2009L0156 — HR — 01.07.2013 — 001.002

---

►B	DIREKTIVA VIJEĆA 2009/156/EZ od 30. studenoga 2009. o uvjetima zdravlja životinja kojima se uređuje premještanje i uvoz kopitara iz trećih zemalja (kodificirana verzija) (Tekst značajan za EGP) ( L 192, 23.7.2010, p.1)

		No	page	date
►M1	DIREKTIVA VIJEĆA 2013/20/EU od 13. svibnja 2013.	L 158	234	10.6.2013

---

▼B

DIREKTIVA VIJEĆA 2009/156/EZ

od 30. studenoga 2009.

o uvjetima zdravlja životinja kojima se uređuje premještanje i uvoz kopitara iz trećih zemalja

(kodificirana verzija)

(Tekst značajan za EGP)

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovom se Direktivom utvrđuju uvjeti zdravlja životinja za premještanje između država članica i uvoz iz trećih zemalja živih kopitara.

Članak 2.

Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

POGLAVLJE II.

PRAVILA O PREMJEŠTANJU KOPITARA IZMEĐU DRŽAVA ČLANICA

Članak 3.

Države članice odobravaju premještanje registriranih kopitara na svom području odnosno otpremu kopitara u drugu državu članicu samo ako oni ispunjavaju uvjete utvrđene u člancima 4. i 5.

Međutim, nadležna tijela odredišnih država članica mogu odobriti opća ili ograničena izuzeća u odnosu na premještanje kopitara koji:

Države članice koje daju takvo odobrenje obavješćuju Komisiju o sadržaju odobrenih izuzeća.

Članak 4.

1.  Prilikom pregleda kopitari ne smiju pokazivati bilo kakve kliničke znakove bolesti. Pregled se mora provesti tijekom 48 sati prije ukrcaja ili utovara. Za registrirane kopitare taj će se pregled međutim zahtijevati, ne dovodeći u pitanje članak 6., samo za trgovinu unutar Zajednice.

2.  Ne dovodeći u pitanje zahtjeve iz članka 5. o bolestima koje se moraju obvezno prijaviti, službeni se veterinar prilikom pregleda mora uvjeriti da nema razloga da se posumnja – posebno na temelju izjava posjednika ili uzgajivača – da su kopitari tijekom posljednjih 15 dana prije pregleda bili u kontaktu s kopitarima koji boluju od neke zarazne ili kontagiozne bolesti.

3.  Kopitari ne smiju biti namijenjeni klanju u okviru nacionalnog programa iskorjenjivanja zaraznih ili kontagioznih bolesti.

4.  Kopitari se moraju identificirati na sljedeći način:

5.  Dodatno zahtjevima utvrđenim u članku 5. kopitari ne smiju potjecati s gospodarstva za koje je izdana jedna od sljedećih zabrana:

 

Kad država članica izrađuje ili je izradila dobrovoljni ili obavezni program suzbijanja za bolest na koju su kopitari osjetljivi, ona može Komisiji predočiti program u roku od šest mjeseci od 4. srpnja 1990. za Belgiju, Dansku, Njemačku, Irsku, Grčku, Španjolsku, Francusku, Italiju, Luksemburg, Nizozemsku, Portugal i Ujedinjenu Kraljevinu, od 1. siječnja 1995. za Austriju, Finsku i Švedsku, od 1. svibnja 2004. za Češku, Estoniju, Cipar, Latviju, Litvu, Mađarsku, Maltu, Poljsku, Sloveniju, Slovačku, od 1. siječnja 2007. za Bugarsku i Rumunjsku i od 1. srpnja 2013. za Hrvatsku, posebno navodeći sljedeće:

 ◄

Komisija preispituje programe koje su dostavile države članice. Prema potrebi, ona ih odobrava u skladu s postupkom navedenim u članku 21. stavku 2. Bilo kakva dodatna jamstva, opća ili posebna, koja bi se mogla zahtijevati u trgovini unutar Zajednice mogu se definirati u skladu s istim postupkom. Takva jamstva ne smiju biti stroža od onih koja država članica zahtijeva na svom državnom području.

Programi koje države članice dostavljaju mogu se mijenjati ili dopunjivati u skladu s postupkom navedenim u članku 21. stavku 3. Izmjene ili dopune programa koji su već odobreni ili jamstava koja su definirana u skladu s drugim podstavkom, mogu se odobriti u okviru istoga postupka.

