2009R1221 — HR — 01.07.2013 — 001.002

---

►B

UREDBA (EZ) br. 1221/2009 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 25. studenoga 2009. o dobrovoljnom sudjelovanju organizacija u sustavu upravljanja okolišem i neovisnog ocjenjivanja Zajednice (EMAS) te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 761/2001 i odluka Komisije 2001/681/EZ i 2006/193/EZ ( L 342, 22.12.2009, p.1)

		No	page	date
►M1	Uredba Vijeća (EU) br. 517/2013 od 13. svibnja 2013.	L 158	1	10.6.2013

---

▼B

UREDBA (EZ) br. 1221/2009 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 25. studenoga 2009.

o dobrovoljnom sudjelovanju organizacija u sustavu upravljanja okolišem i neovisnog ocjenjivanja Zajednice (EMAS) te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 761/2001 i odluka Komisije 2001/681/EZ i 2006/193/EZ

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Cilj

Ovime se uspostavlja sustav upravljanja okolišem i neovisnog ocjenjivanja Zajednice, dalje u tekstu „sustav EMAS”, u kojem organizacije smještene u Zajednici i izvan nje sudjeluju dobrovoljno.

Cilj sustava EMAS kao važnog instrumenta Akcijskog plana o održivoj potrošnji i proizvodnji i održivoj industrijskoj politici jest promicati stalno unapređivanje djelotvornosti organizacija s obzirom na okoliš uspostavljanjem i provedbom sustava upravljanja okolišem u organizacijama, sistematičnom i objektivnom periodičnom evaluacijom učinkovitosti tih sustava, pružanjem informacija o djelotvornosti s obzirom na okoliš, otvorenim dijalogom s javnošću i drugim zainteresiranim stranama, aktivnim uključivanjem zaposlenika u organizacijama i odgovarajućom izobrazbom.

Članak 2.

Definicije

U smislu ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

POGLAVLJE II.

REGISTRACIJA ORGANIZACIJA

Članak 3.

Određivanje nadležnog tijela

1.  Zahtjeve za registraciju organizacije u državama članicama podnose nadležnom tijelu u toj državi članici.

2.  Organizacija s lokacijama u jednoj ili više država članica ili trećih zemalja može podnijeti zahtjev za jedinstvenu korporativnu registraciju svih ili nekih od tih lokacija.

Zahtjevi za jedinstvenu korporativnu registraciju podnose se nadležnom tijelu države članice u kojoj je smješteno sjedište ili središnja uprava organizacije koji su imenovani u smislu ovog stavka.

3.  Zahtjevi za registraciju, uključujući korporativnu registraciju za samo jednu lokaciju izvan Zajednice, koji dolaze iz organizacija izvan Zajednice, podnose se bilo kojem nadležnom tijelu u tim državama članicama koje je zaduženo za registraciju organizacija izvan Zajednice u skladu s drugim podstavkom članka 11. stavka 1.

Te organizacije osiguravaju da okolišni procjenitelj koji provodi verifikaciju i validira sustav upravljanja okolišem bude akreditiran i posjeduje dozvolu ishođenu u državi članici u kojoj organizacija podnosi zahtjev za registraciju.

Članak 4.

Priprema za registraciju

1.  Organizacije koje se žele registrirati prvi put:

2.  Organizacije mogu koristiti pomoć iz članka 32. koja je dostupna u državi članici u kojoj organizacija podnosi zahtjev za registraciju.

3.  Organizacije koje posjeduju certificirani sustav upravljanja okolišem priznat u skladu s člankom 45. stavkom 4. nisu obvezne provoditi one dijelove za koje se priznaje da su ekvivalentni ovoj Uredbi.

4.  Organizacije dostavljaju materijalne ili pisane dokaze kojima potvrđuju da organizacija poštuje sve važeće zakonske odredbe koje se odnose na okoliš.

Organizacije mogu tražiti informacije od nadležnih provedbenih vlasti u skladu s člankom 32. ili od okolišnog procjenitelja.

Organizacije izvan Zajednice isto tako navode uputu na zakonske odredbe koje se odnose na okoliš, a primjenjuju se na slične organizacije u državi članici u kojoj planiraju podnijeti zahtjev za registraciju.

Kad su sektorski referentni dokumenti iz članka 46. dostupni za konkretni sektor, procjena djelotvornosti organizacije u pogledu okoliša provodi se s obzirom na dotični relevantni dokument.

5.  Okolišni procjenitelj koji je akreditiran ili posjeduje dozvolu provjerava uvodnu analizu utjecaja na okoliš, sustav upravljanja okolišem, postupak i provedbu revizije i validira izjavu o okolišu.

Članak 5.

Zahtjev za registraciju

1.  Zahtjev za registraciju može podnijeti svaka organizacija koja ispunjava zahtjeve navedene u članku 4.

2.  Zahtjev za registraciju podnosi se nadležnom tijelu određenom u skladu s člankom 3., a obuhvaća sljedeće:

3.  Zahtjev se sastavlja na službenom jeziku ili jednom od službenih jezika države članice u kojoj organizacija podnosi zahtjev za registraciju.

POGLAVLJE III.

OBVEZE REGISTRIRANIH ORGANIZACIJA

Članak 6.

Obnavljanje registracije u sustavu EMAS

1.  Najmanje svake tri godine registrirana organizacija:

2.  Ne dovodeći u pitanje stavak 1., u međuvremenu registrirana organizacija:

3.  Registrirane organizacije javno objavljuju svoju izjavu o okolišu i ažuriranu izjavu o okolišu u roku od mjesec dana od registracije odnosno mjesec dana nakon što je registracija obnovljena.

Registrirane organizacije mogu zadovoljiti ovaj zahtjev tako da osiguraju dostupnost izjave o okolišu i ažurirane izjave o okolišu na zahtjev ili poveznicom na internetske adrese na kojima je moguć pristup tim izjavama.

Način na koji osiguravaju pristup javnosti registrirane organizacije navode u obrascu predviđenom u Prilogu VI.

Članak 7.

Izuzeća za male organizacije

1.  Nadležno tijelo na zahtjev male organizacije produžuje za tu organizaciju rok iz članka 6. stavka 1. s tri na najviše četiri godine ili rok iz članka 6. stavka 2. s jedne na najviše dvije godine pod uvjetom da okolišni procjenitelj koji je tu organizaciju verificirao potvrdi da su ispunjeni sljedeći uvjeti:

Za dostavu zahtjeva iz prvog podstavka organizacija može koristiti obrazac predviđen u Prilogu VI.

2.  Ako uvjeti utvrđeni u stavku 1. nisu ispunjeni, nadležno tijelo odbija zahtjev. Ono organizaciji dostavlja utemeljeno obrazloženje.

3.  Organizacije koje koriste maksimalno dvogodišnje produženje iz stavka 1. nadležnom tijelu dostavljaju nevalidiranu ažuriranu izjavu o okolišu svake godine za koju su izuzete od obveze posjedovanja validirane ažurirane izjave o okolišu.

Članak 8.

Bitne promjene

1.  Kad registrirana organizacija planira uvesti bitne promjene, organizacija provodi analizu njihovog utjecaja na okoliš, uključujući aspekte okoliša tih promjena i njihove učinke na okoliš.

2.  Nakon analiziranja utjecaja promjena na okoliš, organizacija ažurira uvodnu analizu utjecaja na okoliš, modificira politiku zaštite okoliša, program zaštite okoliša i sustav upravljanja okolišem i izjavu o okolišu u potpunosti revidira i ažurira s tim u skladu.

3.  Sve dokumente koji su izmijenjeni i ažurirani prema stavku 2. obvezno treba verificirati i validirati u roku od šest mjeseci.

4.  Nakon validacije, organizacija dostavlja promjene nadležnom tijelu koristeći obrazac predviđen u Prilogu VI. i promjene javno objavljuje.

Članak 9.

