Help Print this page 

Document 02007R0834-20130701

Title and reference
Uredba Vijeća (EZ) br. 834/2007 od 28. lipnja 2007. o ekološkoj proizvodnji i označivanju ekoloških proizvoda i stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 2092/91

ELI: http://data.europa.eu/eli/reg/2007/834/2013-07-01
Multilingual display
Text

2007R0834 — HR — 01.07.2013 — 002.002


►B

UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 834/2007

od 28. lipnja 2007.

o ekološkoj proizvodnji i označivanju ekoloških proizvoda i stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 2092/91

( L 189, 20.7.2007, p.1)

 

 

  No

page

date

►M1

Uredba Vijeća (EZ) br. 967/2008 od 29. rujna 2008.

  L 264

1

3.10.2008

►M2

Uredba Vijeća (EU) br. 517/2013 od 13. svibnja 2013.

  L 158

1

10.6.2013




▼B

UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 834/2007

od 28. lipnja 2007.

o ekološkoj proizvodnji i označivanju ekoloških proizvoda i stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 2092/91



VIJEĆE EUROPSKE ZAJEDNICE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 37.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta ( 1 ),

budući da:

(1)

Ekološka je proizvodnja sveobuhvatni sustav upravljanja poljoprivrednim gospodarstvima i proizvodnjom hrane koji ujedinjuje najbolju praksu zaštite okoliša, visoku razinu biološke raznolikosti, očuvanje prirodnih resursa, primjenu visokih standarda za dobrobit životinja i proizvodne metode koje su prikladne s obzirom na to da neki potrošači prednost daju proizvodima proizvedenim uz primjenu prirodnih tvari i procesa. Prema tome, ekološka proizvodnja u društvu ima dvostruku ulogu, pri čemu s jedne strane opskrbljuje specifično tržište odgovarajući na potražnju potrošača za ekološkim proizvodima, a s druge strane osigurava javna dobra koja doprinose zaštiti okoliša i dobrobiti životinja, kao i ruralnom razvoju.

(2)

Udio sektora ekološke poljoprivrede u većini država članica se povećava. Posljednjih godina potražnja potrošača u značajnom je porastu. Nedavne reforme zajedničke poljoprivredne politike s naglaskom na tržišnu orijentaciju i isporuku kvalitetnih proizvoda koji ispunjavaju zahtjeve potrošača mogle bi još više potaknuti razvoj tržišta ekoloških poljoprivrednih proizvoda. S tim u skladu zakonodavstvo o ekološkoj proizvodnji ima sve važniju ulogu u okviru poljoprivredne politike i tijesno je povezano s promjenama na poljoprivrednim tržištima.

(3)

Pravni okvir Zajednice unutar kojeg se uređuje sektor ekološke proizvodnje trebao bi imati za cilj osiguranje poštenog tržišnog natjecanja i pravilnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta ekoloških proizvoda te održavanje i opravdavanje povjerenja potrošača u proizvode koji su označeni kao ekološki. Nadalje bi trebao imati za cilj osiguravanje uvjeta u kojima se ovaj sektor može dalje razvijati u skladu s promjenama u proizvodnji i na tržištu.

(4)

U Komunikaciji Komisije Vijeću i Europskom parlamentu o Europskom planu djelovanja za ekološku hranu i ekološki uzgoj predlaže se poboljšanje i jačanje standarda Zajednice i zahtjeva u pogledu uvoza i inspekcija. U svojim zaključcima od 18. listopada 2004. Vijeće je od Komisije zatražilo da preispita pravni okvir Zajednice za ovo područje u svrhu njegovog pojednostavljenja i sveukupne usklađenosti te da utvrdi načela koja će potaknuti usklađivanje standarda i, po mogućnosti, izbacivanje nepotrebnih pojedinosti.

(5)

Zato je primjereno jasnije odrediti ciljeve, načela i pravila koji će se primjenjivati na ekološku proizvodnju i na taj način doprinijeti transparentnosti i jačanju povjerenja potrošača kao i jedinstvenom poimanju ekološke proizvodnje.

(6)

Radi toga Uredbu Vijeća (EEZ) br. 2092/91 od 24. lipnja 1991. o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih proizvoda i označivanju tako proizvedenih poljoprivrednih proizvoda i hrane ( 2 ) trebalo bi staviti izvan snage i zamijeniti novom uredbom.

(7)

Trebalo bi utvrditi opći okvir Zajednice za pravila ekološke proizvodnje u uzgoju bilja, životinja i proizvoda akvakulture, uključujući pravila o sakupljanju samoniklog bilja i algi, pravila o preusmjeravanju na ekološku proizvodnju, kao i pravila o preradi hrane, uključujući vino, hranu za životinje i ekološki kvasac. Komisija bi trebala odobriti upotrebu proizvoda i tvari te utvrditi metode koje će se primjenjivati u ekološkom uzgoju i preradi ekološke hrane.

(8)

Trebalo bi još više olakšati razvoj ekološke proizvodnje, osobito poticanjem upotrebe novih tehnika i tvari koje su prikladnije za ekološku proizvodnju.

(9)

Genetski modificirani organizmi (GMO-i) i proizvodi proizvedeni od ili pomoću GMO-a nespojivi su s pojmom ekološke proizvodnje i predodžbom koju o ekološkim proizvodima imaju potrošači. Zato ih se ne bi trebalo upotrebljavati u ekološkom uzgoju ili u preradi ekoloških proizvoda.

(10)

Cilj je da prisutnost GMO-a u ekološkim proizvodima bude što je moguće manja. Postojeći pragovi koji se primjenjuju pri označivanju proizvoda predstavljaju gornje granice koje se isključivo povezuju sa slučajnim i tehnički neizbježnom prisutnošću GMO-a.

(11)

Ekološki bi se uzgoj, prije svega, trebao oslanjati na obnovljive izvore u okviru lokalno organiziranih poljoprivrednih sustava. Da bi se upotreba neobnovljivih izvora svela na minimum, otpad i nusproizvode biljnog i životinjskog podrijetla trebalo bi reciklirati kako bi se hranjive tvari vratile u zemlju.

(12)

Ekološka bi proizvodnja bilja trebala doprinositi održanju i povećanju plodnosti i sprečavanju erozije tla. Biljke bi, prije svega, trebale dobivati hranu kroz eko-sustav tla, a ne iz topivih umjetnih gnojiva koja se tlu dodaju.

(13)

Bitni elementi sustava upravljanja ekološkom proizvodnjom bilja su održavanje plodnosti tla, izbor biljnih vrsta i sorti, višegodišnji plodored, recikliranje ekoloških materijala i tehnike obrade tla. Dodatna gnojiva, poboljšivače tla i sredstva za zaštitu bilja trebalo bi koristiti samo ako su u skladu s ciljevima i načelima ekološke proizvodnje.

(14)

Stočarska proizvodnja od temeljnog je značaja za organizaciju poljoprivredne proizvodnje na ekološkim poljoprivrednim gospodarstvima, budući da osigurava potrebne organske i hranjive tvari za obrađivanu zemlju i u skladu s tim doprinosi poboljšanju tla te razvoju održive poljoprivrede.

(15)

Da bi se izbjeglo onečišćenje okoliša, posebno prirodnih resursa kao što su tlo i voda, ekološka stočarska proizvodnja u načelu bi trebala osigurati tijesnu povezanost između takve proizvodnje i zemlje, odgovarajućih sustava višegodišnjeg plodoreda i hranidbe stoke ekološki proizvedenim kulturama koje su uzgojene na istom poljoprivrednom gospodarstvu ili na susjednim ekološkim gospodarstvima.

(16)

Budući da je ekološki uzgoj životinja aktivnost koja je povezana sa zemljom, kad god je to moguće, životinje bi trebale imati pristup otvorenim prostorima i pašnjacima.

(17)

Pri ekološkom uzgoju životinja trebalo bi poštovati visoke standarde dobrobiti životinja i ispunjavati posebne etološke potrebe životinja ovisno o vrsti kojoj pripadaju, dok bi veterinarsku zaštitu trebalo temeljiti na sprečavanju bolesti. S tim bi u vezi posebnu pozornost trebalo posvetiti uvjetima držanja, uzgojnoj praksi i gustoći stočnog fonda. Osim toga, pri odabiru pasmina trebalo bi uzimati u obzir njihovu sposobnost prilagođavanja lokalnim uvjetima. Provedbena pravila za stočarsku proizvodnju i proizvodnju proizvoda akvakulture u najmanju bi ruku trebala osigurati sukladnost s odredbama Europske konvencije o zaštiti životinja u uzgoju i s naknadnim preporukama njezinog stalnog odbora (T-AP).

(18)

Sustav ekološke stočarske proizvodnje trebao bi imati za cilj upotpunjavanje ciklusa proizvodnje različitih vrsta životinja s ekološki uzgojenim životinjama. On bi trebao poticati povećanje genskih zaliha ekološki uzgojenih životinja, poboljšati samodostatnost sektora i time osigurati njegov razvoj.

(19)

Ekološki prerađeni proizvodi trebali bi se proizvoditi uz primjenu postupaka prerade koji jamče očuvanje ekološke cjelovitosti i bitna svojstva proizvoda kroz sve faze proizvodnog lanca.

(20)

Prerađenu bi hranu trebalo označiti kao ekološku samo ako su ekološki svi ili skoro svi sastojci poljoprivrednog podrijetla. Međutim, trebalo bi donijeti posebne odredbe za prerađenu hranu koja sadrži poljoprivredne sastojke koji se ne mogu proizvesti na ekološki način, kao što je slučaj s proizvodima lova i ribolova. Osim toga, radi informiranja potrošača, transparentnosti na tržištu i poticanja upotrebe ekoloških sastojaka, pod određenim bi uvjetima trebalo omogućiti i da ekološki sastojci budu navedeni na popisu sastojaka.

(21)

Potrebno je osigurati fleksibilnost s obzirom na primjenu pravila proizvodnje, kako bi se omogućilo prilagođavanje ekoloških standarda i zahtjeva lokalnim klimatskim ili geografskim uvjetima, specifičnoj uzgojnoj praksi i stupnjevima razvoja. To bi trebalo omogućiti primjenu izvanrednih pravila, ali samo u okviru specifičnih uvjeta utvrđenih u zakonodavstvu Zajednice.

(22)

Važno je očuvati povjerenje potrošača u ekološke proizvode. Zato bi izuzimanje od zahtjeva koji se primjenjuju na ekološku proizvodnju trebalo biti strogo ograničeno na slučajeve kada se primjena izvanrednih pravila smatra opravdanom.

(23)

Radi zaštite potrošača i poštenog tržišnog natjecanja, izrazi koji se koriste za označivanje ekoloških proizvoda trebali bi biti zaštićeni od upotrebe na konvencionalnim proizvodima u cijeloj Zajednici i neovisno o jeziku koji se koristi. Zaštita bi trebala vrijediti i za uobičajene izvedenice ili umanjenice tih izraza, bez obzira upotrebljavaju li se sami ili u kombinaciji.

(24)

Da bi se na cijelom tržištu Zajednice osigurala jasnoća za potrošače, logotip EU-a trebao bi biti obvezan na svoj zapakiranoj ekološkoj hrani koja je proizvedena unutar Zajednice. Inače bi trebalo biti moguće slobodno se koristiti logotipom EU-a za nezapakirane ekološke proizvode proizvedene unutar Zajednice, odnosno za sve ekološke proizvode uvezene iz trećih zemalja.

(25)

Međutim, smatra se primjerenim da se upotreba logotipa EU-a ograniči na proizvode koji sadrže samo ili gotovo samo ekološke sastojke, kako potrošač ne bi bio doveden u zabludu da je cijeli proizvod ekološki. Zato ne bi trebalo dozvoliti njegovu upotrebu za označivanje proizvoda proizvedenih u razdoblju prijelaza s konvencionalne na ekološku proizvodnju ili prerađenih poljoprivrednih proizvoda koji sadrže manje od 95 % ekoloških sastojaka poljoprivrednog podrijetla.

(26)

Logotip EU-a ni u kojem slučaju ne bi trebao sprečavati istovremenu upotrebu nacionalnih ili privatnih logotipa.

(27)

Štoviše, radi izbjegavanja prijevara i zbunjivanja potrošača s obzirom na to potječe li proizvod iz Zajednice ili ne, kad god se koristi logotip EU-a potrošače bi trebalo informirati o mjestu uzgoja poljoprivrednih sirovina od kojih se proizvod sastoji.

(28)

Pravila Zajednice trebala bi promicati usklađenu koncepciju ekološke proizvodnje. Nadležna tijela, kontrolna tijela i kontrolne ustanove trebala bi se suzdržavati od svakog postupka koji bi mogao stvoriti zapreke za slobodno kretanje sukladnih proizvoda koje su odobrila tijela ili ustanove drugih država članica. Osobito ne bi trebala uvoditi nikakve dodatne kontrole ni financijska opterećenja.

(29)

Radi usklađenosti sa zakonodavstvom Zajednice u drugim područjima, kada je u pitanju ratarska ili stočarska proizvodnja, državama bi članicama trebalo dopustiti da unutar vlastitog državnog područja primjenjuju nacionalna pravila proizvodnje koja su stroža od pravila ekološke proizvodnje koja se primjenjuju u Zajednici ako se ta nacionalna pravila primjenjuju i na konvencionalnu proizvodnju i inače su u skladu s pravom Zajednice.

(30)

Upotreba GMO-a u ekološkoj proizvodnji je zabranjena. Radi jasnoće i usklađenosti ne bi trebalo biti moguće proizvod označiti kao ekološki u slučajevima u kojim ga se mora označiti kao proizvod koji sadrži GMO-e, koji se sastoji od GMO-a ili koji je proizveden od GMO-a.

