28.12.2013

HR

Službeni list Europske unije

L 354/22

---

UREDBA (EU) br. 1380/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 11. prosinca 2013.

o zajedničkoj ribarstvenoj politici, izmjeni uredaba Vijeća (EZ) br. 1954/2003 i (EZ) br. 1224/2009 i stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 2371/2002 i (EZ) br. 639/2004 i Odluke Vijeća 2004/585/EZ

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

Uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 43. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da

(1)	Uredbom Vijeća (EZ) br. 2371/2002 (4) uspostavljen je sustav Zajednice za očuvanje i održivo iskorištavanje ribolovnih resursa u okviru zajedničke ribarstvene politike (ZRP).

(2)

Područje primjene ZRP-a uključuje očuvanje morskih bioloških resursa i upravljanje ribarstvom koje cilja na njih. Osim toga, ono uključuje, u odnosu na tržišne i financijske mjere koje podupiru njegove ciljeve, slatkovodne biološke resurse i aktivnosti akvakulture kao i preradu i prodaju proizvoda ribarstva i akvakulture, kad se takve aktivnosti odvijaju na državnom području država članica ili u vodama Unije, uključujući kad ih provode ribarska plovila koja plove pod zastavom trećih zemalja i u tim su zemljama registrirana, ribarska plovila Unije ili državljani država članica, ne dovodeći u pitanje primarnu odgovornost države zastave i imajući u vidu odredbe članka 117. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora od 10. prosinca 1982. (5) (UNCLOS).

(3)	Rekreacijski ribolov može imati značajan utjecaj na riblje resurse i države članice bi stoga trebale osigurati da se on obavlja na način koji je sukladan s ciljevima ZRP-a.

(4)

ZRP bi trebao osigurati da aktivnosti u ribarstvu i akvakulturi doprinesu dugoročnoj, ekološkoj, gospodarskoj i društvenoj održivosti. Trebao bi uključiti pravila koja za cilj imaju osiguravanje sljedivosti, sigurnosti i kvalitete proizvoda stavljenih na tržište u Uniji. Nadalje, ZRP bi trebao doprinijeti porastu produktivnosti, pristojnom životnom standardu u sektoru ribarstva, uključujući u sektoru malog ribolova, i stabilnim tržištima te bi trebao osigurati dostupnost opskrbe hranom i da ponuda dođe do kupca po razumnim cijenama. ZRP bi trebao pridonijeti Strategiji Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast te bi trebao pomoći u postizanju ciljeva utvrđenih u toj strategiji.

(5)

Unija je ugovorna stranka UNCLOS-a (6) i, na temelju Odluke Vijeća 98/414/EZ (7), Sporazuma Ujedinjenih naroda o primjeni odredaba Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora od 10. prosinca 1982. koje se odnose na očuvanje i gospodarenje ribljim naseljima koja se nalaze u više različitih pojaseva i naselja vrlo migratornih vrsta riba od 4. prosinca 1995 (8) (Sporazum UN-a o ribljim vrstama) i, na temelju Odluke Vijeća 96/428/EZ (9), Sporazuma Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda o promicanju sukladnosti s međunarodnim mjerama za očuvanje i gospodarenje od strane ribarskih plovila na otvorenom moru od 24. studenoga 1993. godine (10).

(6)

Ovi međunarodni instrumenti uglavnom utvrđuju obveze očuvanja, uključujući, obveze poduzimanja mjera očuvanja i upravljanja osmišljenih da održe ili obnove morske resurse na razinama koje mogu donijeti najviši održivi prinos, kako unutar morskih područja pod nacionalnom jurisdikcijom tako i na otvorenom moru te osiguraju suradnju s drugim državama s tim ciljem, obveze stroge primjene predostrožnog pristupa pri očuvanju, upravljanju i iskorištavanju ribljih stokova, obveze osiguranja kompatibilnosti mjera očuvanja i upravljanja gdje se morski resursi javljaju u morskim područjima različitih statusa jurisdikcije i obveze dužnog obzira prema drugim dopuštenim načinima korištenja mora. ZRP bi stoga trebao doprinijeti provedbi međunarodnih obveza Unije na temelju tih međunarodnih instrumenata. Ako države članice donesu mjere očuvanja i upravljanja, za što su dobile ovlaštenje u okviru ZRP-a, one bi također trebale djelovati na način koji je u potpunosti dosljedan obvezama iz navedenih međunarodnih instrumenata.

(7)

Na Svjetskom sastanku na vrhu o održivom razvoju u Johannesburgu 2002. godine, Unija i države članice obvezale su se djelovati protiv daljnjeg smanjenja mnogih ribljih stokova. Stoga, Unija bi trebala poboljšati svoj ZRP prilagođavanjem stopa iskorištavanja kako bi se osiguralo da, u razumnom roku, iskorištavanje morskih bioloških resursa obnavlja i održava populaciju izlovljavanih stokova iznad razina koje mogu osigurati najviši održivi prinos. Stope iskorištavanja trebalo bi dosegnuti do 2015. godine. Dostizanje tih stopa iskorištavanja do kasnijeg datuma trebalo bi dopustiti jedino ako bi njihovo dostizanje do 2015. ozbiljno ugrozilo društvenu i gospodarsku održivost ribarskih flota u pitanju. Nakon 2015., te bi stope trebalo dostići što je prije moguće i u svakom slučaju najkasnije do 2020. Ako su znanstveni podaci nedovoljni za određivanje tih razina, mogu se razmotriti približni parametri.

(8)

Odluke o upravljanju vezane uz najviši održivi prinos u mješovitom ribolovu trebale bi uzeti u obzir poteškoće izlova svih stokova u mješovitom ribolovu uz najviši održivi prinos u isto vrijeme, osobito kada znanstveni savjet pokaže da je vrlo teško izbjeći fenomen vrsta koje ograničavaju ribolov (tzv. "choke species") povećanjem selektivnosti ribolovnih alata koji se koriste. Trebalo bi tražiti od odgovarajućih znanstvenih tijela da pruže savjete o prikladnim razinama ribolovne smrtnosti u takvim okolnostima.

(9)

ZRP bi trebao osigurati usklađenost s ciljevima ribarstva utvrđenima Odlukom o Strateškom planu biološke raznolikosti za razdoblje od 2011. do 2020., donesenom na Konferenciji potpisnica Konvencije o biološkoj raznolikosti, i s ciljevima biološke raznolikosti koje je donijelo Europsko vijeće 25. i 26. ožujka 2010.

(10)	Održivo iskorištavanje morskih bioloških resursa trebalo bi se temeljiti na predostrožnom pristupu koji proizlazi iz načela opreznosti iz članka 191. stavka 2. prvog podstavka Ugovora, uzimajući u obzir raspoložive znanstvene podatke.

(11)	ZRP bi trebao doprinijeti zaštiti morskog okoliša, održivom upravljanju svim vrstama koje se iskorištavaju u komercijalne svrhe, a osobito postizanju dobrog stanja okoliša do 2020. godine, kako je navedeno u članku 1. stavku 1. Direktive 2008/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (11).

(12)	ZRP bi trebao doprinijeti i opskrbljivanju tržišta Unije visokohranjivim namirnicama i smanjenju ovisnosti tržišta Unije o uvozu hrane. Također bi trebao potaknuti izravno i neizravno stvaranje radnih mjesta te gospodarski razvoj u obalnim područjima.

(13)	Potrebno je provesti pristup upravljanja ribarstvom temeljen na ekosustavu, trebalo bi ograničiti učinke ribolovnih aktivnosti na okoliš, a neželjeni ulov bi trebalo izbjegavati i smanjiti na najmanju moguću razinu.

(14)

Važno je da se upravljanje ZRP-om rukovodi načelima dobrog upravljanja. Ta načela uključuju donošenje odluka temeljenih na najboljem raspoloživom znanstvenom savjetu, širokoj uključenosti dionika i dugoročnoj perspektivi. Uspješno upravljanje ZRP-om također ovisi o jasnom definiranju odgovornosti na razini Unije, na regionalnim, nacionalnim i lokalnim razinama te na uzajamnoj kompatibilnosti poduzetih mjera i njihove usklađenosti s drugim politikama Unije.

(15)	ZRP bi trebao doprinositi poboljšanju sigurnosnih i radnih uvjeta subjekata u ribarstvu.

(16)	ZRP bi trebao obratiti punu pažnju, gdje je to potrebno, zdravlju i dobrobiti životinja te zdravstvenoj ispravnosti hrane i hrane za životinje.

(17)

Kako su sva pitanja koja se odnose na mora i oceane Europe međusobno povezana,ZRP bi se trebao provoditi na način koji je u skladu s drugim politikama Unije i koji osobito uzima u obzir interakcije s mjerama Unije u drugim područjima pomorske politike. Trebalo bi osigurati usklađenost u upravljanju različitim sektorskim politikama u morskim bazenima Baltičkog mora, Sjevernog mora, Keltskih mora, Biskajskog zaljeva i Iberijske obale te Sredozemlja i Crnog mora.

(18)	Ribarska plovila Unije trebala bi imati jednaki pristup vodama Unije i resursima koji podliježu pravilima ZRP-a.

(19)

Postojeća pravila koja ograničavaju pristup resursima unutar zona od 12 nautičkih milja država članica dala su zadovoljavajuće doprinose očuvanju putem ograničavanja ribolovnog napora u najosjetljivijem dijelu voda Unije. Ta pravila su također očuvala tradicionalne ribolovne aktivnosti o kojima znatno ovisi društveni i gospodarski razvoj nekih priobalnih zajednica. Stoga bi ta pravila trebalo nastaviti primjenjivati.Države članice trebale bi pokušati dati prednost pristupa ribarima malog, tradicionalnog ili obalnog ribolova.

(20)	Trebalo bi, prema potrebi, obratiti posebnu pozornost na male otoke na otvorenom moru koji ovise o ribarstvu i podupirati ih kako bi preživjeli i razvijali se.

(21)

S obzirom na njihovo strukturalno, društveno i gospodarsko stanje, morski biološki resursi oko najudaljenijih regija Unije iz članka 349. stavka 1. Ugovora trebali bi biti posebno zaštićeni jer pridonose očuvanju lokalnog gospodarstva tih državnih područja. Određene ribolovne aktivnosti u tim vodama bi stoga trebalo ograničiti na ribarska plovila registrirana u lukama na tim državnim područjima.

(22)

Kako bi se doprinijelo očuvanju živih vodenih resursa i morskih ekosustava, Unija bi trebala pokušati zaštiti biološki ugrožena područja tako da ih odredi kao zaštićena područja. U takvim područjima trebalo bi biti moguće ograničiti ili zabraniti ribolovne aktivnosti. Kod odlučivanja koja područja treba zaštititi, posebnu pozornost trebalo bi obratiti na područja u kojima postoje jasni dokazi o visokoj koncentraciji ribe ispod minimalne referentne veličine za očuvanje i o područjima mriještenja, te na područja za koja se smatra da su bio-geografski osjetljiva. Također bi trebalo voditi računa i o postojećim područjima zaštite. Kako bi se olakšao postupak određivanja zaštićenih područja, države članice trebale bi odrediti prikladna područja, uključujući područja koja tvore dio koherentne mreže, i, prema potrebi, međusobno surađivati, pripremati i slati zajedničke preporuke Komisiji. Da bi se učinkovitije uspostavila zaštićena područja, Komisija bi trebala biti ovlaštena uspostaviti ih u višegodišnjem planu. Kako bi se osigurala odgovarajuća razina demokratske odgovornosti i kontrole, Komisija bi trebala redovito izvještavati Europski parlament i Vijeće o funkcioniranju tih zaštićenih područja.

(23)	Cilj održivog iskorištavanja morskih bioloških resursa učinkovitije se postiže kroz višegodišnji pristup upravljanju ribarstvom, postavljajući kao prioritet višegodišnje planove koji odražavaju specifičnosti različitih ribarstava.

(24)

Višegodišnji planovi bi trebali, gdje je to moguće, pokriti više stokova kada se ti stokovi zajednički iskorištavaju. Višegodišnji planovi trebaju uspostaviti okvir za održivo iskorištavanje stokova i dotičnih morskih ekosustava, definirajući jasne vremenske rokove i mehanizme očuvanja za nepredviđena zbivanja. Višegodišnji planovi također bi trebali biti vođeni jasno definiranim upravljačkim ciljevima kako bi se doprinijelo održivom iskorištavanju stokova i zaštiti dotičnih morskih ekosustava. Ti bi planovi trebali biti doneseni u suradnji sa savjetodavnim vijećima, subjektima u ribarskoj industriji, znanstvenicima te drugim dionicima zainteresiranima za upravljanje ribarstvom.

(25)

Direktiva 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (12), Direktiva Vijeća 92/43/EEZ (13) i Direktiva 2008/56/EZ nameću određene obveze državama članicama u pogledu posebnih područja zaštite, posebnih područja očuvanja odnosno zaštićenih morskih područja. Takve mjere mogu zahtijevati usvajanje mjera koje spadaju u ZRP. Primjereno je, dakle, ovlastiti države članice da donesu, za vode pod njihovim suverenitetom i jurisdikcijom, takve mjere očuvanja koje su potrebne u skladu s njihovim obvezama iz tih akata Unije ako takve mjere ne utječu na ribolovne interese drugih država članica. Ako bi takve mjere mogle utjecati na ribolovne interese drugih država članica, ovlast donošenja takvih mjera bi trebalo dodijeliti Komisiji i trebalo bi pribjeći regionalnoj suradnji između dotičnih država članica.

(26)

Potrebne su mjere za smanjenje trenutačnih visokih razina neželjenog ulova i postupno eliminiranje odbačenog ulova. Neželjeni ulovi i odbačeni ulovi predstavljaju znatan otpad i negativno utječu na održivost iskorištavanja morskih bioloških resursa i morskih ekosustava i financijsku održivost ribarstva. Trebalo bi uspostaviti i postupno provoditi obvezu iskrcavanja svih ulova ("obveza iskrcavanja") vrsta koje podliježu ograničenjima ulova te, u Sredozemnom moru, ulova vrsta koje podliježu minimalnim veličinama, ostvarenih tijekom ribolovnih aktivnosti u vodama Unije ili od strane ribarskih plovila Unije a pravila koja su dosad obvezivala ribare da odbacuju ulov trebalo bi staviti izvan snage.

(27)	Obvezu iskrcavanja trebalo bi uvesti posebno za svaki oblik ribolova. Ribarima bi trebalo dopustiti da nastave odbacivati vrste koje, prema najboljem raspoloživom znanstvenom savjetu, imaju visoku stopu preživljavanja nakon što ih se vrati u more.

(28)	Da bi obveza iskrcavanja mogla funkcionirati i da bi se ublažio utjecaj različitih godišnjih sastava ulova, državama članicama trebalo bi dopustiti da prenose kvote između godina, do određenog postotka.

(29)

U okviru upravljanja obvezom iskrcavanja, potrebno je da države članice poduzmu sve što je u njihovoj moći da smanje neželjene ulove. S tim ciljem, poboljšanja selektivnih tehnika ribolova da bi se u najvećoj mogućoj mjeri izbjegli i smanjili neželjeni ulovi trebala bi imati visoki prioritet. Važno je da države članice raspodijele kvote između plovila u takvoj kombinaciji koja odražava u najvećoj mogućoj mjeri očekivani sastav vrsta u ribolovu. U slučaju nesklada između raspoloživih kvota i uobičajenog stvarnog ulova države članice bi trebale razmotriti prilagodbe kroz zamjene kvota s drugim državama članicama, uključujući i na trajnoj osnovi. Države članice bi također trebale razmotriti olakšavanje udruživanja pojedinačnih kvota vlasnika plovila, primjerice, na razini organizacija proizvođača ili skupina vlasnika plovila. U konačnici, države članice bi trebale razmotriti oduzimanje količine usputnog ulova vrsta od kvota ciljanih vrsta, ovisno o statusu zaštite vrsta usputnog ulova.

(30)	Odredišta za iskrcavanje ulova ribe manje od minimalne referentne veličine potrebne za očuvanje trebala bi biti ograničena i trebala bi isključivati prodaju za prehranu ljudi.

(31)	Kako bi se pobrinulo za neželjeni ulov koji je neizbježan čak i kada se primjenjuju sve mjere za njegovo smanjivanje, trebalo bi odrediti određena de minimis izuzeća od obveze iskrcavanja za vrste ribolova na koje se odnosi obveza iskrcavanja, prvenstveno putem višegodišnjih planova.