Unutarnja revizija zaštite okoliša

1.  Registrirana organizacija uspostavlja program revizije kojim osigurava da u roku ne duljem od tri ili četiri godine, ako se primjenjuje izuzeće predviđeno u članku 7., sve djelatnosti organizacije podliježu programu unutarnje revizije zaštite okoliša u skladu sa zahtjevima utvrđenim u Prilogu III.

2.  Reviziju provode revizori koji posjeduju, pojedinačno ili kolektivno, potrebnu stručnost za izvršavanje ovih zadaća i u dovoljnoj mjeri su neovisni o djelatnostima koje revidiraju da mogu donijeti objektivan sud.

3.  U programu revizije zaštite okoliša u organizaciji određuju se ciljevi svake revizije ili revizijskog ciklusa uključujući učestalost revizije za svaku djelatnost.

4.  Na kraju svake revizije i revizijskog ciklusa revizori sastavljaju pisano izvješće revizije.

5.  Nalaze i zaključke revizije revizor dostavlja organizaciji.

6.  Nakon postupka revizije, organizacija izrađuje i provodi odgovarajući akcijski plan.

7.  Organizacija uvodi odgovarajuće mehanizme kojima osigurava postupanje po rezultatima revizije.

Članak 10.

Korištenje logotipa sustava EMAS

1.  Ne dovodeći u pitanje članak 35. stavak 2., logotip sustava EMAS utvrđen u Prilogu V. smiju koristiti samo registrirane organizacije i samo dok je njihova registracija važeća.

Logotip uvijek nosi registracijski broj organizacije.

2.  Logotip sustava EMAS koristi se isključivo u skladu s tehničkim specifikacijama utvrđenim u Prilogu V.

3.  U slučaju da u skladu s člankom 3. stavkom 2. organizacija odluči da korporativnom registracijom neće obuhvatiti sve svoje lokacije, dužna je osigurati da je u njezinim priopćenjima za javnost i prilikom korištenja logotipa sustava EMAS jasno koje su lokacije obuhvaćene registracijom.

4.  Logotip sustava EMAS ne smije se koristiti:

5.  Svaka informacija bitna za okoliš koju objavi registrirana organizacija smije nositi logotip sustava EMAS pod uvjetom da ta informacija sadrži uputu na posljednju izjavu o okolišu ili ažuriranu izjavu o okolišu dotične organizacije iz koje je izvučena i da ju je okolišni procjenitelj validirao kao:

POGLAVLJE IV.

PRAVILA PRIMJENJIVA NA NADLEŽNA TIJELA

Članak 11.

Imenovanje i uloga nadležnih tijela

1.  Države članice imenuju nadležna tijela koja su odgovorna za registraciju organizacija smještenih u Zajednici u skladu s ovom Uredbom.

Države članice mogu predvidjeti da nadležna tijela koja one imenuju osiguravaju i budu odgovorna za registraciju organizacija smještenih izvan Zajednice u skladu s ovom Uredbom.

Nadležna tijela nadziru ulazak i ostanak organizacija u registru, uključujući suspenziju i brisanje.

2.  Nadležna tijela mogu biti nacionalna, regionalna ili lokalna.

3.  Sastav nadležnih tijela jamči njihovu neovisnost i neutralnost.

4.  Za propisno obavljanje svojih zadaća nadležna tijela imaju odgovarajuće resurse, kako financijske tako i kadrovske.

5.  Nadležna tijela primjenjuju ovu Uredbu dosljedno i sudjeluju u redovitoj stručnoj evaluaciji kako je predviđeno u članku 17.

Članak 12.

Obveze u pogledu postupka registracije

1.  Nadležna tijela uspostavljaju postupke za registraciju organizacija. Posebno uspostavljaju pravila za:

2.  Nadležna tijela uspostavljaju i održavaju registar organizacija registriranih u njihovim državama članicama, koji obuhvaća informacije o tome kako se može doći do njihovih izjava ili ažuriranih izjava o okolišu i, u slučaju promjena, ažuriraju taj registar jednom mjesečno.

Registar je javno dostupan na web stranici.

3.  Nadležna tijela svaki mjesec, izravno ili preko državnih tijela, prema odluci dotičnih država članica, priopćuju Komisiji promjene u registru iz stavka 2.

Članak 13.

Registracija organizacija

1.  Nadležna tijela razmatraju zahtjeve za registraciju u skladu s postupcima uspostavljenim u tu svrhu.

2.  Kad organizacija podnese zahtjev za registraciju, nadležno tijelo je registrira i dodijeli joj registracijski broj ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

3.  Nadležno tijelo obavješćuje organizaciju da je registrirana i dostavlja joj njezin registracijski broj i logotip sustava EMAS.

4.  Ako nadležno tijelo zaključi da organizacija koja je podnijela zahtjev ne udovoljava uvjetima utvrđenim u stavku 2., odbija je registrirati i dostavlja joj utemeljeno obrazloženje.

5.  Ako od tijela za akreditaciju ili izdavanje dozvola primi pisano izvješće o nadzoru koje podastire dokaz da okolišni procjenitelj svoje aktivnosti nije proveo na dovoljno primjeren način da bi mogao jamčiti da organizacija koja podnosi zahtjev zadovoljava zahtjeve iz ove Uredbe, nadležno tijelo odbija registrirati organizaciju. Nadležno tijelo poziva organizaciju da podnese novi zahtjev za registraciju.

6.  Da bi prikupilo potrebne dokaze za donošenje odluke da organizaciju ne registrira, nadležno tijelo traži mišljenje zainteresiranih strana, uključujući i samu organizaciju.

Članak 14.

Obnavljanje registracije organizacije

1.  Nadležno tijelo obnavlja registraciju organizacije ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

2.  Nadležno tijelo obavješćuje organizaciju da je njezina registracija obnovljena.

Članak 15.

Suspenzija ili brisanje organizacije iz registra

1.  Kad nadležno tijelo vjeruje da registrirana organizacija ne poštuje ovu Uredbu, organizaciji daje priliku da dostavi svoje stajalište o tom pitanju. Ako organizacija ne uspije dati zadovoljavajući odgovor, briše se iz registra ili je suspendirana.

2.  Kad nadležno tijelo od tijela za akreditaciju ili izdavanje dozvole primi pisano izvješće o nadzoru u kojem pruža dokaz da okolišni procjenitelj svoje aktivnosti nije proveo na dovoljno primjeren način da bi mogao jamčiti da registrirana organizacija zadovoljava zahtjeve iz ove Uredbe, registracija se suspendira. Nadležno tijelo poziva organizaciju da podnese novi zahtjev za registraciju.

3.  Registrirana organizacija se prema potrebi suspendira ili briše iz registra ako nadležnom tijelu u roku od dva mjeseca nakon što je to od nje zatraženo ne dostavi jedno od sljedećeg:

4.  Ako je pisanim izvješćem nadležnog tijela za provedbu obaviješteno da organizacija krši bilo koju od važećih zakonskih odredaba u vezi s okolišem, nadležno tijelo prema potrebi suspendira ili briše iz registra uputu na tu organizaciju.

5.  U slučaju da nadležno tijelo odluči suspendirati ili izbrisati registraciju, uzima u obzir minimalno sljedeće:

6.  Da bi prikupilo potrebne dokaze za donošenje odluke o suspendiranju ili brisanju organizacije iz registra, nadležno tijelo traži mišljenje zainteresiranih strana, uključujući i samu organizaciju.

7.  Kad je dokaz da okolišni procjenitelj svoje aktivnosti nije proveo na dovoljno primjeren način da bi mogao jamčiti da organizacija zadovoljava zahtjeve iz ove Uredbe nadležno tijelo primilo na neki drugi način, a ne pisanim izvješćem o nadzoru tijela za akreditaciju ili izdavanje dozvole, nadležno tijelo se savjetuje s tijelom za akreditaciju ili tijelom za izdavanje dozvola koje nadzire okolišnog procjenitelja.

