Ugovor

Ugovor je sporazum između dviju ili više stranaka kojim nastaju ostvariva prava i izvršive obveze.

Ugovorna imovina

Pravo subjekta na naknadu u zamjenu za robu ili usluge koje je subjekt prenio kupcu ako to pravo ovisi o čimbeniku koji nije protek vremena (na primjer, o budućoj činidbi subjekta).

Ugovorna obveza

Obveza subjekta da kupcu prenese robu ili usluge za koje je subjekt od kupca primio naknadu (ili je iznos naknade dospio na plaćanje).

Kupac

Stranka koja je sa subjektom sklopila ugovor o nabavi robe ili usluga koje su rezultat redovnog poslovanja subjekta u zamjenu za naknadu.

Prihodi

Povećanja ekonomskih koristi tijekom računovodstvenog razdoblja u obliku priljeva ili povećanja imovine ili smanjenja obveza, što ima za posljedicu povećanje vlasničkog kapitala, osim povećanja povezanih s uplatama sudionika u kapitalu.

Obveza na činidbu

Obećanje u ugovoru s kupcem u pogledu prijenosa kupcu:

Prihodi

Prihod nastao tijekom redovnog poslovanja subjekta.

Samostalna prodajna cijena (robe ili usluge)

Cijena po kojoj bi subjekt obećanu robu ili uslugu zasebno prodao kupcu.

Cijena transakcije (za ugovor s kupcem)

Iznos naknade na koju subjekt očekuje da ima pravo u zamjenu za prijenos obećane robe ili usluga kupcu, isključujući iznose prikupljene u ime trećih strana.

B.1.

Ovaj vodič za primjenu podijeljen je u sljedeće kategorije:

B.2.

U skladu s točkom 35., obveza na činidbu ispunjuje se tijekom određenog vremena ako je ispunjen jedan od kriterija navedenih u nastavku:

B.3.

Za neke vrste obveza na činidbu bit će jednostavno procijeniti prima li kupac koristi iz činidbe subjekta dok subjekt izvršuje činidbu te upotrebljava li te koristi istodobno dok ih prima. U primjere su uključene rutinske usluge ili usluge koje se ponavljaju (poput usluga čišćenja) u kojima je moguće odmah utvrditi primitak i istovremenu kupčevu upotrebu koristi iz činidbe subjekta.

B.4.

Za druge vrste obveza na činidbu subjekt možda neće odmah moći utvrditi prima li kupac i upotrebljava li istodobno koristi iz činidbe subjekta dok subjekt izvršuje činidbu. U tim okolnostima obveza na činidbu ispunjuje se tijekom određenog vremena ako subjekt odredi da neki drugi subjekt neće morati u znatnoj mjeri ponovno izvršiti radove koje je subjekt izvršio do određenog trenutka kad bi taj drugi subjekt trebao ispuniti preostale obveze na činidbu za kupca. Pri određivanju bi li neki drugi subjekt trebao u znatnoj mjeri ponovno izvršiti radove koje je subjekt izvršio do određenog trenutka, subjekt je dužan učiniti sljedeće:

B.5.

Pri određivanju kontrolira li kupac imovinu tijekom njezina nastanka ili poboljšanja u skladu s točkom 35. podtočkom (b), subjekt je dužan primijeniti zahtjeve u pogledu kontrole iz točaka od 31. do 34. i 38. Imovina koja nastaje ili koju se poboljšava (na primjer, imovina iz poslova u tijeku) može biti materijalna ili nematerijalna.

B.6.

Pri procjeni može li subjekt imovinu upotrijebiti na drugačiji način u skladu s točkom 36., subjekt je dužan uzeti u obzir učinke ugovornih i praktičnih ograničenja na sposobnost subjekta da izravno usmjeri tu imovinu na neku drugu upotrebu, na primjer prodaja drugom kupcu. Mogućnost raskida ugovora s kupcem nije relevantna za procjenu bi li subjekt mogao izravno usmjeriti imovinu na neku drugu upotrebu.

B.7.

Ugovorno ograničenje sposobnosti subjekta da imovinu usmjeri na drugu upotrebu mora biti znatno kako subjekt imovinu ne bi mogao upotrijebiti na alternativan način. Ugovorno je ograničenje znatno ako bi kupac mogao ostvariti svoja prava na obećanu imovinu kad bi imovinu pokušao usmjeriti na drugu upotrebu. S druge strane, ugovorno ograničenje nije znatno ako se, primjerice, imovina u velikoj mjeri može zamijeniti s drugom imovinom koju bi subjekt mogao prenijeti drugom kupcu bez kršenja ugovora i bez stvaranja znatnih troškova koji u suprotnom ne bi bili nastali u vezi s tim ugovorom.

B.8.

Praktično ograničenje sposobnosti subjekta da usmjeri imovinu na drugu upotrebu postoji ako bi subjekt snosio znatne ekonomske gubitke pri usmjeravanju imovine na drugu upotrebu. Znatan ekonomski gubitak mogao bi nastati kad bi subjekt snosio znatne troškove preoblikovanja imovine ili kad bi imovinu mogao prodati samo uz znatan gubitak. Na primjer, subjekt može biti praktično ograničen od preusmjeravanja imovine čije su specifikacije jedinstvene za određenog kupca ili se nalaze u udaljenim područjima.

B.9.

U skladu s točkom 37. subjekt ima pravo na plaćanje za činidbu izvršenu do određenog trenutka kad bi subjekt imao pravo na iznos koji služi najmanje kao naknada subjektu za činidbu izvršenu do određenog trenutka u slučaju da kupac ili neka druga stranka raskine ugovor iz razloga koji nije subjektovo neispunjenje obećanja u pogledu činidbe. Iznos koji bi služio kao naknada subjektu za činidbu izvršenu do određenog trenutka bio bi iznos koji približno odgovara prodajnoj cijeni robe ili usluga prenesenih do određenog trenutka (na primjer, povrat troškova koje je snosio subjekt zbog ispunjivanja obveze na činidbu uvećan za razumnu profitnu maržu), a ne iznos kojim se pokriva samo mogući gubitak dobiti subjekta u slučaju raskida ugovora. Naknada razumne profitne marže ne mora biti jednaka profitnoj marži koja se očekuje u slučaju ispunjivanja ugovora u skladu s obećanjem, ali bi subjekt trebao imati pravo na naknadu u bilo kojem od iznosa navedenih u nastavku:

B.10.

Pravo subjekta na plaćanje za činidbu izvršenu do određenog trenutka ne mora biti trenutačno bezuvjetno pravo na plaćanje. Često će subjekt imati bezuvjetno pravo na plaćanje isključivo nakon dogovorenog cilja ili nakon potpunog ispunjenja obveze na činidbu. Pri procjeni ima li pravo na plaćanje za činidbu izvršenu do određenog trenutka, subjekt je dužan razmotriti bi li imao ostvarivo pravo zahtijevati ili zadržati plaćanje za činidbu izvršenu do određenog trenutka kad bi došlo do raskida ugovora prije završetka iz drugih razloga, a ne zbog subjektova neispunjenja obećanja u pogledu činidbe.

B.11.

U okviru nekih ugovora kupac može imati pravo na raskid ugovora samo u određenim razdobljima tijekom trajanja ugovora ili kupac možda uopće nema pravo na raskid ugovora. Ako kupac pokrene raskid ugovora bez prava na raskid ugovora u tom trenutku (uključujući ako kupac ne izvrši svoje obveze u skladu s obećanjima), ugovor (ili drugi zakoni) mogao bi subjektu omogućiti pravo na nastavak prijenosa kupcu robe ili usluga obećanih u ugovoru i zahtijevanje od kupca plaćanja naknade obećane u zamjenu za tu robu ili usluge. U tim okolnostima subjekt ima pravo na plaćanje za činidbu izvršenu do određenog trenutka jer subjekt ima pravo nastaviti izvršavati svoje obveze u skladu s ugovorom i zahtijevati od kupca da izvrši svoje obveze (u koje je uključeno plaćanje obećane naknade).