(31)

Da bi se osiguralo da se ekološki proizvodi proizvode u skladu sa zahtjevima propisanim unutar pravnog okvira Zajednice o ekološkoj proizvodnji, na aktivnosti subjekata u svim fazama proizvodnje, pripreme i distribucije ekoloških proizvoda trebalo bi primijeniti sustav kontrola uspostavljen i upravljan u skladu s pravilima utvrđenim u Uredbi (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o službenom nadzoru koji se provodi radi provjere pridržavanja propisa o hrani i hrani za životinje te pravila o zdravlju i dobrobiti životinja ( 3 ).

(32)

U nekim slučajevima može izgledati pretjerano primjenjivati zahtjeve u pogledu obavješćivanja i kontrole na neke tipove subjekata koji posluju s hranom u maloprodaji, kao što su, na primjer, subjekti koji prodaju proizvode izravno potrošaču ili krajnjem korisniku. Zato je državama članicama primjereno dopustiti da takve subjekte izuzmu od tih zahtjeva. Međutim, radi izbjegavanja prijevara potrebno je iz tog izuzeća isključiti one subjekte u maloprodaji koji proizvode, pripremaju ili skladište proizvode koji nisu vezani uz mjesto prodaje ili koji uvoze ekološke proizvode ili su ugovorili obavljanje navedenih aktivnosti s trećom stranom.

(33)

Trebalo bi dozvoliti da se ekološki proizvodi uvezeni u Europsku zajednicu stavljaju na tržište Zajednice kao ekološki ako su proizvedeni u skladu s pravilima proizvodnje i podliježu sustavu kontrola koji su u skladu s ili su ekvivalentni onima koji su utvrđeni u zakonodavstvu Zajednice. Osim toga, za proizvode koji se uvoze u skladu s ekvivalentnim sustavom nadležno tijelo ili priznato kontrolno tijelo ili ustanova predmetne treće zemlje trebali bi izdati certifikat.

(34)

Pri procjeni ekvivalentnosti s obzirom na uvezene proizvode u obzir bi trebalo uzeti međunarodne standarde koje propisuje Codex Alimentarius.

(35)

Smatra se primjerenim voditi popis trećih zemalja koje Komisija priznaje kao zemlje koje imaju proizvodne standarde i mehanizam kontrole ekvivalentne onima koji su predviđeni zakonodavstvom Zajednice. Za treće zemlje koje se ne nalaze na tom popisu Komisija bi trebala sastaviti popis priznatih kontrolnih tijela i ustanova nadležnih za obavljanje kontrola i izdavanje potvrda u tim zemljama.

(36)

Trebalo bi sakupljati relevantne statističke informacije kako bi se dobili pouzdani podaci potrebni za provedbu i dopunu ove Uredbe te kao alat za proizvođače, subjekte na tržištu i kreatore politike. U okviru Statističkog programa Zajednice trebalo bi utvrditi koji su statistički podaci potrebni.

(37)

Ova bi se Uredba trebala početi primjenjivati od datuma koji Komisiji daje dovoljno vremena da donese mjere potrebne za njezinu provedbu.

(38)

Mjere potrebne za provedbu ove Uredbe trebalo bi donijeti u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji ( 4 ).

(39)

Zbog dinamičnog razvoja ekološkog sektora, nekih vrlo osjetljivih pitanja povezanih s metodama ekološke proizvodnje i zbog potrebe da se osigura nesmetano funkcioniranje međunarodnog tržišta i sustava kontrole, primjereno je predvidjeti preispitivanje pravila Zajednice o ekološkom uzgoju, uzimajući u obzir iskustva stečena kroz primjenu tih pravila.

(40)

Dok se na razini Zajednice ne donesu detaljna pravila proizvodnje za određene životinjske vrste, vodeno bilje i mikroalge, države članice trebale bi imati mogućnost propisivati primjenu nacionalnih standarda ili, ako ih nema, privatnih standarda koji su u tim državama članicama prihvaćeni ili priznati,

DONIJELO JE OVU UREDBU:



GLAVA I.

CILJ, PODRUČJE PRIMJENE I DEFINICIJE

Članak 1.

Cilj i područje primjene

1.  Ova Uredba sadrži osnove održivog razvoja ekološke proizvodnje i istodobno osigurava djelotvorno funkcioniranje unutarnjeg tržišta, jamči pošteno tržišno natjecanje, osigurava povjerenje potrošača i štiti njihove interese.

U njoj su postavljeni zajednički ciljevi i načela koji čine temelj za niz pravila utvrđenih ovom Uredbom s obzirom na:

(a) sve faze proizvodnje, pripreme i distribucije ekoloških proizvoda i njihovu kontrolu;

(b) upotrebu oznaka koje kod označivanja i oglašavanja upućuju na ekološku proizvodnju.

2.  Ova se Uredba primjenjuje na sljedeće proizvode poljoprivrednog podrijetla, uključujući proizvode akvakulture, u slučajevima u kojim se ti proizvodi stavljaju na tržište ili su namijenjeni za stavljanje na tržište:

(a) sirovi ili neprerađeni poljoprivredni proizvodi;

(b) prerađeni poljoprivredni proizvodi namijenjeni da se koriste kao hrana;

(c) hrana za životinje;

(d) vegetativni reprodukcijski materijal i sjeme za uzgoj.

Proizvodi lova u divljini i ribolova u slobodnim vodama ne smatraju se ekološkim proizvodima.

Ova se Uredba primjenjuje i na kvasce koji se koriste kao hrana ili hrana za životinje.

3.  Ova se Uredba primjenjuje na sve subjekte koji u bilo kojoj fazi proizvodnje, pripreme i distribucije sudjeluju u aktivnostima vezanim uz proizvode navedene u stavku 2.

Međutim, ova se Uredba ne primjenjuje na pripremu hrane u okviru ugostiteljske djelatnosti. Države članice smiju primjenjivati nacionalna pravila ili, ako ona ne postoje, privatne standarde o označivanju i kontroli proizvoda koji potječu iz ugostiteljskih objekata, ako su navedena pravila u skladu s pravom Zajednice.

4.  Ova se Uredba primjenjuje ne dovodeći u pitanje druge propise Zajednice ili nacionalne propise koji su u skladu sa zakonodavstvom Zajednice koje se odnosi na proizvode navedene u ovom članku, kao što su propisi kojima se uređuju proizvodnja, priprema, prodaja, označivanje i kontrola, uključujući i zakonodavstvo o prehrambenim proizvodima te prehrani životinja.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(a) „ekološka proizvodnja” znači primjena proizvodnih metoda koje su u skladu s pravilima utvrđenim ovom Uredbom u svim fazama proizvodnje, pripreme i distribucije;

(b) „faze proizvodnje, pripreme i distribucije” znači svaka faza od, uključujući, primarne proizvodnje ekološkog proizvoda do, uključujući, njegovog skladištenja, prerade, prijevoza, prodaje ili isporuke krajnjem potrošaču i, prema potrebi, označivanja, promidžbe, uvoza, izvoza i podugovaranja;

(c) „ekološki” znači koji potječe ili je povezan s ekološkom proizvodnjom;

(d) „subjekt” znači privatna ili pravna osoba koja je odgovorna osigurati da ekološka djelatnost pod njezinim nadzorom ispunjava zahtjeve iz ove Uredbe;

(e) „proizvodnja bilja” znači proizvodnja poljoprivrednih proizvoda, uključujući branje samoniklog bilja u komercijalne svrhe;

(f) „proizvodnja životinja” znači proizvodnja domaćih ili domesticiranih kopnenih životinja (uključujući insekte);

(g) za izraz „akvakultura” važi definicija iz Uredbe Vijeća (EZ) br. 1198/2006 od 27. srpnja 2006. o Europskom fondu za ribarstvo ( 5 );

(h) „prijelaz” znači prijelaz s konvencionalnog na ekološki uzgoj u određenom vremenskom razdoblju tijekom kojeg se primjenjuju odredbe o ekološkoj proizvodnji;

(i) „priprema” znači postupci konzerviranja i/ili prerade ekoloških proizvoda, uključujući klanje i rasijecanje kada su u pitanju proizvodi od životinja, kao i pakiranje, označivanje i/ili izmjena oznaka koje se odnose na metode ekološke proizvodnje;

(j) za izraze „hrana”, „hrana za životinje” i „stavljanje na tržište” važe definicije iz Uredbe (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane ( 6 );

(k) „označivanje” znači svaki izraz, riječ, detalj, zaštitni znak, zaštićeni naziv ili simbol koji se odnosi ili se nalazi na bilo kakvom pakiranju, dokumentu, obavijesti, etiketi, tabli, prstenu ili omotu koji ide uz proizvod ili se na njega odnosi;

(l) za izraz „zapakirani prehrambeni proizvodi” važi definicija iz članka 1. stavka 3. točke (b) Direktive 2000/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. ožujka 2000. o usklađivanju zakonodavstava država članica o označivanju, prezentiranju i oglašavanju hrane ( 7 );

(m) „oglašavanje” znači predstavljanje javnosti, bilo kojim sredstvom osim oznakom, čija je namjena da utječe ili je vjerojatno da će utjecati na stavove, vjerovanja i ponašanje i oblikovati ih s ciljem izravnog i neizravnog promicanja prodaje ekoloških proizvoda;

(n) „nadležno tijelo” znači središnje tijelo države članice nadležno za organizaciju službenih kontrola u području ekološke proizvodnje u skladu s odredbama utvrđenim ovom Uredbom, ili bilo koje drugo tijelo na koje je prenesena ta nadležnost; prema potrebi izraz uključuje i odgovarajuća tijela trećih zemalja;

(o) „kontrolno tijelo” znači javna administrativna organizacija države članice na koju je nadležno tijelo u cijelosti ili djelomično prenijelo svoju nadležnost za inspekcije i certifikacije u području ekološke proizvodnje u skladu s odredbama utvrđenim u ovoj Uredbi; prema potrebi izraz uključuje odgovarajuća tijela trećih zemalja ili odgovarajuća tijela koja djeluju u trećim zemljama;

(p) „kontrolna ustanova” znači nezavisna privatna treća stranka koja obavlja inspekcije i certifikacije u području ekološke proizvodnje u skladu s odredbama utvrđenim u ovoj Uredbi; izraz prema potrebi uključuje odgovarajuća tijela trećih zemalja ili odgovarajuća tijela koja djeluju u trećim zemljama;

(q) „oznaka sukladnosti” znači dokaz sukladnosti s određenim nizom standarda ili drugih normativnih dokumenata, u obliku oznake;

(r) za izraz „sastojci” važi definicija iz članka 6. stavka 4. Direktive 2000/13/EZ;

(s) za izraz „sredstva za zaštitu bilja” važi definicija iz Direktive Vijeća 91/414/EEZ od 15. srpnja 1991. o stavljanju sredstava za zaštitu bilja na tržište ( 8 );

(t) za izraz „genetski modificirani organizam (GMO)” važi definicija iz Direktive 2001/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. ožujka 2001. o namjernom uvođenju u okoliš genetski modificiranih organizama i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/220/EEZ ( 9 );

(u) „proizveden od GMO-a” znači dobiven u cijelosti ili djelomično od GMO-a, ali ne sadrži i ne sastoji se od GMO-a;

(v) „proizveden pomoću GMO-a” znači dobiven upotrebom GMO-a kao zadnjeg živog organizma u proizvodnom procesu, ali koji ne sadrži i ne sastoji se od GMO-a i nije proizveden od GMO-a;

(w) za izraz „aditivi za hranu za životinje” važi definicija iz Uredbe (EZ) br. 1831/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2003. o dodacima hrani za životinje koji se koriste u hranidbi životinja ( 10 );

(x) „ekvivalentni” u opisima različitih sustava ili mjera znači da oni, uz primjenu pravila koja osiguravaju istu razinu osiguranja sukladnosti, mogu ispuniti iste ciljeve i slijediti ista načela;

(y) „pomoćna tvar u procesu proizvodnje” znači svaka tvar koja se sama po sebi ne konzumira kao prehrambeni sastojak, već se namjerno upotrebljava u preradi sirovina, prehrambenih proizvoda ili njihovih sastojaka radi ispunjavanja nekih tehnoloških zahtjeva tijekom obrade ili prerade, što može dovesti do nenamjernog, ali tehnički neizbježne prisutnosti rezidua tvari ili njihovih derivata u konačnom proizvodu, pod uvjetom da rezidue ne predstavljaju rizik za zdravlje i nemaju nikakav tehnološki učinak na gotovi proizvod;

(z) za izraz „ionizirajuće zračenje” važi definicija iz Direktive Vijeća 96/29/Euratom od 13. svibnja 1996. o utvrđivanju osnovnih sigurnosnih normi za zaštitu zdravlja radnika i stanovništva od opasnosti od ionizirajućeg zračenja ( 11 ), kako je ograničena člankom 1. stavkom 2. Direktive 1999/2/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. veljače 1999. o usklađivanju zakonodavstava država članica o hrani i sastojcima hrane podvrgnutim ionizirajućem zračenju ( 12 ).

(aa) „priprema hrane u okviru ugostiteljske djelatnosti” znači priprema ekoloških proizvoda u restoranima, bolnicama, kantinama i drugim sličnim objektima na mjestu prodaje ili isporuke krajnjem potrošaču.



GLAVA II.

CILJEVI I NAČELA EKOLOŠKE PROIZVODNJE

Članak 3.