8.  Nadležno tijelo argumentira sve mjere koje poduzima.

9.  Nadležno tijelo dostavlja organizaciji odgovarajuće informacije o konzultacijama sa zainteresiranim stranama.

10.  Suspenzija organizacije iz registra ukida se ako se na temelju dobivenih informacija nadležno tijelo uvjerilo da organizacija poštuje zahtjeve ove Uredbe.

Članak 16.

Forum nadležnih tijela

1.  Nadležna tijela osnivaju Forum nadležnih tijela iz svih država članica, dalje u tekstu „Forum nadležnih tijela”, koji se sastaje jednom godišnje u prisutnosti predstavnika Komisije.

Forum nadležnih tijela donosi svoja pravila postupka.

2.  U Forumu nadležnih tijela sudjeluju nadležna tijela iz svih država članica. Kad je u jednoj državi članici uspostavljeno nekoliko nadležnih tijela, treba poduzeti odgovarajuće mjere da bi sva bila obaviještena o aktivnostima Foruma nadležnih tijela.

3.  Forum nadležnih tijela izrađuje smjernice kojima osigurava dosljednost postupaka koji se odnose na registraciju organizacija u skladu s ovom Uredbom, uključujući obnavljanje registracije i suspenziju ili brisanje organizacije iz registra kako unutar tako i izvan Zajednice.

Dokumente koji sadrže smjernice i dokumente koji se odnose na stručnu evaluaciju Forum nadležnih tijela prenosi Komisiji.

4.  Dokumente koji sadrže smjernice, a odnose se na postupke usklađivanja koje je odobrio Forum nadležnih tijela, Komisija prema potrebi predlaže za donošenje u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 49. stavka 3.

Ti se dokumenti javno objavljuju.

Članak 17.

Stručna evaluacija nadležnih tijela

1.  Stručnu evaluaciju organizira Forum nadležnih tijela s ciljem procjene usklađenosti registracijskog sustava svakog nadležnog tijela s ovom Uredbom i usvajanja usklađenog pristupa primjeni pravila u vezi s registracijom.

2.  Stručna evaluacija provodi se redovito, najmanje svake četiri godine, i obuhvaća procjenu pravila i postupaka predviđenih u člancima 12., 13. i 15. U stručnoj evaluaciji sudjeluju sva nadležna tijela.

3.  Postupke za provođenje stručne evaluacije, uključujući odgovarajuće postupke za priziv protiv odluka donesenih kao rezultat stručne evaluacije, uspostavlja Komisija.

Te su mjere namijenjene izmjenama elemenata ove Uredbe koji nisu od presudne važnosti tako da je dopune i donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 49. stavka 3.

4.  Postupci iz stavka 3. utvrđuju se prije no što se održi prva stručna evaluacija.

5.  Forum nadležnih tijela dostavlja redovito izvješće o stručnoj evaluaciji Komisiji i Odboru osnovanom prema članku 49. stavku 1.

To izvješće se javno objavljuje nakon što ga odobre Forum nadležnih tijela i Odbor iz prvog podstavka.

POGLAVLJE V.

OKOLIŠNI PROCJENITELJI

Članak 18.

Zadaće okolišnog procjenitelja

1.  Okolišni procjenitelji procjenjuju da li organizacija u svojoj analizi utjecaja na okoliš, svojom politikom zaštite okoliša, sustavom upravljanja okolišem i postupcima revizije i njihovom provedbom poštuje zahtjeve ove Uredbe.

2.  Okolišni procjenitelji verificiraju sljedeće:

3.  Okolišni procjenitelji verificiraju posebno primjerenost uvodne analize utjecaja na okoliš ili revizije ili drugih postupaka koje provodi organizacija, bez nepotrebnog dupliciranja tih postupaka.

4.  Okolišni procjenitelji verificiraju jesu li rezultati unutarnje revizije pouzdani. Prema potrebi u tu svrhu primjenjuju nasumične provjere.

5.  Dok provodi verifikaciju je li organizacija spremna za registraciju, okolišni procjenitelj provjerava da ta organizacija ispunjava minimalno sljedeće zahtjeve:

6.  U svrhu verifikacije radi obnavljanja registracije iz članka 6. stavka 1. okolišni procjenitelj provjerava da organizacija ispunjava minimalno sljedeće zahtjeve:

7.  U svrhu verifikacije radi obnavljanja registracije iz članka 6. stavka 2., okolišni procjenitelj provjerava da organizacija ispunjava minimalno sljedeće zahtjeve:

Članak 19.

Učestalost verifikacije

1.  U dogovoru s organizacijom okolišni procjenitelj sastavlja program koji osigurava da svi elementi potrebni za registraciju i njezino obnavljanje navedeni u člancima 4., 5. i 6. budu verificirani.

2.  Okolišni procjenitelj validira svaku ažuriranu informaciju u izjavi o okolišu ili ažuriranoj izjavi o okolišu u intervalima od najviše 12 mjeseci.

Kad je relevantno, primjenjuje se izuzeće previđeno u članku 7.

Članak 20.

Zahtjevi koji se primjenjuju na okolišne procjenitelje

1.  Da bi stekao akreditaciju ili dozvolu u skladu s ovom Uredbom, kandidat za okolišnog procjenitelja dostavlja zahtjev tijelu za akreditaciju ili izdavanje dozvola od kojeg traži akreditaciju ili dozvolu.

U tom zahtjevu navodi opseg tražene akreditacije ili dozvole uputom na klasifikaciju gospodarskih djelatnosti predviđenu Uredbom (EZ) br. 1893/2006 ( 11 ).

2.  Okolišni procjenitelj dostavlja tijelu za akreditaciju ili izdavanje dozvola dokaz svoje stručnosti, što obuhvaća znanje, relevantno iskustvo i tehničke sposobnosti relevantne za opseg tražene akreditacije ili dozvole u sljedećim područjima:

3.  Od okolišnog procjenitelja traži se da dostavi dokaz o stalnom profesionalnom razvoju na područjima iz svoje nadležnosti navedenim u stavku 2. i da tijelu za akreditaciju ili izdavanje dozvola dozvoli da u svakom trenutku izvrši procjenu njegovih znanja.

4.  Okolišni procjenitelj je vanjska treća strana, neovisan je posebno o revizoru ili savjetniku organizacije, nepristran i objektivan u izvršavanju svojih aktivnosti.

5.  Okolišni procjenitelj jamči da nije pod komercijalnim, financijskim niti drugim pritiskom koji bi mogao imati utjecaja na njegov sud ili ugroziti povjerenje u njegovu neovisnost odlučivanja i poštenja u izvršavanju verifikacijskih aktivnosti. Okolišni procjenitelj pazi da se poštuju sva važeća pravila u tom smislu.

6.  Okolišni procjenitelj primjenjuje dokumentirane metode i postupke, uključujući mehanizme kontrole kvalitete i odredbe o povjerljivosti da bi poštovao zahtjeve ove Uredbe u pogledu verifikacije i validacije.

7.  Kad organizacija preuzima funkciju okolišnog procjenitelja, posjeduje organizacijsku shemu u kojoj su potanko utvrđene strukture i podjela odgovornosti unutar organizacije i izjavu o pravnom statusu, vlasništvu i izvorima financiranja.

Ta je organizacijska shema dostupna na zahtjev.

8.  Poštovanje tih zahtjeva osigurava se procjenom koja se provodi prije akreditacije ili izdavanja dozvole i nadzorom koji provodi tijelo za akreditaciju ili izdavanje dozvole.

Članak 21.

Dodatni zahtjevi koji se primjenjuju na okolišne procjenitelje koji su fizičke osobe i aktivnosti verifikacije i validacije obavljaju kao pojedinci

Uz obvezu poštovanja zahtjeva predviđenih u članku 20., fizičke osobe koje djeluju kao okolišni procjenitelji i aktivnosti verifikacije i validacije obavljaju kao pojedinci dodatno posjeduju:

Članak 22.

