EUR-Lex - DD_2013_13_052_HR - EN

(2) SL C 114, 11.5.1977., str. 2.

(4) SL L 262, 27.9.1976., str. 1.

POPIS PRILOGA

PRILOG 0:

Definicije, opći zahtjevi, jakost emitirane svjetlosti, postupak ispitivanja, ispitivanje otpornosti na toplinu, boja emitirane svjetlosti, sukladnost proizvodnje

PRILOG I.:

Obrazac certifikata o EEZ homologaciji tipa sastavnog dijela

PRILOG II.:

Zahtjevi za EEZ homologaciju tipa sastavnog dijela i označivanje

PRILOG III.:

Fotometrijska mjerenja

PRILOG 0.

DEFINICIJE, OPĆI ZAHTJEVI, JAKOST EMITIRANE SVJETLOSTI, POSTUPAK ISPITIVANJA, ISPITIVANJE OTPORNOSTI NA TOPLINU, BOJA EMITIRANE SVJETLOSTI, SUKLADNOST PROIZVODNJE

1. DEFINICIJE

1.1. „Stražnje svjetlo za maglu” znači svjetlo koje se upotrebljava radi povećanja vidljivosti vozila sa stražnje strane u gustoj magli.

1.2. „Referentna os” znači posebna os svjetla koju određuje proizvođač kao referentni smjer (H = 0°, V = 0°) za fotometrijska mjerenja i ugradbu svjetla na vozilo.

1.3. „Referentno središte” znači sjecište referentne osi i vanjske površine osvjetljavanja, a određuje ga proizvođač svjetla.

1.4. „Vanjska površina koja osvjetljuje” za određen smjer promatranja znači pravokutna projekcija površine koja emitira svjetlost na ravninu okomito na smjer promatranja.

1.5. „Tip stražnjeg svjetla za maglu” znači stražnja svjetla za maglu koja se ne razlikuju u sljedećim bitnim značajkama:

1.5.1. trgovački naziv ili oznaka;

1.5.2. značajke optičkog sustava;

1.5.3. uključenje sastavnih dijelova koji su tijekom djelovanja sposobni mijenjati optičke učinke pomoću refleksije, refrakcije ili apsorpcije;

1.5.4. tip žarulje sa žarnom niti.

2. OPĆI ZAHTJEVI

2.1.	Svaki uzorak naveden u točki 1.2.3. Priloga II. sukladan je zahtjevima navedenim u donjim odjeljcima.

2.2.	Stražnja svjetla za maglu konstruirana su i izvedena tako da rade zadovoljavajuće i da nastavljaju tako raditi pri uobičajenoj uporabi te da zadrže značajke propisane ovom Direktivom, usprkos vibracijama do kojih dolazi tijekom te uporabe.

3. JAKOST EMITIRANE SVJETLOSTI

3.1.

Jakost svjetlosti oba uzorka koja su navedena u točki 1.2.3. Priloga II. i koja ispunjavaju zahtjeve donje točke 5. ne smije biti manja od dolje navedenih najmanjih vrijednosti ni veća od najvećih i treba je mjeriti u odnosu na referentne osi u prikazanim smjerovima (izraženo u stupnjevima kuta u odnosu na referentnu os).

3.2.	Jakost svjetlosti uzduž osi H i V u području između 10° na lijevoj strani i 10° na desnoj strani te između 5° prema gore i 5° prema dolje, iznosi najmanje 150 cd. Jakost svjetlosti između osi ne smije biti manja od 75 cd.

3.3.	Jakost svjetlosti emitirane u svim smjerovima u kojima se svjetlost može promatrati ne smije prelaziti 300 cd.

3.4.	Vanjska površina emitiranja svjetla u smjeru referentne osi ne smije biti veća od 140 cm2.

3.5.	U Prilogu III. navedene su pojedinosti postupka mjerenja koji se primjenjuje.

4. POSTUPAK ISPITIVANJA

Sva se mjerenja provode neobojenim etalonskim žaruljama tipa koji je propisan za stražnja svjetla za maglu i namješten tako da ima svjetlosni tok propisan za taj tip žarulja.

5. ISPITIVANJE OTPORNOSTI NA TOPLINU

5.1.

Svjetlo treba podvrgnuti ispitivanju u trajanju od jednog sata neprekinutog rada sa zagrijavanjem u trajanju od 20 minuta nakon toga. Temperatura okoline je 23 °C ± 5 °C. Upotrebljava se žarulja kategorije koja je propisana za svjetlo i koja se napaja strujom napona kojim se postiže propisana srednja snaga pri odgovarajućem ispitnom naponu.

5.2.	Kada je propisana samo najveća snaga, ispitivanje treba provesti prilagodbom napona da se dobije snaga koja iznosi 90 % propisane snage. Navedena propisana srednja ili najveća snaga izabire se između vrijednosti napona 6, 12 ili 24 V kojim se postiže njezina najveća vrijednost.

5.3.	Nakon što se svjetlo stabilizira na temperaturi okoline ne smije se pojaviti distorzija, deformacija, pukotine ili promjena boje.

6. BOJA EMITIRANE SVJETLOSTI

Uređaj emitira crveno svjetlo. Boja emitirane svjetlosti koja se mjeri uporabom izvora svjetlosti temperature boje 2 854 K koja odgovara svjetlosnom tijelu A Međunarodne komisije za osvjetljenje (CIE) nalazi se u granicama sljedećih trikromatskih koordinata:

granica prema žutom	:	y ≤ 0,335,
granica prema grimiznom	:	z ≤ 0,008.

7. SUKLADNOST PROIZVODNJE

Svako stražnje svjetlo za maglu koje ima oznaku EEZ homologacije tipa sastavnog dijela odgovara homologiranom tipu i ispunjava fotometrijske zahtjeve navedene u točkama 3. i 6. Međutim, u slučaju da je uređaj određen slučajnim odabirom iz serijske proizvodnje, zahtjevi za najmanju jakost emitirane svjetlosti (izmjerene etalonskom žaruljom kako je navedeno u točki 4.) ograničavaju se u svakom odgovarajućemu smjeru na 80 % najmanje vrijednosti propisane u točki 3.

PRILOG I.

PRILOG II.

ZAHTJEVI ZA EEZ HOMOLOGACIJU TIPA SASTAVNOG DIJELA I OZNAČIVANJE

1. ZAHTJEV ZA EEZ HOMOLOGACIJU TIPA SASTAVNOG DIJELA

1.1. Zahtjev za EEZ homologaciju tipa sastavnog dijela podnosi nositelj trgovačkog naziva ili oznake ili njegov ovlašteni predstavnik.

1.2. Zahtjevu za svaki tip stražnjeg svjetla za maglu prilažu se:

1.2.1. kratak tehnički opis koji navodi, posebno, vrstu (vrste) preporučene žarulje sa žarnom niti (žarulja sa žarnom niti); sukladan specifikaciji Međunarodne komisije za osvjetljenje (CIE);

1.2.2. nacrti (u tri primjerka) dovoljne razine detaljnosti koja omogućuje raspoznavanje tipa i prikazuje geometrijski položaj u koji je stražnje svjetlo za maglu potrebno namjestiti na vozilo, os promatranja koja je tijekom ispitivanja referentna (vodoravni kut H = 0°, okomiti kut V = 0°) i točku koja je u predmetnim ispitivanjima referentno središte;

1.2.3. dva uzorka; ako stražnje svjetlo za maglu nije istovjetno već je simetrično i prikladno za ugradbu jednog svjetla na lijevu ili desnu stranu vozila, oba dostavljena uzorka mogu biti istovjetna i prikladna za ugradbu samo na lijevu ili samo na desnu stranu vozila;

1.2.4. dodatni uzorak koji ostaje u laboratoriju zbog mogućih daljnjih provjera ako se za njih ukaže potreba.

2. OZNAČIVANJE

2.1. Uzorci tipa stražnjeg svjetla za maglu dostavljeni na EEZ homologaciju tipa sastavnog dijela imaju sljedeće oznake:

2.1.1. trgovački naziv ili marku podnositelja zahtjeva, koja je jasno čitljiva i neizbrisiva,

2.1.2. jasno čitljivu i neizbrisivu oznaku koja navodi tip (tipove) preporučene žarulje (preporučenih žarulja) sa žarnom niti;

2.1.3. dovoljno prostora za postavljanje oznake EEZ homologacije tipa sastavnog dijela uključujući dodatne simbole iz točke 4.; taj prostor prikazan je na crtežima u točki 1.2.2.

3. EEZ HOMOLOGACIJA TIPA SASTAVNOG DIJELA

3.1.	Ako dva uzorka dostavljena sukladno točki 1.2.3. ispunjavaju zahtjeve iz priloga 0., II. i III. dodjeljuje se EEZ homologacija tipa sastavnog dijela i homologacijski broj.

3.2.	Taj se broj ne smije dodijeliti nijednom drugom tipu stražnjeg svjetla za maglu.

3.3.

Ako je EEZ homologacija tipa sastavnog dijela zatražena za tip uređaja za osvjetljivanje i svjetlosnu signalizaciju koji obuhvaća stražnje svjetlo za maglu i ostala svjetla, jedinstvena oznaka EEZ homologacije tipa sastavnog dijela može se dodijeliti pod uvjetom da stražnje svjetlo za maglu ispunjava zahtjeve ove Direktive i da je svako od ostalih svjetala koja čine dio uređaja za osvjetljivanje i svjetlosnu signalizaciju za koji je podnijet zahtjev za EEZ homologaciju tipa sastavnog dijela sukladno zahtjevima posebne Direktive koja se na njega primjenjuje.

4. OZNAKE

4.1. Stražnje svjetlo za maglu koje je sukladno tipu homologiranom prema ovoj Direktivi ima oznaku EEZ homologacije tipa sastavnog dijela.

4.2. Ta se oznaka sastoji od pravokutnika oko malog slova „e” iza kojeg se nalazi razlikovno slovo ili broj države članice koja je dodijelila homologaciju tipa:

1	za Njemačku,
2	za Francusku,
3	za Italiju,
4	za Nizozemsku,
6	za Belgiju,
11	za Ujedinjenu Kraljevinu,
13	za Luksemburg,
18	za Dansku,
IRL	za Irsku.

Oznaka sadržava i broj EEZ homologacije tipa sastavnog dijela koji odgovara broju certifikata o EEZ homologaciji tipa sastavnog dijela izdanog za predmetni tip stražnjeg svjetla za maglu.

4.3. Uz oznaku EEZ homologacije tipa sastavnog dijela postavlja se i dodatni simbol „F”.

4.4. Broj EEZ homologacije tipa sastavnog dijela postavlja se u blizini pravokutnika oko slova „e”.

4.5. Oznaka EEZ homologacije tipa sastavnog dijela i dodatni simbol postavljaju se na osvjetljavajuću površinu ili na jednu od osvjetljavajućih površina tako da je neizbrisiva i jasno čitljiva i nakon ugradbe stražnjeg svjetla (stražnjih svjetala) na vozilo.

4.6. Uzorci oznake EEZ homologacije tipa sastavnog dijela i dodatnog simbola nalaze se u Dodatku 1.

4.7. Ako je za tip uređaja za osvjetljivanje i svjetlosnu signalizaciju koji uključuje stražnje svjetlo za maglu i ostala svjetla dodijeljen jedinstveni broj EEZ homologacije tipa sastavnog dijela sukladno točki 3.3., može se postaviti jedna oznaka EEZ homologacije tipa sastavnog dijela koja se sastoji od:

—	pravokutnika oko slova”e” iza kojeg se nalazi razlikovno slovo (slova) ili broj države članice koja je dodijelila homologaciju sastavnog dijela,

—	broja EEZ homologacije tipa sastavnog dijela,

—	dodatnih simbola određenih u direktivama na temelju kojih je dodijeljena EEZ homologacija tipa sastavnog dijela.

4.8. Dimenzije pojedinačnih dijelova te oznake ne smiju biti manje od najveće najmanje dimenzije propisane za pojedinačne oznake u direktivama na temelju kojih je dodijeljena EEZ homologacija tipa sastavnog dijela.

4.9. Uzorci oznaka homologacije tipa sastavnog dijela za uređaj za osvjetljivanje koji uključuje više svjetala navedeni su u dodatku 2.

PRILOG III.

FOTOMETRIJSKA MJERENJA

1. Kada se provode fotometrijska mjerenja slučajna refleksija sprečava se odgovarajućim prekrivanjem.

2. Mjerenja se provode tako da su ispunjeni sljedeći zahtjevi:

2.1. mjerenje se provodi na takvoj udaljenosti da vrijedi pravilo recipročnog kvadrata udaljenosti;

2.2. mjerna je oprema takva da je kut prijemnika gledano iz referentnog središta svjetla između 10’ i 1°;

2.3. zahtjev za jakost svjetlosti propisan za određeni smjer promatranja ispunjen je ako je zahtijevana jakost postignuta u smjeru koji od smjera promatranja ne odstupa za više od 15’.

3. Smjer H = 0° i V = 0° odgovara referentnoj osi (koja je kada je svjetlo ugrađeno na vozilo vodoravna i usporedna uzdužnoj središnjoj ravnini vozila i usmjerena prema zahtijevanom smjeru promatranja). Prolazi kroz referentno središte.

3.1. Jakosti svjetlosti izvan osi mjere se unutar romba kojeg opisuju krajnji smjerovi mjerenja (vidjeti gornji crtež).

13/Sv. 052

Službeni list Europske unije

31977L0539

L 220/72

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

28.06.1977.

DIREKTIVA VIJEĆA

od 28. lipnja 1977.

o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na svjetla za vožnju unatrag za motorna vozila i njihove prikolice

(77/539/EEZ)

VIJEĆE EUROPSKE ZAJEDNICE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 100.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Skupštine (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

budući da se tehnički zahtjevi koje motorna vozila moraju ispuniti prema nacionalnom zakonodavstvu između ostalog odnose i na svjetla za vožnju unatrag;

budući da se zahtjevi razlikuju od jedne do druge države članice; budući da je stoga potrebno da sve države članice donesu jednake zahtjeve, bilo pored svojih postojećih pravila ili umjesto njih, posebno kako bi bilo moguće uvesti postupak EEZ homologacije tipa za svaki tip vozila, što je predmet Direktive Vijeća 70/156/EEZ od 6. veljače 1970. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na homologaciju tipa motornih vozila i njihovih prikolica (3) koja se uvodi za svaki tip motornog vozila;

budući da je Vijeće Direktivom 76/756/EEZ (4) donijelo jedinstvene zahtjeve za ugradnju uređaja za osvjetljivanje i svjetlosnu signalizaciju na motorna vozila i njihove prikolice;

budući da se usklađenim postupkom homologacije sastavnog dijela za svjetla za vožnju unatrag omogućuje svim državama članicama provjera sukladnosti sa zajedničkim zahtjevima država članica u odnosu na proizvodnju i ispitivanja i obavješćivanje ostalih država članica o postupcima i slanje preslike certifikata o homologaciji sastavnog dijela za svaki tip svjetla za vožnju unatrag proizvedenog u skladu s homologiranim tipom; budući da postavljanje oznake o EEZ homologaciji sastavnog dijela na sva svjetla za vožnju unatrag koja su proizvedena sukladno homologiranom tipu uklanja potrebu za provođenjem tehničkih provjera svjetala za vožnju unatrag u ostalim državama članicama;

budući da je poželjno poštovati tehničke zahtjeve koje je usvojila Gospodarska komisija UN-a za Europu u svojem Pravilniku ECE br. 23 („Jedinstvene odredbe o homologaciji svjetala za vožnju unatrag za motorna vozila i njihove prikolice”) (5) koji je priložen Sporazumu od 20. ožujka 1958. o prihvaćanju jedinstvenih uvjeta za homologaciju i uzajamno priznavanje homologacije opreme i dijelova motornih vozila;

budući da usklađivanje nacionalnih zakonodavstava koja se odnose na motorna vozila zahtijeva uzajamno priznavanje ispitivanja koja su predmet općih zahtjeva, a koja provodi svaka država članica,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

1. Države članice dodjeljuju EEZ homologaciju tipa sastavnog dijela za svaki tip svjetla za vožnju unatrag koje ispunjava zahtjeve u odnosu na izvedbu i ispitivanja kako je utvrđeno u prilozima 0., II., III i IV.

2. Država članica koja je dodijelila EEZ homologaciju sastavnog dijela prema potrebi poduzima potrebne mjere za provjeru sukladnosti proizvodnje homologiranog tipa u suradnji s nadležnim tijelima ostalih država članica. Takve provjere ograničene su na nasumično odabrane uzorke.

Članak 2.

Za svaki tip svjetla za vožnju unatrag koje se homologira sukladno članku 1. države članice dodjeljuju proizvođaču ili njegovom ovlaštenom zastupniku oznaku EEZ homologacije tipa sastavnog dijela koja je sukladna uzorku iz Priloga II.

Države članice poduzimaju potrebne mjere za sprečavanje uporabe oznaka koje bi mogle dovesti do zabune između svjetala za vožnju unatrag homologiranih sukladno članku 1. i ostalih uređaja.

Članak 3.

1. Nijedna država članica ne smije zabraniti stavljanje na tržište svjetala za vožnju unatrag zbog njihovog načina izvedbe ili načina rada ako imaju oznaku EEZ homologacije tipa sastavnog dijela.

2. Međutim, država članica smije zabraniti stavljanje na tržište svjetala za vožnju unatrag koja imaju oznaku EEZ homologacije tipa sastavnog dijela u slučaju trajne nesukladnosti s homologiranim tipom.

Ta država odmah obavješćuje ostale države članice i Komisiju o poduzetim mjerama navodeći razloge svoje odluke.

Članak 4.

Nadležna tijela svake države članice u roku mjesec dana dostavljaju nadležnim tijelima ostalih država članica presliku certifikata o homologaciji tipa sastavnog dijela prema obrascu u Prilogu I. za svaki tip svjetla za vožnju unatrag kojem je dodijeljena homologacija ili za koji odbiju homologaciju.

Članak 5.

1. Ako država članica koja je dodijelila EEZ homologaciju tipa sastavnog dijela zaključi da postoji niz svjetala za vožnju unatrag koja imaju oznaku EEZ homologacije tipa sastavnog dijela, a nisu u skladu s odobrenim tipom, ona poduzima potrebne mjere za postizanje sukladnosti tih proizvodnih modela s homologiranim tipom. Nadležna tijela te države članice obavješćuju nadležna tijela ostalih država članica o poduzetim mjerama koje u slučaju trajne nesukladnosti mogu povući EEZ homologaciju tipa sastavnog dijela. Predmetna tijela poduzimaju jednake mjere ako ih nadležna tijela druge države članice obavijeste o takvoj nesukladnosti.

2. U roku mjesec dana nadležna tijela država članica obavješćuju o svim povlačenjima EEZ homologacija tipa sastavnog dijela navodeći razloge svoje odluke.

Članak 6.

Sve odluke donesene u skladu s odredbama donesenim za provedbu ove Direktive o odbijanju ili povlačenju EEZ homologacije svjetala za vožnju unatrag ili zabrani njihovog stavljanja na tržište ili u uporabu moraju sadržavati detaljne razloge na kojima se temelje. O takvim se odlukama obavješćuje zainteresirana strana koju odmah treba obavijestiti o pravnom lijeku koji joj je na raspolaganju prema pravu koje je na snazi u državama članicama i o dozvoljenim rokovima za provođenje pravnih lijekova.

Članak 7.

Nijedna država članica ne smije odbiti dodjeljivanje EEZ homologacije tipu sastavnog dijela ni nacionalne homologacije vozilu zbog razloga koji se odnose na svjetla za vožnju unatrag koja imaju oznaku EEZ homologacije tipa sastavnog dijela i ugrađena su sukladno zahtjevima određenim u Direktivi 76/756/EEZ.

Članak 8.

Nijedna država članica ne smije odbiti ni zabraniti prodaju, registraciju, početak uporabe ni uporabu vozila zbog razloga koji se odnose na svjetla za vožnju unatrag koja imaju oznaku EEZ homologacije tipa sastavnog dijela i ugrađena su sukladno zahtjevima određenim u Direktivi 76/756/EEZ.

Članak 9.

Članak 10.

Izmjene potrebne radi prilagodbe zahtjeva iz priloga kako bi se uzeo u obzir tehnički napredak donose se u skladu s postupkom utvrđenim u članku 13. Direktive 70/156/EEZ.

Članak 11.

1. Države članice donose odredbe potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom u roku osamnaest mjeseci od dana objavljivanja ove Direktive i o tome odmah obavješćuju Komisiju.

2. Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 12.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Luxembourgu 28. lipnja 1977.

Za Vijeće

Predsjednik

W. RODGERS

(2) SL C 114, 11.5.1977., str. 3.

(4) SL L 262, 27.9.1976., str. 1.

(5) Gospodarska komisija UN-a za Europu, Dokument E/ECE/324/E/ECE/TRANS/505/Rev. 1./Dodatak 22., 20.8.1971.

POPIS PRILOGA

PRILOG 0. (1):

Definicije, opći zahtjevi, jakost emitirane svjetlosti, postupak ispitivanja, boja emitirane svjetlosti, sukladnost proizvodnje

PRILOG I.:

Obrazac certifikata o EEZ homologaciji tipa sastavnog dijela

PRILOG II.:

Zahtjevi za EEZ homologaciju tipa sastavnog dijela i označivanje

PRILOG III. (1):

Fotometrijska mjerenja

PRILOG IV. (1):

Boja emitirane svjetlosti, trikromatske koordinate

(1) Tehnički zahtjevi iz ovog Priloga istovjetni su zahtjevima Pravilnika ECE br. 23 Gospodarske komisije UN-a za Europu. Prije svega je jednaka raspodjela na pojedinačne točke. Stoga je broj točke iz Pravilnika ECE br. 23, koji nema dvojnika u ovoj Direktivi, radi prepoznavanja naveden u zagradama.

PRILOG 0.

DEFINICIJE, OPĆI ZAHTJEVI, JAKOST EMITIRANE SVJETLOSTI, POSTUPAK ISPITIVANJA, BOJA EMITIRANE SVJETLOSTI, SUKLADNOST PROIZVODNJE

1. DEFINICIJE

1.1. „Svjetlo za vožnju unatrag” znači svjetlo koje se primjenjuje za osvjetljivanje ceste sa stražnje strane vozila i za upozoravanje ostalih korisnika ceste da vozilo vozi unatrag ili se sprema voziti unatrag.

1.2. „Referentna os” znači karakteristična os svjetlosnog signala koju određuje proizvođač kao referentni smjer (H = 0°, V = 0°) za fotometrijska mjerenja i ugradnju svjetla na vozilo.

1.3. „Referentno središte” znači sjecište referentne osi i vanjske površine osvjetljivanja. Određuje ga proizvođač svjetla.

1.4. „Tip svjetla za vožnju unatrag” znači svjetla za vožnju unatrag koja se ne razlikuju u sljedećim bitnim značajkama:

1.4.1.

trgovački naziv ili oznaka;

1.4.2.

značajke optičkog sustava;

1.4.3

uključenje sastavnih dijelova koji su tijekom djelovanja sposobni mijenjati optičke učinke pomoću refleksije, refrakcije ili apsorpcije;

1.4.4.

tip žarulje sa žarnom niti.

5. OPĆI ZAHTJEVI

5.1. Svaki uzorak naveden u točki 1.2.3. Priloga II. sukladan je zahtjevima navedenim u donjim odjeljcima.

5.2. Svjetla za vožnju unatrag konstruirana su i izvedena tako da rade zadovoljavajuće i da nastavljaju tako raditi pri uobičajenoj uporabi te da zadrže značajke propisane ovom Direktivom usprkos vibracijama do kojih dolazi tijekom te uporabe.

6. JAKOST EMITIRANE SVJETLOSTI

6.1. Jakost svjetlosti oba uzorka koja su navedena u točki 1.2.3. Priloga II. ne smije biti manja od dolje navedenih najmanjih vrijednosti ni veća od najvećih i treba je mjeriti u odnosu na referentnu os u prikazanim smjerovima (izraženo u stupnjevima kuta u odnosu na referentnu os).

6.2. Jakost svjetlosti uzduž referentne osi ne smije biti manja od 80 cd.

6.3. Jakost svjetlosti emitirane u svim smjerovima u kojima se svjetlost može opaziti ne smije prekoračiti:

—	300 cd u smjerovima u vodoravnoj ravnini ili iznad nje,

—	600 cd u smjerovima ispod vodoravne ravnine.

6.4. U svakom drugom pravcu mjerenja prikazanom u Prilogu III., jakost svjetla ne smije biti manja od najmanje vrijednosti određene u tom Prilogu.

7. POSTUPAK ISPITIVANJA

Sva se mjerenja provode neobojenim etalonskim žaruljama tipa koji je propisan za svjetla za vožnju unatrag i namještenim tako da imaju svjetlosni tok propisan za taj tip žarulja.

8. BOJA EMITIRANE SVJETLOSTI

Boja emitirane svjetlosti treba biti bijela. U slučaju dvojbe, boja se može provjeriti prema definiciji boje bijelog svjetla iz Priloga IV.

9. SUKLADNOST PROIZVODNJE

Svako svjetlo za vožnju unatrag koje ima oznaku EEZ homologacije tipa sastavnog dijela odgovara homologiranom tipu i ispunjava fotometrijske zahtjeve navedene u točkama 6. i 8. Međutim, u slučaju da je svjetlo za vožnju unatrag određeno slučajnim odabirom iz serijske proizvodnje, zahtjevi za najmanju jakost emitirane svjetlosti (izmjerene etalonskom žaruljom kako je navedeno u točki 7.) ograničavaju se u svakom odgovarajućemu smjeru na 80 % najmanje vrijednosti propisane u točki 6.

PRILOG I.

OBRAZAC CERTIFIKATA O EEZ HOMOLOGACIJI TIPA SASTAVNOG DIJELA

(Najveći format: A4 (210 × 297 mm))

PRILOG II.

ZAHTJEV ZA EEZ HOMOLOGACIJU TIPA SASTAVNOG DIJELA I OZNAČIVANJE

1. ZAHTJEV ZA EEZ HOMOLOGACIJU TIPA SASTAVNOG DIJELA

1.1. Zahtjev za EEZ homologaciju tipa sastavnog dijela podnosi nositelj trgovačkog naziva ili oznake odnosno njegov ovlašteni zastupnik.

1.2. Zahtjevu za svaki tip svjetla za vožnju unatrag prilažu se:

1.2.1.

kratak tehnički opis koji navodi, posebno, vrstu (vrste) preporučene žarulje (preporučenih žarulja) sa žarnom niti koja (koje) mora (moraju) biti sukladna (sukladne) specifikaciji Međunarodne elektrotehničke komisije (IEC, International Electrotechnical Commission);

1.2.2.

nacrti (u tri primjerka) dovoljne razine detaljnosti koja omogućuje raspoznavanje tipa i prikazuje geometrijski položaj u koji je svjetlo za vožnju unatrag potrebno namjestiti na vozilo, os promatranja koja je tijekom ispitivanja referentna (vodoravni kut H = 0°, okomiti kut V = 0°) i točku koja je u predmetnim ispitivanjima referentno središte;

1.2.3.

dva uzorka.

2. OZNAČIVANJE

2.1. Uzorci tipa svjetla za vožnju unatrag dostavljeni na EEZ homologaciju tipa sastavnog dijela imaju sljedeće oznake:

2.1.1.

trgovački naziv ili marku podnositelja zahtjeva, koja mora biti jasno čitljiva i neizbrisiva;

2.1.2.

jasno čitljivu i neizbrisivu oznaku koja navodi tip (tipove) preporučene žarulje (preporučenih žarulja) sa žarnom niti;

2.1.3.

ako je potrebno, oznaku „TOP” postavljenu vodoravno na vrhu leće da se spriječi bilo kakva pogreška pri ugradbi na vozilo svjetla za vožnju unatrag;

2.1.4.

dovoljno prostora za postavljanje oznake EEZ homologacije tipa sastavnog dijela, uključujući dodatne simbole iz točke 4.; taj prostor prikazan je na crtežima u točki 1.2.2.

3. EEZ HOMOLOGACIJA TIPA SASTAVNOG DIJELA

3.1. Ako dva uzorka dostavljena sukladno točki 1. ispunjavaju zahtjeve iz Priloga 0., II., III. i IV. dodjeljuje se EEZ homologacija tipa sastavnog dijela i broj homologacije tipa sastavnog dijela.

3.2. Taj se broj ne smije dodijeliti nijednom drugom tipu svjetla za vožnju unatrag.

3.3. Ako je EEZ homologacija tipa sastavnog dijela zatražena za tip uređaja za osvjetljivanje i svjetlosnu signalizaciju koji obuhvaća svjetlo za vožnju unatrag i ostala svjetla, jedinstvena oznaka EEZ homologacije tipa sastavnog dijela može se dodijeliti pod uvjetom da svjetlo za vožnju unatrag ispunjava zahtjeve ove Direktive i da je svako od ostalih svjetala koja čine dio uređaja za osvjetljivanje i svjetlosnu signalizaciju za koji je podnijet zahtjev za EEZ homologaciju tipa sastavnog dijela sukladno zahtjevima posebne direktive koja se na njega primjenjuje.

4. OZNAKE

4.1. Svjetlo za vožnju unatrag koje je sukladno tipu homologiranom prema ovoj Direktivi ima oznaku EEZ homologacije tipa sastavnog dijela.

4.2. Ova se oznaka sastoji od pravokutnika oko malog slova „e” iza kojeg se nalazi razlikovno slovo (slova) ili broj države članice koja je dodijelila homologaciju tipa:

1	za Njemačku,
2	za Francusku,
3	za Italiju,
4	za Nizozemsku,
6	za Belgiju,
11	za Ujedinjenu Kraljevinu,
13	za Luksemburg,
18	za Dansku,
IRL	za Irsku.

Oznaka sadržava i broj EEZ homologacije tipa sastavnog dijela koji odgovara broju certifikata o EEZ homologaciji tipa sastavnog dijela izdanog za predmetni tip svjetla za vožnju unatrag.

4.3. Uz oznaku EEZ homologacije tipa sastavnog dijela postavlja se i dodatni simbol „AR”.

4.4. Broj EEZ homologacije tipa sastavnog dijela postavlja se u blizini pravokutnika oko slova „e”.

4.5. Oznaka EEZ homologacije tipa sastavnog dijela i dodatni simbol postavljaju se na osvjetljavajuću površinu ili na jednu od leća tako da je neizbrisiva i jasno čitljiva i nakon ugradbe svjetla za vožnju unatrag na vozilo.

4.6. Uzorak oznake EEZ homologacije tipa sastavnog dijela i dodatni simbol koji se sastoji od kombinacije slova A i R nalaze se u Dodatku.

4.7. Ako je za tip uređaja za osvjetljivanje i svjetlosnu signalizaciju koji uključuje svjetlo za vožnju unatrag i ostala svjetla dodijeljen broj jedinstvene EEZ homologacije tipa sastavnog dijela sukladno točki 3.3., može se postaviti jedna oznaka EEZ homologacije tipa sastavnog dijela koja se sastoji od:

—	pravokutnika oko slova „e” iza kojeg se nalazi razlikovno slovo (slova) ili broj države članice koja je dodijelila homologaciju tipa sastavnog dijela,

—	broja EEZ homologacije tipa sastavnog dijela,

—	dodatnih simbola određenih u direktivama na temelju kojih je dodijeljena EEZ homologacija tipa sastavnog dijela.

PRILOG III.

FOTOMETRIJSKA MJERENJA

1. METODE MJERENJA

1.1. Kada se provode fotometrijska mjerenja slučajna refleksija sprečava se odgovarajućim prekrivanjem.

1.2. U slučaju kada su rezultati mjerenja upitni, mjerenja treba provesti tako da su ispunjeni sljedeći zahtjevi:

1.2.1.

mjerenje se provodi na takvoj udaljenosti da vrijedi pravilo recipročnog kvadrata udaljenosti;

1.2.2.

mjerna je oprema takva da je kut prijamnika gledano iz referentnog središta svjetla između 10’ i 1°;

1.2.3.

zahtjev za jakost svjetlosti propisan za određeni smjer promatranja ispunjen je ako je zahtijevana jakost postignuta u smjeru koji od smjera promatranja ne odstupa za više od 15’.

2. TOČKE MJERENJA IZRAŽENE U STUPNJEVIMA KUTA S REFERENTNOM OSI I VRIJEDNOSTIMA NAJMANJE JAKOSTI SVJETLA EMITIRANE SVJETLOSTI

2.1. Smjer H = 0° i V = 0° odgovara referentnoj osi (koja je kada je svjetlo ugrađeno na vozilo vodoravna i usporedna uzdužnoj središnjoj ravnini vozila i usmjerena prema zahtijevanom smjeru promatranja). Prolazi kroz referentno središte. Vrijednosti prikazane u tablici prikazuju najmanje jakosti svjetla u cd za razne smjerove mjerenja.

2.2. Ako vizualno ispitivanje pokaže da postoje značajna odstupanja jakosti svjetlosti na različitim mjestima provjerava se da nijedna od svjetlosti izmjerenih između dva gore navedena smjera mjerenja nije manja od 50 % od najniže propisane jakosti svjetlosti za taj smjer mjerenja.

PRILOG IV.

BOJA EMITIRANE SVJETLOSTI

TRIKOROMATSKE KOORDINATE

BIJELA:	granica prema plavom:	x ≥ 0,310
	granica prema žutom:	x ≤ 0,500
	granica prema zelenom:	y ≤ 0,150 + 0,640 x
	granica prema zelenom:	y ≤ 0,440
	granica prema grimiznom:	y ≥ 0,050 + 0,750 x
	granica prema crvenom:	y ≥ 0,382

Za utvrđivanje kolorimetrijskih značajki koristi se izvor svjetlosti temperature boje 2 854 K koji odgovara svjetlosnom tijelu A Međunarodne komisije za osvjetljenje (CIE).

13/Sv. 052

Službeni list Europske unije

31977L0540

L 220/83

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

28.06.1977.

DIREKTIVA VIJEĆA

od 28. lipnja 1977.

o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na parkirna svjetla za motorna vozila i njihove prikolice

(77/540/EEZ)

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a osobito njegov članak 100.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Skupštine (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

budući da se tehnički zahtjevi koje motorna vozila moraju ispuniti prema nacionalnom zakonodavstvu između ostalog odnose i na parkirna svjetla;

budući da je Vijeće Direktivom 76/756/EEZ (4) donijelo jedinstvene zahtjeve za ugradbu uređaja za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju na motorna vozila i njihove prikolice;

budući da usklađen postupak homologacije sastavnog dijela za parkirna svjetla omogućava svim državama članicama provjeru sukladnosti sa zajedničkim zahtjevima država članica u odnosu na proizvodnju i ispitivanja i obavješćivanje ostalih država članica o postupcima i slanje preslike certifikata o homologaciji sastavnog dijela za svaki tip parkirnog svjetla proizvedenog u skladu s homologiranim tipom; budući da postavljanje oznake o EEZ homologaciji tipa sastavnog dijela na sva parkirna svjetla koja su proizvedena sukladno homologiranom tipu uklanja potrebu za provođenjem tehničkih provjera parkirnih svjetala u ostalim državama članicama;

budući da usklađivanje nacionalnog zakonodavstva koje se odnosi na motorna vozila uključuje međusobno priznavanje ispitivanja država članica provedenih u svakoj od njih na temelju zajedničkih zahtjeva,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

1. Države članice dodjeljuju EEZ homologaciju tipa sastavnog dijela za svaki tip parkirnog svjetla koje ispunjava zahtjeve u odnosu na izvedbu i ispitivanja kako je utvrđeno prilozima I., II., IV, V. i VI.

Članak 2.

Za svaki tip parkirnog svjetla koje se homologira sukladno članku 1. države članice dodjeljuju proizvođaču ili njegovom ovlaštenom zastupniku oznaku EEZ homologacije tipa sastavnog dijela koja je sukladna uzorku iz Priloga IV.

Države članice poduzimaju potrebne mjere za sprječavanje uporabe oznaka koje bi mogle dovesti do zabune između parkirnih svjetala homologiranih sukladno članku 1. i ostalih uređaja.

Članak 3.

1. Nijedna država članica ne smije zabraniti stavljanje na tržište parkirnih svjetala zbog njihovog načina izvedbe ili načina rada ako imaju oznaku EEZ homologacije tipa sastavnog dijela.

2. Međutim, država članica smije zabraniti stavljanje na tržište parkirnih svjetala koja imaju oznaku EEZ homologacije tipa sastavnog dijela u slučaju trajne nesukladnosti s homologiranim tipom. Ta država odmah obavješćuje ostale države članice i Komisiju o poduzetim mjerama navodeći razloge svoje odluke.

Članak 4.

Nadležna tijela svake države članice u roku od mjesec dana dostavljaju nadležnim tijelima ostalih država članica presliku certifikata o homologaciji tipa sastavnog dijela prema obrascu u Prilogu III. za svaki tip parkirnog svjetla kojem je dodijeljena homologacija ili za koje odbiju homologaciju.

Članak 5.

1. Ako država članica koja je dodijelila EEZ homologaciju tipa sastavnog dijela zaključi da postoji niz parkirnih svjetala koja imaju oznaku EEZ homologacije tipa sastavnog dijela, a nisu u skladu s odobrenim tipom, ona poduzima potrebne mjere za postizanje sukladnosti tih proizvodnih modela s homologiranim tipom. Nadležna tijela te države članice obavješćuju nadležna tijela ostalih država članica o poduzetim mjerama koje u slučaju trajne nesukladnosti mogu povući EEZ homologaciju tipa sastavnog dijela. Predmetna tijela poduzimaju jednake mjere ako ih nadležna tijela druge države članice obavijeste o takvoj nesukladnosti.

2. U roku od mjesec dana nadležna tijela država članica obavješćuju o svim povlačenjima EEZ homologacija tipa sastavnog dijela navodeći razloge svoje odluke.

Članak 6.

Sve odluke donesene u skladu s odredbama donesenim za provedbu ove Direktive o odbijanju ili povlačenju EEZ homologacije parkirnih svjetala ili zabrani njihovog stavljanja na tržište ili u uporabu moraju sadržavati detaljne razloge na kojima se one temelje. O takvim se odlukama obavješćuje zainteresirana strana koju odmah treba obavijestiti o pravnom lijeku koji joj je na raspolaganju prema pravu koje je na snazi u državama članicama i o dopuštenim rokovima za provođenje pravnih lijekova.

Članak 7.

Nijedna država članica ne smije odbiti dodjeljivanje EEZ homologacije tipu sastavnog dijela niti nacionalne homologacije vozilu zbog razloga koji se odnose na parkirna svjetla koja imaju oznaku EEZ homologacije tipa sastavnog dijela i ugrađena su sukladno zahtjevima određenim u Direktivi 76/756/EEZ.

Članak 8.

Nijedna država članica ne smije odbiti niti zabraniti prodaju, registraciju, početak uporabe niti uporabu vozila zbog razloga koji se odnose na parkirna svjetla koja imaju oznaku EEZ homologacije tipa sastavnog dijela i ugrađena su sukladno zahtjevima određenim u Direktivi 76/756/EEZ.

Članak 9.

Članak 10.

Izmjene potrebne radi prilagodbe zahtjeva iz priloga kako bi se uzeo u obzir tehnički napredak donose se u skladu s postupkom utvrđenim u članku 13. Direktive 70/156/EEZ.

Članak 11.

1. Države članice donose odredbe potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom u roku od osamnaest mjeseci od dana objavljivanja ove Direktive i o tome odmah obavješćuju Komisiju.

2. Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 12.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Luxembourgu 28. lipnja 1977.

Za Vijeće

Predsjednik

W. RODGERS

(2) SL C 114, 11.5.1977., str. 4.

(4) SL L 262, 27.9.1976., str. 1.

POPIS PRILOGA

PRILOG I:

Definicije, opći zahtjevi, jakost emitirane svjetlosti, postupak ispitivanja, boja emitirane svjetlosti, sukladnost proizvodnje, napomena u odnosu na boju

PRILOG II.:

Najmanji kutovi zahtijevani za raspodjelu svjetlosti u prostoru

PRILOG III.:

Obrazac certifikata o EEZ homologaciji tipa sastavnog dijela

PRILOG IV.:

Zahtjevi za EEZ homologaciju tipa sastavnog dijela i označivanje

PRILOG V.:

Fotometrijska mjerenja

PRILOG VI.:

Boja emitirane svjetlosti, trikromatske koordinate

PRILOG I.

DEFINICIJE, OPĆI ZAHTJEVI, JAKOST EMITIRANE SVJETLOSTI, POSTUPAK ISPITIVANJA, BOJA EMITIRANE SVJETLOSTI, SUKLADNOST PROIZVODNJE, NAPOMENA U ODNOSU NA BOJU

1. DEFINICIJE

1.1. „Parkirno svjetlo” znači svjetlo koje se upotrebljava radi privlačenja pažnje na prisutnost parkiranog vozila u naseljenom području.

1.2. „Referentna os” znači karakteristična os svjetlosnog signala koju određuje proizvođač kao referentni smjer (H = 0°, V = 0°) za fotometrijska mjerenja i ugradbu svjetla na vozilo.

1.3. „Referentno središte” znači sjecište referentne osi i vanjske površine osvjetljavanja, a određuje ga proizvođač svjetla.

1.4. „Tip parkirnog svjetla” znači parkirna svjetla koja se ne razlikuju u sljedećim bitnim značajkama:

1.4.1.

trgovački naziv ili oznaka;

1.4.2.

značajke optičkog sustava;

1.4.3.

tip žarulje sa žarnom niti.

2. OPĆI ZAHTJEVI

2.1. Svaki uzorak naveden u točki 1.2.3. Priloga IV. sukladan je zahtjevima navedenim u točkama 3. i 5.

2.2. Parkirna svjetla konstruirana su i izvedena tako da rade zadovoljavajuće i da nastavljaju tako raditi pri uobičajenoj uporabi te da zadrže značajke propisane ovom Direktivom usprkos vibracijama do kojih dolazi tijekom te uporabe.

3. JAKOST EMITIRANE SVJETLOSTI

U referentnoj osi, jakost emitirane svjetlosti oba uzorka koja su navedena u točki 1.2.3. Priloga II. ne smije biti manja od dolje navedenih najmanjih vrijednosti niti veća od najvećih:

Najmanja

(cd)

Najveća

(cd)

3.1.1.

Prednja parkirna svjetla

3.1.2.

Stražnja parkirna svjetla

3.2. Izvan referentne osi, a u područjima kutova koja su određena na crtežima u Prilogu II., jakost emitirane svjetlosti iz svakog od dva uzorka:

3.2.1.

u svakom smjeru koji odgovara točkama u tablici raspodjele svjetlosne jakosti u Prilogu V. nije manja od vrijednosti prikazane u predmetnoj tablici za predmetni smjer, izražene kao postotak najmanje vrijednosti određene u točki 3.1.;

3.2.2.

u nijednom smjeru unutar prostora iz kojeg se vidjeti predmetno parkirno svjetlo ne prekoračuje najveću vrijednost određenu u točki 3.1.;

3.2.3.

međutim, za stražnja parkirna svjetla udružena s kočnim svjetlima (vidjeti točku 3.1.2.) dopuštena je jakost svjetla od 60 cd ispod ravnine koja s vodoravnom ravninom čini kut od 5° prema dolje;

3.2.4. osim toga,

3.2.4.1.

kroz područja određena u Prilogu II. jakost emitirane svjetlosti ne smije biti manja od 0,05 cd;

3.2.4.2.

ispunjeni su zahtjevi iz točke 2.2. Priloga V. u odnosu na odstupanja svjetlosti na različitim mjestima.

3.3. Mjerenja jakosti emitirane svjetlosti provode se pomoću neprekidno upaljene žarulje (upaljenih žarulja) sa žarnom niti, a u slučaju uređaja koji emitiraju crvenu ili jantarnu svjetlost na obojenoj svjetlosti.

3.4. U Prilogu V. na koji se upućuje u točki 3.2.1 navedene su pojedinosti o metodama mjerenja koje treba primijeniti.

4. POSTUPAK ISPITIVANJA

Sva se mjerenja provode neobojenim žaruljama sa žarnom niti tipa koji je propisan za parkirna svjetla i namješten tako da ima svjetlosni tok propisan za taj tip žarulja.

5. BOJA EMITIRANE SVJETLOSTI

Boja emitirane svjetlosti koja se mjeri uporabom izvora svjetlosti temperature boje 2 854 K koja odgovara svjetlosnom tijelu A Međunarodne komisije za osvjetljenje (CIE) nalazi se u granicama trikromatskih koordinata propisanih za predmetnu boju u Prilogu VI.

6. SUKLADNOST PROIZVODNJE

Svako parkirno svjetlo koje ima oznaku EEZ homologacije tipa sastavnog dijela odgovara homologiranom tipu i ispunjava fotometrijske zahtjeve navedene u točkama 3. i 5. Međutim, u slučaju da je parkirno svjetlo određeno slučajnim odabirom iz serijske proizvodnje, zahtjevi za najmanju jakost emitirane svjetlosti (izmjerene etalonskom žaruljom kako je navedeno u točki 4.) ograničavaju se u svakom odgovarajućemu smjeru na 80 % najmanjih vrijednosti propisanih u točkama 3.1. i 3.2.

7. NAPOMENA U ODNOSU NA BOJU

EEZ homologacija tipa sastavnog dijela dodjeljuje se ako boja koju emitira parkirno svjetlo odgovara boji utvrđenoj u točki 3.13. Priloga I. Direktivi 76/756/EEZ.

PRILOG II.

NAJMANJI KUTOVI ZAHTIJEVANI ZA RASPODJELU SVJETLOSTI U PROSTORU (1)

U svim su slučajevima najmanji uspravni kutovi raspodjele svjetlosti u prostoru 15° iznad i 15° ispod vodoravne ravnine.

(1) Kutovi prikazani na crtežima predviđeni su za uređaje koji se ugrađuju na desnu stranu vozila. Strelice su usmjerene prema prednjoj strani vozila.

PRILOG III.

OBRAZAC CERTIFIKATA O EEZ HOMOLOGACIJI TIPA SASTAVNOG DIJELA

(Najveći format: A4 (210 × 297 mm))

PRILOG IV.

ZAHTJEV ZA EEZ HOMOLOGACIJU TIPA SASTAVNOG DIJELA I OZNAČIVANJE

1. ZAHTJEV ZA EEZ HOMOLOGACIJU TIPA SASTAVNOG DIJELA

1.1. Zahtjev za EEZ homologaciju tipa sastavnog dijela podnosi nositelj trgovačkog naziva ili oznake odnosno njegov ovlašteni zastupnik.

1.2. Zahtjevu za svaki tip parkirnog svjetla prilažu se:

1.2.1

kratak tehnički opis koji navodi, posebno, vrstu(e) preporučene(-ih) žarulje(a) sa žarnom niti koji mora biti sukladan specifikaciji Međunarodne elektrotehničke komisije (IEC, International Electrotechnical Commission);

1.2.2.

dovoljno detaljni nacrti (u tri primjerka) koji omogućuju raspoznavanje tipa i prikazuje geometrijski položaj u koji je parkirno svjetlo potrebno namjestiti na vozilo, os promatranja koja je tijekom ispitivanja referentna (vodoravni kut H = 0°, okomiti kut V = 0°) i točku koja je u predmetnim ispitivanjima referentno središte;

1.2.3.

dva uzorka; ako parkirno svjetlo nije istovjetno već je simetrično i prikladno za ugradbu jednog svjetla na lijevu ili desnu stranu vozila, oba dostavljena uzorka mogu biti istovjetna i prikladna za ugradbu samo na lijevu ili samo na desnu stranu vozila.

2. OZNAČIVANJE

2.1. Uzorci tipa parkirnog svjetla dostavljeni na EEZ homologaciju tipa sastavnog dijela imaju sljedeće oznake:

2.1.1.

trgovački naziv ili marku podnositelja zahtjeva, koja je jasno čitljiva i neizbrisiva;

2.1.2.

jasno čitljivu i neizbrisivu oznaku koja navodi tip(ove) preporučene(-ih) žarulje(a) sa žarnom niti;

2.1.3.

dovoljno prostora za postavljanje oznake EEZ homologacije tipa sastavnog dijela uključujući dodatne simbole iz točke 4.; taj prostor prikazan je na crtežima u točki 1.2.2.

3. EEZ HOMOLOGACIJA TIPA SASTAVNOG DIJELA

3.1. Ako dva uzorka dostavljena sukladno točki 1. ispunjavaju zahtjeve iz priloga I., II., IV., V. i VI. dodjeljuje se EEZ homologacija tipa sastavnog dijela i broj homologacije tipa sastavnog dijela.

3.2. Taj se broj ne smije dodijeliti nijednom drugom tipu parkirnog svjetla.

3.3. Ako je EEZ homologacija tipa sastavnog dijela zatražena za tip uređaja za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju koji obuhvaća parkirno svjetlo i ostala svjetla, jedinstvena oznaka EEZ homologacije tipa sastavnog dijela može se dodijeliti pod uvjetom da parkirno svjetlo ispunjava zahtjeve ove Direktive i da je svako od ostalih svjetala koja čine dio uređaja za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju za koji je podnijet zahtjev za EEZ homologaciju tipa sastavnog dijela sukladno zahtjevima posebne direktive koja se na njega primjenjuje.

4. OZNAKE

4.1. Parkirno svjetlo koje je sukladno tipu homologiranom prema ovoj Direktivi ima oznaku EEZ homologacije tipa sastavnog dijela.

4.2. Ta se oznaka sastoji od pravokutnika oko malog slova „e” iza kojeg se nalazi razlikovno slovo(a) ili broj države članice koja je dodijelila homologaciju tipa:

1	za Njemačku,
2	za Francusku,
3	za Italiju,
4	za Nizozemsku,
6	za Belgiju,
11	za Ujedinjenu Kraljevinu,
13	za Luksemburg,
18	za Dansku,
IRL	za Irsku.

Oznaka sadržava i broj EEZ homologacije tipa sastavnog dijela koji odgovara broju certifikata o EEZ homologaciji tipa sastavnog dijela izdanog za predmetni tip parkirnog svjetla.

4.3. Uz oznaku EEZ homologacije tipa sastavnog dijela postavlja se i dodatni simbol „P”.

4.4. Broj EEZ homologacije tipa sastavnog dijela postavlja se u blizini pravokutnika oko slova „e”.

4.5. Oznaka EEZ homologacije tipa sastavnog dijela i dodatni simbol postavljaju se na osvjetljavajuću površinu ili na jednu od leća na način da je neizbrisiva i jasno čitljiva i nakon ugradbe parkirnih svjetala na vozilo.

4.6. Uzorak oznake EEZ homologacije tipa sastavnog dijela i dodatni simbol nalaze se u Dodatku.

4.7. Ako je za tip uređaja za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju koji uključuje parkirno svjetlo i ostala svjetla dodijeljen broj jedinstvene EEZ homologacije tipa sastavnog dijela sukladno točki 3.3., može se postaviti jedna oznaka EEZ homologacije tipa sastavnog dijela koja se sastoji od:

—	pravokutnika oko slova „e” iza kojeg se nalazi razlikovno slovo(a) ili broj države članice koja je dodijelila homologaciju tipa sastavnog dijela,

—	broja EEZ homologacije tipa sastavnog dijela,

—	dodatnih simbola određenih u direktivama na temelju kojih je dodijeljena EEZ homologacija tipa sastavnog dijela.

PRILOG V.

FOTOMETRIJSKA MJERENJA

1. METODE MJERENJA

1.1. Kada se provode fotometrijska mjerenja, slučajna refleksija sprječava se odgovarajućim prekrivanjem.

1.2. U slučaju kada su rezultati mjerenja upitni, mjerenja treba provesti tako da su ispunjeni sljedeći zahtjevi:

1.2.1.

mjerenje se provodi na takvoj udaljenosti da vrijedi pravilo recipročnog kvadrata udaljenosti;

1.2.2.

mjerna je oprema takva da je kut prijemnika gledano iz referentnoga središta svjetla između 10’ i 1°;

1.2.3.

zahtjev za jakost svjetlosti propisan za određeni smjer promatranja ispunjen je ako je zahtijevana jakost postignuta u smjeru koji od smjera promatranja ne odstupa za više od 15’.

2. TABLICA STANDARDNE RASPODJELE JAKOSTI SVJETOSTI

2.1. Smjer H = 0° i V = 0° odgovara referentnoj osi (koja je kada je svjetlo ugrađeno na vozilo vodoravna i usporedna uzdužnoj središnjoj ravnini vozila i usmjerena prema zahtijevanom smjeru promatranja). Prolazi kroz referentno središte. Vrijednosti prikazane u tablici prikazuju za razne smjerove mjerenja najmanje jakosti svjetla izražene u postotku najmanje zahtijevane vrijednosti u osi za svako svjetlo (u smjeru H = 0° i V = 0°).

2.2. Ako vizualno ispitivanje pokaže da postoje značajna odstupanja jakosti svjetlosti na različitim mjestima provjerava se da nijedna od svjetlosti izmjerenih između dva smjera mjerenja navedena u točki 2.1.:

2.2.1.

nije manja od 50 % od najniže propisane jakosti svjetlosti za taj smjer mjerenja;

2.2.2.

nije veća od niže od dviju najviših jakosti svjetlosti propisanih za te smjerove mjerenja uvećane za linearno povećanje razlike između jakosti svjetlosti propisanih za predmetni smjer mjerenja.

PRILOG VI.

BOJA EMITIRANE SVJETLOSTI

TRIKOROMATSKE KOORDINATE

CRVENA:	granica prema žutom:	y ≤ 0,335
CRVENA:	granica prema grimiznom:	z ≤ 0,008
BIJELA:	granica prema plavom:	x ≥ 0,310
	granica prema žutom:	x ≤ 0,500
	granica prema zelenom:	y ≤ 0,150 + 0,640 x
	granica prema zelenom:	y ≤ 0,440
	granica prema grimiznom:	y ≥ 0,050 + 0,750 x
	granica prema crvenom:	y ≥ 0,382
JANTARNA:	granica prema žutom:	y ≤ 0,429
	granica prema crvenom:	y ≥ 0,398
	granica prema bijelom:	z ≤ 0,007

Za utvrđivanje kolorimetrijskih značajki koristi se izvor svjetlosti temperature boje 2 854 K koji odgovara svjetlosnom tijelu A Međunarodne komisije za osvjetljenje (CIE).

13/Sv. 052

Službeni list Europske unije

31978L0549

L 168/45

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

12.06.1978.

DIREKTIVA VIJEĆA

od 12. lipnja 1978.

o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na blatobrane na motornim vozilima

(78/549/EEZ)

VIJEĆE EUROPSKE ZAJEDNICE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 100.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Skupštine (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

budući da se tehnički zahtjevi koje motorna vozila moraju ispuniti prema nacionalnom zakonodavstvu između ostalog odnose i na blatobrane na motornim vozilima;

budući da se zahtjevi razlikuju od jedne do druge države članice; budući da je stoga potrebno da sve države članice donesu jednake zahtjeve bilo pored svojih postojećih pravila ili umjesto njih, posebno kako bi bilo moguće uvesti postupak EEZ homologacije za svaki tip vozila koji je predmet Direktive Vijeća 70/156/EEZ od 6. veljače 1970. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na homologaciju motornih vozila i njihovih prikolica (3), kako je zadnje izmijenjena Direktivom 78/547/EEZ (4) koja se uvodi za svaki tip motornog vozila;

budući da usklađivanje nacionalnih zakonodavstava koja se odnose na motorna vozila zahtijeva uzajamno priznavanje ispitivanja koja su predmet općih zahtjeva, a koja provodi svaka država članica,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Za potrebe ove Direktive „vozilo” znači svako motorno vozilo kategorije M1 (prema definiciji u Prilogu I. Direktivi 70/156/EEZ) namijenjeno uporabi na cesti, na najmanje četiri kotača i s najvećom konstrukcijskom brzinom većom od 25 km/h.

Članak 2.

Nijedna država članica ne smije odbiti dodjeljivanje EEZ homologacije tipu sastavnog dijela ni nacionalne homologacije vozilu zbog razloga koji se odnose na blatobrane ako ispunjavaju zahtjeve utvrđene u Prilogu I.

Članak 3.

Nijedna država članica ne smije odbiti ni zabraniti prodaju, registraciju, početak uporabe ni uporabu vozila zbog razloga koji se odnose na blatobrane ako oni ispunjavaju zahtjeve utvrđene u Prilogu I.

Članak 4.

Izmjene potrebne radi prilagodbe zahtjeva iz priloga kako bi se uzeo u obzir tehnički napredak donose se u skladu s postupkom utvrđenim u članku 13. Direktive 70/156/EEZ.

Članak 5.

1. Države članice donose odredbe potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom u roku osamnaest mjeseci od dana objavljivanja ove Direktive i o tome odmah obavješćuju Komisiju.

2. Nakon obavijesti o ovoj Direktivi, države članice osiguravaju da je Komisija na vrijeme obaviještena o svim predloženim nacrtima zakona i drugih propisa u području na koje se odnosi ova Direktiva kako bi podnijela svoje primjedbe.