Ciljevi

Opći ciljevi ekološke proizvodnje su sljedeći:

(a) uspostaviti održivi sustav upravljanja poljoprivredom koji:

i. omogućuje poštovanje prirodnih sustava i ciklusa te održavanje i poboljšavanje zdravlja tla, bilja i životinja i ravnoteže između njih;

ii. doprinosi visokoj razini biološke raznolikosti;

iii. u kojem se odgovorno koristi energija i prirodni resursi kao što su voda, tlo, organske tvari i zrak;

iv. poštuje visoke standarde o dobrobiti životinja i prije svega zadovoljava etološke potrebe životinja ovisno o vrsti kojoj pripadaju;

(b) težiti proizvodnji proizvoda visoke kvalitete;

(c) težiti proizvodnji niza različitih vrsta prehrambenih i drugih poljoprivrednih proizvoda koji su u skladu s potražnjom potrošača za proizvodima proizvedenim primjenom postupaka koji nisu štetni za okoliš, zdravlje ljudi te zdravlje bilja, odnosno zdravlje i dobrobit životinja.

Članak 4.

Opća načela

Ekološka se proizvodnja temelji na sljedećim načelima:

(a) primjereno oblikovanje bioloških procesa i upravljanje biološkim procesima koji se temelje na ekološkim sustavima, uz iskorištavanje prirodnih resursa u okviru tih sustava, pomoću metoda koje:

i. uključuju upotrebu živih organizama i postupaka strojne proizvodnje;

ii. uključuju uzgoj ratarskih kultura i stočarsku proizvodnju ili proizvodnju proizvoda akvakulture koji su u skladu s načelom održivog iskorištavanja ribolovnih resursa;

iii. isključuju upotrebu GMO-a i proizvoda proizvedenih iz GMO-a ili pomoću GMO-a, uz izuzetak veterinarskih lijekova;

iv. se temelje na procjeni rizika i, prema potrebi, primjeni mjera predostrožnosti i preventivnih mjera;

(b) ograničenje upotrebe sirovina iz vanjskih izvora. U slučajevima u kojim se zahtijeva upotreba sirovina izvana ili kada ne postoji odgovarajuća praksa i metode iz stavka (a), te se sirovine ograničavaju na:

i.  inpute iz ekološke proizvodnje;

ii. prirodne tvari ili tvari dobivene prirodnim putem;

iii. mineralna gnojiva niske topivosti;

(c) strogo ograničenje upotrebe kemijski sintetiziranih inputa na izvanredne slučajeve:

i. kada ne postoje odgovarajući postupci upravljanja; i

ii. kada na tržištu nisu dostupni vanjski inputi iz stavka (b); ili

iii. kada bi upotreba vanjskih inputa iz stavka (b) dovela do neprihvatljivih posljedica za okoliš;

(d) prilagođavanje pravila ekološke proizvodnje, prema potrebi i u okviru ove Uredbe, uzimajući u obzir sanitarno stanje, regionalne klimatske razlike, stupanj razvoja i specifičnu uzgojnu praksu.

Članak 5.

Posebna načela koja se primjenjuju na uzgoj

Osim na općim načelima navedenim u članku 4., ekološki se uzgoj temelji na sljedećim posebnim načelima:

(a) održavanje i poboljšavanje života u tlu i prirodne plodnosti tla, stabilnosti i biološke raznolikosti tla koje sprečavaju i suzbijaju zbijanje i eroziju tla, te hranjenje biljaka prvenstveno kroz ekosustav tla;

(b) svođenje na minimum upotrebe neobnovljivih resursa i sirovina koje ne potječu s predmetnog poljoprivrednoga gospodarstva;

(c) recikliranje otpada i nusproizvoda biljnog i životinjskog podrijetla kao inputa u proizvodnji biljaka i životinja;

(d) uzimanje u obzir lokalne i regionalne ekološke ravnoteže kod donošenja odluka vezanih uz proizvodnju;

(e) održavanje zdravlja životinja poticanjem prirodne imunološke zaštite životinje kao i odabirom odgovarajućih pasmina i stočarske prakse;

(f) održavanje zdravlja bilja preventivnim mjerama kao što su odabir odgovarajućih vrsta i sorti otpornih na štetočine i bolesti, odgovarajući plodored, mehaničke i fizikalne metode i zaštita prirodnih neprijatelja štetočina;

(g) praksa uzgoja stoke koja je prilagođena lokaciji i povezana sa zemljom;

(h) skrb za visoku razinu dobrobiti životinja uz poštovanje potreba životinja s obzirom na vrstu kojoj pripadaju;

(i) proizvodnja proizvodâ od ekološki uzgojene stoke, odnosno od životinja koje su od rođenja ili otkad su se izlegle i tijekom cijelog života bile uzgajane na ekološkim poljoprivrednim gospodarstvima;

(j) odabir pasmina uzimajući u obzir sposobnost prilagodbe životinja lokalnim uvjetima, njihovu vitalnost i otpornost na bolesti ili zdravstvene probleme;

(k) hranidba životinja ekološkom hranom koja se sastoji od sastojaka poljoprivrednog podrijetla dobivenih ekološkim uzgojem i od prirodnih tvari koje nisu poljoprivrednog podrijetla;

(l) primjena uzgojne prakse koja potiče imunološki sustav i jača prirodnu obranu od bolesti, posebno redovito kretanje i, prema potrebi, pristup otvorenim prostorima i pašnjacima;

(m) isključivanje uzgoja životinja kod kojih je došlo do pojave umjetno izazvane poliploidije;

(n) održavanje biološke raznolikosti prirodnih vodenih ekosustava, trajno zdravlje vodenog okoliša i kvaliteta okolnih vodenih i kopnenih ekosustava u proizvodnji proizvoda akvakulture;

(o) hranidba vodenih organizama hranom dobivenom održivim iskorištavanjem ribolovnih resursa kako su definirani u članku 3. Uredbe Vijeća (EZ) br. 2371/2002 od 20. prosinca 2002. o očuvanju i održivom iskorištavaju ribolovnih resursa u okviru Zajedničke ribarstvene politike ( 13 ) ili ekološkom hranom za životinje koja se sastoji od sastojaka poljoprivrednog podrijetla dobivenih iz ekološkog uzgoja i prirodnih tvari koje nisu poljoprivrednog podrijetla.

Članak 6.

Posebna načela koja se primjenjuju na preradu ekološke hrane

Osim na općim načelima navedenim u članku 4., ekološka proizvodnja prerađene ekološke hrane temelji se i na sljedećim posebnim načelima:

(a) proizvodnja ekološke hrane od ekoloških sastojaka poljoprivrednog podrijetla, osim ako takvi sastojci nisu dostupni na tržištu u ekološkom obliku;

(b) ograničenje upotrebe prehrambenih aditiva, konvencionalnih sastojaka s pretežno tehnološkom i senzornom funkcijom te mikronutrijenata i pomoćnih tvari u procesu proizvodnje, tako da se koriste što manje i samo u slučajevima u kojim je to nužno iz tehnoloških razloga ili služi za određene prehrambene namjene;

(c) isključivanje tvari i preradbenih postupaka koji bi mogli dovesti do pogrešnih zaključaka o pravoj prirodi proizvoda;

(d) pažljiva prerada hrane, po mogućnosti uz primjenu bioloških, mehaničkih i fizikalnih metoda.

Članak 7.

Posebna načela koja se primjenjuju na preradu ekološke hrane za životinje

Osim na općim načelima navedenim u članku 4., proizvodnja prerađene ekološke hrane za životinje temelji se i na sljedećim posebnim načelima:

(a) proizvodnja ekološke hrane za životinje od ekoloških sirovina, osim u slučajevima u kojim neka sirovina nije dostupna na tržištu u ekološkom obliku;

(b) ograničenje upotrebe prehrambenih aditiva i pomoćnih tvari u procesu proizvodnje, tako da se koriste što manje i samo kada je to nužno potrebno zbog tehnoloških ili zootehničkih razloga ili služe za određene prehrambene namjene;

(c) isključivanje tvari i metoda prerade koje bi mogle dovesti do pogrešnih zaključaka o pravoj prirodi proizvoda;

(d) pažljiva prerada hrane, po mogućnosti uz primjenu bioloških, mehaničkih i fizikalnih metoda.



GLAVA III.

PRAVILA PROIZVODNJE



POGLAVLJE 1.

Opća pravila proizvodnje

Članak 8.

Opći zahtjevi

Subjekti poštuju pravila proizvodnje iz ove glave i provedbena pravila iz članka 38. stavka (a).

Članak 9.

Zabrana upotrebe GMO-a

1.  GMO-i i proizvodi proizvedeni od GMO-a ne smiju se upotrebljavati kao hrana, hrana za životinje, pomoćne tvari u procesu proizvodnje, sredstva za zaštitu bilja, gnojiva, poboljšivači tla, sjeme, vegetativni reprodukcijski materijal, mikroorganizmi i životinje u ekološkoj proizvodnji.

2.  Za potrebe zabrane iz stavka 1. koja se odnosi na GMO-e ili proizvode proizvedene od GMO-a za hranu ili hranu za životinje subjekti se mogu osloniti na etikete priložene uz proizvode ili neke druge prateće dokumente koji su pričvršćeni ili priloženi u skladu s Direktivom 2001/18/EZ, Uredbom (EZ) 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2003. o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje ( 14 ) ili Uredbom (EZ) 1830/2003 o sljedivosti i označivanju genetski modificiranih organizama te sljedivosti hrane i hrane za životinje proizvedene od genetski modificiranih organizama.

Subjekti mogu pretpostavljati da GMO-i ili proizvodi proizvedeni od GMO-a nisu upotrijebljeni u proizvodnji kupljene hrane i hrane za životinje kada proizvodi nisu označeni ili uz njih nije priložen odgovarajući dokument u skladu s navedenim Uredbama, ako nisu dobili druge informacije koje upućuju na to da označivanje predmetnih proizvoda nije u skladu s tim Uredbama.

3.  Za potrebe zabrane iz stavka 1. koja se odnosi na proizvode koji ne pripadaju u hranu ili hranu za životinje i proizvode proizvedene pomoću GMO-a, subjekti koji upotrebljavaju takve konvencionalne proizvode kupljene od treće strane zahtijevaju potvrdu prodavatelja da isporučeni proizvodi nisu proizvedeni od ni pomoću GMO-a.

4.  Komisija odlučuje o mjerama za provedbu zabrane upotrebe GMO-a i proizvoda proizvedenih od GMO-a u skladu s postupkom iz članka 37. stavka 2.

Članak 10.

Zabrana primjene ionizirajućeg zračenja

Zabranjuje se primjena ionizirajućeg zračenja u obradi ekološke hrane ili hrane za životinje ili sirovina koje se koriste u ekološkoj hrani za ljude ili životinje.



POGLAVLJE 2.

Proizvodnja na poljoprivrednim gospodarstvima

Članak 11.

Opća pravila proizvodnje na poljoprivrednim gospodarstvima

Cijelim poljoprivrednim gospodarstvom upravlja se u skladu sa zahtjevima koji se primjenjuju na ekološku proizvodnju.

Međutim, u skladu s posebnim uvjetima koji će biti utvrđeni u skladu s postupkom iz članka 37. stavka 2., gospodarstvo se može razdijeliti na jasno odvojene proizvodne jedinice, odnosno proizvodne jedinice za proizvode akvakulture, koje sve nisu jedinice kojima se upravlja u skladu s pravilima ekološke proizvodnje. Što se tiče životinja, radi se o različitim životinjskim vrstama. Što se tiče akvakulture, može se raditi o istoj vrsti pod uvjetom da su pojedinačne proizvodne jedinice na odgovarajući način odvojene. Što se tiče bilja, radi se o različitim sortama koje je lako razlikovati.

Ako se, u skladu s drugim podstavkom, sve jedinice nekoga gospodarstva ne koriste za ekološku proizvodnju, zemlju, životinje i proizvode koji se koriste u ili su proizvedeni na proizvodnim jedinicama za ekološku proizvodnju subjekt drži odvojeno od onih koji se koriste u ili su proizvedeni na proizvodnim jedinicama za konvencionalnu proizvodnju i vodi odgovarajuću evidenciju iz koje je vidljiva ta odvojenost.

Članak 12.

Pravila proizvodnje bilja

1.  Osim općih pravila proizvodnje na poljoprivrednim gospodarstvima navedenih u članku 11., na ekološku proizvodnju bilja primjenjuju se sljedeća pravila:

(a) u ekološkoj proizvodnji bilja primjenjuju se postupci obrade tla i uzgoja kultura kojima se održava ili povećava razina organskih tvari u tlu, povećava stabilnost i biološka raznolikost tla i sprečava zbijanje i erozija tla;

(b) plodnost i biološka aktivnost tla održava se i povećava višegodišnjim plodoredom, koji uključuje mahunarke i druge kulture za zelenu gnojidbu, te upotrebom stajskog gnojiva ili materijala organskog podrijetla, po mogućnosti kompostiranih, iz ekološke proizvodnje;

(c) upotreba biodinamičnih pripravaka je dozvoljena;

(d) osim toga, gnojiva i poboljšivači tla smiju se upotrebljavati samo ako su odobreni za primjenu u ekološkoj proizvodnji u skladu s člankom 16.;

(e) mineralna dušična gnojiva ne smiju se upotrebljavati;

(f) sve primijenjene tehnike proizvodnje bilja onečišćenje okoliša sprečavaju ili svode na najmanju moguću mjeru;

(g) sprečavanje štete koju uzrokuju štetočine, bolesti i korov temelji se, prije svega, na zaštiti djelovanjem prirodnih neprijatelja, odabiru vrsta i sorti, plodoredu, tehnikama obrade tla i termičkim procesima;

(h) ako se utvrdi da je neka kultura ugrožena, sredstva za zaštitu bilja smiju se upotrebljavati samo ako su odobrena za primjenu u ekološkoj proizvodnji u skladu s člankom 16.;

(i) za proizvodnju proizvodâ, osim sjemena i vegetativnog reprodukcijskog materijala, smiju se koristiti samo ekološki proizvedeno sjeme i vegetativni reprodukcijski materijal. U tu svrhu najmanje jedna generacija matičnih biljaka kada se radi o sjemenu, odnosno roditeljskih biljaka kada se radi o vegetativnom reprodukcijskom materijalu, mora biti uzgojena u skladu s pravilima utvrđenim u ovoj Uredbi, a kada se radi o višegodišnjim kulturama taj uzgoj obuhvaća dvije sezone rasta;

(j) proizvodi za čišćenje i dezinfekciju u proizvodnji bilja smiju se upotrebljavati samo ako su odobreni za upotrebu u ekološkoj proizvodnji u skladu s člankom 16.