Dodatni zahtjevi koji se primjenjuju na okolišne procjenitelje aktivne u trećim zemljama

1.  Kad okolišni procjenitelj planira provoditi aktivnosti verifikacije i validacije u trećim zemljama, traži akreditaciju ili dozvolu za konkretne treće zemlje.

2.  Za dobivanje akreditacije ili dozvole za treću zemlju, uz zahtjeve predviđene u člancima 20. i 21., okolišni procjenitelj ispunjava i sljedeće zahtjeve:

3.  Zahtjevi predviđeni u stavku 2. smatraju se ispunjenima kad okolišni procjenitelj dokaže da između njega i kvalificirane osobe ili organizacije koja ispunjava te zahtjeve postoji ugovorni odnos.

Ta osoba ili organizacija neovisna je o organizaciji koju treba verificirati.

Članak 23.

Nadzor okolišnog procjenitelja

1.  Nadzor aktivnosti verifikacije i validacije koje obavlja okolišni procjenitelj u:

2.  Najmanje četiri tjedna prije svake verifikacije u državi članici, okolišni procjenitelj obavješćuje tijelo za akreditaciju ili izdavanje dozvole odgovorno za nadzor dotičnog okolišnog procjenitelja o pojedinostima iz svoje akreditacije ili dozvole i vremenu i mjestu verifikacije.

3.  Okolišni procjenitelj odmah obavješćuje tijelo za akreditaciju ili izdavanje dozvole o svim promjenama koje imaju veze s akreditacijom ili dozvolom ili njihovim opsegom.

4.  Tijelo za akreditaciju ili izdavanje dozvole u redovnim intervalima koji nisu dulji od 24 mjeseca donosi odredbe da bi osiguralo da okolišni procjenitelj i dalje ispunjava zahtjeve iz akreditacije ili dozvole i pratilo kvalitetu poduzetih aktivnosti verifikacije i validacije.

5.  Nadzor može obuhvaćati reviziju ureda, nasumičan nadzor u organizacijama, upitnike, pregled izjava o okolišu ili ažuriranih izjava o okolišu koje je validirao okolišni procjenitelj i pregled izvješća o verifikaciji.

Nadzor je razmjeran aktivnosti koju okolišni procjenitelj provodi.

6.  Organizacije moraju omogućiti tijelu za akreditaciju ili izdavanje dozvola da nadzire okolišnog procjenitelja tijekom postupka verifikacije i validacije.

7.  Eventualna odluka tijela za akreditaciju ili izdavanje dozvola da prekine ili suspendira akreditaciju ili dozvolu ili ograniči njihov opseg donosi se tek nakon što je okolišni procjenitelj imao priliku izreći svoje stajalište.

8.  Ako je tijelo za akreditaciju ili izdavanje dozvola koje provodi nadzor mišljenja da kvaliteta rada okolišnog procjenitelja ne zadovoljava zahtjeve ove Uredbe, pisano izvješće o nadzoru dostavlja se dotičnom okolišnom procjenitelju i nadležnom tijelu kojem dotična organizacija namjerava podnijeti zahtjev za registraciju ili koje je dotičnu organizaciju registriralo.

U slučaju eventualnog daljnjeg spora, izvješće o nadzoru dostavlja se Forumu tijela za akreditaciju i izdavanje dozvola iz članka 30.

Članak 24.

Dodatni zahtjevi u pogledu nadzora okolišnih procjenitelja aktivnih u državama članicama koje nisu države članice u kojima je dobivena akreditacija ili dozvola

1.  Okolišni procjenitelj koji je akreditiran ili ima dozvolu u jednoj državi članici najmanje četiri tjedna prije obavljanja verifikacije i validacije u drugoj državi članici dostavlja tijelu za akreditaciju ili izdavanje dozvola te druge države članice sljedeće informacije:

Ta se obavijest daje prije svake aktivnosti verifikacije i validacije.

2.  Tijelo za akreditaciju ili izdavanje dozvola može zahtijevati pojašnjenje u vezi sa znanjem koje procjenitelj posjeduje o potrebnim važećim zakonskim odredbama koje se odnose na okoliš.

3.  Tijelo za akreditaciju ili izdavanje dozvola može propisati i druge uvjete osim uvjeta iz stavka 1. samo kad se tim drugim uvjetima ne dovodi u pitanje pravo okolišnog procjenitelja da svoje usluge pruža u državi članici koja nije država članica u kojoj je dobio akreditaciju ili dozvolu.

4.  Tijelo za akreditaciju ili izdavanje dozvola ne može primijeniti postupak iz stavka 1. da bi time odgodilo dolazak okolišnog procjenitelja. Kad tijelo za akreditaciju ili izdavanje dozvola nije u mogućnosti ispuniti svoje zadaće u skladu sa stavcima 2. i 3. prije vremena verifikacije i validacije koje je okolišni procjenitelj najavio u skladu sa stavkom 1. točkom (b), ono mu o tome dostavlja utemeljeno obrazloženje.

5.  Tijela za akreditaciju ili izdavanje dozvola ne mogu zaračunavati diskriminirajuće naknade za obavješćivanje i nadzor.

6.  Ako je tijelo za akreditaciju ili izdavanje dozvola mišljenja da kvaliteta rada okolišnog procjenitelja ne zadovoljava zahtjeve ove Uredbe, pisano izvješće o nadzoru dostavlja se dotičnom okolišnom procjenitelju, tijelu za akreditaciju ili izdavanje dozvola i nadležnom tijelu kojem dotična organizacija namjerava podnijeti zahtjev za registraciju ili koje je dotičnu organizaciju registriralo. U slučaju eventualnog daljnjeg spora, izvješće o nadzoru dostavlja se Forumu tijela za akreditaciju i izdavanje dozvola iz članka 30.

Članak 25.

Uvjeti za obavljanje verifikacije i validacije

1.  Okolišni procjenitelj obavlja poslove u okviru svoje akreditacije ili dozvole, a na temelju pisanog ugovora s organizacijom.

U tom ugovoru:

2.  Okolišni procjenitelj osigurava da dijelovi od kojih se organizacija sastoji budu nedvosmisleno definirani i da odgovaraju stvarnoj podjeli aktivnosti.

U izjavi o okolišu jasno se navode različiti dijelovi organizacije koji podliježu verifikaciji ili validaciji.

3.  Okolišni procjenitelj procjenjuje elemente kako se predviđaju u članku 18.

4.  U okviru svojih aktivnosti verifikacije i validacije okolišni procjenitelj provjerava dokumentaciju, dolazi u organizaciju, provodi nasumične provjere i obavlja razgovore s osobljem.

5.  Prije dolaska okolišnog procjenitelja organizacija mu dostavlja osnovne informacije o organizaciji i svojim djelatnostima, politiku i program zaštite okoliša, opis sustava upravljanja okolišem koji je u funkciji u organizaciji, pojedinosti o provedenoj analizi utjecaja na okoliš ili reviziji zaštite okoliša, izvješće o toj analizi ili reviziji i eventualnim naknadno poduzetim korektivnim radnjama, te nacrt izjave o okolišu ili ažuriranu izjavu o okolišu.

6.  Okolišni procjenitelj sastavlja za organizaciju pisano izvješće o ishodu verifikacije u kojem navodi:

7.  U slučaju nepoštovanja odredaba ove Uredbe, u izvješću se navodi i sljedeće:

8.  Nakon verifikacije, okolišni procjenitelj validira izjavu organizacije o okolišu ili njezinu ažuriranu izjavu o okolišu i potvrđuje da ona zadovoljava zahtjeve ove Uredbe pod uvjetom da je ishod verifikacije i validacije takav da je moguće zaključiti da:

9.  U trenutku validacije, okolišni procjenitelj izdaje potpisanu izjavu iz Priloga VII. izjavljujući da su verifikacija i validacija izvršene u skladu s ovom Uredbom.