(32)

Ovisno o znanstvenom savjetu i ne ugrožavajući ciljeve maksimalno održivog prinosa ili povećavajući ribolovnu smrtnost, kad se primjenjuje obveza iskrcavanja koja uključuje obvezu dokumentiranja ulova, trebalo bi biti moguće povećanje povezanih ribolovnih mogućnosti, kako bi se uzelo u obzir činjenicu da će se iskrcati riba koja je prethodno bila odbačena.

(33)

Pristup ribarstvu trebao bi se temeljiti na transparentnim i objektivnim kriterijima, uključujući one ekološke, društvene i gospodarske prirode. Države članice bi trebale promicati odgovorno ribarstvo pružajući poticaje onim subjektima koji obavljaju ribolov na način koji je najmanje štetan za okoliš i koji pruža najviše koristi društvu.

(34)	Za stokove za koje nije utvrđen višegodišnji plan, potrebno je utvrditi stope iskorištavanja koje donose maksimalno održiv prinos postavljanjem ograničenja ulova ili ribolovnog napora. Ako su raspoloživi podaci nedostatni, ribolovom bi se trebalo upravljati korištenjem približnih parametara.

(35)

S obzirom na nezavidno gospodarsko stanje u ribarskoj industriji i ovisnost pojedinih priobalnih zajednica o ribolovu, neophodno je osigurati relativnu stabilnost ribolovnih aktivnosti dodjeljivanjem ribolovnih mogućnosti državama članicama na temelju predvidivog udjela u stokovima za svaku državu članicu.

(36)

S obzirom na privremeno biološko stanje stokova, takva relativna stabilnost ribolovnih aktivnosti bi trebala zaštititi i uzeti u obzir posebne potrebe u područjima u kojima su lokalne zajednice posebno ovisne o ribarstvu i srodnim djelatnostima, kako je odlučilo Vijeće u svojoj Rezoluciji od 3. studenoga 1976. (14), a posebno u njezinom Prilogu VII.

(37)	Stoga, koncept relativne stabilnosti bi trebalo shvatiti u tom smislu.

(38)

U slučaju ozbiljne ugroze koja zahtijeva hitnu akciju, Komisija bi trebala biti ovlaštena za donošenje privremenih mjera za zaštitu morskih bioloških resursa, odnosno morskog ekosustava ugroženog ribolovnim aktivnostima. Te bi mjere trebalo odrediti unutar definiranih vremenskih razdoblja i trebalo bi ih provoditi tijekom utvrđenog vremenskog razdoblja.

(39)

Države članice bi trebale surađivati na regionalnoj razini kako bi donijele zajedničke preporuke i druge instrumente za razvoj i provedbu mjera očuvanja i mjera koje utječu na ribolovnu aktivnost na područjima zaštićenima okolišnim zakonodavstvom. U okviru regionalne suradnje, Komisija bi trebala donijeti mjere očuvanja isključivo kroz provedbene akte ili delegirane akte kada se sve dotične države članice u regiji slažu oko zajedničke preporuke. Ako nema zajedničke preporuke, Komisija bi trebala uputiti prijedlog relevantnih mjera u skladu s Ugovorom.

(40)	Države članice trebale bi biti ovlaštene donositi mjere očuvanja i upravljanja stokovima u vodama Unije koje se primjenjuju isključivo na ribarska plovila Unije koja plove pod njihovom zastavom.

(41)

U svojim zonama od 12 nautičkih milja, države članice bi trebale biti ovlaštene donositi mjere očuvanja i upravljanja koje se primjenjuju na sva ribarska plovila Unije, pod uvjetom da, kad se takve mjere primjenjuju na ribarska plovila Unije iz drugih država članica, donesene mjere nisu diskriminirajuće, da je obavljeno prethodno savjetovanje s drugim državama članicama na koje se mjere odnose i da Unija nije donijela mjere koje se posebno bave očuvanjem i upravljanjem unutar dotične zone od 12 nautičkih milja.

(42)	Države članice bi trebale moći uvesti sustav prenosivih ribolovnih koncesija.

(43)

Države članice bi trebale poduzeti posebne mjere kako bi se uskladio broj ribarskih plovila Unije s raspoloživim resursima, na temelju njihovih procjena ravnoteže između ribolovnog kapaciteta njihovih flota i njima raspoloživih ribolovnih mogućnosti. Procjene bi se trebale izvršiti u skladu sa smjernicama Komisije. Godišnja izvješća bi trebala biti dostupna javnosti. Svaka država članica trebala bi biti u mogućnosti izabrati mjere i instrumente koje želi donijeti kako bi smanjila višak ribolovnog kapaciteta.

(44)	Osim toga, obvezne najviše gornje granice kapaciteta flote i nacionalnih sustava ulaska/izlaska iz flote u odnosu na sredstva namijenjena povlačenju iz ribolova trebalo bi zadržati u svrhu upravljanja i prilagodbe ribolovnog kapaciteta.

(45)	Države članice bi trebale evidentirati minimalne informacije o obilježjima i aktivnostima ribarskih plovila Unije koja plove pod njihovim zastavama. Ti bi podaci trebali biti dostupni Komisiji u svrhu praćenja veličine flota država članica.

(46)

Upravljanje ribarstvom na temelju najbolje raspoloživog znanstvenog savjeta zahtijeva usklađene, pouzdane i točne podatke. Stoga bi države članice trebale prikupiti podatke o flotama i njihovim ribolovnim aktivnostima, posebno biološke podatke o ulovima, uključujući i odbačene ulove i istraživačke informacije o ribljim stokovima i o mogućem utjecaju ribolovnih aktivnosti na morski ekosustav. Države bi članice trebale upravljati prikupljenim podacima i učiniti ih dostupnima krajnjim korisnicima i drugim zainteresiranim stranama. Države članice bi trebale surađivati međusobno i s Komisijom kako bi koordinirale aktivnosti na prikupljanju podataka. Kada je potrebno, države bi članice također trebale surađivati s trećim zemljama u pogledu prikupljanja podataka. Države članice trebaju dostaviti Komisiji na procjenu godišnje izvješće o svojim aktivnostima prikupljanja podataka, koja moraju biti dostupna javnosti.

(47)	Prikupljanje podataka bi trebalo sadržavati podatke koji olakšavaju gospodarsku procjenu poduzeća aktivnih u sektoru ribarstva, akvakulture te u preradi proizvoda ribarstva i akvakulture kao i procjenu kretanja zaposlenosti u tim industrijama.

(48)

Moguće je savjetovati se sa Znanstvenim, tehničkim i gospodarskim odborom za ribarstvo (STECF), osnovanim Odlukom Komisije 2005/629/EZ (15), o pitanjima vezanima uz očuvanje i upravljanje morskim biološkim resursima kako bi se osigurala potrebna pomoć visokokvalificiranog znanstvenog osoblja, posebno u primjeni bioloških, gospodarskih, socijalnih i tehničkih disciplina te disciplina vezanih uz okoliš.

(49)

Znanost orijentiranu na ribarstvenu politiku trebalo bi ojačati kroz programe prikupljanja znanstvenih podataka o ribarstvu, istraživanja i inovacija, usvojene na nacionalnoj razini i provedene u suradnji s drugim državama članicama te unutar istraživačkih i inovacijskih okvira Unije. Također bi trebalo poticati bolju suradnju između industrije i znanstvenika

(50)

Unija bi trebala promicati ciljeve ZRP-a na međunarodnoj razini, osiguravajući da se ribolovne aktivnosti Unije izvan vodâ Unije temelje na istim načelima i standardima kao i oni koji se primjenjuju prema pravu Unije, te promičući jednake uvjete za subjekte Unije i subjekte trećih zemalja. S tim ciljem, Unija bi trebala nastojati predvoditi postupak jačanja učinkovitosti regionalnih i međunarodnih organizacija kako bi im se omogućilo da bolje čuvaju i upravljaju živim morskim resursima koji su u njihovom djelokrugu, uključujući suzbijanje nezakonitih, neprijavljenih i nereguliranih (IUU) ribolovnih aktivnosti. Unija bi trebala surađivati s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama s ciljem poboljšanja usklađenosti s međunarodnim mjerama, uključujući suzbijanje IUU-a. Stajalište Unije bi se trebalo temeljiti na najboljem raspoloživom znanstvenom savjetu.

(51)

Sporazumi o partnerstvu u održivom ribarstvu s trećim zemljama trebali bi osigurati da se ribolovne aktivnosti Unije u vodama trećih zemalja temelje na najboljem raspoloživom znanstvenom savjetu i razmjeni relevantnih informacija, osiguravajući održivo iskorištavanje morskih bioloških resursa, transparentnost vezano uz utvrđivanje viškova te, shodno tome, upravljanje resursima koje je usklađeno s ciljevima ZRP-a. Ti sporazumi, koji daju pravo pristupa resursima razmjernima interesima flote Unije u zamjenu za financijski doprinos Unije, trebali bi doprinijeti uspostavljanju visokokvalitetnog upravljačkog okvira posebno kako bi se osiguralo učinkovito prikupljanje podataka te mjere praćenja, kontrole i nadzora.

(52)

Poštovanje demokratskih načela i ljudskih prava, kao što je navedeno u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima i drugim relevantnim međunarodnim instrumentima o ljudskim pravima, kao i načela vladavine prava, trebali bi predstavljati bitan element sporazuma o partnerstvu u održivom ribarstvu koji bi trebali sadržavati posebnu klauzulu o ljudskim pravima. Uvođenje klauzule o ljudskim pravima u sporazume o partnerstvu u održivom ribarstvu bi trebalo u potpunosti biti u skladu s ukupnim razvojnim ciljevima Unije.

(53)

Akvakultura bi trebala doprinijeti očuvanju potencijala za proizvodnju hrane na održivoj osnovi u cijeloj Uniji, tako da jamči dugoročnu sigurnost hrane, uključujući i zalihe hrane, kao i rast i zaposlenost za građane Unije, i da doprinese zadovoljavanju rastuće svjetske potražnje za hranom iz vodenog okoliša.

(54)	Strategija Komisije o održivom razvoju europske akvakulture usvojena 2009. godine koju je pozdravilo i podržalo Vijeće te pozdravio Europski parlament, istaknula je potrebu za stvaranjem i promicanjem jednakih uvjeta za djelatnost akvakulture kao temelja za njezin održiv razvoj.

(55)

Aktivnosti akvakulture u Uniji su pod utjecajem različitih uvjeta u raznim državama, uključujući i onih koji se tiču odobrenja za subjekte. Stoga, strateške smjernice Unije za nacionalne strateške planove bi trebalo razvijati kako bi se poboljšala konkurentnost industrije akvakulture, podržavajući njezin razvoj i inovacije, te potičući gospodarske aktivnosti, diverzifikaciju i poboljšanje uvjeta života na obalnim i kopnenim područjima. Nadalje, trebalo bi uvesti mehanizme za razmjenu informacija i najbolje prakse između državâ članicâ kroz otvorenu metodu koordinacije nacionalnih mjera koje se odnose na poslovnu sigurnost, pristup vodama i prostoru Unije te pojednostavljenje postupaka dobivanja dozvola.

(56)	Specifična priroda akvakulture zahtijeva savjetodavno vijeće kao platformu za savjetovanje zainteresiranih strana o elementima politika Unije koje bi mogle utjecati na akvakulturu.

(57)

Postoji potreba za jačanjem konkurentnosti ribarstva i sektora akvakulture u Uniji, te za pojednostavljenjem radi potpore boljem upravljanju njezinim proizvodnim i tržišnim aktivnostima. Zajedničko uređenje tržišta proizvodima ribarstva i akvakulture bi trebalo osigurati ista pravila igre za sve proizvode ribarstva i akvakulture na tržištu Unije bez obzira na njihovo podrijetlo, omogućiti potrošačima bolju informiranost prilikom donošenja odluka i podržati odgovornu potrošnju, te bi trebalo poboljšati ekonomska znanja i razumijevanje tržišta Unije duž opskrbnog lanca.

(58)	Zajedničko uređenje tržišta bi trebalo provoditi u skladu s međunarodnim obvezama Unije, posebno s obzirom na odredbe Svjetske trgovinske organizacije.

(59)	Kako bi se osigurala usklađenost s pravilima ZRP-a, trebalo bi uspostaviti učinkovit sustav kontrole, inspekcije i provedbe, što uključuje borbu protiv IUU ribolovnih aktivnosti.

(60)	U okviru sustava Unije za kontrolu, inspekciju i provedbu, potrebno je promicati korištenje modernih i učinkovitih tehnologija. Države članice i Komisija bi trebale imati mogućnost za provođenje pilot projekata za nove tehnologije kontrole i sustave upravljanja podacima.

(61)	Kako bi se osigurali da su uvjeti u različitim državama članicama za primjenu pravila za kontrolu i provedbu usporedivi, trebalo bi ohrabrivati suradnju između država članica u određivanju učinkovitih, razmjernih i odvraćajućih sankcija.

(62)	Kako bi se osiguralo sudjelovanje subjekata u prikupljanju podataka u Uniji te u sustavu Unije za kontrolu, inspekciju i provedbu, države bi članice trebale moći zahtijevati od svojih subjekata da razmjerno doprinesu odgovarajućim operativnim troškovima.

(63)

Same države članice ne mogu ostvariti ciljeve ZRP-a u dovoljnoj mjeri s obzirom na probleme s kojima se susreću u razvoju ribarske industrije i njenom upravljanju, te na ograničenja financijskih sredstava država članica. Stoga bi, radi doprinosa postizanju tih ciljeva, trebalo osigurati višegodišnju financijsku pomoć Unije usmjerenu na prioritete ZRP-a i prilagođenu posebnim značajkama ribarske industrije u pojedinim državama članicama.

(64)

Financijska pomoć Unije trebala bi biti uvjetovana poštovanjem pravila ZRP-a od strane država članica i subjekata, uključujući vlasnike plovila. Podložno posebnim pravilima koje treba donijeti, financijsku pomoć Unije treba prekinuti, suspendirati ili ispraviti u slučajevima nepoštovanja određene obveze iz ZRP-a od strane neke države članice ili zbog teškog kršenja tih pravila od strane nekog subjekta.

(65)	Za postizanje ciljeva ZRP-a pokazao se bitnim dijalog sa dionicima. Uzimajući u obzir različite uvjete diljem voda Unije i povećanu regionalizaciju ZRP-a, savjetodavna vijeća trebala bi omogućiti, ZRP-u ostvarivanje koristi od znanja i iskustva svih dionika.

(66)	S obzirom na posebne karakteristike najudaljenijih regija, akvakulture, tržišta i Crnog mora, prikladno je ustanoviti novo savjetodavno vijeće za svakog od njih.

(67)

Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora u pogledu donošenja mjerâ očuvanja koje prate određene ekološke obveze država članica, prilagodbe obveze iskrcavanja radi poštovanja međunarodnih obveza Unije, proširenja obveze iskrcavanja na druge vrste koristeći postupak regionalizacije, donošenja planova odbacivanja ulova koristeći postupak regionalizacije, donošenja de minimis izuzeća od obveze iskrcavanja ako nije donesena druga provedbena mjera za tu obvezu te utvrđivanja detaljnih pravila za rad savjetodavnih vijeća. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(68)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeti za provedbu odredaba ove Uredbe u vezi s privremenim mjerama za ublažavanje ozbiljne prijetnje očuvanju morskih bioloških resursa, sustavom ulaska i izlaska u upravljanju flotama te bilježenjem, oblikom i prijenosom podataka za registar ribolovne flote Unije, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti se trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (16).

(69)	U skladu s načelom proporcionalnosti određenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarenje njezinih ciljeva.

(70)	Odluku Vijeća 2004/585/EZ (17) trebalo bi staviti izvan snage stupanjem na snagu odgovarajućih pravila u skladu s ovom Uredbom.

(71)	Zbog broja i važnosti izmjena koje treba donijeti, Uredbu (EZ) br. 2371/2002 trebalo bi staviti izvan snage.

DONIJELO JE OVU UREDBU:

DIO I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Područje primjene

1.   Zajednička ribarstvena politika (ZRP) obuhvaća:

(a)	očuvanje morskih bioloških resursa i upravljanje ribarstvom i flotama koji iskorištavaju te resurse;

(b)	u odnosu na tržišne mjere i financijske mjere za potporu provedbe ZRP-a: slatkovodne biološke resurse, akvakulturu te preradu i trženje proizvodima ribarstva i akvakulture.