Članak 5.

1.  Država članica koja nije slobodna od konjske kuge može otpremiti kopitare iz onih dijelova svoga državnog područja koje se smatra zaraženima u smislu stavka 2. ovog članka samo pod uvjetima navedenim u stavku 5.

2.  Dio državnog područja pojedine države članice smatrat će se zaraženim konjskom kugom ako:

Dio državnoga područja koje se smatra zaraženim konjskom kugom mora obuhvatiti najmanje:

3.  Pravila kontrole i mjere za suzbijanje konjske kuge u područjima i zonama navedenim u stavku 2. i odgovarajuća odstupanja navedeni su u Direktivi Vijeća 92/35/EEZ od 29. travnja 1992. o utvrđivanju kontrolnih propisa i mjera suzbijanja konjske kuge ( 8 ).

4.  Svi cijepljeni kopitari zatečeni u zaraženom području moraju se registrirati i označiti u skladu s člankom 6. stavkom 1. točkom (d) Direktive 92/35/EEZ.

U identifikacijskom dokumentu i/ili zdravstvenom certifikatu mora se jasno navesti takvo cijepljenje.

5.  Država članica smije otpremati s područja navedenog u stavku 2. drugom podstavku samo kopitare koji ispunjavaju sljedeće zahtjeve:

Članak 6.

Države članice koje provode alternativni sustav kontrole koji pruža jednakovrijedna jamstvima onima utvrđenima u članku 4. stavku 5. vezano uz premještanje kopitara unutar njihovog područja, mogu odobriti jedna drugoj odstupanja od odredbi iz druge rečenice članka 4. stavka 1. i članka 8. stavka 1. točke (b) na temelju reciprociteta.

One o tome obavješćuju Komisiju.

Članak 7.

1.  Kopitari se moraju, što je prije moguće, prevesti s gospodarstva podrijetla bilo izravno, bilo preko odobrenog sabirnog centra, definiranog kao „sabirni centar” u članku 2. stavku 2. točki (o) Direktive Vijeća 64/432/EEZ od 26. lipnja 1964. o zdravstvenim problemima životinja koji utječu na trgovinu govedima i svinjama unutar Zajednice ( 9 ), na mjesto odredišta u vozilima ili kontejnerima koji se redovito čiste i dezinficiraju dezinficijensima u vremenskim razmacima koje će utvrditi država članica otpreme. Vozila moraju biti izrađena na način da za vrijeme prijevoza izmet kopitara, otpaci ili stočna hrana ne mogu ispadati iz vozila. Ne dovodeći u pitanje Uredbu (EZ) br. 1/2005, prijevoz se mora obaviti tako da su zdravlje i dobrobit kopitara učinkovito zaštićeni.

2.  Odredišna država članica može, općenito ili na ograničenoj osnovi, odobriti odstupanja od nekih zahtjeva članka 4. stavka 5. za svaku životinju označenu posebnom oznakom koja pokazuje da je životinja namijenjena klanju, pod uvjetom da je takvo odstupanje u skladu s Prilogom III. navedeno na zdravstvenom certifikatu.

Kada se takvo odstupanje odobri, kopitari za klanje moraju se izravno prevesti u određenu klaonicu i moraju se zaklati unutar pet dana od prispijeća u klaonicu.

3.  Službeni veterinar mora zapisati identifikacijski broj ili broj identifikacijskog dokumenta zaklane životinje te navedene podatke dostaviti nadležnom tijelu u mjestu otpreme kopitara, a na zahtjev potonjeg, dostaviti i potvrdu o obavljenom klanju životinje.

Članak 8.

1.  Države članice dužne su osigurati da:

2.  Zdravstveni certifikat, ili kad se radi o registriranim kopitarima potvrda o zdravlju, mora biti, ne dovodeći u pitanje članak 6., izdan tijekom 48 sati ili najkasnije posljednjeg radnog dana prije njihova utovara, na najmanje jednom od službenih jezika država članica otpreme i odredišta. Valjanost zdravstvenog certifikata ili potvrde o zdravlju je 10 dana. Zdravstveni certifikat ili potvrda o zdravlju sastoje se samo od jednog lista.

3.  Premještanje između država članica drugih kopitara, osim onih registriranih, može pratiti jedan zdravstveni certifikat po pošiljci, umjesto pojedinačnog zdravstvenog certifikata navedenog u stavku 1. točki (b).