Članak 6.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Luxemborgu 12. lipnja 1978.

Za Vijeće

Predsjednik

K. OLESEN

(2) SL C 114, 11.5.1977., str. 6.

(4) SL L 168, 26.6.1978., str. 39.

PRILOG I.

1. OPĆI ZAHTJEVI

1.1. Motorno vozilo je opremljeno blatobranima (dijelovima nadogradnje, štitnicima za blato itd.).

1.2. Blatobrani su konstruirani tako da u najvećoj mogućoj mjeri štite ostale sudionike u prometu od izbacivanja kamenja, blata, leda, snijega i vode koje kotač diže u zrak te da za ostale sudionike u prometu smanje opasnost od dodira s kotačima u pokretu.

2. POSEBNI ZATHJEVI

2.1. Na vozilu spremnom za vožnju (vidjeti točku 2.6. Priloga I. Direktivi 70/156/EEZ) i kotačima u srednjem položaju blatobrani ispunjavaju sljedeće zahtjeve:

2.1.1. U prostoru omeđenom radijalnim ravninama pod kutovima od 30° prema naprijed i 50° prema natrag u odnosu na središte kotača (vidjeti sliku 1.) širina blatobrana (q) dovoljna je da prekrije najmanje ukupnu širinu gume (b), uzimajući u obzir najnepovoljniju kombinaciju gume i kotača prema podacima proizvođača i kako je navedeno u točki 5.2. certifikata u Prilogu II. U slučaju udvojenih kotača u obzir se uzima zajednička širina oba kotača (t).

2.1.1.1. Za potrebe određivanja širina navedenih u točki 2.1.1. u obzir se ne uzimaju natpisi (oznake) i ukrasi, zaštitne trake ili rebra na stjenkama gume.

2.1.2. Stražnja strana blatobrana ne smije završavati prije vodoravne ravnine koja se nalazi 150 mm iznad osi vrtnje kotača (mjereno od središta kotača), a presjek ruba blatobrana s tom ravninom (točka A., slika 1.) nalazi se s vanjske strane središnje uzdužne ravnine gume ili u slučaju udvojenih kotača s vanjske strane središnje uzdužne ravnine vanjske gume.

2.1.3. Oblik i položaj blatobrana su takvi da se nalaze što je moguće bliže gumi, a u dijelu prostora omeđenog radijalnim ravninama prema definiciji u točki 2.1.1. blatobrani ispunjavaju sljedeće zahtjeve:

2.1.3.1. projekcija dubine vanjskog ruba blatobrana (p) u okomitoj ravnini osi gume iznosi najmanje 30 mm mjereno u okomitoj uzdužnoj ravnini koja prolazi kroz središte gume. Ta dubina (p) može se postupno smanjivati do nule u radijalnim ravninama određenim u točki 2.1.1.;

2.1.3.2. razmak (c) između donjeg ruba blatobrana i osi koja prolazi kroz središte kotača ne smije iznositi više od 2r, pri čemu „r” znači statički polumjer gume.

2.1.4. U slučaju vozila koja imaju ovjes koji je moguće namjestiti po visini, navedeni zahtjev ispunjen je kada je vozilo u uobičajenom položaju za vožnju koji je odredio proizvođač vozila.

2.2. Blatobrani se mogu sastojati od različitih dijelova na kojima i između kojih, kada su sklopljeni, ne smije postojati zračnost.

2.3. Blatobrani moraju biti čvrsto postavljeni. Međutim, oni mogu biti odvojivi kao cjelina ili po dijelovima.

3. UPORABA LANACA ZA SNIJEG

3.1. Proizvođač potvrđuje da je vozilo konstruirano tako da se najmanje jedan tip lanaca za snijeg može upotrijebiti na najmanje jednom od tipova kotača i guma homologiranih za pogonske kotače tog tipa vozila. Jedna kombinacija lanac/guma/kotač prikladna za vozilo mora biti navedena od strane proizvođača i navedena u točki 5.1. certifikata iz Priloga II.

4. ZAHTJEV ZA EEZ HOMOLOGACIJU TIPA SASTAVNOG DIJELA

4.1. Zahtjev za dodjelu EEZ homologacije tipa vozila u odnosu na blatobrane podnosi vlasnik trgovačke marke odnosno njegov ovlašteni zastupnik.

4.2. Zahtjevu se prilažu sljedeći dokumenti u tri primjerka koji sadrže sljedeće podatke:

—	detaljan opis tipa vozila u odnosu na blatobrane; te

—	detaljan crtež blatobrana koji omogućuje njegovu identifikaciju i položaj.

4.3. Uzorak tipa vozila za homologaciju dostavlja se tehničkoj službi odgovornoj za homologacijska ispitivanja.

PRILOG II.

OBRAZAC

13/Sv. 052

Službeni list Europske unije

31987L0217

L 085/40

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

19.03.1987.

DIREKTIVA VIJEĆA

od 19. ožujka 1987.

o sprečavanju i smanjenju onečišćenja okoliša azbestom

(87/217/EEZ)

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegove članke 100. i 235.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Skupštine (2),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (3),

budući da uzastopni akcijski programi Europskih zajednica (4) o okolišu naglašavaju važnost sprečavanja i smanjenja onečišćenja okoliša; budući da je azbest u tom kontekstu uvršten među onečišćujuće tvari prve kategorije koje valja istražiti zbog njihove toksičnosti i potencijalno teških posljedica za ljudsko zdravlje i okoliš;

budući da su Direktivom Vijeća 83/478/EEZ (5) uvrštene u Direktivu 76/769/EEZ (6), kako je zadnje izmijenjena Direktivom 85/467/EEZ (7), odredbe o ograničavanju stavljanja na tržište i upotrebe krokidolita (plavog azbesta) i proizvoda koji sadrže vlakna krokidolita te posebne odredbe o označivanju proizvoda koji sadrže azbest;

budući da se Direktivom Vijeća 83/477/EEZ (8) utvrđuju odredbe o zaštiti radnika od opasnosti vezanih uz izloženost azbestu na radnom mjestu;

budući da se Direktivom 84/360/EEZ (9) utvrđuju odredbe o suzbijanju onečišćenja zraka iz industrijskih postrojenja;

budući da bi države članice trebale poduzeti potrebne mjere kako bi osigurale da će emisije azbesta u zrak, ispuštanje azbesta u vodni okoliš i kruti azbestni otpad u najvećoj mogućoj mjeri biti smanjene na izvoru ili da će potpuno izostati;

budući da je postojećim postrojenjima prikladno dati dovoljno vremena za primjenu tih mjera;

budući da države članice trebaju moći uvesti strože odredbe radi zaštite zdravlja i okoliša uz poštovanje odredaba Ugovora;

budući da razlike u propisima o kontroli onečišćenja iz industrijskih postrojenja, koji su na snazi ili u postupku izmjene u državama članicama, mogu stvoriti nejednake uvjete natjecanja i na taj način izravno poremetiti funkcioniranje zajedničkog tržišta; budući da je stoga potrebno uskladiti zakonodavstvo na tom području prema članku 100. Ugovora;

budući da smanjenje onečišćenja azbestom služi promicanju jednog od ciljeva Zajednice u pogledu zaštite i poboljšanja okoliša; budući da Ugovorom nisu izričito predviđene posebne ovlasti na tom području pa je stoga također potrebno pozvati se na članak 235.,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

1. Cilj je ove Direktive utvrđivanje mjera i upotpunjavanje odredaba koje su već na snazi, radi sprečavanja i smanjenja onečišćenja okoliša azbestom u interesu zaštite čovjekova zdravlja i okoliša.

2. Ova se Direktiva primjenjuje ne dovodeći u pitanje odredbe utvrđene Direktivom 83/477/EEZ.

Članak 2.

Za potrebe ove Direktive:

„Azbest” znači sljedeći vlaknasti silikati:

—	krokidolit (plavi azbest),

—	aktinolit,

—	antofilit,

—	krizotil (bijeli azbest),

—	amozit (smeđi azbest),

—

tremolit.

2.	„Sirovi azbest” znači: proizvod koji se dobiva primarnim drobljenjem azbestne rude.

„Upotreba azbesta” znači:

djelatnosti koje podrazumijevaju rukovanje količinom sirovog azbesta od preko 100 kilograma godišnje i koje se tiču:

(a)	proizvodnje sirove azbestne rude, osim svih procesa koji su u izravnoj vezi s kopanjem rude; i/ili

(b)

izrade i industrijske dorade sljedećih proizvoda u kojima se upotrebljava sirovi azbest: azbestni cement ili proizvodi od azbestnog cementa, azbestni frikcijski proizvodi, azbestni filtri, azbestni tekstil, azbestni papir i karton, azbestne spojke, azbestni ambalažni materijali, azbestni materijali za učvršćenja, azbestne podne obloge, azbestni materijali za popunjavanje.

4.	„Prerada proizvoda koji sadrže azbest” znači: djelatnosti različite od upotrebe azbesta kojima bi se azbest mogao ispustiti u okoliš.

5.	„Otpad” znači: svaka tvar ili predmet prema definiciji iz članka 1. Direktive 75/442/EEZ (10).

Članak 3.

1. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se emisije azbesta u zrak, ispuštanja azbesta u vodni okoliš i nastanak krutog azbestnog otpada, u mjeri u kojoj je to razumno provedivo, smanje na izvoru i spriječe. U slučaju upotrebe azbesta, te mjere trebaju obuhvaćati upotrebu najbolje raspoložive tehnologije koja za sobom ne povlači prekomjerni trošak uključujući prema potrebi recikliranje ili obradu.

2. U slučaju postojećih postrojenja, zahtjev iz stavka 1., po kojem najbolju raspoloživu tehnologiju koja za sobom ne povlači prekomjerni trošak treba upotrijebiti radi smanjenja i potpunog uklanjanja emisija azbesta u zrak, primjenjuje se uzimajući u obzir elemente utvrđene u članku 13. Direktive 84/360/EEZ.

Članak 4.

1. Ne dovodeći u pitanje članak 3., države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da koncentracija azbesta koji se ispušta u zrak ispušnim cijevima tijekom upotrebe azbesta ne prekorači najveću dopuštenu vrijednost od 0,1 mg/m3 (miligrama azbesta po m3 ispuštenog zraka).

2. Države članice mogu izuzeti od obaveze iz stavka 1. postrojenja koja ispuštaju manje od 5 000 m3/sat ukupnog plinovitog ispusta, a pritom emisija azbesta u zrak ne prekoračuje 0,5 grama po satu u bilo koje vrijeme pod normalnim uvjetima rada.

Kada se primjenjuje ovo izuzeće, nadležna tijela država članica poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se ne prekorače granice iz točke 1.

Članak 5.

Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale:

(a)

recikliranje svih otpadnih voda nastalih u proizvodnji azbestnog cementa. Ako takvo recikliranje ekonomski nije izvedivo, države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da odlaganjem tekućeg otpada koji sadrži azbest ne dođe do onečišćenja vodnog okoliša i drugih područja uključujući zrak.

U tu svrhu:

—	primjenjivat će se najveća dopuštena vrijednost od 30 grama ukupne suspendirane tvari po m3 ispuštene otpadne vode,

—	nadležna tijela država članica odredit će za svako predmetno postrojenje obujam ispuštanja u vodu ili ukupnu količinu ispuštene suspendirane tvari po toni proizvoda, uzimajući u obzir specifičnu situaciju postrojenja.

Ta ograničenja primjenjivat će se na mjestu gdje otpadne vode izlaze iz industrijskog postrojenja.

(b)	recikliranje svih otpadnih voda nastalih u proizvodnji azbestnog papira ili kartona. Međutim, moguće je dobiti odobrenje za ispuštanje otpadnih voda koje sadrže najviše 30 grama suspendirane tvari po m3 vode tijekom rutinskog čišćenja ili održavanja postrojenja.

Članak 6.

1. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se emisije u zrak te ispuštanja otpadnih voda iz objekata na koje se primjenjuju najveće dopuštene vrijednosti iz članaka 4. i 5. mjere u pravilnim vremenskim razmacima.

2. Kako bi se provjerilo poštivanje navedenih najvećih dopuštenih vrijednosti, postupci i metode uzorkovanja i analize trebaju biti u skladu s onima koji su opisani u Prilogu ili s bilo kojom metodom ili postupkom kojim se dobivaju jednakovrijedni rezultati.

3. Države članice obavješćuju Komisiju o postupcima i metodama koje koriste, te joj dostavljaju relevantne informacije za provjeru prikladnosti takvih postupaka i metoda. Na osnovi tih informacija Komisija će ispitati jednakovrijednost različitih postupaka i metoda i podnijeti izvješće Vijeću u roku pet godina od priopćenja Direktive.

Članak 7.

Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da:

—	djelatnosti koje uključuju preradu proizvoda koji sadrže azbest ne uzrokuju znatno onečišćenje okoliša azbestnim vlaknima ili prašinom,

—

rušenje zgrada, objekata i opreme koji sadrže azbest te uklanjanje azbesta ili materijala koji sadrže azbest i ispuštaju azbestna vlakna ili prašinu ne uzrokuju znatno onečišćenje okoliša azbestom; stoga države članice moraju osigurati da plan rada predviđen u članku 12. Direktive 83/477/EEZ propisuje uvođenje svih potrebnih preventivnih mjera u tu svrhu.

Članak 8.

Ne dovodeći u pitanje Direktivu 78/319/EEZ (11), kako je zadnje izmijenjena Aktom o pristupanju iz 1985. godine, države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da:

—	tijekom prijevoza i odlaganja otpada koji sadrži azbestna vlakna ili prašinu ne dođe do ispuštanja tih vlakana ili prašine u zrak niti do izlijevanja tekućina koje bi mogle sadržati azbestna vlakna,

—	ako se otpad koji sadrži azbestna vlakna ili prašinu odlaže na odlagalištima koja imaju dozvolu za prijem takvog otpada, taj otpad se, uzimajući u obzir lokalne prilike, obrađuje, pakira i pokriva na način da se spriječi ispuštanje čestica azbesta u okoliš.

Članak 9.

Radi zaštite zdravlja i okoliša država članica može uvesti strože odredbe od onih koje su navedene u ovoj Direktivi, u skladu s uvjetima koji su utvrđeni Ugovorom.

Članak 10.

Postupak predviđen u člancima 11. i 12. utvrđuje se radi prilagodbe Priloga tehničkom napretku i treba se poštivati kod svih izmjena metoda uzorkovanja i analize navedenih u Prilogu. Ta prilagodba ne smije imati za posljedicu bilo kakvu izravnu ili neizravnu izmjenu najvećih dopuštenih vrijednosti navedenih u člancima 4. i 5.

Članak 11.

Osniva se Odbor za prilagodbu ove Direktive znanstvenom i tehničkom napretku (dalje u tekstu „Odbor”), koji će se sastojati od predstavnika država članica, a predsjednik će biti predstavnik Komisije.

Odbor izrađuje svoj poslovnik.

Članak 12.

1. Ako je potrebna primjena postupka utvrđenog ovim člankom, predsjednik o tome obavješćuje Odbor, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev jednog od predstavnika država članica.

2. Predstavnik Komisije upućuje Odboru prijedlog mjera za usvajanje. Odbor daje svoje mišljenje o prijedlogu u vremenskom roku koji predsjednik može odrediti prema žurnosti predmeta. Mišljenje se daje većinom od 54 glasa tako da se glasovi država članica vrednuju u skladu s odredbama iz članka 148. stavka 2. Ugovora. Predsjednik ne glasuje.

(a)

Komisija usvaja predložene mjere kada su one u skladu s mišljenjem Odbora.

(b)

Ako predložene mjere nisu u skladu s mišljenjem Odbora ili ako mišljenje ne postoji, Komisija odmah Vijeću upućuje prijedlog o mjerama koje treba poduzeti. Vijeće odlučuje kvalificiranom većinom.

Ako Vijeće u roku tri mjeseca od dana kad mu je upućen predmet ne usvoji nikakve mjere, Komisija usvaja predložene mjere i odmah ih primjenjuje.

Članak 13.

1. Komisija periodično provodi usporednu procjenu u vezi s primjenom ove Direktive u državama članicama. U tu svrhu države članice dostavljaju Komisiji sve relevantne podatke. Poštuje se povjerljiva narav svih dostavljenih podataka.

2. Kada postoji potreba, zbog razvoja znanja u medicini i tehnološkog napretka, Komisija upućuje daljnje prijedloge za sprečavanje i smanjenje onečišćenja azbestom u interesu zaštite čovjekova zdravlja i okoliša.

Članak 14.

1. U skladu sa stavkom 2., države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s odredbama ove Direktive najkasnije do 31. prosinca 1988. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

2. Države članice što prije donose i objavljuju propise potrebne radi usklađivanja s odredbama članaka 4. i 5., a u svakom slučaju najkasnije do 30. lipnja 1991. za postrojenja koja su izgrađena ili su dobila dozvolu prije datuma navedenog u stavku 1.

3. Države članice Komisiji dostavljaju tekst odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 15.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 19. ožujka 1987.

Za Vijeće

Predsjednik

M. SMET

(1) SL C 349, 31.12.1985., str. 27.

(2) Mišljenje od 9. ožujka 1987. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(3) SL C 207, 18.8.1986., str. 21.

(4) SL C 112, 20.12.1973., str. 1., SL C 139, 13.6.1977., str. 1. i SL C 46, 17.2.1983., str. 1.

(5) SL L 263, 24.9.1983., str. 33.

(6) SL L 262, 27.9.1976., str. 201.

(7) SL L 269, 11.10.1985., str. 56.

(8) SL L 263, 24.9.1983., str. 25.

(9) SL L 188, 16.7.1984., str. 20.

(10) SL L 194, 25.7.1975., str. 47.

(11) SL L 84, 31.3.1978., str. 43.

PRILOG

METODE UZORKOVANJA I ANALIZE

A. ISPUŠTANJE OTPADNIH VODA

Referentna metoda analize za utvrđivanje ukupne suspendirane tvari (procjedna tvar dobivena od uzorka koji nije precipitirao) izražene u mg/l sastoji se od procjeđivanja kroz filtracijsku membranu od 0,45 mm, sušenja na 105 °C i vaganja (1).

Uzorci se moraju uzimati tako da budu reprezentativni za ispuštanje u razdoblju od 24 sata.

To mjerenje mora se izvesti s preciznošću (2) od ± 5 % i točnošću (2) od ± 10 %.

B. UVJETI KOJE TREBA ZADOVOLJITI KOD ODABIRA METODE MJERENJA EMISIJA U ZRAK

I. Gravimetrijska metoda

1. Odabire se gravimetrijska metoda kojom se mogu izmjeriti ukupne količine prašine ispuštene kroz ispušne cijevi.

Vodi se računa o koncentraciji azbesta u prašini. Kada se zatraži mjerenje koncentracije, mjeri se ili procjenjuje koncentracija azbesta u prašini. Nadzorni organ odlučuje o periodičnosti takvih mjerenja, u skladu sa svojstvima postrojenja i njegove proizvodnje, a mjerenje se ipak u početku provodi barem svakih šest mjeseci. Ako država članica utvrdi da se koncentracija nije znatno promijenila, moguće je smanjiti učestalost mjerenja. Ako se ne provode periodična mjerenja, najveća dopuštena vrijednost navedena u članku 4. Direktive primjenjuje se na ukupnu emisiju prašine.

Uzorkovanje se provodi prije bilo kakvog razrjeđivanja protoka koji se treba izmjeriti.

2. Uzorkovanje se mora izvesti s preciznošću od ± 40 % i točnošću od ± 20 % od najveće dopuštene vrijednosti. Granica detekcije mora biti 20 %. Radi provjere poštovanja najveće dopuštene vrijednosti potrebno je izvesti barem dva mjerenja pod istim uvjetima.

3. Rad objekta

Mjerenja se smatraju važećima samo ako je uzorkovanje provedeno za vrijeme normalnog rada objekta.

4. Odabir mjesta uzorkovanja

Uzorkovanje se provodi na mjestu gdje je strujanje zraka laminarno. Potrebno je pobrinuti se u što većoj mjeri kako bi se izbjegle turbulencije i prepreke koje bi mogle poremetiti strujanje zraka.

5. Izmjene potrebne za uzorkovanje

U cijevima gdje će se provesti uzorkovanje treba probušiti odgovarajuće otvore te postaviti prikladne platforme.

6. Mjerenja koja se provode prije uzorkovanja

Prije početka samog uzorkovanja najprije je potrebno izmjeriti temperaturu i pritisak zraka te brzinu strujanja unutar cijevi. U normalnim okolnostima temperatura i pritisak zraka mjere se uzduž linije uzorkovanja pri normalnim brzinama strujanja. U izvanrednim okolnostima potrebno je također izmjeriti koncentraciju vodene pare tako da se rezultati mogu ispraviti na odgovarajući način.

7. Opći uvjeti kod postupka uzorkovanja

Za provođenje ovog postupka potrebno je uzeti uzorak zraka iz cijevi kojom struje emisije azbestne prašine, propustiti ga kroz filtar i izmjeriti sadržaj azbesta u prašini koja je ostala u filtru.

7.1. Najprije se provjerava nepropusnost linije uzorkovanja i utvrđuje se da ne pušta, zbog čega bi moglo doći do greške u mjerenju. Pažljivo se začepi glava sonde i uključuje se pumpu za uzorkovanje. Brzina puštanja ne smije prekoračiti 1 % od normalnog strujanja za uzorkovanje.

7.2. U normalnim se okolnostima uzorkovanje provodi pod izokinetičkim uvjetima.

7.3. Trajanje uzorkovanja ovisi o vrsti procesa koji se nadzire i o upotrijebljenoj liniji uzorkovanja, a razdoblje uzorkovanja treba biti dovoljno kako bi se osiguralo prikupljanje prikladne količine materijala za vaganje. Ta količina treba biti reprezentativna za cijeli proces koji se nadzire.

7.4. Kada filtar za uzorkovanje nije u neposrednoj blizini glave sonde, prijeko je potrebno pokupiti materijale nataložene u sondi.

7.5. Karakteristike glave sonde i broj mjesta za uzorkovanje određuju se u skladu s odabranom nacionalnom normom.

8. Karakteristike filtra za uzorkovanje

8.1. Odabire se prikladan filtar za odabranu tehniku analize. Za gravimetrijsku metodu poželjna je upotreba filtra od staklenih vlakana.

8.2. Potrebna je minimalna filtracijska efikasnost od 99 % u odnosu na DOP test u kojem se upotrebljava aerosol s česticama od 0,3 mm promjera.

9. Vaganje

9.1. Rabi se prikladna vaga s visokom preciznošću.

9.2. Radi postizanja točnosti koja je potrebna pri vaganju, prijeko je potrebna temeljita njega filtra prije i poslije uzorkovanja.

10. Prikaz rezultata

Osim podataka o mjerenju, u prikazu rezultata bilježe se podaci o temperaturi, pritisku i strujanju i navode se sve relevantne informacije, npr. jednostavan grafički prikaz položaja mjesta uzorkovanja, dimenzije cijevi, volumen uzetih uzoraka te opis metode korištene u izračunavanju rezultata. Ti se rezultati izražavaju pri normalnoj temperaturi (273 K) i pritisku (101,3 kPa).

II. Metoda brojivih vlakana

Ako se postupci brojanja vlakana primjenjuju radi provjere poštovanja najvećih dopuštenih vrijednosti iz članka 4. Direktive, podložno odredbama članka 6. stavka 3. Direktive može se primijeniti konverzijski faktor od dva vlakna/ml prema 0,1 mg/m3 azbestne prašine.

Za potrebe Direktive vlakno je definirano kao bilo koji predmet dužine preko 5 mm, širine ispod 3 mm, čiji je odnos između dužine i širine veći od 3:1 i koji je brojiv na optičkom mikroskopu s faznim kontrastom prema europskoj referentnoj metodi utvrđenoj u Prilogu I. Direktivi 83/477/EEZ.

Metoda brojanja vlakana mora zadovoljiti sljedeće uvjete:

Metoda mora biti takva da se njome može izmjeriti koncentracija brojivih vlakana u ispuštenim plinovima.

Nadzorni organ odlučuje o periodičnosti takvih mjerenja, u skladu sa svojstvima postrojenja i njegove proizvodnje, a mjerenja se provode barem svakih šest mjeseci. Ako se ne provode periodična mjerenja, najveća dopuštena vrijednost navedena u članku 4. primjenjuje se na ukupnu emisiju prašine.

Uzorkovanje se provodi prije bilo kakvog razrjeđivanja protoka koji se treba izmjeriti.

2.	Rad objekta Mjerenja se smatraju važećima samo ako je uzorkovanje provedeno za vrijeme normalnog rada objekta.

3.	Odabir mjesta uzorkovanja Uzorkovanje se provodi na mjestu gdje je strujanje zraka laminarno. Potrebno je pobrinuti se u što većoj mjeri kako bi se izbjegle turbulencije i prepreke koje bi mogle poremetiti strujanje zraka.

4.	Izmjene potrebne za uzorkovanje U cijevima gdje će se provesti uzorkovanje treba probušiti odgovarajuće otvore te postaviti prikladne platforme.

Mjerenja koja se provode prije uzorkovanja

Opći uvjeti kod postupka uzorkovanja

Za provođenje ovog postupka potrebno je uzeti uzorak zraka iz cijevi kojom struje emisije azbestne prašine, propustiti ga kroz filtar i izbrojiti brojiva azbestna vlakna u prašini koja je ostala u filtru.

6.1.	Najprije se provjerava nepropusnost linije uzorkovanja i utvrđuje se da ne pušta, zbog čega bi moglo doći do greške u mjerenju. Pažljivo se začepi glava sonde i uključi pumpu za uzorkovanje. Brzina puštanja ne smije prekoračiti 1 % od normalnog strujanja za uzorkovanje.

6.2.	Uzorkovanje ispuštenih plinova provodi se unutar ispušne cijevi pod izokinetičkim uvjetima.

6.3.

Trajanje uzorkovanja ovisi o vrsti procesa koji se nadzire i o veličini upotrijebljene usisne cijevi za uzorkovanje. Trajanje uzorkovanja treba biti dovoljno kako bi se osiguralo da je filtar za uzorkovanje zadržao od 100 do 600 brojivih azbestnih vlakana/mm2. Taj broj treba biti reprezentativan za cijeli proces koji se nadzire.

6.4.	Glava sonde i broj mjesta za uzorkovanje određuju se u skladu s odabranom nacionalnom normom.

Karakteristike filtra za uzorkovanje

7.1.	Treba odabrati prikladan filtar za odabranu tehniku mjerenja. Za metodu brojivih vlakana rabe se membranski filtri (mješavina estera i celuloze ili nitroceluloze) s nominalnom veličinom pora od 5 mm, utisnutom mrežicom i promjerom od 25 mm.

7.2.	Filtar za uzorkovanje treba imati minimalnu filtracijsku efikasnost od 99 % za brojiva azbestna vlakna.

8.	Brojanje vlakana Metoda brojanja vlakana treba se uskladiti s europskom referentnom metodom prema odredbama Priloga I. Direktivi 83/477/EEZ.

Prikaz rezultata

Osim podataka o mjerenju, u prikazu rezultata bilježe se podaci o temperaturi, pritisku i strujanju te se navede sve relevantne informacije, npr. jednostavan grafički prikaz položaja mjesta uzorkovanja, dimenzije cijevi, volumen uzetih uzoraka te opis metode korištene u izračunavanju rezultata. Ti se rezultati izražavaju pri normalnoj temperaturi (273 K) i pritisku (101,3 kPa).

(1) Vidjeti Prilog III. Direktivi 82/883/EEZ (SL L 378, 31.12.1982., str. 1.).

(2) Ovi su izrazi definirani u članku 2. Direktive 79/869/EEZ (SL L 271, 29.10.1979., str. 44.) kako je izmijenjena Direktivom 81/855/EEZ (SL L 319, 7.11.1981., str. 16.).

13/Sv. 052

Službeni list Europske unije

31994L0009

L 100/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

23.03.1994.

DIREKTIVA 94/9/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 23. ožujka 1994.

o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na opremu i zaštitne sustave namijenjene za uporabu u potencijalno eksplozivnim atmosferama

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 100.a,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

u skladu s postupkom navedenim u članku 189.b Ugovora o osnivanju Europske zajednice,

budući da su države članice na svom državnom području dužne štititi sigurnost i zdravlje osoba, i prema potrebi, domaćih životinja i imovine te posebno radnika, posebno od opasnosti koje nastaju pri uporabi opreme i sustava koji pružaju zaštitu u potencijalno eksplozivnim atmosferama;

budući da obvezujuće odredbe u državama članicama određuju razinu sigurnosti s kojima zaštitna oprema i sustavi namijenjeni uporabi u potencijalno eksplozivnim atmosferama moraju biti u skladu; budući da su to uglavnom električne i neelektrične specifikacije koje utječu na projektiranje i strukturu opreme koja se može upotrijebiti u potencijalno eksplozivnim atmosferama;

budući da se zahtjevi s kojima takva oprema mora biti u skladu razlikuju u pojedinim državama članicama u pogledu njihova raspona i različitih inspekcijskih postupaka; budući da te razlike mogu stvoriti prepreke za trgovinu u Zajednici;

budući da je usklađivanje nacionalnoga zakonodavstva jedini način za uklanjanje tih prepreka slobodnoj trgovini; budući da taj cilj države članice ne mogu pojedinačno postići na zadovoljavajući način; budući da se ovom Direktivom samo navode ključni zahtjevi za slobodu kretanja opreme na koju se odnosi;

budući da propisi namijenjeni uklanjanju tehničkih prepreka u trgovini moraju slijediti novi pristup utvrđen Rezolucijom Vijeća od 7. svibnja 1985. (3) koji zahtijeva utvrđivanje osnovnih sigurnosnih zahtjeva i ostalih zahtjeva društva, ne smanjujući postojeće, opravdane razine zaštite u državama članicama; budući da ta Rezolucija određuje da jedna direktiva mora obuhvatiti veliki broj proizvoda radi izbjegavanja čestih izmjena kao i preveliki broj direktiva;

budući da su postojeće direktive o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na električnu opremu koja se upotrebljava u potencijalno eksplozivnim atmosferama učinile pozitivne pomake u zaštiti od eksplozija putem mjera vezanih uz strukturu te opreme i koje su pomogle pri uklanjanju prepreka u trgovini na ovom području; budući da je, slično tome, potrebna revizija i proširenje postojećih direktiva s obzirom da se, posebno u cjelokupnom smislu, moraju poduzeti mjere radi zaštite od potencijalnih opasnosti koje takva oprema može uzrokovati. To posebno znači da se o mjerama koje osiguravaju učinkovitu zaštitu korisnika i trećih osoba mora razmišljati već u fazama projektiranja i proizvodnje;

budući da su oblici opasnosti, zaštitnih mjera i metoda ispitivanja često vrlo slični, ako ne i jednaki i za rudarsku i površinsku opremu; budući da je stoga, krajnje potrebno jednom direktivom obuhvatiti zaštitnu opremu i sustave koji se ubrajaju u obje skupine;

budući da se dvije skupine gore navedene opreme upotrebljavaju u velikom broju trgovačkih i industrijskih područja i od znatnog su gospodarskog značenja;

budući da je poštovanje temeljnih sigurnosnih i zdravstvenih zahtjeva potrebno za osiguranje sigurnosti zaštitne opreme i sustava; budući da su ti zahtjevi podijeljeni u opće i dodatne zahtjeve s kojima zaštitna oprema i sustavi moraju biti usklađeni; budući da bi posebno dodatni zahtjevi morali u obzir uzeti postojeće ili moguće opasnosti; budući da zaštitna oprema i sustavi stoga uključuju barem jedan od tih zahtjeva tamo gdje je to potrebno za njihovo pravilno funkcioniranje ili se mora primijeniti u njihovoj namijenjenoj uporabi; budući da je pojam namijenjene uporabe od najveće važnosti za osiguranje zaštitne opreme i sustava od eksplozija; budući da je prijeko potrebno da proizvođači dostave sve podatke; budući da je točno određeno, jasno označivanje navedene opreme koje navodi njenu uporabu u potencijalno eksplozivnim sredinama je također potrebno; budući da je namjera izraditi Direktivu o djelovanju u potencijalno eksplozivnim sredinama na temelju članka 118.a; budući da će ta dodatna Direktiva biti posebno usmjerena na opasnosti od eksplozije koje proizlaze iz određene uporabe i/ili vrsta i metoda montaže;

budući da je poštovanje osnovnih zdravstvenih i sigurnosnih zahtjeva prijeko potrebno ako se želi osigurati sigurnost opreme; budući da se pri primjeni tih zahtjeva mora postupati razumno kako bi se vodilo računa i o tehnologiji koja je na raspolaganju u trenutku proizvodnje i o najvažnijim tehničkim i gospodarskim uvjetima;

budući da ova Direktiva stoga utvrđuje samo osnovne zahtjeve; budući da su usklađene europske norme potrebne kako bi olakšale zadaću dokazivanja poštovanja bitnih zahtjeva, posebno u odnosu na neelektrične vidove zaštite od eksplozija – norme koje se odnose na projektiranje, proizvodnju i ispitivanje opreme, a ako ih se pridržava, može se smatrati da je proizvod u skladu s tim osnovnim zahtjevima;

budući da usklađene europske norme izrađuju privatna tijela i da moraju očuvati svoj neobvezujući značaj; budući da se, u tu svrhu, Europski odbor za normizaciju (CEN) i Europski odbor za tehničku normizaciju (Cenelec) priznaju kao tijela nadležna za donošenje usklađenih normi koje slijede opće smjernice o suradnji između Komisije i ova dva tijela, potpisanih 13. studenoga 1984.; budući da je, za potrebe ove Direktive, usklađena norma tehnička specifikacija (Europska norma ili dokument o usklađivanju) koju je donijelo jedno od ta dva tijela ili oba na poticaj Komisije prema Direktivi Vijeća 83/189/EEZ od 28. ožujka 1983. o utvrđivanju postupka pružanja informacija u području tehničkih normi i propisa (4) i prema gore navedenim općim smjernicama;

budući da je zakonodavni okvir potrebno poboljšati kako bi se osigurao učinkovit i prikladan doprinos poslodavaca i radnika procesu normizacije; budući da bi to bilo potrebno završiti do trenutka primjene ove Direktive;

budući da je, s obzirom na prirodu opasnosti uporabe opreme u potencijalno eksplozivnim atmosferama potrebno utvrditi postupke koji se odnose na procjenu poštovanja osnovnih zahtjeva Direktive; budući da se ti postupci moraju osmisliti u svjetlu stupnja opasnosti koje mogu biti svojstvene opremi i/ili od kojih sustavi moraju štititi neposrednu okolinu; budući da zbog toga svaka kategorija usklađenosti opreme mora biti dopunjena odgovarajućim postupkom ili izborom nekoliko istovjetnih postupaka; budući da su doneseni postupci potpuno u skladu s Odlukom Vijeća 93/465/EEZ od 22. srpnja 1993. o modulima različitih faza postupaka ocjene sukladnosti namijenjenih za primjenu u direktivama o tehničkom usklađivanju (5);

budući da je Vijeće propisalo da su proizvođač ili njegov ovlašteni zastupnik u Zajednici dužni postaviti CE oznaku sukladnosti; budući da oznaka znači da je proizvod u skladu sa svim osnovnim zahtjevima i postupcima ocjenjivanja koje predviđa zakonodavstvo Zajednice koje se odnosi na taj proizvod;

budući da je primjereno da sve države članice, u skladu s člankom 100.a Ugovora, mogu poduzeti privremene mjere kako bi ograničile ili zabranile stavljanje na tržište i uporabu opreme i zaštitnih sustava u slučajevima kad oni predstavljaju posebnu opasnost za sigurnost osoba, i prema potrebi, domaćih životinja ili imovine, pod uvjetom da su mjere predmetom nadzornoga postupka Zajednice;

budući da primatelji svake odluke donesene kao dio ove Direktive moraju biti upoznati s razlozima na kojima se temelji odluka i pravnim lijekovima koji su im na raspolaganju;

budući da je 18. prosinca 1985. Vijeće donijelo Okvirnu direktivu o uporabi električne opreme u potencijalno eksplozivnim atmosferama (76/117/EEZ) (6) i 15. veljače 1982. Direktivu u vezi s električnom opremom za uporabu u potencijalno eksplozivnim atmosferama u rudnicima gdje postoji opasnost od jamskog plina (82/130/EEZ) (7); budući da se od početka rada na usklađivanju razmatra pretvorba neobvezatnog i djelomičnog usklađivanja na kojima se ove Direktive temelje u potpuno usklađivanje; budući da ova Direktiva potpuno obuhvaća polje primjene gore navedenih Direktiva i budući da zbog toga te Direktive moraju biti ukinute;

budući da unutarnje tržište uključuje područje bez unutarnjih granica koje osigurava slobodno kretanje robe, osoba, usluga i kapitala;

budući da je potrebno osigurati prijelazno rješenje koje omogućava nabavu, prodaju i upotrebu opreme proizvedene u skladu s važećim nacionalnim propisima na dan donošenja ove Direktive,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

POGLAVLJE I.

Područje primjene, stavljanje na tržište i slobodna razmjena

Članak 1.

1. Ova se Direktiva primjenjuje na opremu i zaštitne sustave namijenjene uporabi u potencijalno eksplozivnim atmosferama.

2. Sigurnosni uređaji, upravljajući uređaji i regulacijski uređaji namijenjeni uporabi izvan potencijalno eksplozivnih atmosfera, ali potrebni ili sigurnom djelovanju uređaja i zaštitnih sustava s obzirom na opasnost od eksplozije, također su obuhvaćeni područjem primjene ove Direktive.

3. Za potrebe ove Direktive, primjenjuju se sljedeće definicije:

Oprema i zaštitni sustavi namijenjeni uporabi u potencijalno eksplozivnim atmosferama

(a)

„oprema” znači aparati, strojevi i pogonska sredstva, fiksni ili pokretni uređaji, upravljačke jedinice i instrumentacija, kao i detekcijski i preventivni sustavi koji su, odvojeno ili pridruženo, namijenjeni proizvodnji, prijenosu, uskladištenju, mjerenju, upravljanju i pretvorbi energije i/ili obradi materijala, koji su sposobni prouzročiti eksploziju vlastitim mogućim izvorom paljenja;

(b)	„zaštitni sustavi” znači uređaji koji nisu komponente opreme, a koji su namijenjeni trenutačnom zaustavljanju razvoja eksplozije i/ili ograničavanju područja djelovanja eksplozije i koji su odvojeno stavljeni na tržište i/ili raspolaganje kao samostalni sustavi;

(c)	„komponente” znači bilo koje jedinice bitne za sigurno funkcioniranje opreme i zaštitnih sustava, ali bez samostalne funkcije.

Eksplozivne atmosfere

Smjesa zraka i zapaljive supstancije u obliku plina, pare, maglice ili prašine, pod atmosferskim uvjetima, u kojima se, nakon početnog paljenja, eksplozija širi na cijelu neizgorenu smjesu.

Potencijalno eksplozivna atmosfera

Prostor u kojemu atmosfera može postati eksplozivna zbog lokalnih i radnih uvjeta.

Skupine i kategorije opreme

Oprema skupine I primjenjuje se na opremu namijenjenu za uporabu u podzemnim dijelovima rudnika i na takvim dijelovima nadzemnih instalacija tih rudnika koji bi mogli biti ugroženi jamskim plinom i/ili zapaljivom prašinom.

Oprema skupine II primjenjuje se na opremu namijenjenu za uporabu na ostalim mjestima koja bi mogla biti ugrožena eksplozivnim atmosferama.

Kategorije opreme zahtijevane razine zaštite opisane su u Prilogu I.

Oprema i zaštitni sustavi mogu biti izrađeni za određenu eksplozivnu atmosferu te moraju biti prikladno označeni.

Namijenjena uporaba

Uporaba opreme, zaštitnih sustava, i uređaja iz članka 1. stavka 2. ove Direktive u skladu sa skupinom i kategorijom opreme i sa svim informacijama koje je dostavio proizvođač, što je potrebno za siguran rad opreme, zaštitnih sustava i uređaja.

4. Iz područja primjene ove Direktive isključeno je sljedeće:

—	medicinske uređaje namijenjene uporabi za medicinske potrebe,

—	opremu i zaštitne sustave u kojima opasnost od eksplozije proizlazi isključivo iz prisustva eksplozivnih materijala ili nestabilnih kemikalija,

—	opremu namijenjenu uporabi u kućanstvu i nekomercijalnim prostorima, gdje potencijalno eksplozivna atmosfera može nastati rijetko, samo kao rezultat istjecanja plina koji se koristi kao gorivo zbog kvara,

—	osobnu zaštitnu opremu obuhvaćenu Direktivom 89/686/EEZ (8),

—	pomorska plovila i pokretne vodene jedinice zajedno s ugrađenom opremom,

—

prijevozna sredstva, npr. vozila i njihove prikolice namijenjene samo prijevozu putnika zrakom, cestama, tračnicama ili vodenim putovima, kao i prijevozna sredstva izrađena za prijevoz robe zrakom, cestama, tračnicama ili vodenim putovima. Vozila namijenjena uporabi u prostorima ugroženim eksplozivnom atmosferom se ne isključuju,

—	oprema obuhvaćena člankom 223. stavkom 1. točkom (b) Ugovora.

Članak 2.

1. Države članice moraju poduzeti sve potrebne mjere kako bi osigurale da oprema, zaštitni sustavi i uređaji iz članka 1. stavka 2. ove Direktive na koje se ova Direktiva odnosi mogu biti stavljeni na tržište i stavljeni na raspolaganje samo ako se odgovarajuće instaliraju i održavaju i upotrebljavaju u skladu s namjenom, ne ugrožavaju zdravlje i sigurnost osoba i prema potrebi, domaćih životinja ili imovine.

2. Odredbe ove Direktive ne utječu na pravo država članica da u skladu s odredbama Ugovora propišu, one zahtjeve koje ocijene potrebnim za osiguranje zaštite osoba i posebno radnika pri korištenju opreme, zaštitnih sustava i uređaja iz članka 1. stavka 2. ove Direktive pod uvjetom da to ne znači da su takva oprema, zaštitni sustavi, ili uređaji izmijenjeni na način koji Direktiva ne predviđa.

3. Na komercijalnim sajmovima, izložbama, predstavljanjima itd., države članice ne sprečavaju izlaganje opreme, zaštitnih sustava, ili uređaja iz članka 1. stavka 2. ove Direktive koji nisu usklađeni s odredbama ove Direktive, ako je jasno označeno da takva oprema, zaštitni sustavi, i uređaji iz članka 1. stavka 2. ove Direktive nisu usklađeni i da nisu na prodaju sve dok njihov proizvođač ili njegov ovlašteni zastupnik s poslovnim nastanom u Zajednici ne dovede u sukladnost. Tijekom izlaganja proizvoda poduzimaju se odgovarajuće sigurnosne mjere kako bi se osigurala zaštita osoba.

Članak 3.

Oprema, zaštitni sustavi i uređaji iz članka 1. stavka 2. ove Direktive na koje se ova Direktiva odnosi moraju biti u skladu s bitnim zdravstvenim i sigurnosnim zahtjevima iz Priloga II. koji se na njih primjenjuju, uzimajući u obzir njihovu namjensku uporabu.

Članak 4.

1. Države članice na svom državnom području ne zabranjuju, ograničavaju ili ometaju stavljanje na tržište i stavljanje na raspolaganje opreme, zaštitnih sustava ili uređaja iz članka 1. stavka 2. ove Direktive usklađenih s ovom Direktivom.

2. Države članice ne zabranjuju, ograničavaju ili ometaju stavljanje na tržište komponenata kojima je priložena izjava o sukladnosti iz članka 8. stavka 3. ove Direktive, namijenjene ugradnji u opremu ili zaštitne sustave u smislu ove Direktive.

Članak 5.

1. Države članice smatraju usklađenim sa svim odredbama ove Direktive, uključujući i odgovarajuće postupke za ocjenu o sukladnosti iz poglavlja II:

—	opreme, zaštitne sustave i uređaje iz članka 1. stavka 2. ove Direktive, kojoj je priložena EZ izjava o sukladnosti iz Priloga X. i označene CE oznakom sukladnosti iz članka 10. ove Direktive,

—	komponente iz članka 4. stavka 2. ove Direktive kojoj je priložen certifikat o sukladnosti iz članka 8. stavka 3. ove Direktive.

U nedostatku usklađenih normi, države članice poduzimaju sve potrebne mjere da odnosne stranke upozore na nacionalne tehničke norme i specifikacije koje smatraju važnima ili bitnima za pravilnu primjenu bitnih zdravstvenih i sigurnosnih zahtjeva iz Priloga II.

2. Ako nacionalna norma koja zamjenjuje usklađenu normu, i upućivanje na koju je objavljeno u Službenom listu Europskih zajednica, obuhvaća jedan ili više osnovnih zdravstvenih i sigurnosnih zahtjeva, oprema, zaštitni sustav i uređaj iz članka 1. stavka 2. ove Direktive ili komponenta iz članka 4. stavka 2. ove Direktive izrađena u skladu s tom normom smatra se usklađenom s odgovarajućim zdravstvenim i sigurnosnim zahtjevima.

Države članice objavljuju primjere nacionalnih normi koje zamjenjuju usklađene norme.

3. Države članice osiguravaju poduzimanje odgovarajućih mjera kako bi socijalnim partnerima omogućile da utječu na postupak pripremanja i nadziranja usklađenih normi na nacionalnoj razini.

Članak 6.

1. Kad država članica ili Komisija smatra da usklađene norme iz članka 5. stavka 2. ove Direktive nisu u potpunosti u skladu s bitnim zdravstvenim i sigurnosnim zahtjevima iz članka 3. ove Direktive, Komisija ili ta država članica predmet upućuje Odboru osnovanom na temelju Direktive 83/189/EEZ, dalje u tekstu „Odbor”, navodeći razloge za to. Odbor bez odlaganja dostavlja svoje mišljenje.

Po primitku mišljenja Odbora, Komisija obavješćuje države članice je li te norme potrebno ili nije potrebno povući iz objavljenih podataka iz članka 5. stavka 2. ove Direktive.

2. Komisija može donijeti neku odgovarajuću mjeru radi osiguravanja praktične primjene ove Direktive na ujednačeni način u skladu s postupkom iz stavka 3. ovog članka.

3. Komisiji pomaže Stalni odbor, sastavljen od predstavnika koje su imenovale države članice i kojim predsjeda predstavnik Komisije.

Stalni odbor donosi poslovnik.

Predstavnik Komisije Odboru podnosi nacrt mjera koje je potrebno poduzeti. Odbor se o nacrtu očituje u roku kojega predsjedavajući utvrđuje prema hitnosti predmeta, prema potrebi i glasanjem.

Mišljenje se unosi u zapisnik; uz to, svaka država članica ima pravo zatražiti da njezino mišljenje bude uneseno u zapisnik.

Komisija dosljedno vodi računa o mišljenju koje je dao Odbor. Obavješćuje Odbor o načinu na koji je vodila računa o njegovom mišljenju.

4. Stalni odbor može nadalje provjeriti pitanje koje se odnosi na primjenu ove Direktive i koje je predsjedavajući postavio na vlastitu inicijativu ili na zahtjev države članice.

Članak 7.

1. Kad država članica utvrdi da bi oprema, zaštitni sustavi ili uređaji iz članka 1. stavka 2. ove Direktive označeni CE oznakom sukladnosti i korišteni u skladu sa svojom namjenom mogli ugroziti sigurnost osoba i prema potrebi, domaćih životinja i dobara, poduzima sve potrebne mjere da takvu opremu ili zaštitne sustave povuče s tržišta, zabrani njihovo stavljanje na tržište, stavljanje na raspolaganje ili korištenje ili ograniči njihovo slobodno kretanje.

Država članica odmah obavješćuje Komisiju o svakoj takvoj mjeri, navodeći razloge za svoju odluku i posebno, je li neusklađenost uzrokovana:

(a)	neispunjavanjem bitnih zahtjeva iz članka 3. ove Direktive;

(b)	pogrešnom primjenom normi iz članka 5. stavka 2. ove Direktive;

(c)	nedostacima u normama iz članka 5. stavka 2. ove Direktive.

2. Komisija bez odlaganja započinje savjetovanja s odnosnim strankama. Ako Komisija nakon tih savjetovanja smatra da je mjera opravdana, odmah o tome obavješćuje državu članicu koja je pokrenula inicijativu i ostale države članice. Ako Komisija nakon tih savjetovanja smatra da je mjera neopravdana, odmah o tome obavješćuje državu članicu koja je pokrenula inicijativu i proizvođača ili njegovoga ovlaštenoga zastupnika s poslovnim nastanom u Zajednici. Ako se odluka iz stavka 1. ovog članka temelji na nedostacima u normama i ako država članica koja je potakla odluku ostaje pri svom stajalištu, Komisija odmah obavješćuje Odbor kako bi pokrenula postupke iz članka 6. stavka 1. ove Direktive.

3. Ako oprema, zaštitni sustav ili uređaj iz članka 1. stavka 2. koji nije usklađen nose CE oznaku sukladnosti, nadležna država članica poduzima potrebne radnje protiv osobe(a) koje su oznaku stavile i o tome obavješćuje Komisiju i ostale države članice.

4. Komisija osigurava da države članice budu obaviještene o tijeku i ishodu ovog postupka.

POGLAVLJE II.

Postupci ocjenjivanja sukladnosti

Članak 8.

1. Postupci ocjenjivanja sukladnosti opreme, uključujući prema potrebi uređaje iz članka 1. stavka 2., ove Direktive su sljedeći:

(a)

skupine opreme I i II, kategorija opreme M1 i 1

Proizvođač ili njegov ovlašteni zastupnik s poslovnim nastanom u Zajednici za označivanje CE oznakom sukladnosti mora provesti postupak EZ ispitivanja tipa (naveden u Prilogu III.), zajedno s:

—	postupkom koji se odnosi na osiguranje kvalitete proizvoda (navedenom u Prilogu IV.), ili

—	postupkom koji se odnosi na provjeru proizvoda (navedenom u Prilogu V.);

(b)

Skupina opreme I i II, kategorija opreme M2 i 2

Za motore s unutarnjim izgaranjem i električnu opremu u ovim skupinama i kategorijama, proizvođač ili njegov ovlašteni zastupnik s poslovnim nastanom u Zajednici mora radi označivanja CE oznakom sukladnosti slijediti postupak EZ ispitivanja tipa (naveden u Prilogu III.), zajedno s:

—	postupkom koji se odnosi na sukladnost s tipom iz Priloga VI. ili

—	postupkom koji se odnosi na osiguranje kvalitete proizvoda iz Priloga VII.;

ii.

u slučaju ostale opreme iz tih skupina i kategorija, proizvođač ili njegov ovlašteni zastupnik s poslovnim nastanom u Zajednici mora radi označivanja CE oznakom provesti postupke koji se odnose na unutarnju kontrolu proizvodnje (kao što se navodi u Prilogu VIII.)

dokumentaciju iz stavka 3. Priloga VIII. dostaviti prijavljenom tijelu koje njezin primitak potvrđuje u najkraćem mogućem roku i pohranjuje je.

(c)	skupina opreme II, kategorija opreme 3 Proizvođač ili njegov ovlašteni zastupnik s poslovnim nastanom u Zajednici radi označivanja CE oznakom mora provesti postupak koji se odnosi na unutarnju kontrolu proizvodnje Priloga VIII.;

(d)	skupine opreme I i II Uz postupke iz stavka 1 točke (a), (b) i (c), proizvođač ili njegov ovlašteni zastupnik s poslovnim nastanom u Zajednici može za označivanje CE oznakom, primijeniti postupak koji se odnosi na pojedinačnu provjeru (kao što se navodi u Prilogu IX.) radi postavljanja znaka CE.

2. Odredbe iz gore navedenog stavka 1. točke (a) ili (d) koriste se za ocjenu sukladnosti samostalnih zaštitnih sustava.

3. Postupci iz stavka 1. ovog članka primjenjuju se na komponente iz članka 4. stavka 2. ove Direktive, s izuzetkom postavljanja CE oznake. Proizvođač ili njegov ovlašteni zastupnik s poslovnim nastanom u Zajednici izdaje izjavu o sukladnosti komponente s odredbama ove Direktive koje se na njih odnose i koja navodi njihove značajke i način ugradnje u uređaje ili zaštitne sustave radi udovoljavanja uređaja i zaštitnih sustava bitnim zahtjevima, primjenljivim na dovršenu opremu ili zaštitne sustave.

4. Uz to, proizvođač ili njegov ovlašteni zastupnik s poslovnim nastanom u Zajednici radi označivanja CE oznakom slijedi postupak koji se odnosi na unutarnju kontrolu proizvodnje (kao što se navodi u Prilogu VIII.) s obzirom na sigurnosne aspekte iz točke 1.2.7. Priloga II.:

5. Neovisno o prethodnim stavcima, nadležna tijela mogu, na opravdani zahtjev, na području te države članice dopustiti stavljanje na tržište i stavljanje na raspolaganje opreme, zaštitnih sustava i pojedinačnih uređaja iz članka 1. stavka 2. ove Direktive na koje se postupci navedeni u prethodnim stavcima ne primjenjuju i čija je uporaba u interesu zaštite.

6. Dokumenti i prepiska o postupcima iz gore navedenih stavaka sastavljaju se na jednom od službenih jezika država članica u kojima se ti postupci primjenjuju ili na jeziku koji prihvati prijavljeno tijelo.

(a)

Ako se na opremu i zaštitne sustave ili uređaje iz članka 1. stavka 2. primjenjuju ostale direktive Zajednice koje obuhvaćaju ostale vidove koji također zahtijevaju označivanje CE oznakom iz članka 10. ove Direktive, to označivanje mora biti provedeno na način da je moguće pretpostaviti da su oprema, zaštitni sustavi i uređaji iz članka 1. stavka 2. navedeni u odredbama tih ostalih direktiva.

(b)

Međutim, ako jedna ili više tih direktiva tijekom prijelaznog razdoblja dopušta proizvođaču da izabere koje će rješenje primijeniti, CE oznaka ukazuje samo na sukladnost s propisom koji je proizvođač primijenio. U tom slučaju, pojedinosti navedenih direktiva, kao što je objavljeno u Službenom listu Europskih zajednica, moraju biti navedeni u dokumentima, napomenama ili uputama koje zahtijevaju direktive i koje su priloženi opremi, zaštitnim sustavima i uređajima iz članka 1. stavka 2.

Članak 9.

1. Države članice obavješćuju Komisiju i ostale države članice o tijelima koja su imenovale za provedbu postupaka iz članka 8. ove Direktive, zajedno s posebnim zadacima za čiju su provedbu ta tijela imenovana i identifikacijskim brojem koji im je prethodno dodijelila Komisija.

Komisija u Službenom listu Europskih zajednica objavljuje popis prijavljenih tijela, s njihovim identifikacijskim brojevima i zadacima o kojima su obaviještena. Komisija osigurava da se popis redovito dopunjava.

2. Države članice primjenjuju mjerila iz Priloga XI. za ocjenjivanje tijela koja se moraju navesti u tim prijavama. Smatra se da tijela koja ispunjavaju mjerila ocjenjivanja predviđene odgovarajućim usklađenim normama ispunjavaju ta mjerila.

3. Država članica koja potvrdi tijelo mora povući prijavu ako utvrdi da tijelo više ne ispunjava mjerila iz Priloga XI. Ona o tome odmah obavješćuje Komisiju i ostale države članice.

POGLAVLJE III.

CE oznaka sukladnosti

Članak 10.

1. CE oznaka sukladnosti sastoji se od početnih slova „CE”. Oblik oznake koji se koristi prikazan je u Prilogu X. Uz CE oznaku slijedi identifikacijski broj prijavljenog tijela ako je to tijelo uključeno u fazu kontrole proizvodnje.

2. CE oznaka sukladnosti je čvrsto, vidljivo, čitljivo i trajno postavljen na opremu, zaštitne sustave i uređaje iz članka 1. stavka 2., dopunjujući odredbe točke 1.0.5. Priloga II.

3. Zabranjuje se postavljanje oznaka na opremu ili zaštitne sustave koje mogu dovesti u zabunu treću stranu u značenju i obliku CE oznake. Dopušteno je stavljanje drugih oznaka na opremu i zaštitne sustave pod uvjetom da se time ne smanjuje vidljivost i čitljivost CE oznake.

Članak 11.

Ne dovodeći u pitanje članak 7. ove Direktive:

(a)	kad država članica utvrdi da je CE oznaka sukladnosti neispravno postavljena, proizvođač ili njegov ovlašteni zastupnik s poslovnim nastanom u Zajednici dužan je proizvod uskladiti s odredbama koje se odnose na CE označivanje te spriječiti daljnju povredu propisa.;

(b)	u slučaju daljnje neusklađenosti, država članica mora poduzeti sve odgovarajuće mjere kako bi ograničila ili zabranila stavljanje na tržište tog proizvoda ili osigurala njegovo povlačenje s tržišta u skladu s postupcima iz članka 7. ove Direktive.