2.   ZRP obuhvaća aktivnosti navedene u stavku 1. koje se provode:

(a)	na državnom području država članica na koje se primjenjuje Ugovor;

(b)	u vodama Unije, uključujući od strane ribarskih plovila koja plove pod zastavom ili su registrirana u trećim zemljama;

(c)	od strane ribarskih plovila Unije izvan voda Unije; ili

(d)	od strane državljana država članica, ne dovodeći u pitanje primarnu odgovornost države zastave.

Članak 2.

Ciljevi

1.   ZRP osigurava da su aktivnosti u ribarstvu i akvakulturi dugoročno ekološki održive i da se njima upravlja na način koji je u skladu s ciljevima postizanja gospodarskih i društvenih koristi te koristi za zapošljavanje i doprinos dostupnosti zaliha hrane.

2.   ZRP primjenjuje predostrožni pristup upravljanju ribarstvom i nastoji osigurati da iskorištavanje živih morskih bioloških resursa obnavlja i održava populacije izlovljavanih vrsta iznad razina koje mogu osigurati najviši održivi prinos.

Kako bi se postigao cilj postupnog obnavljanja i održavanja populacija ribljih stokova iznad razina biomase sposobnih za proizvodnju najvišeg održivog prinosa, stopa iskorištavanja koja osigurava najviši održivi prinos postići će se do 2015., gdje je to moguće i, na postupnoj, progresivnoj osnovi, najkasnije do 2020. za sve stokove.

3.   ZRP provodi pristup upravljanja ribarstvom temeljen na ekosustavu kako bi se osiguralo da negativni utjecaji ribolovnih aktivnosti na morski ekosustav budu najmanji mogući, i pokušava osigurati da aktivnosti akvakulture i ribarstva izbjegavaju degradaciju morskog okoliša.

4.   ZRP doprinosi prikupljanju znanstvenih podataka.

5.   ZRP posebno:

(a)	postupno eliminira odbačene ulove od slučaja do slučaja, uzimajući u obzir najbolji raspoloživi znanstveni savjet izbjegavanjem i smanjivanjem odbačenog ulova do najmanje moguće mjere i postupnim osiguravanjem iskrcavanja ulova;

(b)	ako je potrebno, na najbolji mogući način iskorištava neželjeni ulov, bez stvaranja tržišta za one ulove koji su manji od minimalne referentne veličine potrebne za očuvanje;

(c)	omogućava uvjete za gospodarski isplativ i konkurentan ribolov i prerađivačku industriju te za aktivnosti na obali koje su povezane s ribolovom;

(d)	osigurava mjere za prilagodbu ribolovnog kapaciteta flota s razinama ribolovnih mogućnosti u skladu s stavkom 2., s ciljem osiguravanja gospodarski isplativih flota bez prevelikog iskorištavanja morskih bioloških resursa;

(e)	promiče razvoj održivih aktivnosti akvakulture u Uniji i pridonosi opskrbi hranom i sigurnosti hrane te zapošljavanju;

(f)	pridonosi primjerenom životnom standardu za one koji ovise o ribolovnim aktivnostima, imajući u vidu priobalno ribarstvo i društveno-gospodarske aspekte,

(g)	pridonosi učinkovitom i transparentnom unutarnjem tržištu za proizvode ribarstva i akvakulture te osiguravanju ravnopravnih uvjeta za proizvode ribarstva i akvakulture koji se stavljaju na tržište Unije;

(h)	uzima u obzir interese potrošača i proizvođača;

(i)	promiče aktivnosti obalnog ribolova, uzimajući u obzir društveno-gospodarske aspekte;

(j)	usklađena je sa zakonodavstvom Unije u području okoliša, posebno s ciljem postizanja dobrog stanja okoliša do 2020. godine kako je određeno u članku 1. stavku 1. Direktive 2008/56/EZ, kao i u drugim politikama Unije.

Članak 3.

Načela dobrog upravljanja

ZRP se rukovodi sljedećim načelima dobrog upravljanja:

(a)	jasno definiranje odgovornosti na razini Unije, na regionalnim, nacionalnim i lokalnim razinama;

(b)	uzimanje u obzir regionalnih posebnosti, kroz regionalizirani pristup;

(c)	uspostavljanje mjera u skladu s najboljim raspoloživim znanstvenim savjetom;

(d)	dugoročna perspektiva;

(e)	troškovna učinkovitost administrativnih poslova;

(f)	prikladna uključenost dionika, posebno savjetodavnih vijeća, u svim fazama, od začetka do provedbe mjera;

(g)	primarna odgovornost države zastave;

(h)	usklađenost s drugim politikama Unije;

(i)	korištenje procjena utjecaja prema potrebi;

(j)	usklađenost između unutarnje i vanjske dimenzije ZRP-a;

(k)

transparentnost upravljanja podacima u skladu s postojećim pravnim zahtjevima uz poštovanje privatnog života, zaštite osobnih podataka i pravila o povjerljivosti; dostupnost podataka odgovarajućim znanstvenim tijelima, drugim tijelima sa znanstvenim ili upravljačkim interesom i drugim definiranim krajnjim korisnicima.

Članak 4

Definicije

1.   Za potrebe ove Uredbe, primjenjuju se sljedeće definicije:

(1)	"vode Unije" znači vode pod suverenitetom ili jurisdikcijom država članica, s izuzetkom voda koje graniče s područjima navedenim u Prilogu II. Ugovora;

(2)	"morski biološki resursi" znači raspoložive i dostupne žive morske vodene vrste, uključujući anadromne i katadromne vrste tijekom njihovog života u moru;

(3)	"slatkovodni biološki resursi" znači raspoložive i dostupne žive slatkovodne vrste;

(4)	"ribarsko plovilo" znači svako plovilo opremljeno za komercijalno iskorištavanje morskih bioloških resursa ili klopka za tune;

(5)	"ribarsko plovilo Unije" znači ribarsko plovilo koje plovi pod zastavom države članice i registrirano je u Uniji;

(6)	"ulazak u ribolovnu flotu" znači registracija ribarskog plovila u registar ribarske flote države članice;

(7)	"maksimalni održivi prinos" znači najveća teoretska ravnoteža prinosa koji se može neprestano prosječno uzimati iz stoka pod postojećim prosječnim okolišnim uvjetima bez značajnijeg utjecaja na proces reprodukcije;

(8)

"predostrožni pristup upravljanju ribarstvom", prema članku 6. Sporazuma UN-a o ribljim vrstama, znači pristup prema kojem izostanak adekvatne znanstvene informacije ne bi trebao opravdati odgađanje ili nepoduzimanje mjera upravljanja za očuvanje ciljanih vrsta, povezanih ili ovisnih vrsta i neciljanih vrsta i njihova okoliša;

(9)

"pristup upravljanju ribarstvom temeljen na ekosustavu" znači integrirani pristup upravljanju ribarstvom unutar ekološki smislenih granica koji teži upravljanju korištenjem prirodnih resursa, vodeći računa o ribolovnim i drugim ljudskim aktivnostima, uz očuvanje kako biološkog bogatstva tako i bioloških procesa potrebnih za zaštitu sastava, strukture i funkcioniranja staništa pogođenih ekosustava, uzimajući u obzir znanje i neizvjesnosti oko biotičkih, abiotičkih i ljudskih komponenti ekosustava;

(10)	"odbačeni ulovi" znači ulovi koji se vraćaju u more;

(11)	"ribolov koji ima mali utjecaj" znači korištenje selektivnih tehnika ribolova koje imaju manje štetan utjecaj na morske ekosustave ili koji može rezultirati niskim emisijama goriva, ili oboje;

(12)	"selektivni ribolov" znači obavljanje ribolova ribolovnim metodama ili ribolovnim alatima koji ciljaju i love organizme prema veličini ili vrsti za vrijeme ribolovne operacije, što omogućava da se neciljani primjerci izbjegnu ili puste neozlijeđeni;

(13)	"stopa ribolovne smrtnosti" znači stopa pri kojoj se biomasa ili pojedini primjerci uklanjaju iz stoka putem ribolovnih aktivnosti tijekom određenog vremenskog razbodlja;

(14)	"stok" znači morski biološki resurs koji se javlja na određenom području upravljanja;

(15)

"ograničenje ulova" znači, prema potrebi, bilo količinsko ograničenje ulova nekog ribljeg stoka ili skupine ribljih stokova u određenom razdoblju kad takvi riblji stokovi ili skupine ribljih stokova podliježu obvezi iskrcavanja bilo količinsko ograničenje iskrcavanja ribljeg stoka ili skupine ribljih stokova tijekom određenog vremenskog razdoblja na koje se obveza iskrcavanja ne primjenjuje;

(16)	"referentna točka za očuvanje" znači vrijednosti parametara stokova riblje populacije (kao što je biomasa ili stopa ribolovne smrtnosti) koje se koriste u upravljanju ribolovom, na primjer, s obzirom na prihvatljivi biološki rizik ili željenu razinu prinosa;

(17)

"minimalna referentna veličina za očuvanje" znači veličina živih morskih vodenih vrsta uzimajući u obzir zrelost, kako je utvrđena pravom Unije, ispod koje se primjenjuju ograničenja ili poticaji s ciljem izbjegavanja ulova putem takve ribolovne aktivnosti; tu veličinu zamjenjuje, gdje je to relevantno, najmanja iskrcajna veličina;

(18)

"stok unutar sigurnih bioloških granica" znači stok za koji postoji velika vjerojatnost da je njegova procijenjena biomasa u mrijestu na kraju prethodne godine viša od granične referentne točke biomase (Blim) i čija je stopa ribolovne smrtnosti za prethodnu godinu niža od granične referentne točke stope ribolovne smrtnosti (Flim);

(19)	"zaštitna mjera" znači mjera predostrožnosti osmišljena kako bi se izbjegli nepoželjni događaji;

(20)	"tehnička mjera" znači mjera kojom se uređuje sastav ulova po vrsti i veličini i utjecaji utjecaji na dijelove ekosustava koji proizlaze iz ribolovnih aktivnosti određivanjem uvjeta za upotrebu i strukturu ribolovnog alata i ograničenja pristupa ribolovnim područjima;

(21)	"ribolovni napor" znači umnožak kapaciteta i aktivnosti ribarskog plovila; za skupinu plovila to je zbroj ribolovnih napora svih plovila u skupini;

(22)

"država članica koja ima izravan upravljački interes" znači država članica koja ima interes koji se sastoji ili od ribolovnih mogućnosti ili od odvijanja ribolova u isključivom gospodarskom pojasu dotične države članice ili, u Sredozemnom moru, od tradicionalne ribolovne aktivnosti na otvorenome moru;

(23)	"prenosiva ribolovna koncesija" znači opozivo pravo korisnika na određeni dio ribolovnih mogućnosti dodijeljenih državi članici ili utvrđenih u planovima upravljanja koje je usvojila država članica u skladu s člankom 19. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1967/2006 (18), koje nositelj može prenijeti;

(24)	"ribolovni kapacitet" znači nosivost plovila izražena u GT (bruto tonaža) i njegovu snagu u kW (kilovati) kako je određeno u člancima 4. i 5. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2930/86 (19);

(25)	"akvakultura" znači uzgoj ili kultivacija vodenih organizama korištenjem tehnika osmišljenih da povećaju proizvodnju navedenih organizama preko prirodnog kapaciteta okoliša, gdje organizmi ostaju u vlasništvu fizičke ili pravne osobe tijekom faze uzgoja i proizvodnje, do i uključujući fazu izlova;

(26)	"povlastica za ribolov" znači povlastica kako je definirana u članku 4. točki 9. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1224/2009 (20);

(27)	"odobrenje za ribolov" znači odobrenje kako je definirano u članku 4. točki 10. Uredbe (EZ) br. 1224/2009;

(28)	"ribolovna aktivnost" znači potraga za ribom, bacanje, polaganje, povlačenje i potezanje ribolovne opreme, izvlačenje ulova na palubu, prekrcaj, zadržavanje na palubi, prerada na brodu, prebačaj, stavljanje u kaveze, tov i iskrcaj ribe i proizvoda ribarstva;

(29)	"proizvodi ribarstva" znači vodeni organizmi koji su rezultat bilo koje ribolovne aktivnosti ili proizvodi dobiveni od njih;

(30)	"subjekt" znači fizička ili pravna osoba koja upravlja ili ima poduzeće koje obavlja bilo kakve aktivnosti vezano uz bilo koji stupanj proizvodnje, prerade, stavljanja na tržište, distribucije i maloprodaje proizvoda ribarstva i akvakulture;

(31)	"teško kršenje" znači kršenje koje je kao takvo definirano u relevantnom pravu Unije, uključujući u članku 42. stavku 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1005/2008 (21) te u članku 90. stavku 1. Uredbe (EZ) br. 1224/2009;

(32)	"krajnji korisnik znanstvenih podataka" znači tijelo koje ima istraživački ili upravljački interes za znanstvenu analizu podataka iz sektora ribarstva;

(33)

"višak dozvoljenog ulova" znači dio dozvoljenog ulova koji obalna država nema mogućnosti iskoristiti, što rezultira time da ukupna stopa iskorištavanja za pojedine stokove ostaje ispod razina na kojima se stokovi sami mogu obnoviti i održavati populaciju izlovljavanih vrsta iznad željenih razina na temelju najboljeg raspoloživog znanstvenog savjeta;

(34)	"proizvodi akvakulture" znači vodeni organizmi u bilo kojem stadiju životnog ciklusa koji su rezultat aktivnosti akvakulture ili proizvodi dobiveni od njih;

(35)	"biomasa stoka u mrijestu" znači procjena mase ribe iz određenog stoka koja se razmnožava u određeno vrijeme, uključujući i mužjake i ženke te živorodne ribe,;

(36)	"mješoviti ribolov" znači ribolov u kojem je prisutna više od jedne vrste i gdje postoji vjerojatnost da će različite vrste biti uhvaćene u istoj ribolovnoj operaciji;

(37)	"sporazum o partnerstvu u održivom ribarstvu" znači međunarodni sporazum sklopljen s trećom državom s ciljem dobivanja pristupa vodama i resursima radi održivog iskorištavanja dijela viška morskih bioloških resursa, u zamjenu za financijsku nadoknadu Unije koja može uključivati sektorsku potporu.

2.   Za potrebe ove Uredbe, primjenjuju se sljedeće geografske definicije geografskih područja:

(a)	"Sjeverno more" znači ICES zone (22) IV. i IIIa.;

(b)	"Baltičko more" znači ICES zone IIIb., IIIc. i IIId.;

(c)	"Sjeverozapadne vode" znači ICES zone V. (isključujući Va. i samo vode Unije Vb), VI. i VII.;

(d)	"Jugozapadne vode" znači ICES zone VIII., IX. i X. (vode oko Azora) i CECAF zone (23) 34.1.1., 34.1.2. i 34.2.0. (vode oko Madeire i Kanarskih otoka);

(e)	"Sredozemno more" znači pomorske vode Sredozemlja istočno od crte 5°36 zapadno;

(f)	"Crno more" znači GFCM geografsko potpodručje kako je definirano rezolucijom GFCM/33/2009/2.

DIO II.

PRISTUP VODAMA

Članak 5.

Opća pravila pristupa vodama

1.   Ribarska plovila Unije imaju jednak pristup vodama i resursima u svim vodama Unije osim onih iz stavka 2. i 3., ovisno o mjerama koje su usvojene u III. dijelu.

2.   U vodama do 12 nautičkih milja od polaznih crta koje potpadaju pod njihov suverenitet ili jurisdikciju, države članice ovlaštene su, do 31. prosinca 2022., ograničiti ribolov na ribarska plovila koja tradicionalno ribare u tim vodama iz luka na pripadajućoj obali, ne dovodeći u pitanje dogovore koje ribarska plovila Unije pod zastavom drugih država članica imaju po postojećim susjedskim odnosima između država članica i dogovora sadržanih u Prilogu I., kojima se za svaku državu članicu određuju geografske zone unutar obalnog pojasa drugih država članica gdje se obavljaju ribolovne aktivnosti kao i vrste na koje se to odnosi. Države članice dužne su obavijestiti Komisiju o uspostavljenim ograničenjima po ovom stavku.

