivanju ili njihovih dodataka. Prilozi uvjerenja moraju biti na raspolaganju drugim prijavljenim tijelima.

10.   Naručitelj ili njegov ovlašteni predstavnik s poslovnim nastanom u Zajednici moraju čuvati uz tehničku dokumentaciju i primjerke uvjerenja EZ-a o tipskom ispitivanju i njihovih dodataka tijekom čitavog vijeka korištenja podsustava. Isti se moraju poslati svim drugim državama članicama na njihov zahtjev.

MODUL SD (OSIGURANJE KVALITETE PROIZVODNJE)

Provjera EZ-a podsustava željezničkih vozila

1.   Ovim se modulom opisuje postupak provjere EZ-a kojime prijavljeno tijelo provjerava i potvrđuje na zahtjev naručitelja ili njegovog ovlaštenog predstavnika s poslovnim nastanom u Zajednici da je podsustav željezničkih vozila za koji je već izdano uvjerenje EZ-a o tipskom ispitivanju:

u skladu s ovim TSI-jem i bilo kojim drugim važećim TSI-jem koji pokazuje da su zadovoljeni osnovni zahtjevi Direktive 96/48/EZ,

u skladu s drugim propisima koji proistječu iz Ugovora te može biti stavljen u uporabu.

Prijavljeno tijelo vodi postupak pod uvjetom da naručitelj i proizvođači na koje se to odnosi ispunjavaju obveze iz točke 2.

2.   U vezi s podsustavom na kojemu se provodi postupak provjere EZ-a, naručitelj mora sklopiti ugovor samo s proizvođačima čije aktivnosti koje doprinose projektu podsustava koji se provjerava (proizvodnja, montaža, instalacija) podliježu odobrenom sustavu kvalitete za proizvodnju te ispitivanju i testiranju gotovog proizvoda kako je utvrđeno u točki 3. i uz nadzor kako je utvrđeno u točki 4.

Izraz „proizvođač” također se odnosi na poduzeća:

odgovorna za čitav projekt podsustava (uključujući posebno odgovornost za integraciju podsustava (glavni izvoditelj),

koja obavljaju montažu (monteri) i instalaciju podsustava.

Glavni izvoditelj odgovoran za čitav projekt podsustava (uključujući posebno odgovornost za integraciju podsustava) mora primjenjivati odobren sustav kvalitete za proizvodnju, te ispitivanje i testiranje gotovih proizvoda, kako je utvrđeno u točki 3. i koji podliježe nadzoru kako je utvrđeno u točki 4.

U slučaju da je naručitelj izravno uključen u proizvodnju (uključujući montažu i instalaciju) ili da je sam naručitelj odgovoran za čitav projekt podsustava (uključujući posebno odgovornost za integraciju podsustava), mora primjenjivati odobren sustav kvalitete za te aktivnosti, kako je utvrđeno u točki 3. i koji podliježe nadzoru kako je utvrđeno u točki 4.

3.   Sustav kvalitete

3.1.   Uključeni proizvođač(i) i naručitelj, ako je uključen, moraju podnijeti zahtjev za ocjenu sustava kvalitete prijavljenom tijelu po svom odabiru.

Zahtjev mora sadržavati:

sve potrebne podatke o predviđenom podsustavu,

dokumentaciju sustava kvalitete,

tehničku dokumentaciju o odobrenom tipu i primjerak uvjerenja o tipskom ispitivanju izdanog nakon što je proveden postupak tipskog ispitivanja iz modula SB.

Za proizvođače uključene samo u dio projekta podsustava potrebne su samo informacije koje se odnose na taj određeni dio.

3.2.   Sustav kvalitete glavnog izvoditelja mora osigurati sveuobuhvatnu usklađenost podsustava s tipom opisanim u uvjerenju o tipskom ispitivanju i sveobuhvatnu usklađenost podsustava sa zahtjevima iz TSI-ja. Za ostale proizvođače (poddobavljače), sustavom kvalitete mora se osigurati usklađenost njihovog doprinosa podsustavu s tipom opisanim u uvjerenju o tipskom ispitivanju i sa zahtjevima iz TSI-ja.

Svi elementi, zahtjevi i odredbe koje je usvojio podnositelj zahtjeva moraju se sustavno i uredno dokumentirati u obliku pisanih politika, postupaka i uputa. Dokumentacija sustava kvalitete mora osigurati ujednačeno razumijevanje politika i postupaka kvalitete, kao što su planovi, priručnici i zapisi kvalitete.

Ona posebno mora sadržavati odgovarajući opis sljedećih stavki za sve podnositelje zahtjeva:

kvalitativnih ciljeva i organizacijske strukture,

odgovarajućih tehnika proizvodnje, upravljanja kvalitetom i osiguranja kvalitete, postupaka i i sustavnih aktivnosti koje će se primjenjivati,

ispitivanja, provjere i testiranja koja će se provesti prije, tijekom i nakon proizvodnje, montaža i instalacije, te učestalost kojom će se ona vršiti,

zapise kvalitete, kao što su izvješća o ispitivanjima, podaci o testiranjima, podaci o baždarenju, izvješća o kvalifikacijama predmetnog osoblja i dr.,

a za glavnog izvoditelja:

odgovornosti i ovlasti uprave u pogledu sveukupne kvalitete podsustava, uključujući posebno upravljanje integracije podsustava.

Ispitivanje, testovi i provjere moraju obuhvaćati sve sljedeće faze:

konstrukciju podsustava, posebno građevinske radove, montaža sastavnog dijela, završna podešenja,

završno testiranje podsustava,

te, kad je to propisano TSI-jem, provjera u punim radnim uvjetima.

3.3.   Prijavljeno tijelo iz točke 3.1. mora ocijeniti sustav kvalitete kako bi utvrdilo zadovoljava li on zahtjeve iz točke 3.2. To pretpostavlja usklađenost s tim zahtjevima u pogledu sustava kvalitete kojime se provodi odgovarajući usklađeni standard. Taj usklađeni standard bit će EN ISO 9001 – prosinac 2000. godine, dopunjen prema potrebi kako bi se uzela u obzir specifičnost podsustava za koji se provodi.

Inspekcijski pregled se mora provoditi posebno za predmetni podsustav s obzirom na specifičan doprinos podnositelja zahtjeva podsustavu. Grupa za inspekcijski pregled se mora sastojati od barem jednog člana s iskustvom procjenitelja za tehnologiju predmetnog podsustava. Postupak procjene mora uključivati inspekcijski pregled prostora podnositelja zahtjeva.

Odluka se mora priopćiti podnositelju zahtjeva. Obavijest mora sadržavati zaključke ispitivanja i obrazloženu odluku o procjeni.

3.4.   Proizvođač(i) i naručitelj‚ ako je uključen, moraju se obvezati da će ispuniti obveze koje proistječu iz odobrenog sustava kvalitete te da će ga održavati kako bi ostao adekvatan i djelotvoran.

Oni moraju izvješćivati prijavljeno tijelo koje je odobrilo sustav kvalitete o svim namjeravanim dopunama sustava kvalitete.

Prijavljeno tijelo mora ocijeniti prijedlog izmjena i odlučiti zadovoljava li izmijenjeni sustav kvalitete još uvijek zahtjeve iz točke 3.2. ili je potrebna ponovna ocjena.

Ono mora o svojoj odluci izvijestiti podnositelja zahtjeva. Ta obavijest mora sadržavati zaključke s ispitivanja i obrazloženu odluku o ocjeni.

4.   Praćenje sustava kvalitete u nadležnosti prijavljenog tijela

4.1.   Svrha praćenja je osigurati da proizvođač(i) i naručitelj, ako je uključen, propisno ispunjavaju svoje obveze koje proistječu iz odobrenog sustava kvalitete.

4.2.   Prijavljeno tijelo iz točke 3.1. mora imati stalan pristup radi pregleda na lokaciju gradilišta, u proizvodne pogone, lokacije na kojima se vrši sklapanje i instalacija, skladišne prostore i, prema potrebi, prostore za prethodnu proizvodnju radi kasnije montaže ili za testiranje te općenito sve prostore koje smatra potrebnima za svoju zadaću, sukladno specifičnom doprinosu podnositelja zahtjeva projektu podsustava.

4.3.   Proizvođač(i) i naručitelj, ako je uključen, ili njegov ovlašteni predstavnik s poslovnim nastanom u Zajednici moraju dostaviti prijavljenom tijelu iz točke 3.1. ili se moraju pobrinuti za dostavu, svih dokumenata potrebnih za tu svrhu, a posebno plan provedbe i tehničke zapise koje se odnose na podsustav (u opsegu u kojemu se to tiče posebnog doprinosa podnositelja zahtjeva podsustavu), a posebno:

dokumentaciju sustava kvalitete, uključujući posebna sredstva kojima se osigurava:

(za glavnog izvoditelja), da su ukupne odgovornosti i ovlasti uprave u pogledu usklađenosti čitavog podsustava dostatno i prikladno definirane,

da se sustavom kvalitete svakog proizvođača ispravno upravlja kako bi se postigla integriranost na razini podsustava,

zapise kvalitete koje predviđa proizvodni dio (uključujući montažu i instaliranje) sustava kvalitete, kao što su izvješća o pregledima, podaci o testiranjima, podaci o baždarenju, izvješća o kvalifikacijama predmetnog osoblja i dr.