POGLAVLJE IV.

Završne odredbe

Članak 12.

Svaka odluka donesena u skladu s ovom Direktivom, a koja ograničava ili zabranjuje stavljanje na tržište i/ili stavljanje na raspolaganje ili zahtijeva povlačenje s tržišta opreme, zaštitnoga sustava ili uređaja iz članka 1. stavka 2. ove Direktive, sadrži detaljno utvrđene razloge zbog kojih je donesena. O takvoj se odluci, kao i o pravnim lijekovima koji joj stoje na raspolaganju u skladu s važećim zakonodavstvom u toj državi članici i o rokovima za te pravne lijekove, odmah obavješćuje zainteresirana strana.

Članak 13.

Države članice osiguravaju da su sve stranke koje sudjeluju u primjeni ove Direktive obvezne poštovati tajnost svih podataka dobivenih u provedbi svojih obveza. To ne utječe na obveze država članica i prijavljenih tijela glede međusobnog informiranja i slanja cirkularnih obavijesti.

Članak 14.

1. Direktiva 76/117/EEZ, Direktiva 79/196/EEZ (9) i Direktiva 82/130/EEZ stavljaju se izvan snage od 1. srpnja 2003.

2. EZ izjava o sukladnosti s usklađenim normama dobivene u skladu s postupcima utvrđenima Direktivama iz stavka 1. ovog članka nastavljaju važiti do 30. lipnja 2003., osim ako ne prestanu važiti prije toga datuma. Njihovo se važenje i dalje ograničava na usklađene norme navedene u prije navedenim Direktivama.

3. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da prijavljena tijela koja su prema članku 8. stavku 1. do 4. ove Direktive, odgovorna za ocjenu sukladnosti električne opreme stavljene na tržište prije 1. srpnja 2003. godine vode računa o rezultatima ispitivanja i provjera već provedenih u skladu s Direktivama iz stavka 1. ovog članka.

Članak 15.

1. Države članice donose i objavljuju zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do 1. rujna 1995. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Države članice te mjere primjenjuju od 1. ožujka 1996.

Kad države članice donose mjere iz podstavka 1., te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine toga upućivanja određuju države članice.

2. Međutim, države članice dopuštaju stavljanje na tržište i stavljanje na raspolaganje opreme i zaštitnih sustava sukladnih s važećim nacionalnim propisima na njihovom državnom području na dan donošenja ove Direktive do 30. lipnja 2003.

Članak 16.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 23. ožujka 1994.

Za Europski parlament

Predsjednik

E. KLEPSCH

Za Vijeće

Predsjednik

Th. PANGALOS

(1) SL C 46, 20.2.1992., str. 19.

(2) SL C 106, 27.4.1992., str. 9.

(3) SL C 136, 4.6.1985., str. 1.

(4) SL L 109, 26.4.1983., str. 8. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 88/182/EEZ (SL L 81, 26.3.1988., str. 75.).

(5) SL L 220, 30.8.1993., str. 23.

(6) SL L 24, 31.1.1976., str. 45. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 90/487/EEZ (SL L 270, 2.10.1990., str. 23.).

(7) SL L 59, 2.3.1982., str. 10.

(8) SL L 399, 30.12.1989., str. 18.

(9) SL L 43, 20.2.1979., str. 20. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 90/487/EEZ (SL L 270, 2.10.1990., str. 23.)

PRILOG I.

KRITERIJI ODREĐIVANJA KLASIFIKACIJE SKUPINA OPREME U KATEGORIJE

1. Oprema skupine I

(a)

Kategoriju M1 čini oprema izrađena i opremljena dodatnim posebnim sredstvima zaštite, sposobna funkcionirati prema radnim parametrima što ih je utvrdio proizvođač, osiguravajući vrlo visoku razinu zaštite.

Oprema ove kategorije namijenjena je uporabi u podzemnim dijelovima rudnika, kao i onim dijelovima vanjskih instalacija tih rudnika ugroženih metanom ili zapaljivom prašinom.

Za opremu u ovoj kategoriji zahtijeva se da ostane upotrebljiva i u slučaju izuzetnih kvarova opreme, uz prisutnost eksplozivne atmosfere i da su joj svojstvena sredstva zaštite kao što su:

—	u slučaju kvara jednog sredstva zaštite najmanje drugo nezavisno sredstvo osigurava potrebnu razinu zaštite,

—	ili je osigurana tražena razine zaštita i u slučaju dvaju kvarova koji su nastali nezavisno jedan o drugome.

Oprema u ovoj kategoriji mora udovoljavati dodatnim zahtjevima navedenim u točki 2.0.1.Priloga II.

(b)

Kategoriju M2 čini oprema izrađena tako da može funkcionirati prema radnim parametrima što ih je utvrdio proizvođač osiguravajući visoku razinu zaštite.

Oprema u ovoj kategoriji je namijenjena za uporabu u podzemnim dijelovima rudnika kao i onim dijelovima površinskih instalacija tih rudnika koji bi mogli biti ugroženi i/ili metanom ili zapaljivom prašinom.

U slučaju pojave eksplozivne atmosfere ovoj opremi mora biti moguće isklopiti napajanje.

Sredstva zaštite koja se odnose na opremu ove kategorije osiguravaju potrebnu razinu zaštite za vrijeme normalnog rada, a također i u slučaju otežanih radnih uvjeta, a posebno pri grubom rukovanju i promjeni uvjeta rada.

Oprema ove kategorije mora udovoljavati dodatnim zahtjevima navedenima u točki 2.0.2. Priloga II.

2. Oprema skupine II

(a)

Kategoriju 1 čini oprema izrađena tako da može funkcionirati u skladu s radnim parametrima što ih je utvrdio proizvođač osiguravajući vrlo visoku razinu zaštite.

Oprema ove kategorije namijenjena je uporabi u prostorima u kojima je eksplozivna atmosfera, uzrokovana smjesom zraka i plinova, para ili maglica, ili smjesom zraka i prašine, trajno prisutna ili je prisutna duže vrijeme ili se često pojavljuje.

Oprema ove kategorije mora osiguravati traženu razinu zaštite i za slučaj izuzetnih kvarova i pritom su joj svojstvena sredstva zaštite kao što su:

—	u slučaju kvara jednog sredstva zaštite najmanje drugo nezavisno sredstvo osigurava potrebnu razinu zaštite,

—	ili je osigurana tražena razina zaštite u slučaju dvaju kvarova nastalih nezavisno jedan o drugome.

Oprema ove kategorije mora udovoljavati dodatnim zahtjevima navedenim u točki 2.1. Priloga II.

(b)

Kategoriju 2 čini oprema izrađena tako da može funkcionirati prema radnim parametrima što su ih utvrdili proizvođači osiguravajući visoku razinu zaštite.

Oprema ove kategorije je namijenjena uporabi u prostorima u kojima se povremeno može pojaviti eksplozivna atmosfera, uzrokovana plinovima, parama, maglicama ili smjesama zraka i prašine.

Zaštitna sredstva koja se odnose na ovu opremu, ove kategorije osiguravaju traženu razinu zaštite i uz pojavu često nastale smetnje ili kvara opreme koji normalno moraju biti uzeti u obzir.

Oprema ove kategorije mora udovoljavati dodatnim zahtjevima navedenim u točki 2.2. Priloga II.

(c)

Kategoriju 3 čini oprema izrađena tako da može funkcionirati prema radnim parametrima utvrđenim od proizvođača osiguravajući normalnu razinu zaštite.

Oprema ove kategorije namijenjena je uporabi u prostorima u kojima se ne očekuje pojava eksplozivne atmosfere, uzrokovane plinovima, parama, maglicama ili smjesama zraka i prašine, ili se može pojaviti rijetko, a kada se pojavi, kratko traje.

Oprema ove kategorije osigurava traženu razinu zaštite za vrijeme normalnog rada.

Oprema ove kategorije mora udovoljavati dodatnim zahtjevima navedenim u točki 2.3. Priloga II.

PRILOG II.

BITNI ZDRAVSTENI I SIGURNOSNI ZAHTJEVI KOJI SE ODNOSE NA KONSTRUKCIJU I IZRADU OPREME I ZAŠTITNIH SUSTAVA NAMIJENJENIH UPORABI U POTENCIJALNO EKSPLOZIVNIM ATMOSFERAMA

Preliminarna zapažanja

A.	Tehnološka znanja, koja se mogu brzo mijenjati, moraju se uzimati u obzir što je moguće brže i odmah upotrijebiti.

B.	Za opremu navedenu u članku 1. stavku 2. bitni zahtjevi se moraju primijeniti samo toliko koliko je potrebno za sigurno i pouzdano funkcioniranje i rad te opreme u odnosu na opasnost od eksplozije.

1. OPĆI ZAHTJEVI ZA OPREMU I ZAŠTITNE SUSTAVE

1.0. Opći zahtjevi

1.0.1. Načela cjelokupne sigurnosti od eksplozije

Oprema i zaštitni sustavi namijenjeni uporabi u potencijalno eksplozivnim atmosferama moraju biti konstruirani s gledišta ugrađene sigurnosti od eksplozije.

U svezi s time proizvođač mora poduzeti mjere:

—	bez obzira na gore navedeno, ako je moguće, spriječiti formiranje eksplozivne atmosfere, koja može nastati ili može biti ispuštena iz same opreme ili zaštitnih sustava,

—	spriječiti paljenje eksplozivne atmosfere, uzimajući u obzir prirodu (vrstu) svakog električnog i neelektričnog uzročnika paljenja,

—	ako dođe do eksplozije koja bi mogla posredno ili neposredno ugroziti osoblje i eventualno domaće životinje ili dobra, treba je trenutno zadržati i/ili ograničiti područje učinka plamena i tlaka eksplozije na dovoljnu razinu sigurnosti.

1.0.2. Oprema i zaštitni sustavi Oprema i zaštitni sustavi moraju biti konstruirani i proizvedeni tako da se uzmu u obzir mogući kvarovi u radu kako bi se što je moguće više spriječile opasne situacije.

Mora biti uzeta u obzir i razumno predvidiva pogrešna upotreba.

1.0.3. Posebni uvjeti provjere i održavanja

Oprema i zaštitni sustavi podvrgnuti posebnim uvjetima ispitivanja i održavanja moraju biti konstruirani i izrađeni za te uvjete.

1.0.4. Uvjeti neposrednog okoliša

Oprema i zaštitni sustavi moraju biti tako konstruirani i izrađeni da odgovaraju stvarnim predvidivim uvjetima okoliša.

1.0.5. Označivanje

Sva oprema i zaštitni sustavi moraju biti označeni čitljivo i pouzdano s najmanje sljedećim pokazateljima:

—	nazivom i adresom proizvođača,

—	oznakom „CE” (vidjeti Prilog X., točka A),

—	oznakom serije i tipa,

—	proizvodnim brojem ako se označuje,

—	godinom proizvodnje,

—	posebnom oznakom protueksplozijske zaštite „” popraćenom oznakom skupine i kategorije,

—	uređaji skupine II označuju se slovom „G” (koje se odnosi na eksplozivnu atmosferu uzrokovanu plinovima, parama ili maglicama) i/ili slovom „D” (koje se odnosi na eksplozivnu atmosferu koja može nastati zbog prašine).

Osim navedenog, ako je potrebno, moraju biti označeni sa svim informacijama bitnim za njihovu sigurnu uporabu.

1.0.6. Upute

(a)

Oprema i zaštitni sustavi moraju biti snabdjeveni uputama uključujući najmanje sljedeće pojedinosti:

—	obrazloženje svih oznaka s kojima su označena oprema i zaštitni sustavi, osim za proizvodni broj (vidjeti 1.0.5.), zajedno s bilo kojim odgovarajućim dodatnim uputama koje pomažu održavanje (npr. adresa uvoznika, servisera, popravljača itd.),

—

upute za sigurno:

—	puštanje u uporabu,

—

uporabu,

—	sastavljanje i rastavljanje,

—	održavanje (servisiranje i hitan popravak)

—	instaliranje,

—	podešavanje,

—	ako je potrebno, upozorenje na opasan prostor ispred opreme za otpust tlaka;

—	ako je potrebno, upute za uvježbavanje;

—	informacije koje omogućuju donošenje odluke bez ikakve sumnje može li neka jedinica opreme navedene kategorije ili zaštitnog sustava biti sigurno uporabljena u namijenjenom prostoru za očekivane radne uvjete,

—	električne parametre i parametre tlaka, maksimalne temperature površine i druge granične vrijednosti;

—	eventualne posebne uvjete upotrebe, uključujući pojedinosti s obzirom na pogrešnu upotrebu za koju je iskustvo pokazalo da se može dogoditi;

—	ako je potrebno, bitne osobitosti alata koji može biti priložen opremi ili zaštitnom sustavu.

(b)

Upute mora napisati proizvođač ili njegov ovlašteni zastupnik s poslovnim nastanom u Zajednici na jednom od jezika Zajednice.

Pri puštanja u uporabu opremi i zaštitnim sustavima mora biti priložen prijevod uputa na jeziku ili jezicima zemlje u kojoj će oprema ili zaštitni sustav biti upotrijebljeni, kao i upute na izvornom jeziku.

Ovaj prijevod mora biti izrađen od proizvođača ili njegovog ovlaštenog zastupnika s poslovnim nastanom u Zajednici ili od osobe koja uvozi opremu ili zaštitni sustav u Zajednici.

Od navedenoga se može odstupiti pa upute za održavanje mogu biti napisane samo na jednom od jezika Zajednice ako je on razumljiv specijaliziranom osoblju proizvođača ili njegovom ovlaštenom zastupniku s poslovnim nastanom u Zajednici.

(c)	Upute moraju sadržavati crteže i sheme potrebne za stavljanje u uporabu, održavanje, preglede, provjeru ispravnog rada, gdje je potrebno, popravak opreme ili zaštitnog sustava, zajedno sa svim korisnim uputama posebno s obzirom na sigurnost.

(d)	Dokumentacija opreme ili zaštitnih sustava ne smije biti u suprotnosti s uputama za upotrebu kada se radi o sigurnosti.

1.1. Izbor materijala

1.1.1. Uzimajući u obzir predvidiva radna opterećenja, materijali upotrijebljeni za izradu opreme i zaštitnih sustava ne smiju izazvati eksploziju.

1.1.2. Unutar ograničenih radnih uvjeta što ih je utvrdio proizvođač ne smije biti moguća reakcija između upotrijebljenog materijala i sastojaka potencijalno eksplozivne atmosfere koja bi mogla smanjiti zaštitu od eksplozije.

1.1.3. Materijal mora biti tako odabran da promjena svojstava koja se mogu predvidjeti i njihov utjecaj u kombinaciji s drugim materijalima neće prouzročiti smanjenje zahtijevane zaštite; posebno treba uzeti u obzir koroziju i otpornost presvlake, električnu vodljivost, mehaničku čvrstoću, otpornost na starenje i učinak temperaturnih promjena.

1.2. Konstrukcija i izrada

1.2.1. Oprema i zaštitni sustavi moraju biti konstruirani i izrađeni u skladu s tehnološkim saznanjima protueksplozijske zaštite tako da mogu sigurno raditi za vrijeme njihova predviđenog vremena uporabe.

1.2.2. Komponente upotrijebljene u opremi ili zaštitnim sustavima, ili koje će se upotrijebiti za zamjenu, moraju biti tako konstruirane i izrađene da instalirane u skladu s uputama proizvođača sigurno funkcioniraju prema svojoj namjeni s obzirom na protueksplozijsku zaštitu.

1.2.3. Zatvorene strukture i sprječavanje nepropusnosti

Za opremu koja može ispuštati zapaljive plinove ili prašine moraju se gdje je god to moguće, primijeniti samo zatvorene strukture.

Ako ta oprema sadrži otvore ili propusne spojeve, oni moraju, koliko je to moguće, biti konstruirani tako da ispušteni plinovi ili prašina izvan nje ne može formirati eksplozivnu atmosferu.

Mjesta kroz koja se materijal unosi ili iznosi, moraju biti koliko je to moguće, izvedena i opremljena tako da za vrijeme punjenja ili pražnjenja ograničavaju ispuštanje zapaljivih materijala.

1.2.4. Taloženje prašine

Oprema i zaštitni sustavi namijenjeni uporabi u prostorima izloženim prašini moraju biti konstruirani tako da nataložena prašina na njihovoj površini ne može biti zapaljena.

Općenito, taloženje prašine po mogućnosti mora biti ograničeno. Oprema i zaštitni sustavi se moraju lako čistiti.

Površinska temperatura dijelova opreme mora biti održavana ispod temperature tinjanja nataložene prašine.

Debljina sloja nataložene prašine mora biti uzeta u obzir i ako je potrebno moraju se koristiti sredstva za ograničenje temperature u smislu sprječavanja povećane akumulacije topline.

1.2.5. Dodatna sredstva zaštite

Oprema i zaštitni sustavi koji mogu biti izloženi određenim vrstama opterećenja izvana moraju biti opremljeni dodatnim sredstvima zaštite.

Oprema i zaštitni sustavi moraju izdržati odgovarajuća opterećenja kojima su izloženi bez utjecaja na protueksplozijsku zaštitu.

1.2.6. Otvaranje bez opasnosti

Ako su oprema i zaštitni sustavi u kućištu ili u zaključanom kontejneru koji čine dio protueksplozijske zaštite, otvaranje takvih kućišta ili kontejnera mora biti omogućeno samo pomoću posebnog alata ili sredstvima odgovarajućih zaštitnih mjera.

1.2.7. Zaštite od drugih opasnosti

Oprema i zaštitni sustavi moraju biti tako konstruirani i proizvedeni da se:

(a)	izbjegnu fizičke ozljede ili druga oštećenja koja mogu biti izazvana posrednim ili neposrednim dodirom,

(b)	osigura da ne dođe do površinske temperature dostupnih dijelova ili zračenja iste, koje bi moglo prouzročiti opasnost,

(c)	odstrani neelektrične opasnosti određene iskustveno,

(d)	osigura da predvidivi uvjeti preopterećenja ne navode na opasne situacije.

Ako su opasnosti navedene u ovom odjeljku za opremu i zaštitne sustave u cijelosti ili djelomično obuhvaćene drugim direktivama Zajednice ova se Direktiva ne primjenjuje ili se prestaje primjenjivati, u slučaju takvih opasnosti i takove opreme i zaštitnih sustava, kada se počnu primjenjivati samo te druge direktive.

1.2.8. Preopterećenje opreme

Opasna preopterećenja opreme moraju biti spriječena projektom, odnosno konstrukcijom, pomoću ugrađenih uređaja za mjerenje, regulaciju i upravljanje, kao što su preko strujne isklopne naprave, uređaji za ograničavanje temperature, sklopka diferencijalnog tlaka (preostat) mjerila protoka, vremenski zavisni releji, kontrolnici brzine i/ili slični tipovi kontrolnih uređaja za nadzor.

1.2.9. Sustav kućišta za zaštitu od plamena

Ako su dijelovi koji mogu zapaliti eksplozivnu atmosferu smješteni u kućište, kućište mora izdržati tlak koji se razvije unutrašnjom eksplozijom eksplozivne smjese i spriječiti probojno paljenje eksplozivne atmosfere oko kućišta.

1.3. Potencijalni uzročnici paljenja

1.3.1. Opasnost koja proizlazi od različitih uzročnika paljenja

Moraju se spriječiti potencijalni uzročnici paljenja kao što su iskre, plamen, električni luk, visoka temperatura površine, akustička energija, optičko zračenje, elektromagnetski valovi i drugi izvori paljenja.

1.3.2. Opasnost koja proizlazi od statičkog elektriciteta

Elektrostatski naboji sposobni za opasno izbijanje moraju se spriječiti poduzimanjem propisanih mjera.

1.3.3. Opasnost koja proizlazi od struje gubitaka i lutajućih struja

Moraju biti spriječene struje neizjednačenih potencijala i gubitaka kroz vodljive dijelove opreme koji mogu prouzročiti na primjer pojavu opasne korozije, pregrijavanje površine ili iskre koje mogu biti uzročnik paljenja.

1.3.4. Opasnost koja proizlazi od pregrijavanja

Već konstrukcijom mora biti, koliko je to moguće spriječeno pregrijavanje prouzročeno trenjem ili udarima na primjer između materijala i dijelova u međusobnom dodiru dok se okreću ili zbog upada stranog tijela,

1.3.5. Opasnost koja proizlazi od izjednačenja tlaka

Oprema i zaštitni sustavi moraju biti tako konstruirani ili opremljeni ugrađenim uređajima za mjerenje, regulaciju i upravljanje da izjednačavanjem tlaka ispuhom ne izazivaju udarne valove ili kompresije koje mogu prouzročiti paljenje.

1.4. Opasnost koja proizlazi od vanjskih utjecaja

1.4.1. Oprema i zaštitni sustavi moraju biti tako konstruirani i izvedeni da su sposobni obavljati namijenjenu funkciju u potpunoj sigurnosti, uz promjenu uvjeta okoliša, kao i pod utjecajem stranih napona, vlage, vibracija, zagađenja i drugih vanjskih utjecaja, uzimajući u obzir granice radnih uvjeta što ih utvrdi proizvođač.

1.4.2. Upotrijebljeni dijelovi opreme moraju odgovarati namijenjenim mehaničkim i termičkim naprezanjima i biti otporni na postojeće i predvidive agresivne supstancije.

1.5. Zahtjevi za sigurnosne uređaje

1.5.1. Sigurnosni uređaji moraju funkcionirati neovisno o mjernim ili upravljačkim uređajima potrebnima za normalan rad.

Kvar sigurnosnih uređaja mora biti, koliko je to moguće, dovoljno brzo otkriven pomoću odgovarajućih tehničkih sredstava da bi se s velikom vjerojatnošću spriječila pojava opasnog stanja.

Za električke strujne krugove općenito se primjenjuje princip uočljivog kvara (samootkrivajući kvar).

Upravljačke naredbe sigurnosti moraju općenito neposredno djelovati na odgovarajući upravljački sklopni uređaj bez posredne međuobrade aktivirajuće naredbe.

1.5.2. U slučaju kvara sigurnosnog uređaja, uređaji i/ili sigurnosni sustavi moraju, gdje je to moguće, biti u stanju koje podržava sigurnost.

1.5.3. Nužni isklop sigurnosnih uređaja mora biti, koliko je moguće, opremljen samozaporom s rešetom. Ponovni start za normalni rad mora biti moguć samo nakon namjernog oslobađanja samozapora resetiranjem.

1.5.4. Upravljačke i pokazne jedinice

Ako su upotrijebljene jedinice za upravljanje i pokazivanje odnosno promatranje, one moraju biti konstruirane u skladu s ergometrijskim osnovama da bi se postigla najveća moguća razina radne sigurnosti s obzirom na rizik od eksplozije.

1.5.5. Zahtjevi za mjerne uređaje namijenjene zaštiti od eksplozije

Uređaji s mjernom funkcijom u opremi upotrijebljenoj u eksplozivnoj atmosferi moraju biti konstruirani i izvedeni tako da mogu zadovoljiti predvidive radne zahtjeve i posebne uvjete uporabe.

1.5.6. Ako je potrebno, mora biti moguće provjeriti točnost očitanja i upotrebljivost uređaja s mjernom funkcijom.

1.5.7. Konstrukcija uređaja s mjernom funkcijom mora sadržavati faktor sigurnosti koji osigurava da razina aktiviranja alarma leži dovoljno daleko od granica eksplozivnosti i/ili granica paljenja atmosfere kojoj je namijenjen, posebno uzimajući u obzir radne uvjete instalacije i moguća odstupanja mjernog sustava.

1.5.8. Rizik koji proizlazi iz programske podrške (software)

U projektiranju upravljanja opremom, zaštitnim sustavima i sigurnosnim uređajima programskom podrškom mora se voditi briga posebno o riziku zbog pogreške u programu.

1.6. Uklapanje sigurnosnih zahtjeva u sustave

1.6.1. Ručni zahvat mora biti moguć za potpuni isklop opreme i zaštitnih sustava automatski upravljanog procesa kada odstupaju od predviđenih radnih uvjeta, ako time nije ugrožena sigurnost.

1.6.2. Nakon isklopa sklopke za nužni potpuni isklop akumulirana energija u isklopljenom dijelu mora biti što je moguće brže i sigurnije odvedena ili odvojena tako da je daljnja opasnost isključena.

To se ne odnosi na akumuliranu elektrokemijsku energiju.

1.6.3. Opasnost koja proizlazi od prekida napajanja

Oprema i zaštitni sustavi koji mogu doprinijeti širenju dodatnih rizika u slučaju izostanka napajanja moraju se moći održavati u uvjetima sigurne uporabe neovisno o ostaloj instalaciji.

1.6.4. Opasnost koja proizlazi od priključaka

Oprema i zaštitni sustavi moraju biti opremljeni odgovarajućim uvodima za kabele i cijevi.

Kada su oprema i zaštitni sustavi namijenjeni uporabi u kombinaciji s drugom opremom i zaštitnim sustavima, njihovo međusobno povezivanje mora biti sigurno.

1.6.5. Ugradnja uređaja za upozorenje kao dio opreme

Kada su oprema i zaštitni sustavi opremljeni detektorima ili alarmnim uređajima za nadziranje pojave eksplozivne atmosfere, moraju biti dane potrebne upute koje će omogućiti da se oni postave na odgovarajuća mjesta.

2. DODATNI ZAHTJEVI ZA OPREMU

2.0. Zahtjevi primjenljivi na opremu kategorije M skupine opreme I

2.0.1. Zahtjevi primjenljivi na opremu kategorije M1 skupine opreme I

2.0.1.1. Oprema mora biti konstruirana i izvedena tako da uzročnik paljenja ne postane aktivan i uz izuzetno rijetku pojavu kvara.

Oprema mora biti opremljena sredstvima zaštite na način:

—	da uz pojavu kvara jednog sredstva zaštite najmanje jedno drugo nezavisno sredstvo osigurava traženu razinu zaštite,

—	ili da je tražena razina zaštite osigurana uz pojavu dvaju kvarova nastalih neovisno jedan o drugome.

Ako je potrebno, ova oprema mora biti opremljena s dodatnim posebnim mjerama zaštite.

Ona mora ostati u funkciji uz prisutnu eksplozivnu atmosferu.

2.0.1.2. Ako je potrebno, oprema mora biti tako izrađena da je onemogućen ulaz prašine.

2.0.1.3. Temperatura površina dijelova opreme mora biti održavana nedvojbeno ispod temperature paljenja predvidive smjese prašine i zraka zbog sprječavanja paljenja raspršene prašine u zraku.

2.0.1.4. Oprema mora biti konstruirana tako da je otvaranje dijelova opreme, koji mogu biti uzročnik paljenja, moguće samo u beznaponskom stanju ili ako je izvedena u zaštiti samosigurnosti. Gdje to nije moguće proizvođač je dužan postaviti upozorenje za otvaranje dijelova opreme.

Ako je potrebno, oprema mora imati dodatnu blokadu otvaranja pod naponom.

2.0.2. Zahtjevi primjenljivi na uređaje kategorije M2 skupine opreme I

2.0.2.1. Oprema mora biti opremljena sredstvima zaštite osiguravajući da se uzročnik paljenja ne aktivira za vrijeme normalnog rada u teškim radnim uvjetima, posebno onih koji proizlaze iz grubog rukovanja i promjene uvjeta okoliša.

Pri pojavi eksplozivne atmosfere ovoj opremi mora biti moguće isklopiti napajanje električnom energijom.

2.0.2.2. Oprema mora biti konstruirana tako da je otvaranje dijela opreme, koji može biti uzročnik paljenja, moguće samo u bez naponskom stanju ili da su opremljeni odgovarajućom blokadom otvaranja pod naponom. Gdje to nije moguće osigurati da se otvara samo u bez naponskom stanju, proizvođač je dužan postaviti upozorenje za otvaranje dijelova pod naponom.

2.0.2.3. Za opasnost od eksplozije koja proizlazi od prašine moraju se primijeniti zahtjevi predviđeni za kategoriju M1.

2.1. Zahtjevi za opremu kategorije 1 i skupine opreme II

2.1.1. Eksplozivna atmosfera plinova, para ili maglica

2.1.1.1. Oprema mora biti konstruirana i izrađena tako da se uzročnik paljenja ne postane djelotvoran i uz izuzetno rijetku pojavu kvara.

Oprema mora biti opremljena sredstvima zaštite na način:

—	da uz pojavu kvara jednog sredstva zaštite najmanje jedno drugo nezavisno sredstvo osigurava traženu razinu zaštite,

—	ili da je tražena razina zaštite osigurana uz pojavu dvaju kvarova nastalih neovisno jedan o drugome.

2.1.1.2. Za opremu čija se površina zagrijava moraju biti poduzete mjere da dopuštena maksimalna temperatura ne bude premašena i uz najnepovoljnije okolnosti.

Zagrijavanje uzrokovano akumulacijom topline i kemijskom reakcijom mora se uzeti u obzir.

2.1.1.3. Oprema mora biti konstruirana tako da je otvaranje dijelova opreme, koji mogu biti uzročnik paljenja moguće samo u beznaponskom stanju ili da su izvedeni u zaštiti samosigurnost. Kada to nije moguće, proizvođač je dužan postaviti upozorenje za otvaranje dijelova pod naponom.

Ako je potrebno, ova oprema mora imati dodatnu blokadu otvaranja pod naponom.

2.1.2. Eksplozivna atmosfera uzvitlane prašine

2.1.2.1. Oprema mora biti tako projektirana i izvedena da zapaljenje smjese zraka i prašine ne nastupi niti u slučaju rijetkih incidenata koji se odnose na opremu.

Oprema mora biti opremljena sredstvima zaštite na način:

—	da uz pojavu kvara jednog sredstva zaštite najmanje jedno drugo nezavisno sredstvo osigurava traženu razinu zaštite,

—	ili da je tražena razina zaštite osigurana uz pojavu dvaju kvarova nastalih neovisno jedan o drugome.

2.1.2.2. Oprema mora biti konstruirana tako da, ako je potrebno prašina može ući ili izaći samo na posebno određenim mjestima.

Kabelski uvodi i priključni dijelovi moraju udovoljavati tom zahtjevu.

2.1.2.3. Temperatura površine dijelova opreme mora biti održavana dovoljno ispod temperature paljenja predvidljive smjese prašine u zraku i radi sprječavanja paljenja raspršene prašine.

2.1.2.4. Za sigurno otvaranje dijelova opreme primjenjuju se odrednice 2.1.1.3.

2.2. Zahtjevi za kategoriju 2 skupine opreme II

2.2.1. Eksplozivna atmosfera plinova, para i maglica

2.2.1.1. Oprema mora biti tako konstruirana i proizvedena da onemogući uzročnike paljenja nastale čak i zbog pojave čestih smetnji ili kvarova opreme, koji uobičajeno moraju biti uzeti u obzir.

2.2.1.2. Dijelovi opreme moraju biti tako konstruirani i proizvedeni da se njihove označene temperature površine ne smiju prijeći ni u slučaju opasnosti koje proizlaze od nenormalnih stanja što ih pretpostavlja proizvođač.

2.2.1.3. Oprema mora biti konstruirana tako da je otvaranje dijela opreme, koji bi mogao biti uzročnik paljenja moguće samo u beznaponskom stanju ili da je opremljena odgovarajućom blokadom otvaranja pod naponom. Ako nije moguće osigurati da se otvara samo u bez naponskom stanju, proizvođač je dužan postaviti upozorenje za otvaranje dijelova pod naponom.

2.2.2. Eksplozivna atmosfera uzrokovana smjesom zraka i prašine

2.2.2.1. Oprema mora biti tako konstruirana i proizvedena da je spriječeno paljenje smjese prašine u zraku i u slučaju čestih pojava smetnji ili kvarova opreme, koji uobičajeno moraju biti uzeti u obzir.

2.2.2.2. U odnosu na temperature površina primjenjuje se odrednica 2.1.2.3.

2.2.2.3. Za zaštitu protiv prašine primjenjuje se odrednica 2.1.2.2.

2.2.2.4. U odnosu na sigurno otvaranje dijelova opreme primjenjuje se odrednica 2.2.1.3.

2.3. Zahtjevi primjenljivi na opremu kategorije 3 skupine opreme II

2.3.1. Eksplozivna atmosfera plinova, para i maglica

2.3.1.1. Oprema mora biti tako konstruirana i proizvedena da su onemogućeni predvidivi uzročnici paljenja koji se mogu dogoditi za vrijeme normalnog rada.

2.3.1.2. Temperature površine ne smiju prijeći navedene maksimalne temperature površine u određenim radnim uvjetima. Veće temperature u izvanrednim okolnostima mogu biti dopuštene samo ako proizvođač primijeni posebne dodatne zaštitne mjere.

2.3.2. Eksplozivna atmosfera uzvitlane prašine

2.3.2.1. Oprema mora biti tako konstruirana i proizvedena da uzvitlana prašina u zraku ne može biti zapaljena predvidivim uzročnicima paljenja koji postoje za vrijeme normalnog pogona.

2.3.2.2. U odnosu na temperature površina primjenjuju se odrednice 2.1.2.3.

2.3.2.3. Oprema, uključujući kabelske uvode i priključne elemente, moraju biti proizvedeni tako da prašina ne može formirati eksplozivnu smjesu sa zrakom, niti se nakupiti u opasnim količinama unutar opreme, uzimajući u obzir veličinu čestica prašine.

3. DODATNI ZAHTJEVI ZA ZAŠTITNE SUSTAVE

3.0. Opći zahtjevi

3.0.1. Zaštitni sustavi moraju biti tako dimenzionirani da umanje učinke eksplozije na dovoljnu razinu sigurnosti.

3.0.2. Zaštitni sustavi moraju biti tako projektirani i sposobni za postavljanje tako da se spriječi širenje eksplozije od širenja kroz opasne lančane reakcije ili flashover, kao i da početne eksplozije ne prijeđu u detonaciju.

3.0.3. U slučaju nestanka napajanja zbog kvara zaštitni sustavi moraju zadržati svoju sposobnost funkcioniranja dovoljno dugo da izbjegnu opasne situacije.

3.0.4. Zaštitni sustavi ne smiju zakazati zbog vanjskih djelovanja.

3.1. Projektiranje i planiranje

3.1.1. Svojstvo materijala

Maksimalni tlak i temperatura, koji se uzimaju za projektiranje svojstava materijala, su očekivani tlak za vrijeme eksplozije u ekstremnim radnim uvjetima kao i tome pretpostavljeni učinci zagrijavanja plamenom.

3.1.2. Zaštitni sustavi, izrađeni da izdrže eksploziju i otporni na eksploziju moraju biti sposobni da izdrže udarni val eksplozije bez povrede integriteta sustava.

3.1.3. Pribor priključen na zaštitni sustav mora biti sposoban izdržati očekivani maksimalni tlak eksplozije bez gubitka sposobnosti funkcije.

3.1.4. U projektiranju i planiranju zaštitnih sustava moraju biti uzete u obzir reakcije, koje može prouzročiti tlak u perifernim uređajima i priključenim cijevima, odnosno priključcima.

3.1.5. Sustav otpusta tlaka

Ako su vjerojatna naprezanja zaštitnih sustava koja će prijeći čvrstoću njihove strukture, moraju biti poduzete mjere u konstrukciji za odgovarajuće otpuštanje tlaka uređajima koji neće ugroziti osobe u njihovoj blizini.

3.1.6. Sustav za gušenje eksplozije

Sustavi gušenja eksplozije moraju biti tako projektirani i planirani da reagiraju na početak pojave eksplozije u što je moguće ranijem stupnju njezina razvoja i da se suprotstave eksploziji s najvećim učinkom s obzirom na maksimalni prirast tlaka eksplozije (brizancu) i maksimalni tlak eksplozije.

3.1.7. Sustav odvajanja eksplozije

Sustavi za odvajanje namijenjeni za što je brže moguće odvajanje posebne opreme, u slučaju početka eksplozije s pomoću odgovarajućih sredstava, moraju biti tako planirani i projektirani da ostanu pouzdani glede sprječavanja probojnog paljenja i zadrže svoju mehaničku čvrstoću u radnim uvjetima.

3.1.8. Zaštitni sustavi moraju imati mogućnost uključenja u alarmni strujni krug s odgovarajućim pragom alarma, tako da, ako je potrebno, zaustave proizvodni proces i potpuno prekinu rad dijelova opreme koji ne mogu dalje sigurno funkcionirati.

PRILOG III.

MODUL: EZ ISPITIVANJE TIPA

1. Ovaj modul uređuje onaj dio postupka pomoću kojeg prijavljeno tijelo utvrđuje i potvrđuje da reprezentativni uzorak predviđene proizvodnje zadovoljava odgovarajuće odredbe ove Direktive.

2. Zahtjev za certifikat o EZ ispitivanju tipa mora biti podnesen od proizvođača ili njegovog ovlaštenog zastupnika s poslovnim nastanom u Zajednici, prijavljenom tijelu prema svom izboru, uz:

—	naziv i adresu proizvođača i ako je zahtjev podnio njegov ovlašteni zastupnik s poslovnim nastanom u Zajednici naziv i adresu zastupnika,

—	pisanu izjavu da isti zahtjev nije postavljen ni jednom drugom prijavljenom tijelu,

—	tehničku dokumentaciju opisanu pod 3.

Zahtjevatelj mora prijavljenom tijelu staviti na raspolaganje uzorak iz proizvodnje koji će se u daljnjem tekstu zvati „tip”. Prijavljeno tijelo može zahtijevati druge uzorke potrebne za provođenje ispitnog programa.

3. Tehnička dokumentacija mora poslužiti za ocjenu sukladnosti proizvoda koji se ocjenjuje s bitnim zahtjevima ove Direktive. Ona mora u svrhu ocjene, dovoljno opširno obuhvatiti konstrukciju, proizvodnju i funkciju proizvoda, što uključuje:

—	opći opis „tipa” proizvoda,

—	konstrukcijske crteže za proizvodnju i sadržajni crtež komponenata i sklopova, sheme strujnih krugova itd.,

—	opis i potrebna objašnjenja za razumijevanje crteža i sadržajnog nacrta kao i rada proizvoda;

—	listu normi navedenih u članku 5. primijenjenih u cijelosti ili djelomično, i opis usvojenih rješenja sukladno osnovnim odredbama ove Direktive kada norme navedene u članku 5. ove Direktive nisu primijenjene,

—	rezultate konstrukcijskih proračuna, obavljenih ispitivanja itd.,

—	izvještaj o ispitivanju.

4. Prijavljeno tijelo mora:

4.1. Ispitati tehničku dokumentaciju, provjeriti da je „tip” proizveden u sukladnosti s tehničkom dokumentacijom i identificirati elemente koji su konstruirani u skladu s odgovarajućim odrednicama normi navedenih u članku 5., kao i one koji su konstruirani bez primjene odgovarajućih odrednica tih normi;

4.2. Provesti ili utvrditi da je obavljeno, odgovarajuće ispitivanje i potrebni pokusi zbog provjere slijede li rješenja usvojena od proizvođača bitne zahtjeve Direktive kada norme navedene u članku 5. nisu primijenjene;

4.3. Provesti, ili utvrditi da je obavljeno, odgovarajuće ispitivanje i potrebni pokusi zbog provjere jesu li ova rješenja stvarno primijenjena prema odgovarajućim normama odabranim od proizvođača;

4.4. Dogovoriti sa zahtjevateljem lokaciju na kojoj moraju biti provedena ispitivanja i potrebni pokusi.

5. Ako „tip” odgovara zahtjevima iz ove Direktive, prijavljeno tijelo mora zahtjevatelju izdati certifikat o EZ ispitivanju tipa. Certifikat mora sadržavati naziv i adresu proizvođača, zaključke ispitivanja i potrebne podatke za identifikaciju odobrenog „tipa”.

Popis bitnih dijelova tehničke dokumentacije mora biti priložen certifikatu, a kopija zadržana pri prijavljenom tijelu.

Ako je proizvođaču ili njegovom ovlaštenom zastupniku s poslovnim nastanom u Zajednici certifikat osporen, prijavljeno tijelo mora dati detaljne razloge osporavanja.

Žalbeni postupak mora biti omogućen.

6. Zahtjevatelj je obvezatan obavijestiti prijavljeno tijelo koje posjeduje dokumentaciju o certifikatu o EZ ispitivanju tipa, o svim promjenama odobrene opreme ili zaštitnih sustava, za koje mora dobiti dodatno odobrenje ako takve promjene mogu djelovati na sukladnost s bitnim zahtjevima ili s propisanim uvjetima upotrebe proizvoda. Ovo dodatno odobrenje se daje u obliku jednog dodatka izvornom certifikatu o EZ ispitivanju tipa.

7. Prijavljeno tijelo mora poslati ostalim prijavljenim tijelima odgovarajuće informacije s obzirom na izdane i povučene certifikate o EC ispitivanju tipa i njihove dodatke.

8. Drugim prijavljenim tijelima se mogu poslati kopije certifikata o EC ispitivanju tipa i/ili njihovi dodaci. Prilozi certifikata moraju biti na raspolaganju drugim prijavljenim tijelima.

9. Proizvođač ili njegov ovlašteni zastupnik s poslovnim nastanom u Zajednici mora održavati tehničku dokumentaciju certifikata o EZ ispitivanju tipa i njegovih dodataka za vrijeme najmanje deset godina od zadnje proizvedenog komada opreme ili zaštitnog sustava.

Ako proizvođač niti njegov ovlašteni zastupnik s poslovnim nastanom u Zajednici nemaju sjedište u Zajednici, obavezu držanja tehničke dokumentacije na raspolaganju je u odgovornosti osobe koja stavlja proizvod na tržište Zajednice.

PRILOG IV.

MODUL: OSIGURANJE KVALITETE U PROIZVODNJI

1. Ovaj modul opisuje postupak pomoću kojega proizvođač, koji zadovoljava obaveze točke 2., osigurava i izjavljuje da je proizvod u skladu s „tipom” prema certifikatu o EZ ispitivanju tipa i da udovoljava odrednicama ovog Pravilnika koje se na njega odnose. Proizvođač ili njegov ovlašteni zastupnik s poslovnim nastanom u Zajednici mora označiti „CE” oznakom svaki komad opreme i izdati pisanu izjavu o sukladnosti. CE oznaka mora biti dopunjena brojem prijavljenog tijela odgovornog za nadzor kao što je navedeno u odjeljku 4.

2. Proizvođač mora imati za proizvodnju odobren sustav kvalitete, završnu provjeru opreme i ispitivanje u skladu s odjeljkom 3. i mora biti pod nadzorom prema odjeljku 4.

3. Sustav kvalitete

3.1. Proizvođač mora podnijeti zahtjev za ocjenjivanje njegovog sustava kvalitete predmetne opreme kod prijavljenog tijela prema svom izboru.

Zahtjev mora sadržavati:

—	sve potrebne informacije za kategoriju najavljenog proizvoda;

—	dokumentaciju sustava kvalitete;

—	tehničku dokumentaciju za odobreni tip i kopiju certifikata o EZ ispitivanju tipa.

3.2. Sustav kvalitete mora osigurati sukladnost opreme s tipom kao što je navedeno u certifikatu o EZ ispitivanja tipa i sa zahtjevima Pravilnika koji se na nju odnose.

Sve podloge, zahtjevi i mjere prihvaćene od proizvođača moraju biti dokumentirane sustavno i redoslijedom u pisanom obliku za opće mjere, postupke i upute. Ove podloge kao dokumentacija sustava kvalitete mora omogućiti jednoznačno tumačenje programa, planova, priručnika i zapisa.

Ona mora posebno sadržavati opis sljedećega:

—	predmete kvalitete i organizacijske strukture, odgovornosti i ovlaštenja menadžmenta u odnosu na kvalitete opreme;

—	proizvodnju, kontrolu kvalitete i tehniku osiguranja kvalitete, procese i sustavne akcije koje će biti poduzete;

—	ispitivanje i pokuse koji će se provesti prije, za vrijeme i nakon proizvodnje i učestalost s kojom će se provoditi;

—	zapise o kvalitete, kao što su izvještaji, provjere, podaci o ispitivanju, podaci o kalibraciji, izvještaji o kvalifikaciji zaduženog osoblja itd.;

—	sredstva nadzora za postizanje tražene kvalitete opreme i učinkovitosti rada sustava kvalitete.

3.3. Prijavljeno tijelo mora ocijeniti sustav kvalitete da bi utvrdio udovoljava li zahtjevima navedenim u odjeljku 3.2. Ono mora uočiti sukladnost s ovim zahtjevima u odnosu na sustav kvalitete zasnovan na odgovarajuće usklađene norme. Ocjenjivački tim mora imati barem jednog člana s iskustvom u ocjeni tehnike opreme na koju se odnosi. Postupak vrednovanja mora uključivati posjet proizvođaču i pregled njegovih mogućnosti. Odluka se mora dojaviti proizvođaču. Odluka mora sadržavati zaključke provjere i razloge donesene ocjene.

3.4. Proizvođač mora udovoljiti obavezama koje proizlaze iz odobrenog sustava kvalitete i održati sustav tako da djeluje stručno i učinkovito.

Proizvođač ili njegov ovlašteni zastupnik s poslovnim nastanom u Zajednici moraju upozoriti prijavljeno tijelo koje je odobrilo njegov sustav kvalitete o bilo kakvim promjenama (za dovođenje u najnovije stanje) sustava kvalitete.

Prijavljeno tijelo mora ocijeniti predložene promjene i odlučiti udovoljava li upotpunjeni sustav kvalitete i dalje zahtjevima odjeljka 3.2. ili je potrebno ponovno ocjenjivanje.

Ono mora dojaviti svoju odluku proizvođaču. Dojava mora sadržavati zaključak provjere i razloge donesene ocjene.

4. Nadzor pod odgovornošću prijavljenog tijela

4.1. Svrha nadzora je utvrđivanje udovoljava li proizvođač u potpunosti obvezama koje proizlaze iz ovjerenog sustava kvalitete.

4.2. Proizvođač mora, u svrhu pregleda, omogućiti prijavljenom tijelu pristup objektima proizvodnje, provjere ispitivanja i uskladištenja i pri tom dati sve potrebne informacije i to posebno:

—	dokumentaciju sustava kvalitete;

—	zapise o kvalitete, kao što su izvještaji o provjeri, podatke o ispitivanju i kalibraciji, izvještaj o kvalifikacijama zaduženog osoblja itd.

4.3. Prijavljeno tijelo mora periodično obaviti nezavisnu ocjenu održava li proizvođač i primjenjuje sustav kvalitete i mora o tome dostaviti proizvođaču izvještaj o nezavisnoj ocjeni.

4.4. Pored navedenog prijavljeno tijelo može provesti i neočekivani pregled proizvođača. Za vrijeme ovakvog posjeta prijavljeno tijelo po potrebi može provesti ispitivanja, ili osigurati da se ispitivanja provedu, zbog provjere ispravnog djelovanja sustava kvalitete. Prijavljeno tijelo mora dostaviti proizvođaču izvještaj o tom posjetu i ako su provedena neka ispitivanja, i izvještaj o tim ispitivanjima.

5. Proizvođač mora najmanje deset godina nakon zadnje proizvedenog komada opreme držati i staviti na raspolaganje nacionalnim vlastima sljedeće:

—	dokumentaciju navedenu u drugoj alineji odjeljka 3.1.;

—	promjene navedene u drugom stavku odjeljka 3.4.;

—	odluke i izvještaji prijavljenog tijela koji su navedeni u odjeljku 3.4., zadnjem stavku odjeljka 4.3. i odjeljka 4.4.

6. Svako prijavljeno tijelo, mora upoznati druga prijavljena tijela s informacijama koje se odnose na izdana i povučena odobrenja sustava kvalitete.

PRILOG V.

MODUL: PROVJERA PROIZVODA

1. Ovaj modul opisuje postupak kojim proizvođač ili njegov ovlašteni zastupnik s poslovnim nastanom u Zajednici provjerava i potvrđuje da je oprema koja je predmet predviđenih mjera u točki 3., u skladu s tipom proizvoda opisanim u certifikatu o EZ ispitivanju tipa i da udovoljava odrednicama ove Direktive koji se na nju odnose.

2. Proizvođač mora poduzeti sve potrebne mjere osiguranja da proizvodni proces garantira sukladnost opreme s tipom opisanim u certifikatu o EZ ispitivanju tipa i sa zahtjevima Direktive koji se na njih odnose. Proizvođač ili njegov ovlašteni zastupnik s poslovnim nastanom u Zajednici pričvršćuje „CE” oznaku na svaki komad opreme i ispisuje izjavu o sukladnosti.

3. Prijavljeno tijelo mora provesti odgovarajuća ispitivanja i pokuse, u svrhu provjere sukladnosti opreme, zaštitnih sustava ili uređaja navedenih u članku 1. stavku 2. s relevantnim zahtjevima ove Direktive, provjerom i ispitivanjem svakog proizvoda kako je navedeno u odjeljku 4.

Proizvođač ili njegov ovlašteni zastupnik s poslovnim nastanom u Zajednici mora držati kopiju izjava o sukladnosti za vrijeme najmanje deset godina nakon zadnje proizvedenog komada opreme.

4. Kontrola svakog komada opreme provjerom i ispitivanjem

4.1. Sva oprema mora biti pojedinačno provjerena i moraju biti provedena prikladna ispitivanja u odgovarajućim normama navedenim u članku 5. ili ispitivanja opreme će se izvoditi u svrhu provjere njihove sukladnosti s tipom opisanim u certifikatu o EZ ispitivanju tipa i odgovarajućim zahtjevima Direktive.

4.2. Prijavljeno tijelo mora pričvrstiti ili dati pričvrstiti svoj identifikacijski broj na svaki odobreni komad opreme i mora izdati pisani certifikat sukladnosti s obzirom na provedena ispitivanja.

4.3. Proizvođač ili njegov ovlašteni zastupnik s poslovnim nastanom u Zajednici mora na zahtjev staviti na raspolaganje certifikat sukladnosti prijavljenog tijela.

PRILOG VI.

MODUL: SUKLADNOST TIPU

1. Ovaj modul opisuje dio postupka kojim proizvođač ili njegov ovlašteni zastupnik s poslovnim nastanom u Zajednici, osigurava i izjavljuje da je predmetna oprema sukladna tipu opisanom u certifikatu o EZ ispitivanju tipa i da zadovoljava odrednicama Direktive koje su na nju primjenjive. Proizvođač ili njegov ovlašteni zastupnik s poslovnim nastanom u Zajednici mora pričvrstiti „CE” oznaku na svaki komad opreme i izdati pisanu izjavu o sukladnosti.

2. Proizvođač mora poduzeti sve potrebne mjere da proizvodni proces osigura sukladnost proizvedene opreme s tipom opisanim certifikatom o EZ ispitivanju tipa, a i s odrednicama Direktive koje se na njih odnose.

3. Proizvođač ili njegov ovlašteni zastupnik s poslovnim nastanom u Zajednici mora držati kopiju izjave o sukladnosti za vrijeme najmanje deset godina nakon proizvedenog zadnjeg komada opreme. Ako nema proizvođača niti njegovog ovlaštenog zastupnika s poslovnim nastanom u Zajednici obaveza držanja potrebne tehničke dokumentacije se odnosi na osobu koja je opremu ili zaštitni sustav stavila na tržište Zajednice.

Za svaki proizvedeni komad opreme, ispitivanja koja se odnose na protueksplozijsku zaštitu proizvoda moraju biti provedena od proizvođača ili za njega. Ova ispitivanja se moraju provoditi pod odgovornošću prijavljenog tijela odabranog od proizvođača.

Pod odgovornošću prijavljenog tijela proizvođač za vrijeme proizvodnog procesa postavlja naprijed navedeni identifikacijski broj prijavljenog tijela.

PRILOG VII.

MODUL: OSIGURANJE KVALITETE PROIZVODA

1. Ovaj modul opisuje postupak po kojemu proizvođač, koji udovoljava obavezama odjeljka 2, osigurava i izjavljuje da je oprema u sukladnosti s tipom opisanim u certifikatu o EZ ispitivanju tipa. Proizvođač ili njegov ovlašteni zastupnik s poslovnim nastanom u Zajednici mora postaviti CE oznaku na svakom proizvodu i izdati pisanu izjavu o sukladnosti. CE oznaka mora sadržavati identifikacijski broj prijavljenog tijela odgovornog za nadzor kako je navedeno u odjeljku 4.

2. Proizvođač mora provoditi odobreni sustav kvalitete za završnu kontrolu i ispitivanje opreme kako je navedeno u odjeljku 3. koja slijedi i moraju biti pod nadzorom prema odrednicama u točki 4 koja slijedi.

3. Sustav kvalitete

3.1. Proizvođač mora zatražiti ocjenu njegovog sustava kvalitete za opremu od prijavljenog tijela prema svom izboru.

Zahtjev mora sadržavati:

—	sve informacije koje se odnose na predviđenu kategoriju proizvoda;

—	dokumentaciju o sustavu kvalitete;

—	tehničku dokumentaciju odobrenog tipa opreme i kopiju certifikata o EZ ispitivanju tipa.

3.2. U okviru sustava kvalitete, svaki komad opreme mora biti provjeren i moraju biti provedena odgovarajuća ispitivanja prema normama koje se na njega odnose, navedene u članku 5. ili ekvivalentna ispitivanja u svrhu dokaza sukladnosti s odrednicama Direktive. Svi kriteriji, zahtjevi i mjere usvojene od proizvođača moraju biti dokumentirani sustavnim redoslijedom u pisanom obliku za politiku, postupke i upute. Ova dokumentacija sustava kakvoće mora omogućavati jednoznačno tumačenje programa, planova, priručnika i zapisa kvalitete.

Ova dokumentacija mora sadržavati posebno odgovarajući opis od sljedećega:

—	predmete kvalitete i organizacijsku strukturu, odgovornosti ovlaštenja menadžmenta s obzirom na kvalitetu proizvoda;

—	provjeru i ispitivanja koja se provode nakon proizvodnje;

—	sredstva nadzora učinkovitosti sustava kvalitete;

—	zapisi o kvaliteti, kao što su izvještaji provjere, podaci o ispitivanjima, kalibraciji i kvalifikaciji zaduženog osoblja itd.

3.3. Prijavljeno tijelo mora ocijeniti sustav kvalitete zbog utvrđivanja udovoljava li odrednicama navedenim u odjeljku 3.2. Ono pretpostavlja udovoljavanje odrednicama sustava kvalitete koji udovoljavaju odgovarajućim usklađenim normama.

Ocjenjivački tim mora imati najmanje jednog člana s iskustvom ocjenjivanja u području tehnologije proizvoda čija se kvaliteta ocjenjuje. Postupak ocjene mora uključiti pregled proizvođača, mjesto i sredstva.

Odluka se mora dojaviti proizvođaču. Dojava mora sadržavati zaključak ispitivanja i razloge donesene odluke.

3.4. Proizvođač je obvezatan udovoljiti zahtjevima koji proizlaze iz sustava kvalitete kako je potvrđen i održavati sustav na način da ostane odgovarajući i učinkovit.

Proizvođač ili njegov ovlašteni zastupnik s poslovnim nastanom u Zajednici mora informirati prijavljeno tijelo koje je odobrilo sustav kvalitete o svim namjerama dopune sustava kvalitete.

Prijavljeno tijelo mora ocijeniti predložene promjene i odlučiti hoće li tako promijenjen sustav kvalitete udovoljavati odrednicama navedenima u odjeljku 3.2. ili je li zbog toga potrebno ponoviti ocjenu sustava.

Odluka se mora dojaviti proizvođaču. Dojava mora sadržavati zaključke ispitivanja i razloge donošene odluke.

4. Nadzor pod odgovornošću prijavljenog tijela

4.1. Svrha nadzora je osigurati da proizvođač u potpunosti udovoljava obavezama koje proizlaze iz odobrenog sustava kvalitete.

4.2. Proizvođač mora omogućiti prijavljenom tijelu pristup kontroli, ispitivanju i skladištenju, u svrhu pregleda i pritom staviti na raspolaganje sve potrebne informacije a posebno:

—	dokumentaciju sustava kvalitete;

—	tehničku dokumentaciju;

—	zapise o kvaliteti, kao što su izvještaji o provjeri, podatke o ispitivanju i kalibraciji, izvještaji o kvalifikacijama zaposlenog osoblja itd.

4.3. Prijavljeno tijelo mora periodično obaviti nezavisnu ocjenu održava li proizvođač i primjenjuje sustav kvalitete i mora o tome dostaviti proizvođaču izvještaj o nezavisnoj ocjeni.

4.4. Nadalje, prijavljeno tijelo može provesti i neočekivani pregled proizvođača. Za vrijeme ovakvog posjeta prijavljeno tijelo može po potrebi provesti ispitivanja, ili osigurati da se ispitivanja provedu, zbog provjere ispravnog djelovanja sustava kvalitete. Prijavljeno tijelo mora dostaviti proizvođaču izvještaj o tome pregledu i ako su provedena ispitivanja i izvještaj o tom ispitivanju.