Članak 9.

Pravila utvrđena Direktivom 90/425/EEZ primjenjuju se posebno na preglede na mjestu podrijetla, organizaciju tih pregleda i daljnje praćenje u okviru pregleda koje provodi odredišna država članica, kao i na zaštitne mjere koje se primjenjuju.

Članak 10.

Veterinarski stručnjaci Komisije mogu, u mjeri u kojoj je to potrebno da bi se osigurala ujednačena primjena ove Direktive i u suradnji s nadležnim nacionalnim tijelima, provoditi preglede na licu mjesta. Komisija obavješćuje države članice o rezultatu takvih pregleda.

Država članica na čijem se državnom području provodi pregled dužna je pružiti stručnjacima svu potrebnu pomoć pri obavljanju njihovog zadatka.

Opće odredbe za primjenu ovog članka bit će donesene u skladu s postupkom predviđenim u članku 21. stavku 2.

POGLAVLJE III.

PRAVILA ZA UVOZ KOPITARA IZ TREĆIH ZEMALJA

Članak 11.

Kopitari uvezeni u Zajednicu moraju ispunjavati uvjete utvrđene u člancima 12. do 16.

Članak 12.

1.  Uvoz kopitara u Zajednicu odobrava se samo iz onih trećih zemalja koje su uvrštene na popis sastavljen ili izmijenjen u skladu s postupkom navedenim u članku 21. stavku 2.

Uzimajući u obzir zdravstveno stanje i jamstva treće zemlje za kopitare, može se donijeti odluka da se u skladu s postupkom navedenim u članku 21. stavku 2. odobrenje predviđeno u prvom podstavku ovog stavka primjenjuje na cijelo područje treće zemlje ili samo na dio njezinog područja.

U tu svrhu i na temelju odgovarajućih međunarodnih standarda, potrebno je voditi računa o tome kako treća zemlja primjenjuje i provodi te standarde, a pogotovo načelo regionalizacije, unutar svojeg područja i u odnosu na sanitarne zahtjeve za uvoz iz ostalih trećih zemalja i iz Zajednice.

2.  Kad se izrađuje ili izmjenjuje popis predviđen stavkom 1., posebno se treba voditi računa o:

3.  Komisija je dužna osigurati da su ažurirane verzije popisa ili njegove izmjene, kako je predviđeno u stavku 1., objavljene i javno dostupne.

Popis se može kombinirati s drugim popisima koji se izrađuju za potrebe zdravlja životinja i javnog zdravlja, a mogu sadržavati i obrasce zdravstvenih certifikata.

4.  U skladu s postupkom navedenim u članku 21. stavku 2. utvrdit će se posebni uvjeti uvoza za svaku treću zemlju ili skupinu trećih zemalja, uzimajući u obzir situaciju u vezi sa zdravljem životinja u odnosu na kopitare u dotičnoj trećoj zemlji ili zemljama.

5.  Detaljna pravila za primjenu stavaka 1. do 4. i kriteriji za uvrštavanje trećih zemalja ili dijelova trećih zemalja na popis predviđen u stavku 1. donose se u skladu s postupkom u članku 21. stavku 2.

Članak 13.

1.  Kopitari moraju potjecati iz trećih zemalja koje su:

2.  U skladu s postupkom predviđenim u članku 21. stavku 2. može se odlučiti:

Članak 14.

Do dana utovara za prijevoz do odredišne države članice, kopitari moraju neprekidno boraviti na području ili dijelu područja treće zemlje ili, u slučaju regionalizacije, na dijelu područja definiranog prema članku 13. stavku 2. točki (a), tijekom razdoblja koje će se utvrditi u odlukama koje će se donijeti u skladu s člankom 15.

Oni moraju dolaziti s gospodarstva koje je pod veterinarskim nadzorom.

Članak 15.

Uvoz kopitara s područja ili dijela treće zemlje definiranog u skladu s člankom 13. stavkom 2. točkom (a) koje se nalazi na popisu izrađenom u skladu s člankom 12. stavkom 1., može biti odobren jedino ako kopitari uz zahtjeve iz članka 13.:

Članak 16.

1.  Kopitari moraju biti identificirani u skladu s člankom 4. stavkom 4. i mora ih pratiti zdravstveni certifikat koji izdaje službeni veterinar treće zemlje izvoznice. Taj zdravstveni certifikat mora:

2.  Zdravstveni certifikat mora se izdati u obliku koji odgovara obrascu izrađenom u skladu s postupkom predviđenim u članku 21. stavku 2.