3.   U vodama do 100 nautičkih milja od polaznih crta najudaljenijih regija Unije iz članka 349. stavka 1. Ugovora, dotične države članice ovlaštene su, do 31. prosinca 2022., ograničiti ribolov na plovila registrirana u lukama na tim državnim područjima. Takva ograničenja ne primjenjuju se na plovila Unije koja tradicionalno ribare u tim vodama, ako ta plovila ne prelaze tradicionalno korišten ribolovni napor. Države članice dužne su obavijestiti Komisiju o uspostavljenim ograničenjima po ovom stavku.

4.   Mjere koje se primjenjuju nakon prestanka važenja dogovora određenih u stavku 2. i 3. usvajaju se do 31. prosinca 2022. godine.

DIO III.

MJERE ZA OČUVANJE I ODRŽIVO ISKORIŠTAVANJE MORSKIH BIOLOŠKIH RESURSA

GLAVA I.

Mjere očuvanja

Članak 6.

Opće odredbe

1.   U svrhu postizanja ciljeva ZRP-a u vezi s očuvanjem i održivim iskorištavanjem morskih bioloških resursa iz članka 2., Unija donosi mjere očuvanja kako je određeno u članku 7.

2.   U primjeni ove Uredbe Komisija se savjetuje s relevantnim savjetodavnim tijelima i relevantnim znanstvenim tijelima. Mjere očuvanja donose se uzimajući u obzir raspoložive znanstvene, tehničke i gospodarske savjete, uključujući, gdje je to relevantno, izvješća koja su sastavili STECF i druga savjetodavna tijela, savjete primljene od savjetodavnih vijeća i zajedničke preporuke država članica u skladu s člankom 18.

3.   Države članice mogu međusobno surađivati s ciljem usvajanja mjera u skladu s člancima 11., 15. i 18.

4.   Države članice međusobno usklađuju stavove prije usvajanja nacionalnih mjera u skladu s člankom 20. stavkom 2.

5.   U posebnim slučajevima, osobito u pogledu Sredozemne regije, države članice mogu biti ovlaštene za donošenje pravno obvezujućih akata u području ZRP-a, uključujući mjere očuvanja. Članak 18. primjenjuje se prema potrebi.

Članak 7.

Vrste mjera očuvanja

1.   Mjere očuvanja i održivog iskorištavanja morskih bioloških resursa mogu uključivati, inter alia, sljedeće:

(a)	višegodišnje planove na temelju članka 9. i 10.;

(b)	ciljane vrijednosti za očuvanje i održivo iskorištavanje stokova i povezane mjere za svođenje na najmanju moguću mjeru utjecaja ribolova na morski okoliš;

(c)	mjere za prilagodbu ribolovnog kapaciteta ribarskih plovila raspoloživim ribolovnim mogućnostima;

(d)	poticaje, uključujući one gospodarske prirode poput ribolovnih mogućnosti, za promicanje načina ribolova koji doprinose selektivnijem ribolovu, izbjegavanju i smanjenju, koliko je moguće, neželjenih ulova te ribolovu s malim utjecajem na morski ekosustav i ribolovne resurse;

(e)	mjere o utvrđivanju i raspodjeli ribolovnih mogućnosti;

(f)	mjere za postizanje ciljeva iz članka 15.;

(g)	utvrđivanje minimalnih referentnih veličina;

(h)	pilot projekte o alternativnim tipovima tehnika upravljanja ribolovom i o alatima koji povećavaju selektivnost ili smanjuju na najmanju moguću mjeru negativan utjecaj ribolovnih aktivnosti na morski okoliš;

(i)	mjere potrebne za ispunjavanje obveza prema zakonodavstvu Unije u području okoliša donesenog u skladu s člankom 11.;

(j)	tehničke mjere kako je navedeno u stavku 2.

2.   Tehničke mjere mogu uključivati, inter alia, sljedeće:

(a)	karakteristike ribolovnih alata i pravila koja se odnose na njihovo korištenje;

(b)

specifikacije o konstrukciji ribolovnih alata, uključujući: i. modifikacije ili dodatne uređaje za poboljšanje selektivnosti ili smanjenje negativnih utjecaja na ekosustav; ii. modifikacije ili dodatne uređaje za smanjenje slučajnog ulova ugroženih i zaštićenih vrsta, kao i smanjenja drugih neželjenih ulova;

(c)	ograničenja ili zabrane korištenja određenih ribolovnih alata i ribolovnih aktivnosti, na određenim područjima ili u određenim razdobljima;

(d)	uvjete prestanka djelovanja ribarskih plovila na određenom području na određeno minimalno vremensko razdoblje kako bi se zaštitila privremena agregacija ugroženih vrsta, riba koje se mrijeste, riba manjih od minimalne referentne veličine potrebne za očuvanje i drugih ranjivih morskih resursa;

(e)	posebne mjere za smanjenje negativnih utjecaja ribolovnih aktivnosti na morsku biološku raznolikost i morske ekosustave, uključujući mjere za izbjegavanje i smanjivanje, do najveće moguće mjere, neželjenih ulova.

Članak 8.

Uspostava područja za oporavak stokova

1.   Unija nastoji, uzimajući u obzir postojeća područja zaštite, uspostaviti zaštićena područja na temelju njihove biološke osjetljivosti, uključujući područja na kojima postoje jasni dokazi o postojanju velike koncentracije riba manjih od najmanje referentne veličine za očuvanje i područja mrijesta. Na takvim područjima ribolovne aktivnosti mogu biti ograničene ili zabranjene, kako bi se pridonijelo očuvanju živih vodenih resursa i morskih ekosustava. Unija nastavlja pružati dodatnu zaštitu postojećim biološki osjetljivim područjima.

2.   Za te svrhe, države članice određuju, ako je moguće, prikladna područja koja mogu tvoriti dio koherentne mreže i pripremaju, prema potrebi, zajedničke preporuke u skladu s člankom 18. stavkom 7., s ciljem da Komisija podnese prijedlog u skladu s Ugovorom.

3.   Komisija može biti ovlaštena u višegodišnjem planu za uspostavljanje takvih biološki osjetljivih zaštićenih područja. Primjenjuje se članak 18. stavci od 1. do 6. Komisija redovito izvješćuje Europski parlament i Vijeće o zaštićenim područjima.

GLAVA II.

Posebne mjere

Članak 9.

Načela i ciljevi višegodišnjih planova

1.   Višegodišnji planovi donose se kao prioritet na temelju znanstvenog, tehničkog i gospodarskog savjeta i mora sadržavati mjere očuvanja za obnavljanje i održavanje ribljih stokova iznad razina sposobnih za proizvodnju najviših održivih prinosa u skladu s člankom 2. stavkom 2.

2.   Gdje se ciljevi za postizanje najvišeg održivog prinosa iz članka 2. stavka 2. ne mogu utvrditi zbog nedostatnih podataka, višegodišnji planovi moraju osigurati mjere na temelju predostrožnog pristupa, osiguravajući usporediv stupanj očuvanja relevantnih stokova.

3.   Višegodišnji planovi obuhvaćaju ili:

(a)	pojedinačne vrste; ili

(b)	u slučaju mješovitog ribolova ili gdje je dinamika stokova međusobno povezana, ribolove koji iskorištavaju nekoliko stokova na relevantnom geografskom području, uzimajući u obzir znanje o interakcijama ribljih stokova, ribolova i morskih ekosustava.

4.   Mjere koje se uključuju u višegodišnje planove, kao i kalendar njihove provedbe, moraju biti razmjerne ciljevima i ciljanim vrijednostima koje se želi postići i predviđenom vremenskom okviru. Prije nego što se mjere uključe u višegodišnje planove, mora se uzeti u obzir njihov vjerojatan gospodarski i društveni utjecaj.

5.   Višegodišnji planovi mogu uključivati posebne ciljeve za očuvanje i mjere utemeljene na ekosustavnom pristupu kako bi se riješili određeni problemi mješovitog ribolova u odnosu na postizanje ciljeva određenih u članku 2. stavku 2. za više različitih stokova koje obuhvaća plan u slučajevima kada znanstveni savjet pokaže da se povećanje u selektivnosti ne može postići. Ako je potrebno, višegodišnji plan sadržava specifične alternativne mjere očuvanja, utemeljene na ekosustavnom pristupu, za neke od stokova koje obuhvaća.

Članak 10.

Sadržaj višegodišnjih planova

1.   Prema potrebi i ne dovodeći u pitanje nadležnosti na temelju Ugovora, višegodišnji plan uključuje:

(a)	opseg, u smislu stokova, ribolova i područja na koje se višegodišnji plan primjenjuje;

(b)	ciljeve koji su sukladni s ciljevima iz članka 2. i s relevantnim odredbama članaka 6. i 9.;

(c)	mjerljive ciljeve poput stopa ribolovne smrtnosti i/ili biomase stoka u mrijestu;

(d)	jasne vremenske okvire u kojima treba postići ove mjerljive ciljeve;

(e)	referentne točke očuvanja sukladne s ciljevima određenim u članku 2.;

(f)	ciljeve za očuvanje i tehničke mjere koje treba poduzeti kako bi se postigli ciljevi iz članka 15. i mjere za izbjegavanje i smanjenje, do najmanje moguće mjere, neželjenih ulova.

(g)	zaštitne mjere za osiguravanje postizanja mjerljivih ciljeva, kao i, ako je potrebno, korektivne mjere, uključujući za situacije kada je održivost stoka ugrožena zbog pogoršanja dostupnosti ili kvalitete podataka.

2.   Višegodišnji plan također može uključivati:

(a)	druge mjere očuvanja, posebno mjere za postupno eliminiranje odbačenog ulova, koje uzimaju u obzir najbolji raspoloživi znanstveni savjet ili za smanjenje negativnog utjecaja na ekosustav, koje će biti dodatno precizirane, prema potrebi, u skladu s člankom 18.;

(b)	mjerljive pokazatelje za periodično praćenje i procjenu napretka u pogledu postizanja ciljeva višegodišnjeg plana;

(c)	prema potrebi, posebne ciljeve za dio životnog vijeka anadromnih i katadromnih vrsta u slatkoj vodi;

3.   U višegodišnjem planu predviđa se njegova revizija nakon početne ex-post evaluacije, posebno vodeći računa o promjenama znanstvenih savjeta.

Članak 11.

Mjere očuvanja potrebne za usklađivanje s obvezama na temelju zakonodavstva Unije u području okoliša

1.   Države članice su ovlaštene donijeti mjere za očuvanje koje ne utječu na ribarska plovila drugih država članica koje se primjenjuju u vodama pod njihovim suverenitetom ili jurisdikcijom a koje su nužne radi poštovanja njihovih obveza na temelju članka 13. stavka 4. Direktive 2008/56/EZ, članka 4. Direktive 2009/147/EZ ili članka 6. Direktive 92/43/EEZ, pod uvjetom da su te mjere usklađene s ciljevima navedenim u članku 2 ove Uredbe, ispunjavaju ciljeve relevantnog zakonodavstva Unije kojeg one namjeravaju provesti, i barem jednako stroge kao mjere predviđene pravom Unije.

2.   Kada država članica ("država članica koja pokreće inicijativu") smatra da se mjere moraju donijeti u svrhu usklađivanja s obvezama iz stavka 1. i druge države članice imaju izravan interes za upravljanje u ribarstvu koji će biti pogođen takvim mjerama, Komisija je ovlaštena, donijeti takve mjere, na zahtjev, putem delegiranih akata u skladu s člankom 46. U tu se svrhu primjenjuje članak 18. stavci od 1. do 4. i stavak 6. mutatis mutandis.

3.   Država članica koja pokreće inicijativu, dostavlja Komisiji i drugim državama članicama koje imaju izravan upravljački interes, relevantne informacije o potrebnim mjerama, uključujući njihove razloge, znanstveni dokaz koji im ide u prilog i detalje o njihovoj praktičnoj primjeni i provedbi. Država članica koja pokreće inicijativu i druge države članice koje imaju izravan upravljački interes, mogu podnijeti zajedničku preporuku iz članka 18. stavka 1. u roku od šest mjeseci nakon dobivanja dovoljno informacija. Komisija donosi mjere, uzimajući u obzir svaki raspoloživ znanstveni savjet, u roku od tri mjeseca od dana primitka potpunog zahtjeva.

Ako se sve države članice ne uspiju suglasiti oko zajedničke preporuke koja se podnosi Komisiji u skladu s prvim podstavkom u roku koji je u njemu određen ili ako se smatra da zajednička preporuka nije u skladu sa zahtjevima iz stavka 1. Komisija može podnijeti prijedlog u skladu s Ugovorom.

4.   Odstupajući od stavka 3., ako nema zajedničke preporuke iz stavka 3., u hitnim slučajevima Komisija donosi mjere. Mjere koje se donose u hitnim slučajevima ograničene su na one u nedostatku kojih je postizanje ciljeva povezanih s uspostavljanjem mjera očuvanja, u skladu s direktivama iz stavka 1. i namjerama države članice, u opasnosti.

5.   Mjere iz stavka 4. primjenjuju se najdulje na razdoblje od 12 mjeseci koje može produljiti za najviše 12 mjeseci ako uvjeti predviđeni tim stavkom i dalje postoje.

6.   Komisija olakšava suradnju između dotične države članice i ostalih država članica koje imaju izravan upravljački interes u ribarstvu u postupku provedbe i stupanja na snagu mjera donesenih na temelju stavaka 2., 3. i 4.

Članak 12.

Mjere Komisije u slučaju ozbiljne ugroze morskih bioloških resursa

1.   Iz propisno obrazloženih hitnih razloga u vezi s ozbiljnom ugrozom očuvanja morskih bioloških resursa ili morskog ekosustava koji se temelje na dokazima, Komisija, na obrazloženi zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu, može radi ublažavanja te ugroze, donijeti neposredno primjenjive provedbene akte koji se primjenjuju na razdoblje od najviše šest mjeseci, u skladu s postupkom iz članka 47. stavka 3.

2.   Zahtjev iz stavka 1. država članica istovremeno dostavlja Komisiji, drugim državama članicama i relevantnim savjetodavnim vijećima. Druge države članice i savjetodavna vijeća mogu podnijeti svoje pisane komentare u roku od sedam radnih dana od dana primitka obavijesti. Komisija donosi odluku u roku od 15 radnih dana od dana primitka zahtjeva iz stavka 1.

3.   Prije isteka početnog razdoblja primjene neposredno primjenjivih provedbenih akata iz stavka 1., Komisija može, ako su ispunjeni uvjeti iz stavka 1., donijeti neposredno primjenjive provedbene akte kojima se proširuje primjena takve hitne mjere na razdoblje od najviše šest mjeseci s neposrednim učinkom. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom iz članka 47. stavka 3.

Članak 13.

Hitne mjere države članice

1.   Na temelju dokaza o ozbiljnoj ugrozi očuvanja morskih bioloških resursa ili morskog ekosustava u vezi s ribolovnim aktivnostima u vodama pod suverenitetom ili jurisdikcijom neke države članice koji zahtijevaju hitnu akciju, ta država članica može donijeti hitne mjere kako bi se smanjilo ugrozu. Takve mjere su usklađene s ciljevima navedenima u članku 2. i ne manje stroge od onih predviđenih pravom Unije. Takve mjere se primjenjuju najduže tri mjeseca.

2.   Kada hitne mjere koje država članica treba donijeti mogu utjecati na ribarska plovila drugih država članica, takve se mjere donose tek nakon savjetovanja s Komisijom, relevantnim državama članicama i relevantnim savjetodavnim vijećima oko nacrta mjera popraćenog objašnjenjem u obliku memoranduma. Država članica koju se savjetuje može utvrditi razuman vremenski rok koji, međutim, neće biti kraći od jednog mjeseca.

3.   Kada Komisija smatra da mjera donesena u okviru ovog članka nije u skladu s uvjetima navedenim u stavku 1., Komisija može, nakon što iznese relevantne razloge, zatražiti da dotična država članica izmijeni ili stavi izvan snage tu mjeru.

Članak 14.