5. Proizvođač mora najmanje deset godina nakon zadnje proizvedenog komada opreme držati i staviti na raspolaganje nacionalnim vlastima:

—	dokumentaciju navedenu u trećoj alineji odjeljka 3.1;

—	zadnje izdanje navedenog u drugom stavku odjeljka 3.4;

—	odluke i izvještaje prijavljenog tijela koji su navedeni u odjeljku 3.4, odjeljka 4.3 i odjeljka 4.4.

6. Svako prijavljeno tijelo, mora upoznati druga prijavljena tijela s informacijama s obzirom na izdana i povućena odobrenja sustava kvalitete.

PRILOG VIII.

MODUL: UNUTARNJA KONTROLA PROIZVODNJE

1. Ovaj modul opisuje postupak kojim proizvođač ili njegov ovlašteni zastupnik s poslovnim nastanom u Zajednici je obvezatan provoditi odrednice odjeljka 2, osigurava i izjavljuje da oprema udovoljavaju primjenjivim odrednicama Direktive. Proizvođač ili njegov ovlašteni zastupnik s poslovnim nastanom u Zajednici je dužan označiti svaki uređaj „CE” oznakom i izdati pisanu izjavu o sukladnosti.

2. Proizvođač mora izraditi tehničku dokumentaciju opisano u odjeljku 3. i on ili njegov ovlašteni zastupnik s poslovnim nastanom u Zajednici mora držati tu dokumentaciju na raspolaganju nadležnim nacionalnim vlastima zbog pregleda za vrijeme najmanje 10 godina nakon što je proizveden zadnji komad opreme.

Ako proizvođač niti njegov ovlašteni zastupnik s poslovnim nastanom u Zajednici ne udovoljava obvezi držanja tehničke dokumentacije, za to je odgovorna osoba koja je opremu stavila na tržište Zajednice.

3. Tehnička dokumentacija mora omogućiti ocjenu udovoljavanja opreme s odgovarajućim odrednicama Direktive. Ona mora sadržavati sve potrebno za tu ocjenu i obuhvatiti konstrukciju, proizvodnju i funkciju proizvoda. Dokumentacija mora sadržavati:

—	opći opis opreme;

—	osnovu izvedbe i radioničke crteže, sheme i raspored komponenti, podsklopove, strujne krugove itd.;

—	opis i objašnjenja potrebna za razumijevanje crteža i shema i djelovanja proizvoda;

—	popis normi primijenjenih u potpunosti ili djelomično i opise usvojenih rješenja za zadovoljavanje sigurnosnih stajališta Direktive ako norme nisu primijenjene;

—	rezultate proračuna kojim se opravdava izvedba, provedene provjere itd.;

—	izvještaje o provedenim ispitivanjima.

4. Proizvođač ili njegov ovlašteni zastupnik s poslovnim nastanom u Zajednici mora držati kopiju izjava o sukladnosti s tehničkom dokumentacijom.

5. Proizvođač mora poduzeti sve potrebne mjere da proizvodni proces jamči sukladnost proizvedene opreme s tehničkom dokumentacijom navedenom u odjeljku 2. i s primjenjivim zahtjevima Direktive na tu opremu.

PRILOG IX.

MODUL: POJEDINAČNA PROVJERA

1. Ovaj modul opisuje postupak s kojim proizvođač osigurava i izjavljuje da oprema i zaštitni sustavi za koje je izdan certifikat naveden u odjeljku 2. udovoljava zahtjevima Direktive koje se na njih odnose. Proizvođač ili njegov ovlašteni zastupnik s poslovnim nastanom u Zajednici je dužan označiti opremu ili zaštitni sustav „CE” oznakom i izdati pisanu izjavu sukladnosti.

2. Prijavljeno tijelo ispituje opremu ili zaštitni sustav i provodi odgovarajuće pokuse prema odgovarajućim normama navedenim u članku 5. ili jednakovrijedne pokuse koji osiguravaju sukladnost s obzirom na odgovarajuće zahtjeve Direktive.

Prijavljeno tijelo označuje ili daje označiti opremu ili zaštitni sustav svojim identifikacijskim brojem i izdaje certifikat sukladnosti prema provedenim ispitivanjima.

3. Tehnička dokumentacija mora omogućiti ocjenu sukladnosti s zahtjevima Direktive i razumijevanje izvedbe, proizvodnje i funkcije opreme i zaštitnog sustava.

Dokumentacija mora sadržavati:

—	opći opis proizvoda;

—	osnovu izvedbe, radioničke crteže, sheme i raspored komponenti, podsklopove, strujne krugove itd.;

—	opis i objašnjenja potrebna za razumijevanje crteža, shema, kao i djelovanje opreme ili zaštitnog sustava;

—	popis normi navedenih u članku 5. primijenjenih u potpunosti ili djelomično i opise usvojenih rješenja za zadovoljavanje osnovnih zahtjeva Direktive ako norme navedene u članku 5. nisu primijenjene;

—	rezultate proračuna kojima se opravdava izvedba, provedena provjera itd.;

—	izvještaje o provedenim ispitivanjima.

PRILOG X.

A. CE označivanje

CE oznaka sukladnosti sastoji se od inicijala „CE” u sljedećem obliku:

Ako se oznaka umanjuje ili uvećava moraju biti poštovani odnosi navedeni na gornjem crtežu.

Slova CE znaka moraju imati jednaku visinu koja ne smije biti manja od 5 mm.

Za opremu, zaštitne sustave ili uređaje navedene u članku 1. stavku 2. malih dimenzija, može se odstupiti od propisane minimalne dimenzije.

B. SADRŽAJ EZ IZJAVE O SUKLADNOSTI

EZ izjava o sukladnosti mora sadržavati sljedeće:

—	naziv ili oznaku i adresu proizvođača ili njegovog ovlaštenog zastupnika sa sjedištem u Zajednici;

—	opis opreme, zaštitnog sustava ili uređaja prema članku 1. stavku 2.;

—	sve odrednice kojima udovoljava oprema, zaštitni sustav ili uređaj prema članku 1. stavku 2.;

—	po potrebi, naziv, identifikacijski broj i adresu prijavljenog tijela kao i broj certifikata o EZ ispitivanju tipa;

—	po potrebi reference na usklađene norme koje su primijenjene;

—	po potrebi druge primijenjene norme i tehničke specifikacije:

—	po potrebi reference na druge propise ako su primijenjeni;

—	ime i prezime ovlaštenog potpisnika u ime proizvođača ili njegovog ovlaštenog zastupnika s poslovnim nastanom u Zajednici.

PRILOG XI.

MINIMALNI KRITERIJI KOJI SE MORAJU UZETI U OBZIR ZA IMENOVANJE PRIJAVLJENIH TIJELA

1. Tijelo, njegov direktor i odgovorno osoblje za provođenje ispitivanja u svrhu provjere, ne smiju biti konstruktor, proizvođač, isporučilac opreme ili instalater opreme, zaštitnih sustava ili uređaja navedenih u članku 1. stavak 2., koje oni pregledavaju, niti smiju biti ovlašteni zastupnik bilo koje od ovih osoba. Oni ne smiju biti uključeni direktno niti kao ovlašteni zastupnici u projektiranju, konstruiranju, marketingu ili održavanju opreme, zaštitnih sustava ili uređaja navedenih u članku 1. stavku 2. To se ne odnosi na mogućnost razmjene tehničkih informacija između proizvođača i tijela.

2. Tijelo i njegove osobe koje provode ispitivanje mora provoditi ispitivanje u svrhu provjere s najvećom profesionalnom pažnjom i tehničkom kompetencijom i mora biti oslobođeno bilo kakvih pritisaka ili utjecaja posebno financijskih, koji mogu utjecati na njihovu ocjenu rezultata provjere, posebno od osoba ili grupe s interesom za rezultate provjere.

3. Tijelo mora imati na raspolaganju potrebno osoblje i posjedovati potrebna sredstva koja će im omogućiti obavljanje administrativnih i tehničkih zadataka povezanih za provjeru; ono također mora imati pristup specifičnoj ispitnoj opremi potrebnoj za provođenje posebnih izvanrednih ispitivanja.

4. Osoblje odgovorno za provjeru mora imati:

—	tehničku i profesionalnu osposobljenost;

—	zadovoljavajuće poznavanje odrednica za ispitivanje koje oni moraju provoditi i odgovarajuće iskustvo u tim ispitivanjima;

—	sposobnost izrade certifikata, zapisa i izvještaje na temelju rezultata provedenih ispitivanja.

5. Nezavisnost osoba koje provode ispitivanje mora biti garantirana. Nagrada ispitivača ne smije ovisiti o broju ispitivanja ni o rezultatima ispitivanja.

6. Tijelo za svoj rad odgovara u skladu s propisima Republike Hrvatske.

7. Osoblje tijela mora čuvati profesionalne tajne s obzirom na sve informacije dobivene obavljanjem svoje dužnosti (osim prema nadležnim tijelima države u kojoj se te aktivnosti obavljaju) u okviru ove Direktive ili bilo kojih mjera na temelju nacionalnog zakonodavstva države koje se na nju odnosi.

13/Sv. 052

Službeni list Europske unije

31996L0058

L 236/44

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

03.09.1996.

DIREKTIVA 96/58/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 3. rujna 1996.

o izmjeni Direktive 89/686/EEZ o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na osobnu zaštitnu opremu

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 100.a,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 189.b Ugovora (3),

budući da se Direktivom 89/686/EEZ (4) traži da sva osobna zaštitna oprema (PPE) nosi obilježje „CE” i da tom obilježju budu priložene dodatne informacije koje se podudaraju s godinom u kojoj je obilježje pridodano;

budući da ta oznaka godine nije koristan čimbenik sigurnosti korisnika PPE; budući da se ta oznaka može pomiješati s datumom zastarijevanja koji mora biti pridodan PPE-u podložnom starenju;

budući da pridodavanje oznake godine predstavlja teret proizvođačima PPE-a; budući da trošak tog tereta uopće nije neznatan;

budući da se za proizvođače, s obzirom na načelo supsidijarnosti, pojednostavnjivanje koje proizlazi iz ukidanja zahtjeva za označivanjem godine u kojem je bilo pridodano obilježje „CE” može postignuti samo na osnovi Direktive o izmjeni Direktive 89/686/EEZ,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

U Prilogu IV. Direktivi 89/686/EEZ briše se sljedeći tekst:

„Dodatne informacije:

—	Posljednje dvije znamenke godine u kojoj je bilo pridodano obilježje CE; ova informacija ne traži se u slučaju PPE navedenog u članku 8. stavku 3.”

Članak 2.

1. Države članice donose potrebne zakone i druge propise kako bi se uskladili s odredbama ove Direktive prije 1. siječnja 1997. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

One primjenjuju te mjere od 1. siječnja 1997.

Kad države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine toga upućivanja određuju države članice.

2. Države članice dostavljaju Komisiji tekst odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 3.

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 4.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 3. rujna 1996.

Za Europski parlament

Predsjednik

K. HÄNSCH

Za Vijeće

Predsjednik

I. YATES

(1) SL C 23, 27.1.1996., str. 6.

(2) SL C 97, 1.4.1996., str. 8.

(3) Mišljenje Europskog parlamenta od 22. svibnja 1996. (SL C 166, 10.6.1996., str. 60.), Zajedničko stajalište Vijeća od 10. lipnja 1996. (SL C 220, 29.7.1996., str. 11.) i Odluka Europskog parlamenta od 17. srpnja 1996. (SL C 261, 9.9.1996.).

(4) SL L 399, 30.12.1989., str. 18. Direktiva kako je zadnje izmijenjena direktivama 93/68/EEZ (SL L 220, 30.8.1993., str. 1.) i 93/95/EEZ (SL L 276, 9.11.1993., str. 11.).

13/Sv. 052

Službeni list Europske unije

31997D0161

L 062/41

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

17.02.1997.

ODLUKA KOMISIJE

od 17. veljače 1997.

o postupku potvrđivanja sukladnosti građevnih proizvoda prema članku 20. stavku 2. Direktive Vijeća 89/106/EEZ u vezi s metalnim sidrima za beton za pričvršćivanje laganih sustava

(Tekst značajan za EGP)

(97/161/EZ)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 89/106/EEZ od 21. prosinca 1988. o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica u odnosu na građevne proizvode (1), kako je izmijenjena Direktivom 93/68/EEZ (2), a posebno njezin članak 13. stavak 4.,

budući da Komisija mora između dva postupka iz članka 13. stavka 3. Direktive 89/106/EEZ za potvrđivanje sukladnosti proizvoda, odabrati „najmanje zahtjevan postupak koji ispunjava zahtjeve sigurnosti”; budući da to znači da je potrebno odlučiti je li postojanje tvorničkog sustava kontrole proizvodnje u okviru odgovornosti proizvođača neophodan i dovoljan uvjet za potvrđivanje sukladnosti određenog proizvoda ili skupine proizvoda, ili je, radi usklađenosti s kriterijima iz članka 13. stavka 4., potrebno uključivanje certifikacijskog tijela;

budući da članak 13. stavak 4. zahtijeva da tako utvrđeni postupak mora biti naznačen u mandatima i tehničkim specifikacijama; budući da je stoga poželjno odrediti pojam proizvoda ili skupine proizvoda kako se koristi u mandatima i tehničkim specifikacijama;

budući da su oba postupka predviđena člankom 13. stavkom 3. detaljno opisana u Prilogu III. Direktivi 89/106/EEZ; budući da je stoga potrebno točno odrediti metode kojima se navedena dva postupka moraju provesti, sukladno Prilogu III., za svaki proizvod ili skupinu proizvoda, budući da Prilog III. daje prednost određenim sustavima;

budući da postupak iz članka 13. stavka 3. točke (a) odgovara sustavima koji su utvrđeni u prvoj mogućnosti, bez stalnog nadzora, te drugoj i trećoj mogućnosti utvrđenima u Prilogu III točki 2 podtočki ii., i budući da postupak iz članka 13. stavka 3. točke (b) odgovara sustavima koji su utvrđeni u Prilogu III. točki 2. podtočki i., te u Prilogu III. točki 2. podtočki ii., u prvoj mogućnosti, sa stalnim nadzorom;

budući da su mjere predviđene ovom Odlukom u skladu s mišljenjem Stalnog odbora za graditeljstvo,

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Sukladnost proizvoda koji su navedeni u Prilogu I. potvrđuje se postupkom prema kojem je, uz tvornički sustav kontrole proizvodnje kojim upravlja proizvođač, u ocjenu i nadzor kontrole proizvodnje ili samoga proizvoda uključeno i ovlašteno certifikacijsko tijelo.

Članak 2.

Postupak potvrđivanja sukladnosti, kako je naveden u Prilogu II., naznačuje se u mandatima za smjernice za europska tehnička dopuštenja.

Članak 3.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 17. veljače 1997.

Za Komisiju

Martin BANGEMANN

Član Komisije

PRILOG I.

Metalna sidra za beton za pričvršćivanje laganih sustava: za uporabu u statički neodređenim sustavima za pričvršćivanje i/ili potporu betonskih elemenata kao što su laki obješeni stropovi i instalacijski elementi.

PRILOG II.

SKUPINA PROIZVODA

Metalna sidra za beton za pričvršćivanje laganih sustava (1/1)

Sustavi ocjene sukladnosti

Za dolje navedene proizvode i njihovu predviđenu uporabu, Europska organizacije za tehnička dopuštenja (EOTA) mora navesti točnu specifikaciju sljedećih sustava potvrđivanja sukladnosti u odgovarajućim smjernicama za europsko tehničko dopuštenje:

Proizvod(i)	Predviđena(-e) uporaba(-e)	Razina(-e) ili razred(-i)	Sustav(i) potvrđivanja sukladnosti
Metalna sidra za uporabu u betonu (za mala opterećenja).	za uporabu u statički neodređenim sustavima za pričvršćivanje i/ili potporu betonskih elemenata kao što su laki obješeni stropovi i instalacijski elementi		2+ (1)

Specifikacija sustava mora biti izvediva i u slučaju da se djelovanje ne mora utvrditi za određeno svojstvo, budući da barem jedna država članica nema nikakve pravne zahtjeve za takvo svojstvo (vidjeti članak 2. stavak 1. Direktive 89/106/EEZ i, prema potrebi, klauzulu 1.2.3. interpretativnih dokumenata). U tom se slučaju provjera takvog svojstva ne smije nametnuti proizvođaču ako on ne želi označiti djelovanje proizvoda u tom pogledu.

(1)

Sustav 2+: Vidjeti Prilog III. odjeljak 2. točku ii. Direktive 89/106/EEZ, mogućnost prvu, koja uključuje ocjenu tvorničke kontrole proizvodnje koju provodi ovlašteno tijelo na temelju početne inspekcije tvornice i tvorničke kontrole proizvodnje kao i njenog stalnog nadzora, ocjene i odobravanja.

13/Sv. 052

Službeni list Europske unije

31997D0177

L 073/24

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

17.02.1997.

ODLUKA KOMISIJE

od 17. veljače 1997.

o postupku ocjene sukladnosti građevnih proizvoda prema članku 20. stavku 2. Direktive Vijeća 89/106/EEZ u vezi s metalnim sidrima s injektiranjem za uporabu u ziđu

(Tekst značajan za EGP)

(97/177/EZ)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

budući da su oba postupka predviđena člankom 13. stavkom 3. detaljno opisana u Prilogu III. Direktive 89/106/EEZ; budući da je stoga potrebno točno odrediti metode kojima se navedena dva postupka moraju provesti, sukladno Prilogu III., za svaki proizvod ili skupinu proizvoda, budući da Prilog III. daje prednost određenim sustavima;

budući da postupak iz članka 13. stavka 3. točke (a) odgovara sustavima koji su utvrđeni u Prilogu III. odjeljku 2. točki ii. mogućnosti prvoj, bez stalnog nadzora, te mogućnosti drugoj i trećoj, i budući da postupak iz članka 13. stavka 3. točke (b) odgovara sustavima koji su utvrđeni u Prilogu III. odjeljku 2. točki i., te u Prilogu III. odjeljku 2. točki ii., u mogućnosti prvoj, sa stalnim nadzorom;

budući da su mjere predviđene ovom Odlukom u skladu s mišljenjem Stalnog odbora za graditeljstvo,

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Sukladnost proizvoda koji su navedeni u Prilogu I. potvrđuje se postupkom prema kojem je, uz tvornički sustav kontrole proizvodnje kojim upravlja proizvođač, u ocjenu i nadzor kontrole proizvodnje ili samog proizvoda uključeno i ovlašteno certifikacijsko tijelo.

Članak 2.

Postupak potvrđivanja sukladnosti, kako je naveden u Prilogu II., naznačuje se u mandatima za smjernice za europska tehnička dopuštenja.

Članak 3.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 17. veljače 1997.

Za Komisiju

Martin BANGEMANN

Član Komisije

PRILOG I.

Metalna sidra s injektiranjem za uporabu u ziđu: za pričvršćivanje i/ili potporu ziđa, konstrukcijskih elemenata (koji doprinose stabilnosti građevine) ili teških elemenata kao što su obloge i instalacijski elementi.

PRILOG II.

ŚKUPINA PROIZVODA

METALNA SIDRA S INJEKTIRANJEM ZA UPORABU U ZIĐU (1/1)

Sustavi ocjene sukladnosti

Proizvod(i)	Predviđena(-e) uporaba(-e)	Razina(-e) ili razred(i)	Sustav(i) potvrđivanja sukladnosti
Metalna sidra s injektiranjem za uporabu u zidarstvu	Za pričvršćivanje i/ili potporu ziđa, konstrukcijskih elemenata (koji doprinose stabilnosti građevina) ili teških elemenata kao što su obloge i instalacijski elementi		1 (1)

Specifikacija sustava mora biti izvediva i u slučaju da se djelovanje ne mora utvrditi za određeno svojstvo, budući da barem jedna država članica nema nikakve pravne zahtjeve za takvo svojstvo (vidjeti članak 2. stavak 1. Direktive 89/106/EEZ i, prema potrebi, klauzulu 1.2.3. interpretativnih dokumenata). U tom se slučaju provjera takvoga svojstva ne smije nametnuti proizvođaču ako on ne želi označiti djelovanje proizvoda u tom pogledu.

(1) Sustav 1: Vidjeti Prilog III. odjeljak 2. točku i. Direktive 89/106/EEZ, bez revizijskog ispitivanja uzoraka.

13/Sv. 052

Službeni list Europske unije

31997D0462

L 198/27

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

27.06.1997.

ODLUKA KOMISIJE

od 27. lipnja 1997.

o postupku potvrđivanja sukladnosti građevnih proizvoda prema članku 20. stavku 2. Direktive Vijeća 89/106/EEZ u vezi s drvenim panelima

(Tekst značajan za EGP)

(97/462/EZ)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

budući da se člankom 13. stavkom 4. zahtijeva da tako utvrđeni postupak mora biti naznačen u mandatima i tehničkim specifikacijama; budući da je stoga poželjno odrediti pojam proizvoda ili skupinu proizvoda kako se koristi u mandatima i tehničkim specifikacijama;

budući da postupak iz članka 13. stavka 3. točke (a) odgovara sustavima koji su utvrđeni u Prilogu III. odjeljku 2. točki ii. mogućnosti prvoj, bez stalnog nadzora, te mogućnostima drugoj i trećoj, i budući da postupak iz članka 13. stavka 3. točke (b) odgovara sustavima koji su utvrđeni u Prilogu III. odjeljku 2. točki i., te u Prilogu III. odjeljku 2. točki ii., u mogućnosti prvoj, sa stalnim nadzorom;

budući da su mjere predviđene ovom Odlukom u skladu s mišljenjem Stalnog odbora za graditeljstvo,

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Sukladnost proizvoda i skupina proizvoda koji su navedeni u Prilogu I. potvrđuje se postupkom prema kojem je tvornički sustav kontrole proizvodnje u isključivoj odgovornosti proizvođača koji jamči da je proizvod sukladan odgovarajućim tehničkim specifikacijama.

Članak 2.

Sukladnost proizvoda koji su navedeni u Prilogu II. potvrđuje se postupkom prema kojem je, uz tvornički sustav kontrole proizvodnje kojim upravlja proizvođač, u ocjenu i nadzor kontrole proizvodnje ili samog proizvoda uključeno i ovlašteno certifikacijsko tijelo.

Članak 3.

Postupak potvrđivanja sukladnosti, kako je naveden u Prilogu III., naznačuje se u mandatima za usklađene standarde.

Članak 4.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 27. lipnja 1997.

Za Komisiju

Martin BANGEMANN

Član Komisije

PRILOG I.

Neobrađeni, obrađeni i furnirani ili obloženi drveni paneli koji pripadaju eurorazredu B (1), C (1), D, E ili F za nenosive elemente za unutarnju ili vanjsku uporabu.

(1) Materijali čija se otpornost na požar ne mijenja tijekom proizvodnog postupka.

PRILOG II.

Površinski neobrađeni, obrađeni i furnirani ili obloženi drveni paneli za konstrukcijske elemente za unutarnju ili vanjsku uporabu.

Površinski neobrađeni, obrađeni i furnirani ili obloženi drveni paneli koji pripadaju eurorazredu B (1) ili C (1) za nenosive elemente za unutarnju ili vanjsku uporabu.

(1) Materijali čija se otpornost na požar može mijenjati tijekom proizvodnog postupka zbog dodavanja kemijskih tvari.

PRILOG III.

SKUPINA PROIZVODA

DRVENI PANELI (1/2)

Sustavi potvrđivanja sukladnosti

Za dolje navedene proizvode i njihovu predviđenu uporabu, CEN/Cenelec (Europski odbor za normizaciju/Europski odbor za tehničku normizaciju) mora točno odrediti specifikaciju sljedećih sustava potvrđivanja sukladnosti u odgovarajućim usklađenim standardima:

Proizvod(i)

Predviđena(-e) uporaba(-e)

Razina(-e) ili klasa(-e) otpornosti na požar

Sustav(i) potvrđivanja sukladnosti

Površinski neobrađeni, obrađeni i furnirani ili obloženi drveni paneli

Za konstrukcijske elemente za unutarnju ili vanjsku uporabu

B-C (1)

1 (3)

—

B-C (2),

D, E, F

—

2+ (4)

SKUPINA PROIZVODA

DRVENI PANELI (2/2)

Sustavi potvrđivanja sukladnosti

Proizvod(i)	Predviđena(-e) uporaba(-e)	Razina(-e) ili klasa(-e) otpornosti na požar	Sustav(i) potvrđivanja sukladnosti
Površinski neobrađeni, obrađeni i furnirani ili obloženi drveni paneli	Za konstrukcijske elemente za unutarnju ili vanjsku uporabu	B-C (5)	1 (7)
		— B-C (6),	— 3 (8)
		— D, E, F	— 4 (9)

(1) Materijali čija se otpornost na požar može mijenjati tijekom proizvodnog postupka zbog dodavanja kemijskih tvari.

(2) Materijali čija se otpornost na požar ne mijenja tijekom proizvodnog postupka.

(3) Sustav 1: vidjeti Prilog III. točku 2. podtočku i. Direktive 89/106/EEZ, bez revizijskog ispitivanja uzoraka.

(4) Sustav 2+: vidjeti Prilog III. točku 2. podtočku ii. Direktive 89/106/EEZ, mogućnost prvu, koja uključuje potvrđivanje tvorničke kontrole proizvodnje koju provodi ovlašteno tijelo na temelju početne inspekcije tvornice i tvorničke kontrole proizvodnje kao i stalnog nadzora, ocjene i odobravanja tvorničke kontrole proizvodnje.

(5) Materijali čija se otpornost na požar može mijenjati tijekom proizvodnog postupka zbog dodavanja kemijskih tvari.

(6) Materijali čija se otpornost na požar ne mijenja tijekom proizvodnog postupka zbog dodavanja kemijskih tvari.

(7) Sustav 1: Vidjeti Prilog III. točku 2. podtočku i. Direktive 89/106/EEZ, bez revizijskog ispitivanja uzoraka.

(8) Sustav 3: Vidjeti Prilog III. točku 2. podtočku ii. Direktive 89/106/EEZ, mogućnost drugu.

(9) Sustav 4: Vidjeti Prilog III. točku 2. podtočku ii. Direktive 89/106/EEZ, mogućnost treću.

13/Sv. 052

Službeni list Europske unije

31997D0463

L 198/31

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

27.06.1997.

ODLUKA KOMISIJE

od 27. lipnja 1997.

o postupku potvrđivanja sukladnosti građevnih proizvoda prema članku 20. stavku 2. Direktive Vijeća 89/106/EEZ u vezi s plastičnim sidrima za uporabu u betonu i ziđu

(Tekst značajan za EGP)

(97/463/EZ)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

budući da Komisija mora između dvaju postupaka iz članka 13. stavka 3. Direktive 89/106/EEZ za potvrđivanje sukladnosti proizvoda odabrati „najmanje zahtjevan postupak koji ispunjava zahtjeve sigurnosti”; budući da to znači da je potrebno odlučiti je li postojanje tvorničkog sustava kontrole proizvodnje u okviru odgovornosti proizvođača neophodan i dovoljan uvjet za potvrđivanje sukladnosti određenoga proizvoda ili skupine proizvoda, ili je, radi usklađenosti s kriterijima iz članka 13. stavka 4., u tu svrhu potrebno uključivanje ovlaštenog certifikacijskog tijela;

budući da članak 13. stavak 4. zahtijeva da tako utvrđeni postupak mora biti naznačen u mandatima i tehničkim specifikacijama; budući da je stoga poželjno odrediti pojam proizvoda ili skupine proizvoda kako je utvrđen u mandatima i tehničkim specifikacijama;

budući da su mjere predviđene ovom Odlukom u skladu s mišljenjem Stalnog odbora za graditeljstvo,

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Sukladnost proizvoda navedenih u Prilogu I. potvrđuje se postupkom prema kojem je, uz tvornički sustav kontrole proizvodnje kojim upravlja proizvođač, u ocjenu i nadzor kontrole proizvodnje ili samoga proizvoda, uključeno i ovlašteno certifikacijsko tijelo.

Članak 2.

Postupak potvrđivanja sukladnosti kako je naveden u Prilogu II. naznačuje se u mandatima za smjernice za europska tehnička dopuštenja.

Članak 3.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 27. lipnja 1997.

Za Komisiju

Martin BANGEMANN

Član Komisije

(1) SL C 267, 3.9.1997., str. 1.

PRILOG I.

Plastična sidra za beton i ziđe: za uporabu u sustavima kao što su fasadni sustavi, za učvršćivanje ili potporu elemenata koji pridonose stabilnosti sustava.

PRILOG II.

SKUPINA PROIZVODA

Plastična sidra za uporabu u betonu i ziđu (1/1)

Sustavi potvrđivanja sukladnosti

Za dolje navedene proizvode i njihovu predviđenu uporabu, Europska organizacija za tehnička dopuštenja (EOTA) mora odrediti točnu specifikaciju sljedećih sustava za potvrđivanje sukladnosti u odgovarajućim smjernicama za europsko tehničko dopuštenje:

Proizvod(i)	Predviđena(-e) uporaba(-e)	Razina(-e) ili razred(i)	Sustav(i) potvrđivanja sukladnosti
Plastična sidra za uporabu u betonu i ziđu	za uporabu u sustavima, npr. fasadnim sustavima, za učvršćivanje ili potporu elemenata koji pridonose stabilnosti sustava		2 + (1)

Specifikacija sustava mora biti izvediva i u slučaju da se djelovanje ne mora utvrditi za određeno svojstvo, budući da barem jedna država članica nema nikakve pravne zahtjeve za takvo svojstvo (vidjeti članak 2. stavak 1. Direktive 89/106/EEZ i, prema potrebi, klauzulu 1.2.3. interpretativnih dokumenata). U tom se slučaju provjera takvoga svojstva ne smije nametnuti proizvođaču ako on ne želi označiti djelovanje proizvoda u tom pogledu.

(1)

Sustav 2+:

Vidjeti Prilog III. odjeljak 2. točku ii. Direktive 89/106/EEZ, mogućnost prvu, koja uključuje potvrdu kontrole tvorničke proizvodnje koju izdaje ovlašteno tijelo na osnovi početne inspekcije tvornice i kontrole tvorničke proizvodnje kao i na osnovi stalnoga nadzora, ocjene i odobravanja tvorničke kontrole proizvodnje.

13/Sv. 052

Službeni list Europske unije

31998R1165

L 162/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

19.05.1998.

UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 1165/98

od 19. svibnja 1998.

o kratkoročnim statistikama

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 213.,

uzimajući u obzir nacrt uredbe koji je podnijela Komisija (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (2),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (3),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog monetarnog instituta (4),

budući da:

(1)

Direktivom Vijeća 72/211/EEZ od 30. svibnja 1972. o usklađivanju statistike o poslovnom ciklusu u industriji i malom obrtništvu (5) i Direktivom Vijeća 78/166/EEZ od 13. veljače 1978. o usklađivanju statistike o poslovnom ciklusu u graditeljstvu i građevinarstvu (6) radi osiguranja koherentne statistike, nije bilo moguće uzeti u obzir ekonomske i tehničke promjene.

(2)

Europska unija je u međuvremenu ostvarila daljnji napredak u smjeru integracije; budući da nove politike i smjernice u području gospodarstva, tržišnog natjecanja, socijalne zašite, zaštite okoliša te poduzetništva zahtijevaju nove inicijative i odluke temeljene na valjanoj statistici; budući da su podaci koji su predviđeni postojećim zakonodavstvom Zajednice ili koji su dostupni u raznim državama članicama, dijelom neprimjenljivi ili nedovoljno usporedivi da bi se uporabili kao pouzdani temelji za rad Zajednica.

(3)	Buduća Europska središnja banka treba u kratkom roku raspolagati kratkoročnim statistikama kako bi donijela ocjenu gospodarskog napretka u državama članicama u kontekstu pojedinačne Europske monetarne politike.

(4)	Normizacija je potrebna radi zadovoljavanja potreba Zajednice za podacima o gospodarskoj konvergenciji.

(5)	U okviru gospodarske politike Europske unije potrebno je raspolagati pouzdanom i brzom statistikom radi dostave izvješća o gospodarskom napretku u svakoj državi članici Unije.

(6)	Poduzeća i njihova stručna udruženja trebaju raspolagati ovim podacima kako bi razumjeli tržišta na kojima djeluju te kako bi procijenili svoju djelatnost i izvedbu u odnosu na svoj sektor, na nacionalnoj i međunarodnoj razini.

(7)	Izrada nacionalnih računa u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 2223/96 od 25. lipnja 1996. o Europskom sustavu nacionalnih i regionalnih računa u Zajednici (7) zahtijeva usporedive, potpune i pouzdane statističke izvore.

(8)	Odlukom Vijeća 92/326/EEZ (8) usvojen je dvogodišnji program (1992. - 1993.) razvoja europske statistike o uslugama; budući da navedeni program uključuje izradu usklađene statistike na nacionalnoj i regionalnoj razini, a posebno u vezi s distribucijom.

(9)

Sukladno načelu supsidijarnosti, stvaranje zajedničkih statističkih normi, koje omogućuju izradu usklađene statistike, može se učinkovito provesti jedino na razini Zajednice; budući da se u svakoj državi članici te norme primjenjuju u ovlasti tijela i ustanova koje su nadležne za izradu službene statistike.

(10)

Najbolja metoda za utvrđivanje poslovnog ciklusa sastoji se od izrade statistike na temelju zajedničkih metodoloških načela i zajedničkih definicija karakteristika; budući da je usklađena izrada statistike jedini način za dobivanje usklađenih rezultata koji zadovoljavaju potrebe Komisije i poduzeća u pogledu pouzdanosti, brzine, fleksibilnosti i detaljnosti.

(11)

Nacionalna statistička tijela mogu najbolje provesti sezonsko usklađivanje i izračun serija trend ciklusa, što se tiče nacionalnih podataka; budući da dostavljanje sezonski usklađenih podataka i serija trend ciklusa Komisiji (Eurostat) doprinosi usklađivanju podataka na nacionalnoj i međunarodnoj razini.

(12)

Jedinice prema vrsti djelatnosti (JVD) odgovaraju jednoj ili više operacijskih potpodjela poduzeća; budući da, kako bi JVD postala jedinica promatranja, informacijski sustav poduzeća mora biti u stanju za svaki JVD naznačiti ili izračunati najmanje vrijednost proizvodnje, međufaznu potrošnju, troškove radne snage, operativni višak, zaposlenost i bruto investicije u fiksni kapital; budući da JVD-i koji ulaze u posebnu rubriku statističke klasifikacije gospodarskih djelatnosti Europske zajednice (NACE Rev. 1) mogu proizvoditi proizvode izvan homogene skupine, na temelju povezanih sporednih djelatnosti koje ne smiju biti naznačene zasebno od dostupnih računovodstvenih dokumenata; budući da su poduzeće i JVD identični ako poduzeće nije u stanju, za jednu ili više operacijskih potpodjela, naznačiti ili izračunati podatke za sve varijable navedene u ovoj uvodnoj izjavi.

(13)

Statistički podaci izrađeni unutar sustava Zajednice moraju biti zadovoljavajuće kvalitete koja zajedno s opterećenjem koje izaziva, mora biti usporediva među državama članicama te budući da je, stoga, potrebno ustanoviti zajedničke kriterije za ispunjavanje ovih zahtjeva; budući da kratkoročne statistike moraju biti u skladu s rezultatima koji se dostavljaju sukladno Uredbi Vijeća (EZ, Euratom) br. 58/97 od 20. prosinca 1996. o strukturnim poslovnim statistikama (9).

(14)	Uredbom Vijeća (EZ) br. 322/97 od 17. veljače 1997. o statistici Zajednice (10) predstavlja se referentni okvir za odredbe ove Uredbe, a posebno one koje se odnose na pristup izvorima administrativnih podataka i statističku povjerljivost.

(15)

Potrebno je pojednostavniti administrativne postupke za poduzeća, posebno za mala poduzeća, te promicati nove tehnologije za prikupljanje i izradu podataka; budući da korištenje postojećih administrativnih podataka u statističke svrhe predstavlja jednu od mjera smanjenja tereta za poduzeća; budući da, ako je za izradu statistike neophodno prikupiti podatke izravno od poduzeća, metode i tehnike moraju osigurati pouzdanost i ažuriranost podataka bez nametanja tereta zainteresiranim stranama, a posebno malim i srednjim poduzećima, koji nije razmjeran rezultatima koje korisnici navedene statistike mogu razumno očekivati.

(16)

Potrebno je ustanoviti zajednički zakonski okvir za sve poslovne djelatnosti i domene poslovne statistike, koji će pokriti djelatnosti i domene za koje statistika još ne postoji; budući da se opseg statistike, koja se treba izraditi, može definirati upućivanjem na Uredbu Vijeća (EEZ) br. 696/93 od 15. ožujka 1993. o statističkim jedinicama za promatranje i analizu proizvodnog sustava unutar Zajednice (11) i Uredbu Vijeća (EEZ) br. 3037/90 od 9. listopada 1990. o statističkoj klasifikaciji ekonomskih djelatnosti u Europskoj zajednici (NACE Rev. 1) (12).

(17)

Radi daljnjeg pojašnjenja pravila o prikupljanju i statističkoj obradi podataka te pravila o obradi i prijenosu varijabli, potrebno je Komisiji dodijeliti ovlasti za usvajanje provedbenih mjera ove Uredbe, u čemu joj pomaže Odbor za statistički program, utemeljen Odlukom Vijeća 89/382/EEZ, Euratom (13).

(18)	U skladu s člankom 3. Odluke 89/382/EEZ, Euratom, obavljeno je savjetovanje s Odborom za statistički program,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Opći ciljevi

1. Cilj ove Uredbe je uspostava zajedničkog okvira za izradu kratkoročne statistike Zajednice o poslovnom ciklusu.

2. Statistika obuhvaća podatke (varijable) koji osiguravaju istovrsne temelje za analizu kratkoročnog razvoja opskrbe i potražnje, proizvodnih čimbenika te cijena.

Članak 2.

Područje primjene

1. Ova se Uredba primjenjuje na sve tržišne djelatnosti iz dijelova od C do K i od M do O statističke klasifikacije gospodarskih djelatnosti u Europskoj zajednici (NACE Rev. 1), kako je utvrđeno Uredbom (EEZ) br. 3037/90.

2. Vrste statističkih jedinica koje su navedene u dijelu I. Priloga Uredbi (EEZ) br. 696/93 i klasificirane pod jednom od djelatnosti iz stavka 1., uključene su u područje primjene ove Uredbe. Uporaba posebnih jedinica u statističkoj izradi određena je u prilozima ovoj Uredbi.

Članak 3.

Prilozi

1. U prilozima su navedeni posebni zahtjevi za varijable.

2. U svakome Prilogu su, prema potrebi, navedeni sljedeći podaci:

(a)	posebne djelatnosti za koje se treba izraditi statistika;

(b)	vrste statističkih jedinica koje se upotrebljavaju u statističkoj izradi;

(c)	popis varijabli;

(d)	oblik varijabli;

(e)	referentno razdoblje za varijable;

(f)	razina raščlanjenosti varijable;

(g)	rok za dostavu podataka;

(h)	popis neobvezatnih pilot-studija;

(i)	prvo referentno razdoblje;

(j)	duljina dozvoljenog prijelaznog razdoblja.

Članak 4.

Prikupljanje podataka

1. Države članice prikupljaju potrebne podatke za izradu varijabli koje su navedene u prilozima.

2. Radi prikupljanja potrebnih podataka, države članice koriste različite, niže navedene izvore, primjenjujući načelo administrativnog pojednostavnjenja:

(a)	obavezna ispitivanja: zakonske jedinice definirane Uredbom (EEZ) br. 696/93, kojima pripadaju ili od kojih su sastavljene statističke jedinice na koje se poziva država članica, obvezne su pravovremeno dostaviti točne i potpune podatke;

(b)	ostale prikladne izvore, uključujući administrativne podatke;

(c)	odgovarajuće postupke statističke procjene.

3. Države članice i Komisija, u područjima svoje nadležnosti, rade na poboljšanju uvjeta za povećanje upotrebe elektroničkog prikupljanja podataka i automatske obrade podataka.

Članak 5.

Periodičnost

Sve se varijable obrađuju najmanje dva puta godišnje. U prilozima je određena učestalost za svaku varijablu.

Članak 6.

Razina raščlanjenosti

Varijable se obrađuju u skladu s trenutnim klasifikacijama na razini raščlanjenosti koja je određena u prilozima.

Članak 7.

Obrađivanje podataka

Države članice obrađuju potpune podatke, prikupljene u skladu s člankom 4. stavkom 2., u usporedive varijable, prema pravilima utvrđenim u prilozima. Države članice također vode računa o smjernicama iz savjetodavnog metodološkog priručnika iz članka 12.

Članak 8.

Prosljeđivanje podataka

U određenom vremenskom roku nakon isteka referentnog razdoblja iz priloga, elektroničkim ili drugim prikladnim putovima, države članice prosljeđuju Eurostatu varijable iz članka 7., uključujući povjerljive podatke. U svakome slučaju, varijable se prosljeđuju Komisiji (Eurostatu) najkasnije na dan njihove objave od strane nacionalnog tijela.

Članak 9.

Postupanje s povjerljivim podacima

Postupanje s povjerljivim podacima te njihovo prosljeđivanje, kako je predviđeno u članku 8., provodi se u skladu s postojećim odredbama Zajednice kojima se uređuje statistička povjerljivost.

Članak 10.

Kakvoća

1. Države članice osiguravaju da proslijeđene varijable odražavaju ukupnost jedinica. U tom smislu, podaci prikupljeni u skladu s člankom 4. stavkom 2., pokrivaju onoliko jedinica koliko je potrebno da bi se osigurao zadovoljavajući stupanj reprezentativnosti.

2. Svaka država članica mjeri kakvoću varijabli u skladu sa zajedničkim kriterijima.

3. Kakvoća varijabli se redovito ispituje usporedbom s ostalim statističkim podacima. Osim toga, ispituje se njihova unutarnja dosljednost.

4. Procjena kakvoće izvodi se uspoređujući koristi od dostupnosti podataka s troškovima njihova prikupljanja i opterećenjem poduzeća, posebno malih. U svrhu navedene procjene, države članice dostavljaju Komisiji, na njezin zahtjev, potrebne podatke.

Članak 11.

Promjena ponderiranja i bazne godine

1. Najmanje svake pete godine države članice prilagođavaju sustav ponderiranja složenih indeksa. U roku tri godine, nakon isteka nove bazne godine, Komisiji se dostavljaju vrijednosti iz prilagođenih sustava ponderiranja.

2. Svake pete godine države članice preračunavaju indekse uzimajući za bazne godine one koje završavaju s 0 ili 5. U roku tri godine, nakon isteka nove bazne godine, svi se indeksi preračunavaju prema novoj baznoj godini.

Članak 12.

Metodološki priručnik

1. Nakon savjetovanja s Odborom za statistički program, Komisija objavljuje savjetodavni metodološki priručnik u kojem se objašnjavaju pravila utvrđena u prilozima, a sadrži i vodič kroz kratkoročne statistike.

2. Priručnik se pregledava i ispravlja u redovitim vremenskim razmacima.

Članak 13.

Prijelazno razdoblje i odstupanja

1. Dozvoljeno je prijelazno razdoblje u razdoblju od najviše pet godina nakon stupanja ove Uredbe na snagu.

2. Tijekom prijelaznog razdoblja Komisija može prihvatiti odstupanja od odredaba ove Uredbe ako nacionalni statistički sustavi zahtijevaju veće prilagodbe.

Članak 14.

Izvješća

1. Države članice dostavljaju Komisiji, na njezin zahtjev, sve važne informacije u vezi s provedbom ove Uredbe u državama članicama.

2. U roku tri godine od dana stupanja ove Uredbe na snagu te svake treće godine nakon toga, Komisija podnosi izvješće Europskome parlamentu i Vijeću o statistici koja je izrađena sukladno ovoj Uredbi, a posebno o njezinoj valjanosti, kakvoći te opterećenju koje izaziva za poduzeća.

Članak 15.

Usklađivanje u državama članicama

U svakoj državi članici jedno nacionalno tijelo usklađuje:

1.	prijenos varijabli (članak 8.);

2.	kakvoću mjerenja (članak 10.);

3.	dostavu relevantnih podataka (članak 14. stavak 1.).

Članak 16.

Pilot-studije

1. U skladu s postupkom iz članka 18., Komisija pokreće niz neobvezatnih pilot-studija koje provode države članice. Predmetne pilot-studije navedene su u prilozima.

2. Svrha pilot-studija jest procjena valjanosti i pouzdanosti prikupljenih podataka, a uzimaju se u obzir koristi od dostupnosti podataka u odnosu na troškove njihova prikupljanja i opterećenja za poduzeća.

3. Komisija izvješćuje Vijeće o rezultatima pilot-studija.

Članak 17.

Provedba

U skladu s postupkom iz članka 18., Komisija određuje mjere za provedbu ove Uredbe, uključujući mjere prilagođavanja gospodarskom i tehnološkom napretku u vezi s prikupljanjem i statističkom obradom podataka te prijenosom varijabli. Pritom se uzima u obzir načelo po kojem koristi moraju nadmašiti troškove pojedine mjere, a države članice ili poduzetnici nisu prisiljeni tražiti veće dodatne izvore u usporedbi s izvornim odredbama ove Uredbe. Mjere za provedbu ove Uredbe uključuju:

(a)	korištenje posebnih jedinica (članak 2.);

(b)	ažuriranje popisa varijabli (članak 3.);

(c)	definicije i odgovarajuće oblike dostavljenih varijabli (članak 3.);

(d)	učestalost izrade statistike (članak 5.);

(e)	razinu raščlanjenosti i agregaciju varijabli (članak 6.);

(f)	rokove dostave (članak 8.);

(g)	kriterije za mjerenje kakvoće (članak 10.);

(h)	prijelazna razdoblja i odstupanja koja su osigurana tijekom prijelaznog razdoblja (članak 13.);

(i)	pokretanje pilot-studija (članak 16.).

Članak 18.

Odborski postupak

1. Komisiji pomaže Odbor za statistički program, dalje u tekstu „Odbor”.

2. Predstavnik Komisije Odboru dostavlja nacrt potrebnih mjera. Odbor donosi mišljenje o nacrtu u roku koji odredi predsjedatelj sukladno hitnosti predmetnog pitanja. U slučaju odluka koje Vijeće usvaja na prijedlog Komisije, mišljenje donosi većina iz članka 148. stavka 2. Ugovora. Glasovi predstavnika država članica u Odboru ponderiraju se na način koji je utvrđen u navedenom članku. Predsjedatelj ne sudjeluje u glasovanju.

3. Komisija usvaja predviđene mjere ako su u skladu s mišljenjem Odbora. Ako predviđene mjere nisu u skladu s mišljenjem Odbora ili ako se ne izrazi mišljenje, Komisija, bez odgode, Vijeću podnosi prijedlog potrebnih mjera. Vijeće odlučuje prema načelu kvalificirane većine.

Ako pri isteku razdoblja od tri mjeseca, od datuma upućivanja, Vijeće nije donijelo odluku, Komisija usvaja predložene mjere.

Članak 19.

Odredbe o stavljanju izvan snage

Ovim se stavljaju izvan snage direktive 72/211/EEZ i 78/166/EEZ.

Članak 20.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 19. svibnja 1998.

Za Vijeće

Predsjednik

G. BROWN

(2) Mišljenje dostavljeno 20. veljače 1998. (SL C 80, 16.3.1998.).

(3) SL C 19, 21.1.1998., str. 125.

(4) Mišljenje dostavljeno 11. rujna 1997. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(5) SL L 128, 3.6.1972., str. 28.

(6) SL L 52, 23.2.1978., str. 17.

(7) SL L 310, 30.11.1996., str. 1.

(8) SL L 179, 1.7.1992., str. 131.

(9) SL L 14, 17.1.1997., str. 1.

(10) SL L 52, 22.2.1997., str. 1.

(11) SL L 76, 30.3.1993., str. 1.

(12) SL L 293, 24.10.1990., str. 1. Uredba kako je izmijenjena Uredbom Komisije (EEZ) br. 761/93 (SL L 83, 3.4.1993., str. 1.).

(13) SL L 181, 28.6.1989., str. 47.

PRILOG A

INDUSTRIJA

(a) Opseg

Ovaj se Prilog primjenjuje na sve djelatnosti navedene u dijelovima od C do E iz NACE-a Rev.1.

(b) Jedinica promatranja

1.	Osim ako nije drukčije navedeno u stavku 2. ili drukčije odlučeno sukladno postupku iz stavka 3., jedinica promatranja za sve varijable u ovome Prilogu je jedinica prema vrsti djelatnosti.

2.	Za poduzeća s malim brojem zaposlenih osoba u sporednim djelatnostima, kao jedinica promatranja može se koristiti lokalna jedinica ili poduzeće.

3.	Upotreba ostalih jedinica promatranja određuje se u skladu s postupkom iz članka 18.

Statistika u ovome Prilogu sadrži sljedeće varijable:

Varijabla	Naziv
110	Proizvodnja
120	Ukupni prihod
121	Ukupni domaći prihod
122	Ukupni inozemni prihod
130	Nove narudžbe
131	Nove domaće narudžbe
132	Nove inozemne narudžbe
210	Broj zaposlenih osoba
220	Radni sati
230	Bruto plaće i nadnice
310	Vrijednost outputa
311	Vrijednost outputa na domaćem tržištu
312	Vrijednost outputa na inozemnom tržištu

2.	Ako vrijednost outputa na inozemnom tržištu (br. 312) nije dostupna, ta se varijabla procjenjuje prema indeksu jedinične vrijednosti (br. 313).

Počevši od prvog referentnog razdoblja, podaci o novim narudžbama (br. 130, 131, 132) procjenjuju se prema relativnom pokazatelju koji se izračunava na temelju podataka ispitivanja poslovnog mnijenja. Ova se procjena dozvoljava za razdoblje od pet godina od datuma stupanja ove Uredbe na snagu. Ovo se razdoblje produžava za najviše pet narednih godina, osim ako se ne odluči drukčije u skladu s postupkom iz članka 18.

Počevši od prvog referentnog razdoblja, podaci o zaposlenim osobama (br. 210) procjenjuju se prema broju radnika (br. 211). Ova se procjena dozvoljava za razdoblje od pet godina od datuma stupanja ove Uredbe na snagu. Ovo se razdoblje produžava za najviše pet narednih godina, osim ako se ne odluči drukčije u skladu s postupkom iz članka 18.

5.	Pojam „domaći” znači državno područje predmetne države članice.

6.	Podaci o proizvodnji (br. 110) nisu potrebni za odjeljak 41. i Skupinu 40.3 iz NACE-a Rev. 1.

7.	Podaci o ukupnom prihodu (br. 120, 121, 122) nisu potrebni za dio E iz NACE-a Rev. 1.

8.	Podaci o narudžbama (br. 130, 131, 132) su potrebni samo za sljedeće odjeljke NACE-a Rev. 1: 17., 18., 21., 24., 27., 28., 29., 30., 31., 32., 33., 34. i 35. Popis odjeljaka NACE-a može se izmijeniti u roku tri godine od datuma stupanja ove Uredbe na snagu, u skladu s postupkom iz članka 18.

Podaci o vrijednosti outputa ili indeksu jedinične vrijednosti (br. 310, 311, 312 ili 313) nisu potrebni za sljedeće skupine NACE-a Rev. 1: 12.0, 22.1, 23.3, 29.6, 35.1, 35.3. Popis skupina može se izmijeniti u roku tri godine od datuma stupanja ove Uredbe na snagu, u skladu s postupkom iz članka 18.

(d) Oblik

1.	Sve varijable, osim proizvodnje (br. 110), dostavljaju se bez usklađivanja.

2.	Varijabla proizvodnje (br. 110) dostavlja se u obliku usklađenom prema radnom danu.

3.	Države članice mogu dodatno dostaviti sezonski usklađene varijable te u obliku trend ciklusa. Ako se podaci ne dostave u ovim oblicima, Komisija (Eurostat) izrađuje sezonski usklađene serije trend ciklusa za ove varijable.

4.	Varijable br. 110, 310, 311, 312 i 313 dostavljaju se u obliku indeksa. Sve ostale varijable dostavljaju se u obliku indeksa ili kao apsolutni iznosi.

(e) Referentno razdoblje

Primjenjuju se sljedeća referentna razdoblja:

Varijabla	Referentno razdoblje
110	mjesec
120	mjesec
121	mjesec
122	mjesec
130	mjesec
131	mjesec
132	mjesec
210	najmanje tromjesečje
220	najmanje tromjesečje
230	najmanje tromjesečje
310	mjesec
311	mjesec
312 ili 313	mjesec

(f) Razina raščlanjenosti

1.	Sve se varijable dostavljaju na dvoznamenkastoj razini NACE-a Rev. 1.

Dodatno, za dio D NACE-a Rev. 1. indeks proizvodnje (br. 110) i indeks vrijednosti outputa (br. 310, 311, 312 ili 313) dostavljaju se na troznamenkastoj i četveroznamenkastoj razini NACE-a Rev. 1. Dostavljeni indeksi na troznamenkastoj i četveroznamenkastoj razini moraju predstavljati najmanje 90 % cjelokupne dodane vrijednosti za svaku državu članicu iz dijela D NACE-a Rev. 1. u danoj baznoj godini. Države članice čija cjelokupna dodana vrijednost iz dijela D NACE-a Rev. 1. u danoj baznoj godini iznosi manje od 5 % cjelokupne vrijednosti Europske zajednice, nisu obavezne dostaviti navedene varijable na toliko detaljnim razinama.

Varijable dostavljene na troznamenkastoj i četveroznamenkastoj razini NACE-a Rev. 1. koriste se za izračun agregiranih pokazatelja na tim razinama za cijelu Zajednicu te za skupinu država članica koje sudjeluju u jedinstvenoj valuti. Ovi se pokazatelji mogu proširiti na troznamenkaste i četveroznamenkaste razine za pojedinačne države članice i ostale skupine država članica, ako su predmetne države članice navele da podaci zadovoljavaju kakvoćom.

4.	Sve se varijable dostavljaju za glavne industrijske grupacije, koje se definiraju (uputa na djelatnosti NACE-a Rev. 1.) sukladno postupku iz članka 18.

(g) Rokovi za dostavu podataka

Varijable se dostavljaju u sljedećim rokovima nakon isteka referentnog razdoblja:

Varijabla	Rokovi
110	1 mjesec i 15 kalendarskih dana
120	2 mjeseca
121	2 mjeseca
122	2 mjeseca
130	1 mjesec i 20 kalendarskih dana
131	1 mjesec i 20 kalendarskih dana
132	1 mjesec i 20 kalendarskih dana
210	3 mjeseca
220	3 mjeseca
230	3 mjeseca
310	1 mjesec i 15 kalendarskih dana
311	1 mjesec i 5 kalendarskih dana
312	1 mjesec i 5 kalendarskih dana
313	1 mjesec i 15 kalendarskih dana

2.	Za one države članice čija dodana vrijednost iz dijelova C, D i E NACE-a Rev. 1. u danoj baznoj godini iznosi manje od 3 % cjelokupne vrijednosti Europske zajednice, rokovi se mogu produžiti za najviše 15 kalendarskih dana.

(h) Pilot-studije

Prioriteti pilot-studija su sljedeći:

1.	procjena mogućnosti ranijeg dostavljanja podataka;

2.	prikupljanje vrijednosti outputa na inozemnom tržištu;

3.	razvrstavanje varijabli inozemnog tržišta na „Monetarna unija”, „unutar EZ-a” i „izvan EZ-a”;

4.	prikupljanje kratkoročnih podataka o otvaranju i zatvaranju poduzeća;

5.	izrada mjesečnih podataka o zaposlenosti;

6.	prikupljanje podataka o inventarima;

7.	pružanje podataka za ostale djelatnosti koje nisu popisane u stavcima od 6. do 9. iz dijela C;

8.	prikupljanje kratkoročnih podataka o ulaganjima;

9.	prikupljanje podataka o katalogu narudžbi.

(i) Prvo referentno razdoblje

Prvo referentno razdoblje za koje se trebaju dostaviti sve varijable jest siječanj 1998. za mjesečne podatke te prvo tromjesečje za kvartalne podatke.

(j) Prijelazno razdoblje

U skladu s postupkom iz članka 18., za varijable proizvodnje (br. 110), broja zaposlenih osoba (br. 210), radnih sati (br. 220) i domaće vrijednosti outputa (br. 311) dopušta se prijelazno razdoblje od najviše tri godine nakon stupanja ove Uredbe na snagu. Prijelazno se razdoblje može produžiti na sljedeće dvije godine u skladu s postupkom iz članka 18.

2.	U skladu s postupkom iz članka 18., za sve ostale varijable dopušta se prijelazno razdoblje od najviše pet godina nakon stupanja ove Uredbe na snagu.

PRILOG B

GRADITELJSTVO

(a) Opseg

Ovaj se Prilog primjenjuje na sve djelatnosti navedene u dijelu F iz NACE-a Rev.1.

