13.2.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 54/81

1.

naglašava važnost jedinstvenog tržišta za poticanje gospodarskog rasta, povećanje ulaganja, podizanje životnog standarda i stvaranje radnih mjesta u regijama i gradovima diljem EU-a;

2.

naglašava nužnost dovršetka jedinstvenog tržišta za robu i usluge kako je navedeno u strategiji jedinstvenog tržišta te ističe da se velik broj najznačajnijih preostalih gospodarskih prepreka nalazi u području usluga;

3.

naglašava da su usluge glavna sastavnica europskog gospodarstva i da su zaslužne za otprilike 70 % BDP-a i radnih mjesta; međutim, ističe da je sektor usluga EU-a obilježen sporim rastom produktivnosti i slabim tržišnim natjecanjem, čime se koči njegov potencijal; naglašava da bi se uklanjanjem prepreka prekograničnom pružanju usluga, koje uglavnom proizlaze iz različitih nacionalnih pravila i postupaka, pružateljima usluga i korisnicima pružile bolje mogućnosti za potpuno iskorištavanje potencijala unutarnjeg tržišta; stoga poziva Komisiju i države članice da nastave usvajati mjere usmjerene na pospješivanje konkurentnosti uslužnog sektora, povećanje tržišnog natjecanja između poduzeća i uklanjanje pravnih i postupovnih prepreka koje ometaju prekogranično pružanje usluga;

4.

naglašava da su usluge važan posrednički element u gospodarstvu te da su konkurentne usluge, a posebice poslovne usluge, ključne za produktivnost i troškovnu konkurentnost u drugim sektorima, kao što je proizvodnja, koji su neophodni za regionalna i lokalna gospodarstva;

5.

ističe da, deset godina po njezinu donošenju, potencijal Direktive o uslugama za poboljšanje slobodnog kretanja usluga i dalje nije u cijelosti ostvaren te da se pružatelji usluga u različitim uslužnim sektorima i dalje suočavaju s nizom prepreka kada se žele poslovno nastaniti u drugoj državi članici ili kada pružaju usluge na privremenoj prekograničnoj osnovi; poziva Komisiju i države članice da nastave usvajati mjere usmjerene na uklanjanje tih prepreka; napominje da procjene pokazuju kako bi se rješavanjem prepreka prekograničnoj trgovini i ulaganju u usluge u već postojećem okviru Direktive o uslugama BDP EU-a mogao povisiti za 1,7 %

6.

pozdravlja nastojanja Komisije da ukloni neopravdane administrativne prepreke u pružanju usluga i smatra da izneseni prijedlozi mogu pridonijeti stvaranju stvarnog jedinstvenog tržišta usluga, čime bi se također potakli gospodarski rast, ulaganje i zapošljavanje u europskim regijama i gradovima; ističe, međutim, potrebu poštovanja načela proporcionalnosti i supsidijarnosti prilikom provedbe Paketa o uslugama;

7.

ističe međusobnu povezanost između različitih sastavnica paketa i potrebe da ih se razmotri kao dio integrirane cjeline te da se procijene zasluge pojedinačnih prijedloga u tom kontekstu;

8.

smatra da bi se prijedlog postupka obavješćivanja vrlo vjerojatno trebao izmijeniti u svjetlu presude Suda Europske unije u predmetu C-320/16 Uber France SAS za koji je nezavisni odvjetnik 4. srpnja 2017. sastavio preliminarno mišljenje navodeći da „države članice mogu zabraniti i kazniti nezakonito obavljanje djelatnosti prijevoza, kao što je Uberpop, bez prethodnog obavješćivanja Komisije o nacrtu zakona”;

9.

ističe da Direktiva o uslugama zahtijeva od država članica da smanje administrativne prepreke kojima se pružatelje usluga odvraća od prekograničnog djelovanja, no u tom pogledu nije bila u cijelosti učinkovita;

10.

pozdravlja novu e-karticu usluga kao koristan doprinos promicanju mobilnost pružatelja usluga, ali zahtijeva pojašnjenje o tome u kojoj je mjeri ta kartica povezana s već postojećim programima poput Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta (IMI) i europske strukovne iskaznice. Smatra da e-kartica može pridonijeti smanjenju administrativne složenosti i troškova za pružatelje prekograničnih usluga prilikom ispunjavanja administrativnih formalnosti; to će osobito utjecati na MSP-ove, koji su okosnica regionalnih i lokalnih gospodarstava, jer su oni najviše pogođeni administrativnom složenošću prilikom prekograničnog poslovanja;

11.

protivi se prebacivanju glavne odgovornost za postupak na tijela države članice domaćina jer to nije u skladu s utvrđenim načelom države članice domaćina na kojemu se temelji Direktiva o uslugama. Štoviše, e-kartica usluga ne bi smjela sprečavati ili ometati nadzor koji relevantna javna tijela države članice domaćina moraju provoditi nad gospodarskim aktivnostima koje se odvijaju na njezinu teritoriju. Komisijin prijedlog za e-karticu usluga omogućio bi pružateljima usluga da komuniciraju isključivo s matičnom državom članicom kao posrednikom i usklade razmjenu podataka na temelju načela zemlje podrijetla.