Izbjegavanje i smanjivanje neželjenih ulova

1.   Kako bi se olakšalo uvođenje obveze iskrcavanja svih ulova u odgovarajućem ribolovu sukladno članku 15. ("obveza iskrcavanja"), države članice mogu provoditi pilot projekte temeljene na najboljem raspoloživom znanstvenom savjetu i uzimajući u obzir mišljenja relevantnih savjetodavnih vijeća, s ciljem potpunog istraživanja svih izvedivih metoda za izbjegavanje, smanjivanje i eliminaciju neželjenih ulova u ribarstvu.

2.   Države članice mogu izraditi i "atlas odbačenog ulova" koji pokazuje razinu odbačenog ulova u svakom obliku ribolova koji je obuhvaćen člankom 15. stavkom 1.

Članak 15.

Obveza iskrcavanja

1.   Svi ulovi vrsta koje podliježu ograničenjima ulova, i, na Sredozemlju, također ulova vrsta koje podliježu minimalnim veličinama kako je definirano u Prilogu III. Uredbi (EZ) br. 1967/2006, uhvaćeni tijekom ribolovnih aktivnosti u vodama Unije ili od strane ribarskih plovila Unije izvan voda Unije u vodama koje nisu pod suverenitetom ili jurisdikcijom trećih zemalja, u ribolovnim i geografskim područjima navedenima u nastavku, donose se i zadržavaju na ribarskom plovilu, bilježe, iskrcavaju i količinski oduzimaju od kvota gdje je to potrebno, osim kad se koriste kao živi mamac, sukladno sljedećim vremenskim okvirima:

(a)

Najkasnije od 1. siječnja 2015. godine: — ribolov male plave ribe (tj. ulov skuše, haringe (sleđa), šaruna, ugotice pučinke, kljunčica, inćuna, argentina, srdela, papalina); — ribolov krupne plave ribe (tj. ulov plavoperajne tune, sabljarke, žutoperajne tune, velikooke tune, plavog i bijelog iglana); — ribolov u industrijske svrhe (inter alia ulov kapelina, hujica (pješčanih jegulja) i norveške ugotice; — ulov lososa u Baltičkom moru.

(b)	Najkasnije od 1. siječnja 2015. godine za vrste koje definiraju ribarstvo i najkasnijeod 1. siječnja 2017. za sve druge vrste u ribarstvu u vodama Unije na Baltičkom moru za vrste koje podliježu ograničenjima ulova osim onih koje su obuhvaćene točkom (a).

(c)

Najkasnije od 1. siječnja 2016. za vrste koje definiraju ribarstvo, a za sve druge vrste najkasnije od 1. siječnja 2019. u: i. Sjevernom moru — ribolov bakalara, koljaka, pišmolja, crnog bakalara (ugljenara), — ribolov škampa, — ribolov lista običnog i iverka, — ribolov oslića, — ribolov sjevernih kozica, ii. Sjeverozapadne vode — ribolov bakalara, koljaka, pišmolja, crnog bakalara (ugljenara), — ribolov škampa, — ribolov lista običnog i iverka, — ribolov oslića, iii. Jugozapadne vode — ribolov škampa, — ribolov lista običnog i iverka, — ribolov oslića, iv. druga ribarstva za vrste koje podliježu ograničenjima ulova.

(d)

Najkasnije od 1. siječnja 2017. godine za vrste koje definiraju ribarstvo i najkasnije od 1. siječnja 2019. za sve druge vrste u ribarstvu koje nisu obuhvaćene točkom (a) u Sredozemlju, u Crnom moru i svim drugim vodama Unije i u vodama koje ne pripadaju Uniji, a koje nisu pod suverenitetom ili jurisdikcijom trećih zemalja.

2.   Stavak 1. ne dovodi u pitanje međunarodne obveze Unije. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte, u skladu s člankom 46., u svrhu uvođenja takvih međunarodnih obveza u pravo Unije, posebno uključujući odstupanja od obveze iskrcavanja ulova na temelju ovog članka.

3.   Ako se sve države članice koje imaju izravan upravljački interes u pogledu određene vrste slažu da bi se obveza iskrcavanja trebala odnositi na vrste osim onih iz stavka 1., one mogu podnijeti zajedničku preporuku u svrhu proširenja primjene obveze iskrcavanja ulova na takve druge vrste. U tu se svrhu primjenjuje članak 18. stavci od 1. do 6. mutatis mutandis. Ako se podnese takva zajednička preporuka, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte, u skladu s člankom 46., koji sadrže takve mjere.

4.   Obveza iskrcavanja iz stavka 1. ne primjenjuje se na:

(a)	vrste čiji je ribolov zabranjen i koje su identificirane kao takve zakonskim aktom Unije donesenim u području ZRP-a;

(b)	vrste za koje znanstveni dokazi pokazuju visoke stope preživljavanja, uzimajući u obzir karakteristike alata, ribarske prakse i ekosustava;

(c)	ulovi koji spadaju pod de minimis izuzeća.

5.   Pojedinosti o provedbi obveze iskrcavanja stavka 1. utvrđuju se višegodišnjim planovima iz članaka 9. i 10. i, gdje je relevantno, dodatno utvrđene u skladu s člankom 18., uključujući:

(a)	specifične odredbe o ribolovu ili vrstama obuhvaćenim obvezom iskrcavanja iz stavka 1.;

(b)	specifikacija izuzećâ od obveze iskrcavanja vrsta iz stavka 4. točke (b);

(c)

odredbe za de minimis izuzeća do ukupno 5 % ukupnih godišnjih ulova svih vrsta koje podliježu obvezi iskrcavanja iz stavka 1. De minimis izuzeće primjenjuje se u sljedećim slučajevima: i. gdje znanstveni dokazi pokazuju da je povećanje selektivnosti vrlo teško postići, ili ii. kako bi se izbjegli nesrazmjerni troškovi za rukovanje neželjenim ulovom, za one ribolovne alate kod kojih neželjeni ulov po ribolovnom alatu ne prelazi određeni postotak, a koji će se utvrditi u planu ukupnog godišnjeg ulova tog alata. Ulovi na temelju odredbi iz ove točke ne oduzimaju se od relevantnih kvota; međutim, svi se takvi ulovi bilježe u cijelosti. Za prijelazno razdoblje od četiri godine, postotak ukupnih godišnjih ulova iz ove točke povećava se: i za dva postotna boda u prve dvije godine primjene obveze iskrcavanja; i ii za jedan postotni bod u sljedeće dvije godine;

(d)	odredbe o dokumentaciji ulova;

(e)	prema potrebi, utvrđivanja minimalnih referentnih veličina za očuvanje u skladu sa stavkom 10.

6.   Ako za dotični ribolov nije donesen višegodišnji plan ili plan upravljanja u skladu s člankom 18. Uredbe (EZ) br. 1967/2006, Komisija je ovlaštena donijeti, u skladu s člankom 18. ove Uredbe, delegirane akte u skladu s člankom 46. ove Uredbe kojim se utvrđuje posebni privremeni plan za odbačeni ulov za razdoblje od najviše tri godine koji sadrži specifikacije iz stavka 5. točaka od (a) do (e) ovog članka. Države članice mogu surađivati, u skladu s člankom 18. ove Uredbe u izradi takvog plana kako bi Komisija donijela takve akte ili podnijela prijedlog u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom.

7.   Ako nikakve mjere nisu donesene u svrhu utvrđivanja de minimis izuzeća, bilo u višegodišnjem planu u skladu sa stavkom 5. ili u posebnom planu za odbačeni ulov u skladu sa stavkom 6., Komisija donosi delegirane akte, u skladu s člankom 46., kojima određuje de minimis izuzeće iz stavka 4. točke (c) koje podliježe uvjetima iz stavka 5. točke (c) podtočke i. ili ii., ne iznosi više od 5 % ukupnih godišnjih ulova svih vrsta na koje se u skladu sa stavkom 1. odnosi obveza iskrcavanja. To de minimis izuzeće donosi se tako da se primjenjuje od datuma primjene relevantne obveze iskrcavanja.

8.   Odstupajući od obveze oduzimanja ulova od relevantnih kvota u skladu sa stavkom 1., ulovi vrsta koje podliježu obvezi iskrcavanja i koje su ulovljene u većim količinama od kvota dotičnih stokova, ili ulovi vrsta u odnosu na koje država članica nema kvotu, mogu se oduzeti od kvote ciljanih vrsta pod uvjetom da ne prelaze 9 % od kvote ciljanih vrsta. Ova odredba primjenjuje se samo ako je stok neciljanih vrsta unutar sigurnih bioloških granica.

9.   Za stokove koji podliježu obvezi iskrcavanja, države članice mogu koristiti fleksibilnost iz godine u godinu do 10 % od svojih dozvoljenih iskrcavanja. U ovu svrhu, država članica može dopustiti iskrcavanje dodatnih količina stoka koji je podložan obvezi iskrcavanja pod uvjetom da te količine ne premašuju 10 % od kvote dodijeljene državi članici. Primjenjuje se članak 105. Uredbe (EZ) br. 1224/2009.

10.   Najmanje referentne veličine za očuvanje se mogu utvrditi s ciljem osiguranja zaštite juvenilnih morskih organizama.

11.   Za vrste koje podliježu obvezi iskrcavanja kako je određeno u stavku 1., korištenje ulova vrsta ispod najmanje referentne veličine za očuvanje ograničava se na svrhe koje nisu izravna prehrana ljudi, uključujući riblje brašno, riblje ulje, hranu za kućne ljubimce, aditive u prehrani, farmaceutske proizvode i kozmetiku.

12.   Za vrste koje ne podliježu obvezi iskrcavanja kako je određeno u stavku 1., ulovi vrsta ispod najmanje referentne veličine za očuvanje ne zadržavaju se na plovilu već se odmah vraćaju u more.

13.   U svrhu praćenja poštovanja obveze iskrcavanja, države članice osiguravaju detaljnu i točnu dokumentaciju za sve izlaske u ribolov te adekvatne kapacitete i sredstva, kao što su promatrači, nadzorne kamere (CCTV) i drugo. Pritom države članice poštuju načelo učinkovitosti i proporcionalnosti.

Članak 16.

Ribolovne mogućnosti

1.   Ribolovne mogućnosti dodijeljene državama članicama osiguravaju relativnu stabilnost ribolovnih aktivnosti svake države članice za svaki riblji stok ili ribarstvo. Interesi svake države članice uzimaju se obzir prilikom dodjele novih ribolovnih mogućnosti.

2.   Kad se uvodi obveza iskrcavanja u pogledu ribljeg stoka, ribolovne mogućnosti se utvrđuju uzimajući u obzir promjenu od utvrđivanja ribolovnih mogućnosti koje odražavaju iskrcavanje do utvrđivanja ribolovnih mogućnosti koje održavaju ulove, na temelju činjenice da za prvu i kasnije godine, odbacivanje ulova tog stoka više neće biti dozvoljeno.

3.   Ako novi znanstveni dokazi pokazuju znatnu razliku između ribolovnih mogućnosti koje su utvrđene za određeni stok od stvarnog stanja tog stoka, države članice koje imaju izravni upravljački interes mogu podnijeti obrazloženi zahtjev Komisiji da podnese prijedlog za ublažavanje te, razlike poštujući ciljeve utvrđene u članku 2. stavku 2.

4.   Ribolovne mogućnosti utvrđuju se u skladu s ciljevima utvrđenima u članku 2. stavku 2. i u skladu s mjerljivim ciljevima, rokovima i granicama utvrđenima u skladu s člankom 9. stavkom 2. te članku 10. stavku 1. točkama (b) i (c).

5.   Mjere o utvrđivanju i dodjeli ribolovnih mogućnosti na raspolaganju trećim zemljama u vodama Unije utvrđuju se u skladu s Ugovorom.

6.   Svaka država članica odlučuje na koji se način ribolovne mogućnosti koje su joj dodijeljene i koje nisu podložne sustavu prenosivih ribolovnih koncesija, mogu dodijeliti plovilima koja plove pod njezinom zastavom (primjerice stvaranjem individualnih ribolovnih mogućnosti). Država članica dužna je obavijestiti Komisiju o načinu dodjele.

7.   Za dodjelu ribolovnih mogućnosti koje se odnose na mješoviti ribolov, države članice dužne su uzeti u obzir mogući sastav ulova na plovilima koje sudjeluju u takvom ribolovu.

8.   Države članice mogu, nakon što su obavijestile Komisiju, razmijeniti sve ili dio ribolovnih mogućnosti koje su im dodijeljene.

Članak 17.

Kriteriji za dodjelu ribolovnih mogućnosti od strane država članica

Prilikom dodjele ribolovnih mogućnosti koje su im raspoložive kako je navedeno u članku 16., države članice dužne su koristiti transparentne i objektivne kriterije uključujući one ekološke, društvene i gospodarske prirode. Kriteriji koji se koriste mogu uključivati, inter alia, utjecaj ribolova na okoliš, prijašnje poštovanje propisa, doprinos lokalnom gospodarstvu i prijašnje razine ulova. Unutar ribolovnih mogućnosti koje su im dodijeljene, države članice nastoje pružiti poticaje za ribarska plovila koja koriste alate za selektivni ribolov ili ribolovne tehnike koje imaju manje štetan utjecaj na okoliš, poput smanjene potrošnje energije ili nanošenja štete staništima.

GLAVA III.

Regionalizacija

Članak 18.

Regionalna suradnja o mjerama očuvanja

1.   Kada su Komisiji dodijeljene ovlasti, uključujući u višegodišnjem planu uspostavljenom u skladu s člancima 9. i 10., kao i u slučajevima predviđenima člankom 11. i člankom 15. stavkom 6., za donošenje mjera putem delegiranih ili provedbenih akata u vezi s mjerom Unije koja se tiče očuvanja i koja se primjenjuje na određeno geografsko područje, države članice koje imaju izravni upravljački interes na koji utječu te mjere mogu se, u vremenskom okviru koji će biti određen u relevantnoj mjeri očuvanja i/ili višegodišnjem planu, složiti da podnesu zajedničke preporuke za postizanje ciljeva relevantnih mjera Unije koje se tiču očuvanja, višegodišnjih planova ili specifičnih planova u vezi s odbacivanjem. Komisija ne donosi nijedan takav delegirani akt ili provedbeni akt prije isteka roka za podnošenje zajedničkih preporuka država članica.

2.   Za potrebe stavka 1., države članice koje imaju izravni upravljački interes na kojeg utječu mjere iz stavka 1. međusobno surađuju u oblikovanju zajedničkih preporuka. Također se savjetuju s relevantnim savjetodavnim vijećima. Komisija olakšava suradnju među državama članicama, uključujući, prema potrebi, osiguravanjem mogućnosti da relevantna znanstvena tijela daju svoj znanstveni doprinos.

3.   Kada je zajednička preporuka podnesena na temelju stavka 1., Komisija može donijeti te mjere putem delegiranih ili provedbenih akata, pod uvjetom da je takva preporuka usklađena s relevantnom mjerom očuvanja i/ili višegodišnjim planom.

4.   Kada se mjera očuvanja primjenjuje na specifični riblji stok koji se dijeli s trećim zemljama i kojim upravlja multilateralna organizacija u području ribarstva ili kojim se upravlja u okviru bilateralnih ili multilateralnih sporazuma, Unija nastoji postići dogovor s relevantnim partnerima oko potrebnih mjera kako bi se postigli ciljevi navedeni u članku 2.

5.   Države članice osiguravaju da zajedničke preporuke o mjerama očuvanja koje treba donijeti sukladno stavku 1. budu utemeljene na najboljem mogućem znanstvenom savjetu i da ispunjavaju sve sljedeće zahtjeve:

(a)	da su usklađene s ciljevima navedenima u članku 2.;

(b)	da su usklađene s opsegom i ciljevima relevantne mjere očuvanja;

(c)	da su usklađene s opsegom te da učinkovito ispunjavaju ciljeve i mjerljive ciljeve navedene u relevantnom višegodišnjem planu;

(d)	da su barem jednako stroge kao mjere predviđene pravom Unije.

6.   Ako se sve države članice ne uspiju dogovoriti oko zajedničkih preporuka koje će podnijeti Komisiji u skladu sa stavkom 1. u utvrđenom roku ili ako se smatra da zajedničke preporuke o mjerama očuvanja nisu usklađene s ciljevima i mjerljivim ciljevima predmetnih mjera očuvanja, Komisija može u skladu s Ugovorom uputiti prijedlog za prikladne mjere.