B.12.

Pri procjeni postojanja i ostvarivosti prava na plaćanje za činidbu izvršenu do određenog trenutka, subjekt je dužan uzeti u obzir uvjete iz ugovora i sve zakone ili pravne presedane kojima bi se mogli dopuniti ili poništiti ti uvjeti iz ugovora. U to bi bila uključena i procjena sljedećeg:

B.13.

Raspored plaćanja utvrđen u ugovoru ne upućuje nužno na to ima li subjekt ostvarivo pravo na plaćanje za činidbu izvršenu do određenog trenutka. Iako su u rasporedu plaćanja u ugovoru utvrđeni vremenski okvir i iznos naknade koju plaća kupac, iz rasporeda plaćanja ne mora nužno biti vidljivo pravo subjekta na plaćanje za činidbu izvršenu do određenog trenutka. To primjerice može biti zato što bi u ugovoru moglo biti utvrđeno da je naknada primljena od kupca povratna iz drugih razloga, a ne zbog subjektova neispunjenja obećanja iz ugovora u pogledu činidbe.

B14.

U metode koje je moguće upotrijebiti za mjerenje napretka subjekta k potpunom ispunjenju obveze na činidbu koja se ispunjuje tijekom određenog vremena u skladu s točkama od 35. do 37. uključene su sljedeće:

B15.

Metodama outputa priznaju se prihodi na temelju izravnih mjerenja vrijednosti za kupca robe ili usluga koje su prenesene do određenog datuma u odnosu na preostalu robu ili usluge obećane u okviru ugovora. U metode outputa uključene su metode poput ispitivanja činidbe izvršene do određenog datuma, procjena ostvarenih rezultata, ostvarenih ciljeva, proteklog vremena i proizvedenih ili dostavljenih jedinica. Kad subjekt procjenjuje hoće li primijeniti metodu outputa na mjerenje svojeg napretka, subjekt je dužan razmotriti bi li odabranim outputom mogao vjerodostojno prikazati napredak subjekta k potpunom ispunjenju obveze na činidbu. Metodom outputa ne bi se pružio vjerodostojan prikaz napretka subjekta ako se odabranim outputom ne bi moglo mjeriti neku robu ili usluge za koje je kontrola prenesena na kupca. Na primjer, metodama outputa koje se temelje na proizvedenim ili dostavljenim jedinicama ne bi se vjerodostojno prikazala uspješnost subjekta u ispunjivanju obveze na činidbu ako je na kraju izvještajnog razdoblja činidba subjekta rezultirala nedovršenim proizvodom ili gotovom robom koju kontrolira kupac, a te stavke nisu uključene u mjerenje outputa.

B16.

Kao praktično rješenje, ako subjekt ima pravo na naknadu od kupca u iznosu koji izravno odgovara vrijednosti koju kupac ostvaruje iz činidbe subjekta izvršene do određenog datuma (na primjer, ugovor o uslugama u okviru kojeg subjekt naplaćuje fiksni iznos za svaki sat pružanja usluge), subjekt može priznati prihode u iznosu za koji subjekt ima pravo izdati račun.

B17.

Nedostatci su metoda outputa činjenice da outputi upotrijebljeni za mjerenje napretka možda neće biti izravno uočljivi te da informacije potrebne za njihovu primjenu možda neće biti dostupne subjektu bez nepotrebnih troškova. Stoga bi moglo biti potrebno upotrijebiti metode inputa.

B18.

Metodama inputa priznaju se prihodi na temelju napora ili inputa koje subjekt upotrebljava radi ispunjenja obveze na činidbu (na primjer, upotrijebljeni resursi, utrošeni sati rada, nastali troškovi, proteklo vrijeme ili strojni sati rada) u odnosu na ukupan očekivani input radi ispunjenja te obveze na činidbu. Ako su napori ili inputi subjekta ravnomjerno raspoređeni na ukupno razdoblje izvršenja činidbe, može biti primjereno da subjekt priznaje prihod na linearnoj osnovi.

B19.

Nedostatak je metoda inputa da možda neće postojati izravan odnos između inputa subjekta i prijenosa kontrole nad robom ili uslugama kupcu. Stoga je subjekt dužan iz metode inputa isključiti učinke svih inputa koji, u skladu s ciljem mjerenja napretka iz točke 39., ne prikazuju činidbu subjekta u prijenosu kontrole nad robom ili uslugama kupcu. Na primjer, pri upotrebi metode inputa temeljene na troškovima, prilagodba mjerenja napretka mogla bi biti potrebna u sljedećim okolnostima:

B20.

U nekim ugovorima subjekt kupcu prenosi kontrolu nad proizvodom te kupcu dodjeljuje pravo povrata proizvoda iz različitih razloga (primjerice nezadovoljstvo proizvodom) i pravo ostvarivanja bilo koje kombinacije sljedećih stavki:

B21.

Pri obračunu prijenosa proizvoda s pravom povrata (i nekih usluga koje se pružaju, a podliježu pravu povrata) subjekt je dužan priznati sve sljedeće stavke:

B22.

Obećanje subjekta da će biti spreman prihvatiti vraćen proizvod tijekom razdoblja povrata ne smije se obračunati kao obveza na činidbu uz obvezu osiguranja povrata.

B23.

Subjekt je dužan primijeniti zahtjeve iz točaka od 47. do 72. (uključujući zahtjeve u pogledu ograničavajućih procjena promjenjive naknade iz točaka od 56. do 58.) u svrhu određivanja iznosa naknade na koji subjekt očekuje da ima pravo (odnosno, isključujući proizvode čiji se povrat očekuje). Za sve primljene iznose (ili potraživane iznose) na koje subjekt ne očekuje da ima pravo, subjekt ne smije priznati prihod pri prijenosu proizvoda kupcima, ali je dužan priznati te primljene iznose (ili potraživane iznose) kao obvezu povrata. Naknadno na kraju svakog izvještajnog razdoblja subjekt je dužan ažurirati svoju procjenu iznosâ na koje očekuje da ima pravo u zamjenu za prenesene proizvode i primjenjuje odgovarajuće promjene na cijenu transakcije te stoga na iznos priznatog prihoda.

B24.

Subjekt je dužan ažurirati mjerenje obveze povrata na kraju svakog izvještajnog razdoblja zbog promjena očekivanja u pogledu iznosâ povrata. Subjekt je dužan priznati odgovarajuće prilagodbe kao prihod (ili smanjenje prihoda).

B25.

Imovina priznata kao pravo subjekta na povrat proizvoda od kupca po podmirivanju obveze povrata početno se mjeri na temelju prethodne knjigovodstvene vrijednosti proizvoda (na primjer, zalihe) umanjene za sve očekivane troškove povrata tih proizvoda (uključujući moguća smanjenja vrijednosti koju vraćeni proizvodi predstavljaju za subjekt). Na kraju svakog izvještajnog razdoblja subjekt je dužan ažurirati mjerenje imovine proizišle iz promjena očekivanja u pogledu proizvoda koji će biti vraćeni. Subjekt je dužan prezentirati imovinu odvojeno od obveze povrata.

B26.

Zamjene jednog proizvoda za drugi iste vrste, kvalitete, stanja i cijene (na primjer, jedne boje ili veličine za drugu) koje provode kupci ne smatraju se povratom za potrebe primjene ovog standarda.

B27.

Ugovori u kojima kupac može vratiti neispravan proizvod u zamjenu za ispravan proizvod procjenjuju se u skladu sa smjernicama o jamstvima iz točaka od B28. do B33.

B28.

Uobičajeno je da subjekt osigurava (u skladu s ugovorom, zakonodavstvom ili uobičajenom poslovnom praksom subjekta) jamstvo u pogledu prodaje proizvoda (bez obzira na to radi li se o robi ili usluzi). Vrste jamstava mogu se znatno razlikovati u različitim sektorima i ugovorima. Nekim se jamstvima kupcu pruža osiguranje da će dotični proizvod funkcionirati na način na koji su stranke predvidjele jer je u skladu s dogovorenim specifikacijama. Drugim se jamstvima kupcu pruža usluga uz osiguranje da je proizvod u skladu s dogovorenim specifikacijama.