4.4.   Prijavljeno tijelo(-a) mora(ju) periodički provoditi inspekcijske preglede kako bi se uvjerilo(-i) da proizvođač(i) i naručitelj, ako je uključen, zadržava(ju) i primjenjuju sustav kvalitete i mora(ju) proizvođaču dostaviti izvješće o inspekcijskom pregledu.

Učestalost tih inspekcijskih pregleda mora biti barem jednom godišnje, pri čemu se barem jedan inspekcijski pregled obavlja tijekom vremenskog razdoblja obavljanja odgovarajućih aktivnosti (proizvodnja, sklapanje ili instalacija) za podsustav na kojemu se obavlja postupak provjere EZ-a iz točke 6.

4.5.   Osim toga, prijavljeno tijelo može nenajavljeno posjećivati lokacije podnositelja zahtjeva iz točke 4.2. Tijekom takvih posjeta prijavljeno tijelo može provoditi potpune ili djelomične inspekcijske preglede i može izvršiti ili naložiti da se izvrše testiranja kako bi se prema potrebi provjerila ispravnost funkcioniranja sustava kvalitete. Ono mora podnositelju zahtjeva dostaviti izvješće o inspekcijskom pregledu i, ako se provede testiranje, izvješće o testiranju.

5.   Proizvođač(i) i, ako je uključen, naručitelj moraju, tijekom razdoblja od 10 godina nakon što je proizveden posljednji podsustav, držati na raspolaganju nacionalnim tijelima:

dokumentaciju spomenutu u drugoj alineji drugog podstavka točke 3.1.,

dopune navedene u drugom podstavku točke 3.4.,

odluke i izvješća prijavljenog tijela spomenute u zadnjem podstavku točke 3.4., te točkama 4.4. i 4.5.

6.   Postupak provjere EZ-a

6.1.   Naručitelj ili njegov ovlašteni predstavnik s poslovnim nastanom u Zajednici mora podnijeti zahtjev za provjeru EZ-a podsustava (osiguranjem kvalitete proizvodnje), uključujući i koordinaciju nadzora sustava kvalitete iz točke 6.5., prijavljenom tijelu po svom odabiru. Naručitelj ili njegov ovlašteni predstavnik s poslovnim nastanom u Zajednici moraju izvijestiti uključene proizvođače o svom odabiru i o podnošenju zahtjeva.

6.2.   Zahtjev mora omogućiti razumijevanje projekta, proizvodnje, montaže, instaliranja i rada podsustava i ocjenu usklađenosti sa zahtjevima Direktive 96/48/EZ i TSI-ja.

On mora sadržavati:

tehničku dokumentaciju o odobrenom tipu, uključujući uvjerenje o tipskom ispitivanju izdano nakon okončanja postupka opisanog u modulu SB, te, ako nisu uključene u dokumentaciju:

tehničke projektne specifikacije, uključujući europske specifikacije koje su primijenjene,

potrebne dokaze njihove adekvatnosti, posebno ako se europske specifikacije spomenute u članku 10. nisu primjenjivale u cijelosti. Ti dokazi moraju uključivati i rezultate testiranja koja je proveo odgovarajući laboratorij proizvođača ili su provedena u njegovo ime,

registar željezničkih vozila, uključujući sve naznake iz ovog TSI-ja,

tehničku dokumentaciju koja se odnosi na proizvodnju i sastavljanje podsustava,

popis interoperabilnih sastavnih dijelova koji se uključuju u podsustav,

popis svih proizvođača koji sudjeluju u projektiranju, proizvodnji, sastavljanju i instaliranju podsustava,

dokaz da sustav kvalitete proizvođača i/ili naručitelja obuhvaća sve faze spomenute u točki 3.2. i dokaz njihove učinkovitosti,

naznaku prijavljenog(-ih) tijela odgovornih za odobrenje i nadzor tih sustava kvalitete.

6.3.   Prijavljeno tijelo mora ispitati zahtjev s obzirom na valjanost tipskog ispitivanja i uvjerenja o tipskom ispitivanju.

6.4.   Prijavljeno tijelo mora potom ispitati obuhvaća li odobrenje i nadzor sustava kvalitete podnositelja zahtjeva kako je spomenuto u posljednjem podstavku točke 3.2. na dostatan i ispravan način sve faze podsustava.

Ako se usklađenost podsustava s tipom opisanim u uvjerenju EZ-a o tipskom ispitivanju i usklađenost podsustava sa zahtjevima iz Direktive 96/48/EZ i TSI-jem temelji na više od jednog sustava kvalitete, ono posebno mora ispitati:

jesu li veze i sučelja između sustava kvalitete jasno dokumentirani,

jesu li ukupne odgovornosti i ovlasti uprave za usklađenost čitavog sustava za glavnog izvoditelja dostatno i propisno definirane.

6.5.   Prijavljeno tijelo koje vrši provjeru EZ-a, ako ne provodi nadzor sustava kvalitete kako je opisano u točki 4., mora koordinirati aktivnosti nadzora svih ostalih prijavljenih tijela odgovornih za tu zadaću kako bi se uvjerilo u ispravnost sučeljavanja različitih sustava kvalitete pri integriranju podsustava. Koordinacija uključuje pravo prijavljenog tijela koje vrši provjeru EZ-a:

na svu dokumentaciju (o odobrenju i nadzoru) izdanu od strane prijavljenih tijela,

sudjelovanja u inspekcijskim pregledima iz točke 4.4.,

zajedničkog iniciranja provedbe dodatnih inspekcijskih pregleda s drugim prijavljenim tijelima kako je opisano u točki 4.5., a za koje je odgovorno.

6.6.   Ako podsustav ispunjava zahtjeve iz TSI-ja, prijavljeno tijelo tada mora, na temelju tipskog ispitivanja te odobrenja i nadzora sustava kvalitete, sastaviti uvjerenje o provjeri EZ-a namijenjeno naručitelju ili njegovom ovlaštenom predstavniku s poslovnim nastanom u Zajednici, koji pak sastavlja izjavu EZ-a o provjeri namijenjenu nadzornom tijelu u državi članici u kojoj se podsustav nalazi i/ili koristi.

Izjava EZ-a o provjeri i prateći dokumenti moraju sadržavati datum i potpis. Izjava mora biti sastavljena na istom jeziku kao i tehnička dokumentacija i mora sadržavati barem informacije propisane u Prilogu V. Direktivi 96/48/EZ.

6.7.   Prijavljeno tijelo bit će odgovorno za prikupljanje tehničke dokumentacije koja mora biti priložena uz izjavu EZ-a o provjeri. Tehnička dokumentacija mora obuhvaćati barem informacije propisane u članku 18. stavku 3. Direktive 96/48/EZ, a posebno sljedeće:

sve potrebne dokumente koji se odnose na karakteristike podsustava,

popis interoperabilnih sastavnih dijelova uključenih u podsustav,

primjerke izjave EZ-a o usklađenosti i prema potrebi izjave o prikladnosti za korištenje EZ-a, koje spomenuti elementi moraju dobiti u skladu s člankom 13. Direktive, uz koje prema potrebi trebaju biti priloženi odgovarajući dokumenti (uvjerenja, odobrenja sustava kvalitete i dokumenti o nadzoru) koje na temelju ovog TSI-ja izdaju prijavljena tijela,

sve elemente vezane uz uvjete i ograničenja korištenja,

sve elemente vezane uz upute o servisiranju, stalnom ili redovitom praćenju, podešavanju i održavanju,

uvjerenje o tipskom ispitivanju za podsustav i prateću tehničku dokumentaciju,

uvjerenje o provjeri EZ-a koje je izdalo prijavljeno tijelo spomenuto u točki 6.5., s priloženim odgovarajućim izračunom i koje je ono i supotpisalo, a kojim se izjavljuje da je projekt u skladu s Direktivom i TSI-jem, te prema potrebi navode rezervacije zabilježene tijekom izvođenja aktivnosti, a koje nisu povučene; uz uvjerenje se također moraju nalaziti i izvješća o pregledima i inspekcijski pregledima sastavljena u vezi s provjerom kako je spomenuto u točkama 4.4. i 4.5., a posebno:

registar željezničkih vozila, uključujući sve naznake iz ovog TSI-ja.

7.   Potpuni prateći spis uz izjavu o provjeri EZ-a mora se dostaviti naručitelju ili njegovom ovlaštenom predstavniku kao prilog izjavi o provjeri EZ-a koju izdaje prijavljeno tijelo, te mora biti priloženo izjavi o provjeri EZ-a koju za nadzorno tijelo sastavlja naručitelj.