(b) Jedinica promatranja

1.	Osim ako nije drukčije navedeno u stavku 2. ili 3. ili drukčije odlučeno sukladno postupku iz stavka 4., jedinica promatranja za sve varijable u ovome Prilogu je jedinica prema vrsti djelatnosti.

2.	Za poduzeća s malim brojem zaposlenih osoba u sporednim djelatnostima, kao jedinica promatranja može se koristiti lokalna jedinica ili poduzeće.

3.	Gdje je prikladno, statistika može biti izvedena iz informacija pripremljenih u skladu s klasifikacijom graditeljstva (CC).

4.	Upotreba ostalih jedinica promatranja određuje se u skladu s postupkom iz članka 18.

Statistika u ovom Prilogu sadrži sljedeće varijable:

Varijabla	Naziv
110	Proizvodnja
115	Proizvodnja u graditeljstvu
116	Proizvodnja u građevinarstvu
130	Nove narudžbe
135	Nove narudžbe za graditeljstvo
136	Nove narudžbe za građevinarstvo
210	Broj zaposlenih osoba
220	Radni sati
230	Bruto plaće
320	Troškovi izgradnje
321	Troškovi materijala
322	Troškovi radne snage
411	Građevinske dozvole: broj stanova
412	Građevinske dozvole: kvadratni metri korisnog podnog prostora ili alternativna mjera veličine

Počevši od prvog referentnog razdoblja, podaci o novim narudžbama (br. 130) procjenjuju se prema relativnom pokazatelju koji se izračunava na temelju podataka ispitivanja poslovnog mnijenja. Ova se procjena dozvoljava za razdoblje od pet godina od datuma stupanja ove Uredbe na snagu. Ove se razdoblje produžava za najviše pet narednih godina, osim ako se ne odluči drukčije u skladu s postupkom iz članka 18.

4.	Podaci o varijablama novih narudžbi (br. 130, 135, 136) procjenjuju se prema podacima o građevinskim dozvolama. Daljnje aproksimacije ovih i ostalih varijabli definiraju se u skladu s postupkom iz članka 18.

5.	Ako nisu dostupne varijable o troškovima izgradnje (br. 320, 321, 322), iste se procjenjuju prema varijablama vrijednosti outputa (br. 310).

(d) Oblik

1.	Sve varijable, osim proizvodnje (br. 110) dostavljaju se bez usklađivanja.

2.	Varijabla proizvodnje (br. 110) dostavlja se u obliku usklađenom prema radnom danu.

3.	Države članice mogu dodatno dostaviti sezonski usklađene varijable te u obliku trend ciklusa. Ako se podaci ne dostave u ovim oblicima, Komisija (Eurostat) za ove varijable izrađuje sezonski usklađene serije trend ciklusa.

4.	Varijable br. 110, 115, 116, 320, 321 i 322 dostavljaju se u obliku indeksa. Varijable br. 411 i 412 dostavljaju se kao apsolutni iznosi. Ostale se varijable dostavljaju u obliku indeksa ili kao apsolutni iznosi.

(e) Referentno razdoblje

Na sve varijable iz ovog Priloga primjenjuje se referentno razdoblje od najmanje jednog tromjesečja.

(f) Razina raščlanjenosti

1.	Varijable br. 110, 130, 210, 220 i 230 dostavljaju se najmanje na dvoznamenkastoj razini NACE-a Rev. 1.

2.	Varijable novih narudžbi (br. 130, 135 i 136) potrebne su jedino za skupine 45.1 i 45.2 NACE-a Rev. 1.

3.	Varijable troškova izgradnje (br. 320, 321 i 322) obavezne su jedino za nove stambene zgrade, osim za stambene zgrade za zajednice.

Varijabla građevinskih dozvola (br. 411) pokriva jedino nove stambene zgrade (isključivši stambene zgrade za zajednice) i dijeli se na:

i.	stambene zgrade s jednim stanom;

ii.	stambene zgrade s dva ili više stanova.

Varijabla građevinskih dozvola (br. 412) pokriva jedino zgrade i dijeli se na:

i.	stambene zgrade s jednim stanom;

ii.	stambene zgrade s dva ili više stanova;

iii.	stambene zgrade za zajednice;

iv.	uredske zgrade;

v.	ostale zgrade.

(g) Rokovi za dostavu podataka

Varijable se dostavljaju u sljedećim rokovima nakon isteka referentnog razdoblja:

Varijabla	Rokovi
110	2 mjeseca
115	2 mjeseca
116	2 mjeseca
130	3 mjeseca
135	3 mjeseca
136	3 mjeseca
210	3 mjeseca
220	3 mjeseca
230	3 mjeseca
320	3 mjeseca
321	3 mjeseca
322	3 mjeseca
411	3 mjeseca
412	3 mjeseca

2.	Za one države članice čija dodana vrijednost iz dijela F NACE-a Rev. 1. u danoj baznoj godini iznosi manje od 3 % cjelokupne vrijednosti Zajednice, rok se može produžiti za najviše 15 kalendarskih dana.

(h) Pilot-studije

Prioriteti pilot-studija jesu sljedeći:

1.	prikupljanje podataka o vrijednosti outputa;

2.	razvrstavanje proizvodnje (br. 110) na novi rad, popravak i održavanje;

3.	prikupljanje mjesečnih podataka;

4.	razvrstavanje varijabli br. 210, 220 i 230 na graditeljstvo i građevinarstvo;

5.	prikupljanje podataka o troškovima (br. 320, 321 i 322) za ostale vrste izgradnje osim stambenih zgrada te za popravak i održavanje;

6.	razvrstavanje proizvodnje u graditeljstvu (br. 115) na stambene i nestambene zgrade;

7.	pružanje kratkoročnih podataka o ulaganjima;

8.	pružanje kratkoročnih podataka o otvaranju i zatvaranju poduzeća.

(i) Prva referentna godina

Prvo referentno razdoblje za koje se trebaju dostaviti sve varijable jest siječanj 1998. za mjesečne podatke te prvo tromjesečje za kvartalne podatke.

(j) Prijelazno razdoblje

U skladu s postupkom iz članka 18., za varijable proizvodnje (br. 110), broja zaposlenih osoba (br. 210) i radnih sati (br. 220) dopušta se prijelazno razdoblje od najviše tri godine nakon stupanja ove Uredbe na snagu. Prijelazno razdoblje može se produžiti na sljedeće dvije godine u skladu s postupkom iz članka 18.

2.	U skladu s postupkom iz članka 18., za sve ostale varijable dopušta se prijelazno razdoblje od najviše pet godina nakon stupanja ove Uredbe na snagu.

PRILOG C

TRGOVINA NA MALO I POPRAVAK

(a) Opseg

Ovaj se Prilog primjenjuje na djelatnosti navedene u odjeljku 52. iz NACE-a Rev.1.

(b) Jedinica promatranja

1.	Jedinica promatranja za sve varijable u ovome Prilogu je poduzeće.

2.	Upotreba ostalih jedinica promatranja određuje se u skladu s postupkom iz članka 18.

Statistika u ovom Prilogu sadrži sljedeće varijable:

Varijabla	Naziv
120	Ukupni prihod
210	Broj zaposlenih osoba
330	Deflator prodaje

2.	Umjesto deflatora prodaje (br. 330) mogu se iznijeti podaci o opsegu prodaje (br. 123).

(d) Oblik

1.	Sve se varijable dostavljaju bez usklađivanja.

2.	Varijable ukupnog prihoda (br. 120) i opsega prodaje (br. 123) dostavljaju se u usklađenom obliku prema radnom danu.

3.	Države članice mogu dodatno dostaviti sezonski usklađene varijable te u obliku trend ciklusa. Ako se podaci ne dostave u ovim oblicima, Komisija (Eurostat) za ove varijable izrađuje sezonski usklađene serije trend ciklusa.

4.	Sve se varijable dostavljaju u obliku indeksa ili kao apsolutni iznosi.

(e) Referentno razdoblje

Primjenjuju se sljedeća referentna razdoblja:

Varijabla	Referentno razdoblje
120	mjesec
210	tromjesečje
330 ili 123	mjesec

(f) Razina raščlanjenosti

1.	Varijable ukupnog prihoda (br. 120) i deflatora prodaje/opsega prodaje (br. 330/123) dostavljaju se sukladno razinama raščlanjenosti koje su definirane u stavcima 2., 3. i 4. Varijabla zaposlenih osoba (br. 210) dostavlja se sukladno razinama raščlanjenosti iz stavaka 3. i 4.

2.	Detaljna razina za razrede i skupine iz NACE-a Rev. 1: razred 52.11; razred 52.12; skupina 52.2; skupina 52.3; suma razreda 52.41, 52.42 i 52.43; suma razreda 52.44, 52.45 i 52.46; suma razreda 52.47 i 52.48; razred 52.61.

3.	Agregirane razine za razrede i skupine iz NACE-a Rev. 1: suma razreda 52.11 i skupine 52.2; suma razreda 52.12 i skupina 52.3 i 52.6; suma skupina od 52.1 do 52.6.

4.	Odjeljak 52. Države članice čija dodana vrijednost za skupinu 52.7 u danoj baznoj godini iznosi manje od 5 % dodane vrijednosti za odjeljak 52., mogu procijeniti odjeljak 52. prema sumi skupina od 52.1 do 52.6.

(g) Rokovi za dostavu podataka

1.	Varijable se dostavljaju u roku tri mjeseca nakon isteka referentnog razdoblja. Varijable ukupnog prihoda (br. 120) i deflatora prodaje/opsega prodaje (br. 330/123) dostavljaju se u roku dva mjeseca na onom stupnju detaljnosti koji je definiran u stavcima 3. i 4. iz dijela F.

2.	Za one države članice čija dodana vrijednost u odjeljku 52. u danoj baznoj godini iznosi manje od 3 % cjelokupne vrijednosti Europske zajednice, rok se može produžiti za najviše mjesec dana.

(h) Pilot-studije

Prioriteti pilot-studija jesu sljedeći:

1.	izrada detaljne specifikacije djelatnosti;

2.	procjena mogućnosti ranijeg slanja podataka;

3.	prikupljanje podataka o broju zaposlenih osoba;

4.	prikupljanje podataka o plaćama;

5.	upotreba jedinice prema vrsti djelatnosti kao jedinice promatranja;

6.	prikupljanje kratkoročnih podataka o otvaranju i zatvaranju poduzeća.

(i) Prva referentna godina

Prvo referentno razdoblje za koje se trebaju dostaviti sve varijable jest siječanj 1998. za mjesečne podatke te prvo tromjesečje za kvartalne podatke.

(j) Prijelazno razdoblje

1.	U skladu s postupkom iz članka 18., za varijablu broja zaposlenih osoba (br. 210) dopušta se prijelazno razdoblje od najviše tri godine. Prijelazno se razdoblje može produžiti na sljedeće dvije godine u skladu s postupkom iz članka 18.

2.	U skladu s postupkom iz članka 18., za varijablu ukupnog prihoda (br. 120) na stupnju detaljnosti prema stavku 3. dijela F dopušta se prijelazno razdoblje od najviše dvije godine.

3.	U skladu s postupkom iz članka 18., za varijablu ukupnog prihoda (br. 120) na stupnju detaljnosti prema stavcima 2. i 4. dijela F te za varijablu deflatora prodaje/opsega prodaje (br. 330/123) dopušta se prijelazno razdoblje od najviše pet godina nakon stupanja ove Uredbe na snagu.

PRILOG D

OSTALE USLUGE

(a) Opseg

Ovaj se Prilog primjenjuje na sve djelatnosti navedene u odjeljcima 50. i 51. te dijelovima H, I, J, K, M, N i O iz NACE-a Rev.1.

(b) Jedinica promatranja

1.	Jedinica promatranja za sve varijable u ovome Prilogu je poduzeće.

2.	Upotreba ostalih jedinica promatranja određuje se u skladu s postupkom iz članka 18.

Statistika u ovom Prilogu sadrži sljedeće varijable:

Varijabla	Naziv
120	Ukupni prihod
210	Broj zaposlenih osoba

(d) Oblik

1.	Sve se varijable dostavljaju bez usklađivanja.

2.	Varijable ukupnog prihoda (br. 120) i opsega prodaje (br. 123) dostavljaju se u usklađenom obliku prema radnom danu.

3.	Države članice mogu dodatno dostaviti sezonski usklađene varijable te u obliku trend ciklusa. Ako se podaci ne dostave u ovim oblicima, Komisija (Eurostat) za ove varijable izrađuje sezonski usklađene serije trend ciklusa.

4.	Sve se varijable dostavljaju u obliku indeksa ili kao apsolutni iznosi.

(e) Referentno razdoblje

Za sve varijable u ovom Prilogu primjenjuje se referentno razdoblje od jednog tromjesečja.

(f) Razina raščlanjenosti

Varijabla ukupnog prihoda (br. 120) dostavlja se sukladno sljedećim skupinama iz NACE-a Rev. 1:

suma 50.1, 50.3, 50.4;

50.2;

50.5;

51, 64 (troznamenkaste cifre);

50, 60, 61, 62, 63, 72 (dvoznamenkaste cifre);

suma 74.11, 74.12, 74.13, 74.14;

suma 74.2, 74.3;

od 74.4 do 74.8 (troznamenkaste cifre).

2.	Varijabla broja zaposlenih osoba (br. 210) dostavlja se na dvoznamenkastoj razini iz NACE-a Rev. 1. za odjeljke 50., 51., 55., 60., 61., 62., 63., 64., 72. i 74.

3.	Države članice čija dodana vrijednost za odjeljke 50., 51., 64. i 74. u danoj baznoj godini iznosi manje od 5 % dodane vrijednosti Europske zajednice, dostavljaju varijablu ukupnog prihoda na dvoznamenkastoj razini.

4.	Države članice čija cjelokupna dodana vrijednost u dijelu I. u danoj baznoj godini iznosi manje od 5 % dodane vrijednosti Europske zajednice, dostavljaju varijablu broja zaposlenih osoba (br. 210) na razini područja.

(g) Rokovi za dostavu podataka

Varijable se dostavljaju u roku tri mjeseca nakon isteka referentnog razdoblja.

(h) Pilot-studije

Prioriteti pilot-studija jesu sljedeći:

1.	prikupljanje podataka o plaćama;

2.	prikupljanje podataka o deflatorima;

procjena pouzdanosti i važnosti prikupljanja podataka o:

i.	turističkim agencijama (NACE Rev. 1. skupina 63.3);

ii.	nekretninama (NACE Rev. 1. odjeljak 70.);

iii.	djelatnostima iznajmljivanja (NACE Rev. 1. odjeljak 71.);

iv.	istraživanju i razvoju (NACE Rev. 1. odjeljak 73.);

v.	upravljanju holding društava (NACE Rev. 1. razred 74.15);

vi.	dijelovima J, M, N i O NACE-a Rev. 1.;

4.	izrada detaljne klasifikacije;

5.	procjena mogućnosti ranijeg slanja podataka;

6.	prikupljanje podataka o broju radnika;

7.	upotreba jedinice prema vrsti djelatnosti kao jedinice promatranja;

8.	prikupljanje kratkoročnih podataka o otvaranju i zatvaranju poduzeća.

(i) Prvo referentno razdoblje

Prvo referentno razdoblje za koje se trebaju dostaviti sve varijable jest prvo tromjesečje 1998.

(j) Prijelazno razdoblje

U skladu s postupkom iz članka 18., za sve varijable dopušta se prijelazno razdoblje od najviše pet godina nakon stupanja ove Uredbe na snagu.

13/Sv. 052

Službeni list Europske unije

109

32001L0041

L 194/36

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

19.06.2001.

DIREKTIVA 2001/41/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 19. lipnja 2001.

o dvadeset prvoj izmjeni Direktive Vijeća 76/769/EEZ o usklađivanju zakona i ostalih propisa država članica u odnosu na ograničenja stavljanja na tržište i uporabe određenih opasnih tvari i pripravaka, s obzirom na tvari koje su razvrstane kao karcinogene, mutagene ili tvari toksične za reprodukciju

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 95.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

u skladu s postupkom predviđenim u članku 251. Ugovora (3),

budući da:

(1)	Člankom 14. Ugovora predviđa se uspostava područja bez unutarnjih granica na kojem je osigurano slobodno kretanje roba, osoba, usluga i kapitala.

(2)	29. ožujka 1996. Europski parlament i Vijeće donijeli su Odluku 646/96/EZ o usvajanju akcijskog plana za borbu protiv raka u okviru djelovanja u području javnog zdravlja (od 1996. do 2000.) (4)

(3)	Radi unapređenja zdravstvene zaštite i sigurnosti potrošača, tvari razvrstane kao karcinogene, mutagene ili tvari toksične za reprodukciju, te pripravci koji sadrže takve tvari, ne bi se smjeli stavljati na tržište za širu javnu uporabu.

(4)

Direktiva 94/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 1994. o četrnaestoj izmjeni Direktive 76/769/EEZ (5), u obliku Dodatka koji se odnosi na točke 29., 30. i 31. Priloga I. Direktivi 76/769/EEZ (6), donosi popis tvari razvrstanih u kategoriju 1. ili 2. kao karcinogene, mutagene ili tvari toksične za reprodukciju. Takve tvari i pripravci ne bi se smjeli stavljati na tržište za opću uporabu.

(5)

Direktivom 94/60/EZ predviđa se da će Komisija podnijeti Europskom parlamentu i Vijeću prijedlog za proširenjem tog popisa najkasnije u roku od šest mjeseci od objave prilagodbe tehničkom napretku Priloga I. Direktivi Vijeća 67/548/EEZ od 27. lipnja 1967. koja se odnosi na razvrstavanje, pakiranje i označivanje opasnih tvari (7), a koji sadrži tvari razvrstane u kategoriju 1. ili 2. kao karcinogene, mutagene ili tvari toksične za reprodukciju.

(6)

Direktiva Komisije 97/69/EZ od 5. prosinca 1997. godine o dvadeset trećoj prilagodbi tehničkom napretku Direktive Vijeća 67/548/EEZ, a posebno njezinog Priloga I., sadrži jednu tvar koja je novorazvrstana u kategoriju 2. kao karcinogena tvar, te Direktiva Komisije 98/73/EZ (8) od 18. rujna 1998. o dvadeset četvrtoj prilagodbi tehničkom napretku Direktive Vijeća 67/548/EEZ (9), a posebno njezinog Priloga I. sadrži jednu tvar koja je novorazvrstana u kategoriju 2. kao karcinogena tvar i jednu tvar koja je novorazvrstana u kategoriju 2. kao tvar toksična za reprodukciju. Te bi tvari trebalo uključiti u Dodatak koji se odnosi na točke 29. i 31. Priloga I. Direktivi 76/769/EEZ.

(7)	Vodilo se računa o rizicima i prednostima tvari koje su direktivama 97/69/EZ i 98/73/EZ novorazvrstane u kategoriju 2. kao karcinogene tvari ili u kategoriju 2. kao tvari toksične za reprodukciju.

(8)

Ova se Direktiva primjenjuje ne dovodeći u pitanje zakonodavstvo Zajednice koje određuje minimalne zahtjeve za zaštitu radnika sadržane u Direktivi Vijeća 89/391/EEZ od 12. lipnja 1989. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika na radu (10), te u pojedinačnim direktivama koje se na njoj temelje, posebno u Direktivi Vijeća 90/394/EEZ od 28. lipnja 1990. o zaštiti radnika od rizika zbog izloženosti karcinogenim tvarima na radu (Šesta pojedinačna direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive 89/391/EEZ) (11),

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Dodatak Prilogu I. Direktivi 76/769/EEZ mijenja se kako slijedi:

1.	U uvodu se dodaje Napomena R kako slijedi: „Napomena R: Razvrstavanje tvari kao karcinogenih ne mora se odnositi na vlakna kod kojih je geometrijska sredina promjera odmjerena po dužini, umanjeno za dvije standardne pogreške, veća od 6 μm.”

2.	Tvari navedene u Prilogu ovoj Direktivi dodaju se tvarima koje su navedene u Prilogu koji se odnosi na točke 29. i 31.

Članak 2.

1. Države članice donose i objavljuju zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do 18. srpnja 2002. godine. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Države članice primjenjuju te odredbe od 18. siječnja 2003. godine.

2. Kada države članice donose ove odredbe, te odredbe prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

Članak 3.

Ova Direktiva stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 4.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Luxembourgu 19. lipnja 2001.

Za Europski parlament

Predsjednik

N. FONTAINE

Za Vijeće

Predsjednik

M. WINBERG

(1) SL C 116 E, 26.4.2000., str. 54.

(2) SL C 140, 18.5.2000., str. 1.

(3) Mišljenje Europskog parlamenta od 14. studenoga 2000. (još nije objavljeno u Službenom listu), Zajedničko stajalište Vijeća od 12. ožujka 2001. (SL C 142, 15.5.2001., str. 1.) i Odluka Europskog parlamenta od 16. svibnja 2001.

(4) SL L 95, 16.4.1996., str. 9.

(5) SL L 365, 31.12.1994., str. 1.

(6) SL L 262, 27.9.1976., str. 201. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 1999/77/EZ (SL L 207, 6.8.1999., str. 18.).

(7) SL 196 J, 16.8.1967., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 2000/33/EZ (SL L 136, 8.6.2000., str. 90.).

(8) SL L 343, 13.12.1997., str. 19.

(9) SL L 305, 16.11.1998., str. 1.

(10) SL L 183, 29.6.1989., str. 1.

(11) SL L 196, 26.7.1990., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom Vijeća 1999/38/EZ (SL L 138, 1.6.1999., str. 66.).

PRILOG

Točka 29. — Karcinogene tvari: kategorija 2.

Tvari	Indeks broj	EZ broj	CAS broj	Napomene
4-kloranilin	612-137-00-9	203-401-0	106-47-8
Vatrostalna keramička vlakna; vlakna za posebne namjene, isključujući ona koja su navedena drugdje u Prilogu I. Direktivi 67/548/EEZ; [umjetna staklena (silikatna) vlakna nepravilne orijentacije koja sadrže alkalijski oksid i zemno-alkalijski oksid (Na2O + K2O + CaO + MgO + BaO) manje ili jednako od 18 % po težini]	650-017-00-8			R

Točka 31. — Tvari toksične za reprodukciju: kategorija 2.

Tvari	Indeks broj	EZ broj	CAS broj	Napomene
6-(2-kloretil)-6(2-metoksieotksi)-2,5,7,10-tetraoksa-6- silaundekan; etacelasil	014-014-00-X	253-704-7	37894-46-5

13/Sv. 052

Službeni list Europske unije

111

32002L0058

L 201/37

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

12.07.2002.

DIREKTIVA 2002/58/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 12. srpnja 2002.

o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 95.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

nakon savjetovanja s Odborom regija,

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora (3),

budući da:

(1)

Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnome kretanju takvih podataka (4) zahtijeva od država članica da osiguraju prava i slobode fizičkih osoba u vezi s obradom osobnih podataka te posebno njihova prava na privatnost, kako bi se osigurao slobodan protok osobnih podataka unutar Zajednice.

(2)	Ova Direktiva traži poštovanje temeljnih prava te poštuje načela priznata posebno Poveljom o temeljnim pravima Europske unije. Ova Direktiva posebno traži osiguranje punoga poštovanja prava određenih u člancima 7. i 8. navedene Povelje.

(3)	Povjerljivost komunikacija zajamčena je u skladu s međunarodnim instrumentima koji se odnose na ljudska prava, posebno Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te ustavima država članica.

(4)

Direktiva 97/66/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 1997. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području telekomunikacija (5) prenijela je načela navedena u Direktivi 95/46/EZ u posebna pravila za područje telekomunikacija. Direktiva 97/66/EZ mora se prilagoditi razvoju na tržištima i u tehnologijama elektroničkih komunikacijskih usluga kako bi mogla pružiti jednaku razinu zaštite osobnih podataka i privatnosti korisnicima javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga, neovisno o tehnologijama koje se koriste. Tu bi Direktivu stoga trebalo staviti izvan snage i zamijeniti ovom Direktivom.

(5)

Nove napredne digitalne tehnologije uvode se u ovom trenutku u javne komunikacijske mreže u Zajednici, što dovodi do posebnih zahtjeva u vezi sa zaštitom osobnih podataka i privatnosti korisnika. Razvoj informacijskog društva karakterizira uvođenje novih elektroničkih komunikacijskih usluga. Pristup digitalnim pokretnim mrežama postao je dostupan i prihvatljiv široj javnosti. Ove digitalne mreže imaju ogromne kapacitete i mogućnosti obrade osobnih podataka. Uspješan prekogranični razvoj ovih usluga djelomice ovisi o povjerenju korisnika da njihova privatnost neće biti ugrožena.

(6)

Internet mijenja tradicionalne tržišne strukture pružajući zajedničku globalnu infrastrukturu za dostavu širokog raspona elektroničkih komunikacijskih usluga. Javno dostupne elektroničke komunikacijske usluge preko interneta otvaraju korisnicima nove mogućnosti, ali također i nove opasnosti za njihove osobne podatke i privatnost.

(7)

U slučaju javnih komunikacijskih mreža treba donijeti posebne zakone i druge propise s ciljem zaštite temeljnih prava i sloboda fizičkih osoba i legitimnih interesa pravnih osoba, posebno u vezi sa sve većom sposobnošću automatskog pohranjivanja i obrade podataka koji se odnose na pretplatnike i korisnike.

(8)

Pravne, regulatorne i tehničke odredbe koje države članice usvoje u vezi sa zaštitom osobnih podataka, privatnosti i legitimnih interesa pravnih osoba u području elektroničkih telekomunikacija, treba uskladiti s ciljem izbjegavanja prepreka na unutarnjem tržištu elektroničkih komunikacija u skladu s člankom 14. Ugovora. Usklađivanje se treba ograničiti na zahtjeve nužne kako bi se zajamčilo da neće postojati zapreke promicanju i razvoju novih elektroničkih komunikacijskih usluga i mreža između država članica.

(9)

Države članice, davatelji i korisnici, zajedno s nadležnim tijelima Zajednice, trebaju usko surađivati pri uvođenju i razvoju relevantnih tehnologija, ako je to potrebno kako bi se primijenila jamstva koja pruža ova Direktiva te posebno uzimajući u obzir ciljeve smanjivanja obrade osobnih podataka te uporabe anonimnih podataka ili pseudonima gdje god je to moguće.

(10)

U području elektroničkih komunikacija Direktiva 95/46/EZ primjenjuje se posebno na sva pitanja koja se odnose na zaštitu temeljnih prava i sloboda, koja nisu posebno pokrivena odredbama ove Direktive, uključujući obveze osoba koje provode kontrolu i prava pojedinaca. Direktiva 95/46/EZ primjenjuje se na komunikacijske usluge koje nisu javne.

(11)

Poput Direktive 95/46/EZ, ova Direktiva ne obuhvaća pitanja zaštite temeljnih prava i sloboda koje se odnose na aktivnosti koje nisu uređene pravom Zajednice. Stoga se njome ne mijenja postojeća ravnoteža između prava na privatnost pojedinca i mogućnosti država članica da poduzmu mjere iz članka 15. stavka 1. ove Direktive, koje su nužne za zaštitu javne sigurnosti, obrane, državne sigurnosti (uključujući gospodarsko blagostanje države kada se aktivnosti odnose na sigurnosna pitanja države) te za provođenje odredaba kaznenog prava. Kao posljedica toga, ova Direktiva ne utječe na sposobnost država članica da provode zakonito presretanje elektroničkih komunikacija, odnosno da poduzimaju druge mjere ako je to nužno u neku od gore navedenih svrha te u skladu s Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, na način kako je tumači Europski sud za ljudska prava. Takve mjere moraju biti prikladne, strogo razmjerne svrsi za koju se poduzimaju i neophodne unutar demokratskog društva te trebaju biti podložne prikladnim zaštitnim mehanizmima u skladu s Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

(12)

Pretplatnici javno dostupne elektroničke komunikacijske usluge mogu biti fizičke ili pravne osobe. Dopunjujući Direktivu 95/46/EZ, ova Direktiva ima za cilj zaštititi temeljna prava fizičkih osoba, posebno njihovo pravo na privatnost, kao i legitimne interese pravnih osoba. Ova Direktiva ne sadrži obvezu država članica da prošire primjenu Direktive 95/46/EZ na zaštitu legitimnih interesa pravnih osoba koja je osigurana u okviru primjenjivog zakonodavstva Zajednice i država članica.

(13)	Ugovorni odnos između pretplatnika i davatelja usluga može sadržavati periodično ili jednokratno plaćanje za pružene usluge ili usluge koje će se pružiti. Unaprijed plaćene kartice također se smatraju ugovorom.

(14)

Podaci o lokaciji mogu se odnositi na širinu, duljinu i visinu korisnikove terminalne opreme, na smjer putovanja, razinu točnosti informacija o lokaciji, identifikaciju mrežne ćelije u kojoj je terminalna oprema smještena u određenom trenutku, kao i na vrijeme kada je snimljena informacija o lokaciji.

(15)

Komunikacija može uključiti informacije o imenu, broju ili adresi koje pruža pošiljatelj komunikacije odnosno korisnik veze s ciljem prijenosa komunikacije. Podaci o prometu mogu uključiti svaku pretvorbu tih informacija u mreži preko koje se prenosi komunikacija u svrhu provedbe prijenosa. Podaci o prometu mogu se, između ostalog, sastojati od podataka koji se odnose na usmjeravanje, trajanje, vrijeme ili opseg komunikacije, na upotrijebljeni protokol, na lokaciju terminalne opreme pošiljatelja odnosno primatelja, na mrežu na kojoj komunikacija počinje ili završava, na početak, kraj ili trajanje veze. Oni se mogu također sastojati od formata u kojemu se komunikacija prenosi na mreži.

(16)

Informacije koje čine dio usluge emitiranja koja se pruža putem javne komunikacijske mreže namijenjene su potencijalno neograničenoj publici te se ne smatraju komunikacijom u smislu ove Direktive. Međutim, u slučajevima kada se može utvrditi pojedinačni pretplatnik ili korisnik koji prima takvu informaciju, na primjer putem usluga videa na zahtjev, prenesena informacija smatra se komunikacijom za potrebe ove Direktive.

(17)

Za potrebe ove Direktive, pristanak korisnika ili pretplatnika, neovisno o tomu je li on fizička ili pravna osoba, ima isto značenje kao i podaci o pristanku osobe koji su određeni i detaljnije opisani u Direktivi 95/46/EZ. Pristanak se može dati na prikladan način koji omogućuje korisniku da slobodno navede posebne i informirane naznake svojih želja, uključujući označivanje kvačicom prilikom posjete nekoj stranici na Internetu.

(18)	Usluge s dodatnom vrijednosti mogu, na primjer, uključivati savjete u vezi s najjeftinijim tarifnim paketima, informacije o smjeru puta i prometu, vremenskoj prognozi i turističke informacije.

(19)

Primjena određenih zahtjeva koji se odnose na prikazivanje i ograničenje broja pozivatelja i broja pozvane linije, kao i automatsko prosljeđivanje poziva na pretplatnikove linije koje su priključene na analogne telefonske centrale, ne smije biti obvezna u posebnim slučajevima kad bi se takva primjena pokazala tehnički neizvedivom ili bi zahtijevala nerazmjeran ekonomski napor. Važno je da zainteresirane strane budu obaviještene o takvim slučajevima te stoga države članice o njima moraju obavijestiti Komisiju.

(20)

Davatelji usluga trebaju poduzeti odgovarajuće mjere s ciljem zaštite sigurnosti njihovih usluga, ako je nužno zajedno s davateljem mreže, te obavijestiti pretplatnike o posebnim opasnostima proboja sigurnosti mreže. Takve opasnosti mogu se posebno pojaviti kod elektroničkih komunikacijskih usluga preko otvorene mreže kao što je internet ili analogna pokretna telefonija. Posebno je važno za pretplatnike i korisnike takvih usluga da ih njihov davatelj usluga u potpunosti obavijesti o postojećim sigurnosnim opasnostima koji leže izvan opsega mogućih sredstava za otklanjanje opasnosti koje davatelj usluga može pružiti. Davatelji usluga koji pružaju javno dostupne elektroničke komunikacijske usluge preko interneta trebaju obavijestiti korisnike i pretplatnike o mjerama koje oni mogu poduzeti kako bi se zaštitila sigurnost njihovih komunikacija, na primjer uporabom posebnih vrsta kompjutorskih programa (softvera) ili tehnologija kodiranja. Zahtjev za obavješćivanje pretplatnika o posebnim sigurnosnim opasnostima ne oslobađa davatelja usluga obveze da poduzme, o svome vlastitom trošku, odgovarajuće i hitne mjere kako bi spriječio nove, nepredviđene sigurnosne opasnosti te uspostavio normalnu sigurnosnu razinu usluge. Pružanje informacija o sigurnosnim opasnostima treba biti besplatno za pretplatnika, osim neznatnih troškova kojima se pretplatnik izlaže prilikom primanja ili prikupljanja informacija, na primjer prenošenjem poruke elektronske pošte. Sigurnost se procjenjuje s obzirom na članak 17. Direktive 95/46/EZ.

(21)

Treba poduzeti mjere kako bi se spriječio neovlašten pristup komunikacijama putem javnih komunikacijskih mreža i javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga, s ciljem zaštite povjerljivosti komunikacija, uključujući sadržaj te podatke koji se odnose na takve komunikacije. Nacionalna zakonodavstva u pojedinim državama članicama zabranjuju samo namjeran neovlašten pristup komunikacijama.

(22)

Zabrana pohranjivanja komunikacija i s njima povezanih podataka o prometu osobama koje nisu korisnici ili bez pristanka korisnika, nema namjeru zabraniti automatsko, posredničko i privremeno pohranjivanje ovih informacija u onoj mjeri u kojoj se ono odvija isključivo u svrhu provedbe prijenosa u elektroničkoj komunikacijskoj mreži te pod uvjetom da te informacije nisu pohranjene na razdoblje koje je duže od razdoblja potrebnog za svrhe prijenosa i upravljanja prometom, kao i pod uvjetom da tijekom razdoblja pohrane povjerljivost ostane zajamčena. Ako je to potrebno kako bi prijenos bilo koje javno dostupne informacije drugim primateljima usluge na njihov zahtjev bio učinkovitiji, ova Direktiva ne bi trebala sprečavati daljnju pohranu takve informacije, pod uvjetom da ta informacija u svakom slučaju bude dostupna javnosti, bez ograničenja, te da se svi podaci koji se odnose na pojedine pretplatnike ili korisnike koji zahtijevaju takve informacije obrišu.

(23)

Povjerljivost komunikacija također treba osigurati tijekom zakonitog poslovanja. Ako je to potrebno i zakonom dopušteno, komunikacije se mogu snimati u svrhu pružanja dokaza o trgovačkoj transakciji. Direktiva 95/46/EZ primjenjuje se na takvu obradu. Stranke u komunikaciji trebaju biti obaviještene o snimanju prije samoga snimanja, o njegovoj svrsi te trajanju njegove pohrane. Snimljena komunikacija treba se obrisati čim je prije moguće, a u svakom slučaju najkasnije do isteka razdoblja tijekom kojega se transakcija može pravno pobijati.

(24)

Terminalna oprema korisnika elektroničkih komunikacijskih mreža te informacije pohranjene na takvoj opremi dio su privatnog područja korisnika koje zahtijeva zaštitu prema Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Takozvani špijunski programi (spyware), mrežne greške (web bugs), skriveni identifikatori i druga slična sredstva mogu ući u korisnikov terminal bez njegova znanja s ciljem dobivanja pristupa informacijama, pohranjivanja skrivenih informacija ili ulaženja u trag aktivnostima korisnika, te mogu ozbiljno narušiti privatnost korisnika. Uporaba takvih sredstava treba se dopustiti isključivo u legitimne svrhe, uz znanje dotičnih korisnika.

(25)

Međutim, takva sredstva, na primjer takozvani kolačići (cookies), mogu biti legitimno i korisno oruđe, na primjer pri analiziranju učinkovitosti dizajna web stranice i oglašavanja, te prilikom potvrde identiteta korisnika koji su uključeni u on-line transakcije. Ako su takva sredstva, na primjer kolačići, namijenjena legitimnoj svrsi, poput olakšavanja pružanja usluga informacijskog društva, njihova uporaba treba se dopustiti pod uvjetom da se korisnicima pruži jasna i precizna informacija, u skladu s Direktivom 95/46/EZ, o svrsi kolačića ili sličnih sredstava kako bi se osiguralo da korisnici budu svjesni informacija koje se stavljaju na terminalnu opremu kojom se služe. Korisnicima treba biti dana mogućnost odbiti pohranjivanje kolačića ili sličnih sredstava na svoju terminalnu opremu. Ovo je posebno važno ako drugi korisnici, a ne izvorni korisnik, imaju pristup terminalnoj opremi te, samim time, i podacima koji sadrže osjetljive privatne informacije pohranjene na takvoj opremi. Informacije o uporabi različitih uređaja koji bi se ugradili na korisnikovu terminalnu opremu, kao i pravo na odbijanje tih uređaja, mogu se ponuditi jednom tijekom iste veze te se također odnose na svaku buduću uporabu tih uređaja do koje može doći tijekom naknadnih veza. Metode davanja informacija, pružanja prava na odbijanje ili zahtijevanje pristanka, trebaju biti što je više moguće pristupačne. Pristup sadržajima posebnih web stranica još uvijek može ovisiti o dobro obaviještenome prihvaćanju kolačića ili sličnoga sredstva, ako se koristi u legitimne svrhe.

(26)

Podaci o pretplatnicima obrađeni unutar elektroničkih komunikacijskih mreža u svrhu uspostavljanja veze i prijenosa informacija sadrže informacije o privatnom životu fizičkih osoba te se tiču prava na poštovanje njihove korespondencije, odnosno legitimnih interesa pravnih osoba. Takvi se podaci mogu pohraniti isključivo u onoj mjeri koja je nužna za pružanje usluge u svrhu zaračunavanja i naplate međusobnog povezivanja te na ograničeno vrijeme. Bilo kakva daljnja obrada takvih podataka, koju davatelj javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga želi provesti za marketing elektroničkih komunikacijskih usluga ili za pružanje usluga s posebnom tarifom, može se dopustiti samo ako se pretplatnik složio s time na temelju točne i potpune informacije koju je dobio od davatelja javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga o vrstama daljnje obrade koju davatelj usluga namjerava provesti te o pravu pretplatnika da ne pruži, odnosno opozove svoj pristanak na takvu obradu. Podaci o prometu koji su se koristili za marketinške komunikacijske usluge ili za pružanje usluga s posebnom tarifom također se trebaju brisati ili učiniti anonimnima nakon pružanja usluge. Davatelji usluga trebaju uvijek obavještavati pretplatnike o vrstama podataka koje obrađuju te o svrsi i trajanju te obrade.

(27)

Točan trenutak završetka prijenosa komunikacije, nakon kojega se podaci o prometu trebaju brisati, osim u svrhu naplate, može ovisiti o vrsti elektroničke komunikacijske usluge koja se pruža. Na primjer, za poziv putem govorne telefonije prijenos će završiti čim jedan od korisnika prekine vezu. Kada je riječ o elektronskoj pošti prijenos je završen čim primatelj pokupi poruku, obično s poslužitelja svoga davatelja usluga.

(28)

Obveza brisanja podataka o prometu ili obveza da se takvi podaci učine anonimnima kada više nisu potrebni u svrhu prijenosa komunikacije nije u suprotnosti s takvim postupcima na Internetu, kao što su privremeno pohranjivanje IP adresa u internet domenski sustav ili privremeno pohranjivanje IP adresa povezanih s fizičkim adresama, odnosno uporaba informacija o prijavi za nadzor prava na pristup mrežama ili uslugama.

(29)

Davatelj usluga može obraditi podatke o prometu koji se odnose na pretplatnike i korisnike, ako je to nužno u pojedinačnim slučajevima, kako bi otkrio tehničke neispravnosti ili greške u prijenosu komunikacija. Davatelj usluga može također obraditi podatke o prometu nužne u svrhu naplaćivanja kako bi se otkrila i zaustavila prijevara koja se sastoji od neplaćanja uporabe elektroničke komunikacijske usluge.

(30)

Sustave pružanja elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga treba koncipirati tako da ograniče količinu nužnih osobnih podataka na strogi minimum. Sve aktivnosti koje se odnose na pružanje elektroničke komunikacijske usluge koje izlaze iz okvira prijenosa komunikacije i njezine naplate, trebaju se zasnivati na sveukupnim podacima o prometu koji se ne mogu odnositi na pretplatnike ili korisnike. Ako se takve aktivnosti ne mogu zasnivati na sveukupnim podacima, one se trebaju smatrati uslugama s dodatnom vrijednosti za koje se traži pristanak pretplatnika.

(31)

Traži li se pristanak za obradu osobnih podataka s ciljem pružanja određene usluge s posebnom tarifom od korisnika ili od pretplatnika, ovisit će o podacima koji se obrađuju, kao i o vrsti usluge koja će se pružiti te o tome je li tehnički, proceduralno i ugovorno moguće razlikovati pojedinca koji koristi elektroničku komunikacijsku uslugu od pravne ili fizičke osobe koja se pretplatila na nju.

(32)

Ako davatelj elektroničke komunikacijske usluge odnosno usluge s posebnom tarifom angažira drugi subjekt kao podugovaratelja za obradu osobnih podataka nužnih za pružanje ovih usluga, takav podugovor, kao i naknadna obrada podataka, trebaju u potpunosti udovoljavati zahtjevima o osobama koje provode nadzor i obrađuju osobne podatke kako su utvrđeni u Direktivi 95/46/EZ. Ako pružanje usluge s posebnom tarifom zahtijeva da davatelj elektroničke komunikacijske usluge proslijedi davatelju usluge s posebnom tarifom podatke o prometu ili lokaciji, pretplatnici ili korisnici na koje se podaci odnose trebaju također biti u potpunosti obaviješteni o ovome prosljeđivanju prije no što daju svoj pristanak na obradu podataka.

(33)

Uvođenje računa s detaljnim ispisom povećalo je mogućnosti pretplatnika da provjeri točnost naknada koje mu je zaračunao davatelj usluga, ali, u isto vrijeme, ono može ugroziti privatnost korisnika javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga. Stoga, kako bi se sačuvala privatnost korisnika, države članice trebaju poticati razvoj novih mogućnosti u području elektroničkih komunikacijskih usluga, poput alternativnih načina plaćanja, koji omogućuju anoniman ili strogo privatan pristup javno dostupnim elektroničkim komunikacijskim uslugama, na primjer, putem telefonskih kartica ili putem mogućnosti plaćanja kreditnom karticom. U tu svrhu države članice mogu zatražiti od operatora da ponude svojim pretplatnicima različitu vrstu detaljnog računa u kojemu su određene brojke pozvanoga broja izbrisane.

(34)

Kada je riječ o prikazu broja pozivatelja, potrebno je zaštititi pravo pozivatelja da uskrati prikaz poziva s kojega se poziv obavlja, kao i pravo primatelja poziva da odbije pozive s neidentificiranih brojeva. U posebnim slučajevima postoji opravdanje za prikrivanje prikaza broja pozivatelja. Pojedini pretplatnici, posebno telefoni za pomoć i slične organizacije, zainteresirane su za jamčenje anonimnosti svojih pozivatelja. Kada je riječ o prikazu broja pozvane linije, potrebno je zaštititi pravo i legitimni interes pozvane stranke da uskrati prikaz broja pozvane linije na koju je pozivatelj doista priključen, posebno u slučaju proslijeđenih poziva. Davatelji javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga trebaju obavijestiti svoje pretplatnike o postojanju prikaza broja pozivatelja i broja pozvane linije na mreži te o svim uslugama koje se nude na temelju prikaza broja pozivatelja i broja pozvane linije, kao i o mogućnostima privatnosti koje su dostupne. Ovo će omogućiti pretplatnicima da donesu informiranu odluku o opcijama privatnosti koje možda žele koristiti. Opcije privatnosti koje se nude po pojedinoj liniji ne moraju nužno biti dostupne kao automatska mrežna usluga, no mogu se dobiti putem jednostavnog zahtjeva upućenog davatelju javno dostupne elektroničke komunikacijske usluge.

(35)

U digitalnim pokretnim mrežama, podaci o lokaciji koji sadrže zemljopisni položaj terminalne opreme pokretnog korisnika, obrađuju se kako bi se omogućio prijenos komunikacija. Takvi podaci su podaci o prometu pokriveni člankom 6. ove Direktive. Međutim, osim toga, digitalne pokretne mreže mogu imati sposobnost obrade podataka o lokaciji koji su precizniji nego što je potrebno za prijenos komunikacija te koji se koriste za pružanje usluga s posebnom tarifom, kao što su usluge koje pružaju individualizirane informacije o prometu i smjeru puta vozačima. Obrada takvih podataka za usluge s posebnom tarifom treba se dopustiti samo ako su pretplatnici dali svoju pristanak. Čak i u slučajevima kada su pretplatnici dali svoj pristanak, oni moraju imati na raspolaganju jednostavne načine privremenoga uskraćivanja obrade podataka o lokaciji, bez naknade.

(36)

Države članice mogu ograničiti prava korisnika i pretplatnika na privatnost u vezi s prikazom broja pozivatelja ako je to nužno kako bi se ušlo u trag zlonamjernim pozivima te u vezi s prikazom broja pozivatelja i podacima o lokaciji ako je to potrebno kako bi se omogućilo hitnim službama da provode svoje zadaće što je moguće učinkovitije. U tu svrhu države članice mogu donijeti posebne odredbe kojima će ovlastiti davatelje elektroničkih komunikacijskih usluga da pružaju pristup prikazu broja pozivatelja i podacima o lokaciji bez prethodnoga pristanka korisnika ili pretplatnika.

(37)

Zaštitne mehanizme treba pružiti pretplatnicima protiv neugodnosti koju može izazvati automatsko prosljeđivanje poziva drugih osoba. Štoviše, u takvim slučajevima, potrošačima mora biti omogućeno zaustavljanje proslijeđenih poziva koji se prenose na njihove terminale putem jednostavnog zahtjeva upućenog davatelju javno dostupne elektroničke komunikacijske usluge.

(38)

Telefonski imenici pretplatnika elektroničkih komunikacijskih usluga distribuiraju se posvuda te su javni. Pravo na privatnost fizičkih osoba i legitimni interesi pravnih osoba zahtijevaju da pretplatnici budu u mogućnosti odrediti hoće li se njihovi osobni podaci objaviti u telefonskome imeniku te, ako hoće, koji podaci. Davatelji javnih telefonskih imenika trebaju obavijestiti pretplatnike koji će biti uključeni u takve telefonske imenike o svrsi imenika, ali i o posebnoj uporabi koja se može ostvariti preko elektroničkih verzija javnih telefonskih imenika, posebno putem funkcija pretraživanja koje su ugrađene u softver, poput obrnute funkcije pretraživanja koja omogućuje korisnicima telefonskog imenika da otkriju ime i adresu pretplatnika samo na temelju telefonskog broja.

(39)

Obveza obavješćivanja pretplatnika o svrsi odnosno svrhama javnih telefonskih imenika u koje će se uključiti i njihovi osobni podaci treba se nametnuti stranci koja prikuplja podatke za takvo uključivanje. Ako se podaci mogu prenijeti trećoj osobi ili više trećih osoba, pretplatnik treba biti obaviješten o ovoj mogućnosti te o primatelju odnosno kategorijama mogućih primatelja. Bilo koji prijenos podataka treba biti podložan uvjetu prema kojemu se podaci ne mogu koristiti u druge svrhe osim onih zbog kojih se prikupljaju. Ako osoba koja prikuplja podatke od pretplatnika ili neka treća osoba kojoj su podaci proslijeđeni želi koristiti podatke u neku dodatnu svrhu, tada stranka koja je u početku prikupljala podatke ili treća osoba, kojoj su podaci proslijeđeni, treba dobiti ponovni pristanak pretplatnika.

(40)

Pretplatnicima treba pružiti zaštitne mehanizme protiv narušavanja njihove privatnosti neželjenim komunikacijama u svrhe izravnog marketinga, posebno putem automatiziranih pozivnih uređaja, telefaksa i e-mail poruka, uključujući SMS poruke. Ovi oblici neželjene komercijalne komunikacije mogu s jedne strane biti relativno jednostavni i jeftini za slanje ali, s druge strane, mogu predstavljati opterećenje i/ili trošak za primatelja. Štoviše, u nekim slučajevima njihov opseg može također uzrokovati poteškoće za elektroničke komunikacijske mreže i terminalnu opremu. Za takve oblike neželjenih komunikacija u svrhe izravnoga marketinga, opravdano je zahtijevati dobivanje prethodnoga izričitog pristanka primatelja prije nego što im se upute takve komunikacije. Jedinstveno tržište zahtijeva usklađen pristup osiguravanju jednostavnih pravila za poduzeća i korisnike na razini cijele Zajednice.

(41)

U kontekstu postojećeg odnosa prema potrošačima, razumno je dopustiti uporabu podataka o elektronskim adresama za pružanje sličnih proizvoda ili usluga, no isključivo od strane iste tvrtke koja je dobila podatke o elektronskim adresama u skladu s Direktivom 95/46/EZ. Nakon dobivanja podataka o elektronskim adresama, potrošač treba biti obaviješten o njihovoj daljnjoj uporabi u svrhe izravnog marketinga na jasan i nedvojben način, te mu se treba pružiti mogućnost da odbije takvu uporabu. Ova mogućnost treba se nastaviti pružati sa svakom sljedećom porukom u vezi s izravnim marketingom, besplatno, izuzev troškova prijenosa odbijanja.

(42)

Drugi oblici izravnog marketinga koji su skuplji za pošiljatelja te koji ne nameću nikakve financijske troškove pretplatnicima i korisnicima, poput poziva jedne osobe drugoj putem govorne telefonije, mogu opravdati održavanje sustava koji pretplatnicima ili korisnicima pruža mogućnost naznake da ne žele primati takve pozive. Ipak, kako se ne bi umanjila postojeća razina zaštite privatnosti, države članice trebaju imati pravo podržavati nacionalne sustave, omogućujući takve pozive isključivo onim pretplatnicima i korisnicima koji su prethodno dali svoj pristanak.

(43)	Kako bi se olakšalo učinkovito provođenje prava Zajednice o neželjenim komunikacijama u svrhe izravnog marketinga, nužno je zabraniti uporabu lažnih identiteta ili lažnih povratnih adresa odnosno brojeva prilikom slanja neželjenih poruka u svrhe izravnog marketinga.

(44)

Određeni sustavi elektronske pošte omogućuju pretplatnicima da vide pošiljatelja i predmet elektronske poruke te također da obrišu poruku a da ne moraju preuzeti ostatak sadržaja elektronske poruke ili privitak uz nju, čime smanjuju troškove koji mogu nastati preuzimanjem neželjene elektronske pošte ili privitaka. Ovakva rješenja mogu i dalje biti korisna u određenim slučajevima kao dodatno oruđe uz opće obveze utvrđene ovom Direktivom.

(45)

Ova Direktiva ne dovodi u pitanje rješenja koja države članice poduzimaju kako bi zaštitile legitimne interese pravnih osoba u vezi s neželjenim komunikacijama u svrhe izravnog marketinga. Ako države članice uspostave registar pravnih osoba, uglavnom poslovnih korisnika, koji ne žele primati takve komunikacije, u potpunosti se mogu primijeniti odredbe članka 7. Direktive 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o određenim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu, posebno elektroničke trgovine (Direktiva o elektroničkoj trgovini) (6).

(46)

Funkcija pružanja elektroničkih komunikacijskih usluga može se ugraditi u mrežu ili u bilo koji dio terminalne opreme korisnika, uključujući softver. Zaštita osobnih podataka i privatnosti korisnika javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga treba biti neovisna o konfiguraciji različitih komponenti potrebnih za pružanje usluge, kao i o distribuciji potrebnih funkcija između tih komponenti. Direktiva 95/46/EZ pokriva svaki oblik obrade osobnih podataka neovisno o tehnologiji koja se koristi. Postojanje posebnih pravila za elektroničke komunikacijske usluge, pored općih pravila za druge komponente nužne za pružanje takvih usluga, možda neće olakšati zaštitu osobnih podataka i privatnosti na tehnološki neutralan način. Stoga može biti potrebno donijeti mjere kojima će se zahtijevati od proizvođača određenih tipova opreme koja se koristi za elektroničke komunikacijske usluge da svoj proizvod koncipiraju tako da ugrade zaštitne mehanizme kako bi se osigurala zaštita osobnih podataka i privatnosti korisnika i pretplatnika. Donošenje takvih mjera u skladu s Direktivom 1999/5/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 1999. o radijskoj opremi i telekomunikacijskoj terminalnoj opremi te o uzajamnom priznavanju njihove sukladnosti (7) osigurat će da uvođenje tehničkih svojstava elektroničke komunikacijske opreme, uključujući softver u svrhu obrade podataka, bude usklađeno s ciljem osiguranja njihove kompatibilnosti s provedbom unutarnjeg tržišta.

(47)	Ako se prava korisnika i pretplatnika ne poštuju, nacionalno zakonodavstvo treba omogućiti pravne lijekove. Kazniti treba svaku osobu, bilo da se na nju primjenjuje privatno ili javno pravo, koja ne udovoljava nacionalnim mjerama poduzetima prema ovoj Direktivi.

(48)	Korisno je, u području primjene ove Direktive, koristiti iskustva radne skupine za zaštitu pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka, koja je sastavljena od predstavnika nadzornih tijela država članica, a osnovana je člankom 29. Direktive 95/46/EZ.

(49)	Kako bi se olakšalo ispunjavanje odredaba ove Direktive, potrebna su određena posebna uređenja za obradu podataka koja je već poduzeta na dan kada nacionalno provedbeno zakonodavstvo stupa na snagu prema ovoj Direktivi,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Područje primjene i cilj

1. Ovom se Direktivom usklađuju odredbe država članica koje trebaju osigurati ujednačenu razinu zaštite temeljnih prava i sloboda, a posebno prava na privatnost u vezi s obradom osobnih podataka u području elektroničkih komunikacija i osigurati slobodan prijenos takvih podataka i elektroničke komunikacijske opreme i usluga u Zajednici.

2. Odredbe ove Direktive pojašnjavaju i nadopunjuju Direktivu 95/46/EZ u svrhe spomenute u stavku 1. Štoviše, one pružaju zaštitu legitimnih interesa pretplatnika koji su pravne osobe.

3. Ova se Direktiva ne primjenjuje na aktivnosti koje su izvan područja primjene Ugovora o osnivanju Europske Zajednice, poput onih obuhvaćenih glavama V. i VI. Ugovora o Europskoj uniji, te, u svakom slučaju, na aktivnosti koje se odnose na javnu sigurnost, obranu, državnu sigurnost (uključujući gospodarsku dobrobit države kada se aktivnosti odnose na pitanja državne sigurnosti) te na aktivnosti države u području kaznenog prava.

Članak 2.

Definicije

Definicije iz Direktive 95/46/EZ i Direktive 2002/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o zajedničkom regulatornom okviru za elektroničke komunikacijske mreže i usluge (Okvirna direktiva) (8) primjenjuju se osim ako nije drukčije određeno.

Sljedeće definicije se također primjenjuju:

(a)	„korisnik” znači svaka fizička osoba koja koristi javno dostupnu elektroničku komunikacijsku uslugu, u privatne ili poslovne svrhe, pri čemu nije nužno da se pretplatila na tu uslugu;

(b)	„podaci o prometu” znači svi podaci koji se obrađuju u svrhu prijenosa komunikacije na elektroničkoj komunikacijskoj mreži ili za njezino naplaćivanje;

(c)	„podaci o lokaciji” znači svi podaci obrađeni u elektroničkoj komunikacijskoj mreži, koji naznačuju zemljopisni položaj terminalne opreme korisnika javno dostupne elektroničke komunikacijske usluge;

(d)

„komunikacija” znači svaka informacija koja se razmjenjuje ili prenosi između ograničenog broja stranaka putem javno dostupne elektroničke komunikacijske usluge. Ovo ne uključuje informaciju prenesenu kao dio usluge emitiranja za javnost putem elektroničke komunikacijske mreže, osim u onoj mjeri u kojoj se informacija može odnositi na pretplatnika ili na korisnika koji prima informaciju koji se mogu identificirati;

(e)	„poziv” znači veza uspostavljena putem javno dostupne telefonske usluge koja omogućuje dvosmjernu komunikaciju u stvarnom vremenu;

(f)	„pristanak” korisnika ili pretplatnika odgovara podacima o pristanku osobe iz Direktive 95/46/EZ;

(g)	„usluga s posebnom tarifom” znači svaka usluga koja zahtijeva obradu podataka o prometu ili lokaciji osim podataka o prometu koji nisu nužno potrebni za prijenos komunikacije ili za njeno naplaćivanje;

(h)	„elektronska pošta” znači svaka tekstualna, glasovna, zvučna ili slikovna poruka poslana preko javne komunikacijske mreže koja se može pohraniti u mreži ili u primateljevoj terminalnoj opremi sve dok je primatelj ne preuzme.

Članak 3.