B29.

Ako kupac ima mogućnost odvojene kupnje jamstva (na primjer zbog toga što je cijena jamstva određena odvojeno ili se o njemu odvojeno pregovara), jamstvo se smatra različitom uslugom jer subjekt kupcu obećava pružiti uslugu uz proizvod čija je funkcionalnost opisana u ugovoru. U tim je okolnostima subjekt dužan obračunati obećano jamstvo kao obvezu na činidbu u skladu s točkama od 22. do 30. i raspodijeliti dio cijene transakcije na tu obvezu na činidbu u skladu s točkama od 73. do 86.

B30.

Ako kupac nema mogućnost odvojene kupnje jamstva, subjekt je dužan obračunati jamstvo u skladu s MRS-om 37 Rezerviranja, nepredviđene obveze i nepredviđena imovina, osim ako se obećanim jamstvom ili dijelom obećanog jamstva kupcu pruža usluga uz osiguranje da je proizvod u skladu s dogovorenim specifikacijama.

B31.

Pri procjeni pruža li se jamstvom kupcu usluga uz osiguranje usklađenosti proizvoda s dogovorenim specifikacijama, subjekt je dužan uzeti u obzir čimbenike, primjerice one navedene u nastavku:

B32.

Ako se jamstvom ili dijelom jamstva kupcu pruža usluga uz osiguranje usklađenosti proizvoda s dogovorenim specifikacijama, obećana usluga smatra se obvezom na činidbu. Stoga je subjekt dužan raspodijeliti cijenu transakcije na proizvod i uslugu. Ako subjekt obeća jamstvo u obliku osiguranja i jamstvo u obliku usluge, ali ih ne može u razumnoj mjeri odvojeno obračunati, subjekt je dužan obračunati oba jamstva zajedno kao jednu obvezu na činidbu.

B33.

Na temelju zakonodavnih odredaba kojima se od subjekta zahtijeva da plati naknadu u slučaju da njegovi proizvodi uzrokuju ozljedu ili štetu ne nastaje obveza na činidbu. Na primjer, proizvođač može prodavati proizvode u jurisdikciji u kojoj je u skladu sa zakonodavstvom proizvođač odgovoran za svu štetu (na primjer osobnom imovinom) koju bi kupac mogao prouzročiti pri upotrebi proizvoda u svrhe kojima je namijenjen. Slično tomu, obveza na činidbu ne nestaje zbog obećanja subjekta da će kupcu osigurati nadoknadu za obveze i štetu koje proizlaze iz potraživanja nastalih jer se proizvodima subjekta krše patenti, autorska prava, žigovi ili druga prava. Subjekt je dužan takve obveze obračunavati u skladu s MRS-om 37.

B34.

Ako je druga stranka uključena u pružanje robe ili usluga kupcu, subjekt je dužan utvrditi smatra li se njegovo obećanje obvezom na činidbu u pogledu njegova pružanja te robe ili usluga (odnosno, subjekt je nalogodavac) ili u pogledu dogovora s drugom strankom koja će pružiti tu robu ili usluge (odnosno, subjekt je agent).

B35.

Subjekt je nalogodavac ako subjekt kontrolira obećanu robu ili uslugu prije nego što subjekt kupcu prenese robu ili uslugu. Međutim, subjekt ne djeluje nužno kao nalogodavac ako subjekt ostvari zakonsko vlasništvo nad proizvodom samo trenutačno prije nego što je zakonsko vlasništvo preneseno kupcu. Subjekt koji djeluje kao nalogodavac može u okviru ugovora sam ispuniti obvezu na činidbu ili može uključiti i neku drugu stranku (na primjer podizvođača) radi ispunjenja nekih ili svih dijelova obveze na činidbu u njegovo ime. Kad subjekt koji je nalogodavac ispuni obvezu na činidbu, subjekt priznaje prihod u bruto iznosu naknade na koju očekuje da ima pravo u zamjenu za tu prenesenu robu ili usluge.

B36.

Subjekt je agent ako je obveza na činidbu subjekta dogovoriti da druga stranka pruži robu ili usluge. Kad subjekt koji je agent ispuni obvezu na činidbu, subjekt priznaje prihod u iznosu naknade ili provizije na koju očekuje da ima pravo u zamjenu za dogovor s drugom strankom koja će pružiti njegovu robu ili usluge. Naknada ili provizija subjekta može biti neto iznos naknade koju subjekt zadržava nakon plaćanja drugoj stranci naknade primljene u zamjenu za robu ili usluge koje će ta stranka pružiti.

B37.

U pokazatelje da je subjekt agent (i stoga nema kontrolu nad robom ili uslugom prije nego što je pružena kupcu) uključeni su sljedeći:

B38.

Ako druga stranka preuzme obveze na činidbu i ugovorna prava subjekta u ugovoru tako da subjekt više nije obvezan ispuniti obvezu na činidbu u pogledu prijenosa obećane robe ili usluga kupcu (odnosno, subjekt više ne djeluje kao nalogodavac), subjekt ne smije priznati prihode za tu obvezu na činidbu. Umjesto toga, subjekt je dužan procijeniti hoće li priznati prihode za ispunjenje obveze na činidbu radi stjecanja ugovora za drugu stranku (odnosno, djeluje li subjekt kao agent).

B39.

Mogućnosti kupca da stekne dodatnu robu ili usluge besplatno ili uz diskont mnogobrojne su, a uključuju prodajni bonus, nagradne bodove za kupce, mogućnosti obnavljanja ugovora ili druge diskonte na buduću robu ili usluge.

B40.

Ako u ugovoru subjekt kupcu dodijeli mogućnost stjecanja dodatne robe ili usluga, na temelju te mogućnosti nastaje obveza na činidbu u ugovoru samo ako se tom mogućnošću kupcu osigurava materijalno pravo koje ne bi primio bez sklapanja tog ugovora (na primjer, diskont kojim se uvećava raspon diskonta koji se općenito daju za tu robu ili usluge toj kategoriji kupca na tom zemljopisnom području ili tržištu). Ako se u okviru te mogućnosti kupcu osigurava materijalno pravo, kupac zapravo subjektu plaća unaprijed za buduću robu ili usluge te subjekt priznaje prihod kad se ta buduća roba ili usluge prenesu ili kad istekne ta mogućnost.

B41.

Ako kupac ima mogućnost stjecanja dodatne robe ili usluge po cijeni koja bi odražavala samostalnu prodajnu cijenu te robe ili usluge, tom se mogućnošću kupcu ne osigurava materijalno pravo čak niti ako se ta mogućnost može ostvariti samo sklapanjem prethodnog ugovora. U tim je slučajevima subjekt dao marketinšku ponudu koju je dužan obračunati u skladu s ovim standardom samo ako kupac ostvari mogućnost kupnje dodatne robe ili usluga.

B42.

Točkom 74. zahtijeva se raspodjela cijene transakcije na obveze na činidbu na temelju relativne samostalne prodajne cijene. Ako samostalna prodajna cijena mogućnosti kupca da stekne dodatnu robu ili usluge nije izravno uočljiva, subjekt ju je dužan procijeniti. U toj se procjeni odražava diskont koji bi kupac dobio pri ostvarivanju mogućnosti, prilagođen za sljedeće dvije stavke:

B43.

Ako kupac ima materijalno pravo stjecanja buduće robe ili usluga, a ta roba ili usluge slične su izvornoj robi ili uslugama u ugovoru te se pružaju u skladu s uvjetima iz izvornog ugovora, subjekt može, kao praktičnu alternativu procjeni samostalne prodajne cijene mogućnosti, raspodijeliti cijenu transakcije na tu moguću robu ili usluge na temelju robe ili usluga koje očekuje pružiti i odgovarajuće očekivane naknade. Te se vrste mogućnosti općenito upotrebljavaju za obnavljanja ugovora.