8.   Naručitelj ili njegov ovlašteni predstavnik u Zajednici moraju čuvati primjerak spisa tijekom čitavog vijeka korištenja podsustava; on se mora dostaviti bilo kojoj drugoj državi članici na njezin zahtjev.

MODUL SF (PROVJERA PROIZVODA)

Provjera EZ-a podsustava željezničkih vozila

1.   Ovim se modulom opisuje postupak provjere EZ-a kojime prijavljeno tijelo provjerava i potvrđuje na zahtjev naručitelja ili njegovog ovlaštenog predstavnika s poslovnim nastanom u Zajednici da je podsustav željezničkih vozila za koji je već izdano uvjerenje EZ-a o tipskom ispitivanju:

u skladu s ovim TSI-jem i bilo kojim drugim važećim TSI-jem koji pokazuje da su zadovoljeni osnovni zahtjevi Direktive 96/48/EZ,

u skladu s drugim propisima koji proistječu iz Ugovora, te se može staviti u rad.

2.   Naručitelj ili njegov ovlašteni predstavnik s poslovnim nastanom u Zajednici mora podnijeti zahtjev za provjeru EZ-a (provjerom proizvoda) podsustava prijavljenom tijelu po svom odabiru.

Zahtjev sadrži:

naziv i adresu naručitelja ili njegovog ovlaštenog predstavnika,

tehničku dokumentaciju.

3.   U okviru tog dijela postupka naručitelj ili njegov ovlašteni predstavnik s poslovnim nastanom u Zajednici provjerava i potvrđuje da je predmetni podsustav u skladu s tipom opisanim u uvjerenju EZ-a o tipskom ispitivanju i da zadovoljava zahtjeve iz Direktive 96/48/EZ i TSI-ja koji za njih vrijede.

4.   Naručitelj mora poduzeti sve potrebne mjere kako bi proizvodni proces (uključujući sklapanje i integriranje interoperabilnih sastavnih dijelova) osigurao usklađenost s tipom kako je opisano u uvjerenju EZ-a o tipskom ispitivanju i sa zahtjevima koji za njih vrijede.

5.   Tehnička dokumentacija mora omogućiti razumijevanje projekta, proizvodnje, instaliranja i rada podsustava i procjenu usklađenosti s uvjerenjem EZ-a o tipskom ispitivanju i sa zahtjevima Direktive i TSI-ja.

Ona mora sadržavati:

uvjerenje o tipskom ispitivanju i prateće dokumente i dodatke te, ako nije uključeno u prateću dokumentaciju uz uvjerenje EZ-a o tipskom ispitivanju,

opći opis podsustava, cjelokupnog projekta i konstrukcije,

registar željezničkih vozila, uključujući sve naznake iz ovog TSI-ja,

idejni projekt, te proizvodne nacrte i sheme podsklopova, strujnih krugova i dr.,

tehničku dokumentaciju koja se odnosi na proizvodnju i sastavljanje podsustava,

tehničke projektne specifikacije, uključujući europske specifikacije koje su primijenjene,

potrebne dokaze njihove adekvatnosti, posebno ako se europske specifikacije nisu primjenjivale u cijelosti,

popis interoperabilnih sastavnih dijelova koji se uključuju u podsustav,

popis proizvođača koji sudjeluju u projektiranju, proizvodnji, sastavljanju i instaliranju podsustava,

popis europskih specifikacija. Ako TSI zahtijeva daljnje informacije za tehničku dokumentaciju, one moraju biti uključene.

6.   Prijavljeno tijelo mora provesti odgovarajuća ispitivanja i testiranja kako bi provjerilo usklađenost podsustava s tipom opisanim u uvjerenju EZ-a o tipskom ispitivanju i sa zahtjevima iz TSI-ja ispitivanjem i testiranjem svakog podsustava, proizvedenog kao serijskog proizvoda kako je opisano u točki 4.

7.   Provjera ispitivanjem i testiranjem svakog podsustava (kao serijskog proizvoda)

7.1.   Prijavljeno tijelo mora provesti testiranja, ispitivanja i provjere kako bi osiguralo usklađenost podsustava kao serijskog proizvoda s osnovnim zahtjevima iz Direktive kako je propisano u TSI-ju. Ispitivanja, testiranja i provjere obuhvaćaju sljedeće faze propisane u TSI-ju:

konstrukcija podsustava, uključujući sastavljanje sastavnog dijela i sveobuhvatna podešenja,

završno testiranje podsustava,

i, gdjegod je to propisano u TSI-ju, potvrđivanje u uvjetima rada u punim radnim uvjetima.

7.2.   Svi podsustavi (kao serijski proizvod) moraju se pojedinačno ispitati te provesti odgovarajuća testiranja i provjere kako je utvrđeno u TSI-ju i odgovarajućim europskim specifikacijama (ili istovjetna testiranja), kako bi se potvrdila njihova usklađenost s tipom opisanim u uvjerenju o tipskom ispitivanju i zahtjevima iz TSI-ja koji za njih vrijede.

8.   Prijavljeno tijelo može dogovoriti s naručiteljem lokaciju na kojoj će se izvršiti testiranja i mogu dogovoriti da završno testiranje podsustava i, kadgod to traži TSI, testiranja i potvrđivanje u uvjetima rada punim kapacitetom izvrši naručitelj pod izravnim nadzorom i uz sudjelovanje prijavljenog tijela.

9.   Prijavljeno tijelo mora imati stalan pristup radi testiranja i provjere u proizvodne prostore, lokacije sklapanja i instaliranja, te prema potrebi u objekte za prethodnu proizvodnju radi montaže i za testiranje radi obavljanja svojih zadaća propisanih u TSI-ju.

10.   Ako podsustav ispunjava zahtjeve iz Direktive 96/48/EZ i TSI-ja, prijavljeno tijelo tada mora, na temelju testiranja, provjere i kontrole koje se vrše na svim serijskim proizvodima kako je utvrđeno u točki 7. i propisano u TSI-ju i u europskim specifikacijama spomenutim u članku 10., sastaviti uvjerenje o provjeri EZ-a namijenjeno naručitelju ili njegovom ovlaštenom predstavniku s poslovnim nastanom u Zajednici, koji pak sastavlja izjavu EZ-a o provjeri namijenjenu nadzornom tijelu u državi članici u kojoj se podsustav nalazi i/ili koristi. Izjava EZ-a o provjeri i prateći dokumenti moraju sadržavati datum i potpis. Izjava mora biti sastavljena na istom jeziku kao i tehnička dokumentacija i mora sadržavati barem informacije propisane u Prilogu V. Direktivi 96/48/EZ.

11.   Prijavljeno tijelo bit će odgovorno za prikupljanje tehničke dokumentacije koja mora biti priložena uz izjavu EZ-a o provjeri. Tehnička dokumentacija mora obuhvaćati barem informacije propisane u Direktivi 96/48/EZ, članku 18. stavku 3. a posebno sljedeće:

sve potrebne dokumente koji se odnose na karakteristike podsustava,

registar željezničkih vozila, uključujući sve naznake iz ovog TSI-ja,

popis interoperabilnih sastavnih dijelova uključenih u podsustav,

primjerke izjave o usklađenosti EZ-a i prema potrebi izjave o prikladnosti za korištenje EZ-a, koje spomenuti čimbenici moraju dobiti u skladu s člankom 13. Direktive, uz koje prema potrebi trebaju biti priloženi odgovarajući dokumenti (uvjerenja, odobrenja sustava kvalitete i dokumenti o nadzoru) koje na temelju ovog TSI-ja izdaju prijavljena tijela,

sve elemente vezane uz uvjete i ograničenja korištenja,

sve elemente vezane uz upute o servisiranju, stalnom ili redovitom praćenju, podešavanju i održavanju,

uvjerenje o tipskom ispitivanju EZ-a za podsustav i prateću tehničku dokumentaciju,

uvjerenje o provjeri EZ-a izdano od prijavljenog tijela spomenutog u točki 10., s priloženom odgovarajućim izračunom i supotpisano od strane tog tijela, kojime se izjavljuje da je projekt u skladu s Direktivom i TSI-jem, te prema potrebi navodi rezervacije zabilježene tijekom izvođenja aktivnosti, a koje nisu povučene; uz uvjerenje se također moraju nalaziti, ako su potrebna, i izvješća o pregledima i inspekcijski pregledi sastavljeni u vezi s provjerom.

12.   Potpuni prateći spis uz izjavu o provjeri EZ-a mora se dostaviti naručitelju ili njegovom ovlaštenom predstavniku kao prilog izjavi o provjeri EZ-a koju izdaje prijavljeno tijelo, te se mora nalaziti uz izjavu o provjeri EZ-a koju za nadzorno tijelo sastavlja naručitelj.