12.

pita se kakav će učinak prijedlog za europsku e-karticu usluga imati na sektorske socijalne iskaznice koje su već uvedene na inicijativu nadležnih javnih tijela država članica ili socijalnih partnera;

13.

ističe da se u prijedlogu ne navodi konkretno pomoću kojih bi kriterija država članica domaćin trebala utvrditi ima li pružatelj usluga zakoniti poslovni nastan na njezinu državnom području, dok Direktiva 2014/67/EU sadrži popis činjeničnih elemenata na temelju kojih se određuje obavljaju li poduzeća zaista značajne aktivnosti u predmetnoj državi članici;

14.

u tom kontekstu podsjeća na to da je izdavanje obrazaca PD A1 u vezi s upućivanjem radnika već ukazalo na zamke koje mogu nastati zbog isključivog oslanjanja na državu članicu domaćina da potvrđuje podatke o ulaznim pružateljima usluga, posebice u slučaju lažno samozaposlenih radnika. U tom pogledu, u procjeni učinka uz Prijedlog o izmjeni Direktive 96/71/EZ o upućivanju radnika navodi se da se „točnost podataka iz dokumenata PD A1 ne može zajamčiti zbog, između ostaloga, nedostatka formalnog nadzora nadležnih tijela u državama podrijetla.” (1)

15.

ističe da bi neke odlike e-kartice usluga – kao što je načelo podnošenja informacija „samo jednom”, neograničeni rok valjanosti kartice, obveza država članica da koriste informacije sadržane u e-kartici usluga bez mogućnosti naknadnog traženja dokaza valjanosti informacija te postupci restriktivnog opoziva za koje će možda zatrebati konačna odluka suda – mogle znatno ugroziti nadzor poštovanja nacionalnih zakona i ostvarivanje prava radnika i potrošača.

16.

napominje da europska e-kartica usluga treba sadržavati informacije o osiguranju. Međutim, neograničeno trajanje kartice upućuje na to da će informacije biti dovoljno dostaviti samo jednom, što može negativno utjecati na učinkovitost pregleda i provjera u državama članicama domaćinima.

17.

naglašava činjenicu da će e-kartica usluga biti dostupna pružateljima prekograničnih usluga na privremenoj osnovi i pružateljima usluga putem podružnice, agencije ili ureda u drugoj državi članici;

18.

smatra da je važno što je, iako države članice imaju obvezu da je učine dostupnom, e-kartica dobrovoljna za pružatelje usluga, bez obzira na to radi li se o samozaposlenim pojedincima ili trgovačkim društvima;

19.

ističe da će uporaba e-kartice usluga kao dobrovoljnog instrumenta ovisiti o njezinoj očitoj dodanoj vrijednosti za pružatelje usluga te o naporima poslovne zajednice i relevantnih nadležnih tijela u državama članicama, pored ostalog i na regionalnoj i lokalnoj razini, kako bi se što više promicala svijest o e-kartici i njezinim prednostima;

20.

kritizira prešutno odobrenje u slučaju da nadležno tijelo države članice domaćina u postavljenim rokovima ne odgovori na zahtjev pružatelja usluga za izdavanje e-kartice; odgovarajuću pretpostavku odobrenja potrebno je ili potpuno izbrisati ili barem odabrati primjerene rokove za provjeru i obradu;

21.

žali što važni aspekti e-kartice usluga, uključujući detalje o informacijama koje se moraju nalaziti u standardnom obrascu za podnošenje zahtjeva i dokumentima koji trebaju biti uključeni u zahtjev kao popratni dokazi, nisu obuhvaćeni nacrtom zakonodavstva, nego ih Komisija treba specificirati u delegiranim aktima; ističe da bi se tako regionalnim i lokalnim nadležnim tijelima moglo onemogućiti izražavanje stajališta o tim važnim pitanjima; zahtijeva da Europski odbor regija zaprimi sve dokumente povezane s tim delegiranim aktima u isto vrijeme kao i stručnjaci država članica, Europski parlament i Vijeće te da ima pristup sastancima stručnih skupina Komisije koje se bave pripremom relevantnih delegiranih akata kako bi pravodobno mogao iznijeti potrebne komentare;