B44.

U skladu s točkom 106., po primitku predujma od kupca subjekt je dužan priznati ugovornu obvezu u iznosu predujma za svoju obvezu na činidbu u pogledu prijenosa, ili spremnosti za prijenos, robe ili usluga u budućim razdobljima. Subjekt je dužan prestati priznavati tu ugovornu obvezu (i priznavati prihod) kad prenese tu robu ili usluge te stoga ispuni svoju obvezu na činidbu.

B45.

Nepovratnim predujmom koji kupac plaća subjektu omogućuje se kupcu pravo primitka robe ili usluge u budućem razdoblju (i obvezuje se subjekt na spremnost za prijenos robe ili usluge). Međutim, kupci ne mogu ostvariti sva svoja ugovorna prava. Ta neostvarena prava često se smatraju neiskorištenim darovnim bodovima.

B46.

Ako subjekt očekuje da će imati pravo na iznos neiskorištenih darovnih bodova u okviru ugovorne obveze, subjekt je dužan priznati očekivani iznos neiskorištenih darovnih bodova kao prihod razmjerno obrascu prava koja je ostvario kupac. Ako subjekt ne očekuje da će imati pravo na iznos neiskorištenih darovnih bodova, subjekt je dužan priznati očekivani iznos neiskorištenih darovnih bodova kao prihod kada vjerojatnost da će kupac ostvariti svoja preostala prava postane mala. Kako bi se utvrdilo očekuje li subjekt da će imati pravo na iznos neiskorištenih darovnih bodova, subjekt je dužan uzeti u obzir zahtjeve iz točaka od 56. do 58. u pogledu ograničavajućih procjena promjenjive naknade.

B47.

Subjekt je dužan priznati obvezu (a ne prihod) za svaku primljenu naknadu koja je primjenjiva na neostvarena prava kupca koja je subjekt obvezan uputiti drugoj stranci, na primjer vladinu tijelu, u skladu s primjenjivim zakonima o nepreuzetoj imovini.

B48.

U nekim ugovorima subjekt kupcu naplaćuje nepovratnu naknadu koja se plaća unaprijed na datum sklapanja ugovora ili oko tog datuma. U primjere su uključene naknade za upis u ugovorima o članstvu u teretanama, aktivacijske naknade u ugovorima za telekomunikacijske usluge, naknade za pripremu u nekim ugovorima o uslugama te početne naknade u nekim ugovorima o opskrbi.

B49.

Kako bi utvrdio obveze na činidbu u takvim ugovorima, subjekt je dužan procijeniti odnosi li se naknada na prijenos obećane robe ili usluge. Iako se nepovratna naknada koja se plaća unaprijed odnosi na aktivnost koju subjekt mora provesti na datum sklapanja ugovora ili oko tog datuma u svrhu ispunjenja ugovora, u brojnim slučajevima ta aktivnost ne rezultira prijenosom obećane robe ili usluge kupcu (vidjeti točku 25.). Umjesto toga, naknada koja se plaća unaprijed jest predujam za buduću robu ili usluge te bi se stoga priznavala kao prihod nakon pružanja te buduće robe ili usluga. Razdoblje priznavanja prihoda produžilo bi se i nakon početnog ugovornog razdoblja ako subjekt kupcu dodijeli mogućnost obnavljanja ugovora te se tom mogućnošću kupcu osigurava materijalno pravo kako je opisano u točki B40.

B50.

Ako se nepovratna naknada koja se plaća unaprijed odnosi na robu ili uslugu, subjekt je dužan procijeniti hoće li obračunati robu ili uslugu kao odvojenu obvezu na činidbu u skladu s točkama od 22. do 30.

B51.

Subjekt može djelomično naplatiti nepovratnu naknadu kao nadoknadu troškova nastalih pri sastavljanju ugovora (ili drugih administrativnih troškova kako su opisani u točki 25.). Ako se tim pripremnim aktivnostima ne ispunjuje obveza na činidbu, subjekt je dužan zanemariti te aktivnosti (i povezane troškove) pri mjerenju napretka u skladu s točkom B19. To je zato što se pripremnim aktivnostima ne prikazuje prijenos usluga kupcu. Subjekt je dužan procijeniti jesu li troškovi nastali pri sastavljanju ugovora rezultirali imovinom koja se priznaje u skladu s točkom 95.

B52.

Licencijom se utvrđuju prava kupca na intelektualno vlasništvo subjekta. Licencije za intelektualno vlasništvo mogu uključivati, među ostalim, sljedeće:

B53.

Uz obećanje dodjele licencije kupcu, subjekt može kupcu obećati i prijenos druge robe ili usluga. Ta obećanja mogu biti izričito navedena u ugovoru ili se podrazumijevati u skladu s uobičajenom poslovnom praksom, objavljenim politikama ili određenim izjavama subjekta (vidjeti točku 24.). Kao i u drugim vrstama ugovora, ako je u ugovor s kupcem uključeno obećanje u pogledu dodjele licencije uz ostalu obećanu robu ili usluge, subjekt primjenjuje točke od 22. do 30. za utvrđivanje svih obveza na činidbu u ugovoru.

B54.

Ako se obećanje u pogledu dodjele licencije ne razlikuje od ostale obećane robe ili usluga u ugovoru u skladu s točkama od 26. do 30., subjekt je dužan obračunati obećanje u pogledu dodjele licencije i tu ostalu robu ili usluge zajedno kao jednu obvezu na činidbu. U primjere licencije koje se ne razlikuju od ostale robe ili usluga obećanih u ugovoru uključeno je sljedeće:

B55.

Ako se licencija ne razlikuje, subjekt je dužan primijeniti točke od 31. do 38. kako bi utvrdio je li obveza na činidbu (u koju je uključena obećana licencija) obveza na činidbu koja se ispunjuje tijekom određenog vremena ili u određenom trenutku.

B56.

Ako se obećanje u pogledu dodjele licencije razlikuje od ostale obećane robe ili usluga u okviru ugovora te je stoga obećanje u pogledu dodjele licencije zasebna obveza na činidbu, subjekt je dužan utvrditi prenosi li se licencija kupcu u određenom trenutku ili tijekom određenog vremena. Pri tom određivanju subjekt je dužan odrediti omogućuje li se kupcu vrstom obećanja subjekta u pogledu dodjele licencije kupcu bilo koje od sljedećeg:

B57.

Kako bi odredio omogućuje li se obećanjem subjekta u pogledu dodjele licencije kupcu pravo pristupa intelektualnom vlasništvu subjekta ili pravo upotrebe intelektualnog vlasništva subjekta, subjekt je dužan utvrditi može li kupac upravljati upotrebom licencije i ostvariti gotovo sve preostale koristi iz nje u trenutku u kojem je licencija dodijeljena. Kupac ne može upravljati upotrebom licencije i ostvariti gotovo sve preostale koristi iz nje u trenutku u kojem je licencija dodijeljena ako se intelektualno vlasništvo na koje kupac ima prava mijenja tijekom razdoblja trajanja licencije. Intelektualno vlasništvo promijenit će se (te stoga utjecati na subjektovu procjenu trenutka u kojem kupac kontrolira licenciju) ako je subjekt i dalje uključen u svoje intelektualno vlasništvo i ako subjekt poduzme radnje kojima znatno utječe na intelektualno vlasništvo na koje kupac ima prava. U tim slučajevima kupcu se licencijom omogućuje pravo pristupa intelektualnom vlasništvu subjekta (vidjeti točku B58.). S druge strane, kupac može upravljati upotrebom licencije i ostvariti gotovo sve preostale koristi iz nje u trenutku u kojem je licencija dodijeljena ako se intelektualno vlasništvo na koje kupac ima prava neće promijeniti (vidjeti točku B61.). U tim se slučajevima radnjama koje poduzima subjekt izmjenjuje samo njegova vlastita imovina (tj., odnosno intelektualno vlasništvo), što može utjecati na sposobnost subjekta da u budućem razdoblju dodjeljuje licencije, ali se tim radnjama ne bi utjecalo na određivanje onoga što se tom licencijom omogućuje ili što kupac kontrolira.