13.   Naručitelj ili njegov ovlašteni predstavnik u Zajednici moraju čuvati primjerak spisa tijekom čitavog vijeka korištenja podsustava; on se mora dostaviti bilo kojoj drugoj državi članici na njezin zahtjev.

MODUL SH2 (POTPUNO OSIGURANJE KVALITETE S ISPITIVANJEM PROJEKTA)

Provjera EZ-a podsustava željezničkih vozila

1.   Ovim se modulom opisuje postupak provjere EZ-a kojime prijavljeno tijelo ispituje i potvrđuje na zahtjev naručitelja ili njegovog ovlaštenog predstavnika s poslovnim nastanom u Zajednici da je podsustav željezničkih vozila:

u skladu s ovim TSI-jem i bilo kojim drugim važećim TSI-jem koji pokazuje da su zadovoljeni osnovni zahtjevi Direktive 96/48/EZ,

u skladu s drugim propisima koji proistječu iz Ugovora, te može biti stavljen u rad.

Prijavljeno tijelo vodi postupak, uključujući i ispitivanje projekta, pod uvjetom da naručitelj i proizvođači na koje se to odnosi ispunjavaju obveze iz točke 2.

2.   U vezi s podsustavom na kojemu se provodi postupak provjere EZ-a, naručitelj mora sklopiti ugovor samo s proizvođačima čije aktivnosti koje doprinose projektu podsustava koji se provjerava (projektiranje, proizvodnja, sklapanje, instalacija) podliježu odobrenom sustavu kvalitete za projektiranje, proizvodnju, te ispitivanje i testiranje gotovog proizvoda kako je utvrđeno u točki 3. i uz nadzor kako je utvrđeno u točki 4.

Izraz „proizvođač” također se odnosi na poduzeća:

odgovorna za čitav projekt podsustava (uključujući posebno odgovornost za integraciju podsustava (glavni izvoditelj),

koja pružaju usluge projektiranja i studija (npr. konzultanti),

koja obavljaju montažu (montažeri) i instalaciju podsustava. Za proizvođače koji obavljaju samo montažu i instalaciju, sustav kvalitete proizvodnje te ispitivanje i testiranje gotovog proizvoda su dostatni.

Glavni izvoditelj odgovoran za čitav projekt podsustava (uključujući posebno odgovornost za integraciju podsustava) mora u svakom slučaju primjenjivati odobren sustav kvalitete za projektiranje, proizvodnju te ispitivanje i testiranje gotovih proizvoda, kako je utvrđeno u točki 3. i koji podliježe nadzoru kako je utvrđeno u točki 4.

U slučaju da je naručitelj izravno uključen u projektiranje i/ili proizvodnju (uključujući sklapanje i instalaciju) ili da je sam naručitelj odgovoran za čitav projekt podsustava (uključujući posebno odgovornost za integraciju podsustava), on mora primjenjivati odobren sustav kvalitete za te aktivnosti, kako je utvrđeno u točki 3. i koji podliježe nadzoru kako je utvrđeno u točki 4.

3.   Sustav kvalitete

3.1.   Uključeni proizvođač(i) i naručitelj, ako je uključen, moraju podnijeti zahtjev za ocjenu sustava kvalitete prijavljenom tijelu po svom odabiru.

Zahtjev mora sadržavati:

sve potrebne podatke o predviđenom podsustavu,

dokumentaciju sustava kvalitete.

Za proizvođače uključene samo u dio projekta podsustava potrebne su samo informacije koje se odnose na taj određeni dio.

3.2.   Za glavnog izvoditelja sustavom kvalitete mora se osigurati opća usklađenost podsustava sa zahtjevima iz Direktive 96/48/EZ i TSI-ja. Za ostale proizvođače (poddobavljače), sustavom kvalitete mora se osigurati usklađenost njihovog doprinosa podsustavu sa zahtjevima iz TSI-ja.

Svi elementi, zahtjevi i odredbe koje je usvojio podnositelj zahtjeva moraju se sustavno i uredno dokumentirati u obliku pisanih politika, postupaka i uputa. Dokumentacija o sustavu kvalitete mora osigurati ujednačeno razumijevanje politika kvalitete i postupaka kao što su programi kvalitete, planovi, priručnici i zapisi.

Ona posebno mora sadržavati odgovarajući opis sljedećih stavki:

za sve podnositelje zahtjeva:

ciljeva kvalitete i organizacijske strukture,

odgovarajuće tehnike proizvodnje, upravljanja kvalitetom i osiguranja kvalitete, te postupke i sustavne aktivnosti koje će se primjenjivati,

ispitivanja, provjere i testiranja koja će se provesti prije, tijekom i nakon proizvodnje, sklapanja i instalacije, te učestalost kojom će se ona vršiti,

zapise o kvaliteti, kao što su izvješća o pregledima, podaci o testiranjima, podaci o baždarenju, izvješća o kvalifikacijama predmetnog osoblja i dr.,

a za glavnog izvoditelja i poddobavljače (samo u opsegu koliko je važno za njihov specifičan doprinos projektu podsustava):

tehničke projektne specifikacije, uključujući europske specifikacije, koje će se primjenjivati i, ako se europske specifikacije spomenute u TSI-ju neće primjenjivati u cijelosti, sredstva koja će se primjenjivati kako bi se osigurala usklađenost sa zahtjevima TSI-ja koji vrijede za podsustav,

tehnike upravljanja projektiranjem i provjere projekta, te postupaka i sustavnih aktivnosti koje će se primjenjivati pri projektiranju podsustava,

mjere praćenja postizanja potrebne kvalitete projekta i podsustava i djelotvornog funkcioniranja sustava kvalitete,

a za glavnog izvoditelja:

odgovornosti i ovlasti uprave u pogledu ukupne kvalitete projekta i podsustava, uključujući posebno upravljanje integriranjem podsustava.

Ispitivanja, testiranja i provjere obuhvaćaju sljedeće faze:

cjelokupan projekt,

konstrukcija podsustava, uključujući posebno građevinske radove, sastavljanje sastavnog dijela i opća podešenja,

završno testiranje podsustava,

i, gdje god je to propisano u TSI-ju, potvrđivanje u uvjetima rada punim kapacitetom.

3.3.   Prijavljeno tijelo iz točke 3.1. mora ocijeniti sustav kvalitete kako bi utvrdilo zadovoljava li on zahtjeve iz točke 3.2. To pretpostavlja usklađenost s tim zahtjevima u pogledu sustava kvalitete kojime se provodi odgovarajući usklađeni standard. Taj usklađeni standard bit će EN ISO 9001 – prosinac 2000. godine, dopunjen prema potrebi kako bi se uzela u obzir specifičnost podsustava za koji se provodi.

Za podnositelje zahtjeva koji obavljaju samo sklapanje i instaliranje, usklađeni standard je EN 29002, dopunjen prema potrebi kako bi se uzela u obzir specifičnost podsustava za koji se provodi.

Inspekcijski pregled se mora provoditi posebno za predmetni podsustav s obzirom na specifičan doprinos podnositelja zahtjeva podsustavu. Grupa za inspekcijski pregled se mora sastojati od barem jednog člana s iskustvom procjenitelja za tehnologiju dotičnog podsustava. Postupak ocjene mora uključivati inspekcijski posjet prostora podnositelja zahtjeva.

Odluka se mora priopćiti podnositelju zahtjeva. Obavijest mora sadržavati zaključke ispitivanja i obrazloženu odluku o ocjeni.

3.4.   Proizvođač(i) i naručitelj, ako je uključen, moraju se obvezati da će ispuniti obveze koje proistječu iz odobrenog sustava kvalitete te da će ga održavati kako bi ostao adekvatan i djelotvoran.

Oni moraju izvješćivati prijavljeno tijelo koje je odobrilo sustav kvalitete o svim namjeravanim dopunama sustava kvalitete.

Prijavljeno tijelo mora ocijeniti prijedlog izmjena i odlučiti zadovoljava li izmijenjeni sustav kvalitete još uvijek zahtjeve iz točke 3.2. ili je potrebna ponovna procjena.

Ono mora o svojoj odluci izvijestiti podnositelja zahtjeva. Ta obavijest mora sadržavati zaključke o ispitivanju i obrazloženu odluku o ocjeni.

4.   Praćenje sustava kvalitete u nadležnosti prijavljenog(-ih) tijela

4.1.   Svrha je praćenja osigurati da proizvođač(i) i naručitelj, ako je uključen, propisno ispunjavaju svoje obveze koje proistječu iz odobrenog sustava kvalitete.

4.2.   Prijavljeno tijelo(-a) iz točke 3.1. mora(ju) imati stalan pristup radi pregleda na lokaciju projektiranja, gradilišta, u proizvodne pogone, lokacije na kojima se vrši sklapanje i instalacija, skladišne prostore i, prema potrebi, prostore za prethodnu proizvodnju radi kasnije montaže i za testiranje, te općenito sve prostore koje smatra potrebnima za svoju zadaću, sukladno specifičnom doprinosu podnositelja zahtjeva projektu podsustava.