10.  Okolišni procjenitelji koji su akreditaciju ili dozvolu dobili u jednoj državi članici smiju obavljati aktivnosti verifikacije i validacije u bilo kojoj drugoj državi članici u skladu sa zahtjevima predviđenim u ovoj Uredbi.

Aktivnosti verifikacije i validacije podliježu nadzoru od strane tijela za akreditaciju ili izdavanje dozvola u državi članici u kojoj se aktivnost obavlja. Početak aktivnosti prijavljuje se tijelu za akreditaciju ili izdavanje dozvola u skladu s rokom predviđenim u članku 24. stavku 1.

Članak 26.

Verifikacija i validacija malih organizacija

1.  Kad obavlja aktivnosti verifikacije i validacije, okolišni procjenitelj uzima u obzir posebne karakteristike malih organizacija, uključujući sljedeće:

2.  Okolišni procjenitelj provodi verifikaciju ili validaciju na način koji za male organizacije ne predstavlja nepotrebno opterećenje.

3.  Okolišni procjenitelj uzima u obzir objektivne dokaze da je sustav učinkovit, uključujući i postojanje postupaka unutar organizacije koji su razmjerni veličini i složenosti operacije, prirodi učinaka na okoliš povezanih s tom operacijom i stručnosti operatora.

Članak 27.

Uvjeti za verifikaciju i validaciju u trećim zemljama

1.  Okolišni procjenitelji koji su akreditirani ili imaju dozvolu u jednoj državi članici mogu obavljati aktivnosti verifikacije i validacije za organizaciju smještenu u trećoj zemlji u skladu sa zahtjevima predviđenim u ovoj Uredbi.

2.  Najmanje šest tjedna prije obavljanja verifikacije i validacije u trećoj zemlji okolišni procjenitelj pojedinosti o svojoj akreditaciji ili dozvoli te vrijeme i mjesto verifikacije ili validacije dostavlja tijelu za akreditaciju ili izdavanje dozvola države članice u kojoj dotična organizacija namjerava podnijeti zahtjev za registraciju ili je u njoj registrirana.

3.  Aktivnosti verifikacije i validacije podliježu nadzoru od strane tijela za akreditaciju ili izdavanje dozvola u državi članici u kojoj je okolišni procjenitelj dobio akreditaciju ili dozvolu. Početak aktivnosti prijavljuje se tijelu za akreditaciju ili izdavanje dozvola u skladu s rokom predviđenim u stavku 2.

POGLAVLJE VI.

TIJELA ZA AKREDITACIJU I IZDAVANJE DOZVOLA

Članak 28.

Postupak akreditacije i izdavanja dozvola

1.  Akreditacijska tijela koja države članice imenuju prema članku 4. Uredbe (EZ) br. 765/2008 odgovorna su za akreditaciju okolišnih procjenitelja i nadzor aktivnosti koje okolišni procjenitelji obavljaju u skladu s ovom Uredbom.

2.  Države članice mogu imenovati tijelo za izdavanje dozvola u skladu s člankom 5. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 765/2008 koje je odgovorno za izdavanje dozvola i nadzor okolišnih procjenitelja.

3.  Države članice mogu odlučiti da neće dozvoliti akreditaciju niti izdavanje dozvola za fizičke osobe kao okolišne procjenitelje.

4.  Tijela za akreditaciju i izdavanje dozvola procjenjuju stručnost okolišnih procjenitelja u svjetlu elemenata predviđenih u člancima 20., 21. i 22. koji su relevantni za opseg tražene akreditacije ili dozvole.

5.  Opseg akreditacije ili dozvole okolišnih procjenitelja određuje se prema klasifikaciji gospodarskih djelatnosti kako je utvrđena u Uredbi (EZ) br. 1893/2006. Opseg se ograničava prema razini stručnosti okolišnog procjenitelja, pri čemu se uzima u obzir dimenzija i složenost djelatnosti.

6.  Tijela za akreditaciju i izdavanje dozvola uspostavljaju odgovarajuće postupke akreditacije i izdavanja dozvola, odbijanja akreditacije ili dozvole, suspenzije ili povlačenja akreditacije ili dozvole okolišnog procjenitelja i nadzora okolišnog procjenitelja.

Ti postupci obuhvaćaju mehanizme za uzimanje u obzir zapažanja zainteresiranih strana, uključujući nadležna tijela i predstavnička tijela organizacija, o podnositeljima zahtjeva ili okolišnim procjeniteljima koji su akreditirani ili su im izdane dozvole.

7.  U slučaju odbijanja akreditacije ili dozvole, tijelo za akreditaciju ili izdavanje dozvole obavješćuje okolišnog procjenitelja o razlozima takve odluke.

8.  Tijela za akreditaciju ili izdavanje dozvola uspostavljaju, revidiraju i ažuriraju popis okolišnih procjenitelja i opseg njihove akreditacije ili dozvole u svojim državama članicama i svakog mjeseca, izravno ili preko državnih tijela, o čemu odlučuje dotična država članica, o promjenama na tom popisu obavješćuju Komisiju ili nadležno tijelo države članice u kojoj je tijelo za akreditaciju i izdavanje dozvola smješteno.

9.  U okviru pravila i postupaka u pogledu praćenja aktivnosti kako se predviđa u članku 5. stavku 3. Uredbe (EZ) br. 765/2008, tijela za akreditaciju i izdavanje dozvola sastavljaju izvješće o nadzoru kad nakon savjetovanja s dotičnim okolišnim procjeniteljem zaključe jedno od sljedećeg:

To se izvješće dostavlja nadležnom tijelu u državi članici u kojoj je organizacija registrirana ili u kojoj podnosi zahtjev za registraciju i prema potrebi tijelu za akreditaciju ili izdavanje dozvola koje je odobrilo akreditaciju ili izdalo dozvolu.

Članak 29.

Suspenzija ili povlačenje akreditacije ili dozvole

1.  Za suspenziju ili povlačenje akreditacije ili dozvole obvezno je savjetovanje sa zainteresiranim stranama, uključujući i okolišnog procjenitelja, da bi se tijelu za akreditaciju ili izdavanje dozvole pružili dokazi potrebni za donošenje odluke.

2.  Tijelo za akreditaciju ili izdavanje dozvole obavješćuje okolišnog procjenitelja o razlozima poduzetih mjera i prema potrebi o tijeku rasprave s tijelom nadležnim za provedbu.

3.  Akreditacija ili dozvola suspendira se ili povlači ovisno o naravi i težini propusta ili povrede zakonskih odredaba dok se ne dobije jamstvo da okolišni procjenitelj poštuje ovu Uredbu.

4.  Suspenzija akreditacije ili dozvole ukida se kad tijelo za akreditaciju ili izdavanje dozvole primi dovoljno podataka da okolišni procjenitelj poštuje ovu Uredbu.

Članak 30.

Forum tijela za akreditaciju ili izdavanje dozvole

1.  Osniva se Forum tijela za akreditaciju i izdavanje dozvola iz svih država članica, dalje u tekstu „Forum tijela za akreditaciju i izdavanje dozvola”, koji se sastaje najmanje jednom godišnje u prisutnosti predstavnika Komisije.

2.  Zadaća Foruma tijela za akreditaciju i izdavanje dozvola je osigurati dosljednost postupaka koji se odnose na sljedeće:

3.  Forum tijela za akreditaciju i izdavanje dozvola izrađuje smjernice o pitanjima iz područja nadležnosti tijela za akreditaciju i izdavanje dozvola.

4.  Forum tijela za akreditaciju i izdavanje dozvola donosi svoja pravila postupka.

5.  Dokumenti koji sadrže smjernice iz stavka 3. i pravila postupka iz stavka 4. dostavljaju se Komisiji.

6.  Dokumente koji sadrže smjernice, a odnose se na postupke usklađivanja koje je odobrio Forum tijela za akreditaciju i izdavanje dozvola, Komisija prema potrebi predlaže za donošenje u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 49. stavka 3.