Članak 17.

1.  Kopitari za klanje moraju se odmah po prispijeću u odredišnu državu članicu odvesti u klaonicu, bilo izravno ili preko odobrenog sabirnog centra, kako je navedeno u članku 7., i zaklati u skladu s zahtjevima zdravlja životinja, unutar vremenskog razdoblja naznačenog u odlukama koje će se donijeti u skladu s člankom 15.

2.  Ne dovodeći u pitanje posebne uvjete koji se donose u skladu s postupkom predviđenim u članku 21. stavku 2., nadležno tijelo odredišne države članice može na temelju zdravlja životinja odrediti klaonicu u koju se ti kopitari moraju odvesti.

Članak 18.

Preglede na licu mjestu provode veterinarski stručnjaci država članica i Komisije kako bi provjerili primjenjuju li se u praksi odredbe ove Direktive, a posebno one iz članka 12. stavka 2.

Ako se pregledima provedenim prema odredbama ovog članka ustanove ozbiljne činjenice protiv odobrenoga gospodarstva, Komisija o tome odmah obavješćuje države članice i donosi odluku kojom privremeno ukida odobrenje. Konačna se odluka donosi u skladu s postupkom predviđenim u članku 21. stavku 3.

Komisija, postupajući na prijedlog država članica, imenuje stručnjake iz država članica kojima se povjerava obavljanje tih pregleda.

Ti se pregledi obavljaju u ime Zajednice, koja snosi sve u vezi s tim nastale troškove.

Učestalost i postupak za te preglede utvrđuju se u skladu s postupkom predviđenim u članku 21. stavku 2.

Članak 19.

U skladu s postupkom prema članku 21. stavku 2.:

POGLAVLJE IV.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 20.

Prilozi I. do IV. izmjenjuju se u skladu s postupkom navedenim u članku 21. stavku 3.

Članak 21.

1.  Komisiji pomaže Stalni odbor za prehrambeni lanac i zdravlje životinja osnovan prema članku 58. Uredbe (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane ( 10 ).

2.  Prilikom upućivanja na ovaj stavak, primjenjuju se članci 5. i 7. Odluke 1999/468/EZ.

Razdoblje određeno u članku 5. stavku 6. Odluke 1999/468/EZ utvrđuje se na tri mjeseca.

3.  Prilikom upućivanja na ovaj stavak, primjenjuju se članci 5. i 7. Odluke 1999/468/EZ.

Razdoblje određeno u članku 5. stavku 6. Odluke 1999/468/EZ utvrđuje se na 15 dana.

Članak 22.

Direktiva 90/426/EEZ, kako je izmijenjena pravnim aktima navedenim u Prilogu V. dijelu A, stavlja se izvan snage, ne dovodeći u pitanje obvezu država članica u vezi s rokovima za prijenos u nacionalna prava direktiva navedenih u Prilogu V. dijelu B.

Upućivanja na Direktivu stavljenu izvan snage shvaćaju se kao upućivanja na ovu Direktivu i tumače u skladu s korelacijskom tablicom u Prilogu VI.

Članak 23.

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 24.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

---

PRILOG I.

BOLESTI KOJE SE OBVEZNO PRIJAVLJUJU

Obvezno se prijavljuju sljedeće bolesti:

---

PRILOG II.

OBRAZAC

POTVRDA O ZDRAVLJU ( 11 )

Putovnica br. …

Ja, dolje potpisani, potvrđujem ( 12 ) da gore identificirana životinja udovoljava sljedećim zahtjevima:

---

PRILOG III.

OBRAZAC

ZDRAVSTVENI CERTIFIKAT

za trgovinu između država članica

KOPITARI

---

PRILOG IV.

KONJSKA KUGA

DIJAGNOSTIKA

Reagensi za dolje opisane imunoenzimne testove (enzyme-linked immunosorbent assays – ELISA) mogu se nabaviti od Referentnog laboratorija Europske zajednice ili Referentnih laboratorija OIE-a za bolest konjske kuge

1.    KOMPETITIVNI TEST ELISA ZA OTKRIVANJE PROTUTIJELA VIRUSA KONJSKE KUGE (VKK) (PROPISANI TEST)

Kompetitivni ELISA test primjenjuje se za dokazivanje specifičnih protutijela za VKK u serumu bilo koje vrste kopitara. Poliklonski imuni serum zamorca protiv VKK širokog spektra (dalje u tekstu: „antiserum zamoraca”) je seroskupinski specifičan i prikladan za dokazivanje svih poznatih serotipova AHS virusa.