4.3.   Proizvođač(i) i naručitelj, ako je uključen, ili njegov ovlašteni predstavnik s poslovnim nastanom u Zajednici moraju dostaviti prijavljenom tijelu iz točke 3.1. (ili se moraju pobrinuti da mu se dostave) sve dokumente potrebne za tu svrhu, a posebno plan provedbe i tehničke zapise koji se odnose na podsustav (u opsegu u kojemu se to tiče posebnog doprinosa podnositelja zahtjeva podsustavu), a posebno:

dokumentaciju o sustavu kvalitete, uključujući posebna sredstva kojima se osigurava:

(za glavnog izvoditelja), da su ukupne odgovornosti i ovlasti uprave u pogledu usklađenosti čitavog podsustava dostatno i prikladno definirane,

da se sustavom kvalitete svakog proizvođača ispravno upravlja kako bi se postigla integriranost na razini podsustava,

zapise o kvaliteti koje predviđa projektni dio sustava kvalitete, kao što su rezultati analiza, izračuni, testiranja i dr.,

zapise o kvaliteti koje predviđa proizvodni dio (uključujući i sklapanje i instaliranje) sustava kvalitete, kao što su izvješća o ispitivanju, podaci o testiranjima, podaci o baždarenju, izvješća o kvalifikacijama predmetnog osoblja i dr.

4.4.   Prijavljeno tijelo(-a) mora(ju) periodički vršiti inspekcijske preglede kako bi se uvjerilo da proizvođač(i) i, ako je uključen, naručitelj, zadržavaju i primjenjuju sustav kvalitete i mora(ju) proizvođaču dostaviti izvješće o inspekcijskom pregledu.

Učestalost tih inspekcijskih pregleda mora biti barem jednom godišnje, pri čemu se barem jedan inspekcijski pregled obavlja tijekom vremenskog razdoblja obavljanja bitnih aktivnosti (proizvodnja, sklapanje ili instalacija) za podsustav na kojemu se obavlja postupak provjere EZ-a iz točke 6.

4.5.   Osim toga, prijavljeno tijelo može nenajavljeno posjećivati lokacije podnositelja zahtjeva iz točke 4.2. Tijekom takvih posjeta prijavljeno tijelo može provoditi potpune ili djelomične inspekcijske preglede kako bi se prema potrebi provjerilo ispravnost funkcioniranja sustava kvalitete. Ono mora podnositelju zahtjeva dostaviti izvješće o takvom posjetu i, ako je izvršen inspekcijski pregled, izvješće o inspekcijskom pregledu.

5.   Proizvođač(i) i, ako je uključen, naručitelj moraju, tijekom razdoblja od 10 godina nakon što je proizveden posljednji podsustav, držati na raspolaganju nacionalnim tijelima:

dokumentaciju spomenutu u drugoj alineji drugog podstavka točke 3.1.,

dopune spomenute u drugom podstavku točke 3.4.,

odluke i izvješća prijavljenog tijela spomenute u zadnjem stavku točke 3.4., te točkama 4.4. i 4.5.

6.   Postupak provjere EZ-a

6.1.   Naručitelj ili njegov ovlašteni predstavnik s poslovnim nastanom u Zajednici mora podnijeti zahtjev za provjeru EZ-a podsustava (punim osiguranjem kvalitete s ispitivanjem projekta), uključujući i koordinaciju nadzora sustava kvalitete iz točaka 4.4. i 4.5., prijavljenom tijelu po svom odabiru. Naručitelj ili njegov ovlašteni predstavnik s poslovnim nastanom u Zajednici moraju izvijestiti sudjelujuće proizvođače o svom odabiru i o podnošenju zahtjeva.

6.2.   Zahtjev mora omogućiti razumijevanje projekta, proizvodnje, instaliranja i rada podsustava i procjenu usklađenosti sa zahtjevima TSI-ja.

On mora sadržavati:

tehničke projektne specifikacije, uključujući europske specifikacije koje su primijenjene,

potrebne dokaze njihove adekvatnosti, posebno ako se europske specifikacije spomenute u TSI-ju nisu primjenjivale u cijelosti. Ti dokazi moraju uključivati i rezultate testiranja koja je proveo odgovarajući laboratorij proizvođača ili koja su provedena u njegovo ime,

registar željezničkih vozila, uključujući sve naznake iz ovog TSI-ja,

tehničku dokumentaciju koja se odnosi na proizvodnju i sastavljanje podsustava,

popis interoperabilnih sastavnih dijelova koji se uključuju u podsustav,

popis proizvođača koji sudjeluju u projektiranju, proizvodnji, sastavljanju i instaliranju,

dokaz da sustav kvalitete proizvođača i/ili naručitelja obuhvaća sve faze spomenute u točki 3.2. i dokaz njihove djelotvornosti,

prijavljeno(-a) tijelo(-a) odgovorno(-a) za odobrenje i nadzor tih sustava kvalitete.

6.3.   Prijavljeno tijelo mora ispitati zahtjev za ispitivanjem projekta te, ako je projekt u skladu s odredbama Direktive 96/48/EZ i TSI-ja koje za njega vrijede, mora podnositelju zahtjeva izdati izvješće o ispitivanju projekta. Izvješće mora sadržavati zaključke ispitivanja projekta, uvjete njegove valjanosti, potrebne podatke za identifikaciju ispitanog projekta i prema potrebi opis rada podsustava.

6.4.   Što se tiče drugih faza provjere EZ-a, prijavljeno tijelo mora ispitati obuhvaćaju li odobrenje i nadzor sustava kvalitete podnositelja zahtjeva iz posljednjeg podstavka točke 3.2. na dostatan i ispravan način sve faze podsustava.

Ako se usklađenost podsustava sa zahtjevima iz TSI-ja temelji na više od jednog sustava kvalitete, ono posebno mora ispitati:

jesu li odnosi i sučelja između sustava kvalitete jasno dokumentirani,

jesu li ukupne odgovornosti i ovlasti uprave za usklađenost čitavog sustava za glavnog izvoditelja dostatno i propisno definirane.

6.5.   Prijavljeno tijelo koje vrši provjeru EZ-a, ako ne provodi nadzor sustava kvalitete kako je opisano u točki 4. mora koordinirati aktivnosti nadzora svih ostalih prijavljenih tijela odgovornih za tu zadaću, kako bi se uvjerilo u ispravnost sučeljavanja između različitih sustava kvalitete pri integriranju podsustava. Koordinacija uključuje pravo prijavljenog tijela koje vrši provjeru EZ-a:

da dobije sve dokumente (o odobrenju i nadzoru) koje su izdala druga prijavljena tijela,

da sudjeluje u inspekcijskim pregledima iz točke 4.4.,

da provede dodatne inspekcijske preglede kako je opisano u točki 4.5. pod svojom odgovornošću i zajednički s drugim prijavljenim tijelima.

6.6.   Ako podsustav ispunjava zahtjeve iz TSI-ja, prijavljeno tijelo tada mora, na temelju ispitivanja projekta te odobrenja i nadzora sustava kvalitete, sastaviti uvjerenje o provjeri EZ-a namijenjeno naručitelju ili njegovom ovlaštenom predstavniku s poslovnim nastanom u Zajednici, koji pak sastavlja izjavu EZ-a o provjeri namijenjenu nadzornom tijelu u državi članici u kojoj se podsustav nalazi i/ili koristi.

Izjava EZ-a o provjeri i prateći dokumenti moraju sadržavati datum i potpis. Izjava mora biti sastavljena na istom jeziku kao i tehnička dokumentacija i mora sadržavati barem informacije propisane u Prilogu V. Direktivi 96/48/EZ.

6.7.   Prijavljeno tijelo bit će odgovorno za prikupljanje tehničke dokumentacije koja mora biti priložena uz izjavu EZ-a o provjeri. Tehnička dokumentacija mora obuhvaćati barem informacije propisane u članku 18. stavku 3. Direktive 96/48/EZ, a posebno sljedeće:

sve potrebne dokumente koji se odnose na karakteristike podsustava,

popis interoperabilnih sastavnih dijelova uključenih u podsustav,

primjerke izjave o usklađenosti EZ-a i prema potrebi izjave o prikladnosti za korištenje EZ-a, koje spomenuti čimbenici moraju dobiti u skladu s člankom 13. Direktive, uz koje prema potrebi trebaju biti priloženi odgovarajući dokumenti (uvjerenja, odobrenja sustava kvalitete i dokumenti o nadzoru) koje na temelju ovog TSI-ja izdaju prijavljena tijela,

sve elemente vezane uz uvjete i ograničenja korištenja,

sve elemente vezane uz upute o servisiranju, stalnom ili redovitom praćenju, podešenju i održavanju,

uvjerenje o provjeri EZ-a koje izdaje prijavljeno tijelo spomenuto u točki 6.6., s priloženom odgovarajućim izračunom i koje prijavljeno tijelo i supotpisuje, kojime se izjavljuje da je projekt u skladu s direktivom i TSI-jem, te prema potrebi uz navedene rezervacije zabilježene tijekom izvođenja aktivnosti, a koje nisu povučene; uz uvjerenje se također moraju nalaziti i izvješća o pregledima i inspekcijski pregledi sastavljeni u vezi s provjerom kako je spomenuto u točkama 4.4. i 4.5.,

registar željezničkih vozila, uključujući sve naznake iz ovog TSI-ja.