Ti se dokumenti javno objavljuju.

Članak 31.

Stručna evaluacija tijela za akreditaciju i izdavanje dozvola

1.  Stručna evaluacija u pogledu akreditacije i izdavanja dozvola za okolišne procjenitelje prema ovoj Uredbi koju organizira Forum tijela za akreditaciju i izdavanje dozvola provodi se redovito, najmanje svake četiri godine, i obuhvaća procjenu pravila i postupaka predviđenih u člancima 28. i 29.

U stručnoj evaluaciji sudjeluju sva tijela za akreditaciju i izdavanje dozvola.

2.  Forum tijela za akreditaciju i izdavanje dozvola dostavlja redovito izvješće o stručnoj evaluaciji Komisiji i Odboru osnovanom prema članku 49. stavku 1.

To izvješće javno se objavljuje nakon što ga odobre Forum tijela za akreditaciju i izdavanje dozvola i Odbor iz prvog podstavka.

POGLAVLJE VII.

PRAVILA PRIMJENJIVA NA DRŽAVE ČLANICE

Članak 32.

Pomoć organizacijama u vezi s poštovanjem zakonskih odredaba koje se odnose na okoliš

1.  Države članice osiguravaju da organizacije imaju pristup informacijama i mogućnost korištenja pomoći u pogledu zakonskih odredaba koje se odnose na okoliš u dotičnoj državi članici.

2.  Pomoć obuhvaća sljedeće:

3.  Države članice mogu zadaće iz stavaka 1. i 2. povjeriti nadležnim tijelima ili nekom drugom tijelu koje posjeduje neophodnu stručnost i odgovarajuće resurse za obavljanje te zadaće.

4.  Države članice osiguravaju da vlasti za provedbu odgovaraju na upite, barem upite malih organizacija, o važećim zakonskim odredbama koje se odnose na okoliš koje spadaju u njihovu nadležnost i organizacijama pružaju informacije o načinima na koje organizacije mogu dokazati da ispunjavaju relevantne zakonske odredbe.

5.  Države članice osiguravaju da o propustu registrirane organizacije u pogledu poštovanja zakonskih odredaba koje se odnose na okoliš vlasti nadležne za provedbu obavijeste nadležno tijelo koje je organizaciju registriralo.

Kad uoči propust, nadležna vlast za provedbu o tome obavješćuje nadležno tijelo što prije, a najkasnije u roku od mjesec dana.

Članak 33.

Promicanje sustava EMAS

1.  Države članice zajedno s nadležnim tijelima, vlastima za provedbu i drugim relevantnim zainteresiranim stranama promiču sustav EMAS uzimajući u obzir aktivnosti iz članaka 34. do 38.

2.  S tim ciljem, države članice mogu utvrditi strategiju za promicanje koju će redovito revidirati.

Članak 34.

Informacije

1.  Države članice poduzimaju odgovarajuće mjere da bi informacije pružile:

2.  Kad je primjereno, države članice koriste profesionalne publikacije, lokalne novine, promotivne kampanje ili druga funkcionalna sredstva da bi povećale opću svijest o sustavu EMAS.

Države članice mogu surađivati posebno s industrijskim udruženjima, organizacijama potrošača, organizacijama zaštite okoliša, sindikatima, lokalnim ustanovama i drugim zainteresiranim stranama.

Članak 35.

Promotivne aktivnosti

1.  Države članice provode aktivnosti za promicanje sustava EMAS. Te aktivnosti mogu obuhvaćati:

2.  Logotip sustava EMAS s registracijskim brojem mogu upotrebljavati nadležna tijela, tijela za akreditaciju i izdavanje dozvola, državna tijela i ostale zainteresirane strane u marketinške i promotivne svrhe vezane uz sustav EMAS. U takvim slučajevima, iz uporabe logotipa sustava EMAS predviđenog u Prilogu V. ne smije se moći pretpostaviti da je korisnik registriran ako to nije slučaj.

Članak 36.

Promicanje sudjelovanja malih organizacija

Države članice poduzimaju odgovarajuće mjere za poticanje sudjelovanja malih organizacija, inter alia, tako da:

Članak 37.

Klasteri i postupni pristup

1.  Države članice potiču lokalne vlasti da u suradnji s industrijskim udruženjima, gospodarskim komorama i drugim zainteresiranim stranama pružaju posebnu pomoć klasterima organizacija da bi ispunili zahtjeve za registraciju iz članaka 4., 5. i 6.

Svaka organizacija iz klastera registrira se odvojeno.

2.  Države članice potiču organizacije da provode sustav upravljanja okolišem. Potiču posebno pristup koji do registracije u sustav EMAS vodi korak po korak.

3.  Sustavi uspostavljeni prema stavcima 1. i 2. djeluju s ciljem izbjegavanja nepotrebnih troškova za sudionike, posebno za male organizacije.

Članak 38.

Sustav EMAS i druge politike i instrumenti u Zajednici

1.  Ne dovodeći u pitanje zakonodavstvo Zajednice, države članice razmatraju kako registraciju u sustav EMAS u skladu s ovom Uredbom:

2.  Ne dovodeći u pitanje zakonodavstvo Zajednice, posebno zakonodavstvo o tržišnoj utakmici, porezima i državnim potporama, država članica prema potrebi poduzima mjere koje organizacijama omogućuju lakšu registraciju u sustavu EMAS i ostanak u njemu.

Te mjere mogu uključivati, inter alia, sljedeće:

Članak 39.

Naknade

1.  Države članice mogu zaračunavati naknade uzimajući u obzir sljedeće:

Te naknade ne prelaze primjereni iznos i razmjerne su veličini organizacije i posla koji treba obaviti.

2.  Države članice osiguravaju da su organizacije obaviještene o svim primjenjivim naknadama.

Članak 40.

Nepoštovanje

1.  U slučaju nepoštovanja ove Uredbe, države članice poduzimaju odgovarajuće zakonske ili administrativne mjere.

2.  Države članice uvode učinkovite odredbe protiv uporabe logotipa sustava EMAS kojom se krši ova Uredba.

Mogu se upotrijebiti odredbe uvedene u skladu s Direktivom 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi trgovca u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu ( 12 ).

Članak 41.

Obavješćivanje i izvješćivanje Komisije

1.  Države članice obavješćuju Komisiju o strukturi i postupcima koji se odnose na funkcioniranje nadležnih tijela i tijela za akreditaciju i izdavanje dozvola i prema potrebi ažuriraju te informacije.

2.  Svake dvije godine države članice dostavljaju Komisiji ažurirane informacije o mjerama poduzetim prema ovoj Uredbi.

U tim izvješćima države članice uvažavaju najnovije izvješće koje Komisija dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću prema članku 47.

POGLAVLJE VIII.

PRAVILA PRIMJENJIVA NA KOMISIJU

Članak 42.

Informacije

1.  Komisija dostavlja informacije:

2.  Komisija održava i javno objavljuje:

Članak 43.

Suradnja i koordinacija

1.  Komisija prema potrebi promiče suradnju između država članica, posebno s ciljem postizanja jednoobrazne i dosljedne primjene pravila u cijeloj Zajednici u pogledu sljedećeg:

2.  Ne dovodeći u pitanje zakonodavstvo Zajednice o javnoj nabavi, Komisija i druge ustanove i tijela Zajednice prema potrebi upućuju na sustav EMAS ili druge priznate sustave upravljanja okolišem u skladu s člankom 45., ili njima ekvivalentne sustave, kao uvjet realizacije ugovora za radove i usluge.

Članak 44.

Integracija sustava EMAS u druge politike i instrumente u Zajednici

Komisija razmatra na koji način se registracija u sustav EMAS u skladu s ovom Uredbom može:

Članak 45.