22.

napominje da je opseg e-kartice u prvoj fazi ograničen na poslovne i građevinske usluge, sektore koji su od posebne gospodarske važnosti, ali koji imaju ograničenu prekograničnu trgovinu i ulaganja i slab rast produktivnosti, pa bi stoga mogli imati koristi od povećanog prekograničnog tržišnog natjecanja;

23.

naglašava da će se dobro funkcioniranje sustava e-kartice usluga oslanjati na suradnju između država članica preko Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta, što uključuje regionalna i lokalna tijela, a to pak iziskuje da se javna tijela intenzivnije služe tom platformom te da se u njezin razvoj uloži više sredstava; imajući na umu da će i provedba drugih važnih elemenata Paketa o uslugama, posebice postupka obavješćivanja, ovisiti o njezinoj učinkovitosti, poziva Komisiju da iznese akcijski plan za prilagodbu te platforme kako bi se mogla pružati potpora potrebnim postupcima;

24.

poziva Komisiju da se pobrine za to da sustav za obradu e-kartice usluga bude u skladu s postojećim sustavima elektroničke obrade u državama članicama te da se omogući interoperabilnost s državama članicama;

25.

poziva Europsku komisiju da dodatno proširi područje primjene e-kartice usluga, kako bi ona u budućnosti bila na raspolaganju što većem broju sektora, uključujući mala i mikropoduzeća te inovativna i brzorastuća poduzeća;

26.

podupire zamisao da se pružateljima usluga za izdavanje e-kartice usluga naplaćuju naknade koje nisu nerazmjerno visoke; predlaže da Komisija pobliže prati razine naknada koje naplaćuju države članice i izvješćuje o njima jer bi to mogla biti važna odrednica prihvaćenosti e-kartice kao dobrovoljnog instrumenta;

27.

smatra da snažnu značajku e-kartice usluga iz perspektive pružatelja usluga predstavlja odredba sukladno kojoj nadležna tijela države članice od nositelja e-kartice ne smiju zahtijevati dostavljanje bilo kakvih podataka koji su već sadržani u e-kartici, među ostalim i za potrebe dodjele javnog ugovora, projektnog natječaja ili koncesije, osnivanje društava kćeri ili registraciju podružnica na temelju prava trgovačkih društava ili registraciju u sustavima obveznog socijalnog osiguranja, jer će se na taj način općenito smanjiti troškovi ispunjavanja administrativnih obveza za pružatelje usluga, a kartica će im stoga postati privlačna te će se poticati njezina uporaba;

28.

naglašava da to može imati praktične posljedice u pogledu organizacijskih i elektroničkih postupaka, npr. onih za javnu nabavu u regionalnim i lokalnim tijelima, a možda će biti potrebna prijelazna razdoblja kako bi se omogućila laka prilagodba sustava radi ispunjavanja novih zahtjeva;

29.

podupire odredbe za olakšanje ispunjavanja administrativnih formalnosti povezanih s upućivanjem osoblja i onih za olakšanje osigurateljnog pokrića za prekogranične usluge jer će one također povećati privlačnost e-kartice za pružatelje usluga i potaknuti njezinu uporabu;

30.

naglašava da zakonodavstvo, u skladu s odredbama Direktive o uslugama, ne utječe na definiciju ili organizaciju usluga od općeg gospodarskog interesa te se ne primjenjuje na negospodarske usluge od općeg interesa, usluge koje se često pružaju na lokalnoj i regionalnoj razini te ne utječe na zakon o zapošljavanju ili uvjete zapošljavanja;

31.

poziva Komisiju da uvede učinkovite sustave kontrole za e-karticu usluga u cilju sprečavanja nepoštenog tržišnog natjecanja i prijevara. Stroga provedba tih kontrola, koje se ne temelje samo na jednostavnom nadzoru elektroničkih podataka, omogućila bi smanjenje potencijalnog socijalnog dampinga i neprijavljenog rada;

32.

ističe da je upitno hoće li se koristima koje će pružatelji usluga imati od uvođenja e-kartice usluga kompenzirati administrativna opterećenja koja će istodobno nastati za nadležna tijela država članica, pored ostalog i na regionalnoj i lokalnoj razini, jer su jedinstvene kontaktne točke već dostupne u svim državama članicama za sva pitanja i probleme u vezi s pružanjem prekograničnih usluga i jer nadležna tijela država članica mogu razmjenjivati informacije pomoću sustava IMI. Osim toga, izražava žaljenje što u prijedlogu nije izričito navedeno koje će administrativne obveze kojima podliježu pružatelji usluga postati suvišne za nositelje e-kartice. S obzirom na gore navedeno, Odbor smatra da je e-kartica usluga problematična u pogledu proporcionalnosti;