Dotične usluge

1. Ova se Direktiva primjenjuje na obradu osobnih podataka u vezi s pružanjem javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga u javnim komunikacijskim mrežama u Zajednici.

2. Članci 8., 10. i 11. primjenjuju se na pretplatničke linije priključene na digitalne telefonske centrale te, ako je to tehnički izvedivo i ako ne predstavlja nerazmjeran ekonomski napor, i na pretplatničke linije priključene na analogne telefonske centrale.

3. Države članice trebaju obavijestiti Komisiju o slučajevima u kojima bi udovoljavanje zahtjevima iz članaka 8., 10. i 11. bilo tehnički neizvedivo ili bi predstavljalo nerazmjeran ekonomski napor.

Članak 4.

Sigurnost

1. Davatelj javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga mora poduzeti odgovarajuće tehničke i organizacijske mjere kako bi zaštitio sigurnost svojih usluga, ako je potrebno zajedno s davateljem javne komunikacijske mreže, u vezi sa sigurnošću mreže. Uzimajući u obzir najnovija dostignuća i trošak njihove provedbe, ove mjere moraju osigurati razinu sigurnosti koja odgovara prikazanim opasnostima.

2. U slučaju posebne opasnosti narušavanja sigurnosti mreže, davatelj javno dostupne elektroničke komunikacijske usluge mora obavijestiti pretplatnike o takvoj opasnosti te, ako opasnost leži izvan opsega mjera koje treba poduzeti davatelj usluge, o mogućim sredstvima za otklanjanje opasnosti, uključujući i naznaku vjerojatnih troškova koji će se s tim u vezi pojaviti.

Članak 5.

Povjerljivost komunikacija

1. Države članice putem svojih zakonodavstava osiguravaju povjerljivost komunikacija i s time povezanih podataka o prometu koji se šalju preko javne komunikacijske mreže i javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga. One posebno zabranjuju svim osobama koje nisu korisnici slušanje, prisluškivanje, pohranjivanje ili druge oblike presretanja odnosno nadzora nad komunikacijama i s time povezanim podacima o prometu, bez pristanka korisnika, osim u slučaju kada imaju zakonsko dopuštenje da to učine u skladu s člankom 15. stavkom 1. Ovaj stavak ne sprečava tehničko pohranjivanje koje je nužno za prijenos komunikacije, ne dovodeći u pitanje načelo povjerljivosti.

2. Stavak 1. ne utječe na zakonski dopušteno snimanje komunikacija i s time povezanih podataka o prometu kada se provodi tijekom zakonitog poslovanja u svrhu pružanja dokaza o trgovačkoj transakciji ili o svakoj drugoj poslovnoj komunikaciji.

3. Države članice osiguravaju da uporaba elektroničkih komunikacijskih mreža za pohranu informacija ili za pristup informacijama pohranjenima u terminalnoj opremi pretplatnika ili korisnika bude dopuštena samo pod uvjetom da se pretplatniku ili korisniku pruže jasne i sveobuhvatne informacije u skladu s Direktivom 95/46/EZ, između ostalog, o svrsi obrade te ako mu nadzornik podataka ponudi pravo da odbije takvu obradu. Ovo ne sprečava tehničko pohranjivanje ili pristup isključivo u svrhu provođenja ili olakšavanja prijenosa komunikacija preko elektroničke komunikacijske mreže ili ako je strogo nužno kako bi se pružila neka usluga informacijskog društva koju je pretplatnik ili korisnik izričito zatražio.

Članak 6.

Podaci o prometu

1. Podaci o prometu koji se odnose na pretplatnike i korisnike i koje je davatelj javne komunikacijske mreže ili javno dostupne elektroničke komunikacijske usluge obradio i pohranio moraju se obrisati ili učiniti anonimnima kada više nisu potrebni u svrhu prijenosa komunikacije, ne dovodeći u pitanje stavke 2., 3. i 5. ovog članka te članak 15. stavak 1.

2. Podaci o prometu koji su nužni u svrhu naplaćivanja usluge od pretplatnika te u svrhu plaćanja međusobnog povezivanja mogu se obraditi. Takva je obrada dopustiva isključivo do kraja razdoblja tijekom kojega se račun može pravno pobijati ili tijekom kojega se može zahtijevati plaćanje.

3. U svrhu marketinga elektroničkih komunikacijskih usluga ili pružanja usluge s posebnom tarifom, davatelj javno dostupne elektroničke komunikacijske usluge može obraditi podatke iz stavka 1. u onoj mjeri i u trajanju nužnom za takve usluge ili marketing, ako je pretplatnik ili korisnik, na kojega se podaci odnose, dao svoj pristanak na to. Korisnicima ili pretplatnicima treba se pružiti mogućnost da povuku svoj pristanak za obradu podataka o prometu u bilo koje vrijeme.

4. Davatelj usluge mora obavijestiti pretplatnika ili korisnika o vrstama podataka o prometu koji se obrađuju te o trajanju takve obrade u svrhe navedene u stavku 2. te, prije dobivanja pristanka, u svrhe navedene u stavku 3.

5. Obrada podataka o prometu, u skladu sa stavcima 1., 2., 3. i 4. mora se ograničiti na osobe koje djeluju pod nadzorom davatelja javnih komunikacijskih mreža i javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga i koje se bave naplaćivanjem usluga ili upravljanjem prometom, upitima potrošača, otkrivanjem prijevara, marketingom elektroničkih komunikacijskih usluga ili pružanjem usluga s posebnom tarifom, te mora biti ograničena na ono što je nužno u svrhe takvih aktivnosti.

6. Stavci 1., 2., 3. i 5. primjenjuju se ne dovodeći u pitanje mogućnost nadležnih tijela da budu obaviješteni o podacima o prometu u skladu sa zakonodavstvom koje se primjenjuje s ciljem rješavanja sporova, posebno sporova u vezi s međusobnim povezivanjem ili naplaćivanjem usluga.

Članak 7.

Račun s detaljnim ispisom

1. Pretplatnici imaju pravo primati račune bez detaljnog ispisa.

2. Države članice primjenjuju nacionalne odredbe kako bi se uskladila prava pretplatnika koji primaju račune s detaljnim ispisom s pravom na privatnost korisnika pozivatelja i pozvanih pretplatnika, na primjer, da takvim korisnicima i pretplatnicima osiguraju dovoljno drugačijih načina za povećanje privatnosti komunikacija ili plaćanja.

Članak 8.

Prikazivanje i ograničavanje prikaza broja pozivatelja i broja pozvane linije

1. Ako se nudi mogućnost prikazivanja broja pozivatelja, davatelj usluga mora ponuditi pozivatelju mogućnost da, na jednostavan način i bez naplate, spriječi prikazivanje broja pozivatelja po pozivu. Pretplatnik pozivatelj mora imati ovu mogućnost za svaku liniju.

2. Ako se nudi mogućnost prikazivanja broja pozivatelja, davatelj usluga mora ponuditi pozvanom pretplatniku mogućnost da na jednostavan način i bez naplate za razumnu uporabu te funkcije spriječi prikazivanje broja pozivatelja kod dolaznih poziva.

3. Ako se nudi mogućnost prikazivanja broja pozivatelja te ako se broj pozivatelja prikazuje prije uspostavljanja poziva, davatelj usluga mora ponuditi pozvanom pretplatniku mogućnost da na jednostavan način odbije dolazne pozive u slučajevima kada je prikazivanje broja pozivatelja spriječio korisnik ili pretplatnik koji poziva.

4. Ako se nudi mogućnost prikazivanja broja pozvane linije, davatelj usluga mora ponuditi pozvanom pretplatniku mogućnost da na jednostavan način i bez naplate spriječi prikazivanje broja pozvane linije pozivatelju.

5. Stavak 1. također se primjenjuje u vezi s pozivima u treće zemlje koji potječu iz Zajednice. Stavci 2., 3. i 4. također se primjenjuju na dolazne pozive koji potječu iz trećih zemalja.

6. Države članice osiguravaju da u slučaju ako se nudi mogućnost prikazivanja broja pozivatelja i/ili broja pozvane linije, davatelji javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga obavijeste javnost o tome te o mogućnostima navedenima u stavcima 1., 2., 3. i 4.

Članak 9.

Podaci o lokaciji koji nisu podaci o prometu

1. Ako se mogu obraditi podaci o lokaciji koji nisu podaci o prometu, koji se odnose na korisnike ili pretplatnike javnih komunikacijskih mreža ili javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga, takvi podaci mogu se obraditi samo nakon što su učinjeni anonimnima, odnosno uz pristanak korisnika ili pretplatnika, u mjeri i u trajanju potrebnom za pružanje usluge s dodatnom vrijednosti. Davatelj usluga mora obavijestiti korisnike ili pretplatnike, prije dobivanja njihovog pristanka, o vrsti podataka o lokaciji koji nisu podaci o prometu koji će se obraditi, o svrsi i trajanju obrade te hoće li se dotični podaci proslijediti trećoj osobi u svrhu pružanja usluge s posebnom tarifom. Korisnicima ili pretplatnicima treba se pružiti mogućnost opoziva njihova pristanka na obradu podataka o lokaciji koji nisu podaci o prometu u bilo koje vrijeme.

2. Nakon dobivanja pristanka korisnika ili pretplatnika na obradu podataka o lokaciji koji nisu podaci o prometu, korisnik ili pretplatnik mora i dalje imati mogućnost, na jednostavan način i bez naplate, privremeno odbiti obradu takvih podataka za svako priključivanje na mrežu ili za svaki prijenos komunikacija.

3. Obrada podataka o lokaciji koji nisu podaci o prometu u skladu sa stavcima 1. i 2. mora se ograničiti na osobe koje djeluju pod nadzorom davatelja javne komunikacijske mreže ili javno dostupne komunikacijske usluge, odnosno treće osobe koja pruža uslugu s posebnom tarifom, te se mora ograničiti na ono što je nužno u svrhu pružanja usluge s posebnom tarifom.

Članak 10.

Iznimke

Države članice osiguravaju da postoje transparentni postupci upravljanja načinom na koji davatelj javne komunikacijske mreže i/ili javno dostupne elektroničke komunikacijske usluge može odbiti:

(a)

uklanjanje mogućnosti prikazivanja broja pozivatelja, na privremenoj osnovi, na zahtjev pretplatnika koji traži ulaženje u trag podmuklim ili zlonamjernim pozivima. U tom slučaju, u skladu s nacionalnim pravom, podaci koji sadrže identifikaciju pretplatnika pozivatelja pohranjuju se te su dostupni davatelju javne komunikacijske mreže i/ili javno dostupne elektroničke komunikacijske usluge;

(b)

uklanjanje mogućnosti prikazivanja broja pozivatelja i privremeno uskraćivanje pristanka ili nedostatak pristanka pretplatnika ili korisnika na obradu podataka o lokaciji, za svaku liniju, kada je riječ o organizacijama koje se bave hitnim pozivima te koje država članica priznaje kao takve, uključujući tijela kaznenog progona, usluge hitne pomoći i vatrogasne službe, u svrhu odgovora na takve pozive.

Članak 11.

Automatsko prosljeđivanje poziva

Države članice osiguravaju da svaki pretplatnik ima mogućnost, na jednostavan način i bez naplate, zaustaviti automatsko prosljeđivanje poziva na pretplatnikov terminal, koje obavlja treća osoba.

Članak 12.

Telefonski imenici pretplatnika

1. Države članice osiguravaju da pretplatnici budu obaviješteni, bez naknade te prije njihovog uvrštavanja u telefonski imenik, o svrsi odnosno svrhama tiskanog ili elektroničkog telefonskog imenika pretplatnika, koji je dostupan javnosti ili koji se može nabaviti putem usluga informacija i u koji se mogu uključiti njihovi osobni podaci, kao i o svim drugim mogućnostima uporabe zasnovanima na funkcijama pretraživanja koje su ugrađene u elektroničke verzije telefonskog imenika.

2. Države članice osiguravaju da se pretplatnicima pruži mogućnost odrediti hoće li njihovi osobni podaci biti uključeni u javni telefonski imenik, te, ako hoće, koji podaci, u onoj mjeri u kojoj su ti podaci relevantni za svrhu telefonskog imenika koju je odredio njegov davatelj, kao i mogućnost provjeriti, ispraviti ili opozvati takve podatke. Neuključivanje u javni telefonski imenik pretplatnika, provjera, ispravak ili opoziv osobnih podataka iz imenika su besplatni.

3. Države članice mogu zahtijevati da se od pretplatnika traži dodatni pristanak za bilo koju svrhu javnog telefonskog imenika, osim traženja kontaktnih podataka o osobama na temelju njihovog imena te, gdje je to potrebno, minimuma drugih identifikatora.

4. Stavci 1. i 2. primjenjuju se na pretplatnike koji su fizičke osobe. Države članice također osiguravaju, u okviru prava Zajednice i važećeg nacionalnoga zakonodavstva, zadovoljavajuću razinu zaštite legitimnih interesa pretplatnika koji nisu fizičke osobe, u vezi s njihovim upisom u javne telefonske imenike.

Članak 13.

Neželjene komunikacije

1. Uporaba automatiziranih sustava pozivanja, bez ljudske intervencije (govorni automati), faksimil strojeva (faksovi) ili elektroničke pošte u svrhu izravnoga marketinga može se dopustiti isključivo kod onih pretplatnika koji su prethodno dali svoj pristanak.

2. Bez obzira na stavak 1., ako fizička ili pravna osoba dobije od svojih potrošača podatke o njihovim elektronskim adresama, u kontekstu prodaje proizvoda ili usluge, u skladu s Direktivom 95/46/EZ, ta fizička ili pravna osoba može koristiti podatke o elektronskim adresama u svrhu izravnog marketinga svojih vlastitih sličnih proizvoda ili usluga pod uvjetom da se potrošačima jasno i nedvojbeno pruži mogućnost da, bez naplate te na jednostavan način, prigovore na takav način uporabe podataka o elektronskim adresama, prilikom njihova prikupljanja odnosno prilikom slanja svake poruke, u slučaju da potrošač nije odmah odbio takvu uporabu.

3. Države članice poduzimaju odgovarajuće mjere kako bi osigurale da besplatne neželjene komunikacije u svrhu izravnoga marketinga, u slučajevima koji nisu opisani stavcima 1. i 2., nisu dopuštene bilo bez pristanka pretplatnika kojih se to tiče, bilo u vezi s pretplatnicima koji ne žele primati te komunikacije, pri čemu se izbor između ovih dviju mogućnosti određuje nacionalnim zakonodavstvom.

4. U svakom slučaju, zabranjuje se praksa slanja elektronske pošte u svrhu izravnog marketinga, pri čemu se maskira ili krije identitet pošiljatelja u čije se ime komunikacija provodi, odnosno bez valjane adrese na koju primatelj može poslati zahtjev za prestankom takvih komunikacija.

5. Stavci 1. i 3. primjenjuju se na pretplatnike koji su fizičke osobe. Države članice osiguravaju također, u okviru prava Zajednice i važećeg nacionalnog zakonodavstva, zadovoljavajuću razinu zaštite legitimnih interesa pretplatnika koji nisu fizičke osobe, u vezi s neželjenim komunikacijama.

Članak 14.

Tehnička svojstva i normizacija

1. U provedbi odredaba ove Direktive, države članice osiguravaju, u skladu sa stavcima 2. i 3., da se na terminalnu ili drugu elektroničku komunikacijsku opremu ne nameću obvezni zahtjevi za posebna tehnička svojstva, koji bi mogli priječiti stavljanje opreme na tržište te slobodan protok takve opreme u državama članicama i između njih.

2. Ako se odredbe ove Direktive mogu provesti samo zahtijevanjem posebnih tehničkih svojstava u elektroničkim komunikacijskim mrežama, države članice obavješćuju Komisiju u skladu s postupkom utvrđenim Direktivom 98/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. lipnja 1998. o utvrđivanju postupka osiguravanja informacija u području tehničkih normi i propisa te pravila o uslugama informacijskog društva (9).

3. Ako je potrebno, mjere se mogu donijeti kako bi se osiguralo da terminalna oprema bude izrađena na način koji je kompatibilan s pravom korisnika na zaštitu i kontrolu uporabe njihovih osobnih podataka, u skladu s Direktivom 1999/5/EZ i Odlukom Vijeća 87/95/EEZ od 22. prosinca 1986. o normizaciji u području informacijske tehnologije i telekomunikacija (10).

Članak 15.

Primjena određenih odredaba Direktive 95/46/EZ

1. Države članice mogu donijeti zakonske mjere kojima će ograničiti opseg prava i obveza koji pružaju članak 5., članak 6., članak 8. stavci 1., 2., 3. i 4., te članak 9. ove Direktive kada takvo ograničenje predstavlja nužnu, prikladnu i razmjernu mjeru unutar demokratskog društva s ciljem zaštite nacionalne sigurnosti (odnosno državne sigurnosti), obrane, javne sigurnosti te s ciljem sprečavanja, istrage, otkrivanja i progona kaznenih djela odnosno neovlaštene uporabe elektroničkog komunikacijskog sustava iz članka 13. stavka 1. Direktive 95/46/EZ. S tim u vezi, države članice mogu, između ostalog, donijeti zakonske mjere kojima se omogućuje zadržavanje podataka tijekom ograničenog razdoblja opravdane razlozima određenim u ovom stavku. Sve mjere iz ovog stavka moraju biti u skladu s općim načelima prava Zajednice, uključujući ona iz članka 6. stavaka 1. i 2. Ugovora o Europskoj uniji.

2. Odredbe poglavlja III. o pravnim lijekovima, odgovornosti i sankcijama iz Direktive 95/46/EZ primjenjuju se u vezi s nacionalnim odredbama donesenima prema ovoj Direktivi te u vezi s pravima pojedinaca koja proistječu iz ove Direktive.

3. Radna skupina za zaštitu pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka, osnovana člankom 29. Direktive 95/46/EZ, također provodi zadaće određene u članku 30. te Direktive, a u vezi s pitanjima koja obuhvaća ova Direktiva, odnosno zaštitom temeljnih prava i sloboda te legitimnih interesa u području elektroničkih komunikacija.

Članak 16.

Prijelazna uređenja

1. Članak 12. ne primjenjuje se na ona izdanja telefonskoga imenika koja su već objavljena ili plasirana na tržište, u tiskanom ili off-line elektroničkom obliku, prije stupanja na snagu nacionalnih odredbi donesenih prema ovoj Direktivi.

2. Ako su osobni podaci pretplatnika usluga u nepokretnoj ili pokretnoj javnoj govornoj telefoniji uključeni u javni telefonski imenik pretplatnika u skladu s odredbama Direktive 95/46/EZ te s člankom 11. Direktive 97/66/EZ, prije stupanja na snagu nacionalnih odredbi donesenih prema ovoj Direktivi, osobni podaci takvih pretplatnika mogu ostati uključeni u ovaj javni telefonski imenik u njegovim tiskanim, odnosno elektroničkim verzijama, uključujući i verzije s funkcijama obrnutog pretraživanja, osim ako pretplatnici ne navedu drukčije, nakon što prime potpune informacije o svrhama i mogućnostima u skladu s člankom 12. ove Direktive.

Članak 17.

Prenošenje

1. Države članice donose odredbe potrebne za usklađivanje s ovom Direktive prije 31. listopada 2003. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donesu ove odredbe, te odredbe prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2. Države članice Komisiji dostavljaju tekst odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva, kao i tekst svih naknadnih izmjena tih odredaba.

Članak 18.

Preispitivanje

Komisija podnosi Europskome parlamentu i Vijeću, najkasnije tri godine nakon datuma iz članka 17. stavka 1., izvješće o primjeni ove Direktive te o njezinom utjecaju na gospodarske operatore i potrošače, posebno u vezi s pružanjem neželjenih komunikacija, uzimajući u obzir međunarodno okružje. U tu svrhu Komisija može zahtijevati podatke od država članica, koje one moraju dostaviti bez nepotrebnog odlaganja. Ako je to prikladno, Komisija podnosi prijedloge za izmjenu ove Direktive, uzimajući u obzir rezultate tog izvješća, sve promjene unutar područja, kao i sve druge prijedloge koje može smatrati potrebnima kako bi se poboljšala učinkovitost ove Direktive.

Članak 19.

Stavljanje izvan snage

Direktiva 97/66/EZ stavlja se izvan snage s učinkom od datuma iz članka 17. stavka 1.

Upućivanja na Direktivu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Direktivu.

Članak 20.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 21.

Primatelji

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 12. srpnja 2002.

Za Europski parlament

Predsjednik

P. COX

Za Vijeće

Predsjednik

T. PEDERSEN

(1) SL C 365 E, 19.12.2000., str. 223.

(2) SL C 123, 25.4.2001., str. 53.

(3) Mišljenje Europskog parlamenta od 13. studenoga 2001. (još nije objavljeno u Službenom listu), Zajedničko stajalište Vijeća od 28. siječnja 2002. (SL C 113 E, 14.5.2002., str. 39.) i Odluka Europskog parlamenta od 30. svibnja 2002. (još nije objavljena u Službenom listu). Odluka Vijeća od 25. lipnja 2002.

(4) SL L 281, 23.11.1995., str. 31.

(5) SL L 24, 30.1.1998., str. 1.

(6) SL L 178, 17.7.2000., str. 1.

(7) SL L 91, 7.4.1999., str. 10.

(8) SL L 108, 24.4.2002., str. 33.

(9) SL L 204, 21.7.1998., Direktiva kako je izmijenjena Direktivom 98/48/EZ (OJ L 217, 5.8.1998., str. 18.).

(10) SL L 36, 7.2.1987., str. 31., Direktiva kako je zadnje izmijenjena Aktom o pristupanju iz 1994.

13/Sv. 052

Službeni list Europske unije

122

32004D0644

L 296/16

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

13.09.2004.

ODLUKA VIJEĆA

od 13. rujna 2004.

o donošenju provedbenih pravila u vezi s Uredbom (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka

(2004/644/EZ)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 286.,

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (1), a posebno njezin članak 24. stavak 8.,

budući da:

(1)	Uredbom (EZ) br. 45/2001, u daljnjem tekstu „Uredba”, utvrđuju se načela i pravila koja se primjenjuju na sve institucije i tijela Zajednice i predviđa se imenovanje službenika za zaštitu podataka u svakoj instituciji Zajednice i u svakom tijelu Zajednice.

(2)	Prema članku 24. stavku 8. Uredbe svaka je institucija ili tijelo Zajednice obvezno donijeti daljnja provedbena pravila u vezi sa službenikom za zaštitu podataka, u skladu s odredbama iz Priloga navedenoj Uredbi.

(3)	U provedbenim pravilima ujedno se navode postupci za ostvarivanje prava osobe na koju se podaci odnose, kao i za ispunjenje obveza svih odgovarajućih subjekata u institucijama ili tijelima Zajednice u vezi s obradom osobnih podataka.

(4)

Provedbena pravila Uredbe ne dovode u pitanje Uredbu (EZ) br. 1049/2001 (2), Odluku 2004/338/EZ, Euratom (3), a posebno njezin Prilog II., Odluku 2001/264/EZ (4), a posebno odjeljak VI. dijela II. njezinog Priloga, kao i Odluku glavnog tajnika Vijeća/Visokoga predstavnika za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku od 25. lipnja 2001. (5),

ODLUČILO JE:

ODJELJAK 1.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Predmet i područje primjene

Ovom se odlukom utvrđuju daljnja provedbena pravila glede Uredbe (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (u daljnjem tekstu: Uredba) u vezi s Vijećem Europske unije.

Članak 2.

Pojmovi

U smislu ove Odluke te ne dovodeći u pitanje pojmove iz Uredbe:

„nadzornik” znači institucija, opća uprava, uprava, služba, odjel ili bilo kakva druga ustrojstvena jedinica koja samostalno ili zajedno s ostalima određuje namjenu i sredstva obrade osobnih podataka, kako je utvrđeno u obavijesti koja se dostavlja službeniku za zaštitu podataka, u skladu s člankom 25. Uredbe;

„osoba za kontakt” znači administrativni suradnik/administrativni suradnici opće uprave ili kakvog drugog člana osoblja kojeg je njegova opća uprava nakon savjetovanja sa službenikom za zaštitu podataka imenovala svojim predstavnikom zaduženim za usku suradnju sa službenikom za zaštitu podataka glede pitanja koja se tiču zaštite podataka;

„osoblje Glavnog tajništva Vijeća” znači svi dužnosnici Glavnog tajništva Vijeća, kao sve druge osobe koje su obuhvaćene Pravilnikom o osoblju Europskih zajednica i Uvjetima zaposlenja ostalih službenika Europskih zajednica utvrđenim Uredbom (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 259/68 (6) (u daljnjem tekstu: Pravilnik o radu) ili koje rade za Glavno tajništvo Vijeća na temelju ugovora (pripravnici, savjetnici, ugovorni djelatnici, dužnosnici koje su uputile države članice).

ODJELJAK 2.

SLUŽBENIK ZA ZAŠTITU PODATAKA

Članak 3.

Imenovanje i status službenika za zaštitu podataka

1. Zamjenik Glavnog tajnika Vijeća imenuje službenika za zaštitu podataka i evidentira ga pri Europskom nadzorniku zaštite podataka. Službenik za zaštitu podataka izravno je povezan sa zamjenikom glavnog tajnika Vijeća.

2. Mandat službenika za zaštitu podataka traje tri godine i može se produljiti dva puta.

3. U izvršavanju svojih obveza službenik za zaštitu podataka djeluje nezavisno i u suradnji s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka. Prije svega službenik za zaštitu podataka ne smije primati nikakve upute od tijela za imenovanja Glavnog tajništva Vijeća niti od bilo koga drugoga u vezi s unutarnjom primjenom odredbi Uredbe ili njegovom suradnjom s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka.

4. Ocjena uspješnosti zadataka i obveza službenika za zaštitu podataka donosi se nakon savjetovanja s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka. Službenika za zaštitu podataka moguće je razriješiti dužnosti samo uz suglasnost Europskog nadzornika za zaštitu podataka, ako službenik za zaštitu podataka više ne ispunjava uvjete potrebne za izvršavanje svojih dužnosti.

5. Ne dovodeći u pitanje postupke predviđene za imenovanje službenika za zaštitu podataka, službenik za zaštitu podataka obavještava se o svim kontaktima s vanjskim stranama u vezi s primjenom Uredbe, posebno u vezi sa suradnjom s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka.

6. Ne dovodeći u pitanje odgovarajuće odredbe Uredbe, na službenika za zaštitu podataka i njegovo osoblje primjenjuju se pravila i propisi koji se primjenjuju na dužnosnike i druge službenike Europskih zajednica.

Članak 4.

Zadaci

Službenik za zaštitu podataka:

(a)

skrbi o tome da nadzornici i osobe na koje se podaci odnose budu obaviješteni o svojim pravima i obvezama u skladu s ovom Uredbom. U obavljanju ovog zadatka, on posebno sastavlja informativne obrasce i obrasce za obavješćivanje, savjetuje se sa zainteresiranim stranama i podiže opću svijest o pitanjima zaštite podataka;

(b)	odgovara na zahtjeve Europskog nadzornika za zaštitu podataka i, u okviru svoje nadležnosti, surađuje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka na njegov zahtjev ili na vlastitu inicijativu;

(c)	na neovisan način osigurava unutarnju primjenu odredaba ove Uredbe;

(d)	vodi popis postupaka obrade koje provode nadzornici i odobrava pristup istome bilo kojoj osobi, izravno ili neizravno, posredstvom Europskog nadzornika za zaštitu podataka;

(e)	obavještava Europskog nadzornika za zaštitu podataka o postupcima obrade koji možda predstavljaju posebne rizike u smislu članka 27. stavka 2. Uredbe;

(f)	na taj će način osigurati da postupci obrade podataka vjerojatno neće imati štetan utjecaj na prava i obveze i slobode osoba na koje se podaci odnose.

Članak 5.

Obveze

1. Osim općih zadataka koje je obvezan izvršavati, službenik za zaštitu podataka ujedno:

(a)

nastupa kao savjetnik tijela za imenovanja Glavnoga tajništva Vijeća te nadzornika u vezi s pitanjima koja se tiču primjene odredbi o zaštiti podataka. Sa službenikom za zaštitu podataka mogu se savjetovati tijelo za imenovanja, predmetni nadzornici, povjerenstvo za zapošljavanje i bilo koji pojedinac, bez postupanja putem službenih kanala, u vezi s bilo kojim pitanjima koja se tiču tumačenja ili primjene Uredbe;

(b)

na vlastitu inicijativu, ili na inicijativu tijela za imenovanja, nadzornika, povjerenstva za zapošljavanje ili bilo kojeg pojedinca, istražuje pitanja i pojave koje se izravno tiču njegovih zadataka, a s kojima je upoznat, te podnosi izvješće tijelu za imenovanja ili osobi koja je zatražila istragu. Ako je to primjereno, potrebno je u skladu s tim obavijestiti i sve druge predmetne stranke. Ako pritužbu podnosi pojedinac ili ako se pritužba podnosi u ime drugog pojedinca, službenik za zaštitu podataka obvezan je, koliko god je to moguće, osigurati tajnost takvog zahtjeva, iznimno ako osoba na koju se podatak odnosi ne da svoj nedvojben pristanak da se s njenim zahtjevom postupa na drugi način;

(c)	surađuje u izvršenju dužnosti službenika za zaštitu podataka drugih institucija i tijela Zajednice, poglavito razmjenom iskustva i najbolje prakse;

(d)	zastupa Glavno tajništvo Vijeća u vezi sa svim pitanjima koja se tiču zaštite podataka; ne dovodeći u pitanje Odluku 2004/338/EZ, Euratom, to može uključivati sudjelovanje službenika za zaštitu podataka u odgovarajućim odborima ili forumima na međunarodnoj razini;

(e)	podnosi godišnje izvješće o svojim aktivnostima zamjeniku glavnog tajnika Vijeća i stavlja ga na raspolaganje osoblju.

2. Ne dovodeći u pitanje članak 4. točku (b), članak 5. stavak 1. točke (b) i (c) i članak 15. ove Odluke, službenik za zaštitu podataka i njegovo osoblje ne smiju otkrivati informacije ili dokumente koje mogu imati na raspolaganju tijekom izvršavanja svojih obveza.

Članak 6.

Ovlasti

U obavljanju svojih zadataka i obveza službenik za zaštitu podataka:

(a)	u svako doba ima pristup podacima koji čine predmet postupka obrade kao i svim uredima, instalacijama za obradu podataka i prijenosnicima podataka;

(b)	može zahtijevati pravno mišljenje pravne službe Vijeća;

(c)

može zatražiti usluge vanjskih stručnjaka iz područja informacijskih tehnologija na temelju prethodne suglasnosti službenika za odobrenje u skladu s Uredbom Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 od 25. lipnja 2002. o Financijskoj uredbi koja se primjenjuje na opći proračun Europskih zajednica (7) te njezinim provedbenim pravilima;

(d)	ne dovodeći u pitanje obveze i ovlasti Europskog nadzornika za zaštitu podataka, može predlagati administrativne mjere Glavnom tajništvu Vijeća te izdavati opće preporuke u vezi s odgovarajućom primjenom Uredbe;

(e)	u konkretnim slučajevima može dati bilo kakve druge preporuke Glavnom tajništvu Vijeća, i/ili drugim strankama na koje se to odnosi, za praktično poboljšanje zaštite podataka;

(f)	može skrenuti pozornost tijela za imenovanja Glavnog tajništva Vijeća na sve slučajeve u kojima neki član osoblja ne ispunjava obveze iz Uredbe te predložiti pokretanje administrativne istrage zbog moguće primjene članka 49. Uredbe.

Članak 7.

Sredstva

Službeniku za zaštitu podataka na raspolaganju stoji odgovarajuće osoblje i sredstva potrebna za obavljanje njegovih dužnosti.

ODJELJAK 3.

PRAVA I OBVEZE SUBJEKATA U PODRUČJU ZAŠTITE PODATAKA

Članak 8.

Tijelo za imenovanja

1. U slučaju pritužbe u smislu članka 90. Pravilnika o radu u vezi s kršenjem Uredbe, Tijelo za imenovanja savjetuje se sa službenikom za zaštitu podataka, koji bi najkasnije 15 dana nakon primitka takvog zahtjeva pisanim putem morao dati svoje mišljenje. Ako na kraju tog razdoblja službenik za zaštitu podataka nije dao svoje mišljenje tijelu za imenovanja, ono više nije potrebno. Mišljenje službenika za zaštitu podataka ne obvezuje tijelo za imenovanja.

2. Službenika za zaštitu podataka izvještava se o svakom slučaju koji je u razmatranju, a koji ima ili bi mogao imati veze sa zaštitom podataka.

Članak 9.

Nadzornici

1. Nadzornici su obvezni skrbiti da su svi postupci obrade podataka koji su pod njihovim nadzorom u skladu s Uredbom.

2. Nadzornici posebno:

(a)

unaprijed obavještavaju službenika za zaštitu podataka o svakom postupku obrade ili nizu takvih postupaka predviđenih za jednu svrhu ili nekoliko povezanih svrha, kao i o svim značajnim promjenama postojećeg postupka obrade podataka. U slučaju postupaka obrade podataka koji su izvedeni prije stupanja na snagu Uredbe 1. veljače 2001., nadzornici bez odlaganja obavještavaju službenika za zaštitu podataka o njima;

(b)	pomažu službeniku za zaštitu podataka i Europskom nadzorniku za zaštitu podataka u izvršavanju njihovih obveza, posebno pružajući informacije na njihov zahtjev u roku od najkasnije 30 dana;

(c)	provode primjerene tehničke i organizacijske mjere te daju primjerene upute osoblju Glavnog tajništva Vijeća kako bi se osigurala i povjerljivost obrade i razina sigurnosti primjerena rizicima koje takva obrada predstavlja;

(d)

kada je to primjereno, savjetuju službenika za zaštitu podataka o usklađenosti postupaka obrade s Uredbom, a posebno ako imaju razloga vjerovati da određeni postupci obrade nisu u skladu s člancima 4. do 10. Uredbe. Također se mogu savjetovati sa službenikom za zaštitu podataka i/ili stručnjacima za sigurnost u području informacijskih tehnologija u općoj upravi A, u Uredu za sigurnost i Uredu za informacijsku sigurnost (Infosec) u vezi s pitanjima koja se tiču tajnosti postupaka obrade i mjera sigurnosti poduzetih u skladu s člankom 22. Uredbe.

Članak 10.

Osobe za kontakt

1. Ne dovodeći u pitanje odgovornosti službenika za zaštitu podataka, osoba za kontakt:

(a)	pomaže svojoj općoj upravi ili odjelu u vođenju popisa svih postojećih postupaka obrade osobnih podataka;

(b)	pomaže svojoj općoj upravi ili odjelu u identificiranju njihovih nadzornika;

(c)	ima pravo dobiti od nadzornika i osoblja odgovarajuće informacije potrebne za obavljanje njenih administrativnih zadataka u sklopu vlastite opće uprave ili odjela. To ne uključuje pravo pristupa osobnim podacima koji se obrađuju u sklopu nadležnosti nadzornika.

2. Ne dovodeći u pitanje odgovornosti nadzornika, osoba za kontakt:

(a)	pomaže nadzornicima u ispunjavanju njihovih obveza;

(b)	kada je to primjereno, olakšava komunikaciju između službenika za zaštitu podataka i nadzornika.

Članak 11.

Osoblje Glavnog tajništva Vijeća

1. Sve osoblje Glavnog tajništva Vijeća posebno doprinosi primjeni pravila tajnosti i sigurnosti u obradi osobnih podataka kako je predviđeno člancima 21. i 22. Uredbe. Niti jedan član Glavnog tajništva Vijeća s pristupom osobnim podacima ne obrađuje podatke osim ako je to od njega zatražio nadzornik, izuzev ako to od njega zahtijeva nacionalno zakonodavstvo ili zakonodavstvo Zajednice.

2. Bilo koji član osoblja Glavnog tajništva Vijeća može uložiti pritužbu Europskom nadzorniku za zaštitu podataka zbog navodne povrede odredaba Uredbe u vezi s obradom osobnih podataka, a da pritom ne slijedi službene kanale, kako je predviđeno Pravilima koja je donio Europski nadzornik za zaštitu podataka.

Članak 12.

Osobe na koje se podaci odnose

1. U vezi s pravima osoba na koje se podaci odnose da ih se u skladu s člancima 11. i 12. Uredbe uredno obavijesti o obradi osobnih podataka koji se na njih odnose, osobe na koje se podaci odnose mogu se obratiti predmetnom nadzorniku s ciljem ostvarivanja svojih prava prema člancima 13. do 19. Uredbe, kako je navedeno u odjeljku 5. ove Odluke.

2. Ne dovodeći u pitanje bilo kakav pravni lijek, svaka osoba na koju se podatak odnosi može uložiti pritužbu Europskom nadzorniku za zaštitu podataka ako smatra da je došlo do kršenja njenih prava iz Uredbe uslijed obrade njenih osobnih podataka u Vijeću, kako je navedeno u Pravilima koje je donio Europski nadzornik za zaštitu podataka.

3. Nitko ne smije trpjeti štetu zbog pritužbe uložene Europskom nadzorniku za zaštitu podataka ili zbog navodne povrede odredbe Uredbe prijavljenog službeniku za zaštitu podataka.

ODJELJAK 4.

POPIS PRIJAVLJENIH POSTUPAKA OBRADE

Članak 13.

Postupak obavješćivanja

1. Nadzornik obavještava službenika za zaštitu podataka o svim postupcima obrade osobnih podataka putem obrasca za obavješćivanje dostupnog na internetskoj stranici Glavnog tajništva Vijeća (Zaštita podataka). Ta se obavijest službeniku za zaštitu podataka dostavlja elektroničkim putem. U roku od 10 radnih dana službeniku za zaštitu podataka pisanim putem dostavlja se potvrdna obavijest. Po primitku te potvrdne obavijesti, službenik za zaštitu podataka oglašava ju u popisu.

2. Takva obavijest uključuje sve informacije iz članka 25. stavka 2. Uredbe. Službenika za zaštitu podataka potrebno je bez odlaganja obavijestiti o svakoj promjeni koja utječe na te informacije.

3. Daljnja pravila i postupci u vezi s postupcima obavješćivanja kojih se nadzornici moraju pridržavati sastavni su dio općih preporuka koje izdaje službenik za zaštitu podataka.

Članak 14.

Sadržaj i namjena popisa

1. Službenik za zaštitu podataka vodi popis postupaka obrade koji se vode nad osobnim podacima, a koji se uspostavlja na temelju obavijesti zaprimljenih od nadzornika.

2. Popis mora sadržavati barem informacije iz članka 25. stavka 2. točaka (a) do (g) Uredbe. Međutim, informacije koje je službenik za zaštitu podataka unio u popis iznimno mogu biti ograničene ako je potrebno osigurati sigurnost konkretnog postupka obrade.

3. Popis služi kao indeks postupaka obrade osobnih podataka koji se provode pri Vijeću. On pruža informacije osobama na koje se informacije odnose i olakšava ostvarivanje njihovih prava navedenih iz članaka 13. do 19. Uredbe.

Članak 15.

Pristup popisu

1. Službenik za zaštitu podataka poduzima odgovarajuće mjere kako bi osigurao da sve osobe imaju pristup popisu, izravno ili neizravno posredstvom Europskog nadzornika za zaštitu podataka. Službenik za zaštitu podataka poglavito pruža informacije i pomoć zainteresiranim osobama o tome kako i gdje se mogu prijaviti za pristup popisu.

2. Iznimno u slučajevima gdje je osiguran mrežni pristup, prijave za pristup popisu podnose se u bilo kakvom pisanom obliku, uključujući elektroničkim putem, na jednom od jezika iz članka 314. Ugovora te na dovoljno precizan način kako bi službenik za zaštitu podataka bio u mogućnosti identificirati predmetni postupak obrade. Podnositelju zahtjeva odmah se dostavlja potvrda o primitku prijave.

3. Ako zahtjev nije dovoljno detaljan, službenik za zaštitu podataka zahtijeva od podnositelja zahtjeva da pojasni svoj zahtjev te mu u tome pomaže. U slučaju primitka zahtjeva koji se odnosi na jako velik broj postupaka obrade, službenik za zaštitu podataka može osobno porazgovarati s podnositeljem prijave s ciljem iznalaženja pravičnog rješenja.

4. Sve osobe mogu zahtijevati od službenika za zaštitu podataka presliku informacija koje su dostupne u Popisu u vezi s bilo kojim prijavljenim postupkom obrade.

ODJELJAK 5.

POSTUPAK ZA OSTVARIVANJE PRAVA OSOBA NA KOJE SE PODACI ODNOSE

Članak 16.

Opće odredbe

1. Prava osoba na koje se odnose podaci navedeni u ovom odjeljku mogu ostvariti samo ti pojedinci ili, u iznimnim slučajevima, drugi u ime tih pojedinaca ako imaju za to valjano ovlaštenje. Zahtjevi se pisanim putem naslovljavaju na predmetnog nadzornika, a preslika se naslovljava na službenika za zaštitu podataka. Ako je potrebno, službenik za zaštitu podataka pomaže osobi na koju se podaci odnose u identifikaciji predmetnog nadzornika. Službenik za zaštitu podataka stavlja na raspolaganje i konkretne obrasce. Nadzornici zahtjev odobravaju samo ako je obrazac u potpunosti ispunjen te ako se primjereno provjerio identitet podnositelja pritužbe. Osobe na koje se podaci odnose svoja prava ostvaruju besplatno.

2. Nadzornik dostavlja podnositelju zahtjeva potvrdu o primitku zahtjeva u roku od pet radnih dana od evidentiranja zahtjeva. Iznimno ako je drukčije odlučeno, nadzornik odgovara na zahtjev najkasnije u roku od petnaest radnih dana od evidentiranja zahtjeva te istome ili udovoljava ili pisanim putem navodi razloge zbog kojih je isti u potpunosti ili djelomično odbijen, posebno u slučajevima kada se podnositelj prijave ne smatra osobom na koju se podaci odnose.

3. U slučaju nepravilnosti ili očiglednih zloporaba od strane osobe na koje se podaci odnose tijekom ostvarivanja njenih prava i u slučaju sumnje osobe na koje se podaci odnose u nezakonitost obrade, nadzornik se može savjetovati sa službenikom za zaštitu podataka u vezi s tim zahtjevom i/ili uputiti osobu na koju se podaci odnose službeniku za zaštitu podataka, koji će odlučiti o opravdanosti zahtjeva i o daljnjim odgovarajućim mjerama.

4. Svaka se osoba može savjetovati sa službenikom za zaštitu podataka u vezi s ostvarivanjem svojih prava u pojedinom slučaju. Ne dovodeći u pitanje bilo kakav pravni lijek, svaka osoba na koju se podaci odnose smije uložiti pritužbu Europskom nadzorniku za zaštitu podataka, ako smatra da su njena prava iz Uredbe prekršena uslijed obrade njenih osobnih podataka.

Članak 17.

Pravo pristupa

Osoba na koju se podaci odnose ima pravo, bez ograničenja, u bilo kojem trenutku u roku od tri mjeseca od primitka zahtjeva, od nadzornika dobiti informacije iz članka 13. točaka (a) do (d) Uredbe, pregledavanjem podataka na licu mjesta ili u obliku preslike u elektroničkom obliku, prema želji podnositelja zahtjeva.

Članak 18.

Pravo ispravljanja

U svakom zahtjevu osobe na koju se podaci odnose za ispravkom netočnih ili nepotpunih podataka navode se predmetni podaci kao i ispravka koju je potrebno unijeti. Takve ispravke nadzornik nalaže bez odlaganja.

Članak 19.

Pravo blokiranja

Nadzornik bez odlaganja postupa po svakom zahtjevu za blokiranjem podataka prema članku 15. Uredbe. U zahtjevu se navode predmetni podaci kao i razlozi za njihovo blokiranje. Nadzornik dostavlja obavijest osobi na koju se podaci odnose, koja je podnijela zahtjev, prije nego što se podaci deblokiraju.

Članak 20.

Pravo na brisanje

Osoba na koju se podaci odnose može zahtijevati od nadzornika da bez odgađanja izbriše podatke u slučaju nezakonite obrade, posebno ako su prekršene odredbe članaka 4. do 10. Uredbe. U zahtjevu se navode predmetni podaci te se navode razlozi ili dokazi nezakonitosti obrade. U automatskim sustavima datoteka brisanje se u načelu osigurava svim primjerenim tehničkim sredstvima koja isključuju mogućnost daljnje obrade izbrisanih podataka. Ako brisanje iz tehničkih razloga nije moguće, nadzornik nakon savjetovanja sa službenikom za zaštitu podataka te zainteresiranom osobom odmah blokira takve podatke.

Članak 21.

Obavijesti trećim stranama

U slučaju bilo kakvih ispravaka, blokiranja ili brisanja sukladno zahtjevu koji je podnijela osoba na koju se podaci odnose, takva osoba može ishoditi od nadzornika obavijest trećim stranama kojima su njeni podaci priopćeni, osim ako se to ne pokaže nemogućim, odnosno osim ako to ne iziskuje nerazmjerne napore.

Članak 22.

Pravo na prigovor

Osoba na koju se podaci odnose ima pravo uložiti prigovor na obradu podataka koji je se tiču te otkrivanju ili korištenju njenih osobnih podataka, sukladno članku 18. Uredbe. U zahtjevu se navode predmetni podaci kao i razlozi zbog kojih je takav zahtjev opravdan. Ako je prigovor opravdan, predmetna obrada na smije više uključivati predmetne podatke.

Članak 23.

Automatske pojedinačne odluke

Osoba na koju se podaci odnose ima pravo ne biti predmetom automatskih pojedinačnih odluka, kako predviđa članak 19. Uredbe, osim ako odluka nije izričito odobrena u skladu s nacionalnim zakonodavstvom ili zakonodavstvom Zajednice ili, ako je to potrebno, odlukom Europskog nadzornika za zaštitu podataka kojom se štite opravdani interesi osobe na koju se podaci odnose. U bilo kojem slučaju, osoba na koju se podaci odnose ima priliku unaprijed iznijeti vlastito stajalište i savjetovati se sa službenikom za zaštitu podataka.

Članak 24.

Iznimke i ograničenja

1. U razmjeru u kojem to jasno opravdavaju opravdani interesi, kako je navedeno u članku 20. Uredbe, nadzornik može ograničiti prava iz članaka 17. do 21. ove Odluke. Iznimno ako je to nužno potrebno, nadzornik se najprije savjetuje sa službenikom za zaštitu podataka, čije mišljenje ne obvezuje Instituciju. Nadzornik odmah odgovara na zahtjeve koji se odnose na primjenu iznimke ili ograničenja na ostvarivanje prava te daje obrazloženje za svoju odluku.

2. Svaka osoba može zahtijevati da Europski nadzornik za zaštitu podataka primijeni članak 47. stavak 1. točku (c) Uredbe.

ODJELJAK 6.

ISTRAŽNI POSTUPAK

Članak 25.

Praktične pojedinosti

1. Pisani zahtjevi za istragom naslovljavaju se na službenika za zaštitu podataka, koristeći poseban obrazac koji dostavlja službenik za zaštitu podataka. U slučaju očigledne zloporabe prava na zahtijevanje pokretanja istrage, npr. ako je isti pojedinac nedugo prije podnio isti zahtjev, službenik za zaštitu podataka nije obvezan odgovoriti na takav zahtjev.

2. U roku od 15 dana od primitka zahtjeva, službenik za zaštitu podataka dostavlja potvrdu o primitku istog tijelu za imenovanja ili osobi koja je naručila istragu, te provjerava je li potrebno sa zahtjevom postupati kao da je povjerljiv.

3. Službenik za zaštitu podataka zahtijeva od nadzornika koji je odgovoran za predmetni postupak obrade podataka pisanu izjavu o tom pitanju. Nadzornik upućuje svoj odgovor službeniku za zaštitu podataka u roku od 15 dana. Službenik za zaštitu podataka može izraziti želju za dodatnim informacijama od drugih strana, kao što je Ured za sigurnost i Ured za informacijsku sigurnost (Infosec) Glavnog tajništva Vijeća. Ako je to primjereno, može zahtijevati mišljenje o tom pitanju od pravne službe Vijeća. Te informacije, odnosno mišljenje dostavljaju se službeniku za zaštitu podataka u roku od 30 dana.

4. Službenik za zaštitu podataka dostavlja povratni izvještaj tijelu za imenovanja ili osobi koja je podnijela zahtjev najkasnije u roku od tri mjeseca nakon primitka zahtjeva.

ODJELJAK 7.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 26.

Stupanje na snagu

Ova Odluka stupa na snagu dan nakon objave u Službenom listu Europske unije.

Sastavljeno u Bruxellesu 13. rujna 2004.

Za Vijeće

Predsjednik

B. R. BOT

(1) SL L 8, 12.1.2001., str. 1.

(2) Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. koja se odnosi na javni pristup dokumentima Europskog parlamenta, Komisije i Vijeća (SL L 145, 31.5.2001., str. 43.).

(3) Odluka Vijeća 2004/338/EZ, Euratom od 22. ožujka 2004. kojom se donosi Poslovnik Vijeća (SL L 106, 15.4.2004., str. 22.).

(4) Odluka Vijeća 2001/264/EZ od 19. ožujka 2001. kojom se donose sigurnosni propisi Vijeća (SL L 101, 11.4.2001., str. 1.). Odluka kako je izmijenjena Odlukom 2004/194/EZ (SL L 63, 28.2.2004., str. 48.).

(5) Odluka glavnog tajnika Vijeća/Visokog predstavnika za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku od 25. lipnja 2001. o kodeksu dobrog upravnog ponašanja Glavnog tajništva Vijeća Europske unije i njegovog osoblja u njihovim profesionalnim odnosima s javnošću (SL C 189, 5.7.2001., str. 1.).

(6) SL L 56, 4.3.1968., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ, Euratom) br. 723/2004 (SL L 124, 27.4.2004., str. 1.).

(7) SL L 248, 16.9.2002., str. 1.

13/Sv. 052

Službeni list Europske unije

129

32006L0095

L 374/10

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

12.12.2006.

DIREKTIVA 2006/95/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 12. prosinca 2006.

o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na električnu opremu namijenjenu za uporabu unutar određenih naponskih granica

(kodificirana verzija)

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 95.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

u skladu s postupkom predviđenim u članku 251. Ugovora (2),

budući da:

(1)	Direktiva Vijeća 73/23/EEZ od 19. veljače 1973. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na električnu opremu namijenjenu za uporabu unutar određenih naponskih granica (3) je značajno izmijenjena (4). Radi jasnoće i racionalnosti navedenu Direktivu potrebno je kodificirati.

(2)	Propisi na snazi u državama članicama čija je svrha osiguranje sigurnost pri uporabi električne opreme koja se upotrebljava unutar određenih naponskih granica mogu se razlikovati, stvarajući tako zapreke trgovini.

(3)	U određenim državama članicama propisi o sigurnosti vezani uz određenu električnu opremu imaju oblik preventivnih i represivnih mjera na osnovi obvezujućih odredaba.

(4)	U drugim državama članicama se radi postizanja istog cilja propisi o sigurnosti pozivaju na tehničke norme koje su utvrdila standardizacijska tijela. Takav sustav omogućava brzu prilagodbu tehničkom napretku ne zanemarujući pri tom sigurnosne zahtjeve.

(5)

Određene države članice provode administrativne postupke za odobrenje normi. Takvo odobrenje ne utječe ni na koji način na tehnički sadržaj normi niti ograničava uvjete njihove uporabe. Takvo odobrenje ne može prema tome, sa stajalište Zajednice, promijeniti djelovanje usklađenih i objavljenih normi.

(6)

Slobodu kretanja električne opreme unutar Zajednice treba pokrenuti kada ta oprema zadovoljava određene sigurnosne zahtjeve priznate u svim državama članicama. Dokaz sukladnosti s tim zahtjevima može se, ne dovodeći u pitanje ni jedan drugi oblik dokaza, utvrditi upućivanjem na usklađene norme u koje su uključeni ti uvjeti. Te usklađene norme trebaju se utvrditi zajedničkim sporazumom tijela o kojima svaka država članica treba obavijestiti druge države članice i Komisiju te se u najvećoj mogućoj mjeri one trebaju promicati. Takvo usklađivanje treba, u svrhu trgovine, ukloniti smetnje koje potječu od razlika između nacionalnih norma.

(7)

Sukladnost električne opreme s usklađenim normama može se, ne dovodeći pritom u pitanje ni jedan drugi oblik dokaza, pretpostaviti iz oznaka koje stavljaju mjerodavne organizacije ili potvrda koje izdaju te organizacije ili, ako one ne postoje, iz proizvođačeve izjave o sukladnosti. Radi lakšeg uklanjanja zapreka trgovini, države članice trebaju priznavati takve oznake ili potvrde ili takve izjave kao elemente dokaza. Imajući na umu taj cilj, navedene oznake ili potvrde trebaju se promicati posebno njihovim objavljivanjem u Službenom listu Europske unije.

(8)	Kao prijelazna mjera, sloboda kretanja električne opreme za koju još ne postoje usklađene norme može se postići primjenom sigurnosnih propisa ili norma koje su već utvrdila druga međunarodna tijela ili jedno od tijela koja uspostavljaju usklađene norme.

(9)	Moguće je da električna oprema bude stavljena u slobodni opticaj premda nije u skladu sa sigurnosnim zahtjevima te je prema tome poželjno da se utvrde odgovarajuće odredbe kako bi se opasnost svela na najmanju mjeru.

(10)	Odlukom Vijeća 93/465/EEZ (5) uspostavljaju se moduli za različite faze postupaka ocjenjivanja sukladnosti koji su namijenjeni za primjenu u direktivama za tehničko usklađivanje.

(11)	Odabir postupaka ne smije dovesti do snižavanja sigurnosnih zahtjeva norma za električnu opremu koji su već uspostavljeni unutar Zajednice.

(12)	Ova Direktiva ne dovodi u pitanje obveze država članica u pogledu rokova za prenošenje u nacionalno zakonodavstvo i primjenu Direktiva navedenih u Prilogu V. dijelu B.,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Za potrebe ove Direktive „električna oprema” znači svaka oprema namijenjena za uporabu unutar raspona napona od 50 V do 1 000 V za izmjenične struje i unutar raspona napona od 75 V do 1 500 V za istosmjerne struje, osim opreme i pojava navedenih u Prilogu II.

Članak 2.

1. Države članice poduzimaju sve prikladne mjere kako bi osigurale da se električna oprema, proizvedena u skladu s dobrom inženjerskom praksom koja je u području sigurnosti na snazi u Zajednici, te kad je ispravno ugrađena i održavana i kad se upotrebljava sukladno svojoj namjeni, može staviti na tržište samo ako ne ugrožava sigurnost ljudi, domaćih životinja ili dobara.

2. Glavni elementi sigurnosnih ciljeva iz stavka 1. navedeni su Prilogu I.

Članak 3.

Države članice poduzimaju prikladne mjere kako bi osigurale da se sloboda kretanja električne opreme u Zajednici ne smije sprečavati iz sigurnosnih razloga ako je ta oprema takve naravi da zadovoljava odredbe članka 2., pod uvjetima navedenim u člancima 5., 6., 7. i 8.

Članak 4.

U odnosu na električnu opremu, države članice osiguravaju da energetski subjekti nadležni za distribuciju električne energije ne nameću korisnicima električne opreme strože sigurnosne zahtjeve za priključak na mrežu ili za napajanje električnom energijom od zahtjeva koji su utvrđeni u članku 2.

Članak 5.

Države članice poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale da, za potrebe stavljanja na tržište i slobode kretanja električne opreme iz članaka 2. i 3., nadležna administrativna tijela posebice električnu opremu koja je sukladna sa sigurnosnim odredbama usklađenih normi smatraju sukladnom s odredbama članka 2.

Norme se smatraju usklađenima kada su sastavljene zajedničkim sporazumom tijela koja su države članice prijavile u skladu s člankom 11. stavkom 1. točkom (a) te kada su objavljene u skladu s nacionalnim postupcima. Te se norme moraju osuvremenjivati u skladu s tehnološkim napretkom i razvojem pravila struke u području sigurnosti.

U Službenom listu Europske unije se radi obavješćivanja objavljuju se popisi usklađenih normi i uputa na njih.

Članak 6.

1. Ako još nisu sastavljene i objavljene usklađene norme kao što je utvrđeno u članku 5., države članice poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale, radi stavljanja na tržište ili slobode kretanja električne opreme iz članaka 2. i 3., da njihova mjerodavna administrativna tijela također smatraju sukladnom s odredbama članka 2. električnu opremu koja je sukladna sa sigurnosnim odredbama Međunarodne komisije za pravila odobravanja električne opreme (CEE) ili Međunarodnog elektrotehničkog povjerenstva (IEC) te za koju je primijenjen postupak objavljivanja predviđen u stavcima 2. i 3.

2. Komisija će obavijestiti države članice o sigurnosnim odredbama iz stavka 1. kada ova Direktiva stupi na snagu te kada one budu objavljene. Komisija, nakon savjetovanja s državama članicama, navodi odredbe, a posebno verzije koje preporučuje za objavu.