B58.

Obećanje subjekta u pogledu dodjele licencije jest obećanje da će omogućiti pravo pristupa intelektualnom vlasništvu subjekta ako su ispunjeni svi kriteriji navedeni u nastavku:

B59.

U čimbenike koji bi mogli upućivati na to da bi kupac mogao u razumnoj mjeri očekivati da će subjekt poduzeti radnje kojima se znatno utječe na intelektualno vlasništvo uključene su uobičajena poslovna praksa, objavljene politike ili određene izjave subjekta. Iako nije presudan čimbenik, postojanje zajedničkog ekonomskog interesa (na primjer, licencija temeljenih na prodaji) subjekta i kupca povezanog s intelektualnim vlasništvom na koje kupac ima prava isto tako može upućivati na to da bi kupac u razumnoj mjeri mogao očekivati da će subjekt poduzeti takve radnje.

B60.

Ako su ispunjeni kriteriji iz točke B58., subjekt je dužan obračunati obećanje u pogledu dodjele licencije kao obvezu na činidbu koja se ispunjuje tijekom određenog vremena jer će kupac istodobno primati i ostvarivati koristi iz subjektove činidbe koja se odnosi na osiguranje pristupa intelektualnom vlasništvu tijekom izvršenja te činidbe (vidjeti točku 35. podtočku (a)). Subjekt je dužan primijeniti točke od 39. do 45. kako bi odabrao odgovarajuću metodu mjerenja svojeg napretka k potpunom ispunjenju te obveze na činidbu u pogledu omogućivanja pristupa.

B61.

Ako kriteriji iz točke B58. nisu ispunjeni, svrha je subjektova obećanja osigurati pravo na upotrebu intelektualnog vlasništva subjekta dok to intelektualno vlasništvo postoji (u smislu oblika i funkcionalnosti) u trenutku u kojem se licencija dodjeljuje kupcu. To znači da kupac može upravljati upotrebom licencije i ostvariti gotovo sve preostale koristi iz nje u trenutku prijenosa licencije. Subjekt je dužan obračunati obećanje u pogledu osiguranja prava na upotrebu intelektualnog vlasništva subjekta kao obvezu na činidbu koja se ispunjava u određenom trenutku. Subjekt je dužan primijeniti točku 38. kako bi utvrdio trenutak u kojem se licencija prenosi kupcu. Međutim, prihod se ne može priznati za licenciju kojom se osigurava pravo na upotrebu intelektualnog vlasništva subjekta prije početka razdoblja tijekom kojeg kupac može upotrebljavati licenciju i ostvarivati korist iz nje. Na primjer, ako razdoblje trajanja licencije za upotrebu programske opreme započne prije nego što subjekt dodijeli (ili na drugi način učini dostupnim) kôd kojim se kupcu omogućuje da odmah upotrebljava programsku opremu, subjekt ne bi priznao prihod prije nego što se taj kôd dodijeli (ili na drugi način učini dostupnim).

B62.

Subjekt je dužan zanemariti čimbenike navedene u nastavku pri utvrđivanju dodjeljuje li se licencijom pravo pristupa intelektualnom vlasništvu subjekta ili pravo upotrebe intelektualnog vlasništva subjekta:

B63.

Neovisno o zahtjevima iz točaka od 56. do 59., subjekt je dužan priznati prihod za licencije temeljene na prodaji ili upotrebi obećane u zamjenu za licenciju za intelektualno vlasništvo samo kada (i u onoj mjeri u kojoj) nastane kasniji od događaja navedenih u nastavku:

B64.

Ugovor o otkupu jest ugovor kojim subjekt prodaje imovinu i istodobno obećava da će otkupiti imovinu ili ima mogućnost (u okviru istog ugovora ili drugog ugovora) otkupa imovine. Otkupljena imovina može biti imovina koja je izvorno prodana kupcu, imovina koja je u znatnoj mjeri jednaka toj imovini ili druga imovina čiji je sastavni dio izvorno prodana imovina.

B65.

Ugovori o otkupu općenito mogu biti u tri oblika:

B66.

Ako subjekt ima obvezu ili pravo otkupa imovine (terminski ugovor ili opcija kupnje), kupac ne preuzima kontrolu nad imovinom jer kupac ima ograničenu sposobnost upravljanja upotrebom imovine i ostvarivanja svih preostalih koristi iz nje iako kupac možda ima fizičko vlasništvo nad imovinom. Stoga je subjekt dužan obračunati ugovor kao jednu od dviju mogućnosti navedenih u nastavku:

B67.

Pri usporedbi cijene otkupa i prodajne cijene subjekt je dužan uzeti u obzir vremensku vrijednost novca.

B68.

Ako ugovor o otkupu predstavlja financijski sporazum, subjekt je dužan i dalje priznavati tu imovinu te isto tako priznati financijsku obvezu za sve naknade koje je primio od kupca. Subjekt je dužan razliku između iznosa naknade primljenog od kupca i iznosa naknade koji se plaća kupcu priznati kao kamatu i, prema potrebi, kao troškove obrade ili opće troškove (na primjer, osiguranje).

B69.

Ako opcija istekne i neiskorištena je, subjekt je dužan prestati priznavati obvezu i priznati prihod.

B70.

Ako subjekt ima obvezu otkupa imovine na zahtjev kupca (opcija prodaje) po cijeni nižoj od izvorne prodajne cijene imovine, subjekt je pri sklapanju ugovora dužan razmotriti ima li kupac znatan ekonomski poticaj za ostvarivanje tog prava. Ako kupac ostvaruje to pravo, kupac plaća čitavu naknadu za pravo na upotrebu određene imovine tijekom određenog razdoblja. Stoga, ako kupac ima znatan ekonomski poticaj za ostvarivanje tog prava, subjekt je dužan obračunati ugovor kao najam u skladu s MRS-om 17.

B71.

Kako bi utvrdio ima li kupac znatan ekonomski poticaj za ostvarivanje svojeg prava, subjekt je dužan uzeti u obzir razne čimbenike, uključujući povezanost cijene otkupa i očekivane tržišne vrijednosti imovine na dan otkupa te koliko je vremena ostalo do isteka prava. Na primjer, ako se očekuje da će cijena otkupa biti znatno veća od tržišne vrijednosti imovine, to može upućivati na to da kupac ima znatan ekonomski poticaj za izvršavanje opcije prodaje.

B72.

Ako kupac nema znatan ekonomski poticaj za ostvarivanje svojeg prava po cijeni nižoj od izvorne prodajne cijene imovine, subjekt je dužan obračunati ugovor kao da je riječ o prodaji proizvoda s pravom povrata kako je opisana u točkama B20. – B27.

B73.

Ako je cijena otkupa imovine jednaka izvornoj prodajnoj cijeni ili veća od nje te je veća od očekivane tržišne vrijednosti imovine, ugovor se smatra financijskim sporazumom te se stoga obračunava kako je opisano u točki B68.

B74.

Ako je cijena otkupa imovine jednaka izvornoj prodajnoj cijeni ili veća od nje te je manja od očekivane tržišne vrijednosti imovine ili jednaka toj vrijednosti, a kupac nema znatan ekonomski poticaj za ostvarivanje tog prava, subjekt je dužan obračunati ugovor kao da je riječ o prodaji proizvoda s pravom povrata kako je opisano u točkama od B20. do B27.

B75.

Pri usporedbi cijene otkupa i prodajne cijene subjekt je dužan uzeti u obzir vremensku vrijednost novca.

B76.

Ako opcija istekne i neiskorištena je, subjekt je dužan prestati priznavati obvezu i priznati prihod.

B77.