7.   Potpuni prateći spis uz izjavu o provjeri EZ-a mora se dostaviti naručitelju ili njegovom ovlaštenom predstavniku kao prilog izjave o provjeri EZ-a koju izdaje prijavljeno tijelo, te se mora nalaziti uz izjavu o provjeri EZ-a koju za nadzorno tijelo sastavlja naručitelj.

8.   Naručitelj ili njegov ovlašteni predstavnik u Zajednici moraju čuvati primjerak spisa tijekom čitavog vijeka korištenja podsustava; on se mora dostaviti bilo kojoj drugoj državi članici koja to zatraži.

PRILOG G

PROFIL

505-1

ZAJEDNIČKI DIO ZA SVA VOZILA

Image

505-1

Dio ispod 130 mm na vozilima koja ne smiju prelaziti preko ranžirnih spuštalica ili koristiti tračničke kočnice i ostala aktivirana sredstva za ranžiranje i zaustavljanje

Određena ograničenja profila moraju se poštivati pod pravim kutom u odnosu na osovine kada se vozila postavljaju na glodalicu radi reprofiliranja kotača.

Image

(a)

područje za opremu udaljenu od kotača

(b)

područje za opremu u neposrednoj blizini kotača

(c)

područje za kontakne četkice rampe

(d)

područje za kotače i ostale dijelove koji dolaze u doticaj s tračnicama

(e)

područje koju zauzimaju isključivo kotači

(1)

Ograničenje za dijelove smještene izvan krajeva osovine (čelični štitnici, ventili za pijesak i sl.) koja se ne smije prekoračiti pri prelasku preko detonatora. Ova se granica ipak može zanemariti za dijelove smještene između kotača, ako ti dijelovi ostaju unutar raspona kolnih slogova.

(2)

Maksimalna teoretska širina profila prirubnice u slučaju skretničkih tračničkih vodilica.

(3)

Efektivna granična pozicija vanjske površine kotača i dijelova povezanih s kotačima.

(4)

Kada je vozilo u bilo kojoj poziciji na luku radijusa R = 250 m (minimalni radijus za instaliranje kontaktne rampe) i pri širini kolosijeka od 1 465 mm, nijedan dio vozila za koji je vjerojatno da će se spustiti na manje od 100 mm od vozne površine, osim kontaktnih četkica, ne bi trebao biti manji od 125 mm od središnjice kolosijeka.

Za dijelove smještene unutar okretnih postolja, ta dimenzija iznosi 150 mm.

(5)

Efektivna granična pozicija unutrašnje površine kotača kad je osovina na suprotnoj tračnici. Ta dimenzija varira sa širenjem profila.

KINEMATIČKI PROFILI GA, GB I GC

Referentni profili

Image

Napomena: Do visine od 3 250 mm, referentni profil GA, GB i GC je identičan.

DONJI DIJELOVI

A.

Pruge kojima se kreću pogonske jedinice u međunarodnom prometu

Image

B.

Pruge kojima se kreću putnički, teretni i poštanski vagoni koji se koriste u međunarodnom prometu (uz iznimku pogonskih jedinica koje se koriste u međunarodnom prometu)

Image

Napomena:

Na nagibnim spojevima radijusa R ≥ 500 m, vertikalne mjere prikazane u dijagramima A i B moraju se smanjiti za

Formula

(R u m). Ako je 625 ≥ R ≥ 500 m, mjera 80 u dijagramu A se ukida.

KINEMATIČKI PROFIL DONJIH DIJELOVA U PODRUČJU TRAČNICE, PODRUČJE KOJE ZAUZIMAJU TRAČNIČKE KOČNICE I PODRUČJE SREDIŠNJICE KOLOSIJEKA

A.

Pruge kojima se kreću pogonske jedinice u međunarodnom prometu

Image

KINEMATIČKI PROFIL ZA DONJE DIJELOVE

B.

Pruge kojima se kreću putnički, teretni i poštanski vagoni koji se koriste u međunarodnom prometu (uz iznimku pogonskih jedinica)

Image

(1)

l = širina kolosijeka

(2)

Na konkavnim ili konveksnim nagnutim spojevima radijusa R ≥ 500 m ta se dimenzija mora smanjiti za

Formula

PRILOG H

PREDNJA I STRAŽNJA SVJETLA

Završni signali

Dva indikacijska svjetla moraju se nalaziti na oba kraja kompozicije, smještena na horizontalnoj osi, na istoj visini iznad glave tračnice, simetrično u odnosu prema središnjici i udaljena jedna od drugog barem 1 300 mm.

Preporučuje se da se indikacijska svjetla montiraju u istoj razini, između 1 600 mm i 2 000 mm iznad glave tračnice. U pravilu bi svako od tih svjetala trebalo predstavljati izvor crvene svjetlosti promjera barem 170 mm.

Ako je na raspolaganju ograničen prostor, može se dopustiti horizontalna širina do najmanje 110 mm, ako to ne dovodi u pitanje tehnički učinak lampe.

Kako bi oba svjetla na krajevima kompozicije mogla biti istodobno ugašena, potrebno je osigurati jedan prekidač. Dopušteno je osigurati odgovarajuća sredstva za promjenu boje svjetla.

Optički sustav svjetala na krajevima kompozicije mora biti projektiran na način da emitira crveno svjetlo intenziteta:

barem 15 kandela u smjeru kretanja,

barem 7,5 kandela pod kutom od 15° horizontalno i 5° vertikalno u smjeru kretanja.

Fiksna indikativna svjetla

Po dva električna indikativna svjetla moraju se nalaziti na svakom kraju interoperabilne kompozicije montirana u istoj razini na istoj horizontalnoj osi između 1 600 mm i 2 000 mm iznad glave tračnice.

Udaljenost između dvaju indikativnih svjetala mora biti što je moguće veća, ne ispod 1 300 mm; u iznimnim slučajevima može se sniziti na 1 000 mm za željeznička vozila suženog nosnog čunja.

Pored toga, interoperabilni vlakovi moraju biti konstruirani na način da na svakom kraju mogu primiti treći fiksni električni indikator smješten na središnjoj osi iznad vjetrobrana.

Dvije donje fiksne lampe moraju imati uređaj za emitiranje bijele ili crvene svjetlosti, osim ako lampe imaju dodatne optičke elemente.

Preporučuje se da se prekidač za promjenu boje svjetla nalazi u vozilu. Pored toga, preporučuje se da se osiguraju zasebne kontrole električnog signala za svjetla koja mogu primiti zaslon za promjenu boje (žuta ili zelena).

Lampe mogu biti opremljene električnim komutacijskim sredstvima koja im omogućuju da se koriste kao farovi.

Kontrole farova

Farovi na željezničkim vozilima predviđenim za korištenje u prometu velikih brzina moraju imati sljedeće funkcije:

isključeno,

prigušeno bočno svjetlo,

puno bočno svjetlo,

prigušeno prednje svjetlo,

puno prednje svjetlo.

Mjerena uzduž središnjice, svjetlost svakog skupa svjetala mora odgovarati vrijednostima iz donje tabele:

Intenzitet svjetlosti u cd (kandelima) (pri napunjenoj bateriji)

Pozicija

Prigušeno bočno svjetlo

Puno bočno svjetlo

Prigušeno prednje svjetlo (1)

Puno prednje svjetlo

Donja svjetla

100

300/700

12 000/16 000

50 000/70 000

Prednja svjetla

50

150/350

12 000/16 000

12 000/16 000


(1)  Gornja granica svjetlosnog snopa je pri kutu od 5°30′ prema dolje u odnosu na horizontalnu središnjicu.