7.   Osim u slučajevima navedenima u stavku 1., države članice koje imaju izravni upravljački interes za ribolov u zemljopisno definiranom području također mogu pripremiti zajedničke preporuke Komisiji o mjerama koje će Komisija predložiti ili donijeti.

8.   Kao dopunska ili alternativna metoda regionalne suradnje, države članice će biti ovlaštene, u mjeri Unije za očuvanje koja se primjenjuje na relevantno geografsko područje, uključujući u višegodišnjem planu uspostavljenom sukladno člancima 9. i 10., donijeti u određenom roku mjere koje detaljnije opisuju tu mjeru očuvanja. Države članice koje imaju izravni upravljački interes na kojeg utječu te mjere usko surađuju prilikom donošenja takvih mjera. Stavci 2., 4. i 5. ovog članka primjenjuju se mutatis mutandis. Komisija sudjeluje u procesu te se njezini komentari uzimaju u obzir. Država članica donosi samo svoje nacionalne mjere ako je dogovor o sadržaju tih mjera postignut između svih dotičnih država članica. Kada Komisija smatra da mjera države članice nije u skladu s uvjetima navedenim u relevantnoj mjeri očuvanja, Komisija može, nakon što iznese relevantne razloge, zatražiti da dotična država članica izmijeni ili stavi izvan snage tu mjeru.

GLAVA IV.

Nacionalne mjere

Članak 19.

Mjere država članica primjenjive na ribarska plovila koja plove pod njihovom zastavom ili na osobe s poslovnim nastanom na njihovom državnom području

1.   Država članica može donijeti mjere za očuvanje ribljih stokova u vodama Unije pod uvjetom da te mjere ispunjavaju sve sljedeće zahtjeve:

(a)	da se primjenjuju isključivo na ribarska plovila koja plove pod zastavom te države članice ili, u slučaju kada ribolovne aktivnosti ne provodi ribarsko plovilo, na osobe s poslovnim nastanom u tom dijelu državnog područja na koje se primjenjuje Ugovor;

(b)	da su usklađene s ciljevima određenim u članku 2.;

(c)	da su barem jednako stroge kao mjere predviđene pravom Unije.

2.   Država članica u svrhu kontrole obavješćuje ostale države članice u pitanju o odredbama koje su donesene u skladu sa stavkom 1.

3.   Države članice dužne su osigurati da odgovarajući podaci u vezi s mjerama donesenima u skladu s ovim člankom budu dostupni javnosti.

Članak 20.

Mjere države članice unutar zone od 12 nautičkih milja

1.   Država članica može poduzeti nediskriminirajuće mjere za očuvanje i upravljanje ribljim stokovima i održavanje ili poboljšanje očuvanja statusa morskih ekosustava unutar 12 nautičkih milja od polaznih crta, pod uvjetom da Unija nije donijela mjere koje se odnose na očuvanje i upravljanje isključivo za to područje ili koje se odnose posebno na problem koji je uočila dotična država članica. Mjere države članice usklađene su s ciljevima određenim u članku 2. i barem su jednako stroge kao mjere predviđene pravom Unije.

2.   Ako mjere očuvanja i upravljanja koje država članica treba donijeti mogu utjecati na ribarska plovila drugih država članica, takve se mjere donose tek nakon savjetovanja s Komisijom, relevantnim državama članicama i relevantnim savjetodavnim vijećima oko nacrta mjera popraćenog objašnjenjem u obliku memoranduma koji pokazuje, inter alia, da su te mjere nediskriminirajuće. U svrhu takvog savjetovanja, država članica koja se savjetuje može utvrditi razuman vremenski rok koji, međutim, ne smije biti kraći od dva mjeseca.

3.   Države članice dužne su osigurati da odgovarajući podaci u vezi s mjerama donesenima u skladu s ovim člankom budu dostupni javnosti.

4.   Kada Komisija smatra da mjera donesena u okviru ovog članka nije u skladu s uvjetima navedenim u stavku 1., Komisija može, nakon što iznese relevantne razloge, zatražiti da dotična država članica izmijeni ili relevantnu mjeru stavi izvan snage.

DIO IV.

UPRAVLJANJE RIBOLOVNIM KAPACITETOM

Članak 21.

Uspostava sustava prenosivih ribolovnih koncesija

Države članice mogu uspostaviti sustav prenosivih ribolovnih koncesija. Država članica koja ima takav sustav, dužna je uspostaviti i održavati registar prenosivih ribolovnih koncesija.

Članak 22.

Prilagodba i upravljanje ribolovnim kapacitetom

1.   Države članice postupno donose mjere za prilagodbu ribolovnog kapaciteta svojih flota svojim ribolovnim mogućnostima, uzimajući u obzir trendove i na temelju najboljeg znanstvenog savjeta, s ciljem postizanja stabilne i trajne ravnoteže među njima.

2.   Kako bi se postigli ciljevi iz stavka 1., države članice do 31. svibnja svake godine šalju Komisiji izvješće o ravnoteži između ribolovnih kapaciteta njihovih flota i njihovih ribolovnih mogućnosti. Da bi se olakšao zajednički pristup u cijeloj Uniji, to se izvješće sastavlja u skladu sa zajedničkim smjernicama koje može odrediti Komisija i sadrži relevantne tehničke, društvene i gospodarske parametre.

Izvješće sadrži godišnje procjene kapaciteta nacionalne flote i svih segmenata flote svake države članice. Izvješće nastoji utvrditi strukturni prekomjerni kapacitet po segmentu i procijeniti dugoročnu profitabilnost po segmentu. Izvješća su dostupna javnosti.

3.   U pogledu procjenâ iz stavka 2. drugog podstavka, države članice temelje svoje analize na ravnoteži između ribolovnog kapaciteta njihovih flotâ i njihovih ribolovnih mogućnosti. Sastavljaju se odvojene procjene za flote koje djeluju u najudaljenijim regijama i za plovila koja djeluju isključivo izvan voda Unije.

4.   Ako procjena jasno pokaže da ribolovni kapacitet i ribolovne mogućnosti nisu učinkovito uravnoteženi, država članica priprema i uključuje u svoje izvješće akcijski plan za svaki segment flote u kojemu se pojavljuje prekomjerni kapacitet. Akcijski plan određuje ciljeve prilagodbe i alate za postizanje ravnoteže te jasni vremenski okvir za njegovu provedbu.

Komisija svake godine priprema izvješće za Europski parlament i Vijeće o ravnoteži između ribolovnih kapaciteta flotâ državâ članicâ i njihovih ribolovnih mogućnosti u skladu sa smjernicama iz stavka 2. prvog podstavka. Izvješće uključuje akcijske planove iz prvog podstavka ove Uredbe. Prvo se izvješće podnosi do 31. ožujka 2015.

Ako se izvješće ne sastavi kako je navedeno u stavku 2. i/ili ako se ne provede akcijski plan iz prvog podstavka ovog stavka, relevantna financijska pomoć Unije državi članici za investiranje u segment ili segmente predmetne flote može biti proporcionalno suspendirana ili prekinuta u skladu s budućim pravnim aktom Unije kojim se uspostavljaju uvjeti za financijsku potporu pomorskoj i ribarstvenoj politici za razdoblje 2014. - 2020.

5.   Nije dopušten izlazak iz flote, uz javnu pomoć, ako prethodno nije povučena povlastica za ribolov i ovlaštenje za ribolov.

6.   Ribolovni kapacitet koji odgovara ribarskim plovilima povučenima korištenjem javne pomoći ne može se nadomjestiti.

7.   Države članice osiguravaju da od 1. siječnja 2014. ribolovni kapacitet njihovih flota ni u kojem trenutku ne prelazi gornju granicu ribolovnog kapaciteta određenu u Prilogu II.

Članak 23.

Sustav ulaza/izlaza

1.   Države članice upravljaju ulascima u njihovu flotu i izlascima iz njihove flote na način da se ulazak novog kapaciteta u flotu, bez javne pomoći, kompenzira prethodnim povlačenjem kapaciteta, bez javne pomoći, najmanje istog iznosa.

2.   Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju provedbena pravila za primjenu ovog članka. Ti provedbeni akti se donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 47. stavka 2.

3.   Najkasnije 30. prosinca 2018., Komisija ocjenjuje program ulaza/izlaza u svjetlu razvoja odnosa između kapaciteta flote i budućih ribolovnih mogućnosti, te predlaže, prema potrebi, izmjenu tog sustava.

Članak 24.

Registri ribolovne flote

1.   Države članice evidentiraju informacije o vlasništvu, o karakteristikama plovila i alata te o aktivnosti ribarskih plovila Unije koja plove pod njihovom zastavom, što je nužno za upravljanje mjerama uspostavljenima u okviru ove Uredbe.

2.   Države članice dostavljaju Komisiji informacije navedene u stavku 1.

3.   Komisija je vodiregistar ribolovne flote Unije koji sadrži informacije koje ona zaprimi sukladno stavku 2. Omogućit će javni pristup registru ribolovne flote Unije, osiguravši da su osobni podaci primjereno zaštićeni.

4.   Komisija donosi provedbene akte kojima se uspostavljaju tehničko-operativni zahtjevi za evidentiranje,i, oblik i načine slanja informacija iz stavaka 1., 2. i 3. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 47. stavka 2.

DIO V.

ZNANSTVENA OSNOVA ZA UPRAVLJANJE RIBARSTVOM

Članak 25.

Podatkovni zahtjevi za upravljanje ribarstvom

1.   Države članice, u skladu s pravilima donesenima u području prikupljanja podataka, prikupljaju biološke, tehničke, društveno-ekonomske podatke i podatke o okolišu potrebne za upravljanje ribarstvom, upravljaju njima te ih stavljaju na raspolaganje krajnjim korisnicima, uključujući tijelima koja je odredila Komisija. Stjecanje i upravljanje takvim podacima prihvatljivo je za financiranje iz Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo u skladu s budućim pravnim aktom Unije kojim se uspostavljaju uvjeti za financijsku potporu za pomorsku i ribarstvenu politiku za razdoblje 2014. - 2020. Ti podaci posebno omogućuju ocjenu:

(a)	stanja iskorištavanih morskih bioloških resursa;

(b)	razine ribolova i učinka koji ribolovne aktivnosti imaju na morske biološke resurse i morske ekosustave; i

(c)	društveno-ekonomske učinkovitosti ribarstva, akvakulture i prerađivačkih sektora unutar i izvan voda Unije.

2.   Prikupljanje, upravljanje podacima i korištenje podataka temelji se na sljedećim načelima:

(a)	točnost i pouzdanost, te pravovremeno prikupljanje;

(b)	korištenje mehanizama za koordinaciju s ciljem izbjegavanja dupliciranja prikupljanja podataka u različite svrhe;

(c)	sigurna pohrana i zaštita prikupljenih podataka u računalnim bazama podataka, i, prema potrebi, njihova dostupnost javnosti, uključujući na agregiranoj razini istovremeno osiguravajući povjerljivost;

(d)	pristup od strane Komisije ili tijela koja je Komisija imenovala, nacionalnim bazama podataka i sustavima koji se koriste za obradu prikupljenih podataka u svrhu provjere postojanja i kvalitete podataka.

(e)

pravovremena dostupnost relevantnih podataka i odgovarajućih metodologija kojima su dobiveni tijelima s istraživačkim ili upravljačkim interesom u znanstvenoj analizi podataka iz sektora ribarstva i drugim zainteresiranim stranama, osim u okolnostima kada je potrebna zaštita i povjerljivost u skladu s mjerodavnim pravom Unije.

3.   Države članice svake godine podnose izvješće Komisiji o izvršenju nacionalnih programa za prikupljanje podataka koje je dostupno javnosti.

Komisija procjenjuje godišnje izvješće o prikupljanju podataka nakon savjetovanja sa svojim znanstvenim savjetodavnim tijelom i, prema potrebi, s prikladnim regionalnim organizacijama za upravljanje ribarstvom (RFMO-ovi) kojima je Unija ugovorna stranka ili promatrač te s relevantnim međunarodnim znanstvenim tijelima.

4.   Države članice osiguravaju koordinaciju na državnoj razini vezano uz prikupljanje i upravljanje znanstvenim podacima za upravljanje ribarstvom, uključujući društveno-ekonomske podatke. S tim ciljem, one imenuju nacionalnog dopisnika i organiziraju godišnji koordinacijski sastanak na nacionalnoj razini. Komisiju se obavješćuje o nacionalnim koordinacijskim aktivnostima i poziva na koordinacijske sastanke.

5.   Države članice, u bliskoj suradnji s Komisijom, koordiniraju svoje aktivnosti prikupljanja podataka s ostalim državama članicama u istoj regiji te poduzimaju sve napore kako bi koordinirale svoje aktivnosti s trećim zemljama koje imaju suverenitet ili jurisdikciju nad vodama u istoj regiji.

6.   Prikupljanje, upravljanje i korištenje podataka obavlja se na troškovno učinkovit način.

7.   Ako država članica pravovremeno ne prikupi i/ili ne pruži podatke krajnjim korisnicima, relevantna financijska pomoć državi članici može biti proporcionalno suspendirana ili prekinuta u skladu s budućim pravnim aktom Unije kojim se uspostavljaju uvjeti za financijsku potporu za pomorsku i ribarstvenu politiku za razdoblje 2014. - 2020.

Članak 26.

Savjetovanje sa znanstvenima tijelima

Komisija se savjetuje s odgovarajućim znanstvenim tijelima. Prema potrebi, savjetuje se s STECF-om o pitanjima koja se odnose na očuvanje i upravljanje živim morskim resursima, uključujući biološka, ekonomska, socijalna i tehnička pitanja te pitanja vezana uz okoliš. Savjetovanja sa znanstvenim tijelima uzimaju u obzir pravilno upravljanje javnim sredstvima, s ciljem izbjegavanja dupliciranja rada takvih tijela.

Članak 27.

Istraživanje i znanstveno savjetovanje

1.   Države članice provode istraživanja u području ribarstva i akvakulture i inovacijske programe. One koordiniraju svoje inovacije u području istraživanja ribarstva i programa znanstvenih savjeta s drugim državama članicama, u bliskoj suradnji s Komisijom, u kontekstu istraživačkih i inovacijskih okvira Unije, uključujući, prema potrebi, relevantna savjetodavna vijeća. Te su aktivnosti prihvatljive za financiranje iz proračuna Unije u skladu s relevantnim pravnim aktima Unije.

2.   Države članice dužne su, uz sudjelovanje relevantnih dionika, koristeći, između ostaloga, dostupne financijske resurse Unije i kroz međusobnu koordinaciju, osigurati dostupnost relevantnih kompetencija i ljudskih resursa koji će biti uključeni u znanstveni savjetodavni proces.

DIO VI.

VANJSKA POLITIKA

Članak 28.

Ciljevi

1.   Kako bi se osiguralo održivo iskorištavanje, upravljanje i očuvanje morskih bioloških resursa i morskog okoliša, Unija provodi svoju vanjsku politiku za ribarstvo sukladno svojim međunarodnim obvezama i ciljevima politike, kao i ciljevima i načelima određenima u člancima 2. i 3.

2.   Unija posebno:

(a)	aktivno podržava i doprinosi razvoju znanstvenih spoznaja i savjetovanja;

(b)	unapređuje koherentnost politika u inicijativama Unije, s posebnim naglaskom na aktivnosti vezane uz okoliš, trgovinu i razvoj te jača dosljednost poduzetih aktivnosti u kontekstu razvojne suradnje te znanstvene, tehničke i gospodarske suradnje;

(c)	doprinosi održivim ribolovnim aktivnostima koje su ekonomski isplative te potiču zapošljavanje unutar Unije;

(d)	osigurava da su ribolovne aktivnosti Unije izvan vodâ Unije utemeljene na istim načelima i standardima koji se primjenjuju na temelju prava Unije u području ZRP-a, istovremeno promičući ravnopravne uvjete za subjekte Unije prema subjektima trećih zemalja;

(e)	promiče i podupire, u svim međunarodnim sferama, mjere potrebne za iskorjenjivanje IUU ribolova;

(f)	promiče uspostavljanje i jačanje odbora o sukladnosti u okviru RFMO-ova, periodičkih neovisnih ocjena uspješnosti te odgovarajućih korektivnih mjera, uključujući učinkovite i odvraćajuće sankcije koje se trebaju primjenjivati na transparentan i nediskriminirajući način.

3.   Odredbe iz ovog dijela ne dovode u pitanje posebne odredbe donesene prema članku 218. Ugovora.

GLAVA I.