Kad subjekt dostavlja proizvod drugoj stranci (primjerice posredniku ili distributeru) za prodaju krajnjim kupcima, subjekt je dužan procijeniti je li ta druga stranka preuzela kontrolu nad proizvodom u tom trenutku. Proizvod koji je dostavljen drugoj stranci može se smatrati dijelom sporazuma o konsignaciji ako ta druga stranka nije preuzela kontrolu nad proizvodom. U skladu s time subjekt ne priznaje prihode po dostavi proizvoda drugoj stranci ako se dostavljeni proizvod čuva u konsignacijskom skladištu.

B78.

U pokazatelje koji upućuju na to da je riječ o sporazumu o konsignaciji uključeni su, među ostalim, sljedeći:

B79.

Ugovor o isporuci nakon plaćanja jest ugovor u okviru kojeg subjekt kupcu naplaćuje proizvod, ali subjekt zadržava fizičko vlasništvo nad proizvodom do njegova prijenosa kupcu u nekom budućem trenutku. Na primjer, kupac može zatražiti od subjekta sklapanje takvog ugovora jer kupac nema dovoljno prostora za proizvod ili zbog zastoja u rasporedima proizvodnje kupca.

B80.

Subjekt je dužan odrediti kad je ispunio obvezu na činidbu u pogledu prijenosa proizvoda procjenom trenutka u kojem kupac preuzima kontrolu nad tim proizvodom (vidjeti točku 38.). U nekim ugovorima kontrola se prenosi u trenutku u kojem je proizvod dostavljen na lokaciju kupca ili u trenutku u kojem je proizvod otpremljen, ovisno o uvjetima iz ugovora (uključujući uvjete u pogledu dostave i otpreme). Međutim, u nekim ugovorima kupac može preuzeti kontrolu nad proizvodom čak i ako taj proizvod ostaje u fizičkom vlasništvu subjekta. U tom slučaju kupac može upravljati upotrebom proizvoda i ostvariti gotovo sve preostale koristi iz njega, čak i ako je odlučio da neće ostvariti svoje pravo preuzimanja fizičkog vlasništva nad tim proizvodom. Stoga subjekt nema kontrolu nad proizvodom. Umjesto toga, subjekt kupcu pruža usluge skrbništva nad imovinom kupca.

B81.

Uz primjenu zahtjeva iz točke 38., kako bi kupac mogao preuzeti kontrolu nad proizvodom u okviru ugovora o isporuci nakon plaćanja, moraju biti ispunjeni svi kriteriji navedeni u nastavku:

B82.

Ako subjekt prizna prihod za prodaju proizvoda na temelju isporuke nakon plaćanja, subjekt je dužan razmotriti ima li preostalih obveza na činidbu (na primjer, u pogledu usluga skrbništva) u skladu s točkama od 22. do 30. na koje je subjekt dužan raspodijeliti dio cijene transakcije u skladu s točkama od 73. do 86.

B83.

U skladu s točkom 38. podtočkom (e) kupčev primitak imovine može upućivati na to da je kupac preuzeo kontrolu nad imovinom. Klauzulama o kupčevu primitku kupcu se omogućuje da otkaže ugovor ili da zatraži od subjekta poduzimanje korektivnih radnji ako roba ili usluga ne ispunjuje dogovorene specifikacije. Subjekt je dužan uzeti u obzir te klauzule pri procjeni trenutka u kojem kupac preuzima kontrolu nad robom ili uslugom.

B84.

Ako subjekt može objektivno odrediti da je kontrola nad robom ili uslugom prenesena kupcu u skladu s dogovorenim specifikacijama u ugovoru, kupčev primitak smatra se formalnošću kojom se ne bi utjecalo na subjektovo određivanje trenutka u kojem kupac preuzima kontrolu nad robom ili uslugom. Na primjer, ako se klauzula o kupčevu primitku temelji na ispunjenju određenih značajki u pogledu veličine i težine, subjekt bi mogao odrediti jesu li ti kriteriji ispunjeni prije nego što primi potvrdu o kupčevu primitku. Iskustvo subjekta s ugovorima za sličnu robu ili usluge moglo bi poslužiti kao dokaz da je roba ili usluga koja je pružena kupcu u skladu sa specifikacijama dogovorenima u ugovoru. Ako se prihod priznaje prije kupčeva primitka, subjekt ipak mora uzeti u obzir postoje li preostale obveze na činidbu (na primjer, ugradnja opreme) i procijeniti je li potrebno obračunati ih zasebno.

B85.

Međutim, ako subjekt ne može objektivno odrediti da je roba ili usluga pružena kupcu u skladu sa specifikacijama dogovorenima u ugovoru, subjekt ne bi mogao zaključiti da je kupac preuzeo kontrolu sve dok subjekt ne primi potvrdu o kupčevu primitku. Razlog je tomu činjenica da u tim okolnostima subjekt ne može odrediti da je kupac sposoban upravljati upotrebom robe ili usluge i ostvariti gotovo sve preostale koristi iz robe ili usluge.

B86.

Ako subjekt dostavi kupcu proizvode za potrebe probe ili procjene, a kupac nije obvezan platiti naknadu do isteka probnog razdoblja, kontrola nad proizvodom ne prenosi se kupcu sve dok kupac ne prihvati proizvod ili dok ne istekne probno razdoblje.

B87.

Točkom 114. zahtijeva se od subjekta da raščlanjuje prihode iz ugovora s kupcima u kategorije kojima se prikazuje na koji način gospodarski čimbenici utječu na vrstu, iznos, vremenski okvir i neizvjesnost prihoda i novčanih tokova. Stoga mjera u kojoj se prihodi subjekta raščlanjuju za potrebe te objave ovisi o čimbenicima i okolnostima koje se odnose na ugovore subjekta s kupcima. Određeni subjekti možda će trebati upotrijebiti više od jedne vrste kategorije kako bi ostvarili cilj iz točke 114. u pogledu raščlambe prihoda. Drugi će subjekti možda ostvariti cilj upotrebom samo jedne vrste kategorije za raščlambu prihoda.

B88.

Pri odabiru vrste kategorije (ili kategorija) koja se upotrebljava za raščlambu prihoda, subjekt je dužan uzeti u obzir način na koji su informacije o prihodu subjekta prezentirane za druge potrebe, uključujući sve navedeno u nastavku:

B89.

U primjere kategorija koje bi mogle biti primjerene uključene su, među ostalim, sljedeće:

C1.

Subjekt je dužan ovaj standard primijeniti na godišnja izvještajna razdoblja koja počinju 1. siječnja 2018. ili nakon toga. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt ranije započne s primjenom ovog standarda, dužan je tu činjenicu objaviti.

C2.

Za potrebe prijelaznih odredbi iz točaka od C3. do C8.:

C3.

Subjekt je dužan primijeniti ovaj standard upotrebom jedne od dviju metoda navedenih u nastavku:

C4.

Neovisno o zahtjevima iz točke 28. MRS-a 8, pri prvoj primjeni ovog standarda subjekt treba prezentirati samo kvantitativne podatke koji se zahtijevaju u skladu s točkom 28. podtočkom (f) MRS-a 8. za godišnje razdoblje koje neposredno prethodi prvom godišnjem razdoblju na koje se primjenjuje ovaj standard („neposredno prethodno razdoblje”) i samo ako subjekt primjenjuje ovaj standard retroaktivno u skladu s točkom C3. podtočkom (a). Subjekt može, ali nije obvezan, prikazati te informacije i za tekuće razdoblje ili za ranija usporediva razdoblja.

C5.

Subjekt može upotrijebiti jedno praktično rješenje navedeno u nastavku ili više njih pri retroaktivnoj primjeni ovog standarda u skladu s točkom C3. podtočkom (a):

C6.

Za sva praktična rješenja iz točke C5. koja subjekt upotrebljava, subjekt je dužan primjenjivati to rješenje sustavno na sve ugovore u svim prezentiranim izvještajnim razdobljima. Nadalje, subjekt je dužan objaviti sve informacije navedene u nastavku:

C7.