Odnos prema drugim sustavima upravljanja okolišem

1.  Države članice mogu Komisiji uputiti pisani zahtjev za priznavanje postojećih sustava upravljanja okolišem ili dijelova tih sustava koji su certificirani u skladu s odgovarajućim postupcima certificiranja za koje se na nacionalnoj i regionalnoj razini priznaje da su u skladu s odgovarajućim zahtjevima ove Uredbe.

2.  Država članica u svojem zahtjevu može navesti relevantne dijelove sustava upravljanja okolišem i odgovarajuće zahtjeve iz ove Uredbe.

3.  Države članice pružaju dokaz da su svi relevantni dijelovi dotičnog sustava upravljanja okolišem ekvivalentni ovoj Uredbi.

4.  Nakon preispitivanja zahtjeva iz stavka 1. i djelujući u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 49. stavka 2., Komisija priznaje relevantne dijelove sustava upravljanja okolišem i zahtjeve za akreditaciju i izdavanje dozvola za certifikacijska tijela ako smatra da je država članica:

5.  Komisija objavljuje u Službenom listu Europske unije upute na priznate sustave upravljanja okolišem, uključujući relevantna poglavlja sustava EMAS iz Priloga I. na koji se te upute odnose i priznate uvjete za akreditaciju ili izdavanje dozvola.

Članak 46.

Izrada referentnih dokumenata i vodiča

1.  Savjetujući se s državama članicama i drugim zainteresiranim stranama Komisija izrađuje sektorske referentne dokumente koji obuhvaćaju:

Komisija može izrađivati i referentne dokumente koje će različiti sektori međusobno razmjenjivati.

2.  Komisija uzima u obzir postojeće referentne dokumente i okolišne pokazatelje razvijene u skladu s drugim politikama i instrumentima zaštite okoliša u Zajednici ili s međunarodnim normama.

3.  Komisija do kraja 2010. uspostavlja radni plan s indikativnim popisom sektora koji će se smatrati prioritetnim za donošenje sektorskih i međusektorskih referentnih dokumenata.

Radni plan javno se objavljuje i redovito ažurira.

4.  U suradnji s Forumom nadležnih tijela Komisija izrađuje vodič za registraciju organizacija izvan Zajednice.

5.  Komisija objavljuje priručnik za korisnike u kojem navodi koje je korake potrebno poduzeti za sudjelovanje u sustavu EMAS.

Taj je priručnik dostupan na svim službenim jezicima ustanova Europske unije i na internetu.

6.  Dokumenti izrađeni u skladu sa stavcima 1. i 4. dostavljaju se na usvajanje. Te su mjere namijenjene izmjenama elemenata ove Uredbe koji nisu od presudne važnosti tako da je dopune i donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 49. stavka 3.

Članak 47.

Izvješćivanje

Svakih pet godina Komisija dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću izvješće koje sadrži informacije o radnjama i mjerama koje su poduzete prema ovom poglavlju i informacije koje je primila od država članica prema članku 41.

Izvješće obuhvaća procjenu utjecaja sustava na okoliš i trend u smislu broja sudionika.

POGLAVLJE IX.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 48.

Izmjena priloga

1.  Ako je potrebno ili primjereno, Komisija može mijenjati i dopunjavati priloge u svjetlu iskustva stečenog u funkcioniranju sustava EMAS, kao odgovor na uočene potrebe za smjernicama u pogledu ispunjavanja zahtjeva u sustavu EMAS i u svjetlu promjena u međunarodnim normama ili novih normi koje su relevantne za učinkovitost ove Uredbe.

2.  Te su mjere namijenjene izmjenama elemenata ove Uredbe koji nisu od presudne važnosti i donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 49. stavka 3.

Članak 49.

Odborski postupak

1.  Komisiji u radu pomaže Odbor.

2.  Kod upućivanja na ovaj stavak, primjenjuju se članci 3. i 7. Odluke 1999/468/EZ, s obzirom na odredbe njezinog članka 8.

3.  Kod upućivanja na ovaj stavak, primjenjuje se članak 5.a stavci 1. do 4. i članak 7. Odluke 1999/468/EZ, s obzirom na odredbe njezinog članka 8.

Članak 50.

Preispitivanje

Komisija preispituje sustav EMAS u svjetlu iskustva stečenog tijekom njegovog funkcioniranja i razvoja na međunarodnoj razini do 11. siječnja 2015. U obzir uzima izvješća koja su Europskom parlamentu i Vijeću dostavljena u skladu s člankom 47.

Članak 51.

Stavljanje izvan snage i prijelazne odredbe

1.  Sljedeći pravni akti se stavljaju izvan snage:

2.  Odstupajući od odredaba stavka 1.:

3.  Upute na Uredbu (EZ) br. 761/2001 smatraju se uputama na ovu Uredbu i tumače se u skladu s korelacijskom tablicom utvrđenom u Prilogu VIII.

Članak 52.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana nakon objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

---

PRILOG I.

ANALIZA UTJECAJA NA OKOLIŠ

Analiza utjecaja na okoliš obuhvaća sljedeća područja:

---

PRILOG II.

Zahtjevi sustava upravljanja okolišem i dodatni elementi koje trebaju uzeti u obzir organizacije koje provode sustav EMAS

Zahtjevi sustava upravljanja okolišem prema sustavu EMAS jesu zahtjevi utvrđeni u odjeljku 4. norme EN ISO 14001:2004. Ti su zahtjevi prikazani u lijevom stupcu donje tablice koja čini dio A ovog Priloga.

Osim toga, od registriranih organizacija traži se da uzmu u obzir niz dodatnih elemenata koji su u izravnoj vezi s mnogima od elemenata u odjeljku 4. norme EN ISO 14001:2004. Ti su dodatni zahtjevi navedeni u desnom stupcu donje tablice koja čini dio B ovog Priloga.

---

PRILOG III.

UNUTARNJA REVIZIJA ZAŠTITE OKOLIŠA

A.    Program revizije i učestalost revizije

1.    Program revizije

Program revizije mora biti jamstvo da rukovodstvo organizacije raspolaže informacijama koje su mu potrebne za analizu djelotvornosti organizacije s obzirom na okoliš i učinkovitosti sustava upravljanja okolišem te da bi moglo dokazati da ih ima pod kontrolom.

2.    Ciljevi programa revizije

Ciljevi moraju obuhvaćati posebno procjenu postojećih sustava upravljanja i utvrđivanje usklađenosti s politikom i programom organizacije, što mora obuhvatiti usklađenost s relevantnim regulatornim zahtjevima u pogledu okoliša.

3.    Opseg programa revizije

Sveukupni opseg pojedinačnih revizija ili prema potrebi svake faze revizijskog ciklusa mora biti jasno definiran i u njemu mora biti izričito navedeno:

Revizija zaštite okoliša obuhvaća provjeru činjeničnih podataka potrebnih za evaluaciju djelotvornosti s obzirom na okoliš.

4.    Učestalost revizije

Revizija ili revizijski ciklus kojim su obuhvaćene sve djelatnosti organizacije mora se završiti, prema potrebi, u intervalima od najviše tri godine, odnosno četiri godine ako se primjenjuje izuzeće predviđeno člankom 7. Koliko se često neka djelatnost revidira ovisit će o:

Zahtijeva se da se revizija složenijih djelatnosti sa značajnijim učincima na okoliš provodi češće.

Organizacija mora provoditi revizije najmanje na godišnjoj osnovi jer će time svojem rukovodstvu i okolišnom procjenitelju lakše dokazati da svoje značajne aspekte okoliša drži pod kontrolom.

Organizacija mora provoditi revizije s obzirom na:

B.    Aktivnosti revizije

Aktivnosti revizije moraju obuhvatiti razgovore s osobljem, inspekciju radnih uvjeta i opreme i pregledavanje zapisa, pisanih postupaka i ostale relevantne dokumentacije s ciljem evaluacije okolišne djelotvornosti djelatnosti koja je predmet revizije radi utvrđivanja zadovoljava li ona važeće norme, propise ili postavljene opće i pojedinačne ciljeve zaštite okoliša i je li postojeći sustav za upravljanje odgovornostima za okoliš učinkovit i primjeren. Za utvrđivanje učinkovitosti cjelokupnog sustava upravljanja treba provoditi, inter alia, nasumične provjere poštovanja tih kriterija.