Međunarodne ribarstvene organizacije

Članak 29.

Aktivnosti Unije u međunarodnim ribarstvenim organizacijama

1.   Unija aktivno podupire i doprinosi aktivnostima međunarodnih organizacija koje se bave ribarstvom, uključujući RFMO-ove.

2.   Stajališta Unije u međunarodnim organizacijama koje se bave ribarstvom i RFMO-ovima temelje se na najboljem raspoloživom znanstvenom savjetu, kako bi se osiguralo da se ribarstvenim resursima upravlja sukladno ciljevima utvrđenima u članku 2., posebno njegovom stavku 2. i stavku 5. točki (c). Unija nastoji predvoditi postupak jačanja učinkovitosti RFMO-ova kako bi im se omogućilo da bolje čuvaju i upravljaju živim morskim resursima koji su u njihovom djelokrugu.

3.   Unija aktivno podupire razvoj prikladnih i transparentnih mehanizama za raspodjelu ribolovnih mogućnosti.

4.   Unija potiče suradnju među RFMO-ovima i dosljednost između njihovih regulatornih okvira, i podupire razvoj znanstvenog znanja i savjeta kako bi osigurala da se njihove preporuke temelje na takvom znanstvenom savjetu.

Članak 30.

Usklađenost s međunarodnim odredbama

Unija surađuje, uključujući putem Europske agencije za kontrolu ribarstva ("Agencija"), s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama koje se bave ribarstvom, uključujući RFMO-ovima, kako bi ojačala usklađenost s mjerama, posebno onima vezanima uz borbu protiv IUU ribolova, kako bi se osiguralo strogo pridržavanje mjera koje su takve međunarodne organizacije donijele.

GLAVA II.

Sporazumi o partnerstvu u održivom ribarstvu

Članak 31.

Načela i ciljevi sporazumâ o partnerstvu u održivom ribarstvu

1.   Sporazumi o partnerstvu u održivom ribarstvu s trećim zemljama uspostavljaju upravljački okvir koji će obuhvaćati pravne, ekonomske i društvene aspekte te aspekt zaštite okoliša za ribolovne aktivnosti koje provode ribarska plovila Unije u vodama trećih zemalja.

Takvi okviri mogu obuhvaćati:

(a)	razvoj i podršku potrebnih znanstvenih i istraživačkih institucija;

(b)	sposobnosti praćenja, kontrole i nadzora;

(c)	druge elemente za izgradnju kapaciteta u vezi s razvojem politike održivog ribarstva treće zemlje.

2.   S ciljem osiguranja održivog iskorištavanja viškova morskih bioloških resursa, Unija nastoji osigurati da sporazumi o partnerstvu u održivom ribarstvu s trećim zemljama budu od zajedničke koristi kako Uniji tako i dotičnoj partnerskoj zemlji, uključujući njezino lokalno stanovništvo i ribarsku industriju, te da i oni doprinose nastavku provođenja aktivnosti flota Unije i ciljaju na postizanje odgovarajućeg udjela dostupnog viška, razmjerno interesima flote Unije.

3.   S ciljem osiguravanja da plovila koja ribare u okviru sporazuma o partnerstvu u održivom ribarstvu djeluju, prema potrebi, u skladu sa standardima sličnim onima koji se odnose na ribarska plovila koja ribare u vodama Unije, Unija nastoji uključiti u sporazume o partnerstvu u održivom ribarstvu odgovarajuće odredbe o obvezama u vezi s iskrcavanjem ribe i proizvoda ribarstva.

4.   Ribarska plovila Unije love samo višak dopuštenog ulova kako je navedeno u članku 62. stavcima 2. i 3. UNCLOS-a, i utvrđeno, na jasan i transparentan način, na temelju najboljeg raspoloživog znanstvenog savjeta i relevantnih informacija razmijenjenih između Unije i treće zemlje o ukupnom ribolovnom naporu svih flota na zahvaćenim stokovima. Vezano uz pogranične riblje stokove ili visoko migracijske riblje stokove, utvrđivanje resursa kojima je moguće pristupiti treba uzeti u obzir znanstvenu ocjenu koja je provedena na regionalnoj razini kao i mjere očuvanja i upravljanja koje su donijeli relevantni RFMO-ovi.

5.   Ribarska plovila Unije ne smiju ribariti u vodama treće zemlje s kojom je na snazi sporazum o partnerstvu u održivom ribarstvu osim ako im je izdano odobrenje za ribolov u skladu s tim sporazumom.

6.   Unija osigurava da sporazumi o partnerstvu u održivom ribarstvu uključuju klauzulu o poštovanju demokratskih načela i ljudskih prava koja predstavlja ključan element takvih sporazuma.

Ti sporazumi, u najvećoj mogućoj mjeri, uključuju:

(a)	klauzulu koja zabranjuje povoljnije uvjete drugim flotama koje ribare u tim vodama od onih omogućenih gospodarskim subjektima u Uniji, uključujući uvjete koji se odnose na očuvanje, razvoj i upravljanje resursima, financijske sporazume te naknade i prava u vezi s izdavanjem odobrenja za ribolov;

(b)	klauzulu o isključivosti u vezi s pravilom predviđenim stavkom 5.

7.   Moraju se uložiti napori na razini Unije radi nadzora aktivnosti ribarskih plovila Unije koja ribare u vodama Unije i u vodama koje ne pripadaju Uniji izvan okvira sporazuma o partnerstvu u održivom ribarstvu.

8.   Države članice osiguravaju da plovila Unije koja plove pod njihovom zastavom i djeluju izvan voda Unije mogu pružiti detaljnu i točnu dokumentaciju o svim aktivnostima ribolova i prerade.

9.   Odobrenje za ribolov, iz stavka 5., dodjeljuje se plovilu koje je ispisano iz registra ribolovne flote Unije i koje je ponovno u njega upisano unutar 24 mjeseca, samo ako vlasnik tog plovila pruži nadležnim tijelima države članice pod čijom zastavom plovi sve podatke potrebne da se dokaže da je za vrijeme tog razdoblja plovilo djelovalo na način koji je u potpunosti u skladu sa standardima primjenjivima na plovila koja plove pod zastavom država članica Unije.

Ako se država pod čijom je zastavom plovilo za vrijeme dok nije bilo upisano u registar ribolovne flote Unije prizna pravom Unije kao država koja ne surađuje u pogledu borbe protiv, odvraćanju od i eliminiranju IUU ribolova, ili kao država koja dopušta neodrživo iskorištavanje živih morskih resursa, takvo odobrenje za ribolov se daje samo ako se utvrdi da su ribolovne operacije plovila prestale i da je vlasnik poduzeo hitne mjere da ispiše plovilo iz registra te države.

10.   Komisija određuje neovisne ex-ante i ex-post procjene svakog protokola uz sporazum o partnerstvu u održivom ribarstvu i pravovremeno ih dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću prije nego što Vijeću podnese preporuku za odobrenje otvaranja pregovora o protokolu koji će slijediti. Sažetak tih procjena biti će dostupan javnosti.

Članak 32.

Financijska pomoć

1.   Unija pruža financijsku pomoć trećim zemljama kroz sporazume o partnerstvu u održivom ribarstvu s ciljem:

(a)

pokrivanja dijela troškova pristupa ribolovnim resursima u vodama treće zemlje; dio troška za pristup ribolovnim resursima koje trebaju platiti vlasnici plovila iz Unije procjenjuje se za svaki Sporazum o partnerstvu u održivom ribarstvu ili protokol uz njega te je pošten, nediskriminirajući i razmjeran koristima osiguranim kroz uvjete pristupa;

(b)

uspostave upravljačkog okvira, uključujući razvoj i održavanje potrebnih znanstvenih i istraživačkih institucija, promicanja procesa savjetovanja s interesnim skupinama, te sposobnost praćenja, kontrole i nadzora te ostalih elemenata za izgradnju kapaciteta koji se odnose na razvoj održive ribarstvene politike koju vodi treća zemlja. Takva financijska pomoć uvjetovana je postignućem posebnih rezultata te je komplementarna i u skladu s projektima i programima razvoja provedenih u dotičnoj trećoj zemlji.

2.   U okviru svakog sporazuma o partnerstvu u održivom ribarstvu, financijska pomoć za sektorsku podršku mora biti odvojena od plaćanja za pristup ribolovnim resursima. Unija zahtijeva posebne rezultate kao uvjet za plaćanja u okviru financijske pomoći, te pažljivo prati napredak.

GLAVA III.

Upravljanje stokovima od zajedničkog interesa

Članak 33.

Načela i ciljevi upravljanja stokovima od zajedničkog interesa za Uniju i treće zemlje i sporazumi o razmjeni i zajedničkom upravljanju

1.   U slučajevima kada i treće zemlje iskorištavaju stokove od zajedničkog interesa, Unija surađuje s tim trećim zemljama s ciljem osiguravanja da se tim stokovima upravlja na održiv način sukladno s ovom Uredbom, posebno s ciljem utvrđenim u članku 2. stavku 2. Ako se ne postigne službeni dogovor, Unija će učiniti sve što je potrebno kako bi se postigao zajednički sporazum za izlov takvih stokova, s ciljem omogućavanja održivog upravljanja, posebno u vezi s ciljem iz članka 2. stavka 2., promičući ravnopravne uvjete za subjekte Unije.

2.   Kako bi se osiguralo održivo iskorištavanje stokova koji se dijele s trećim zemljama te kako bi jamčila stabilnost ribolovne djelatnosti svojih flota, Unija nastoji, u skladu s UNCLOS-om, sklopiti bilateralne ili multilateralne sporazume s trećim zemljama, za zajedničko upravljanje stokovima, uključujući uspostavu, prema potrebi, odgovarajućeg pristupa vodama i resursima kao i uvjeta za takav pristup, usklađivanje mjera očuvanja i razmjenu ribolovnih mogućnosti.

DIO VII.

AKVAKULTURA

Članak 34.

Promicanje održive akvakulture

1.   S ciljem promicanja održivosti i doprinosa sigurnosti hrane i opskrbe hranom, rastu i zaposlenosti, Komisija uspostavlja neobvezujuće strateške smjernice Unije o zajedničkim prioritetima i ciljevima za razvoj aktivnosti održivih aktivnosti akvakulture. Takve strateške smjernice uzimaju u obzir relativne početne pozicije i različite okolnosti diljem Unije te postavljaju temelj za višegodišnje nacionalne strateške planove, a njihov je cilj:

(a)	poboljšati konkurentnost industrije akvakulture i podržati njezin razvoj i inovacije;

(b)	smanjiti administrativno opterećenje i učiniti provedbu pravaUnije učinkovitijom i u skladu s potrebama dionika;

(c)	poticati gospodarsku aktivnost;

(d)	diverzifikacija i poboljšanje kvalitete života u obalnim i kopnenim područjima;

(e)	integrirati aktivnosti akvakulture u pomorsko, obalno i kopneno prostorno planiranje.

2.   Države članice do 30. lipnja 2014. izrađuju višegodišnji nacionalni strateški plan za razvoj aktivnosti akvakulture na njihovom državnom području.

3.   Višegodišnji nacionalni strateški plan uključuje ciljeve države članice te mjere i potrebne rokove za postizanje tih ciljeva.

4.   Višegodišnji nacionalni strateški planovi imaju posebno sljedeće ciljeve:

(a)	administrativno pojednostavljenje, posebno vezano uz procjene i studije utjecaja, te dozvole;

(b)	razumnu sigurnost za subjekte u akvakulturi u vezi s pristupom vodama i prostoru;

(c)	indikatore za ekonomsku i socijalnu stabilnost te stabilnost okoliša;

(d)	ocjenu ostalih mogućih prekograničnih učinaka, posebno na morske biološke resurse i morske ekosustave na susjedne države članice;

(e)	stvaranje sinergijâ između nacionalnih istraživačkih programa i suradnje između industrije i znanstvene zajednice;

(f)	promicanje konkurentne prednosti održive, visokokvalitetne hrane;

(g)	promicanje praksi u akvakulturi i istraživanja s ciljem jačanja pozitivnih učinaka na okoliš i riblje resurse, te smanjivanja negativnih učinaka, uključujući smanjenje pritiska na riblje stokove koji se koriste za proizvodnju hrane za životinje i povećanje učinkovitosti resursa.

5.   Države članice razmjenjuju informacije i najbolje prakse otvoreno koordinirajući nacionalne mjere sadržane u višegodišnjim nacionalnim strateškim planovima.

6.   Komisija potiče razmjenu informacija i najboljih praksi među državama članicama i omogućava koordinaciju nacionalnih mjera predviđenih u višegodišnjem nacionalnom strateškom planu.

DIO VIII.

ZAJEDNIČKO UREĐENJE TRŽIŠTA

Članak 35.

Ciljevi

1.   Uspostavlja se zajedničko uređenje tržišta proizvodima ribarstva i akvakulture (zajedničko uređenje tržišta) s ciljem:

(a)	doprinošenja postizanju ciljeva određenih u članku 2., a posebno održivom iskorištavanju živih morskih bioloških resursa;

(b)	omogućavanja industriji ribarstva i akvakulture da primijeni ZRP na odgovarajućoj razini;

(c)	jačanja konkurentnosti industrije ribarstva i akvakulture Unije, posebno proizvođača;

(d)

poboljšavanja transparentnosti i stabilnosti tržišta, posebno vezano uz ekonomsko znanje i razumijevanje tržišta Unije za proizvode ribarstva i akvakulture duž opskrbnog lanca, osiguravanja da je raspodjela dodane vrijednosti duž lanca opskrbe sektora uravnoteženija, poboljšanja informiranja i osviještenosti potrošača putem obavijesti i označivanja kojim se pružaju sveobuhvatne informacije;

(e)	doprinošenja uspostavi ravnopravnih uvjeta za sve proizvode na tržištu Unije promicanjem održivog iskorištavanja ribolovnih resursa;

(f)	doprinošenja osiguravanju raznolike ponude proizvoda ribarstva i akvakulture potrošačima;

(g)	pružanja provjerljivih i točnih podataka potrošačima o podrijetlu proizvoda i načinu na koji je proizveden, osobito obilježavanjem i označivanjem.

2.   Zajedničko uređenje tržišta primjenjuje se na proizvode ribarstva i akvakulture navedene u Prilogu I. Uredbi (EU) br. 1379/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (24), koji se stavljaju na tržište u Uniji.

3.   Zajedničko uređenje tržišta posebno se sastoji od:

(a)	organizacije industrije uključujući mjere za stabilizaciju tržišta;

(b)	planova proizvodnje i trženja organizacija proizvođača u sektoru ribarstva i akvakulture;

(c)	zajedničkih tržnih standarda;

(d)	informiranja potrošača.

DIO IX.

KONTROLA I PROVEDBA

Članak 36.

Ciljevi

1.   Osigurava se usklađenost s pravilima ZRP-a putem učinkovitog sustava kontrole ribarstva Unije, uključujući borbu protiv IUU ribolova.

2.   Kontrola i provedba ZRP-a posebno se temelji na i uključuje sljedeće:

(a)	globalni, integrirani i zajednički pristup;

(b)	suradnju i koordinaciju između država članica, Komisije i Agencije;

(c)	isplativost i proporcionalnost;

(d)	korištenje učinkovitih tehnologija kontrole s ciljem dostupnosti i kvalitete podataka o ribarstvu;

(e)	okvir Unije za kontrolu, inspekciju i provedbu;

(f)	strategiju utemeljenu na riziku koja je usredotočena na sustavne i automatske usporedne provjere svih dostupnih, relevantnih podataka;

(g)	razvoj kulture poštovanja pravila i suradnje među svim subjektima i ribarima.

Unija donosi prikladne mjere u odnosu na treće zemlje koje dopuštaju neodrživ ribolov.

3.   Države članice donose prikladne mjere za osiguranje kontrole, inspekcije i provedbe aktivnosti koje se provode unutar područja primjene ZRP-a, uključujući uspostavu učinkovitih, proporcionalnih i odvraćajućih sankcija.

Članak 37.

Stručna skupina za sukladnost

1.   Komisija uspostavlja stručnu skupinu za sukladnost sa zadaćom procjenjivanja, olakšavanja i jačanja provedbe i sukladnosti s obvezama u okviru sustava kontrole ribarstva Unije.