Ako subjekt odluči primjenjivati ovaj standard retroaktivno u skladu s točkom C3. podtočkom (b), subjekt je dužan priznati kumulativni učinak početne primjene ovog standarda kao prilagodbu početnog stanja zadržane dobiti (ili, prema potrebi, druge komponente vlasničkog kapitala) iz godišnjeg izvještajnog razdoblja u koje je uključen datum početne primjene. U okviru ove prijelazne metode subjekt je dužan primijeniti ovaj standard retroaktivno samo na ugovore koji nisu ispunjeni ugovori na datum početne primjene (na primjer, 1. siječnja 2018. za subjekt čija poslovna godina završava 31. prosinca).

C8.

Za izvještajna razdoblja u koja je uključen datum početne primjene, subjekt je dužan omogućiti obje dodatne objave navedene u nastavku ako se ovaj standard primjenjuje retroaktivno u skladu s točkom C3. podtočkom (b);

C9.

Ako subjekt primjenjuje ovaj standard, ali još ne primjenjuje MSFI 9 Financijski instrumenti, sva upućivanja u ovom standardu na MSFI 9 smatraju se upućivanjima na MRS 39 Financijski instrumenti: priznavanje i mjerenje.

C10.

Ovaj standard zamjenjuje standarde navedene u nastavku:

39.X

MSFI-jem 15 Prihodi na temelju ugovora s kupcima, objavljenim u svibnju 2014., briše se točka D24. i njezin naslov te se dodaju točke D34. i D35. i njihovi naslovi. Subjekt je dužan navedene izmjene primijeniti kad primjenjuje MSFI 15.

D34.

Subjekt koji prvi put primjenjuje MSFI može primijeniti prijelazne odredbe iz točke C5. MSFI-ja 15. U tim se točkama upućivanja na „datum početne primjene” tumače kao početak prvog izvještajnog razdoblja u skladu s MSFI-jem. Ako subjekt koji prvi put primjenjuje MSFI odluči primijeniti te prijelazne odredbe, dužan je primijeniti i odredbe iz točke C6. MSFI-ja 15.

D35.

Subjekt koji prvi put primjenjuje MSFI nema obvezu prepravljanja ugovora koji su ispunjeni prije najranijeg prezentiranog razdoblja. Ispunjenim ugovorom smatra se ugovor u okviru kojeg je subjekt prenio svu robu ili usluge utvrđene u skladu s prijašnjim općeprihvaćenim računovodstvenim načelima.

56.

Nakon početnog priznavanja i dok se obveza ne podmiri, poništi ili istekne, stjecatelj nepredviđenu obvezu priznatu u okviru poslovnog spajanja mjeri:

Ovaj se zahtjev ne primjenjuje na ugovore koji se obračunavaju u skladu s MRS-om 39.

…

64.K

MSFI-jem 15 Prihodi na temelju ugovora s kupcima, objavljenim u svibnju 2014., izmijenjena je točka 56. Subjekt je dužan navedenu izmjenu primijeniti kad primjenjuje MSFI 15.

41.G

MSFI-jem 15 Prihodi na temelju ugovora s kupcima, objavljenim u svibnju 2014, izmijenjene su točka 4. podtočke (a) i (c), točka B7., točka B18. podtočka (h) i točka B21. Subjekt je dužan navedene izmjene primijeniti kad primjenjuje MSFI 15.

B7.

Primjena ovog MSFI-ja na ugovore opisane u točki B6. vjerojatno neće predstavljati veći teret od primjene MSFI-ja u slučaju da ti ugovori nisu obuhvaćeni područjem primjene ovog MSFI:

B21.

Ako ugovori opisani u točki B19. ne stvaraju financijsku imovinu ili financijske obveze, na njih se primjenjuje MSFI 15. U okviru MSFI-ja 15 prihodi se priznaju kada (ili u mjeri u kojoj) subjekt ispuni obvezu na činidbu prijenosom obećane robe ili usluge kupcu u iznosu koji odražava naknadu na koju subjekt očekuje da ima pravo.

3.1.1

…

5.1.1

…

5.1.2

Neovisno o zahtjevu iz točke 5.1.1., subjekt pri početnom priznavanju mjeri potraživanja od kupaca koja nemaju znatnu komponentu financiranja (koja se utvrđuje u skladu s MSFI-jem 15 Prihodi na temelju ugovora s kupcima) po njihovoj transakcijskoj cijeni (kako je utvrđeno u MSFI-ju 15).

5.4.1.A

Dividende se priznaju u računu dobiti i gubitka samo u sljedećim slučajevima:

…

5.4.5

Ako subjekt donese odluku iz točke 5.4.4., dužan je u računu dobiti i gubitka priznati dividende od tog ulaganja u skladu s točkom 5.4.1.A.

…

8.1.5

MSFI-jem 15 Prihodi na temelju ugovora s kupcima, objavljenim u svibnju 2014., izmijenjene su točke 3.1.1., 5.1.1., 5.4.5. i B5.12. i izbrisani su točka C16. i njezin naslov. Dodane su točke 5.1.2. i 5.4.1.A te definicija u Dodatku A. Subjekt je dužan navedene izmjene primijeniti kad primjenjuje MSFI 15.

Dividende

Raspodjele dobiti vlasnicima vlasničkih instrumenata razmjerno njihovim udjelima u pojedinim kategorijama kapitala.

B5.12.

Točkom 5.4.4. subjektu se dopušta da donese neopozivu odluku o prikazivanju promjena fer vrijednosti ulaganja u vlasnički instrument koji se ne drži radi trgovanja u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti. Ta odluka donosi se za svaki pojedinačni instrument (odnosno dionicu). Iznosi priznati u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti ne smiju se naknadno prenositi u račun dobiti i gubitka. Međutim, subjekt može prenositi kumulativnu dobit ili gubitak unutar vlasničkog kapitala. Dividende na takva ulaganja priznaju se u računu dobiti i gubitka u skladu s točkom 5.4.5., osim ako je jasno da dividenda predstavlja povrat dijela troškova ulaganja.

3.1.1

…

4.2.1

5.1.1

…

5.1.3

Neovisno o zahtjevu iz točke 5.1.1., subjekt pri početnom priznavanju mjeri potraživanja od kupaca koja nemaju znatnu komponentu financiranja (koja se utvrđuje u skladu s MSFI-jem 15) po njihovoj transakcijskoj cijeni (kako je utvrđeno u MSFI-ju 15).

5.2.1

…

5.7.1.A

Dividende se priznaju u računu dobiti i gubitka samo u sljedećim slučajevima:

…

5.7.6

Ako subjekt donese odluku iz točke 5.7.5., dužan je u računu dobiti i gubitka priznati dividende od tog ulaganja u skladu s točkom 5.7.1.A.

…

7.1.4

Dividende

Raspodjele dobiti vlasnicima vlasničkih instrumenata razmjerno njihovim udjelima u pojedinim kategorijama kapitala.

B3.2.13.

Slijede primjeri načina na koji subjekt mjeri prenesenu imovinu i povezanu obvezu u skladu s točkom 3.2.16.

(a)

Ako jamstvo koje je subjekt pružio za gubitke nastale nepodmirenjem obveza povezanih s prenesenom imovinom sprječava prestanak priznavanja prenesene imovine u mjeri koja odgovara daljnjem sudjelovanju, prenesena se imovina mjeri na datum prijenosa po nižem od sljedeća dva iznosa i. knjigovodstvena vrijednost imovine ili ii. najveći iznos naknade primljene u okviru prijenosa koji će subjekt možda trebati otplatiti („zajamčeni iznos”). Povezana se obveza na početku mjeri po zajamčenom iznosu uvećanom za fer vrijednost jamstva (koja je obično jednaka naknadi primljenoj za jamstvo). Naknadno se početna fer vrijednost jamstva priznaje u računu dobiti i gubitka po izvršenju obveze (u skladu s načelima iz MSFI-ja 15), a knjigovodstvena se vrijednost imovine umanjuje za rezervacije za umanjenje vrijednosti.

B5.7.1.