2.  Sakupljanje divljih biljaka i dijelova divljih biljaka koje samoniklo rastu u neobrađenim područjima, šumama i poljoprivrednim područjima smatra se ekološkom proizvodnom metodom pod uvjetom da:

(a) ta područja tijekom razdoblja od najmanje tri godine prije sakupljanja nisu bila tretirana nikakvim sredstvima osim onih koji se smiju upotrebljavati u ekološkoj proizvodnji u skladu s člankom 16.;

(b) sakupljanje ne utječe na stabilnost prirodnog staništa ili na održanje vrste u području sakupljanja.

3.  Mjere potrebne za provedbu pravila sadržanih u ovom članku usvajaju se u skladu s postupkom iz članka 37. stavka 2.

Članak 13.

Pravila proizvodnje morskih algi

1.  Sakupljanje divljih morskih algi i njihovih dijelova koje samoniklo rastu u moru smatra se ekološkom proizvodnom metodom pod uvjetom da:

(a) su područja na kojem rastu alge ekološki vrlo kvalitetna, kako je definirano Direktivom 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike ( 15 ) i, dok se ona ne počne primjenjivati, u kojim je kvaliteta vode jednaka kvaliteti voda koje su za tu namjenu određene Direktivom 2006/113/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o propisanoj kvaliteti vode u kojoj žive školjkaši ( 16 ) te da nisu neprikladna sa zdravstvenog stajališta. Do donošenja detaljnijih pravila u provedbenom zakonodavstvu, samonikle jestive alge ne smiju se sakupljati na područjima koja ne zadovoljavaju kriterije za područja klase A ili klase B kako su definirane u Prilogu II. Uredbi (EZ) br. 854/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o utvrđivanju posebnih pravila za organizaciju službenih kontrola proizvoda životinjskog podrijetla namijenjenih prehrani ljudi ( 17 );

(b) sakupljanje ne utječe na dugoročnu stabilnost njihovog prirodnog staništa ili održavanje vrste u području sakupljanja.

2.  Da bi se smatrao ekološkim, uzgoj algi treba se odvijati u obalnim područjima čije su karakteristike u pogledu okoliša i zdravlja u najmanju ruku ekvivalentne značajkama navedenim u stavku 1. Osim toga:

(a) u svim fazama proizvodnje primjenjuju se održivi postupci, od sakupljanja mladih algi do berbe;

(b) da bi se osiguralo očuvanje bogatih genskih zaliha, redovito bi trebalo sakupljati mlade samonikle alge kako bi se dopunile zalihe koje potječu iz uzgoja u zatvorenim prostorima;

(c) gnojiva se ne smiju upotrebljavati, osim u zatvorenim objektima, i to samo ako su odobrena za takvu upotrebu u ekološkoj proizvodnji u skladu s člankom 16.

3.  Mjere potrebne za provedbu pravila proizvodnje sadržanih u ovom članku usvajaju u skladu s postupkom iz članka 37. stavka 2.

Članak 14.

Pravila stočarske proizvodnje

1.  Osim općih pravila proizvodnje na poljoprivrednim gospodarstvima iz članka 11. za stočarsku proizvodnju primjenjuju se sljedeća pravila:

(a) s obzirom na podrijetlo životinja:

i. stoka iz ekološkog uzgoja rađa se i uzgaja na ekološkim poljoprivrednim gospodarstvima;

ii. životinje koje nisu ekološki uzgojene mogu se dovesti na poljoprivredno gospodarstvo pod posebnim uvjetima. Takve životinje i njihovi proizvodi mogu se smatrati ekološkim kada prođe prijelazno razdoblje iz članka 17. stavka 1. točke (c);

iii. životinje i njihovi proizvodi koji se na početku prijelaznog razdoblja već nalaze na poljoprivrednom gospodarstvu mogu se smatrati ekološkim po isteku prijelaznog razdoblja iz članka 17. stavka 1. točke (c);

(b) s obzirom na uzgojnu praksu i uvjete držanja:

i. osoblje koje se brine za životinje posjeduje potrebna osnovna znanja i vještine vezane uz zdravstvene potrebe i dobrobit životinja;

ii. uzgojna praksa, uključujući gustoću stoke i uvjete držanja, osigurava da budu zadovoljene razvojne, fiziološke i etološke potrebe životinja;

iii. stoka ima stalni pristup otvorenim prostorima, po mogućnosti pašnjacima, kad god vremenski uvjeti i stanje tla to dozvoljavaju, osim ako se na temelju zakonodavstva Zajednice uvedu ograničenja i obveze vezane uz zaštitu zdravlja ljudi i životinja;

iv. broj životinja ograničen je da ne bi došlo do prekomjerne ispaše, izrovanosti tla kopitima, erozije ili onečišćenja koje nastaje zbog životinja ili zbog upotrebe stajskoga gnoja;

v. ekološki uzgojena stoka drži se odvojeno od ostale stoke. Međutim, ispaša životinja iz ekološkog uzgoja na običnoj zemlji i ispaša životinja koje nisu iz ekološkog uzgoja dozvoljena je pod određenim ograničavajućim uvjetima;

vi. sputavanje na paši ili izolacija životinja se zabranjuje, osim pojedinačnih životinja koje se sputavaju ili izoliraju na ograničeno vrijeme i ako je to opravdano radi sigurnosti i dobrobiti životinje ili iz veterinarskih razloga;

vii. trajanje prijevoza životinja svedeno je na minimum;

viii. svako trpljenje, uključujući sakaćenje, svodi se na minimum tijekom cijelog života životinje, uključujući i vrijeme klanja;

ix. pčelinjaci se postavljaju na područjima koja osiguravaju izvore nektara i peluda koje čine prije svega ekološki uzgojene kulture ili, prema potrebi, prirodna vegetacija ili konvencionalno upravljane šume ili kulture koje se obrađuju metodama koje imaju vrlo mali utjecaj na okoliš. Pčelinjaci se drže na dovoljnoj udaljenosti od izvora koji mogu dovesti do onečišćenja pčelarskih proizvoda ili loše utjecati na zdravlje pčela;

x. košnice i materijali koji se koriste u pčelarstvu uglavnom su od prirodnih materijala;

xi. uništavanje pčela u saćima kao metoda sakupljanja pčelarskih proizvoda se zabranjuje;

(c) s obzirom na rasplod:

i. za razmnožavanje se primjenjuju prirodne metode. Međutim, umjetna oplodnja je dozvoljena;

ii. razmnožavanje se ne smije poticati terapijom hormonima ili sličnim tvarima, osim u slučaju da se radi o obliku veterinarskog terapeutskog tretmana pojedinačnih životinja;

iii. drugi oblici umjetnog razmnožavanja kao što su kloniranje i prijenos embrija ne smiju se primjenjivati;

iv. odabiru se odgovarajuće pasmine. Izbor pasmina također doprinosi sprečavanju trpljenja i izbjegavanju sakaćenja životinja;

(d) s obzirom na hranu za životinje:

i. dobivanje hrane za životinje prvenstveno s gospodarstva na kojem se stoka drži ili s drugih ekoloških gospodarstava na istom području;

ii. stoka se hrani ekološkom hranom za životinje koja ispunjava prehrambene potrebe životinja u različitim fazama njihovog razvoja. Dio obroka može sadržavati hranu s gospodarstava koja su u fazi preusmjeravanja na ekološki uzgoj;

iii. uz izuzetak pčela, stoka ima stalan pristup ispaši ili vlaknastoj krmi;

iv. konvencionalne sirovine za hranu za životinje biljnog podrijetla, sirovine životinjskog i mineralnog podrijetla, aditivi za hranu za životinje, neki proizvodi koji se koriste u prehrani životinja i pomoćne tvari u procesu proizvodnje smiju se upotrebljavati samo ako su odobreni za upotrebu u ekološkoj proizvodnji u skladu s člankom 16.;

v. poboljšivači rasta i sintetske aminokiseline ne smiju se upotrebljavati;

vi. sisavci koji još sišu hrane se prirodnim mlijekom, po mogućnosti majčinim;

(e) s obzirom na sprečavanje bolesti i veterinarske tretmane:

i. sprečavanje bolesti temelji se na selekciji vrsta i sojeva, praksi upravljanja uzgojem, visoko kvalitetnoj hrani i tjelesnoj aktivnosti životinja, primjerenoj gustoći životinja i odgovarajućim nastambama koje se održavaju u higijenskim uvjetima;

ii. bolesti se odmah liječe, kako bi se izbjeglo da životinje trpe; kemijski sintetizirani alopatski veterinarski lijekovi, uključujući antibiotike, smiju se upotrebljavati prema potrebi i pod strogim uvjetima kada primjena fitoterapeutskih, homeopatskih i drugih proizvoda nije primjerena. Osobito je potrebno odrediti ograničenja s obzirom na tijek liječenja i karence;

iii. dozvoljava se primjena imunoloških veterinarskih lijekova;

iv. dozvoljavaju su tretmani vezani uz zaštitu zdravlja ljudi i životinja koji se propisuju na temelju zakonodavstva Zajednice;

(f) što se tiče čišćenja i dezinfekcije, u zgradama i objektima za držanje životinja smiju se koristiti samo proizvodi za čišćenje i dezinfekciju koji su odobreni za upotrebu u ekološkoj proizvodnji u skladu s člankom 16.

2.  Mjere i uvjeti potrebni za provedbu pravila proizvodnje sadržanih u ovom članku usvajaju se u skladu s postupkom iz članka 37. stavka 2.

Članak 15.

Pravila proizvodnje životinja akvakulture

1.  Osim općih pravila proizvodnje iz članka 11. na proizvodnju životinja akvakulture primjenjuju se sljedeća pravila:

(a) s obzirom na podrijetlo životinja akvakulture:

i. ekološka akvakultura temelji se na uzgoju mlađi koja potječe od ekološki uzgojenog matičnog jata i iz ekoloških uzgajališta;

ii. kada mlađ koja potječe od ekološki uzgojenih matičnih jata ili iz ekoloških uzgajališta nije raspoloživa, u uzgajalište se pod posebnim uvjetima mogu dopremiti životinje uzgojene na konvencionalni način;

(b) s obzirom na uzgojnu praksu:

i. osoblje koje se brine za životinje posjeduje potrebna osnovna znanja i vještine vezane uz zdravstvene potrebe i dobrobit životinja;

ii. uzgojna praksa, uključujući hranidbu, konstrukciju objekata, gustoću životinja i kvalitetu vode, osigurava da su zadovoljene razvojne, fiziološke i etološke potrebe životinja;

iii. uzgojna praksa svodi na minimum negativan utjecaj uzgajališta na okoliš, uključujući bježanje uzgojenih životinja u prirodu;

iv. ekološki uzgojene životinje drže se odvojeno od drugih životinja akvakulture;

v. pri prijevozu osigurana je dobrobit životinja;

vi. bilo kakvo trpljenje životinja, uključujući i trpljenje pri postupku ubijanja, svedeno je na minimum;

(c) s obzirom na rasplod:

i. umjetna indukcija poliploidije, umjetno križanje, kloniranje i proizvodnja jednospolnih sojeva, osim ručnim sortiranjem, ne smiju se primjenjivati;

ii. odabiru se odgovarajući uzgojni sojevi;

iii. za upravljanje matičnim jatom, rasplod i proizvodnju mlađi uspostavljaju se uvjeti koji odgovaraju uzgajanoj vrsti;

(d) s obzirom na hranu za ribe i rakove:

i. životinje se hrane hranom koja ispunjava njihove prehrambene potrebe u različitim fazama razvoja;

ii. biljni dio hrane potječe iz ekološke proizvodnje, a dio hrane dobiven od vodenih životinja potječe iz održivog iskorištavanja ribolovnih izvora;

iii. konvencionalni prehrambeni sastojci biljnog podrijetla, prehrambeni sastojci životinjskog i mineralnog podrijetla, aditivi, određeni proizvodi koji se upotrebljavaju u prehrani životinja i pomoćne tvari u procesu proizvodnje smiju se upotrebljavati samo ako su odobrene za primjenu u ekološkoj proizvodnji u skladu s člankom 16.;

iv. poboljšivači rasta i sintetske aminokiseline ne smiju se upotrebljavati;

(e) s obzirom na školjke iz grupe mekušaca i druge vrste koje ne hrani čovjek, već se same hrane prirodnim planktonom:

i. takve životinje koje filtriraju hranu iz vode zadovoljavaju sve svoje prehrambene potrebe iz prirode, osim mlađi koja se uzgaja u mrijestilištima i rastilištima;

ii. uzgajaju se u vodi koja zadovoljava kriterije za klasu A ili klasu B kako su definirane u Prilogu II. Uredbi (EZ) br. 854/2004;

iii. uzgajaju se u vodi visoke ekološke kvalitete kako je definirana Direktivom 2000/60/EZ, a do njezine provedbe, u vodi koja je po kvaliteti ekvivalentna vodi definiranoj u Direktivi 2006/113/EZ;

(f) s obzirom na sprečavanje bolesti i veterinarske tretmane:

i. sprečavanje bolesti temelji se na držanju životinja u optimalnim uvjetima, što se postiže odabirom odgovarajuće lokacije, optimalnom konstrukcijom uzgajališta, primjenom dobre uzgojne prakse i prakse upravljanja, uključujući redovito čišćenje i dezinfekciju objekata i prostora, visoku kvalitetu hrane, odgovarajuću gustoću životinja i selekciju uzgojnih vrsta i sojeva;

ii. bolesti se liječe odmah, kako bi se izbjeglo da životinje trpe; kemijski sintetizirani alopatski veterinarski lijekovi, uključujući antibiotike, smiju se upotrebljavati prema potrebi i pod strogim uvjetima, kada primjena fitoterapeutskih, homeopatskih i drugih proizvoda nije primjerena. Osobito je potrebno odrediti ograničenja s obzirom na tijek liječenja i karence;

iii. primjena imunoloških veterinarskih lijekova je dozvoljena;

iv. dozvoljeni su tretmani vezani uz zaštitu zdravlja ljudi i životinja koji su propisani zakonodavstvom Zajednice.