2.   Stručna skupina za sukladnost sastoji se od predstavnika Komisije i država članica. Na zahtjev Europskog parlamenta, Komisija može pozvati Europski parlament da pošalje stručnjake da sudjeluju na sastancima stručne skupine. Agencija može sudjelovati na sastancima stručne skupine za sukladnost kao promatrač.

3.   Stručna skupina osobito:

(a)	redovito raspravlja o pitanjima vezanima uz sukladnost i provedbu u okviru sustava kontrole ribarstva Unije i utvrđuje moguće poteškoće od zajedničkog interesa u provedbi pravila ZRP-a;

(b)	oblikuje savjete u vezi s provedbom pravila ZRP-a, uključujući utvrđivanje prioriteta za financijsku pomoć Unije; i

(c)	razmjenjuje informacije o aktivnostima kontrole i inspekcije, uključujući borbu protiv IUU ribolova.

4.   Stručna skupina redovito obavješćuje Europski parlament i Vijeće o aktivnostima vezanima uz sukladnost iz stavka 3.

Članak 38.

Pilot projekti za nove tehnologije kontrole i sustave upravljanja podacima

Komisija i države članice mogu provoditi pilot projekte za nove tehnologije i sustave upravljanja podacima.

Članak 39.

Doprinosi za troškove kontrole, inspekcije, provedbe i prikupljanja podataka

Države članice mogu zahtijevati od svojih subjekata da daju proporcionalni doprinos za operativne troškove primjene sustava kontrole ribarstva Unije i prikupljanja podataka.

DIO X.

FINANCIJSKI INSTRUMENTI

Članak 40.

Ciljevi

Financijska pomoć Unije može se odobriti radi doprinosa postizanju ciljeva određenih u članku 2.

Članak 41.

Uvjeti za financijsku pomoć državama članicama

1.   Podložno uvjetima koji će se odrediti u primjenjivim pravnim aktima Unije, financijska pomoć Unije državama članicama uvjetovana je poštovanjem pravila ZRP-a od strane država članica.

2.   Ako države članice ne poštuju pravila ZRP-a, plaćanja mogu biti prekinuta ili suspendirana ili je moguće primijeniti mjeru financijske korekcije financijske pomoći Unije u okviru ZRP-a. Takve mjere su proporcionalne prirodi, težini, trajanju i ponavljanju nepoštovanja pravila.

Članak 42.

Uvjeti za financijsku pomoć subjektima

1.   Podložno uvjetima koji će se odrediti u primjenjivim pravnim aktima Unije, financijska pomoć Unije subjektima uvjetovana je poštovanjem pravila ZRP-a od strane subjekata.

2.   Podložno posebnim pravilima koje treba donijeti, teška kršenja pravila ZRP-a od strane subjekata rezultiraju privremenim ili stalnim zabranama pristupu financijskoj pomoći Unije i/ili primjeni smanjenja financijskih sredstava. Takve mjere, koje poduzima država članica, moraju biti odvraćajuće, učinkovite i proporcionalne prirodi, težini, trajanju i ponavljanju teških kršenja.

3.   Države članice osiguravaju da se financijska pomoć Unije dodjeljuje jedino ako dotičnom subjektu nisu određene sankcije za teška kršenja u razdoblju od jedne godine prije datuma zahtjeva za financijsku pomoć Unije.

DIO XI.

SAVJETODAVNA VIJEĆA

Članak 43.

Uspostava savjetodavnih vijeća

1.   Savjetodavna vijeća se uspostavljaju za svako od geografskih područja ili polja nadležnosti određenih u Prilogu III., kako bi se promicala uravnotežena zastupljenost svih dionika u skladu s člankom 45. stavkom 1. i kako bi se doprinijelo postizanju ciljeva navedenih u članku 2.

2.   U skladu s Prilogom III., posebno se uspostavljaju sljedeća nova savjetodavna vijeća:

(a)	savjetodavno vijeće za najudaljenije regije, podijeljeno na tri odjela za svaki od sljedećih morskih bazena: Zapadni Atlantik, Istočni Atlantik i Indijski ocean;

(b)	savjetodavno vijeće za akvakulturu;

(c)	savjetodavno vijeće za tržišta;

(d)	savjetodavno vijeće za Crno more.

3.   Svako savjetodavno vijeće donosi svoj poslovnik.

Članak 44.

Zadaće savjetodavnih vijeća

1.   U primjeni ove Uredbe Komisija se, kada je potrebno, savjetuje sa savjetodavnim vijećima.

2.   Savjetodavna vijeća mogu:

(a)	podnositi preporuke i prijedloge vezane uz upravljanje ribarstvom i društveno-gospodarske aspekte te aspekte očuvanja ribarstva i akvakulture Komisiji i dotičnoj državi članici i, posebno, preporuke o tome kako pojednostavniti pravila o upravljanju ribarstvom;

(b)	obavješćivati Komisiju i države članice o problemima vezanim uz upravljanje ribarstvom i društveno-gospodarske aspekte te aspekte očuvanja ribarstva i, prema potrebi, akvakulture u svom geografskom području ili polju nadležnosti i predlagati rješenja za te probleme;

(c)	doprinositi, u uskoj suradnji sa znanstvenicima, prikupljanju, dostavljanju i analizi podataka potrebnih za izradu mjera očuvanja.

Ako se radi o pitanju koje je od zajedničkog interesa za dva ili više savjetodavnih vijeća, oni su dužni usuglasiti svoja stajališta kako bi donijeli zajedničke preporuke o tom pitanju.

3.   Sa savjetodavnim vijećima se savjetuje o zajedničkim preporukama u skladu s člankom 18. S njima se također mogu savjetovati Komisija i države članice o ostalim mjerama. Njihov savjet se uzima u obzir. Ta savjetovanja ne dovode u pitanje savjetovanje s STECF-om ili drugim znanstvenim tijelima. Mišljenja savjetodavnih vijeća mogu se dostaviti svim dotičnim državama članicama i Komisiji.

4.   Komisija i, gdje je to potrebno, dotična država članica, u roku od dva mjeseca odgovara na sve zaprimljene preporuke, prijedloge ili informacije sukladno stavku 1. Ako se donesene konačne mjere razlikuju od mišljenja, preporuka i prijedloga savjetodavnih vijeća primljenih u skladu sa stavkom 1., Komisija ili država članica navodi detaljne razloge za razlikovanje.

Članak 45.

Sastav, funkcioniranje i financiranje savjetodavnih vijeća

1.   Savjetodavna vijeća sastoje se od:

(a)	organizacija koje predstavljaju subjekte ribarstva i, prema potrebi, akvakulture, te predstavnike prerađivačkog i tržišnog sektora;

(b)	druge interesne skupine na koje utječe ZRP (primjerice, organizacije za zaštitu okoliša i skupine potrošača).

2.   Svako savjetodavno vijeće sastoji se od opće skupštine i izvršnog odbora, uključujući, prema potrebi, tajništvo i radne skupine za rješavanje pitanja vezanih uz regionalnu suradnju u skladu s člankom 18., i donosi mjere potrebne za svoj rad.

3.   Savjetodavna vijeća funkcioniraju i financiraju se kako je određeno u Prilogu III.

4.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 46. kojima se utvrđuju detaljna pravila o radu savjetodavnih vijeća.

DIO XII.

POSTUPOVNE ODREDBE

Članak 46.

Izvršavanje ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 11. stavka 2., članka 15. stavaka 2., 3., 6. i 7. te članka 45. stavka 4. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od 29. prosinca 2013. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti automatski se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 11. stavka 2., članka 15. stavaka 2., 3., 6. i 7. te članka 45. stavka 4. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen na temelju članka 11. stavka 2., članka 15. stavaka 2., 3., 6. i 7. te članka 45. stavka 4.stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 47.

Odborski postupak

1.   Komisiji pomaže Odbor za ribarstvo i akvakulturu. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Ako odbor ne da nikakvo mišljenje o nacrtu provedbenog akta koji se treba donijeti sukladno članku 23., Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta i primjenjuje se članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.

3.   Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 8. Uredbe (EU) br. 182/2011 u vezi s njezinim člankom 5.

DIO XIII.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 48.

Stavljanje izvan snage i izmjene

1.   Uredba (EZ) br. 2371/2002 stavlja se izvan snage.

Upućivanja na uredbu stavljenu izvan snage tumače se kao upućivanja na ovu Uredbu.

2.   Odluka 2004/585/EZ stavlja se izvan snage s učinkom od stupanja na snagu pravila koja su donesena na temelju članka 45. stavka 4. ove Uredbe.

3.   Članak 5. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1954/2003 (25) briše se.

4.   Uredba Vijeća (EZ) br. 639/2004 (26) stavlja se izvan snage.

5.   U članku 105. Uredbe (EZ) br. 1224/2009, umeće se sljedeći stavak:

Članak 49.

Preispitivanje

Komisija podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o funkcioniranju ZRP-a do 31. prosinca 2022. godine.

Članak 50.

Godišnje izvješće

Komisija jednom godišnje izvješćuje Europski parlament i Vijeće o napretku u postizanju maksimalno održivog prinosa i o stanju ribljih stokova, što je prije moguće nakon donošenja godišnje uredbe Vijeća kojom se određuju ribolovne mogućnosti raspoložive u vodama Unije i u određenim vodama koje ne pripadaju Uniji, za plovila Unije.

Članak 51.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. siječnja 2014.

---

(1)  SL C 181, 21.6.2012, str. 183.

(2)  SL C 225, 27.7.2012, str. 20.

(3)  Stajalište Europskog parlamenta od 6. veljače 2013. (još nije objavljeno u Službenom listu) i stajalište Vijeća u prvom čitanju od 17. listopada 2013. (još nije objavljeno u Službenom listu). Stajalište Europskog parlamenta od 9. prosinca 2013. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(4)  Uredba Vijeća (EZ) br. 2371/2002 od 20. prosinca 2002. o očuvanju i održivom iskorištavanju ribolovnih resursa u okviru Zajedničke ribarstvene politike (SL L 358, 31.12.2002.,str. 59.).

(5)  Konvencija Ujedinjenih naroda o pravu mora i Sporazum o primjeni njezinog dijela XI. (SL L 179, 23.6.1998., str. 3.).

(6)  Odluka Vijeća 98/392/EZ od 23. ožujka 1998. o sklapanju Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora od 10. prosinca 1982. i Sporazuma o primjeni njezinog dijela XI. od 28. srpnja 1994. od strane Europske zajednice (SL L 179, 23.6.1998., str. 1.).

(7)  Odluka Vijeća 98/414/EZ od 8. lipnja 1998. o ratifikaciji od strane Europske zajednice Sporazuma o provedbi odredaba Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora od 10. prosinca 1982. u pogledu očuvanja i upravljanja pograničnim ribljim stokovima i visoko migracijskim ribljim stokovima (SL L 189, 3.7.1998., str. 14.).

(8)  Sporazum o primjeni odredaba Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora od 10. prosinca 1982. koje se odnose na očuvanje i gospodarenje ribljim naseljima koja se nalaze u više različitih pojaseva i naselja vrlo migratornih vrsta riba.

(9)  Odluka Vijeća 96/428/EZ od 25. lipnja 1996. o prihvaćanju, od strane Zajednice, Sporazuma o promicanju sukladnosti s međunarodnim mjerama za očuvanje i gospodarenje od strane ribarskih plovila na otvorenom moru (SL L 177, 16.7.1996., str. 24.).

(10)  Sporazum o promicanju sukladnosti s međunarodnim mjerama za očuvanje i gospodarenje od strane ribarskih plovila na otvorenom moru (SL L 177, 16.7.1996., str. 24.).

(11)  Direktiva 2008/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o uspostavljanju okvira za djelovanje Zajednice u području politike morskog okoliša (Okvirna direktiva o pomorskoj strategiji) (SL L 164, 25.06.2008., str. 19.).

(12)  Direktiva 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2009. o očuvanju divljih ptica (SL L 20, 26.1.2010, str. 7.).

(13)  Direktiva Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (SL L 206, 22.7.1992., str. 7.).

(14)  Rezolucija Vijeća od 3. studenoga 1976. o određenim vanjskim aspektima stvaranja ribolovne zone od 200 milja u Zajednici s učinkom od 1. siječnja 1977. (SL C 105, 7.5.1981., str. 1.).

(15)  Odluka Komisije 2005/629/EZ od 26. kolovoza 2005. o osnivanju Znanstvenog, tehničkog i gospodarskog odbora za ribarstvo (SL L 225, 31.8.2005., str. 18.).

(16)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(17)  Odluka Vijeća 2004/585/EZ od 19. srpnja 2004. o osnivanju Regionalnih savjetodavnih vijeća u okviru zajedničke ribarstvene politike (SL L 256, 3.8.2004., str. 17.).

(18)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1967/2006 od 21. prosinca 2006. o mjerama upravljanja za održivo iskorištavanje ribolovnih resursa u Sredozemnom moru, o izmjeni Uredbe (EEZ) br. 2847/93 te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1626/94 (SL L 409, 30.12.2006., str. 11.).

(19)  Uredba Vijeća (EEZ) br. 2930/86 od 22. rujna 1986. o određivanju karakteristika ribarskih plovila (SL L 274, 25.9.1986., str. 1.).

(20)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1224/2009 od 20. studenoga 2009. o uspostavi sustava kontrole Zajednice za osiguranje sukladnosti s pravilima zajedničke ribarstvene politike, izmjeni uredbi (EZ) br. 847/96, (EZ) br. 2371/2002, (EZ) br. 811/2004, (EZ) br. 768/2005, (EZ) br. 2115/2005, (EZ) br. 2166/2005, (EZ) br. 388/2006, (EZ) br. 509/2007, (EZ) br. 676/2007, (EZ) br. 1098/2007, (EZ) br. 1300/2008, (EZ) br. 1342/2008 i stavljanju izvan snage uredbi (EEZ) br. 2847/93, (EZ) br. 1627/94 i (EZ) br. 1966/2006 (SL L 343, 22.12.2009., str. 1.).

(21)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1005/2008 od 29. rujna 2008. o uspostavi sustava Zajednice za sprečavanje, suzbijanje i zaustavljanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova, izmjeni uredbi (EEZ) br. 2847/93, (EZ) br. 1936/2001 i (EZ) br. 601/2004 i stavljanju izvan snage uredbi (EZ) br. 1093/94 i (EZ) br. 1447/1999 (SL L 286, 29.10.2008., str. 1.).

(22)  ICES (Međunarodno vijeće za istraživanje mora) zone su zone kako su definirane u Uredbi (EZ) br. 218/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2009. o podnošenju statističkih podataka o nominalnom ulovu država članica koje obavljaju ribolov u sjeveroistočnom Atlantiku (SL L 87, 31.3.2009., str. 70.).

(23)  CECAF (istočni središnji Atlantik ili glavna ribolovna zona FAO-a 34) zone su zone kako su definirane u Uredbi (EZ) br. 216/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2009. o podnošenju statističkih podataka o nominalnom ulovu država članica koje obavljaju ribolov u određenim područjima osim na području sjevernog Atlantika (SL L 87, 31.3.2009., str. 1.).

(24)  Uredba (EU) br. 1379/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o zajedničkom uređenju tržišta proizvodima ribarstva i akvakulture, te o izmjeni Uredaba Vijeća (EZ) br. 1184/2006 i 1224/2009 i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 104/2000 (Vidi stranicu 1 ovog Službenog lista).

(25)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1954/2003 od 4. studenoga 2003. o upravljanju ribolovnim naporom koji se odnosi na određena ribolovna područja i resurse Zajednice i izmjeni Uredbe (EZ) br. 2847/93 i stavljanju izvan snage uredbi (EZ) br. 685/95 i (EZ) br. 2027/95 (SL L 289, 7.11.2003., str. 1.).

(26)  Uredba Vijeća (EZ) br. 639/2004 od 30. ožujka 2004. o upravljanju ribarskim flotama registriranim u najudaljenijim regijama Zajednice (SL L 102, 7.4.2004., str. 9.).

(27)  Uredba (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o Zajedničkoj ribarstvenoj politici te o izmjeni Uredaba Vijeća (EZ) br. 1954/2003 i 1224/2009 i stavljanju izvan snage Uredaba Vijeća (EZ) br. 2371/2002 i 639/2004 i Odluke Vijeća 2004/585/EC (SL L 354, 28.12.2013, str. 23)".

---

---

---

---