PRILOG I

REGISTAR ŽELJEZNIČKIH VOZILA

KARAKTERISTIKE KOJE SE MORAJU UNIJETI U REGISTAR ŽELJEZNIČKIH VOZILA

Indikativni popis

 

Oznaka tipa:

 

Željeznički prijevoznik (vlasnik):

 

Država:

 

Nacionalni serijski broj:

 

Nacionalni broj vlaka (1):

 

Proizvođač:

 

Datum puštanja u promet:

 

Datum izjave o usklađenosti:

 

Prijavljeno tijelo:

Konfiguracijavlaka

Grafički prikaz:

Broj i razmještaj osovina: pogonske, nepogonske:

Stavka

Karakteristika vlaka

Usklađenost s TSI-jem

Mehaničke karakteristike

Profil vozila

 

 

Dužina vlaka

 

 

Profil kolnog sloga

 

 

Maksimalno osovinsko opterećenje

 

 

Moguće visine platforme

 

 

Posebna oprema za duge tunele

 

 

Instalirana oprema za pristup osoba s invaliditetom

 

 

Protupožarna oprema

 

 

Karakteristike napajanja el. energijom

Napon

 

 

Frekvencija

 

 

Pantografi

 

 

Instalirani broj i tipovi

 

 

Srednja kontaktna sila

 

 

Radni opseg (visina)

 

 

Raspoloživi uređaj za ograničenje snage/struje u vozilu

 

 

Maksimalna struja u mirovanju

 

 

Karakteristike kočenja i vuče

Maksimalna brzina vožnje

 

 

Maksimalni nagibi kojima se može voziti maksimalnom brzinom

 

 

Radne karakteristike kočnica (zajamčene radne karakteristike)

 

 

Instalirane kočnice na principu vrtložne sile

 

 

Karakteristike prometno-upravljačke opreme

ERTMS/ETCS

 

 

Razina primjene

 

 

Instalirane izborne funkcije

 

 

Radio ERTMS-a/GSMR-a

 

 

Izborne funkcije

 

 

Za ERTMS/ETCS 1. razine s funkcijom točke prijama podataka:

tehnička provedba instalirana

 

 

Zaštita vlakova klase B; instaliran sustav upravljanja i upozoravanja

 

 

Instaliran radijski sustav klase B

 

 

Emisija EMK

 

 

Ekološke karakteristike

Klimatska otpornost

 

 

Temperaturni maksimum/minimum

 

 

Maksimum vlage

 

 

Razina vanjske buke pri maksimalnoj brzini vožnje

 

 


(1)  Ako registar željezničkih vozila (TEN HS) obuhvaća samo jedan vlak.

PRILOG J

PROJEKTIL ZA TESTIRANJE PREDNJEG VJETROBRANA KABINE

Image

PRILOG K

SPOJKA

K.1.   Shematski prikaz spojke

Image

K.2.   Operativni uvjeti

(rezervirano)

PRILOG L

ASPEKTI NESPECIFIČNI ZA VELIKE BRZINE ZA KOJE JE POTREBNO DOSTAVLJANJE NACIONALNIH PRAVILA

Geometrijska i mehanička kompatibilnost sa željezničkom infrastrukturom

Poštivanje širine kolosijeka (detalji vezani uz nagibne sanduke i izvanredne prijevoze)

Postavljanje željezničkih vozila u luku i sinusnim geometrijama

Postavljanje na uzdužnom profilu

Prelazak preko iskrivljenog kolosijeka

Prelazak preko skretnica i križišta

Plug lokomotive

Sanduk, okretno postolje, osovine

Okretna postolja: projekt, proizvodnja i odobravanje – korištena klasa čelika – otpor – prigušivanje vibracija, rezonancija kritične vitopernosti (vučna jedinica)

Montirane osovine: projekt, proizvodnja i odobravanje – zadani parametri za osovinske ležajeve dopuštene za uporabu

Oprema učvršćena na sanduk vozila, okvir okretnog postolja i ležišta osovina

Pouzdanost i otpornost hidrauličkih sustava (ako postoje)

Otpornost na opterećenja koja dovode do zamora materijala

Zaštita od letećih predmeta – otpornost na udare vezane uz prirodne pojave ili zlonamjerne radnje

Projektiranje i konstrukcija cisterni na vagonima-cisternama

Prikladnost za ranžiranje gravitacijom, prelazak preko ranžirnih odbojnika, otpornost na udarce pri ranžiranju

Označavanje – identifikacija željezničkih vozila

Kočenje

Kočnica na komprimirani zrak: karakteristike (uključujući automatsku imobilizaciju u slučaju prekida spojke)

Ostali tipovi kočnica

Sastavni elementi kočničkog sustava

Korištenje zraka u sustavu za kočenje (među ostalim mehanički čep, naredba kočenja u slučaju opasnosti, CG odzračivanje u atmosferu, automatski mehanizam odušnika)

Kapacitet za proizvodnju i pohranu komprimiranog zraka - preostali učinak samohodnih vlakova (iznimna upotreba), dovod energije u opremu za kočenje drugog vlaka i polazak na strmini

Korištenje spremnika za pijesak u slučaju kočenja u izvanrednim okolnostima ili u slučaju otkrivanja blokade

Automatski mehanizam za odušivanje

Vuča/energija

Autonomija samohodne opreme

Vožnja kroz raskrižja u razini (ograničenje radnih karakteristika vuče)

Električna zaštita vlaka: razmještaj prekidača, oštećenja od prekidača vlaka prema dolje

Upravljanje pantografima, pomoćni mehanizam za podizanje pantografa u nedostatku zraka u glavnom spremniku

Zaštita voznog voda: izlaz pri visokoj temperaturi

Karakteristike/radne karakteristike parnih lokomotiva i motora s unutrašnjim izgaranjem

Karakteristike izolacija

Glavni transformator

Karakteristike uzemljenja i povratnog strujnog kruga

Vučna jedinica: hlađenje, regulacija

Ponašanje vučnih sustava u uvjetima minimalnog i maksimalnog napona u mreži i pri ulasku na dionice s uzemljenim voznim vodom

Punjenje baterije

Termičke karakteristike električnih komponenata

Upravljanje – nadzor (sučelja sa signalizacijom)

Udaljenost između susjednih osovina

Mehanizam za pomoć pri ranžiranju

Kapacitet spremnika za pijesak

Prisutnost metalnih dijelova (osim prirubnica kotača) u području osjetljivosti elektroničkih pedala

Zabrana vuče kočenjem

Ergonomija mehanizma za upravljanje, nadzor i slučajeve opasnosti

Karakteristike i radne karakteristike sigurnosnih mehanizama za sastavnice osjetljive na odvajanje

Oprema za vožnju kada upravlja jedan strojovođa – upravljanje vratima za pristup putnika

Daljinsko upravljanje

Sabirnica vozila i sabirnica vlaka (upravljanje vlakom)

Poluautomatizacija ili automatizacija prijelaza sa sustava na sustav

Programska podrška (sustavi kojima upravljaju računalni programi) (EN 50128)

Sigurnosni sustavi

Dijagnostički mehanizmi/prijenos podataka

Kvarovi dijagnostičkog sustava

Kvar na prednjim ili stražnjim svjetlima vlaka

Sigurnost i zdravlje osoba

Sprečavanje eksplozija

Nepostojanje vanjskih ili unutrašnjih šiljastih rubova, sprečavanje klizanja, oznake stepenica u vlaku

Emisija plinova osim ugljičnog monoksida ili dioksida (1)

Problemi stabilnosti vezani uz ubrzanje vlaka (m/s2) i trzaja (m/s2) – fizička oštećenja zbog vibracija

Vidljivost vlaka i uređaji za davanje zvučnih signala

25KV transformatori

Zvučni signal upozorenja prije zatvaranja vrata, postojanje prozora na svim vratima

Upute putnicima za ponašanje u skladu s pravilima o sigurnosti

Evakuacija i poruke u izvanrednim slučajevima: informacije strojovođi o položaju vlaka

Upute o postupku evakuacije i korištenju izlaza za nuždu na odgovarajućim jezicima

Izlazi iz svakog odjeljka na dva perona

Mogućnosti otvaranja vrata u slučajevima nužde

Pripremanje i skladištenje hrane (2)

Elektromagnetska kompatibilnost s pacemakerima  (2)

Bljeskajuća svjetla (2)

Smetnje disanja i otrovanje zbog loše kvalitete zraka (2)

Oštećenja zdravlja zbog toplinskog zračenja, vrućeg zraka, uvjeta ekstremno niske ili visoke temperature (2)

Okoliš

Ispušni plinovi termičkih motora

Korištenje zabranjenih materijala i proizvoda ili onih čija je upotreba ograničena (azbest, PCR, CFC i dr.)

Rad vozila

Vozilo i prihvat puta vožnje

Postupci izdavanja potvrda za nedestruktivno testiranje

Testiranje vozila i sustava zaštite vlaka nakon nezgoda i nesreća

Spašavanje vlaka


(1)  Pitanja iz područja zdravlja koja nisu specifična za željeznice, ali ih je potrebno specificirati. Treba uzeti u obzir kvarove na sustavu i/ili prekid napajanja energijom. U TSI-ju se ne razmatra klimatizacija, grijanje i ventilacija prostora za putnike.

(2)  Pitanja iz područja zdravlja koja nisu specifična za željeznice, ali ih je potrebno specificirati. Treba uzeti u obzir kvarove na sustavu i/ili prekid napajanja energijom. U TSI-ju se ne razmatra klimatizacija, grijanje i ventilacija prostora za putnike.

