10/Sv. 003

HR

Službeni list Europske unije

24

L 162/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

17.06.1997.

(1)

budući da je Europsko vijeće na sastanku održanom u Madridu 15. i 16. prosinca 1995. potvrdilo da će treća faza ekonomske i monetarne unije započeti 1. siječnja 1999., kao što je utvrđeno u članku 109.j stavku 4. Ugovora; budući da će države članice koje će usvojiti euro kao jedinstvenu valutu u skladu s Ugovorom za potrebe ove Uredbe biti određene kao „države članice sudionice”;

(2)

budući da je na sastanku Europskog vijeća u Madridu donesena odluka da je pojam „ECU”, koji je korišten u Ugovoru za označavanje europske valutne jedinice, generički pojam; budući da su vlade petnaest država članica postigle zajednički sporazum da ta odluka predstavlja ugovoreno i konačno tumačenje odgovarajućih odredbi Ugovora; budući da će naziv dodijeljen europskoj valuti biti „euro”; budući da će euro kao valuta država članica sudionica biti podijeljen na sto podjedinica pod nazivom „cent”; budući da je Europsko vijeće, nadalje, smatralo da naziv jedinstvene valute mora biti jednak u svim službenim jezicima Europske unije, uzimajući u obzir postojanje različitih pisama;

(3)

budući da će Vijeće donijeti uredbu o uvođenju eura na temelju članka 109.l stavka 4. treće rečenice Ugovora čim budu poznate države članice sudionice kako bi se utvrdio pravni okvir za euro; budući da će Vijeće prvog dana treće faze u skladu s člankom 109.l stavkom 4. prvom rečenicom Ugovora donijeti neopozivo utvrđene konverzijske tečajeve;

(4)

budući da je tijekom djelovanja zajedničkog tržišta i u svrhu prelaska na jedinstvenu valutu potrebno osigurati pravnu sigurnost za građane i društva u svim državama članicama u pogledu određenih odredbi o uvođenju eura znatno prije ulaska u treću fazu; budući da će takva pravna sigurnost u ranoj fazi omogućiti građanima i društvima da obave pripreme prema povoljnim uvjetima;

(5)

budući da će se treća rečenica članka 109.l stavka 4. Ugovora, kojom se Vijeću omogućava da na temelju jednoglasne odluke država članica sudionica poduzme druge mjere potrebne za brzo uvođenje jedinstvene valute, smatrati pravnom osnovom tek nakon što bude potvrđena, u skladu s člankom 109.j stavkom 4. Ugovora, a koje države članice ispunjavaju potrebne uvjete za usvajanje jedinstvene valute; budući da je stoga potrebno pozvati se na članak 235. Ugovora kao na pravnu osnovu za one odredbe u odnosu na koje postoji hitna potreba za pravnom sigurnošću; budući da će stoga ova Uredba zajedno s gore navedenom uredbom o uvođenju eura predstavljati pravni okvir za euro, čija je načela ugovorilo Europsko vijeće u Madridu; budući da se uvođenje eura odnosi na svakodnevne poslove cjelokupnog stanovništva u državama članicama sudionicama; budući da je potrebno preispitati i druge mjere osim mjera ove Uredbe i Uredbe koja će biti donesena na temelju članka 109.l stavka 4. Ugovora kako bi se osigurao uravnotežen prelazak, posebno za potrošače;

(6)

budući da ECU kao što je naveden u članku 109.g Ugovora i kao što je određen u Uredbi Vijeća (EZ) br. 3320/94 od 22. prosinca 1994. o izradi pročišćenih tekstova postojećeg zakonodavstva Zajednice o određenju ECU-a po stupanju na snagu Ugovora o Europskoj uniji (4), od 1. siječnja 1999. neće više biti označen kao košarica sastavnih valuta, a euro će postati samostalna valuta; budući da odluka Vijeća o utvrđivanju konverzijskih tečajeva neće sama po sebi izmijeniti vanjsku vrijednost ECU-a; budući da to znači da će jedan ECU po svom sastavu kao košarica sastavnih valuta postati jedan euro; budući da Uredba (EZ) br. 3320/94 stoga postaje zastarjela te bi je trebalo staviti izvan snage; budući da se za potrebe upućivanja na ECU u pravnim instrumentima pretpostavlja da su se stranke sporazumjele da će se pozivati na ECU, kako što je naveden u članku 109.g Ugovora i kao što je određen u gore navedenoj Uredbi; budući da bi ta pretpostavka trebala biti oboriva uzimajući u obzir namjere stranaka;