33.

podupire načela prema kojima bi nacionalni propisi kojima se ograničavaju sloboda poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga trebali biti nediskriminirajući s obzirom na državljanstvo ili boravište, proporcionalni te opravdani prevladavajućim razlozima od društvenog interesa;

34.

podupire korake za poboljšanje postupka obavješćivanja za usluge jer iskustvo provedbe Direktive o uslugama pokazuje da je postojeći postupak neučinkovit jer je opseg obveze obavješćivanja nejasan te ga države članice različito primjenjuju, a dionici nemaju pristup obavijestima;

35.

smatra da bi svaka reforma trebala poštovati pravo država članica da reguliraju usluge na svojem državnom području, koje su podložne usklađenosti s načelima iz Direktive o uslugama;

36.

ističe da bi se problemi koje je iznijela Europska komisija, kao što je činjenica da se o nekim propisima ne obavješćuje, mogli izbjeći već i poboljšanjem sadašnjeg sustava obavješćivanja u skladu s Direktivom o uslugama. Dodana vrijednost novog postupka obavješćivanja, čija je provedba složenija i koji nacionalnom zakonodavcu, pored ostalog i na regionalnoj i lokalnoj razini, nameće veća ograničenja, mora se ispitati u svjetlu načela supsidijarnosti i proporcionalnosti.

37.

pozdravlja razjašnjavanje posebnih mjera koje države članice trebaju priopćiti i informacija koje u tom pogledu trebaju dostaviti;

38.

podupire veću transparentnost, ali smatra da bi trebalo izričito napomenuti specifične mogućnosti koje bi imali dionici u pogledu iznošenja komentara tijekom razdoblja savjetovanja;

39.

poziva na to da se iz područja primjene Direktive izuzmu zakonodavni akti isključivo lokalne važnosti;

40.

smatra da savjetovanje ne bi moralo spriječiti državu članicu da donese predmetnu mjeru;

41.

smatra da bi se upozorenjem Komisije iz članka 6. stavka 1. trebali detaljno iznijeti razlozi zašto se nacrt mjere o kojoj je riječ smatra neusklađenim s Direktivom o uslugama te preporuke za promjene nacrta mjere kojima bi se riješile zabrinutosti; predlaže izmjenu nacrta Direktive kako bi se postiglo navedeno;

42.

smatra da bi se Komisija, nakon izdavanja upozorenja, trebala uključiti u dijalog s relevantnim nadležnim tijelima, uključujući na regionalnoj i lokalnoj razini;

43.

zabrinut je zbog toga što bi se predloženom odlukom iz članka 7. neopravdano ograničila sloboda zakonodavaca na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini; smatra da bi to trebala biti neobvezujuća preporuka kojom se nacionalne i regionalne zakonodavce ne bi sprečavalo u dovršavanju zakonodavnog postupka, uzimajući u obzir preporuku Komisije; napominje da je Komisija ovlaštena osporiti zakonitost usvojenog zakonodavstva na Sudu Europske unije i da to predstavlja važnu moguću kaznu, koju bi nacionalni i regionalni zakonodavci koji su primili upozorenje/preporuku od Komisije o neusklađenosti zacijelo uzeli u obzir;

44.

smatra da bi razjašnjenja koja pruža nacrt Direktive u vezi s opsegom mjera koje treba priopćiti i informacija koje treba dostaviti, zajedno s poboljšanim savjetovanjem, mehanizmom upozoravanja i preporukom Komisije o neusklađenosti, trebala biti dovoljna za omogućavanje poboljšanog postupka obavješćivanja koji je učinkovit, istodobno poštujući ovlasti nacionalnih i regionalnih zakonodavaca;

45.

predlaže da Komisija pripremi procjene godišnjeg povećanja broja obavijesti koje očekuje primiti kao posljedicu novog postupka obavješćivanja, tako da po potrebi može napraviti planove za uspostavu kapaciteta za učinkovit odgovor na očekivane količine u rokovima iz nacrta zakonodavstva;

46.

naglašava da su profesionalne usluge gospodarski vrlo važne i da predstavljaju 22 % zaposlenih diljem EU-a ili 47 milijuna radnih mjesta;

47.

naglašava da reguliranje profesionalnih usluga ostaje u nadležnosti država članica te da je na državama članicama da na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini odluče hoće li i kako regulirati profesiju unutar ograničenja načela nediskriminacije i proporcionalnosti;