Postupak revizije obuhvaća posebno sljedeće korake:

C.    Priopćavanje nalaza i zaključaka revizije

Temeljni ciljevi pisanih izvješća revizije su:

---

PRILOG IV.

PRIOPĆAVANJE INFORMACIJA BITNIH ZA OKOLIŠ

A.    Uvod

Informacije bitne za okoliš moraju biti predstavljene na jasan i dosljedan način u elektroničkom ili pisanom obliku.

B.    Izjava o okolišu

Izjava o okolišu mora sadržavati minimalno dolje navedene elemente i ispunjavati minimalne zahtjeve kako su dolje navedeni:

Ažurirana izjava o okolišu mora minimalno sadržavati elemente i ispunjavati minimalne zahtjeve predviđene u točkama (e) do (h).

C.    Ključni pokazatelji i drugi relevantni postojeći okolišni pokazatelji

1.    Uvod

Kako u izjavi tako i u ažuriranoj izjavi o okolišu, organizacije moraju priopćiti ključne pokazatelje u mjeri u kojoj se oni odnose na izravne aspekte okoliša organizacije i druge postojeće relevantne okolišne pokazatelje kako se navodi dalje u tekstu.

Dokument mora sadržavati podatke o stvarnom utrošku/učinku. Ako bi otkrivanje podataka narušilo povjerljivost komercijalnih ili industrijskih informacija organizacije, kad je ta povjerljivost propisana nacionalnim zakonodavstvom ili zakonodavstvom Zajednice radi zaštite legitimnog gospodarskog interesa, organizaciji se može dozvoliti da u dokumentu te informacije indeksira, primjerice tako da utvrdi početnu godinu (s indeksom 100) od koje bi se navodio razvoj stvarnog utroška/učinka.

Pokazatelji moraju:

2.    Ključni pokazatelji

3.    Drugi relevantni okolišni pokazatelji

Svaka organizacija mora sastavljati i godišnja izvješća o svojoj djelotvornosti u pogledu konkretnijih aspekata okoliša kako se utvrđuju u njezinoj izjavi o okolišu i prema potrebi uzeti u obzir sektorske referentne dokumente iz članka 46.

D.    Javna dostupnost

Organizacija mora biti sposobna dokazati okolišnom procjenitelju da svatko koga zanima njezina djelotvornost s obzirom na okoliš može jednostavno i besplatno dobiti pristup informacijama predviđenim u točkama B i C.

Organizacija mora osigurati da su te informacije dostupne na službenom jeziku ili jednom od službenih jezika države članice u kojoj je organizacija registrirana i prema potrebi na službenom jeziku ili jednom od službenih jezika država članica u kojima se nalaze njezine lokacije obuhvaćene korporativnom registracijom.

E.    Odgovornost na lokalnoj razini

Organizacije koje se registriraju u sustav EMAS po želji mogu izraditi jednu korporativnu izjavu o okolišu koja obuhvaća nekoliko različitih geografskih lokacija.

Budući da je namjera da se sustavom EMAS osigura odgovornost na lokalnoj razini, organizacije moraju osigurati da značajni učinci na okoliš svake lokacije budu jasno utvrđeni i da se o njima izvješćuje u okviru korporativne izjave o okolišu.

---

PRILOG V.

LOGOTIP SUSTAVA EMAS

▼M1

1.

Logotip se smije upotrebljavati na svakom od 24 jezika, pod uvjetom da se koristi sljedeći tekst: Bugarski: „Проверено управление по околна среда” Češki: „Ověřený systém environmentálního řízení” Hrvatski: „Verificirani sustav upravljanja okolišem” Danski: „Verificeret miljøledelse” Nizozemski: „Geverifieerd milieuzorgsysteem” Engleski: „Verified environmental management” Estonski: „Tõendatud keskkonnajuhtimine” Finski: „Todennettu ympäristöasioiden hallinta” Francuski: „Management environnemental vérifié” Njemački: „Geprüftes Umweltmanagement” Grčki: „επιθεωρημένη περιβαλλοντική διαχείριση” Mađarski: „Hitelesített környezetvédelmi vezetési rendszer” Talijanski: „Gestione ambientale verificata” Irski: „Bainistíocht comhshaoil fíoraithe” Latvijski: „Verificēta vides pārvaldība” Litavski:   Malteški: „Įvertinta aplinkosaugos vadyba” Poljski: „Immaniggjar Ambjentali Verifikat” Portugalski: „Zweryfikowany system zarządzania środowiskowego” Rumunjski: „Gestão ambiental verificada” Slovački: „Overené environmentálne manažérstvo” Slovenski: „Preverjen sistem ravnanja z okoljem” Španjolski: „Gestión medioambiental verificada” Švedski: „Verifierat miljöledningssystem”

▼B

2.	Logotip se mora reproducirati: — kao trobojni (Pantone br. 355 zelena; Pantone br. 109 žuta; Pantone br. 286 plava), ili — u crnoj boji, — u bijeloj boji, ili — u stupnjevano sivoj boji.

---

PRILOG VI.

ZAHTJEVI U POGLEDU DOSTAVLJANJA INFORMACIJA ZA REGISTRACIJU

(dostaviti informacije kad su primjenjive)

---

PRILOG VII.

IZJAVA OKOLIŠNOG PROCJENITELJA O AKTIVNOSTIMA VERIFIKACIJE I POTVRĐIVANJA

…(ime/naziv).

s registracijskim brojem okolišnog procjenitelja u sustavu EMAS …

nositelj akreditacije ili dozvole za opseg … (šifra djelatnosti prema NACE popisu)

izjavljuje da je provjerio da li lokacija (lokacije) ili čitava organizacija kako su navedene u izjavi/ažuriranoj izjavi organizacije o okolišu ( 15 ) … (naziv)

s registracijskim brojem (ako je dostupan) …

ispunjava sve zahtjeve Uredbe (EZ) br. 1221/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o dobrovoljnom sudjelovanju organizacija u sustavu upravljanja okolišem i neovisnog ocjenjivanja Zajednice (EMAS).

Potpisujući ovu izjavu ja potvrđujem da:

Ovaj dokument nije ekvivalentan registraciji u sustavu EMAS. Registraciju u sustavu EMAS može odobriti samo nadležno tijelo prema Uredbi (EZ) br. 1221/2009. Ovaj se dokument ne smije koristiti kao zasebno priopćenje za javnost.

Sastavljeno u … dana …/…/20….

Potpis

---

PRILOG VIII.

KORELACIJSKA TABLICA

---

( 1 ) Mišljenje od 25. veljače 2009. (još nije objavljeno u Službenom listu).

( 2 ) SL C 120, 28.5.2009., str. 56.

( 3 ) Mišljenje Europskog parlamenta od 2. travnja 2009. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 26. listopada 2009.

( 4 ) SL L 242, 10.9.2002., str. 1.

( 5 ) SL L 114, 24.4.2001., str. 1.

( 6 ) SL L 218, 13.8.2008., str. 30.

( 7 ) SL L 247, 17.9.2001., str. 1.

( 8 ) SL L 184, 23.7.2003., str. 19.

( 9 ) SL L 184, 17.7.1999., str. 23.

( 10 ) SL L 124, 20.5.2003., str. 36.

( 11 ) Uredba (EZ) br. 1893/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o utvrđivanju statističke klasifikacije ekonomskih djelatnosti NACE Revision 2. (SL L 393, 30.12.2006., str. 1.).

( 12 ) SL L 149, 11.6.2005., str. 22.

( 13 ) SL L 247, 17.9.2001., str. 24.

( 14 ) SL L 70, 9.3.2006., str. 63.

( 15 ) Prekrižiti ako nije primjenjivo.