(7)

budući da je općeprihvaćeno pravno načelo da uvođenje nove valute ne utječe na neprekidno trajanje ugovora i ostalih pravnih instrumenata; budući da se mora poštovati načelo slobode ugovaranja; budući da bi načelo neprekidnog trajanja trebalo biti u skladu sa svim što su stranke eventualno ugovorile u vezi s uvođenjem eura; budući da je radi jačanja pravne sigurnosti i jasnoće primjereno izričito potvrditi da je načelo neprekidnosti ugovora i ostalih pravnih instrumenata potrebno primjenjivati između bivših nacionalnih valuta i eura te između ECU-a, kao što je navedeno u članku 109.g Ugovora i kao što je određeno u Uredbi (EZ) br. 3320/94, i eura; budući da ovo posebno podrazumijeva da se, u slučaju instrumenata s fiksnom kamatnom stopom, uvođenjem eura ne mijenja nominalna kamatna stopa koju plaća dužnik; budući da odredbe o neprekidnom trajanju mogu ispuniti svoj cilj za osiguravanje pravne sigurnosti i transparentnosti gospodarskim subjektima, posebno za potrošače, samo ako stupe na snagu što je prije moguće;

(8)

budući da uvođenje eura predstavlja promjenu monetarnog prava svake države članice sudionice; budući da je priznavanje monetarnog prava države općeprihvaćeno načelo; budući da bi izričita potvrda načela neprekidnosti trebala voditi k priznavanju neprekidnog trajanja ugovora i ostalih pravnih instrumenata na područjima trećih država;

(9)

budući da bi pojam „ugovor” koji se koristi za određenje pravnih instrumenata trebao obuhvaćati sve vrste ugovora, bez obzira na način na koji su sklopljeni;

(10)

budući da Vijeće, kada postupa u skladu s prvom rečenicom članka 109.l Ugovora utvrđuje konverzijske tečajeve eura u odnosu na svaku od nacionalnih valuta država članica sudionica; budući da bi se ti konverzijski tečajevi trebali koristiti za svaku konverziju između eura i jedinica nacionalnih valuta ili među jedinicama nacionalnih valuta; budući da bi za svaku konverziju među jedinicama nacionalnih valuta utvrđeni algoritam trebao odrediti rezultat; budući da bi korištenje obratnih konverzijskih tečajeva povlačilo za sobom zaokruživanje te bi moglo dovesti do znatnih netočnosti, posebno ako se radi o velikim iznosima;

(11)

budući da uvođenje eura zahtijeva zaokruživanje novčanih iznosa; budući da je rano ukazivanje na pravila za zaokruživanje potrebno u tijeku djelovanja zajedničkog tržišta i kako bi se omogućila pravodobna priprema i neometani prijelaz na ekonomsku i monetarnu uniju; budući da ova pravila ne utječu ni na koju praksu zaokruživanja, konvenciju ili nacionalne odredbe koje predviđaju viši stupanj točnosti za međuzbrojeve;

(12)

budući da je, s ciljem postizanja visokog stupnja točnosti u operacijama konverzije, konverzijske tečajeve potrebno odrediti sa šest istaknutih znamenki; budući da tečaj sa šest istaknutih znamenki znači tečaj koji, brojeći s lijeve strane i počevši s prvom znamenkom koja nije nula, ima šest znamenki,

—

„pravni instrumenti” znači zakonske odredbe, upravni akti, sudske odluke, ugovori, unilateralni pravni akti, instrumenti plaćanja osim novčanica i kovanica, te ostali instrumenti s pravnim učinkom,

—

„države članice sudionice” znači one države članice koje usvoje jedinstvenu valutu u skladu s Ugovorom,

—

„konverzijski tečajevi” znači neopozivo utvrđeni konverzijski tečajevi koje Vijeće utvrđuje u skladu s člankom 109.l stavkom 4. prvom rečenicom Ugovora,

—

„jedinice nacionalne valute” znači jedinice valuta država članica sudionica, kako su te jedinice utvrđene dan prije početka treće faze ekonomske i monetarne unije,

—

„jedinica eura” znači jedinica jedinstvene valute kao što je određeno u Uredbi o uvođenju eura koja će stupiti na snagu na dan početka treće faze ekonomske i monetarne unije.