(g) što se tiče čišćenja i dezinfekcije, proizvodi za čišćenje i dezinfekciju ribnjaka, kaveza, zgrada i uređaja smiju se koristiti samo ako su odobreni za upotrebu u ekološkoj proizvodnji u skladu s člankom 16.

2.  Mjere i uvjeti potrebni za provedbu pravila proizvodnje sadržanih u ovom članku usvajaju se u skladu s postupkom iz članka 37. stavka 2.

Članak 16.

Proizvodi i tvari koje se upotrebljavaju u uzgoju i kriteriji za njihovo odobravanje

1.  Proizvode i tvari za upotrebu u ekološkoj proizvodnji Komisija odobrava u skladu s postupkom iz članka 37. stavka 2. te ih uvrštava u ograničeni popis proizvoda i tvari koje se smiju upotrebljavati u ekološkom uzgoju na sljedeći način:

(a) kao sredstva za zaštitu bilja;

(b) kao gnojiva i poboljšivači tla;

(c) kao konvencionalne sirovine za hranu za životinje biljnog, životinjskog i mineralnog podrijetla i kao neke tvari koje se upotrebljavaju u hranidbi životinja;

(d) kao aditivi u hrani za životinje i pomoćne tvari u procesu proizvodnje;

(e) kao proizvodi za čišćenje i dezinfekciju ribnjaka, kaveza, zgrada i uređaja koji se koriste u proizvodnji životinja;

(f) kao proizvodi za čišćenje i dezinfekciju zgrada i uređaja koji se upotrebljavaju u proizvodnji bilja, uključujući skladišta na poljoprivrednom gospodarstvu.

Proizvodi i tvari koje se nalaze na ograničenom popisu smiju se koristiti samo ako je takva upotreba odobrena u općoj poljoprivredi u predmetnim državama članicama, u skladu s relevantnim odredbama Zajednice ili nacionalnim odredbama koje su u skladu s pravom Zajednice.

2.  Odobrenje proizvoda i tvari iz stavka 1. uvjetovano je ciljevima i načelima utvrđenim u glavi II. i sljedećim općim i posebnim kriterijima, koji se ocjenjuju kao jedna cjelina:

(a) njihova je upotreba nužna za održivu proizvodnju i ključna za njezinu namjenu;

(b) svi su proizvodi i tvari biljnog, životinjskog, mikrobnog ili mineralnog podrijetla, osim u slučajevima u kojim proizvoda ili tvari iz takvih izvora nema u dovoljnim količinama ili njihova kvaliteta nije zadovoljavajuća ili ako alternativni proizvodi i tvari uopće nisu raspoloživi;

(c) kada se radi o proizvodima iz stavka 1. točke (a) vrijedi sljedeće:

i. njihova je upotreba ključna za kontrolu štetnih organizama i određenih bolesti, za koju ne postoje druga biološka, fizikalna ili uzgojna rješenja, odnosno uzgojni postupci ili postupci upravljanja;

ii. ako proizvodi nisu biljnog, životinjskog, mikrobnog ili mineralnog podrijetla i nisu u svom prirodnom obliku, mogu se odobriti samo ako uvjeti za njihovu upotrebu isključuju svaki izravni kontakt s jestivim dijelovima biljke;

(d) kada se radi o proizvodima iz stavka 1. točke (b), njihova primjena je ključna za postizanje ili održavanje plodnosti tla ili za ispunjavanje posebnih prehrambenih zahtjeva biljke, ili za specifične svrhe poboljšanja tla;

(e) kada se radi o proizvodima iz stavka 1. točaka (c) i (d), vrijedi sljedeće:

i. potrebni su za održavanje zdravlja životinja, dobrobiti i vitalnosti životinja te doprinose primjerenoj prehrani koja ispunjava fiziološke i etološke potrebe predmetnih vrsta ili bi bez upotrebe takvih tvari bilo nemoguće proizvesti ili konzervirati takvu hranu za životinje;

ii. hrana za životinje mineralnog podrijetla, elementi u tragovima, vitamini ili provitamini prirodnog su podrijetla. U slučaju da te tvari nisu raspoložive, za primjenu u ekološkoj proizvodnji mogu se odobriti kemijski dobro definirane analogne tvari.

3.  

(a) U skladu s postupkom iz članka 37. stavka 2. Komisija može odrediti uvjete i granice s obzirom na poljoprivredne proizvode na koje se mogu primijeniti proizvodi i tvari iz stavka 1., metode primjene, doziranje, vremenska ograničenja za primjenu i kontakt s poljoprivrednim proizvodima te, prema potrebi, odlučiti o povlačenju tih proizvoda i tvari.

(b) Kada država članica smatra da bi neki proizvod ili tvar trebalo uvrstiti na popis ili povući s popisa iz stavka 1., ili da bi trebalo izmijeniti specifikacije u pogledu primjene iz podstavka (a), država članica osigurava da se Komisiji i državama članicama službeno pošalje dokumentacija u kojoj će biti navedeni razlozi za njihovo uvrštavanje, povlačenje ili izmjene.

Zahtjevi za izmjenu ili povlačenje, kao i odluke o tome, objavljuju se.

(c) Proizvodi i tvari koji su se primjenjivali prije donošenja ove Uredbe u svrhe koje se podudaraju s onima iz stavka 1. ovog članka mogu se nastaviti primjenjivati i nakon njezinog donošenja. U svakom slučaju, Komisija može takve proizvode ili tvari povući u skladu s člankom 37. stavkom 2.

4.  Države članice mogu na svojem državnom području urediti da se proizvodi i tvari u ekološkoj proizvodnji upotrebljavaju u svrhe koje nisu navedene u stavku 1., pod uvjetom da je njihova upotreba u skladu s ciljevima i načelima utvrđenim u glavi II. i općim i posebnim kriterijima navedenim u stavku 2. i ako se pritom poštuju zakoni Zajednice. Predmetna država članica o takvim nacionalnim pravilima obavješćuje druge države članice i Komisiju.

5.  U ekološkoj proizvodnji dopušta se upotreba proizvoda i tvari koje nisu obuhvaćene stavcima 1. i 4. ako su u skladu s ciljevima i načelima iz glave II. i općim kriterijima iz ovog članka.

Članak 17.

Prijelaz na ekološku proizvodnju

1.  Za poljoprivredno gospodarstvo na kojem se započinje s ekološkom proizvodnjom vrijede sljedeća pravila:

(a) prijelazno razdoblje započinje kada proizvođač o svojoj djelatnosti obavijesti nadležna tijela i svoje gospodarstvo podvrgne sustavu kontrole koji je u skladu s člankom 28. stavkom 1.;

(b) tijekom prijelaznog razdoblja primjenjuju se sva pravila utvrđena ovom Uredbom;

(c) prijelazna razdoblja utvrđuju se prema tipu proizvodnje biljnih kultura ili životinja;

(d) na poljoprivrednim gospodarstvima ili proizvodnim jedinicama na čijim se nekim dijelovima ekološka proizvodnja već odvija, a na nekima tek uvodi, proizvođač drži ekološki proizvedene proizvode odvojeno od proizvoda iz dijela koji je još u prijelaznoj fazi, životinje drži odvojene ili tako da ih je lako odvojiti, te o svemu voditi odgovarajuću evidenciju iz koje je ta odvojenost vidljiva;

(e) za određivanje gore spomenutog prijelaznog razdoblja može se uzeti u obzir razdoblje koje neposredno prethodi datumu početka prijelaznog razdoblja, ako su ispunjeni određeni uvjeti;

(f) životinje i proizvodi životinjskog podrijetla proizvedeni tijekom prijelaznog razdoblja iz podstavka (c) ne smiju se prodavati s oznakama iz članaka 23. i 24. koje se upotrebljavaju pri označivanju i oglašavanju proizvoda.

2.  Mjere i uvjeti potrebni za provedbu pravila sadržanih u ovom članku, a posebno razdoblja spomenuta u stavku 1. točkama (c) do (f) definiraju se u skladu s postupkom iz članka 37. stavka 2.



POGLAVLJE 3.

Proizvodnja prerađene hrane za životinje

Članak 18.

Opća pravila proizvodnje prerađene hrane za životinje

1.  Proizvodnja prerađene ekološke hrane za životinje vremenski se i prostorno odvaja od proizvodnje konvencionalne prerađene hrane za životinje.

2.  Ekološke sirovine za hranu za životinje ili sirovine proizvedene tijekom prijelaznog razdoblja ne smiju istodobno ući u sastav ekoloških proizvoda za hranidbu životinja.

3.  Sirovine za hranu za životinje koje se koriste ili prerađuju u ekološkoj proizvodnji ne smiju biti prethodno prerađene pomoću kemijski sintetiziranih otapala.

4.  Tvari i tehnike pomoću kojih se ponovo vraćaju svojstva izgubljena tijekom prerade i skladištenja ekološke hrane za životinje, ispravljaju posljedice nemara u preradi ili pomoću kojih bi se na neki drugi način mogla prikriti prava priroda tih proizvoda, ne smiju se primjenjivati.

5.  Mjere i uvjeti potrebni za provedbu pravila proizvodnje sadržanih u ovom članku usvajaju se u skladu s postupkom iz članka 37. stavka 2.



POGLAVLJE 4.

Proizvodnja prerađene hrane

Članak 19.

Opća pravila proizvodnje prerađene hrane

1.  Priprema prerađene ekološke hrane vremenski se i prostorno odvaja od pripreme konvencionalne hrane.

2.  Za sastav ekološke prerađene hrane vrijede sljedeći uvjeti:

(a) proizvod se proizvodi većim dijelom od sastojaka poljoprivrednog podrijetla; da bi se utvrdilo je li proizvod proizveden pretežno od sastojaka poljoprivrednog podrijetla, dodana voda ili kuhinjska sol ne uzimaju se u obzir;

(b) u prehrambenim proizvodima za posebne prehrambene namjene smiju se upotrebljavati samo aditivi, pomoćne tvari u procesu proizvodnje, arome, voda, sol, preparati mikroorganizama i enzima, minerali, elementi u tragovima, vitamini, kao i aminokiseline i ostali mikronutrijenti i to samo ako su odobreni za upotrebu u ekološkoj proizvodnji u skladu s člankom 21.;

(c) sastojci konvencionalnog poljoprivrednog podrijetla smiju se upotrebljavati samo ako su odobreni za upotrebu u ekološkoj proizvodnji u skladu s člankom 21. ili ako ih je država članica privremeno odobrila;

(d) ekološki sastojci ne smiju biti prisutni zajedno s istim takvim konvencionalnim sastojcima ili sastojcima proizvedenim tijekom prijelaznog razdoblja;

(e) hrana proizvedena od biljaka uzgojenih u prijelaznom razdoblju smije sadržavati samo jedan biljni sastojak poljoprivrednog podrijetla.

3.  Tvari i tehnike pomoću kojih se ponovo vraćaju svojstva izgubljena tijekom prerade i skladištenja ekološke hrane, ispravljaju posljedice nemara u preradi tih proizvoda ili pomoću kojih bi se na neki drugi način mogla prikriti prava priroda tih proizvoda, ne smiju se primjenjivati.

Mjere potrebne za provedbu pravila proizvodnje sadržanih u ovom članku, a osobito onih koja se odnose na metode prerade i uvjete za privremeno odobrenje koje izdaju države članice, kako je navedeno u stavku 2. točki (c), usvajaju se u skladu s postupkom iz članka 37. stavka 2.

Članak 20.

Opća pravila proizvodnje ekološkog kvasca

1.  Za proizvodnju ekološkog kvasca smiju se upotrebljavati samo ekološki proizvedeni supstrati. Ostali proizvodi i tvari mogu se upotrebljavati samo ako su odobreni za upotrebu u ekološkoj proizvodnji u skladu s člankom 21.

2.  Ekološki kvasac ne smije biti prisutan u ekološkoj hrani ili hrani za životinje zajedno s konvencionalnim kvascem.

3.  Detaljna pravila proizvodnje mogu se utvrđivati u skladu s postupkom iz članka 37. stavka 2.

Članak 21.