Test se temelji na onemogućavanju vezivanja antigena VKK i antiseruma zamorca dodavanjem uzorka ispitivanog seruma ako je pozitivan. Protutijela za VKK u uzorku ispitivanog seruma pokazuju veći afinitet prema antigenima VKK, te će se smanjiti vezivanje antiseruma zamorca za iste, što rezultira smanjenjem očekivane obojenosti (nakon dodavanja enzimom označenih anti-zamorčevih protutijela i supstrata). Serumi se mogu testirati pri jednom razrjeđenju od 1:5 (metoda pretraživanja seruma pri jednom razrjeđenju) ili se mogu titrirati (metoda titracije seruma) kako bi se dobile završne točke razrjeđenja. Vrijednosti inhibicije veće od 50 % mogu se smatrati pozitivnima.

Dolje opisani protokol ispitivanja primjenjuje se u Regionalnom referentnom laboratoriju za konjsku kugu u Pirbrightu, Ujedinjena Kraljevina.

1.1.    Postupak ispitivanja

1.1.1.    Pripremanje plitica

1.1.2.    Kontrolne jažice

1.1.3.    Ispitivanje seruma pri jednom razrjeđenju

1.1.4.    Metoda titracije seruma

1.1.5.   U sve jažice na ELISA plitici, osim u jažice slijepe probe, dodati 50 μl antiseruma zamorca, prethodno razrijeđenog u blokirajućem puferu, (sada sve jažice sadrže konačni volumen od 100 μl).

1.1.6.    Kromogen

Pripremiti otopinu kromogena OPD (OPD = orto-fenildiamin) prema uputama proizvođača (0,4 mg/ml u sterilnoj destiliranoj vodi) neposredno prije uporabe. Dodati supstrat (vodikov peroksid = H2O2) kako bi dobili konačnu koncentraciju od 0,05 % (v/v) (1:2000 od 30 %-tne otopine H2O2). U svaku jažicu dodati 50 μl otopine OPD i ostaviti plitice na radnom stolu 10 minuta na sobnoj temperaturi. Zaustaviti reakciju dodavanjem u svaku jažicu po 50 μl 1M sumporne kiseline (H2SO4).

1.1.7.    Očitavanje

Rezultat očitati spektrofotometrijski na 492 nm.

1.2.    Izražavanje rezultata

2.    INDIREKTNI TEST ELISA ZA OTKRIVANJE PROTUTIJELA ZA VIRUS KONJSKE KUGE (VKK) (PROPISANI TEST)

Dolje opisani test u skladu je s opisom testa iz poglavlja 2.1.11 OIE-ovog Priručnika o normama za dijagnostičke testova i cjepiva, četvrto izdanje, 2000.

Rekombinantni protein VP7 koristio se kao antigen za otkrivanje protutijela usmjerenih protiv virusa konjske kuge, uz visoki indeks osjetljivosti i specifičnosti. Druge su mu prednosti što je stabilan i nije infektivan.

2.1.    Postupak ispitivanja

2.1.1.    Čvrsta faza

2.1.2.    Uzorci za pretraživanje

2.1.3.    Konjugat

2.1.4.    Kromogen/Supstrat

2.2.    Tumačenje rezultata

3.    BLOKIRAJUĆI TEST ELISA ZA OTKRIVANJE PROTUTIJELA ZA VIRUS KONJSKE KUGE (VKK) (PROPISANI TEST)

Blokirajući test ELISA namijenjen je otkrivanju specifičnih protutijela za VKK u serumima svih vrsta prijemljivih na bolest. VP7 je glavni antigenski, virusni protein VKK-a i sačuvan je u devet serotipova. Budući da je monoklonsko protutijelo (Mpt) usmjereno i protiv VP7, test pruža visoku razinu osjetljivosti i specifičnosti. Osim toga, rekombinantni VP7 antigen je potpuno neškodljiv i stoga jamči visoki stupanj sigurnosti.

Test se temelji na prekidanju reakcije između rekombinantnog VP7, kao antigena vezanog na ELISA pliticu i konjugiranog monoklonskog protutijela (Mpt) specifičnog za VP7. Protutijela u pretraživanim serumima blokirat će reakciju između antigena i monoklonskog protutijela što će dovesti do smanjenja obojenja.