Točkom 5.7.5. subjektu se dopušta da donese neopozivu odluku o prikazivanju promjena fer vrijednosti ulaganja u vlasnički instrument koji se ne drži radi trgovanja u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti. Ta odluka donosi se za svaki pojedinačni instrument (odnosno dionicu). Iznosi priznati u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti ne smiju se naknadno prenositi u račun dobiti i gubitka. Međutim, subjekt može prenositi kumulativnu dobit ili gubitak unutar vlasničkog kapitala. Dividende na takva ulaganja priznaju se u računu dobiti i gubitka u skladu s točkom 5.7.6., osim ako je jasno da dividenda predstavlja povrat dijela troškova ulaganja.

C5.

Točke 16., 42., 53., 56. i 58. podtočka (b) mijenjaju se kako slijedi, briše se točka 64.A i dodaje se točka 64.D:

…

…

C42.

U Dodatku A točke VP3. i VP4. mijenjaju se kako slijedi:

…

5.2.1

Dividende

Raspodjele dobiti vlasnicima vlasničkih instrumenata razmjerno njihovim udjelima u pojedinim kategorijama kapitala.

C5.

Točke 16., 42., 53., 56. i 58. podtočka (b) mijenjaju se kako slijedi, brišu se točke 64.A i 64.D i dodaje se točka 64.H:

…

…

C38.

U Dodatku A točke VP3. i VP4. mijenjaju se kako slijedi:

…

34.

MSFI-jem 15 Prihodi na temelju ugovora s kupcima od subjekta se zahtijeva mjerenje prihoda na temelju ugovora s kupcima u iznosu naknade na koju subjekt očekuje da ima pravo u zamjenu za prijenos obećane robe ili usluga. Na primjer, priznati iznos prihoda odražava sve trgovačke diskonte i rabate na količinu koje subjekt dopusti. Tijekom svojeg redovnog poslovanja subjekt poduzima i druge transakcije koje ne stvaraju prihod, ali koje su vezane uz glavne djelatnosti koje stvaraju prihod. Subjekt rezultate takvih transakcija prezentira saldiranjem prihoda i povezanih rashoda iz iste transakcije ako takvo prezentiranje odražava bit transakcije ili drugog događaja. Na primjer:

139.N

MSFI-jem 15 Prihodi na temelju ugovora s kupcima, objavljenim u svibnju 2014., izmijenjena je točka 34. Subjekt je dužan navedenu izmjenu primijeniti kad primjenjuje MSFI 15.

2.

8.

Zalihe obuhvaćaju kupljenu robu namijenjenu daljnjoj prodaji, uključujući na primjer robu koju je kupio trgovac na malo, a koja je namijenjena za daljnju prodaju, ili zemljište i druge nekretnine namijenjene za daljnju prodaju. Zalihe također obuhvaćaju gotove proizvode ili nedovršenu proizvodnju subjekta te uključuju materijal i sirovine koji će biti utrošeni u postupku proizvodnje. Troškovi nastali radi ispunjenja ugovora s kupcem zbog kojih ne nastaju zalihe (ili imovina u okviru područja primjene nekog drugog standarda) obračunavaju se u skladu s MSFI-jem 15 Prihodi na temelju ugovora s kupcima.

…

29.

Obično se zalihe otpisuju do neto utržive vrijednosti stavku po stavku. Međutim, u nekim okolnostima može biti primjerenije razvrstati slične ili povezane stavke u skupine. To može biti slučaj sa stavkama iz zaliha koje se odnose na istu liniju proizvodnje slične namjene ili krajnje uporabe, koje se proizvode i prodaju u istom zemljopisnom području, te čiju vrijednost nije moguće procijeniti odvojeno od drugih stavki iz te proizvodne linije. Nije primjereno otpisivati zalihe na temelju klasifikacije zaliha (na primjer gotova roba) ili sve zalihe iz određenog poslovnog segmenta.

…

37.

Podaci o knjigovodstvenoj vrijednosti iskazanoj u različitim klasifikacijama zaliha te o opsegu promjena te imovine korisni su za korisnike financijskih izvještaja. Obično se zalihe klasificiraju u trgovačku robu, sirovine, materijal, nedovršenu proizvodnju i gotove proizvode.

…

40.E

MSFI-jem 15 Prihodi na temelju ugovora s kupcima, objavljenim u svibnju 2014, izmijenjene su točke 2., 8., 29. i 37. i izbrisana je točka 19. Subjekt je dužan navedene izmjene primijeniti kad primjenjuje MSFI 15.

59.

Većina odgođenih poreznih obveza i odgođene porezne imovine nastaju ako se prihod ili rashod uključe u računovodstvenu dobit jednog razdoblja, ali u oporezivu dobit (porezni gubitak) drugog razdoblja. Nastali odgođeni porez priznaje se u računu dobiti i gubitka. To je slučaj ako se na primjer:

98.E

MSFI-jem 15 Prihodi na temelju ugovora s kupcima, objavljenim u svibnju 2014., izmijenjena je točka 59. Subjekt je dužan navedenu izmjenu primijeniti kad primjenjuje MSFI 15.

69.

Otuđenje pojedinih nekretnina, postrojenja i opreme može se izvršiti na više načina (npr. prodajom, financijskim najmom ili donacijom). Datumom otuđenja pojedine nekretnine, postrojenja i opreme smatra se datum na koji primatelj preuzme kontrolu nad tom stavkom u skladu sa zahtjevima u pogledu određivanja trenutka u kojem se obveza na činidbu smatra ispunjenom u MSFI-ju 15. Na otuđenje prodajom i povratnim najmom primjenjuje se MRS 17.

…

72.

Iznos naknade koji se uključuje u račun dobiti i gubitka, a proizlazi iz prestanka priznavanja pojedine nekretnine, postrojenja i opreme određuje se u skladu sa zahtjevima u pogledu utvrđivanja cijene transakcije iz točaka od 47. do 72. MSFI-ja 15. Naknadne izmjene procijenjenog iznosa naknade uključene u račun dobiti i gubitka obračunavaju se u skladu sa zahtjevima u pogledu promjena cijene transakcije u MSFI-ju 15.

…

81.J

MSFI-jem 15 Prihodi na temelju ugovora s kupcima, objavljenim u svibnju 2014., izmijenjene su točke 68.A, 69. i 72. Subjekt je dužan navedene izmjene primijeniti kad primjenjuje MSFI 15.

97.Q

MSFI-jem 15 Prihodi na temelju ugovora s kupcima, objavljenim u svibnju 2014., izmijenjena je točka VP21. Subjekt je dužan navedenu izmjenu primijeniti kad primjenjuje MSFI 15.

VP21.

Osim zahtjeva iz MSFI-ja 15 Prihodi na temelju ugovora s kupcima, zbog ugovora u koji je uključen primitak ili dostava fizičke imovine ne nastaju financijska imovina jedne stranke i financijska obveza druge stranke osim ako je odgovarajuće plaćanje odgođeno za nakon datuma na koji se prenosi fizička imovina. To je slučaj s kupnjom ili prodajom robe na trgovački kredit.

15.B

Slijedi popis događaja i transakcija čije je objavljivanje potrebno u slučaju da su značajni: popis nije potpun.

16.A

…

55.

MSFI-jem 15 Prihodi na temelju ugovora s kupcima, objavljenim u svibnju 2014., izmijenjene su točke 15.B i 16.A. Subjekt je dužan navedene izmjene primijeniti kad primjenjuje MSFI 15.

2.

140.L

MSFI-jem 15 Prihodi na temelju ugovora s kupcima, objavljenim u svibnju 2014., izmijenjena je točka 2. Subjekt je dužan navedenu izmjenu primijeniti kad primjenjuje MSFI 15.

5.

Ako se na određenu vrstu rezerviranja, nepredviđene obveze ili nepredviđene imovine primjenjuje neki drugi standard, subjekt taj standard primjenjuje umjesto ovoga. Primjerice, pojedine vrste rezerviranja navode se u standardima o:

…

100.