3. Države članice u roku od tri mjeseca obavješćuju Komisiju o mogućim primjedbama koje imaju na propise o kojima su obaviješteni, navodeći sigurnosne razloge zbog kojih se te odredbe ne mogu priznati.

Radi informiranja, oni sigurnosni propisi na koje nije bilo nikakvih primjedaba objavljuju se u Službenom listu Europske unije.

Članak 7.

Ako još ne postoje usklađene norme u smislu članka 5. ili sigurnosne odredbe objavljene u skladu s člankom 6., države članice poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale da, radi stavljanja na tržište ili slobode kretanja iz članaka 2. i 3., njihova mjerodavna administrativna tijela također smatraju sukladnom s odredbama članka 2. električnu opremu proizvedenu u skladu sa sigurnosnim odredbama norma koje su na snazi u državi članici proizvodnje, ako ona osigurava razinu sigurnosti jednaku razini koja se zahtijeva na njihovom državnom području.

Članak 8.

1. Prije stavljanja na tržište, na električnu opremu mora se staviti oznaka CE, kako je predviđeno člankom 10., kojom se potvrđuje sukladnost opreme s odredbama ove Direktive, uključujući i postupak ocjene sukladnosti opisan u Prilogu IV.

2. U slučaju spora proizvođač ili uvoznik mogu podnijeti izvješće o sukladnosti električne opreme s odredbama članka 2. koji je sastavilo tijelo obaviješteno u skladu s člankom 11. stavkom 1. točkom (b).

3. Ako električna oprema podliježe drugim Direktivama koje se odnose na druge aspekte za koje je također predviđeno stavljanje oznake CE, oznaka CE pokazuje da se dotična oprema također smatra sukladnom s odredbama tih drugih Direktiva.

Međutim, ako jedna ili više tih Direktiva dozvoljava proizvođaču da tijekom prijelaznog razdoblja odabere koja će pravila primjenjivati, oznaka CE pokazuje sukladnost s odredbama samo onih Direktiva koje proizvođač primjenjuje. U tom slučaju pojedinosti o primijenjenim Direktivama, kako su objavljene u Službenom listu Europske unije, moraju se dati u dokumentima, napomenama ili uputama koje zahtijevaju Direktive i koje čine popratnu dokumentaciju električne opreme.

Članak 9.

1. Ako neka država članica iz sigurnosnih razloga zabrani stavljanje neke električne opreme na tržište ili sprečava njezino slobodno kretanje, ona mora smjesta o tome obavijestiti druge zainteresirane države članice i Komisiju, navodeći razloge za svoju odluku te navodeći posebno:

(a)	treba li se nesukladnost opreme s člankom 2. pripisati nedostatku u usklađenim normama iz članka 5., odredbama iz članka 6. ili normama iz članka 7.;

(b)	treba li se nesukladnost opreme s člankom 2. pripisati pogrešnoj primjeni takvih normi ili publikacija ili nemogućnosti zadovoljavanja dobre inženjerske prakse iz članka 2.

2. Ako druge države članice iznesu prigovore na odluku iz stavka 1., Komisija bez odgode traži mišljenje zainteresiranih država članica.

3. Ako se u roku od tri mjeseca od dana priopćenja iz stavka 1. ne postigne sporazum, Komisija će zatražiti mišljenje jednog od tijela obaviještenih u skladu s člankom 11. stavkom 1. točkom (b), koje ima sjedište izvan državnog područja zainteresiranih država članica i koje nije uključeno u postupak predviđen člankom 8. To mišljenje mora navesti u kojoj se mjeri ne poštuju odredbe članka 2.

4. Komisija dostavlja mišljenje tijela iz stavka 3. svim državama članicama koje mogu u roku od jednog mjeseca obavijestiti Komisiju o svojim primjedbama. Komisija istodobno uzima u obzir sve primjedbe dotičnih stranaka o spomenutome mišljenju.

5. Uzimajući u obzir te primjedbe, Komisija prema potrebi sastavlja odgovarajuće preporuke ili mišljenja.

Članak 10.

1. Proizvođač ili njegov ovlašteni zastupnik registriran u Zajednici stavlja oznaku sukladnosti CE iz Priloga III. na električnu opremu ili, ako ne može na opremu, na njezinu ambalažu, na upute za uporabu ili na njezin jamstveni list tako da oznaka bude vidljiva, lako čitljiva i neizbrisiva.

2. Zabranjeno je na električnu opremu stavljati bilo kakve oznake koje bi mogle zavarati treće strane što se tiče značenja i oblika oznake CE. Međutim, na električnu opremu, njezinu ambalažu, upute za uporabu ili jamstveni list mogu se stavljati sve druge oznake pod uvjetom da se time ne smanjuje vidljivost i čitljivost oznake CE.

3. Ne dovodeći u pitanje članak 9.:

(a)	kada država članica utvrdi da je oznaka CE nedozvoljeno stavljena, proizvođač ili njegov ovlašteni zastupnik registriran u Zajednici obvezan je električnu opremu uskladiti s odredbama koje se odnose na oznaku CE i prestati kršiti uvjete koje je nametnula država članica;

(b)	kada nesukladnost i dalje ostaje, država članica mora poduzeti sve odgovarajuće mjere kojima će ograničiti ili zabraniti stavljanje na tržište dotične električne opreme ili osigurati njeno povlačenje s tržišta u skladu s člankom 9.

Članak 11.

Svaka država članica obavještava druge države članice i Komisiju o sljedećem:

(a)	tijelima iz članka 5. stavka 2.;

(b)	tijelima koja mogu sastavljati izvješća u skladu s člankom 8. stavkom 2. ili davati mišljenje u skladu s člankom 9.;

(c)	mjestu objavljivanja iz članka 5. stavka dva.

Sve države članice moraju o svim izmjenama gore navedenih podataka obavijestiti druge države članice i Komisiju.

Članak 12.

Ova se Direktiva ne primjenjuje na električnu opremu namijenjenu za izvoz u treće zemlje.

Članak 13.

Države članice dostavljaju Komisiji tekst glavnih odredbi nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 14.

Direktiva 73/23/EEZ se stavlja izvan snage, čime se ne dovode u pitanje obveze država članica u pogledu rokova za prenošenje u nacionalno zakonodavstvo i primjenu Direktiva navedenih u Prilogu V. dijelu B.

Upućivanje na Direktivu stavljenu izvan snage smatra se upućivanjem na ovu Direktivu i čita se u skladu s korelacijskom tablicom u Prilogu VI.

Članak 15.

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 16.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 12. prosinca 2006.

Za Europski parlament

Predsjednik

J. BORRELL FONTELLES

Za Vijeće

Predsjednik

M. PEKKARINEN

(1) SL C 10, 14.1.2004., str. 6.

(2) Mišljenje Europskog parlamenta od 21. listopada 2003. (SL C 82 E, 1.4.2004., str. 68.) i Odluka Vijeća od 14. studenoga 2006.

(3) SL L 77, 26.3.1973., str. 29. Direktiva kako je izmijenjena Direktivom 93/68/EEZ (SL L 220, 30.8.1993., str. 1.).

(4) Vidjeti Prilog V. Dio A.

(5) Odluka vijeća 93/456/EEZ od 22. srpnja 1993. o modulima za različite faze postupaka ocjene sukladnosti te propisima za označivanje i primjenu oznake sukladnosti CE namijenjeni za primjenu u direktivama za tehničko usklađivanje (SL L 220, 30.8.1993., str. 23.)

PRILOG I.

Bitni elementi sigurnosnih zahtjeva za električnu opremu namijenjenu za uporabu unutar određenih naponskih granica

Opći uvjeti

(a)	Bitne značajke, čije poznavanje i poštivanje osigurava uporabu električne opreme na siguran način i sukladno namjeni moraju se označiti na opremi ili, ako to nije moguće, u popratnim uputama.

(b)	Proizvođački ili trgovački znakovi ili robna marka moraju se jasno otisnuti na električnu opremu ili, gdje to nije moguće, na ambalažu.

(c)	Električna oprema i njezine komponente trebaju biti proizvedene tako da se mogu sigurno i pravilno sastavljati i spajati.

(d)	Električna oprema treba biti projektirana i proizvedena tako da jamči zaštitu od opasnosti iz točaka 2. i 3. ovog Priloga pod uvjetom da se ta oprema upotrebljava sukladno namjeni i da se pravilno održava.

Zaštita od opasnosti koje mogu nastati od električne opreme

Potrebno je propisati tehničke mjere u skladu s točkom 1., kako bi se osiguralo:

(a)	da su ljudi i domaće životinje primjereno zaštićeni od ozljeda ili druge štete koju može izazvati izravan ili neizravan dodir s električnom opremom;

(b)	da se ne proizvode temperature, električni lukovi ili zračenja koja bi mogla biti opasna;

(c)	da su ljudi, domaće životinje i imovina primjereno zaštićeni od neelektričnih opasnosti za koje se iz iskustva zna da ih izaziva električna oprema;

(d)	da je izolacija primjerena predvidivim situacijama.

Zaštita od opasnosti koje mogu izazvati vanjski utjecaji na električnu opremu

Tehničke mjere utvrđuju se u skladu s točkom 1., kako bi se osiguralo:

(a)	da električna oprema zadovoljava očekivane mehaničke zahtjeve tako da ne dovodi u opasnost ljude, domaće životinje i imovinu;

(b)	da je električna oprema otporna na nemehaničke utjecaje u očekivanim okolnim uvjetima tako da ne dovodi u opasnost ljude, domaće životinje i imovinu;

(c)	da električna oprema ne dovodi u opasnost ljude, domaće životinje i imovinu u predvidivim uvjetima preopterećenja.

PRILOG II.

Oprema i pojave na koje se ne primjenjuje ova Direktiva

Električna oprema za uporabu u eksplozivnoj atmosferi

Električna oprema za radiologiju i medicinske svrhe

Dijelovi električne opreme za teretna i osobna dizala

Mjerila električne energije

Utikači i utičnice za kućnu uporabu

Upravljački uređaji za električne ograde

Radioelektrične smetnje

Specijalizirana električna oprema za uporabu na brodovima, zrakoplovima i željeznicama koja je u skladu sa sigurnosnim odredbama koje su sastavila međunarodna tijela u čijem radu sudjeluju države članice.

PRILOG III.

Oznaka sukladnosti CE i EC izjava o sukladnosti

A. Oznaka sukladnosti CE

Oznaka sukladnosti CE sastoji se od početnih slova „CE” koja imaju sljedeći oblik:

—	Ako se oznaka CE smanjuje ili povećava, moraju se poštivati razmjeri dani u gornjem crtežu.

—	Različiti sastavni dijelovi oznake CE moraju imati iste vertikalne dimenzije koje ne smiju biti manje od 5 mm.

B. EC izjava o sukladnosti

EC izjava o sukladnosti mora sadržavati ove elemente:

—	ime i adresu proizvođača ili ovlaštenog predstavnika registriranog u Zajednici,

—	opis električne opreme,

—	upućivanje na usklađene norme,

—	prema potrebi, upućivanje na specifikacije kojima se izjavljuje sukladnost,

—	ime potpisnika koji je ovlašten djelovati u ime proizvođača ili njegova ovlaštenog predstavnika registriranog u Zajednici,

—	posljednje dvije znamenke godine u kojoj je stavljena oznaka sukladnosti.

PRILOG IV.

Unutarnja kontrola proizvodnje

Unutarnja kontrola proizvodnje je postupak kojim proizvođač ili njegov ovlašteni predstavnik registriran u Zajednici, koji provodi obveze propisane u točki 2., osigurava i izjavljuje da električna oprema zadovoljava zahtjeve ove Direktive koji se na tu opremu primjenjuje. Proizvođač ili njegov ovlašteni predstavnik registriran u Zajednici mora staviti oznaku CE na svaki proizvod i sastaviti pisanu izjavu o sukladnosti.

Proizvođač mora izraditi tehničku dokumentaciju opisanu u točki 3. te on ili njegov ovlašteni predstavnik registriran Zajednici mora držati tu dokumentaciju na državnom području Zajednice na raspolaganju odgovarajućim nacionalnim tijelima za potrebe pregleda u trajanju od najmanje 10 godina od dana nakon što je proizveden zadnji proizvod.

Kad ni proizvođač ni njegov ovlašteni predstavnik nisu registrirani u Zajednici, za tu je obvezu odgovorna osoba koja stavlja električnu opremu na tržište Zajednice.

Tehnička dokumentacija mora omogućiti ocjenu sukladnosti električne opreme sa zahtjevima ove Direktive. Ona mora, u mjeri potrebnoj za tu ocjenu, uključiti idejni projekt, proizvodnju i rad električne opreme. Ona mora obuhvaćati:

—	opći opis električne opreme,

—	idejni projekt i radioničke nacrte te sheme sastavnih dijelova, podsklopova, strujnih krugova itd.,

—	opise i potrebna objašnjenja za razumijevanje tih nacrta i shema te rada električne opreme,

—	popis primijenjenih normi u cijelosti ili djelomično, i opise prihvaćenih rješenja za zadovoljenje sigurnosnih aspekata ove Direktive, tamo gdje nisu primijenjene norme,

—	rezultate projektnih proračuna, obavljenih pregleda itd.,

—	izvješća o ispitivanju.

4.	Proizvođač ili njegov ovlašteni predstavnik moraju čuvati presliku izjave o sukladnosti zajedno s tehničkom dokumentacijom.

5.	Proizvođač mora poduzeti sve potrebne mjere da bi proizvodni proces osiguravao sukladnost proizvedenih proizvoda s tehničkom dokumentacijom iz točke 2. te sa zahtjevima ove Direktive koji se na njih primjenjuju.

PRILOG V.

Dio A

Direktiva stavljena izvan snage s izmjenama

Direktiva Vijeća 73/23/EEZ	(SL L 77, 26.3.1973., str. 29.)
Direktiva Vijeća 93/68/EEZ	(SL L 220, 30.8.1993., str. 1.)
Samo članak 1. točka 12. i članak 13.

Dio B

Popis rokova za prenošenje u nacionalno zakonodavstvo i primjenu

(iz članka 14.)

Direktiva	Rok za prijenos	Datum primijene
73/23/EEZ	21. kolovoza 1974. (1)	—
93/68/EEZ	1. srpnja 1994.	1. siječnja 1995. (2)

(1) U slučaju Danske vremenski je rok produžen na pet godina, tj. 21. veljače 1978. Vidjeti članak 13. stavak 1. Direktive 73/23/EEZ.

(2) Do 1. siječnja 1997. države članice morale su dozvoliti stavljanje na tržište i početak uporabe proizvoda koji su sukladni s mjerama za označivanje koje su bile na snazi prije 1. siječnja 1995. Vidjeti članak 14. stavak 2. Direktive 93/68/EEZ.

PRILOG VI.

Korelacijska tablica

Direktiva 73/23/EEZ	Ova Direktiva
Članci 1. - 7.	Članci 1. - 7.
Članak 8. stavak 1.	Članak 8. stavak 1.
Članak 8., stavak 2.	Članak 8. stavak 2.
Članak 8. stavak 3. točka (a)	Članak 8. stavak 3. prvi podstavak
Članak 8. stavak 3. točka (b)	Članak 8. stavak 3. drugi podstavak
Članak 9. stavak 1. prva alineja	Članak 9. stavak 1. točka (a)
Članak 9. stavak 1. druga alineja	Članak 9., stavak 1. točka (b)
Članak 9. stavci od 2. do 5.	Članak 9. stavci od 2. do 5.
Članak 10.	Članak 10.
Članak 11. prva alineja	Članak 11. točka (a)
Članak 11. druga alineja	Članak 11. točka (b)
Članak 11. treća alineja	Članak 11. točka (c)
Članak 12.	Članak 12.
Članak 13. stavak 1.	—
Članak 13. stavak 2.	Članak 13.
—	Članak 14.
—	Članak 15.
Članak 14.	Članak 16.
Prilozi od I. do IV.	Prilozi I. do IV.
—	Prilog V.
—	Prilog VI.

13/Sv. 052

Službeni list Europske unije

139

32007D0131

L 055/33

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

21.02.2007.

ODLUKA KOMISIJE

od 21. veljače 2007.

o dopuštanju usklađene uporabe radiofrekvencijskog spektra za opremu s ultraširokopojasnom tehnologijom u Zajednici

(priopćena pod brojem dokumenta C(2007) 522)

(Tekst značajan za EGP)

(2007/131/EZ)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Odluku br. 676/2002/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o regulatornom okviru za politiku radiofrekvencijskog spektra u Europskoj zajednici (Odluka o radiofrekvencijskom spektru) (1), a posebno njezin članak 4. stavak 3.

budući da:

(1)

Europsko Vijeće priznalo da je izgradnja potpuno inkluzivnog informacijskog društva, utemeljenog na rasprostranjenoj uporabi informacijskih i komunikacijskih tehnologija (IKT) u javnim službama, MSP-ima i kućanstvima, znatno doprinijela rastu i zapošljavanju (2). Inicijativom i2010 Komisija je istaknula IKT kao glavnog pokretača konkurentnosti, rasta i zapošljavanja (3).

(2)

Stvaranje otvorenog i konkurentnog jedinstvenog tržišta za opremu informacijskog društva i medijske usluge u Zajednici odlučujuće je za uvođenje IKT-a. Regulatornim okvirom Zajednice za elektroničke komunikacijske usluge i opremu može se poboljšati konkurentnost i potaknuti tržišno natjecanje u IKT sektoru, između ostalog osiguravanjem pravovremenog uvođenja novih tehnologija.

(3)

Ultraširokopojasna tehnologija, obično obilježena vrlo malom snagom zračenja u vrlo velikoj radijskoj pojasnoj širini, može imati mnoštvo primjena kao što su komunikacija, mjerenje, određivanje položaja, medicinske svrhe, nadzor i obrada slika od kojih korist mogu ostvariti različite politike Zajednice, uključujući informacijsko društvo i unutarnje tržište. U tom kontekstu važno je odrediti regulatorne uvjete kojima će se potaknuti razvoj gospodarski održivih tržišta za primjenu ultraširokopojasne tehnologije kada se pojave komercijalne mogućnosti.

(4)

Pravovremenom razvoju i uvođenju aplikacija s ultraširokopojasnom tehnologijom u Zajednici pomoći će se usklađivanjem pravila za uporabu radiofrekvencijskog spektra u cijeloj Zajednici te će se na taj način uspostaviti djelotvorno jedinstveno tržište za navedene aplikacije s posljedičnom ekonomijom razmjera i pogodnostima za korisnike.

(5)

Iako ultraširokopojasni signali obično imaju izuzetno malu snagu, postoji mogućnost štetne smetnje za postojeće radiokomunikacijske usluge koju je potrebno regulirati. Stoga se u regulatornom okviru za uporabu radiofrekvencijskog spektra za ultraširokopojasnu tehnologiju moraju poštovati prava na zaštitu od štetnih smetnji (uključujući pristup radiofrekvencijskom spektru za radioastronomiju, satelite za istraživanje zemlje i sustave za istraživanje svemira) i uravnotežiti interesi obveznih usluga s ciljem opće politike osiguravanja povoljnih uvjeta za uvođenje inovativnih tehnologija u korist društva.

(6)

Uporaba spektra podliježe zahtjevima prava Zajednice za zaštitu javnog zdravlja, posebno Direktive 2004/40/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o minimalnim zdravstvenim i sigurnosnim zahtjevima u odnosu na izloženost radnika rizicima uzrokovanim fizikalnih čimbenicima (elektromagnetska polja) (4) i Preporuci Vijeća 1999/519/EZ od 12. srpnja 1999. o ograničavanju izlaganja šire javnosti elektromagnetskim poljima (od 0 Hz to 300 GHz) (5). Zaštita zdravlja u vezi s radijskom opremom osigurava se sukladnošću takve opreme s bitnim zahtjevima u skladu s Direktivom 1999/5/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 1999. o radijskoj opremi i telekomunikacijskoj terminalnoj opremi te o uzajamnom priznavanju njihove sukladnosti (Direktiva o RiTT opremi) (6).

(7)

U skladu s člankom 4. stavkom 2. Odluke o radiofrekvencijskom spektru, Komisija je dala tri ovlaštenja (7) Europskoj konferenciji poštanskih i telekomunikacijskih uprava (dalje u tekstu: CEPT) za poduzimanje svih potrebnih radova za utvrđivanje najprikladnijih tehničkih i operativnih kriterija za usklađeno uvođenje ultraširokopojasnih aplikacija u Europskoj uniji.

(8)

Ova se Odluka temelji na tehničkim studijama koje je proveo CEPT na temelju ovlaštenja EK-a. Studije usklađenosti uključuju, između ostalog, pretpostavku da će oprema s ultraširokopojasnom tehnologijom pretežito raditi u zatvorenom i da će prestati s prijenosom u roku 10 sekundi ako ne primi potvrdu povezanog prijamnika o zaprimanju prijenosa. Nadalje, videosignali prenosit će se pretežito visoko učinkovitim kodiranjem.

(9)	Uporaba opreme s ultraširokopojasnom tehnologijom obuhvaćenom ovom Odlukom na otvorenom ne bi trebala uključivati uporabu na fiksnoj lokaciji na otvorenom ili povezivanje s fiksnom vanjskom antenom ili u vozilima. Moguće smetnje izazvane takvim uporabama zahtijevaju dodatne studije.

(10)

Oprema s ultraširokopojasnom tehnologijom obuhvaćenom ovom Odlukom potpada pod područje primjene Direktive o RiTT opremi. Neovisno o tome, uporaba frekvencijskih pojaseva za opremu s ultraširokopojasnom tehnologijom za komunikaciju u upravljanju zračnim prometom u zrakoplovu i za aplikacije za zaštitu ljudskog života na brodovima nije obuhvaćena Direktivom o RiTT opremi te bi svaka uporaba takve opreme u okruženjima u kojima je potrebna zaštita ljudskog života trebala biti utvrđena u skladu s odgovarajućom sektorskom regulacijom.

(11)	Sukladno Direktivi o RiTT opremi, Europska komisija ovlastila je (M/329) europske organizacije za normizaciju da odrede skup usklađenih normi kojima će biti obuhvaćene ultraširokopojasne aplikacije priznate ovom Direktivom i koje će rezultirati pretpostavkom sukladnosti s njezinim zahtjevima.

(12)

Kao odgovor na ovlaštenje M/329 EK-a, ETSI razvija europske norme kao što je usklađena norma EN 302 065 za ultraširokopojasnu tehnologiju u kojima će se u obzir uzeti mogući ukupni učinci, ako takvi učinci mogu izazvati štetne smetnje, i studije usklađenosti CEPT-a. Usklađene norme trebale bi se održavati i razvijati s vremenom kako bi se osigurala zaštita usluga u nastajanju za koje još nisu određeni pojasevi.

(13)

Nadalje, kada država članica smatra da oprema s ultraširokopojasnom tehnologijom obuhvaćena Direktivom o RiTT opremi i bilo kojom usklađenom normom donesenom u skladu s Direktivom o RiTT opremi nije u skladu sa zahtjevima gore navedene Direktive, mogu se primijeniti zaštitne mjere u skladu s člancima 9. i 5. Direktive.

(14)

Uporaba radiofrekvencijskog spektra za opremu s ultraširokopojasnom tehnologijom na temelju ove Odluke dopuštena je pod uvjetom da nema smetnji i zaštite te bi stoga trebala podlijegati članku 5. stavku 1. Direktive 2002/20/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o ovlaštenju u području elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga (Direktiva o ovlaštenju) (8).

(15)

Za osiguravanje trajne relevantnosti uvjeta navedenih u ovoj Odluci i s obzirom na brze promjene u okruženju radiofrekvencijskog spektra, državne uprave trebaju pratiti, ako je to moguće, uporabu radiofrekvencijskog spektra za opremu s ultraširokopojasnom tehnologijom radi podvrgavanja ove Odluke aktivnom preispitivanju. Pri takvom bi se preispitivanju vodilo računa o tehnološkom razvoju i promjenama stanja na tržištu te bi se provjeravalo jesu li još uvijek relevantne početne pretpostavke u vezi s radom opreme s ultraširokopojasnom tehnologijom u frekvencijskom području navedenom u ovoj Odluci.

(16)	U svrhu osiguravanja odgovarajuće zaštite postojećih usluga, ovom bi se Odlukom trebali utvrditi uvjeti koji se smatraju odgovarajućima za zaštitu usluga postojećih usluga u radu.

(17)

Odgovarajuće tehnike smanjenja smetnji (uključujući pristupe otkrivanja i izbjegavanja frekvencija koje su već u uporabi (detect-and-avoid) ili niskoga radnoga ciklusa (low-duty-cycle) koje su proučili i odredili CEPT i ETSI u skladu s odgovarajućim ovlaštenjima EK-a trebali bi se uključiti u usklađene norme obuhvaćene Direktivom o RiTT opremi nakon što postanu stabilne i nakon što se dokaže da pružaju zaštitu jednaku razinama emisije navedenim u ovoj Odluci.

(18)	Uvjeti u pojasu od 4,2 do 4,8 GHz za opremu s ultraširokopojasnom tehnologijom bez odgovarajućih tehnika smanjenja smetnji trebali bi biti vremenski ograničeni i zamijenjeni strožim uvjetima nakon 31. prosinca 2010. jer se očekuje da će dugoročno oprema ove vrste raditi isključivo iznad 6 GHz.

(19)	Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Odbora za radiofrekvencijski spektar,

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Svrha ove Odluke je dopuštanje uporabe radiofrekvencijskog spektra za opremu s ultraširokopojasnom tehnologijom i usklađivanje uvjeta takve uporabe u Zajednici.

Ova se Odluka primjenjuje ne dovodeći u pitanje Direktivu 1999/5/EZ (Direktiva o RiTT opremi) i sve druge odredbe Zajednice kojima se dopušta uporaba radiofrekvencijskog spektra za određene vrste opreme s ultraširokopojasnom tehnologijom.

Članak 2.

Za potrebe ove Odluke:

„oprema s ultraširokopojasnom tehnologijom” znači oprema s ugrađenom tehnologijom, kao njezin sastavni ili dodatni dio, za radiokomunikacije kratkog dometa, uključujući namjernu proizvodnju i prijenos radiofrekvencijske energije koja se proteže frekvencijskim područjem širim od 50 MHz koje se može preklapati s nekoliko frekvencijskih pojaseva dodijeljenih radiokomunikacijskim uslugama;

2.	„bez smetnji i bez zaštite” znači da ne mogu nastati štetne smetnje za radiokomunikacijske usluge te da se ne može zatražiti zaštita navedenih uređaja od štetnih smetnji izazvanih radiokomunikacijskim uslugama;

3.	„u zatvorenom” znači unutar zgrada ili mjesta na kojima će zaštita obično osigurati potrebno prigušenje za zaštitu radiokomunikacijskih usluga od štetnih smetnji;

4.	„motorno vozilo” znači svako vozilo kako je određeno Direktivom Vijeća 70/156/EEZ (9);

5.	„željezničko vozilo” znači svako vozilo kako je određeno Uredbom (EZ) br. 91/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (10);

6.	„e.i.r.p.” znači ekvivalentna izotropna izračena snaga;

7.	„srednja e.i.r.p. gustoća” znači srednja snaga izmjerena pomoću pojasne širine rezolucije 1 MHz, detektora efektivne vrijednosti (RMS) i vremena osrednjavanja od 1 ms ili manje;

8.	„vršna e.i.r.p. gustoća” znači vršna razina prijenosa unutar pojasne širine 50 MHz centrirana na frekvenciji na kojoj se javlja najviša srednja izračena snaga. Ako se mjeri u pojasnoj širini od x MHz, navedenu je razinu potrebno smanjiti za faktor od 20log(50/x)dB;

9.	„najveća e.i.r.p. gustoća” znači najveća snaga signala izmjerena u bilo kojem smjeru na bilo kojoj frekvenciji unutar definiranog raspona.

Članak 3.

Države članice omogućuju što je prije moguće, a najkasnije šest mjeseci nakon stupanja na snagu ove Odluke, uporabu radiofrekvencijskog spektra bez smetnji i bez zaštite za opremu s ultraširokopojasnom tehnologijom pod uvjetom da takva oprema udovoljava uvjetima predviđenim u Prilogu ovoj Odluci i da se koristi u zatvorenom ili, ako se koristi na otvorenom, da nije pričvršćena na fiksne instalacije, fiksnu infrastrukturu, fiksnu vanjsku antenu ili na motorno ili željezničko vozilo.

Članak 4.

Države članice neprestano nadziru uporabu pojaseva utvrđenih u Prilogu za opremu s ultraširokopojasnom tehnologijom, posebno u vezi s trajnom relevantnošću svih uvjeta navedenih u članku 3. te izvješćuju Komisiju o svojim nalazima kako bi se omogućilo pravovremeno preispitivanje ove Odluke.

Članak 5.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 21. veljače 2007.

Za Komisiju

Viviane REDING

Članica Komisije

(1) SL L 108, 24.4.2002., str. 1.

(2) Zaključci Europskog vijeća 7619/1/05 Rev. 1 od 23.3.2005.

(3) COM(2005) 229.

(4) SL L 159, 30.4.2004., str. 1., kako je izmijenjena u SL L 184, 24.5.2004., str. 1.

(5) SL L 199, 30.7.1999., str. 59.

(6) SL L 91, 7.4.1999., str. 10. Direktiva izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1882/2003 (SL L 284, 31.10.2003., str. 1.).

(7) Ovlaštenje CEPT-u za usklađivanje uporabe radiofrekvencijskog spektra za ultraširokopojasne sustave u Europskoj uniji (Ovlaštenje 1); ovlaštenje CEPT-u za utvrđivanje uvjeta neophodnih za usklađivanje uporabe radiofrekvencijskog spektra za ultraširokopojasne sustave u Europskoj uniji (Ovlaštenje 2); ovlaštenje CEPT-u za utvrđivanje uvjeta u vezi s usklađenim uvođenjem aplikacija radiofrekvencijskog spektra temeljenih na ultraširokopojasnoj tehnologiji (UWB) u Europskoj uniji (Ovlaštenje 3).

(8) SL L 108, 24.4.2002., str. 21.

(9) SL L 42, 23.2.1970., str. 1.

(10) SL L 14, 21.1.2003., str. 1.

PRILOG

1. Najveće e.i.r.p. gustoće u nedostatku odgovarajućih tehnika smanjenja smetnji

Frekvencijsko područje (GHz)	Najveća srednja e.i.r.p. gustoća (dBm/MHz)	Najveća vršna e.i.r.p. gustoća (dBm/50 MHz)
Manje od 1,6	–90,0	–50,0
od 1,6 do 3,4	–85,0	–45,0
od 3,4 do 3,8	–85,0	–45,0
od 3,8 do 4,2	–70,0	–30,0
od 4,2 do 4,8	–41,3 (do 31. prosinca 2010.)	0,0 (do 31. prosinca 2010.)
od 4,2 do 4,8	–70,0 (nakon 31. prosinca 2010.)	–30,0 (nakon 31. prosinca 2010.)
od 4,8 do 6,0	–70,0	–30,0
od 6,0 do 8,5	–41,3	0,0
od 8,5 do 10,6	–65,0	–25,0
Više od 10,6	–85,0	–45,0

2. Odgovarajuće tehnike smanjenja smetnji

Najveća srednja e.i.r.p. gustoća od – 41,3 dBm/MHz dopuštena je u pojasevima od 3,4 do 4,8 GHz pod uvjetom da se primjenjuje ograničenje niskog radnog ciklusa u kojemu je zbroj svih prenesenih signala manji od 5 % vremena svake sekunde i manji od 0,5 % vremena svakog sata te pod uvjetom da svaki preneseni signal ne prelazi 5 milisekundi.

Može se dopustiti uporaba opreme s ultraširokopojasnom tehnologijom u radiofrekvencijskom spektru s ograničenjima vezanim uz e.i.r.p. različitim od onih navedenih u tablici u točki 1. pod uvjetom da se primjenjuju odgovarajuće tehnike smanjenja smetnji različite od onih predviđenih u prvom podstavku s ciljem postizanja razine zaštite opreme barem jednake razini zaštite koju osiguravaju ograničenja iz tablice navedene u točki 1.

13/Sv. 052

Službeni list Europske unije

143

32007L0023

L 154/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

23.05.2007.

DIREKTIVA 2007/23/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 23. svibnja 2007.

o stavljanju na tržište pirotehničkih sredstava

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 95.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora (2),

budući da:

(1)	Su zakoni i drugi propisi koji su na snazi u državama članicama u vezi sa stavljanjem pirotehničkih proizvoda na tržište različiti, posebno u pogledu aspekata sigurnosti i učinkovitosti.

(2)

Ovi zakoni i drugi propisi mogu lako prouzročiti zapreke trgovini unutar Zajednice i zato se moraju uskladiti kako bi zajamčili slobodno kretanje pirotehničkih sredstava na unutarnjem tržištu kao i visoku razinu zaštite ljudskog zdravlja i sigurnosti i zaštitu potrošača i stručnih krajnjih korisnika.

(3)

Direktiva Vijeća 93/15/EEZ od 5. travnja 1993. o usklađivanju odredbi u odnosu na stavljanje eksploziva za gospodarsku uporabu na tržište (3) isključuje iz svog područja primjene pirotehnička sredstva i utvrđuje kako pirotehnička sredstva zahtijevaju odgovarajuće mjere kojima se jamči zaštita potrošača i javna sigurnost te da se u tom području planira nova direktiva.

(4)	Direktiva Vijeća 96/82/EZ od 9. prosinca 1996. o kontroli opasnosti od teških nesreća koje uključuju opasne tvari (4) utvrđuje sigurnosne zahtjeve za ona mjesta u kojima postoje eksplozivi, uključujući pirotehničke tvari.

(5)	Pirotehnička sredstva uključuju sredstva za vatromete, pirotehnička sredstva za primjenu u kazalištima i pirotehnička sredstva za tehničku namjenu, kao što su plinski generatori koji se koriste u zračnim jastucima ili u predzatezačima sigurnosnih pojaseva.

(6)	Direktiva se ne odnosi na pirotehnička sredstva na koje se primjenjuje Direktiva Vijeća 96/98/EZ od 20. prosinca 1996. o pomorskoj opremi (5) i odgovarajuće međunarodne konvencije koje su u njoj spomenute.

(7)	Kako bi se zajamčile visoke razine zaštite, pirotehnička sredstva moraju biti kategorizirana prije svega po razini opasnosti u pogledu njihove vrste uporabe, svrhe ili razine jakosti zvuka.

(8)

Prema načelima utvrđenim u Rezoluciji Vijeća od 7. svibnja 1985. o novom pristupu tehničkom usklađivanju i normama (6), pirotehničko sredstvo mora biti usklađeno s ovom Direktivom u trenutku kada se prvi put stavlja na tržište Zajednice. U pogledu vjerskih, kulturnih i tradicionalnih svečanosti u državama članicama, pirotehnička sredstva za vatromete koja je izradio proizvođač za vlastitu uporabu i koja je odobrila država članica za uporabu na svom državnom području ne smatraju se da su stavljena na tržište i stoga ne trebaju biti usklađena s ovom Direktivom.

(9)

S obzirom na postojeće opasnosti pri uporabi pirotehničkih sredstava, potrebno je utvrditi starosne granice za prodaju tih proizvoda potrošačima i za njihovu uporabu, kao i zajamčiti da njihove oznake daju dovoljne i odgovarajuće podatke o sigurnosti uporabe kako bi se zaštitilo ljudsko zdravlje i okoliš. Za određena pirotehnička sredstva trebalo bi donijeti odredbu kojom se ta sredstva stavljaju na raspolaganje jedino ovlaštenim stručnjacima koji imaju potrebno znanje, vještine i iskustvo. U pogledu pirotehničkih sredstava za vozila, zahtjevi označivanja trebaju uzeti u obzir trenutnu praksu i činjenicu da se ovim sredstvima opskrbljuju isključivo stručni korisnici.

(10)

Uporaba pirotehničkih sredstava, a posebno za vatromete, podložna je izrazito različitim kulturnim običajima i tradicijama u pojedinim državama članicama. Zato je potrebno omogućiti državama članicama poduzimanje nacionalnih mjera kojima bi se ograničila uporaba ili prodaja određenih kategorija pirotehničkih sredstava za vatromete u široj javnosti zbog javne zaštite ili sigurnosti.

(11)	Potrebno je utvrditi temeljne sigurnosne zahtjeve za pirotehnička sredstva kako bi se zaštitilo potrošače i spriječilo nesreće.

(12)

Odgovornost je proizvođača zajamčiti usklađenost pirotehničkih sredstava s ovom Direktivom, a posebno s temeljnim sigurnosnim zahtjevima. Ako proizvođač nema poslovni nastan u Zajednici, fizička ili pravna osoba koja uvozi pirotehničko sredstvo u Zajednicu mora jamčiti da je proizvođač ispunio svoje obveze u okviru ove Direktive ili mora preuzeti sve obveze proizvođača.

(13)

Države članice ne mogu zabraniti, ograničiti ili spriječiti slobodno kretanje pirotehničkih sredstava ako su udovoljeni svi temeljni sigurnosni zahtjevi. Ova se Direktiva primjenjuje ne dovodeći u pitanje nacionalno zakonodavstvo o izdavanju dozvola proizvođačima, distributerima i uvoznicima u državama članicama.

(14)	Kako bi se olakšao postupak dokazivanja usklađenosti s temeljnim sigurnosnim zahtjevima, razvijaju se usklađene norme za oblikovanje, proizvodnju i ispitivanje pirotehničkih sredstava.

(15)

Europske usklađene norme sastavlja, donosi i modificira Odbor za europsku normizaciju (CEN), Odbor za elektrotehničku normizaciju (Cenelec) i Europski institut za telekomunikacijske norme (ETSI). Ove organizacije su priznate kao nadležne za donošenje usklađenih normi, koje one sastavljaju u skladu s općim smjernicama suradnje između njih i Europske komisije te Europske udruge slobodne trgovine (7), kao i s postupkom utvrđenim u Direktivi 98/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. lipnja 1998. o utvrđivanju postupka pružanja informacija u području tehničkih norma i propisa kao i pravila o uslugama informacijskog društva (8). Što se tiče pirotehničkih sredstava za vozila, treba održavati međunarodno usmjerenje europskih proizvođača automobilske opreme uzimajući u obzir odgovarajuće međunarodne ISO norme.

(16)	U skladu s „Novim pristupom tehničkom usklađivanju i normizaciji”, pirotehničkim sredstvima koja su proizvedena u skladu s usklađenim normama koristi pretpostavka o usklađenosti s temeljnim sigurnosnim zahtjevima koji su utvrđeni u ovoj Direktivi.

(17)

Odlukom 93/465/EEZ od 22. srpnja 1993. o modulima različitih faza postupaka ocjenjivanja sukladnosti i pravilima za stavljanja i uporabu oznake CE o sukladnosti, namijenjenih za primjenu u pogledu direktiva o tehničkom usklađivanju (9), Vijeće je uvelo usklađene načine primjene postupaka ocjenjivanja sukladnosti. Primjena spomenutih modula na pirotehnička sredstva omogućit će određivanje odgovornosti proizvođača i tijela uključenih u postupak ocjenjivanja sukladnosti uzimajući u obzir prirodu dotičnih pirotehničkih sredstava.

(18)	Skupine pirotehničkih sredstava koja su slična po izradi, funkciji ili djelovanju, prijavljena tijela trebaju procjenjivati kao obitelji proizvoda.

(19)	Kako bi se mogla staviti na tržište, pirotehnička sredstva moraju nositi CE oznaku sukladnosti koja označuje njihovu sukladnost s odredbama ove Direktive i koja omogućuje njihovo slobodno kretanje unutar Zajednice.

(20)

Prema „Novom pristupu tehničkom usklađivanju i normizaciji”, nužan je postupak uz zaštitnu klauzulu kako bi se mogla osporiti sukladnost pirotehničkog sredstva ili njegovi nedostaci. U skladu s tim, države članice trebaju poduzeti sve odgovarajuće mjere kako bi zabranile ili ograničile stavljanje proizvoda s CE oznakom sukladnosti na tržište ili povukle takve proizvode s tržišta ako oni ugrožavaju zdravlje i sigurnost potrošača kada se koriste za njihovu predviđenu namjenu.

(21)	Što se tiče sigurnosti transporta, pravila u vezi s transportom pirotehničkih sredstava pokrivena su međunarodnim konvencijama i sporazumima, uključujući preporuke Ujedinjenih naroda o transportu opasne robe.

(22)	Države članice trebaju utvrditi pravila o kaznama za kršenje odredbi nacionalnog zakona koji je donesen u skladu s ovom Direktivom i jamčiti da se ova pravila primjenjuju. Predviđene kazne moraju biti učinkovite, razmjerne i uvjerljive.

(23)

U interesu je proizvođača i uvoznika vršiti opskrbu sigurnim proizvodima kako bi izbjegli obvezne troškove za neispravne proizvode koji mogu prouzročiti štetu osobama i privatnom vlasništvu. U tom smislu, Direktiva Vijeća 85/374/EEZ od 25. srpnja 1985. o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica u vezi s odgovornošću za neispravne proizvode (10) nadopunjuje ovu Direktivu, budući da navedena Direktiva nameće strogi sustav obveza za proizvođače i uvoznike i jamči odgovarajuću razinu zaštite potrošača. Nadalje, ova Direktiva utvrđuje da prijavljena tijela moraju biti primjereno osigurana u pogledu svojih stručnih radnji, osim ako njihove obveze ne preuzme država u skladu s nacionalnim zakonom, ili ako je sama država članica izravno odgovorna za ispitivanja.

(24)

Važno je predvidjeti prijelazno razdoblje kako bi se omogućila postupna prilagodba nacionalnih zakona u određenim područjima. Proizvođačima i uvoznicima treba dati vremena kako bi ostvarili sva prava u okviru nacionalnih pravila koja su na snazi prije stupanja na snagu ove Direktive kako bi, na primjer, prodali svoje zalihe polugotovih proizvoda. Nadalje, određena prijelazna razdoblja predviđena za primjenu ove Direktive omogućila bi dodatno vrijeme za donošenje usklađenih normi te bi jamčila brzu primjenu ove Direktive kako bi se povećala zaštita potrošača.

(25)

Budući da države članice ne mogu u dovoljnoj mjeri postići ciljeve ove Direktive koji se stoga mogu bolje ostvariti na razini Zajednice, Zajednica može donijeti mjere, u skladu s načelom supsidijarnosti kako je utvrđeno u članku 5. Ugovora. U skladu s načelom razmjernosti, kako je utvrđeno u navedenom članku, ova Direktiva ne prelazi izvan onoga što je potrebno za postizanje spomenutih ciljeva.

(26)	Mjere potrebne za primjenu ove Direktive treba donijeti u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (11).

(27)

Komisija mora posebno biti ovlaštena donositi mjere Zajednice u vezi s preporukama Ujedinjenih naroda, zahtjevima označivanja pirotehničkih sredstava i prilagodbama tehničkom razvoju priloga II. i III. u odnosu na sigurnosne zahtjeve i postupke ocjenjivanja sukladnosti. Budući da su ovo općenite mjere kojima se izmjenjuju elementi ove Direktive koji nisu temeljni, one moraju biti donesene u skladu s regulatornim postupkom s nadzorom predviđenim u članku 5.a Odluke 1999/468/EZ.

(28)	U skladu s točkom 34. Međuinstitucionalnog sporazuma o boljoj pripremi zakonodavstva (12), države članice se potiče sastaviti i objaviti, za sebe i u interesu Zajednice, svoje vlastite tablice koje u najvećoj mogućoj mjeri prikazuju korelaciju između ove Direktive i prijelaznih mjera,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Ciljevi i područje primjene

1. Ovom se Direktivom utvrđuju pravila kojima je cilj postići slobodno kretanje pirotehničkih sredstava na unutarnjem tržištu, jamčeći istodobno visoku razinu zaštite ljudskog zdravlja i javne sigurnosti i zaštitu i sigurnost potrošača, uzimajući u obzir odgovarajuće aspekte u odnosu na zaštitu okoliša.

2. Ovom se Direktivom utvrđuju temeljni sigurnosni zahtjevi koje pirotehnička sredstva moraju ispuniti u pogledu njihovog stavljanja na tržište.

3. Ova se Direktiva primjenjuje na pirotehnička sredstva kako su utvrđena u članku 2. stavcima od 1. do 5.

4. Ova se Direktiva ne primjenjuje na:

(a)	nekomercijalna pirotehnička sredstva, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom, namijenjena za uporabu i potrebe vojske, policije i vatrogasne službe;

(b)	opremu unutar područja primjene Direktive 96/98/EZ;

(c)	pirotehnička sredstva namijenjena za uporabu u svemirskoj industriji;

(d)	kapice upaljača namijenjene posebno za igračke unutar područja primjene Direktive Vijeća 88/378/EEZ od 3. svibnja 1988. o približavanju prava država članica što se tiče sigurnosti igračaka (13);

(e)	eksplozive unutar područja primjene Direktive 93/15/EEZ;

(f)	streljivo, odnosno projektile i pogonska punjenja i prazno streljivo za uporabu u prijenosnom vatrenom oružju, drugom oružju i artiljeriji.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Direktive:

1.	„Pirotehničko sredstvo” znači svako sredstvo koje sadrži eksplozivne tvari ili eksplozivnu mješavinu tvari namijenjenih za stvaranje vrućine, svjetla, zvuka, plina ili dima ili kombinaciju takvih učinaka kroz samostojne egzotermičke kemijske reakcije.

„Stavljanje na tržište” znači prvo stavljanje na raspolaganje pojedinog proizvoda na tržište Zajednice, u pogledu njegove distribucije i/ili uporabe, ili za plaćanje ili besplatno. Pirotehnička sredstva za vatromete koja je izradio proizvođač za vlastitu uporabu i koja je odobrila država članica za uporabu na svom državnom području ne smatraju se da su stavljena na tržište.

3.	„Pirotehničko sredstvo za vatromet” znači pirotehničko sredstvo namijenjeno za zabavu.

4.	„Pirotehnička sredstva za primjenu u kazalištima” znači pirotehnička sredstva za uporabu na unutarnjoj ili vanjskoj pozornici, uključujući filmsku i televizijsku produkciju ili slično.

5.	„Pirotehnička sredstva za vozila” znači komponente sigurnosnih uređaja u vozilima koji sadrže pirotehničke tvari za aktiviranje ovih ili drugih uređaja.

6.	„Proizvođač” znači fizička ili pravna osoba koja oblikuje i/ili proizvodi pirotehničko sredstvo, ili koja daje da se takav proizvod oblikuje i proizvede, kako bi ga stavio na tržište pod svojim vlastitim imenom ili zaštitnim znakom.

7.	„Uvoznik” znači svaka fizička ili pravna osoba s poslovnim nastanom u Zajednici koja pirotehničko sredstvo s porijeklom iz treće zemlje stavlja na raspolaganje na tržište Zajednice prvi put tijekom svog poslovanja.

8.	„Distributer” znači svaka fizička ili pravna osoba u opskrbnom lancu koja pirotehničko sredstvo stavlja na raspolaganje na tržište tijekom svog poslovanja.

9.	„Usklađena norma” znači europska norma koju je donijelo europsko tijelo za normizaciju u okviru mandata Komisije u skladu s postupkom utvrđenim u Direktivi 98/34/EZ s kojom usklađenost nije obvezna.

10.

„Osoba sa stručnim znanjem” znači osoba koju je država članica ovlastila da na svojem državnom području rukuje ili koristi pirotehnička sredstva za vatromete IV. razreda, pirotehnička sredstva za primjenu u kazalištima razreda T2 i/ili ostala pirotehnička sredstva razreda P2 kako je utvrđeno u članku 3.

Članak 3.

Kategorizacija

1. Pirotehnička sredstva kategorizira proizvođač prema vrsti njihove uporabe ili prema njihovoj namjeni i razini rizika, uključujući razinu jakosti zvuka. Prijavljena tijela navedena u članku 10. potvrđuju kategorizaciju kao dio postupaka ocjenjivanja sukladnosti u skladu s člankom 9.

Kategorizacija je sljedeća:

(a)

Pirotehnička sredstva za vatromete

I. razred	:	pirotehnička sredstva za vatromete koja predstavljaju vrlo nizak rizik i zanemarivu razinu jakosti zvuka i koja su namijenjena za uporabu u ograničenim prostorima, uključujući pirotehnička sredstva za vatromete namijenjena za uporabu unutar stambenih zgrada;
II. razred	:	pirotehnička sredstva za vatromete koja predstavljaju nizak rizik i nisku razinu jakosti zvuka i koja su namijenjena za vanjsku uporabu u ograničenim prostorima;
III. razred	:	pirotehnička sredstva za vatromete koja predstavljaju srednji rizik, koja su namijenjena za vanjsku uporabu na velikim otvorenim prostorima i čija razina jakosti zvuka nije štetna za ljudsko zdravlje;
IV. razred	:	pirotehnička sredstva za vatromete koja predstavljaju visok rizik, koja smiju koristiti samo osobe sa stručnim znanjem (uobičajeno poznata kao sredstva za profesionalnu uporabu) i čija razina jakosti zvuka nije štetna za ljudsko zdravlje.

(b)

Pirotehnička sredstva za primjenu u kazalištima

Razred T1	:	pirotehnička sredstva za uporabu na pozornicama koja predstavljaju nizak rizik;
Razred T2	:	pirotehnička sredstva za uporabu na pozornicama koja smiju koristiti samo osobe sa stručnim znanjem.

(c)

Ostala pirotehnička sredstva

Razred P1	pirotehnička sredstva osim sredstava za vatromete i pirotehničkih sredstava za primjenu u kazalištima koji predstavljaju nizak rizik;
Razred P2	pirotehnička sredstva osim sredstava za vatromete i pirotehničkih sredstava za primjenu u kazalištima kojima mogu rukovati ili se njima koristiti samo osobe sa stručnim znanjem.

2. Države članice obavješćuju Komisiju o postupcima kojima određuju i ovlašćuju osobe sa stručnim znanjem.

Članak 4.

Obveze proizvođača, uvoznika i distributera

1. Proizvođač jamči da su pirotehnička sredstva koja su stavljena na tržište usklađena s temeljnim sigurnosnim zahtjevima utvrđenim u Prilogu I.

2. Ako proizvođač nema poslovni nastan u Zajednici, uvoznik pirotehničkih sredstava jamči da je proizvođač ispunio svoje obveze u okviru ove Direktive ili sam preuzima te obveze.

Prijavljena tijela u Zajednici mogu uvoznika smatrati odgovornim s obzirom na spomenute obveze.

3. Distributeri postupaju s dužnom pažnjom u skladu sa zakonom Zajednice koji se primjenjuje, a posebno provjeravaju nose li pirotehnička sredstva tražene oznake sukladnosti i jesu li popraćena traženim dokumentima.

4. Proizvođači pirotehničkih sredstava:

(a)	šalju pirotehničko sredstvo prijavljenom tijelu kako je navedeno u članku 10. koje vrši procjenu usklađenosti u skladu s člankom 9.; i

(b)	stavljaju CE oznaku sukladnosti i označuju pirotehničko sredstvo u skladu s člankom 11. i člankom 12. ili 13.

Članak 5.

Stavljanje na tržište

1. Države članice poduzimaju sve odgovarajuće mjere kojima jamče da se pirotehnička sredstva mogu staviti na tržište jedino ako udovoljavaju zahtjevima ove Direktive, nose CE oznaku sukladnosti i ako ispunjavaju obveze u odnosu na ocjenu sukladnosti.

2. Države članice poduzimaju sve odgovarajuće mjere kojima jamče da pirotehnička sredstva ne nose neopravdano CE oznaku sukladnosti.

Članak 6.

Slobodno kretanje

1. Države članice ne zabranjuju, ograničavaju niti sprečavaju stavljanje pirotehničkih sredstava na tržište koji udovoljavaju zahtjevima ove Direktive.

2. Odredbe ove Direktive ne isključuju mjere koje poduzima država članica kako bi zabranila ili ograničila posjedovanje, uporabu i/ili prodaju široj javnosti pirotehničkih sredstava za vatromete II. i III. razreda, pirotehničkih sredstava za primjenu u kazalištima i ostalih pirotehničkih sredstava, koje su opravdane zbog javnog reda, sigurnosti ili zaštite okoliša.

3. Na sajmovima, izložbama i prikazivanjima s ciljem marketinga pirotehničkih sredstava, države članice ne sprečavaju izlaganje i uporabu pirotehničkih sredstava koji nisu u skladu s odredbama ove Direktive, pod uvjetom da vidljiv natpis jasno naznačuje naziv i datum održavanja sajma, izložbe ili prikazivanja koje je u pitanju kao i to da sredstva nisu usklađena niti su raspoloživa za prodaju sve dok to ne učini proizvođač, ako ima poslovni nastan u Zajednici, ili uvoznik. Tijekom takvih događanja, poduzimaju se odgovarajuće sigurnosne mjere u skladu s bilo kojim zahtjevom koji utvrdi nadležno tijelo dotične države članice.

4. Države članice ne sprečavaju slobodno kretanje i uporabu pirotehničkih sredstava izrađenih u svrhu istraživanja, razvoja i ispitivanja koji nisu u skladu s odredbama ove Direktive, pod uvjetom da vidljiv natpis jasno naznačuje da ta sredstva nisu usklađena niti su raspoloživa za bilo koje svrhe osim istraživanja, razvoja i ispitivanja.

Članak 7.

Starosna granica

1. Pirotehnička sredstva se ne prodaju niti se na drugi način stavljaju na raspolaganje potrošačima ispod sljedećih starosnih granica:

(a)	Pirotehnička sredstva za vatromete I.razred: 12 godina. II.razred: 16 godina. III.razred: 18 godina.

(b)	Ostala pirotehnička sredstva i pirotehnička sredstva za primjenu u kazalištima Razred T1 i P1: 18 godina.

2. Države članice mogu povećati starosne granice iz stavka 1. ako je to opravdano zbog javnog reda i sigurnosti. Države članice mogu također spustiti starosne granice za osobe koje su prošle stručnu izobrazbu ili je njihova stručna izobrazba u tijeku.

3. Proizvođači, uvoznici i distributeri ne smiju prodavati ili na drugi način staviti na raspolaganje sljedeća pirotehnička sredstva, osim osobama sa stručnim znanjem:

(a)	pirotehnička sredstva za vatromete IV. razreda;

(b)	pirotehnička sredstva razreda P2 i pirotehnička sredstva za primjenu u kazalištima razreda T2.

Članak 8.

Usklađene norme

1. Komisija može, u skladu s postupcima koji su utvrđeni Direktivom 98/34/EZ, zatražiti od europskih tijela za normizaciju da sastave ili preispitaju europske norme u svrhu potpore ovoj Direktivi ili može potaknuti odgovarajuća međunarodna tijela da sastave ili preispitaju međunarodne norme.

2. Komisija objavljuje upućivanja na takve usklađene norme u Službenom listu Europske unije.

3. Države članice jamče da su usklađene norme objavljene u Službenom listu Europske unije potvrđene i donesene. Države članice smatraju da su pirotehnička sredstva, koja ulaze u područje primjene ove Direktive i koji su usklađeni s odgovarajućim nacionalnim normama koje prenose usklađene norme objavljene u Službenom listu Europske unije, usklađeni s temeljnim sigurnosnim zahtjevima utvrđenim u Prilogu I. Države članice objavljuju upućivanja na nacionalne norme koje prenose usklađene norme.

Kada države članice donose odluku o prenošenju usklađenih normi na nacionalnoj razini, one objavljuju referentni broj takvog prijenosa.

4. Kada država članica ili Komisija smatra da usklađene norme navedene u stavku 2. ovog članka ne udovoljavaju u potpunosti temeljnim sigurnosnim zahtjevima utvrđenim u Prilogu I., Komisija ili dotična država članica upućuje predmet Stalnom odboru koji je osnovan Direktivom 98/34/EZ, navodeći svoje razloge. Stalni odbor daje svoje mišljenje u roku od šest mjeseci. U svjetlu mišljenja Stalnog odbora Komisija izvješćuje države članice o mjerama koje treba poduzeti u pogledu usklađenih normi i objavljivanja koje je navedeno u stavku 2.

Članak 9.

Postupci ocjenjivanja sukladnosti

Za ocjenu sukladnosti pirotehničkih sredstava proizvođač slijedi jedan od sljedećih postupaka:

(a)

postupak EZ pregled tipa (Modul B) naveden u Prilogu II. odjeljku 1., i, po izboru proizvođača, ili:

i.	postupak sukladnosti s tipom (Modul C) naveden u Prilogu II. odjeljku 2.;

ii.	postupak jamstva kvalitete proizvodnje (Modul D) naveden u Prilogu II. odjeljku 3.; ili

iii.	postupak jamstva kvalitete proizvoda (Modul E) naveden u Prilogu II. odjeljku 4.;

(b)	postupak pojedinačne ovjere (Modul G) naveden u Prilogu II. odjeljku 5.; ili

(c)	postupak punog jamstva kvalitete proizvoda (Modul H) naveden u Prilogu II. odjeljku 6., u onoj mjeri u kojoj se tiče pirotehničkih proizvoda za vatromete IV. razreda.