Dolje opisani test izvodi se u Referentnom laboratoriju Europske zajednice za konjsku kugu u Algete, Španjolska.

3.1.    Postupak ispitivanja

3.1.1.    ELISA plitice

3.1.2.    Pretraživani uzorci i kontrole

Za pregled

:

pretraživane serume i kontrole izravno na plitici razrijediti 1:10 u PBST-u kako bi se u svakoj jažici dobio konačni volumen od 100 μl. Inkubirati 1 sat na 37 °C.

Za titraciju

:

pripremiti seriju dvostrukog razrjeđenja pretraživanih seruma i pozitivnih kontrola (100 μl/jažica) od 1:10 do 1:1 280 u osam jažica. Negativna se kontrola testira pri razrjeđenju 1:10.

3.1.3.    Konjugat

U svaku jažicu dodati 50 μl prethodno razrijeđenih monoklonskih protutijela specifičnih za VP7 (Mpt) konjugiranih peroksidazom iz hrena i oprezno promiješati kako bi se osigurala homogenost. Inkubirati 30 minuta na 37 °C.

3.1.4.

Isprati plitice pet puta s PBST-om i osušiti kao ranije.

3.1.5.

Kromogen/Supstrat U svaku jažicu dodati 100 μl otopine kromogena/supstrata (1 ml ABTS (2,2’-azino-bis[3-etilbemzotiazolin-6-sulfonska kiselina]) 5 mg/ml + 9 ml supstratnog pufera (0,1 M fosfat-citratni pufer s pH 4 koji sadrži 0,03 % H2O2) i inkubirati 10 minuta na sobnoj temperaturi. Razvijanje boje se zaustavlja tako da se u svaku jažicu doda 100 μl 2 % (w/v) SDS-a (natrij dodecil sulfat).

3.1.6.

Očitavanje rezultata Očitati pri 405 nm u ELISA čitaču.

3.2.    Tumačenje rezultata

3.2.1.    Vrednovanje testa

Test je valjan ako je optička gustoća (OG) negativne kontrole (NK) veća od 1,0 i ako je OG pozitivne kontrole (PK) manja od 0,2.

3.2.2.    Izračunavanje granične vrijednosti

Pozitivna granična vrijednost

=

NK – ((NK – PK) × 0,3)

Negativna granična vrijednost

=

NK – ((NK – PK) × 0,2)

Pri čemu je NK optička gustoća negativne kontrole, a PK optička gustoća pozitivne kontrole.

3.2.3.    Tumačenje rezultata

Uzorke kod kojih je OG manja od pozitivne granične vrijednosti treba smatrati pozitivnima na protutijela za VKK.

Uzorke kod kojih je OG veća od negativne granične vrijednosti treba smatrati negativnima na protutijela za VKK.

Uzorke kod koji je OG između te dvije vrijednosti treba smatrati sumnjivim te bi se kod tih životinja trebalo ponovno obaviti uzorkovanje nakon dva do tri tjedna.

---

PRILOG V.

DIO A

DIO B

---

PRILOG VI.

---

( 1 ) Mišljenje od 22. travnja 2009. (još nije objavljeno u Službenom listu).

( 2 ) SL L 224, 18.8.1990., str. 42.

( 3 ) Vidjeti Prilog V. dio A.

( 4 ) SL L 3, 5.1.2005., str. 1.

( 5 ) SL L 224, 18.8.1990., str. 29.

( 6 ) SL L 184, 17.7.1999., str. 23.

( 7 ) SL L 224, 18.8.1990., str. 55.

( 8 ) SL L 157, 10.6.1992., str. 19.

( 9 ) SL L 121, 29.7.1964., str. 1977.

( 10 ) SL L 31, 1.2.2002., str. 1.

( 11 ) Ova izjava nije potrebna u slučaju bilateralnog sporazuma prema članku 6. Direktive 2009/156/EZ.

( 12 ) Vrijedi 10 dana.

( 13 ) Prekrižite ono što se ne primjenjuje.

( 14 ) Datum cijepljenja mora se unijeti u putovnicu.

( 15 ) Ova izjava ne oslobađa prijevoznike od njihovih obveza u skladu s propisima Zajednice na snazi, posebno u odnosu na sposobnost životinja da podnesu prijevoz.