PRILOG M

(p. m.)

 

PRILOG N

ZAHTJEVI ZA RASVJETU U IZVANREDNIM OKOLNOSTIMA

N.1.   Opće napomene

Rasvjeta za izvanredne slučajeve mora omogućavati kontinuiran ulazak ili izlazak iz vozila u potpunoj sigurnosti.

Sustav rasvjete za izvanredne slučajeve osigurava minimalan broj svjetala koji putnicima omogućava kretanje u vozilu i napuštanje vozila uz mogućnost raspoznavanja zapreka.

Potrebno je uzeti u obzir smanjenu vidljivost, primjerice zbog dima.

Rasvjeta za izvanredne slučajeve aktivira se automatski prema potrebi, a njezino automatsko podešavanje ne smije biti dostupno putnicima.

N.2.   Napajanje električnom energijom

Sustav rasvjete za izvanredne slučajeve napaja se iz akumulatora vozila preko barem jednog posebno za to predviđenog ožičenja. Ako vozilo ne posjeduje vlastiti akumulator i ako ga je moguće odvojiti u uobičajenoj upotrebi, sustav rasvjete za izvanredne slučajeve mora imati svoj vlastiti izvor napajanja.

N.3.   Stupanj osvjetljavanja

Minimalni prosječni stupanj osvjetljavanja rasvjete za izvanredne slučajeve mora biti ≥ 5 luksa, a ta se vrijednost mjeri u razini poda i duž središnjice prolaza.

Minimalna vrijednost na evakuacijskom pragu mora biti ≥ 30 luksa.

Minimalna vrijednost za evakuacijske oznake mora biti ≥ 50 luksa.

Sve vrijednosti moraju se mjeriti po metodi opisanoj u poglavlju 6. ovog TSI-ja.

N.4.   Ravnomjernost osvjetljenja

Srednji stupanj osvjetljenja za održavanu rasvjetu koji se mjeri u skladu sa zahtjevima iz poglavlja 6. ovog TSI-ja mora biti između 0,2 i 10.

N.5.   Ograničenje pojave zasljepljenja

Kako bi se učinak zaslijepljenosti smanjio na najmanju mjeru, intenzitet osvjetljenja lampi za izvanredne slučajeve ne smije biti iznad 400 cd/m2 u zoni opće vidljivosti (do 60o iznad horizontalne ravnine lampe).

N.6.   Učinak paljenja

Učinak paljenja održavane rasvjete mora dosezati 50 % potrebne razine osvijetljenosti za 5 sekundi, a 100 % potrebne razine osvijetljenosti za 15 sekundi.

N.7.   Trajanje rada

Osim ako je drugačije dogovoreno između korisnika i proizvođača, rasvjeta za izvanredne slučajeve mora nastaviti raditi:

barem jedan sat na željezničkim vozilima namijenjenim sustavima javnog prijevoza,

barem tri sata na ostalim željezničkim vozilima.

Nakon prekida dovoda električne energije u vozilo, npr. sustavom za punjenje akumulatora.

Napomena: navedena trajanja vrijede za akumulatore potpuno napunjene pod uvjetima dogovorenim između kupca i proizvođača.

N.8.   Raspored rasvjete za izvanredne slučajeve

Rasvjeta za izvanredne slučajeve mora biti raspoređena na sljedeći način:

barem u svakoj autonomnoj zoni, npr. odjeljku, sanitarnom čvoru, upravljačnici, kuhinji,

pokraj vrata i stepenica, posebno na izlazima za nuždu,

u zonama gdje se nalaze moguće zapreke, npr. prtljaga u bočnim prolazima i na hodnicima,

u blizini prekida ili promjene smjera kretanja u središnjim ili bočnim prolazima,

gdjegod se mijenja razina poda.

PRILOG O

UZEMLJENJE METALNIH DIJELOVA VOZILA

0.1.   NAČELA UZEMLJENJA

Svi metalni dijelovi vozila:

za koje je vjerojatno da će ih doticati ljudi ili možda životinje i za koje postoji opasnost da postanu izvor visokog kontaktnog napona zbog kvara na električnom sustavu vozila ili zbog odvajanja dijelova voznog voda, ili

kod kojih postoji opasnost od nesreće zbog stvaranja strujnog luka od razvodne ploče izložene visokim strujama zbog prisutnosti opasnih tvari,

moraju biti podešeni na isti potencijal kao i pruga putem priključaka s najnižim mogućim otporom.

0.2.   UZEMLJENJE KAROSERIJE SANDUKA VOZILA

Električni otpor između metalnih dijelova vozila i tračnica za dvoosovinsko vozilo mora biti manji ili jednak 0,05 oma. Ta se vrijednost mjeri uz konstantnu održavanu struju od 50 ampera i napon jednak ili manji od 50 volti.

0.3.   UZEMLJENJE DIJELOVA VOZILA

Metalni dijelovi krova moraju biti povezani sa svim vodljivim elementima u vozilu, gdje mogu biti pristupačni, i moraju biti povezani sa sandukom vozila na siguran način.

0.4.   UZEMLJENJE ELEKTRIČNIH INSTALACIJA

Sve električne instalacije koje su priključene na glavni strujni krug i imaju metalne dijelove za koje je vjerojatno da će se doticati, a koji nisu pod naponom moraju imati svoje metalne sastavnice povezane s masom vozila na siguran način.

Svi metalni dijelovi vozila (osim onih koji su obuhvaćeni u prethodnoj točki) koji su osjetljivi na dodir i, iako nisu pod naponom, postoji rizik da se slučajno nađu pod naponom, moraju biti na siguran način povezani ako je nazivni napon predmetnog dijela veći od:

50 V istosmjerne struje,

24 V naizmjenične struje,

24 V međufazne za trofaznu struju ako nula nije uzemljena, i

42 V međufazne za trofaznu struju ako je nula uzemljena.

Poprečni presjek veza uzemljenja funkcija je struje koja se vodi, mora biti dimenzioniran tako da zajamči sigurno funkcioniranje prekidača ako se aktiviraju.

0.5.   ANTENE

Antene učvršćene s vanjske strane vozila moraju zadovoljavati sljedeće uvjete:

vodljivi dijelovi antene moraju biti potpuno zaštićeni od napona iz voznog voda zaštitnim uređajem otpornim na udare,

antenski sustav mora biti spojen na uzemljenje u jednoj točki (antena sa statičkim uzemljenjem),

antena učvršćena s vanjske strane vozila koja ne odgovara prethodnim uvjetima mora biti izolirana pomoću visokonaponskog kondenzatora povezanog s drugim prenaponskim uređajima povezanih s unutrašnjošću vozila.

PRILOG P

ELEKTRIČNI NAPON NA PRUGAMA

Karakteristike glavnog pogonskog naponskog sustava (uz iznimku prenapona) detaljno su opisane u sljedećoj tabeli:

Nazivni naponi i njihove prihvatljive granice u vrijednosti i trajanju

Elektrifikacijski sustav

Najniži napon koji nije stalan

Najniži stalni napon

Nazivni napon

Najviši stalni napon

Najviši napon koji nije stalan

Umin2

(V)

Umin1

(V)

Un

(V)

Umax1

(V)

Umax2

(V)

Istosmjerna struja

(srednja vrijednost)

400 (1)

400

600

720

800 (2)

400 (1)

500

750

900

1 000 (2)

1 000 (1)

1 000

1 500

1 800

1 950 (2)

2 000 (1)

2 000

3 000

3 600

3 900 (2)

Izmjenična struja

(efektivna vrijednost)

11 000 (1)

12 000

15 000

17 250

18 000 (2)

17 500 (1)

19 000

25 000

27 500

29 000 (2)

Napon sabirnice u transformatorskoj stanici uključujući i linijske prekidače ne smije prijeći Umax1,

naponi u normalnim uvjetima rada moraju ostati između Umin1 i Umax2,

pri prekidu uvjeta rada, prihvatljivi su naponi između Umin1 i Umin2.

Veza Umax1/Umax2

Svaku pojavu Umax2 mora pratiti razina koja ne prelazi Umax1 neodređenog trajanja.

Najniži napon rada

Pri prekidu radnih uvjeta, Umax2 bit će donja naponska granica pri kojoj kompozicije mogu voziti.

Napomena: Vrijednosti preporučene za otpuštanje radi podnapona.

Podnaponski prekidači s fiksnim ili podesivim otpuštanjem mogu se podesiti na vrijednosti između 85 % i 95 % Umin2.


(1)  Trajanje napona između Umin1 i Umin2 ne smije prelaziti dvije minute.

(2)  Trajanje napona između Umax1 i Umax2 ne smije prelaziti pet minuta.

PRILOG Q

ZNAKOVI KOJI OZNAČUJU SPREMNIK S OPREMOM ALARMNIH UREĐAJA

Image


Top