Kriteriji za neke proizvode i tvari u preradi

1.  Odobrenje proizvoda i tvari za upotrebu u ekološkoj proizvodnji i njihovo uvrštavanje na ograničeni popis proizvoda i tvari iz članka 19. stavka 2. točaka (b) i (c) uvjetovano je ciljevima i načelima utvrđenim u glavi II. i sljedećim kriterijima, koji će se ocjenjivati kao jedna cjelina:

i. alternativni proizvodi i tvari odobreni u skladu s ovim poglavljem nisu raspoloživi;

ii. kada se oni ne bi upotrebljavali, bilo bi nemoguće proizvesti ili konzervirati hranu, odnosno ispuniti određene prehrambene zahtjeve predviđene na temelju zakonodavstva Zajednice.

Osim toga, proizvodi i tvari iz članka 19. stavka 2. točke (b) prisutni su u prirodi i prethodno smiju biti podvrgnuti samo mehaničkim, fizikalnim, biološkim, enzimskim ili mikrobnim procesima, uz izuzetak slučaja kada takvih proizvoda i tvari iz takvih izvora nema na tržištu u dovoljnim količinama ili kvaliteti.

2.  U skladu s postupkom iz članka 37. stavka 2. Komisija odlučuje o odobrenju proizvoda i tvari i o njihovom uvrštavanju na ograničeni popis iz stavka 1. ovog članka te utvrđuje posebne uvjete i ograničenja za njihovu upotrebu i, prema potrebi, o povlačenju proizvoda.

U slučajevima u kojim država članica smatra da neki proizvod ili tvar treba dodati na popis ili povući s popisa iz stavka 1. ili da treba izmijeniti posebne uvjete i ograničenja iz ovog stavka za njihovu upotrebu, država članica osigurava da se Komisiji i državama članicama službeno pošalje dokumentacija u kojoj će biti navedeni razlozi za njihovo uvrštavanje, povlačenje ili za navedene izmjene.

Zahtjevi za navedene izmjene ili povlačenje, kao i odluke o tome, objavljuju se.

Proizvodi i tvari koji su se upotrebljavali prije donošenja ove Uredbe i na koje se odnosi članak 19. stavak 2. točke (b) i (c) mogu se nastaviti primjenjivati i nakon njezinog donošenja. U svakom slučaju, Komisija može takve proizvode ili tvari povući u skladu s člankom 37. stavkom 2.



POGLAVLJE 5.

Fleksibilnost

Članak 22.

Pravila proizvodnje u izuzetnim slučajevima

1.  U skladu s postupkom iz članka 37. stavka 2. i uvjetima utvrđenim u stavku 2. ovog članka i u skladu s ciljevima i načelima utvrđenim u glavi II., Komisija može predvidjeti odobravanje izuzeća od pravila proizvodnje utvrđenih u poglavljima 1. do 4.

2.  Izuzeća iz stavka 1. svode se na minimum i, prema potrebi, vremenski ograničavaju, a mogu se odobriti samo u sljedećim primjerima:

(a) kada su nužna da bi se osiguralo započinjanje ili održavanje ekološke proizvodnje na gospodarstvima izloženim klimatskim, geografskim i strukturnim ograničenjima;

(b) kada je to nužno radi osiguravanja dostupnosti hrane za životinje, sjemena, vegetativnog reprodukcijskog materijala, živih životinja i drugih sirovina, u slučaju kada takvih sirovina u ekološkom obliku nema na tržištu;

(c) kada je to nužno radi osiguravanja dostupnosti sastojaka poljoprivrednog podrijetla, u slučajevima u kojim na tržištu nema takvih sastojaka u ekološkom obliku;

(d) kada su nužna za rješavanje specifičnih problema vezanih uz gospodarenje ekološki uzgojenim životinjama;

(e) kada su nužna s obzirom na upotrebu posebnih proizvoda i tvari u preradi iz članka 19. stavka 2. točke (b) radi osiguravanja proizvodnje afirmiranih prehrambenih proizvoda u ekološkom obliku;

(f) kada su privremene mjere potrebne radi omogućavanja nastavka ili ponovnog pokretanja ekološke proizvodnje u slučajevima u kojim dođe do prirodnih katastrofa;

(g) kada je upotreba prehrambenih aditiva i drugih tvari kako su navedeni u članku 19. stavku 2. točki (b) ili aditiva za hranu za životinje i drugih tvari kako su navedeni u članku 16. stavku 1. točki (d) nužna, a takve tvari, osim onih proizvedenih pomoću GMO-a, nisu dostupne na tržištu;

(h) kada se upotreba prehrambenih aditiva i drugih tvari kako su navedeni u članku 19. stavku 2. točki (b) ili aditiva za hranu za životinje kako su navedeni u članku 16. stavku 1. točki (d) zahtijeva na temelju prava Zajednice ili nacionalnog prava.

3.  U skladu s postupkom iz članka 37. stavka 2. Komisija može utvrditi posebne uvjete za primjenu izuzeća predviđenih stavkom 1.



GLAVA IV.

OZNAČIVANJE

Članak 23.

Upotreba izraza koji se odnose na ekološku proizvodnju

1.  Za potrebe ove Uredbe smatra se da je proizvod označen izrazom koji upućuje na ekološku proizvodnju ako su pri označivanju u promidžbenim materijalima ili komercijalnim ispravama taj proizvod, njegovi sastojci ili sirovine za hranu za životinje opisani riječima iz kojih kupac može vidjeti da su taj proizvod, njegovi sastojci ili sirovine dobiveni u skladu s pravilima utvrđenim ovom Uredbom. Konkretno, izrazi navedeni u Prilogu, njihove izvedenice ili skraćenice kao što su „bio” i „eko”, same ili u kombinaciji, mogu se upotrebljavati unutar cijele Zajednice, na bilo kojem jeziku Zajednice, za označivanje i oglašavanje proizvoda koji ispunjavaju zahtjeve navedene u okviru ove Uredbe ili s njom u skladu.

Za označivanje i oglašavanje sirovih ili neprerađenih poljoprivrednih proizvoda izrazi koji označavaju ekološki način proizvodnje mogu se koristiti samo ako su i svi sastojci tog proizvoda proizvedeni u skladu sa zahtjevima utvrđenim u ovoj Uredbi.

2.  Izrazi iz stavka 1. ne smiju se upotrebljavati nigdje u Zajednici ni na bilo kojem jeziku Zajednice u komercijalnim ispravama ni u označivanju i oglašavanju proizvoda koji ne ispunjavaju zahtjeve utvrđene ovom Uredbom, osim ako se odnose na poljoprivredne proizvode sadržane u hrani ili hrani za životinje ili osim ako je očito da imaju veze s ekološkom proizvodnjom.

Osim toga, ne smiju se upotrebljavati nikakvi izrazi, uključujući izraze u okviru zaštitnog znaka, ni postupci koji se primjenjuju u označivanju ili oglašavanju, koji bi mogli zavesti potrošača ili korisnika sugerirajući da proizvod ili njegovi sastojci ispunjavaju zahtjeve utvrđene ovom Uredbom.

3.  Izrazi iz stavka 1. ne upotrebljavaju se za proizvod za koji se pri označivanju mora navesti da sadrži GMO-e, da se sastoji od GMO-a ili da je proizveden od GMO-a, u skladu s odredbama Zajednice.

4.  Što se tiče prerađene hrane, izrazi iz stavka 1. smiju se upotrebljavati:

(a) u prodajnim nazivima, pod uvjetom da:

i. je prerađena hrana u skladu s člankom 19.;

ii. najmanje 95 % mase proizvoda čine ekološki sastojci poljoprivrednog podrijetla;

(b) samo u popisu sastojaka, pod uvjetom da je hrana u skladu s člankom 19. stavkom 1. i člankom 19. stavkom 2. točkama (a), (b) i (d);

(c) u popisu sastojaka i to u istom vidnom polju kao i prodajni naziv, pod uvjetom da:

i. je glavni sastojak proizvod lova ili ribolova;

ii. sadrži druge sastojke poljoprivrednog podrijetla koji su svi ekološki;

iii. je hrana u skladu s člankom 19. stavkom 1. i člankom 19. stavkom 2. točkama (a), (b) i (d);

U popisu sastojaka navedeno je koji su sastojci ekološki.

U slučajevima u kojim se primjenjuju točke (b) i (c) ovog stavka, upute na ekološki način proizvodnje smiju se navesti samo u vezi s ekološkim sastojcima, a na popisu sastojaka navodi se ukupan postotak ekoloških sastojaka u odnosu na ukupnu količinu sastojaka poljoprivrednog podrijetla.

Izrazi i postotak iz prethodnog podstavka otiskuju se istom bojom i znakovima jednake veličine i tipa kao i drugi navodi na popisu sastojaka.

5.  Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale sukladnost s ovim člankom.

6.  Popis izraza navedenih u Prilogu Komisija može prilagoditi u skladu s postupkom iz članka 37. stavka 2.

Članak 24.

Obvezni navodi

1.  U slučajevima u kojim se upotrebljavaju izrazi iz članka 23. stavka 1.:

(a) na oznaci treba biti naveden i kodni broj kontrolnog tijela ili kontrolne ustanove iz članka 27. stavka 10. čijoj kontroli podliježe subjekt koji je obavio zadnju operaciju u okviru proizvodnje ili pripreme;

(b) logotip Zajednice iz članka 25. stavka 1. isto tako nalazi se, što se tiče zapakirane hrane, na pakiranju;

(c) kada se koristi logotip Zajednice, u istom vidnom polju uz logotip navodi se i mjesto uzgoja poljoprivrednih sirovina od kojih se proizvod sastoji, u jednom od sljedećih oblika, prema potrebi:

 „uzgojeno u EU” ako je poljoprivredna sirovina uzgojena u EU,

 „uzgojeno izvan EU” ako je poljoprivredna sirovina uzgojena u trećim zemljama,

 „uzgojeno u/izvan EU” ako je dio poljoprivrednih sirovina uzgojen u Zajednici, a dio u trećim zemljama.

U slučajevima u kojim su sve poljoprivredne sirovine od kojih se sastoji proizvod uzgojene u jednoj zemlji, gore spomenuta oznaka „u EU” ili „izvan EU” može se zamijeniti ili dopuniti nazivom te zemlje.

Što se tiče gore spomenutih oznaka „u EU” ili „izvan EU”, mali maseni udjeli sastojaka mogu se zanemariti pod uvjetom da ukupna količina zanemarenih sastojaka nije veća od 2 % od ukupne mase sirovina poljoprivrednog podrijetla.

Gore spomenute oznake „u EU” ili „izvan EU” po boji, veličini i tipu slova ne smiju biti uočljivije od prodajnog naziva proizvoda.

Upotreba logotipa Zajednice iz članka 25. stavka 1. i navoda iz prvog podstavka nije obvezna za proizvode uvezene iz trećih zemalja. Međutim, ako se logotip Zajednice iz članka 25. stavka 1. nalazi u sklopu oznake, navod iz prvog stavka se isto tako nalazi u sklopu te oznake.

2.  Navodi iz stavka 1. označeni su na vidnom mjestu tako da budu lako uočljivi, čitljivi i neizbrisivi.

3.  Posebne kriterije za prezentiranje, sadržaj i veličinu navoda iz stavka 1. točaka (a) i (c) Komisija utvrđuje u skladu s postupkom iz članka 37. stavka 2.

Članak 25.

Logotipi ekološke proizvodnje

1.  Logotip Zajednice za ekološku proizvodnju može se koristiti u označivanju, prezentiranju i oglašavanju proizvoda koji udovoljavaju zahtjevima utvrđenim ovom Uredbom.

Logotip Zajednice ne smije se koristiti za proizvode i hranu koji su proizvedeni u prijelaznom razdoblju iz članka 23. stavka 4. točkama (b) i (c).

2.  Nacionalni i privatni logotipi mogu se koristiti u označivanju, prezentiranju i oglašavanju proizvoda koji udovoljavaju zahtjevima određenim prema ovoj Uredbi.

3.  Posebne kriterije za prezentiranje, sadržaj, veličinu i oblik logotipa Zajednice Komisija utvrđuje u skladu s postupkom iz članka 37. stavka 2.

Članak 26.

Posebni zahtjevi u pogledu označivanja

U skladu s postupkom iz članka 37. stavka 2. Komisija utvrđuje posebne zahtjeve u pogledu označivanja i sastava koji se primjenjuju na:

(a) ekološku hranu za životinje;

(b) proizvode biljnog podrijetla proizvedene tijekom prijelaznog razdoblja;

(c) vegetativni reprodukcijski materijal i sjeme za uzgoj.



GLAVA V.

KONTROLE

Članak 27.

Sustav kontrole

1.  Države članice uspostavljaju sustav kontrole i imenuju jedno ili više nadležnih tijela koja će biti odgovorna za kontrole s obzirom na obveze utvrđene ovom Uredbom u skladu s Uredbom (EZ) br. 882/2004.

2.  Osim uvjeta utvrđenih u Uredbi (EZ) br. 882/2004, sustav kontrole uspostavljen u skladu s ovom Uredbom obuhvaća barem primjenu preventivnih i kontrolnih mjera koje će Komisija usvojiti u skladu s postupkom iz članka 37. stavka 2.

3.  U okviru ove Uredbe vrsta i učestalost kontrola određuju se na temelju procjene rizika od pojave nepravilnosti i kršenja uvjeta iz ove Uredbe. U svakom slučaju, svi subjekti, uz izuzetak trgovaca na veliko koji rade samo sa zapakiranim proizvodima i subjekti koji izravno prodaju proizvode krajnjem potrošaču ili korisniku kako je opisano u članku 28. stavku 2., najmanje se jednom godišnje provjeravaju s obzirom na ispunjavanje tih zahtjeva.