48.

napominje da se reguliranje profesionalnih usluga može provesti u okviru državnih propisa ili propisa koje donose strukovna udruženja i da se, u mnogim slučajevima, reguliranje provodi na regionalnim i lokalnim razinama u državama članicama te da se time stvara vrlo složeno i raspršeno okružje u kojem države članice trebaju ispuniti svoje obveze kako bi se zajamčila procjena proporcionalnosti, uključujući u pogledu sudjelovanja svih dionika koji su izravno obuhvaćeni;

49.

priznaje da diljem EU-a postoji nejednak nadzor nad reguliranjem profesija i da to ima negativan učinak na pružanje usluga i mobilnost stručnjaka; priznaje da je poželjno zajamčiti dosljedniji pravni okvir na razini EU-a za procjenu proporcionalnosti novih i izmijenjenih zahtjeva o pristupu reguliranim profesijama ili njihovom obavljanju, uključujući sudsku praksu Suda Europske unije;

50.

smatra važnim to što bi se prijedlogom donijele odluke o tome što će se i kako regulirati za države članice i njihova nadležna tijela na regionalnoj i lokalnoj razini, no trebalo bi zajamčiti da su te odluke temeljene na dokazima i donesene u skladu s transparentnom i objektivnom procjenom koja se jednako primjenjuje diljem država članica i kojom se uzimaju u obzir utvrđeni ciljevi javnog interesa;

51.

smatra da bi se sveobuhvatni niz kriterija iz članka 6. trebao smatrati indikativnim jer neki kriteriji neće biti primjenjivi ili imati jednaku važnost u pojedinačnim slučajevima; smatra da procjene proporcionalnosti trebaju biti temeljite, objektivne i zasnovane na dokazima, ali i razmjerne, jer bi univerzalni pristup mogao biti nepotrebno opterećujući u mnogim okolnostima. Zahtjevi iz članka 6. također idu predaleko u pogledu područja primjene i složenosti;

52.

pozdravlja odredbe kojima se dionicima daje mogućnost izražavanja stajališta o novim zakonodavnim, regulatornim ili administrativnim odredbama kojima se ograničava pristup reguliranim profesijama ili njihovo obavljanje te smatra da su transparentnost i sudjelovanje svih zainteresiranih strana ključni za osiguranje pravilnog reguliranja;

53.

ističe da će se novim pravilima o proporcionalnosti, koja uključuju redovito praćenje zakonskih, regulatornih i administrativnih odredbi te provedbu temeljitih i objektivnih ispitivanja proporcionalnosti zasnovanih na dokazima, među ostalim i uz sudjelovanje neovisnih odbora za nadzor i uz veću uključenost dionika, povećati radno opterećenje i troškovi nadležnih tijela država članica, pored ostalog i na regionalnoj i lokalnoj razini. To se posebno odnosi na članak 4. prema kojem se proporcionalnost ocjenjuje ne samo prije uvođenja novih propisa o reguliranim profesijama, nego i prije izmjene postojećih, što se može smatrati pretjeranim;

54.

prima na znanje da Komisija nastoji osigurati primjerenost reguliranja profesija poticanjem država članica da ispitaju jesu li njihovi profesionalni zahtjevi potrebni za ispunjenje nacionalnih ciljeva javne politike;

55.

pozdravlja smjernice za nacionalne reforme u reguliranju profesija koje bi potencijalno mogle biti vrlo korisne za pomoć državama članicama da prilagode svoje regulatorne okvire za profesije s visokim potencijalom za rast i radna mjesta, uključujući arhitekte, odvjetnike, računovođe, agente za patente, posrednike u prometu nekretninama i turističke vodiče;

56.

napominje da su smjernice namijenjene dopunjavanju procjena europskog semestra te smatra da bi moglo biti korisno uključiti ih u postupak europskog semestra;

57.

smatra da se aspektima prijedloga u Paketu o uslugama postavljaju važna pitanja u pogledu supsidijarnosti i proporcionalnosti (2); ističe da je nekoliko nacionalnih i regionalnih parlamenata izdalo obrazložena mišljenja kojima ukazuju na pitanja supsidijarnosti i proporcionalnosti, uključujući zabrinutosti o mogućem ometanju nacionalnih zakonodavnih postupaka;

58.

zabrinut je zbog toga što će se prijedlozima za e-karticu usluga, postupkom obavješćivanja i ispitivanjem proporcionalnosti nametnuti dodatna administrativna opterećenja za nadležna tijela država članica, uključujući regionalna i lokalna nadležna tijela, uz posljedice u pogledu administrativnih kapaciteta i proračuna.