4.  Nadležno tijelo može:

(a) svoju nadležnost za obavljanje kontrola dodijeliti jednom ili više kontrolnih tijela. Kontrolna tijela daju primjerena jamstva u pogledu objektivnosti i nepristranosti i imaju na raspolaganju kvalificirano osoblje i resurse potrebne za obavljanje kontrola;

(b) zadaće kontrole prenijeti na jedno ili više kontrolnih tijela. U tom slučaju države članice imenuju tijela koja će biti zadužena za odobravanje tih tijela i nadzor nad njima.

5.  Nadležna tijela mogu zadaće kontrole prenijeti na određenu kontrolnu ustanovu samo ako su ispunjeni uvjeti iz članka 5. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 882/2004, a posebno kada:

(a) postoji točan opis zadaća koje kontrolna ustanova može obavljati i uvjeta pod kojima ih može obavljati;

(b) postoji dokaz da kontrolna ustanova:

i. ima stručna znanja, opremu i infrastrukturu koji su potrebni za obavljanje zadaća koje su joj prenesene;

ii. ima dovoljan broj osoblja koje ima odgovarajuće kvalifikacije i iskustvo; i

iii. je nepristrana i da nije u sukobu interesa s obzirom na izvršavanje zadaća koje su joj prenesene;

(c) je kontrolna ustanova akreditirana prema najnovijoj verziji Europske norme EN 45011 ili ISO uputa 65 (Opći zahtjevi za ustanove koje provode certificiranje proizvoda) objavljenoj u seriji C Službenog lista Europske unije i da ju je odobrilo nadležno tijelo;

(d) kontrolna ustanova redovito dostavlja rezultate obavljenih kontrola nadležnom tijelu i kad god to nadležno tijelo zatraži. Ako rezultati kontrola pokazuju nesukladnost ili upućuju na vjerojatnost nesukladnosti, kontrolna ustanova odmah o tome obavješćuje nadležno tijelo;

(e) postoji djelotvorna koordinacija između nadležnog tijela koje prenosi zadaće i kontrolne ustanove.

6.  Pri odobravanju kontrolne ustanove nadležno tijelo osim odredaba iz stavka 5. uzima u obzir i sljedeće kriterije:

(a) standardni postupak kontrole kojeg će se ustanova držati i koji sadrži detaljni opis mjera kontrole i mjera predostrožnosti koje se ustanova obvezuje primjenjivati na subjekte koji podliježu njezinoj kontroli;

(b) mjere koje kontrolna ustanova namjerava primjenjivati kada ustanovi nepravilnosti i/ili prekršaje.

7.  Nadležna tijela ne smiju kontrolnim ustanovama prenositi sljedeće zadaće:

(a) nadzor i reviziju drugih kontrolnih tijela;

(b) nadležnost za odobravanje izuzeća kako je navedeno u članku 22., osim ako to bude predviđeno u okviru posebnih uvjeta koje Komisija utvrdi u skladu s člankom 22. stavkom 3.

8.  U skladu s člankom 5. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 882/2004, nadležna tijela koja kontrolnim tijelima prenose zadaće kontrole prema potrebi organiziraju revizije ili inspekcije kontrolnih tijela. Ako se na temelju revizije ili inspekcije utvrdi da takva ustanova ne obavlja pravilno zadaće koje su joj prenesene, nadležno tijelo može povući to delegiranje zadaća. Ono će ga povući odmah ako kontrolna ustanova pravovremeno ne ispravi nepravilnosti.

9.  Osim odredaba iz stavka 8. nadležno tijelo:

(a) osigurava da kontrole koje obavlja kontrolna ustanova budu objektivne i nezavisne;

(b) verificira učinkovitost njezinih kontrola;

(c) upoznaje se sa svim utvrđenim nepravilnostima ili povredama i provedenim korektivnim mjerama;

(d) povlači odobrenja za one ustanove koje ne ispunjavaju zahtjeve navedene u točkama (a) i (b) ili više ne zadovoljavaju kriterije navedene u stavcima 5. i 6. ili ne ispunjavaju zahtjeve utvrđene u stavcima 11., 12. i 14.

10.  Države članice svakom kontrolnom tijelu ili kontrolnoj ustanovi koja obavlja zadaće kontrole kako su navedene u stavku 4. dodjeljuje kodni broj.

11.  Kontrolna tijela i kontrolne ustanove nadležnim tijelima omogućuju pristup svojim uredima i prostorima i pružaju im sve informacije i pomoć koju nadležna tijela budu smatrala potrebnim za ispunjavanje njihovih obveza u skladu s ovim člankom.

12.  Kontrolna tijela i kontrolne ustanove osiguravaju da se na subjekte koji podliježu njihovoj kontroli primjenjuju barem mjere predostrožnosti i kontrole iz stavka 2.

13.  Države članice osiguravaju da uspostavljeni kontrolni sustavi omogućuju sljedivost svakog proizvoda u svim fazama proizvodnje, pripreme i distribucije u skladu s člankom 18. Uredbe (EZ) br. 178/2002, prvenstveno zato da bi potrošačima pružile jamstva da su ekološki proizvodi proizvedeni u skladu sa zahtjevima utvrđenim u ovoj Uredbi.

14.  Kontrolna tijela i kontrolne ustanove svake godine najkasnije do 31. siječnja dostavljaju nadležnim tijelima popis subjekata koji su 31. prosinca prethodne godine podlijegali njihovoj kontroli. Izvješće o aktivnostima kontrole obavljenim tijekom prethodne godine dostavljaju se svake godine do 31. ožujka.

Članak 28.

Primjena sustava kontrole

1.  Svaki subjekt koji proizvodi, priprema, skladišti ili uvozi iz treće zemlje proizvode u smislu članka 1. stavka 2. ili koji takve proizvode stavlja na tržište, prije nego što bilo koji proizvod stavi na tržište kao ekološki proizvod ili proizvod proizveden u razdoblju prijelaza na ekološku proizvodnju:

(a) o svojoj aktivnosti obavješćuje nadležna tijela države članice u kojoj se ta aktivnost obavlja;

(b) svoje poduzeće podvrgava sustavu kontrole iz članka 27.

Prvi stavak isto se tako primjenjuje i na izvoznike koji izvoze proizvode proizvedene u skladu s pravilima proizvodnje utvrđenim u ovoj Uredbi.

Kada neki subjekt podugovori bilo koju od aktivnosti s trećom strankom, taj subjekt bez obzira na to ispunjava zahtjeve iz točaka (a) i (b), a podugovorene aktivnosti podliježu sustavu kontrole.

2.  Države članice od primjene ovog članka mogu izuzeti subjekte koji proizvode izravno prodaju krajnjem potrošaču ili korisniku, pod uvjetom da oni ne proizvode, ne pripremaju i ne skladište proizvode koji nisu vezani uz mjesto prodaje, odnosno da ne uvoze takve proizvode iz trećih zemalja i da takve aktivnosti nisu podugovorile s trećom strankom.

3.  Države članice imenuju tijela ili odobravaju ustanove za primanje takvih službenih obavijesti.

4.  Države članice osiguravaju da svi subjekti koji poštuju pravila ove Uredbe i koji plaćaju odgovarajuće pristojbe kao doprinos za troškove kontrole imaju pravo biti obuhvaćeni sustavom kontrole.

5.  Kontrolna tijela i kontrolne ustanove vode ažuriranu evidenciju koja sadrži nazive i adrese subjekata koji podliježu njihovoj kontroli. Te su evidencije dostupne zainteresiranim strankama.

6.  U skladu s postupkom iz članka 37. stavka 2. Komisija usvaja provedbena pravila kako bi razradila pojedinosti postupka obavješćivanja i dostave informacija iz stavka 1. ovog članka, posebno što se tiče informacija sadržanih u obavijestima iz stavka 1. točke (a).

Članak 29.

Pisani dokazi

1.  Kontrolna tijela i kontrolne ustanove iz članka 27. stavka 4. svakom subjektu koji podliježe njihovoj kontroli i koji u okviru svojih aktivnosti ispunjava zahtjeve iz ove Uredbe izdaju pisane dokaze. Iz pisanih dokaza u najmanju ruku vidljiv je identitet subjekta, vrsta ili asortiman proizvoda, kao i rok važenja.

2.  Subjekt provjerava pisane dokaze svojih dobavljača.

3.  Oblik pisanih dokaza iz stavka 1. utvrđuje se u skladu s postupkom iz članka 37. stavka 2., uzimajući u obzir prednosti certificiranja elektroničkim putem.

Članak 30.

Mjere u slučaju povreda i nepravilnosti

1.  Ako se otkrije nepravilnost u vezi s ispunjavanjem zahtjeva utvrđenih u ovoj Uredbi, kontrolno tijelo ili kontrolna ustanova osiguravaju da se upućivanje na ekološku proizvodnju ne koristi u označivanju ili oglašavanju cijele količine ili proizvodne šarže kod koje se pojavila nepravilnost, ako bi to bilo primjereno s obzirom na važnost neispunjenih zahtjeva i vrstu nepravilnosti te s obzirom na konkretne okolnosti u kojima je došlo do nepravilnosti.

Ako se otkrije ozbiljna povreda ili povreda s dugoročnim učinkom, kontrolno tijelo ili kontrolna ustanova tijekom razdoblja koje se određuje u dogovoru s nadležnim tijelom predmetne države članice predmetnom subjektu zabranjuju prodaju proizvoda koji se označavaju i oglašavaju kao ekološki.

2.  Predmetne kontrolne ustanove, kontrolna tijela, nadležna tijela i države članice odmah razmjenjuju informacije o slučajevima nepravilnosti ili prekršaja koji utječu na ekološki status proizvoda i prema potrebi obavješćuju Komisiju.

Razina komunikacije ovisi o ozbiljnosti i opsegu otkrivenih nepravilnosti ili povreda.

Zahtjeve u pogledu oblika i načina takvog obavješćivanja Komisija može utvrditi u skladu s postupkom iz članka 37. stavka 2.

Članak 31.

Razmjena informacija

Nadležna tijela, kontrolna tijela i kontrolne ustanove na zahtjev daju relevantne informacije o rezultatima svojih kontrola drugim nadležnim tijelima, kontrolnim tijelima i kontrolnim ustanovama u slučajevima u kojim se traži jamstvo da je neki proizvod proizveden u skladu s ovom Uredbom. Takve informacije mogu razmjenjivati i na vlastitu inicijativu.



GLAVA VI.

TRGOVINA S TREĆIM ZEMLJAMA

Članak 32.

Uvoz sukladnih proizvoda

1.  Proizvod uvezen iz treće zemlje može se staviti na tržište Zajednice kao ekološki proizvod pod uvjetom da:

(a) je proizvod sukladan s odredbama iz glava II., III. i IV. kao i s provedbenim pravilima koja uređuju njegovu proizvodnju i koja su usvojena u skladu s ovom Uredbom;

(b) su svi subjekti, uključujući izvoznike, bili podvrgnuti kontroli kontrolnog tijela ili kontrolne ustanove priznate u skladu sa stavkom 2.;

(c) su predmetni subjekti u svakom trenutku u stanju dostaviti uvoznicima ili nacionalnim tijelima pisane dokaze iz članka 29. koji omogućuju identifikaciju subjekta koji je izvršio posljednju operaciju kao i provjeru sukladnosti toga subjekta s točkama (a) i (b) koje su izdali kontrolno tijelo ili kontrolna ustanova iz točke (b).

2.  U skladu s postupkom iz članka 37. stavka 2. Komisija priznaje kontrolna tijela i kontrolne ustanove iz stavka 1. točke (b) ovog članka, uključujući kontrolna tijela i kontrolne ustanove iz stavka 27. koji su nadležni za obavljanje kontrola i izdavanje pisanih dokaza iz stavka 1. točke (c) ovog članka u trećim zemljama te sastavlja popis tih kontrolnih tijela i kontrolnih ustanova.

Kontrolne ustanove akreditirane su prema najnovijoj verziji Europske norme EN 45011 ili ISO uputa 65 (Opći zahtjevi za ustanove koje provode certificiranje proizvoda) objavljenoj u seriji C Službenog lista Europske unije. Aktivnosti kontrolnih ustanova podliježu redovitom ocjenjivanju na licu mjesta, nadzoru i višegodišnjoj ponovnoj procjeni, koje obavlja akreditacijska ustanova.

Pri razmatranju zahtjeva za priznavanje, Komisija od kontrolnog tijela ili kontrolne ustanove zahtijeva da joj dostavi sve potrebne informacije. Komisija isto tako može ovlastiti svoje stručnjake da na licu mjesta razmotre pravila proizvodnje i aktivnosti kontrole koje u trećoj zemlji provodi predmetno kontrolno tijelo ili kontrolna ustanova.

Priznate kontrolne ustanove ili kontrolna tijela dostavljaju izvješća o procjeni koja na temelju redovitog ocjenjivanja na licu mjesta, nadzora i višegodišnje ponovne procjene njihovih aktivnosti izdaju akreditacijske ustanove ili prema potrebi nadležna tijela.

Na temelju tih izvješća o procjeni, Komisija uz pomoć država članica osigurava odgovarajući nadzor priznatih kontrolnih tijela i kontrolnih ustanova putem redovitog preispitivanja njihovog priznavanja. Vrsta nadzora određuje se na temelju procjene rizika od pojave nepravilnosti ili kršenja odredaba iz ove Uredbe.

Članak 33.

Uvoz proizvoda s ekvivalentnim jamstvima

1.  Proizvod uvezen iz treće zemlje može se isto tako staviti na tržište Zajednice kao organski proizvod pod uvjetom da:

(a) je proizvod proizveden u skladu s pravilima proizvodnje koja su ekvivalentna pravilima iz glava III. i IV.;

(b) su subjekti bili podvrgnuti mjerama kontrole koje su jednako učinkovite kao i mjere iz glave V. i da su se te mjere primjenjivale neprekidno i učinkovito;

(c) su subjekti svoje aktivnosti u svim fazama proizvodnje, pripreme i distribucije u trećim zemljama podvrgnuli sustavu kontrole priznatom u skladu sa stavkom 2. ili kontrolnom tijelu ili kontrolnoj ustanovi priznatoj u skladu sa stavkom 3.;

(d) je za proizvod izdana potvrda o inspekciji koju su izdali nadležno tijelo, kontrolno tijelo ili kontrolna ustanova iz treće zemlje, priznata u skladu sa stavkom 2., odnosno kontrolno tijelo ili kontrolna ustanova priznata u skladu sa stavkom 3., kojom se potvrđuje da proizvod ispunjava uvjete utvrđene u ovom stavku.

Izvornik potvrde iz ovog stavka prati robu do prvog primatelja; nakon toga uvoznik mora čuvati potvrdu najmanje dvije godine kako bi bila na raspolaganju kontrolnom tijelu ili kontrolnoj ustanovi.

2.  U skladu s postupkom iz članka 37. stavka 2. Komisija može priznati treće zemlje čiji je sustav proizvodnje u skladu s načelima i pravilima proizvodnje koji su ekvivalentni onima iz glava II., III. i IV. i čije su kontrolne mjere jednako učinkovite kao one iz glave V., te sastaviti popis tih zemalja. Pri procjeni ekvivalentnosti uzimaju se u obzir Codex Alimentarius, smjernice CAC/GL 32.

Pri razmatranju zahtjeva za priznavanje, Komisija od kontrolnog tijela ili kontrolne ustanove zahtijeva da joj dostavi sve potrebne informacije. Komisija isto tako može ovlastiti stručnjake da na licu mjesta razmotre pravila proizvodnje i mjere kontrole predmetne treće zemlje.

Tako priznate treće zemlje svake godine do 31. ožujka Komisiji dostavljaju kratko godišnje izvješće o primjeni i provođenju mjera kontrole uspostavljenih u tim zemljama.

Na temelju informacija iz tih godišnjih izvješća, Komisija uz pomoć država članica osigurava odgovarajući nadzor priznatih trećih zemalja redovitim preispitivanjem njihovog priznavanja. Vrsta nadzora određuje se na temelju procjene rizika od pojave nepravilnosti i kršenja uvjeta iz ove Uredbe.

3.  Za proizvode koji nisu uvezeni u skladu s člankom 32. i koji nisu uvezeni iz treće zemlje priznate u skladu sa stavkom 2. ovog članka, Komisija može, u skladu s postupkom iz članka 37. stavka 2., priznati kontrolna tijela i kontrolne ustanove, uključujući kontrolna tijela i kontrolne ustanove iz članka 27., koji su nadležni za obavljanje kontrola i izdavanje certifikata u trećim zemljama u smislu stavka 1., te sastaviti popis tih kontrolnih tijela i kontrolnih ustanova. Pri procjeni ekvivalentnosti uzima se u obzir Codex Alimentarius, smjernice CAC/GL 32.

Komisija razmatra sve zahtjeve za priznavanje koje podnesu kontrolna tijela ili kontrolne ustanove iz trećih zemalja.

Pri razmatranju zahtjeva za priznavanje, Komisija od kontrolnog tijela ili kontrolne ustanove zahtijeva da joj dostave sve potrebne informacije. Aktivnosti kontrolnih ustanova podliježu redovitom ocjenjivanju na licu mjesta, nadzoru i višegodišnjoj ponovnoj procjeni, koje obavlja akreditacijska ustanova ili, prema potrebi, nadležno tijelo. Komisija isto tako može ovlastiti stručnjake da na licu mjesta razmotre pravila proizvodnje i mjere kontrole koje u trećoj zemlji provodi predmetno kontrolno tijelo ili kontrolna ustanova.

Priznate kontrolne ustanove ili kontrolna tijela dostavljaju izvješća o procjeni koja na temelju redovitog ocjenjivanja na licu mjesta, nadzora i višegodišnje ponovne procjene njihovih aktivnosti izdaju akreditacijske ustanove ili prema potrebi nadležna tijela.

Na temelju tih izvješća o procjeni, Komisija uz pomoć država članica osigurava odgovarajući nadzor priznatih kontrolnih tijela i kontrolnih ustanova redovitim preispitivanjem njihovog priznavanja. Vrsta nadzora određuje se na temelju procjene rizika od pojave nepravilnosti ili kršenja odredaba iz ove Uredbe.



GLAVA VII.

ZAVRŠNA I PRIJELAZNA PRAVILA

Članak 34.

Slobodno kretanje ekoloških proizvoda

1.  Nadležna tijela, kontrolna tijela i kontrolne ustanove ne smiju zbog proizvodnog postupka, označivanja ili predstavljanja tog postupka zabraniti ili ograničiti prodaju ekoloških proizvoda za čiju je kontrolu nadležno neko drugo kontrolno tijelo ili kontrolna ustanova koja se nalazi u nekoj drugoj državi članici, ako ti proizvodi ispunjavaju zahtjeve iz ove Uredbe. Osobito se ne smiju uvoditi dodatne kontrole ni financijska opterećenja uz one predviđene u glavi V. ove Uredbe.

2.  Država članica može na svojem državnom području primjenjivati stroža pravila za ekološku proizvodnju bilja i ekološki uzgoj životinja ako se ta pravila primjenjuju i na konvencionalnu proizvodnju i ako su u skladu sa pravom Zajednice te ako ne zabranjuju i ne ograničavaju prodaju ekoloških proizvoda proizvedenih izvan državnog područja predmetne države članice.

Članak 35.

Dostavljanje informacija Komisiji

Države članice Komisiji redovito dostavljaju sljedeće informacije:

(a) nazive i adrese nadležnih tijela i, prema potrebi, njihove kodne brojeve i znakove sukladnosti;

(b) popise kontrolnih tijela i ustanova i njihove kodne brojeve i, prema potrebi, njihove znakove sukladnosti. Komisija redovito objavljuje popis kontrolnih tijela i ustanova.

Članak 36.

Statističke informacije

Države članice dostavljaju Komisiji statističke informacije potrebne za provedbu i daljnje praćenje ove Uredbe. Te se statističke informacije utvrđuju u okviru Statističkog programa Zajednice.

Članak 37.

Odbor za ekološku proizvodnju

1.  Komisiji pomaže regulatorni Odbor za ekološku proizvodnju.

2.  Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuju se članci 5. i 7. Odluke 1999/468/EZ.

Razdoblje predviđeno člankom 5. stavkom 6. Odluke 1999/468/EZ je tri mjeseca.

Članak 38.

Provedbena pravila

U skladu s postupkom iz članka 37. stavka 2. te s ciljevima i načelima utvrđenim u glavi II. Komisija usvaja detaljna pravila za provedbu ove Uredbe. Ona uključuju posebno:

(a) detaljna pravila u pogledu pravila proizvodnje utvrđena u glavi III., osobito u pogledu posebnih zahtjeva i uvjeta koje trebaju poštovati subjekti;

(b) detaljna pravila u pogledu pravila o označivanju utvrđena u glavi IV.;

(c) detaljna pravila u pogledu sustava kontrole utvrđenog u glavi V., posebno s obzirom na minimalne zahtjeve u pogledu kontrole, nadzora i revizije, posebne kriterije za delegiranje zadaća privatnim kontrolnim ustanovama, kriterije za odobravanje i opoziv takvih ustanova i na pisane dokaze iz članka 29.;

(d) detaljna pravila u pogledu pravila o uvozu iz trećih zemalja utvrđenih u glavi VI., posebno s obzirom na kriterije i postupke koje treba poštovati u vezi s priznavanjem trećih zemalja i kontrolnih ustanova, uključujući i objavljivanje popisa priznatih trećih zemalja i kontrolnih ustanova, u skladu s člancima 32. i 33., te s obzirom na certifikate iz članka 33. stavka 1. točke (d), uzimajući u obzir prednosti elektroničke certifikacije;

(e) detaljna pravila u pogledu slobodnog kretanja ekoloških proizvoda iz članka 35. i dostave informacija Komisiji iz članka 35.

Članak 39.

Stavljanje izvan snage Uredbe (EEZ) br. 2092/91

1.  Uredba (EEZ) br. 2092/91 ovim se stavlja izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2009.

2.  Upućivanja na Uredbu (EEZ) br. 2092/91 stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjem na ovu Uredbu.

Članak 40.

Prijelazne mjere

Mjere za olakšavanje prijelaza s pravila utvrđenih Uredbom (EEZ) br. 2092/91 na ovu Uredbu usvajaju se, prema potrebi, u skladu s postupkom iz članka 37. stavka 2.

Članak 41.

Izvješćivanje Vijeća

1.  Komisija Vijeću podnosi izvješće do k31. prosinca 2011.

2.  U tom se izvješću prvenstveno opisuju iskustva stečena primjenom ove Uredbe i razmatraju se posebno sljedeća pitanja:

(a) područje primjene ove Uredbe, posebno s obzirom na pripremu ekološke hrane u okviru ugostiteljske djelatnosti;

(b) zabrana upotrebe GMO-a, uključujući raspoloživost proizvoda koji nisu proizvedeni pomoću GMO-a, deklaracija prodavatelja, provedivost specifičnih pragova tolerancije i njihov utjecaj na ekološki sektor;

(c) funkcioniranje međunarodnog tržišta i sustava kontrola, pri čemu se posebno procjenjuje dovodi li uvedena praksa do nepoštenog tržišnog natjecanja i do stvaranja prepreka za proizvodnju i prodaju ekoloških proizvoda.

3.  Komisija prema potrebi uz izvješće dostavlja i odgovarajuće prijedloge.

Članak 42.

Stupanje na snagu i primjena

Ova Uredba stupa na snagu sedmog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Za neke životinjske vrste, neke vodene biljke i neke mikroalge za koje nisu utvrđena detaljna pravila proizvodnje za označivanje primjenjuju se pravila utvrđena u članku 23., a za kontrole u glavi V. Do uključivanja detaljnih pravila proizvodnje primjenjuju se nacionalna pravila ili, ako takvih pravila nema, privatni standardi koje su države članice prihvatile ili priznale.

Primjenjuje od 1. siječnja 2009.

▼M1

Međutim, članak 24. stavak 1. točke (b) i (c) primjenjuje se od 1. srpnja 2010.

▼B

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.




PRILOG

IZRAZI IZ ČLANKA 23. STAVKA 1.

BG

:

биологичен;

ES

:

ecológico, biológico;

CS

:

ekologické, biologické;

DA

:

økologisk;

DE

:

ökologisch, biologisch;

ET

:

mahe, ökoloogiline;

EL

:

βιολογικό;

EN

:

organic;

FR

:

biologique;

GA

:

orgánach;

▼M2

HR

:

ekološki;

▼B

IT

:

biologico;

LV

:

bioloģisks, ekoloģisks;

LT

:

ekologiškas;

LU

:

biologesch;

HU

:

ökológiai;

MT

:

organiku;

NL

:

biologisch;

PL

:

ekologiczne;

PT

:

biológico;

RO

:

ecologic;

SK

:

ekologické, biologické;

SL

:

ekološki;

FI

:

luonnonmukainen;

SV

:

ekologisk.



( 1 ) Mišljenje dano 22. svibnja 2007. (još nije objavljeno u Službenom listu).

( 2 ) SL L 198, 22.7.1991., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 394/2007 (SL L 98, 13.4.2007., str. 3.).

( 3 ) SL L 165, 30.4.2004., str. 1. Ispravak u SL L 191, 28.5.2004., str. 1.

( 4 ) SL L 184, 17.7.1999., str. 23. Odluka kako je izmijenjena Odlukom 2006/512/EZ (SL L 200, 22.7.2006., str. 11.).

( 5 ) SL L 223, 15.8.2006., str. 1.

( 6 ) SL L 31, 1.2.2002., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 575/2006 (SL L 100, 8.4.2006., str. 3.).

( 7 ) SL L 109, 6.5.2000., str. 29. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 2006/142/EZ (SL L 368, 23.12.2006., str. 110.).

( 8 ) SL L 230, 19.8.1991., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 2007/31/EZ (SL L 140, 1.6.2007., str. 44.).

( 9 ) SL L 106, 17.4.2001., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1830/2003 (SL L 268, 18.10.2003., str. 24.).

( 10 ) SL L 268, 18.10.2003., str. 29. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 378/2005 (SL L 59, 5.3.2005., str. 8.).

( 11 ) SL L 159, 29.6.1996., str. 1.

( 12 ) SL L 66, 13.3.1999., str. 16. Direktiva kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1882/2003 (SL L 284, 31.10.2003., str. 1.).

( 13 ) SL L 358, 31.12.2002., str. 59.

( 14 ) SL L 268, 18.10.2003., str. 1. Uredba kako je izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 1981/2006 (SL L 368, 23.12.2006., str. 99.).

( 15 ) SL L 327, 22.12.2000., str. 1. Direktiva kako je izmijenjena Odlukom br. 2455/2001/EZ (SL L 331, 15.12.2001., str. 1.).

( 16 ) SL L 376, 27.12.2006., str. 14.

( 17 ) SL L 139, 30.4.2004., str. 206. Ispravljena verzija u SL L 226, 25.6.2004., str. 83.

Top