Članak 10.

Prijavljena tijela

1. Države članice izvješćuju Komisiju i ostale države članice o tijelima koja su imenovali kako bi izvršili postupke ocjenjivanja sukladnosti navedene u članku 9., zajedno s posebnim zadacima za koje su ova tijela imenovana te identifikacijskim brojevima koje im je dodijelila Komisija.

2. Komisija na svojoj internetskoj stranici stavlja na raspolaganje javnosti popis prijavljenih tijela i njihove identifikacijske brojeve i zadatke za koje su ta tijela ovlaštena. Komisija jamči ažuriranje ovog popisa.

3. Države članice primjenjuju minimalne kriterije utvrđene u Prilogu III. za procjenu tijela o kojima treba izvijestiti Komisiju. Za tijela koja ispunjavaju kriterije procjene utvrđene usklađenim normama koji se odnose na prijavljena tijela smatra se da zadovoljavaju odgovarajuće minimalne kriterije.

4. Država članica koja je izvijestila Komisiju o navedenom tijelu povlači izvješće ako otkrije da to tijelo više ne zadovoljava minimalne kriterije navedene u stavku 3. O tome odmah izvješćuje ostale države članice i Komisiju.

5. Ako je izvješće o tijelu povučeno, potvrde o usklađenosti i dokumenti s tim u vezi koje je dostavilo dotično tijelo vrijede i dalje osim ako nije utvrđeno da postoji neposredna i izravna opasnost za zdravlje i sigurnost.

6. Komisija na svojoj internetskoj stranici stavlja na raspolaganje javnosti povlačenje izvješća o tijelu koje je u pitanju.

Članak 11.

Obveza stavljanja CE oznake sukladnosti

1. Nakon što su uspješno završili ocjenjivanje sukladnosti u skladu s člankom 9., proizvođači vidljivo, čitko i neizbrisivo stavljaju CE oznaku sukladnosti na sama pirotehnička sredstva ili, ako to nije moguće, na identifikacijsku pločicu pričvršćenu na njih ili na ambalažu. Identifikacijska pločica mora biti izrađena tako da se više ne može ponovo upotrijebiti.

Model koji se koristi za CE oznaku sukladnosti u skladu je s Odlukom 93/465/EEZ.

2. Na pirotehnička sredstva ne smiju se stavljati nikakve oznake ili natpisi koje treće osobe mogu zamijeniti sa značenjem i oblikom CE oznake sukladnosti. Bilo koja druga oznaka može se staviti na pirotehnička sredstva pod uvjetom da CE oznaka sukladnosti i dalje bude vidljiva i čitka.

3. Kada pirotehnička sredstva podliježu drugim zakonskim propisima Zajednice koji pokrivaju ostale aspekte CE oznake sukladnosti i propisuju njezino stavljanje, ova oznaka tada pokazuje da su ova sredstva također usklađena i s ostalim zakonskim propisima koji se na njih primjenjuju.

Članak 12.

Označivanje sredstava osim pirotehničkih sredstva za vozila

1. Proizvođači jamče da su pirotehnička sredstva osim pirotehničkih sredstava za vozila pravilno označena vidljivo, čitko i neizbrisivo na službenom jeziku/jezicima države članice u kojoj se proizvod prodaje potrošaču.

2. Označivanje pirotehničkih sredstava uključuje kao minimum ime i adresu proizvođača ili, kada proizvođač nema poslovni nastan u Zajednici, ime proizvođača i ime i adresu uvoznika, naziv i vrstu proizvoda, najniže starosne granice kako su naznačene u članku 7. stavku 1. i 2., odgovarajuću kategoriju i upute za uporabu, godinu proizvodnje za pirotehnička sredstva za vatromete III. i IV. razreda i, prema potrebi, najmanju sigurnu udaljenost. Označivanje uključuje istovjetnu neto količinu (NEQ) aktivnog eksplozivnog materijala.

3. Pored toga, pirotehnička sredstva za vatromete moraju prikazati sljedeće minimalne podatke:

I. razred	:	ako je potrebno: „samo za vanjsku uporabu” i najmanja sigurna udaljenost.
II. razred	:	„samo za vanjsku uporabu” i, ako je potrebno, najmanja sigurna udaljenost/udaljenosti.
III. razred	:	„samo za vanjsku uporabu” i najmanja sigurna udaljenost/udaljenosti.
IV. razred	:	„smiju koristiti samo osobe sa stručnim znanjem” i najmanja sigurna udaljenost/udaljenosti.

4. Pored toga, pirotehnička sredstva za primjenu u kazalištima moraju sadržavati sljedeće minimalne podatke:

Razred T1	:	ako je potrebno: „samo za vanjsku uporabu” i najmanja sigurna udaljenost.
Razred T2	:	„smiju koristiti samo osobe sa stručnim znanjem” i najmanja sigurna udaljenost/udaljenosti.

5. Ako na pirotehničkom sredstvu nema dovoljno prostora za zahtjeve označivanja navedene u stavcima od 2. do 4., podaci se navode na najmanjem komadu ambalaže.

6. Odredbe ovog članka ne primjenjuju se na pirotehnička sredstva koja se izlažu na sajmovima, izložbama i prikazivanjima u svrhu marketinga pirotehničkih sredstava, kako je navedeno u članku 6. stavku 3., ili koji su izrađeni u svrhu istraživanja, razvoja i ispitivanja, kako je navedeno u članku 6. stavku 4.

Članak 13.

Označivanje pirotehničkih sredstava za vozila

1. Označivanje pirotehničkih sredstava za vozila uključuje ime proizvođača ili, kada proizvođač nema poslovni nastan u Zajednici, ime uvoznika, naziv i vrstu sredstva i sigurnosne upute.

2. Ako na pirotehničkom sredstvu nema dovoljno prostora za zahtjeve označivanja navedene u stavku 1., podaci se navode na ambalaži.

3. Podaci o sigurnosti proizvoda koji su prikupljeni u skladu s prilogom Direktive Komisije 2001/58/EZ od 27. srpnja 2001. kojom se po drugi put izmjenjuje Direktiva 91/155/EEZ (14) dostavljaju se stručnim korisnicima na jeziku koji oni zatraže.

Podaci o sigurnosti proizvoda mogu se dostaviti na papiru ili elektronskim putem, pod uvjetom da primatelj ima omogućen pristup podacima u tom obliku.

Članak 14.

Nadzor tržišta

1. Države članice poduzimaju sve odgovarajuće mjere kojima jamče da se pirotehnička sredstva mogu staviti na tržište jedino ako ne ugrožavaju zdravlje i sigurnost osoba i ako se pravilno pohranjuju i koriste za predviđenu namjenu.

2. Države članice vrše redoviti nadzor pirotehničkih sredstava pri ulasku u Zajednicu i na mjestima gdje se pohranjuju i proizvode.

3. Države članice poduzimaju odgovarajuće mjere kojima jamče da su zadovoljeni zahtjevi sigurnosti i zaštite ove Direktive prilikom prijenosa pirotehničkih sredstava unutar Zajednice.

4. Države članice organiziraju i vrše odgovarajući nadzor proizvoda koji su stavljeni na tržište uzimajući u obzir pretpostavku usklađenosti proizvoda koji nose CE oznaku sukladnosti:

5. Države članice svake godine podnose Komisiji izvješće o svojim aktivnostima nadzora tržišta.

6. Kada države članica utvrdi da pirotehničko sredstvo s CE oznakom sukladnosti, koje je popraćeno EZ izjavom o sukladnosti i koje se koristi za predviđenu namjenu, može ugroziti zdravlje i sigurnost osoba, ona poduzima sve odgovarajuće privremene mjere kako bi povukla to sredstvo s tržišta, zabranila njegovo stavljanje na tržište ili ograničila njegovo slobodno kretanje. Država članice o tome izvješćuje Komisiju i ostale države članice.

7. Komisija na svojoj internetskoj stranici stavlja na raspolaganje javnosti nazive sredstava koji su, u skladu sa stavkom 6., povučeni s tržišta, zabranjeni ili su stavljeni na tržište s ograničenjem.

Članak 15.

Hitne informacije o proizvodima koji predstavljaju ozbiljnu opasnost

Kada država članica ima dovoljno razloga vjerovati da pirotehničko sredstvo predstavlja ozbiljnu opasnost za zdravlje i/ili sigurnost osoba u Zajednici, o tome izvješćuje Komisiju i ostale države članice te izvrši odgovarajuću procjenu. Ona podnosi izvješćuje Komisiji i ostalim državama članicama o razlozima i rezultatima procjene.

Članak 16.

Zaštitna klauzula

1. Kada se država članica ne slaže s privremenim mjerama koje je poduzela druga država članica u skladu s člankom 14. stavkom 6. ili kada Komisija smatra da su takve mjere u suprotnosti sa zakonskim propisima Zajednice, Komisija se bez odgađanja savjetuje sa svim uključenim stranama, preispituje mjere i zauzima stav o tome jesu li te mjere opravdane ili ne. Komisija priopćava svoj stav državama članicama i izvješćuje zainteresirane strane.

Ako Komisija smatra da su nacionalne mjere opravdane, druge države članice poduzimaju potrebne mjere kojima jamče da je opasan proizvod povučen s njihovog nacionalnog tržišta i o tome izvješćuju Komisiju.

Ako Komisija smatra da nacionalne mjere nisu opravdane, dotična država članica ih povlači.

2. Kada se privremene mjere navedene u stavku 1. temelje na propustu u usklađenim normama, Komisija upućuje predmet Stalnom odboru koji je osnovan Direktivom 98/34/EZ ako država članica koja je poduzela navedene mjere ne odstupa od svog stava, a Komisija ili dotična država članica pokreću postupak naveden u članku 8.

3. Kada pirotehničko sredstvo nije sukladno, ali nosi CE oznaku sukladnosti, nadležna država članica poduzima odgovarajuće radnje protiv onoga koji je stavio oznaku i o tome izvješćuje Komisiju. Komisija izvješćuje ostale države članice.

Članak 17.

Mjere koje uključuju odbijanje i ograničenje

1. Svaka mjera koja se poduzima u skladu s ovom Direktivom,

(a)	koja brani ili ograničava stavljanje proizvoda na tržište; ili

(b)	kojom se povlači proizvod s tržišta,

navodi točne razloge na kojima se temelji. O takvim se mjerama bez odgađanja izvješćuje dotičnu stranu i istodobno upućuje na pravna sredstva koja joj stoje na raspolaganju u okviru nacionalnog zakona dotične države članice kao i na vremenske rokove koji vrijede za ta sredstva.

2. U slučaju mjera navedenih u stavku 1., dotična strana ima mogućnost unaprijed iznijeti svoja stajališta, osim ako takvo savjetovanje nije moguće zbog hitnosti mjera koje treba poduzeti, što je posebno opravdano zahtjevima javnog zdravlja i sigurnosti.

Članak 18.

Provedbene mjere

1. Sljedeće mjere čija je namjena izmijeniti elemente ove Direktive koji nisu temeljni, inter alia, dopunjujući je novim elementima koji nisu temeljni, donose se u skladu s regulatornim postupkom s nadzorom navedenim u članku 19. stavku 2.:

(a)	prilagodbe potrebne kako bi se vodilo računa o svim budućim izmjenama preporuka Ujedinjenih naroda;

(b)	prilagodbe priloga II. i III. tehničkom napretku;

(c)	prilagodbe zahtjevima označivanja koji su utvrđeni u člancima 12. i 13.

2. Sljedeće mjere donose se u skladu s regulatornim postupkom navedenim u članku 19. stavku 3.:

(a)	postavljanje sustava slijednosti, uključujući registracijski broj i registar na razini EU-a kako bi se identificirale vrste pirotehničkih sredstava i njihov proizvođač;

(b)	postavljanje zajedničkih kriterija za redovito prikupljanje i ažuriranje podataka o nesrećama u vezi s pirotehničkim sredstvima.

Članak 19.

Odbor

1. Komisiji pomaže Odbor.

2. Kada se upućuje na ovaj stavak, primjenjuje se članak 5.a stavci od 1. do 4., kao i članak 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe njezinog članka 8.

3. Kada se upućuje na ovaj stavak, primjenjuju se članci 5. i 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe njezinog članka 8.

Razdoblje utvrđeno u članku 5. stavku 6. Odluke 1999/468/EZ je tri mjeseca.

Članak 20.

Kazne

Države članice utvrđuju pravila o kaznama koje se primjenjuju za kršenje odredbi nacionalnog zakona koji je donesen u skladu s ovom Direktivom i jamče njihovu primjenu. Predviđene kazne su učinkovite, razmjerne i uvjerljive.

Države članice također donose potrebne mjere koje im dopuštaju zadržati pošiljke pirotehničkih sredstava koji nisu usklađeni s ovom Direktivom.

Članak 21.

Prijenos

1. Države članice do 4. siječnja 2010. donose i objavljuju zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom. One odmah šalju Komisiji tekst ovih odredbi.

2. One primjenjuju ove odredbe do 4. srpnja 2010. za pirotehnička sredstva za vatromete I., II. i III. razreda, a do 4. srpnja 2013. za ostala pirotehnička sredstva, za pirotehnička sredstva za vatromete IV. razreda i za pirotehnička sredstva za primjenu u kazalištima.

3. Kada država članica donosi ove odredbe, te odredbe prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

4. Države članice dostavljaju Komisiji tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

5. Nacionalna odobrenja koja su izdana prije određenog datuma naznačenog u stavku 2. vrijede i dalje na području države članice koja je dala odobrenje do datuma isteka ili do 10 godina od stupanja na snagu ove Direktive, ovisno što je kraće.

6. Odstupajući od stavka 5., nacionalna odobrenja za pirotehnička sredstva za vozila koja su izdana prije određenog datuma naznačenog u stavku 2. vrijede i dalje do njihovog isteka.

Članak 22.

Stupanje na snagu

Ova Odluka stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 23.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 23. svibnja 2007.

Za Europski parlament

Predsjednik

H.-G. PÖTTERING

Za Vijeće

Predsjednik

G. GLOSER

(1) SL C 195, 18.8.2006., str. 7.

(2) Mišljenje Europskog parlamenta od 30. studenoga 2006. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 16. travnja 2007.

(3) SL L 121, 15.5.1993., str. 20. Direktiva kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1882/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 284, 31.10.2003., str. 1.).

(4) SL L 10, 14.1.1997., str. 13. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 2003/105/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 345, 31.12.2003., str. 97.).

(5) SL L 46, 17.2.1997., str. 25. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 2002/84/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 324, 29.11.2002., str. 53.).

(6) SL C 136, 4.6.1985., str. 1.

(7) SL C 91, 16.4.2003., str. 7.

(8) SL L 204, 21.7.1998., str. 37. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Aktom o pristupanju iz 2003.

(9) SL L 220, 30.8.1993., str. 23.

(10) SL L 210, 7.8.1985., str. 29. Direktiva kako je izmijenjena Direktivom 1999/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 141, 4.6.1999., str. 20.).

(11) SL L 184, 17.7.1999., str. 23. Odluka kako je izmijenjena Odlukom 2006/512/EZ (SL L 200, 22.7.2006., str. 11.).

(12) SL C 321, 31.12.2003., str. 1.

(13) SL L 187, 16.7.1988., str. 1.

(14) SL L 212, 7.8.2001., str. 24.

PRILOG I.

Temeljni sigurnosni zahtjevi

1.	Svako pirotehničko sredstvo mora postići učinkovitost koju je proizvođač naveo prijavljenom tijelu kako bi se zajamčila najveća sigurnost i pouzdanost.

2.	Svako pirotehničko sredstvo mora biti oblikovano i proizvedeno tako da ga se može sigurno odložiti prikladnim postupkom s najmanjim utjecajem na okoliš.

Svako pirotehničko sredstvo mora ispravno djelovati pri namjenskoj uporabi.

Svako pirotehničko sredstvo mora biti ispitano u stvarnim uvjetima. Ako to nije moguće u laboratoriju, ispitivanja se moraju izvršiti u uvjetima u kojima se koristi pirotehničko sredstvo.

Sljedeći podaci i svojstva, ako je to potrebno, moraju se razmotriti ili ispitati:

(a)	Svojstva oblikovanja, izrade i karakteristike, uključujući podrobni kemijski sastav (masa i postotak korištenih tvari) i dimenzije;

(b)	Fizička i kemijska stabilnost pirotehničkog sredstva u svim normalnim, predvidivim okolnim uvjetima;

(c)	Osjetljivost na normalno, predvidivo rukovanje i prijevoz;

(d)	Usklađenost svih komponenti u pogledu njihove kemijske stabilnosti;

(e)	Otpornost pirotehničkog sredstva na vlagu u slučaju kada je namijenjen za uporabu u vlažnim ili mokrim uvjetima i kada vlaga može nepovoljno utjecati na njegovu sigurnost i pouzdanost;

(f)	Otpornost na niske i visoke temperature, u slučaju kada je pirotehničko sredstvo namijenjeno za držanje ili čuvanje pri takvim temperaturama i kada hlađenje ili zagrijavanje komponente ili pirotehničkog sredstva kao cjeline može nepovoljno utjecati na njegovu sigurnost i pouzdanost;

(g)	Sigurnosna svojstva koja sprečavaju nepravovremeno ili nehotično pokretanje ili zapaljenje;

(h)	Odgovarajuće upute i, kada je to potrebno, oznake u vezi sa sigurnim rukovanjem, skladištenjem, uporabom (uključujući sigurne udaljenosti) koje su na raspolaganju na službenom jeziku ili jezicima dotične države članice;

(i)	Otpornost pirotehničkog sredstva, njegovog omota ili drugih sastavnih dijelova na oštećenja u normalnim, predvidivim uvjetima skladištenja;

(j)	Specifikacija svih potrebnih uređaja i pribora i upute za uporabu s ciljem sigurnog funkcioniranja pirotehničkog proizvoda.

Tijekom prijevoza i normalnog rukovanja, osim ako to nije drukčije određeno u uputama proizvođača, pirotehnička sredstva moraju imati pirotehnički sastav.

Pirotehnička sredstva ne smiju sadržavati:

(a)	komercijalna eksplozivna sredstva, osim baruta ili sastava za stvaranje bljeska;

(b)	vojne eksplozive.

Različite skupine pirotehničkih sredstava moraju također udovoljavati sljedećim zahtjevima:

A. Pirotehnička sredstva za vatromete

Proizvođač mora razvrstati pirotehnička sredstva u različite razrede u skladu s člankom 3. koje označuju neto eksplozivni sadržaj, sigurne udaljenosti, razinu jakosti zvuka i slično. Razred mora biti jasno naveden na oznaci.

(a)

Za pirotehnička sredstva za vatromete I. razreda moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti:

i.	sigurna udaljenost mora biti najmanje 1 m. Međutim, prema potrebi sigurna udaljenost može biti manja;

ii.	jakost zvuka ne smije prelaziti 120 dB (A, imp), ili jednaku razinu jakosti zvuka izmjerenu nekom drugom odgovarajućom metodom, na sigurnoj udaljenosti;

iii.	I. razred ne smije uključiti petarde s eksplozivnim učinkom, baterije za takve petarde, petarde s učinkom bljeska i baterije za takve petarde;

iv.	sredstva za bacanje I. razreda ne smiju sadržavati više od 2,5 mg srebrnog fulminata.

(b)

Za pirotehnička sredstva za vatromete II. razreda moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti:

i.	sigurna udaljenost mora biti najmanje 8 m. Međutim, prema potrebi sigurna udaljenost može biti manja;

ii.	jakost zvuka ne smije prelaziti 120 dB (A, imp), ili jednaku razinu jakosti zvuka izmjerenu nekom drugom odgovarajućom metodom, na sigurnoj udaljenosti.

(c)

Za pirotehnička sredstva za vatromete III. razreda moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti:

i.	sigurna udaljenost mora biti najmanje 15 m. Međutim, prema potrebi sigurna udaljenost može biti manja;

ii.	jakost zvuka ne smije prelaziti 120 dB (A, imp), ili jednaku razinu jakosti zvuka izmjerenu nekom drugom odgovarajućom metodom, na sigurnoj udaljenosti.

2.	Pirotehnička sredstva za vatromete mogu se izrađivati jedino od materijala kojima se opasnost od krhotina za zdravlje, imovinu i okoliš svodi na najmanju moguću mjeru.

3.	Način paljenja mora biti jasno vidljiv ili mora biti naznačen oznakom ili uputama.

4.	Pirotehnička sredstva za vatromete ne smiju imati nepravilnu ili nepredvidivu putanju.

5.	Pirotehnička sredstva za vatromete I., II. i III. razreda moraju biti zaštićena od neželjenog zapaljenja ili zaštitnim omotačem, ambalažom, ili samom izradom proizvoda. Pirotehnička sredstva za vatromete IV. razreda moraju biti zaštićena od neželjenog zapaljenja metodama koje je naveo proizvođač.

B. Ostala pirotehnička sredstva

1.	Pirotehnička sredstva moraju biti oblikovana tako da se opasnost za zdravlje, imovinu i okoliš tijekom normalne uporabe svodi na najmanju moguću mjeru.

2.	Način paljenja mora biti jasno vidljiv ili mora biti naznačen oznakom ili uputama.

3.	Pirotehničko sredstvo mora biti oblikovano tako da se opasnost od krhotina za zdravlje, imovinu i okoliš svodi na najmanju moguću mjeru u slučaju neželjenog zapaljenja.

4.	Kad je to potrebno, pirotehničko sredstvo mora ispravno djelovati do datuma isteka roka valjanosti koji je naveo proizvođač.

C. Uređaji za paljenje

1.	Uređaji za paljenje moraju biti pouzdani i dovoljne sposobnosti paljenja u svim normalnim, predvidivim uvjetima uporabe.

2.	Uređaji za paljenje moraju biti zaštićeni od elektrostatičkog pražnjenja u normalnim, predvidivim uvjetima skladištenja i uporabe.

3.	Električni upaljači moraju biti zaštićeni od elektromagnetnih polja u normalnim, predvidivim uvjetima skladištenja i uporabe.

4.	Pokrov upaljača mora biti odgovarajuće mehaničke otpornosti, za odgovarajuću zaštitu eksplozivnog punjenja u normalnim, predvidivim mehaničkim silama.

5.	Parametri vremena izgaranja upaljača trebaju biti dani sa sredstvom.

6.	Električna svojstva (npr. sigurna struja ne paljenja, otpornost itd.) električnih upaljača moraju biti navedena uz proizvod.

7.	Žice električnih upaljača moraju biti dovoljno izolirane i moraju imati dovoljnu mehaničku snagu, uključujući čvrstoću veze s upaljačem, vodeći računa o njihovoj predviđenoj namjeni.

PRILOG II.

Postupci ocjenjivanja sukladnosti

1. MODUL B: EZ pregled tipa

1.	Ovaj modul opisuje onaj dio postupka kojim prijavljeno tijelo potvrđuje i ovjerava da uzorak, reprezentativan za predviđenu proizvodnju, udovoljava odgovarajućim odredbama Direktive 2007/23/EZ (dalje u tekstu „ova Direktiva”).

Zahtjev za EZ pregled tipa mora podnijeti proizvođač preko prijavljenog tijela po svom izboru.

Zahtjev mora sadržavati:

(a)	ime i adresu proizvođača;

(b)	pismenu izjavu da isti zahtjev nije podnijet preko nekog drugog prijavljenog tijela;

(c)	tehničke dokumente, kako je opisano u točki 3.

Podnositelj zahtjeva mora prijavljenom tijelu staviti na raspolaganje uzorak koji je reprezentativan za predviđenu proizvodnju, dalje u tekstu pod nazivom „tip”. Prijavljeno tijelo može zatražiti dodatne uzorke ako su potrebni za izvođenje ispitnog programa.

Tehnički dokumenti moraju omogućiti procjenjivanje sukladnosti proizvoda sa zahtjevima ove Direktive. Oni moraju, u mjeri u kojoj je to potrebno za ovakvu procjenu, obuhvatiti oblikovanje, izradu i djelovanje proizvoda i sadržavati, kada je to potrebno za procjenu:

(a)	opći opis tipa;

(b)	koncept oblikovanja i proizvodne crteže i dijagrame komponenti, podsklopova, strujnih krugova itd.;

(c)	opise i objašnjenja potrebna za razumijevanje crteža i dijagrama i djelovanje proizvoda;

(d)	popis usklađenih normi navedenih u članku 8. ove Direktive, koje se u potpunosti ili dijelom primjenjuju, i opis rješenja donesenih kako bi se udovoljilo temeljnim sigurnosnim zahtjevima ove Direktive u slučaju kada se ne primjenjuju usklađene norme navedene u članku 8. ove Direktive;

(e)	rezultate obavljenog izračuna projekta, izvršenih ispitivanja itd.;

(f)	izvješća o ispitivanjima.

Prijavljeno tijelo mora:

(a)

proučiti tehničke dokumente, ovjeriti da je tip proizveden u skladu s tim dokumentima i odrediti dijelove koji su oblikovani u skladu s odgovarajućim odredbama usklađenih normi navedenih u članku 8. ove Direktive kao i komponente koje su oblikovane bez primjene odgovarajućih odredbi spomenutih usklađenih normi;

(b)	izvršiti ili dati izvršiti odgovarajuće preglede i potrebna ispitivanja kako bi provjerilo u kojoj mjeri, u slučaju kada se ne primjenjuju usklađene norme navedene u članku 8. ove Direktive, rješenja koje je donio proizvođač udovoljavaju temeljnim sigurnosnim zahtjevima ove Direktive;

(c)	izvršiti ili dati izvršiti odgovarajuće preglede i potrebna ispitivanja kako bi provjerilo u kojoj mjeri, u slučaju kada je proizvođač izabrao primijeniti odgovarajuće usklađene norme, se to primjenjuje;

(d)	dogovoriti s podnositeljem zahtjeva lokaciju na kojoj se trebaju izvršiti pregledi i potrebna ispitivanja.

Kada tip udovoljava odgovarajućim odredbama ove Direktive, prijavljeno tijelo mora podnositelju zahtjeva izdati EZ certifikat o pregledu tipa. Certifikat mora sadržavati ime i adresu proizvođača, rezultate ispitivanja i podatke potrebne za identifikaciju odobrenog tipa.

Popis odgovarajućih dijelova tehničkih dokumenata mora biti priložen uz potvrdu a njegovu presliku zadržava prijavljeno tijelo.

U slučaju kada je proizvođaču odbijen certifikat tipa, prijavljeno tijelo mora detaljno obrazložiti takvu odluku.

Potrebno je donijeti odredbu za žalbeni postupak.

Podnositelj zahtjeva mora izvijestiti prijavljeno tijelo koje razmatra tehničke dokumente potrebne za EZ certifikat o pregledu tipa o svim izmjenama na odobrenom proizvodu koji mora dobiti dodatno odobrenje u slučaju kada takve izmjene mogu utjecati na usklađenost s temeljnim zahtjevima ili na propisane uvjete uporabe proizvoda. Ovo dodatno uvjerenje mora biti izdano u obliku dodatka originalnom EZ certifikatu o pregledu tipa.

7.	Svako prijavljeno tijelo mora drugim prijavljenim tijelima dostaviti odgovarajuće podatke u vezi s izdanim ili povučenim EC certifikatima o pregledu tipa i dodacima.

8.	Druga prijavljena tijela mogu primiti preslike EZ certifikata o pregledu tipa i/ili svih dodataka. Prilozi potvrdama moraju biti na raspolaganju drugim prijavljenim tijelima.

Proizvođač mora uz tehničke dokumente čuvati preslike EZ certifikata o pregledu tipa i svih dodataka u vremenu od najmanje 10 godina, počevši od zadnjeg datuma proizvodnje toga proizvoda.

Kada proizvođač nema poslovni nastan u Zajednici, obveza čuvanja tehničkih dokumenata na raspolaganju postaje odgovornost osobe koja stavlja proizvod na tržište.

2. MODUL C: Usklađenost s tipom

Ovaj modul opisuje onaj dio postupka kojim proizvođač jamči i izjavljuje da su dotična pirotehnička sredstva u skladu s tipom kako je opisan u EZ certifikatu o pregledu tipa i da udovoljavaju zahtjevima ove Direktive koji se na njih odnose. Proizvođač mora staviti CE oznaku sukladnosti na svako pirotehničko sredstvo i sastaviti pisanu izjavu o sukladnosti.

2.	Proizvođač mora poduzeti sve potrebne mjere kojima jamči da proizvodni postupak osigurava usklađenost izrađenog proizvoda s tipom kako je opisan u EZ certifikatu o pregledu tipa i s temeljnim zahtjevima ove Direktive.

Proizvođač mora čuvati presliku izjave o usklađenosti u vremenu od najmanje 10 godina, počevši od zadnjeg datuma proizvodnje toga proizvoda.

Kada proizvođač nema poslovni nastan u Zajednici, obveza čuvanja tehničkih dokumenata na raspolaganju postaje odgovornost osobe koja stavlja proizvod na tržište.

Prijavljeno tijelo koje je izabrao proizvođač mora izvršiti ili dati izvršiti ispitivanja proizvoda u slučajnim vremenskim razmacima. Prikladan uzorak gotovih proizvoda, koje je na licu mjesta uzelo prijavljeno tijelo, mora biti pregledan, a odgovarajuća ispitivanja, utvrđena u primjenjivoj usklađenoj normi navedenoj u članku 8. ove Direktive ili jednakovrijedna, moraju biti izvršena kako bi se provjerila usklađenost proizvoda sa zahtjevima ove Direktive. U slučaju jednog ili više uzoraka ispitanih proizvoda koji nisu usklađeni, prijavljeno tijelo mora poduzeti odgovarajuće mjere.

U okviru odgovornosti prijavljenog tijela proizvođač mora staviti identifikacijski broj tog tijela tijekom proizvodnog procesa.

3. MODUL D: Jamstvo kvalitete proizvodnje

Ovaj modul opisuje postupak kojim proizvođač koji ispunjava obveze utvrđene u točki 2. jamči i izjavljuje da su dotična pirotehnička sredstva u skladu s tipom kako je opisan u EZ certifikatu o pregledu tipa i da udovoljavaju zahtjevima ove Direktive. Proizvođač mora staviti oznaku CE na svako pirotehničko sredstvo i sastaviti pismenu izjavu o sukladnosti. Oznaka CE mora biti popraćena identifikacijskim brojem prijavljenog tijela koje je odgovorno za nadzor naveden u točki 4.

2.	Proizvođač mora provesti odobreni sustav kvalitete za proizvodnju, kontrolu krajnjeg proizvoda i ispitivanje kako je određeno u točki 3. On mora biti podložan nadzoru navedenom u točki 4.

3. Sustav kvalitete

3.1.

Proizvođač mora podnijeti zahtjev za procjenu svog sustava kvalitete preko prijavljenog tijela po svom izboru u odnosu na dotična pirotehnička sredstva.

Zahtjev mora sadržavati:

(a)	sve odgovarajuće podatke za predviđenu kategoriju pirotehničkog sredstva;

(b)	dokumente koji se tiču sustava kvalitete;

(c)	tehničke dokumente koji se odnose na odobreni tip i presliku EZ certifikata o pregledu tipa.

3.2.

Sustav kvalitete mora jamčiti usklađenost pirotehničkih proizvoda s tipom kako je opisan u EZ certifikatu o pregledu tipa i sa zahtjevima ove Direktive koji se na njih odnose.

Svi elementi, zahtjevi i odredbe koje je donio proizvođač moraju biti sustavno i pravilno dokumentirane u obliku pisanih načela, postupaka i uputa. Dokumenti sustava kvalitete moraju omogućiti dosljedno tumačenje programa kvalitete, planova, priručnika i zapisa o kvaliteti.

Oni moraju posebno sadržavati odgovarajući opis:

(a)	ciljeva kvalitete i organizacijske strukture, odgovornosti i ovlasti uprave u odnosu na kvalitetu pirotehničkih proizvoda;

(b)	proizvodnje, kontrole kvalitete i tehnika jamstva kvalitete, procesa i sustavnih radnji koje će biti poduzete;

(c)	pregleda i ispitivanja koji će biti izvršeni prije, tijekom i nakon proizvodnje, i učestalost kojom će se ona provoditi;

(d)	zapisa kvalitete, kao što su kontrolna izvješća i podaci ispitivanja, kalibracijski podaci i izvješća o osposobljenosti dotičnog osoblja;

(e)	nadzornih mjera za postizanje tražene kvalitete pirotehničkih proizvoda i učinkovitog djelovanja sustava kvalitete.

3.3.

Prijavljeno tijelo mora procijeniti sustav kvalitete kako bi utvrdilo udovoljava li zahtjevima navedenim u točki 3.2. Ono mora pretpostaviti usklađenost s tim zahtjevima u odnosu na sustave kvalitete koji primjenjuju odgovarajuću usklađenu normu. Nadzorni tim mora imati barem jednog člana s iskustvom procjenjivanja odgovarajuće proizvodne tehnologije. Postupak procjenjivanja mora uključiti kontrolni posjet radnim prostorima proizvođača.

Propisno obrazložena odluka o procjeni mora biti dostavljena proizvođaču. Ona mora sadržavati rezultate ispitivanja.

3.4.

Proizvođač mora preuzeti ispunjavanje obveza koje proizlaze iz odobrenog sustava kvalitete te ga održavati na odgovarajućoj i učinkovitoj razini.

Proizvođač mora izvijestiti nadležno tijelo koje je odobrilo sustav kvalitete o svakoj predloženoj izmjeni sustava kvalitete.

Prijavljeno tijelo mora procijeniti predložene izmjene i odlučiti hoće li izmijenjeni sustav kvalitete i dalje udovoljavati zahtjevima navedenim u točki 3.2. ili je potrebna ponovna procjena.

Propisno obrazložena odluka o procjeni mora biti dostavljena proizvođaču. Ona mora sadržavati rezultate ispitivanja.

4. Nadzor u okviru odgovornosti prijavljenog tijela

4.1.	Svrha je nadzora jamčiti da proizvođač propisno ispunjava obveze koje proizlaze iz odobrenog sustava kvalitete.

4.2.

U svrhu kontrole, proizvođač mora dopustiti pristup prijavljenog tijela prostorima za proizvodnju, kontrolu, ispitivanje i skladištenje i pružiti mu sve potrebne podatke, posebno:

(a)	dokumente sustava kvalitete;

(b)	zapise o kvaliteti, kao što su kontrolna izvješća i podaci ispitivanja, kalibracijski podaci i izvješća o osposobljenosti dotičnog osoblja.

4.3.	Prijavljeno tijelo mora periodički vršiti nadzor kako bi jamčilo da proizvođač održava i provodi sustav kvalitete te dostavlja nadzorno izvješće proizvođaču.

4.4.

Pored toga prijavljeno tijelo može izvršiti nenajavljene posjete proizvođaču. Tijekom takvih posjeta prijavljeno tijelo može, ako je potrebno, izvršiti ili dati izvršiti ispitivanja kako bi ovjerilo pravilno djelovanje sustava kvalitete. Prijavljeno tijelo mora dostaviti proizvođaču izvješće o posjetu kao i izvješće o ispitivanju, ako je izvršeno.

Proizvođač mora u vremenu od najmanje 10 godina, počevši od zadnjeg datuma proizvodnje proizvoda, čuvati na raspolaganju državnim tijelima:

(a)	dokumente navedene u točki 3.1. podtočki (b);

(b)	dokumente u vezi s ažuriranjem navedenim u drugom podstavku točke 3.4.;

(c)	odluke i izvješća prijavljenog tijela navedena u četvrtom podstavku točke 3.4. i u točkama 4.3. i 4.4.

6.	Svako prijavljeno tijelo mora drugim prijavljenim tijelima dostaviti odgovarajuće podatke u vezi s izdanim ili poništenim odobrenjima sustava kvalitete.

4. MODUL E: Jamstvo kvalitete proizvoda

Ovaj modul opisuje postupak kojim proizvođač koji ispunjava obveze utvrđene u točki 2. jamči i izjavljuje da su pirotehnička sredstva u skladu s tipom kako je opisan u EZ certifikatu o pregledu tipa. Proizvođač mora staviti CE oznaku sukladnosti na svako pirotehničko sredstvo i sastaviti pismenu izjavu o sukladnosti. CE oznaka sukladnosti mora biti popraćena identifikacijskim brojem prijavljenog tijela koje je odgovorno za nadzor naveden u točki 4.

2.	Proizvođač mora provesti odobreni sustav kvalitete za kontrolu krajnjeg pirotehničkog proizvoda i ispitivanje kako je određeno u točki 3. On mora biti podložan nadzoru navedenom u točki 4.

3. Sustav kvalitete

3.1.

Proizvođač mora podnijeti zahtjev za procjenu sustava kvalitete preko prijavljenog tijela po svom izboru u odnosu na svoje pirotehničke proizvode.

Zahtjev mora sadržavati:

(a)	sve odgovarajuće podatke za predviđenu kategoriju pirotehničkog sredstva;

(b)	dokumente koji se tiču sustava kvalitete;

(c)	tehničke dokumente koji se odnose na odobreni tip i presliku EZ certifikata o pregledu tipa.

3.2.

U okviru sustava kvalitete svako pirotehničko sredstvo mora biti pregledano, a odgovarajuća ispitivanja, kako su utvrđena u primjenjivoj usklađenoj normi/normama navedenim u članku 8. ove Direktive ili jednakovrijedna, moraju biti izvršena kako bi se ovjerila sukladnost proizvoda s odgovarajućim zahtjevima ove Direktive.

Oni moraju posebno sadržavati odgovarajući opis:

(a)	ciljeva kvalitete i organizacijske strukture, odgovornosti i ovlasti uprave u odnosu na kvalitetu proizvoda;

(b)	pregleda i ispitivanja koji će biti izvršeni nakon proizvodnje;

(c)	nadzornih mjera za postizanje učinkovitog djelovanja sustava kvalitete;

(d)	zapisa kvalitete, kao što su kontrolna izvješća i podaci ispitivanja, kalibracijski podaci i izvješća o osposobljenosti dotičnog osoblja.

3.3.

Nadzorni tim mora imati barem jednog člana s iskustvom procjenjivanja odgovarajuće proizvodne tehnologije. Postupak procjenjivanja mora uključiti kontrolni posjet radnim prostorima proizvođača.

Propisno obrazložena odluka o procjeni mora biti dostavljena proizvođaču. Ona mora sadržavati rezultate ispitivanja.

3.4.

Proizvođač mora preuzeti ispunjavanje obveza koje proizlaze iz odobrenog sustava kvalitete te ga održavati na odgovarajućoj i učinkovitoj razini.

Proizvođač mora izvijestiti nadležno tijelo koje je odobrilo sustav kvalitete o svakoj predloženoj izmjeni sustava kvalitete.

Prijavljeno tijelo mora procijeniti predložene izmjene i odlučiti hoće li izmijenjeni sustav kvalitete i dalje udovoljavati zahtjevima navedenim u točki 3.2. ili je potrebna ponovna procjena.

Propisno obrazložena odluka o procjeni mora biti dostavljena proizvođaču. Ona mora sadržavati rezultate ispitivanja.

4. Nadzor u okviru odgovornosti prijavljenog tijela

4.1.	Svrha je nadzora jamčiti da proizvođač propisno ispunjava obveze koje proizlaze iz odobrenog sustava kvalitete.

4.2.

U svrhu kontrole, proizvođač mora dopustiti pristup prijavljenog tijela prostorima za proizvodnju, kontrolu, ispitivanje i skladištenje i pružiti mu sve potrebne podatke, posebno:

(a)	dokumente sustava kvalitete;

(b)	tehničke dokumente;

(c)	zapise o kvaliteti, kao što su kontrolna izvješća i podaci ispitivanja, kalibracijski podaci i izvješća o osposobljenosti dotičnog osoblja.

4.3.	Prijavljeno tijelo mora periodički vršiti nadzor kako bi jamčilo da proizvođač održava i provodi sustav kvalitete te mora dostaviti nadzorno izvješće proizvođaču.

4.4.

Proizvođač mora u vremenu od najmanje 10 godina, počevši od zadnjeg datuma proizvodnje proizvoda, čuvati na raspolaganju državnim tijelima:

(a)	dokumente navedene u točki 3.1. podtočki (b);

(b)	dokumente u vezi s ažuriranjem navedenim u drugom podstavku točke 3.4.;

(c)	odluke i izvješća prijavljenog tijela navedena u četvrtom podstavku točke 3.4., i u točkama 4.3. i 4.4.

6.	Svako prijavljeno tijelo mora drugim prijavljenim tijelima dostaviti odgovarajuće podatke u vezi s izdanim ili poništenim odobrenjima sustava kvalitete.

5. MODUL G: Pojedinačna ovjera

1.	Ovaj modul opisuje postupak kojim proizvođač jamči i izjavljuje da je pirotehničko sredstvo za koje je izdana potvrda navedena u točki 2. usklađen s odgovarajućim zahtjevima ove Direktive. Proizvođač mora staviti oznaku CE na proizvod i sastaviti izjavu o sukladnosti.

Prijavljeno tijelo mora pregledati pirotehničko sredstvo i izvršiti odgovarajuća ispitivanja kako je utvrđeno u primjenjivoj usklađenoj normi/normama navedenim u članku 8. ove Direktive, ili jednakovrijedna, kako bi se jamčila usklađenost proizvoda s odgovarajućim zahtjevima ove Direktive.

Prijavljeno tijelo mora staviti, ili dati staviti, svoj identifikacijski broj na odobreni pirotehnički proizvod i sastaviti certifikat sukladnosti koji se tiče izvršenih ispitivanja.

Svrha je tehničkih dokumenata omogućiti usklađenost sa zahtjevima ove Direktive i razumijevanje oblikovanja, izrade i djelovanja pirotehničkog sredstva.

Kada je za procjenu potrebno, dokumenti moraju sadržavati:

(a)	opći opis tipa;

(b)	koncept oblikovanja i proizvodne crteže i sheme komponenti, podsklopova i strujnih krugova;

(c)	opise i objašnjenja potrebna za razumijevanje koncepta oblikovanja i proizvodnih crteža, shema komponenti, podsklopova i strujnih krugova i djelovanja pirotehničkog sredstva;

(d)	popis usklađenih normi navedenih u članku 8. ove Direktive, koje se u potpunosti ili dijelom primjenjuju, i opis rješenja donesenih kako bi se udovoljilo temeljnim sigurnosnim zahtjevima ove Direktive u slučaju kada se ne primjenjuju usklađene norme navedene u članku 8. ove Direktive;

(e)	rezultate obavljenog izračuna projekta, izvršenih ispitivanja itd.;

(f)	izvješća o ispitivanjima.

6. MODUL H: Puno jamstvo kvalitete

Ovaj modul opisuje postupak kojim proizvođač koji ispunjava obveze utvrđene u točki 2. jamči i izjavljuje da dotična pirotehnička sredstva udovoljavaju zahtjevima ove Direktive. Proizvođač mora staviti CE oznaku sukladnosti na svako pirotehničko sredstvo i sastaviti pismenu izjavu o sukladnosti. CE oznaka sukladnosti mora biti popraćena identifikacijskim brojem prijavljenog tijela koje je odgovorno za nadzor naveden u točki 4.

2.	Proizvođač mora provesti odobreni sustav kvalitete za kontrolu krajnjeg pirotehničkog proizvoda i ispitivanje kako je određeno u točki 3. On mora biti podložan nadzoru navedenom u točki 4.

3. Sustav kvalitete

3.1.

Proizvođač mora podnijeti zahtjev za procjenu svog sustava kvalitete preko prijavljenog tijela.

Zahtjev mora sadržavati:

(a)	sve odgovarajuće podatke za predviđenu kategoriju pirotehničkog sredstva;

(b)	dokumente koji se tiču sustava kvalitete.

3.2.

Sustav kvalitete mora jamčiti usklađenost proizvoda sa zahtjevima ove Direktive.

Oni moraju posebno sadržavati odgovarajući opis:

(a)	ciljeva kvalitete i organizacijske strukture, odgovornosti i ovlasti uprave u odnosu na oblikovanje i kvalitetu proizvoda;

(b)	tehničkih specifikacija izrade uključujući primjenjive norme i, ako norme navedene u članku 8. ove Direktive nisu u potpunosti primijenjene, načina kojima se jamči ispunjavanje odgovarajućih temeljnih zahtjeva ove Direktive;

(c)	tehnika kontrole i procjene razvojnih rezultata, procesa i sustavnih radnji koje će biti korištene za razvoj proizvoda koji pripadaju dotičnoj proizvodnoj kategoriji;

(d)	proizvodnje, kontrole kvalitete i tehnika jamstva kvalitete kao i procesa i provedenih sustavnih radnji;

(e)	pregleda i ispitivanja koji će biti izvršeni prije, tijekom i nakon proizvodnje, i učestalost kojom će se ona provoditi;

(f)	zapisa kvalitete, kao što su kontrolna izvješća i podaci ispitivanja, kalibracijski podaci i izvješća o osposobljenosti dotičnog osoblja;

(g)	nadzornih mjera za postizanje traženog oblikovanja i kvalitete i pirotehničkih sredstava i učinkovitog djelovanja sustava kvalitete.

3.3.

Nadzorni tim mora imati barem jednog člana s iskustvom procjenjivanja odgovarajuće proizvodne tehnologije. Postupak procjenjivanja mora uključiti kontrolni posjet radnim prostorima proizvođača.

Propisno obrazložena odluka o procjeni mora biti dostavljena proizvođaču. Ona mora sadržavati rezultate ispitivanja.

3.4.

Proizvođač mora preuzeti ispunjavanje obveza koje proizlaze iz odobrenog sustava kvalitete te ga održavati na odgovarajućoj i učinkovitoj razini.

Proizvođač mora izvijestiti nadležno tijelo koje je odobrilo sustav kvalitete o svakoj predloženoj izmjeni sustava kvalitete.

Prijavljeno tijelo mora procijeniti predložene izmjene i odlučiti hoće li izmijenjeni sustav kvalitete i dalje udovoljavati zahtjevima navedenim u točki 3.2. ili je potrebna ponovna procjena.

Propisno obrazložena odluka o procjeni mora biti dostavljena proizvođaču. Ona mora sadržavati rezultate ispitivanja.

4. Nadzor EZ-a u okviru odgovornosti prijavljenog tijela

4.1.	Svrha je nadzora EZ-a jamčiti da proizvođač propisno ispunjava obveze koje proizlaze iz odobrenog sustava kvalitete.

4.2.

U svrhu kontrole, proizvođač mora dopustiti pristup prijavljenog tijela prostorima za proizvodnju, kontrolu, ispitivanje i skladištenje i pružiti mu sve potrebne podatke, posebno:

(a)	dokumente sustava kvalitete;

(b)	zapise o kvaliteti koji se u okviru sustava kvalitete zahtijevaju u području razvoja, kao što su rezultati analiza, izračuna i ispitivanja;

(c)	zapise o kvaliteti koji se u okviru sustava kvalitete zahtijevaju u području proizvodnje kao što su kontrolna izvješća i podaci ispitivanja, kalibracijski podaci i izvješća o osposobljenosti dotičnog osoblja.

4.3.	Prijavljeno tijelo mora periodički vršiti nadzor kako bi jamčilo da proizvođač održava i provodi sustav kvalitete te dostaviti nadzorno izvješće proizvođaču.

4.4.

5. Proizvođač mora u vremenu od najmanje 10 godina, počevši od zadnjeg datuma proizvodnje proizvoda, čuvati na raspolaganju državnim tijelima:

(a)	dokumente navedene u točki 3.1. podtočki (b);

(b)	dokumente u vezi s ažuriranjem navedenim u drugom podstavku točke 3.4.;

(c)	odluke i izvješća prijavljenog tijela navedena u četvrtom podstavku točke 3.4. i u točkama 4.3. i 4.4.

6. Svako prijavljeno tijelo mora drugim prijavljenim tijelima dostaviti odgovarajuće podatke u vezi s izdanim ili poništenim odobrenjima sustava kvalitete.

PRILOG III.

Minimalni kriteriji koje države članice trebaju uzeti u obzir u odnosu na tijela koja su odgovorna za procjene sukladnosti

Tijelo, njegov ravnatelj i osoblje odgovorno za izvršavanje ispitivanja za ovjeru ne smiju biti projektanti, proizvođači, dobavljači, postavljači ili uvoznici pirotehničkih sredstava koja nadziru, niti ovlašteni predstavnici bilo koje od navedenih strana. Oni ne smiju biti uključeni ni izravno niti kao ovlašteni predstavnici u oblikovanje, izradu, marketing, održavanje ili uvoz takvih sredstava. To ne isključuje mogućnost razmjene tehničkih podataka između proizvođača i tijela.

Tijelo i njegovo osoblje moraju izvršiti ispitivanja za ovjeru s najvišom razinom stručnog integriteta i tehničke osposobljenosti i moraju biti oslobođeni svih pritisaka i poticanja, posebno financijskih, koji mogu utjecati na njihovu sud ili na rezultate nadzora, naročito od osoba ili skupina osoba koje su zainteresirane za rezultate ovjere.

3.	Tijelo mora na raspolaganju imati potrebno osoblje i sredstva koja mu omogućuju pravilno izvršavanje administrativnih i tehničkih poslova u vezi s ovjerom; također mora imati omogućen pristup opremi koju zahtijeva posebna ovjera.

Osoblje koje je odgovorno za nadzor mora imati:

(a)	valjanu tehničku i stručnu izobrazbu;

(b)	zadovoljavajuće poznavanje zahtjeva ispitivanja koja vrše i odgovarajuće iskustvo s takvim ispitivanjima;

(c)	sposobnost sastavljanja certifikata, zapisa i izvješća potrebnih za utvrđivanje učinkovitosti ispitivanja.

5.	Nepristranost nadzornog osoblja mora biti zajamčena. Naknada za njihov rad ne smije ovisiti o broju izvršenih ispitivanja ili o rezultatima takvih ispitivanja.

6.	Tijelo mora zaključiti osiguranje građanskopravne odgovornosti osim ako njegovu odgovornost ne preuzme država u skladu s nacionalnim zakonom, ili ako je sama država članica izravno odgovorna za ispitivanja.

Osoblje tijela mora poštovati obvezu čuvanja profesionalne tajne s obzirom na sve podatke koje je pribavilo tijekom izvršavanja svojih poslova (osim u odnosu na nadležna administrativna tijela države u kojoj vrši svoju djelatnost) u okviru ove Direktive ili bilo koje odredbe nacionalnog zakona koja se kroz nju ostvaruje.

PRILOG IV.

Oznaka sukladnosti

Oznaka sukladnosti CE sastoji se od početnih slova „CE” u sljedećem obliku:

Ako se oznaka umanjuje ili uvećava moraju biti poštovani odnosi navedeni na gornjem crtežu.

13/Sv. 052

Službeni list Europske unije

164

32007R0656

L 155/3

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

14.06.2007.

UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 656/2007

od 14. lipnja 2007.

o izmjeni Uredbe (EZ) br. 586/2001 o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 1165/98 o kratkoročnim statistikama u vezi s definicijom Glavnih industrijskih grupacija (GIG)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1165/98 od 19. svibnja 1998. o kratkoročnim statistikama (1), a posebno njezin članak 3. i članak 17. točku (c),

budući da:

(1)	Definicija Glavnih industrijskih grupacija (GIG) utvrđena Uredbom Komisije (EZ) br. 586/2001 (2) temelji se na statističkoj klasifikaciji ekonomskih djelatnosti u Europskoj zajednici (NACE) (3).

(2)	Nova verzija NACE-a (NACE Rev. 2) uvedena je Uredbom (EZ) br. 1893/2006, koja također navodi da se kratkoročne statistike utvrđene Uredbom (EZ) br. 1165/98 izrađuju u skladu s NACE Rev. 2 od 1. siječnja 2009.

(3)	Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora za statistički program,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba (EZ) br. 586/2001 mijenja se kako slijedi:

1.	U člancima 1. i 2. svako upućivanje na „NACE Rev. 1” zamjenjuje se upućivanjem na „NACE Rev. 2”.

2.	U članku 3. riječi „najkasnije tri mjeseca od dana stupanja na snagu ove Uredbe” zamjenjuju se riječima „od 1. siječnja 2009.”

3.	Prilog se zamjenjuje tekstom iz Priloga ovoj Uredbi.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. siječnja 2009.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 14. lipnja 2007.

Za Komisiju

Joaquín ALMUNIA

Član Komisije

(1) SL L 162, 5.6.1998., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1893/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 393, 30.12.2006., str. 1.).

(2) SL L 86, 27.3.2001., str. 11.

(3) SL L 293, 24.10.1990., str. 1.

PRILOG

„PRILOG

RASPOREĐIVANJE NASLOVA NACE REV. 2 KATEGORIJAMA AGREGIRANE KLASIFIKACIJE

NACE Rev. 2	Opis NACE Rev. 2	Agregirana klasifikacija
07	Vađenje metalnih ruda	Intermedijarni proizvodi
08	Ostalo rudarstvo i vađenje	Intermedijarni proizvodi
09	Pomoćne uslužne djelatnosti u rudarstvu	Intermedijarni proizvodi
10.6	Proizvodnja mlinarskih proizvoda, škroba i škrobnih proizvoda	Intermedijarni proizvodi
10.9	Proizvodnja pripremljene hrane za životinje	Intermedijarni proizvodi
13.1	Priprema i predenje tekstilnih vlakana	Intermedijarni proizvodi
13.2	Tkanje tekstila	Intermedijarni proizvodi
13.3	Dovršavanje tekstila	Intermedijarni proizvodi
16	Prerada drva i proizvoda od drva i pluta, osim namještaja; proizvodnja predmeta od slame i pletarskih materijala	Intermedijarni proizvodi
17	Proizvodnja papira i proizvoda od papira	Intermedijarni proizvodi
20.1	Proizvodnja osnovnih kemikalija, gnojiva i dušičnih spojeva, plastike i sintetičkog kaučuka u primarnim oblicima	Intermedijarni proizvodi
20.2	Proizvodnja pesticida i drugih agrokemijskih proizvoda	Intermedijarni proizvodi
20.3	Proizvodnja boja, lakova i sličnih premaza, grafičkih boja i kitova	Intermedijarni proizvodi
20.5	Proizvodnja ostalih kemijskih proizvoda	Intermedijarni proizvodi
20.6	Proizvodnja umjetnih vlakana	Intermedijarni proizvodi
22	Proizvodnja proizvoda od gume i plastike	Intermedijarni proizvodi
23	Proizvodnja ostalih nemetalnih mineralnih proizvoda	Intermedijarni proizvodi
24	Proizvodnja osnovnih metala	Intermedijarni proizvodi
25.5	Kovanje, prešanje, štancanje i valjanje metala; metalurgija praha	Intermedijarni proizvodi
25.6	Obrada i prevlačenje metala; strojna obrada	Intermedijarni proizvodi
25.7	Proizvodnja sječiva, alata i opće željezne robe	Intermedijarni proizvodi
25.9	Proizvodnja ostalih izrađenih proizvoda od metala	Intermedijarni proizvodi
26.1	Proizvodnja elektroničkih komponenata i ploča	Intermedijarni proizvodi
26.8	Proizvodnja magnetskih i optičkih medija	Intermedijarni proizvodi
27.1	Proizvodnja elektromotora, generatora, transformatora te uređaja za distribuciju i kontrolu električne energije	Intermedijarni proizvodi
27.2	Proizvodnja baterija i akumulatora	Intermedijarni proizvodi
27.3	Proizvodnja žice i žičanih uređaja	Intermedijarni proizvodi
27.4	Proizvodnja električne opreme za rasvjetu	Intermedijarni proizvodi
27.9	Proizvodnja ostale električne opreme	Intermedijarni proizvodi
05	Vađenje ugljena i lignita	Energija
06	Vađenje sirove nafte i prirodnog plina	Energija
19	Proizvodnja koksa i rafiniranih naftnih proizvoda	Energija
35	Opskrba električnom energijom, plinom, parom i klimatizacija	Energija
36	Skupljanje, pročišćavanje i opskrba vodom	Energija
25.1	Proizvodnja metalnih konstrukcija	Kapitalni proizvodi
25.2	Proizvodnja metalnih cisterni, rezervoara i sličnih posuda	Kapitalni proizvodi
25.3	Proizvodnja parnih kotlova, osim kotlova za centralno grijanje toplom vodom	Kapitalni proizvodi
25.4	Proizvodnja oružja i streljiva	Kapitalni proizvodi
26.2	Proizvodnja računala i periferne opreme	Kapitalni proizvodi
26.3	Proizvodnja komunikacijske opreme	Kapitalni proizvodi
26.5	Proizvodnja instrumenata i aparata za mjerenje, ispitivanje i navigaciju; satovi i ure	Kapitalni proizvodi
26.6	Proizvodnja opreme za zračenje, elektromedicinske i elektroterapeutske opreme	Kapitalni proizvodi
28	Proizvodnja strojeva i uređaja, d. n.	Kapitalni proizvodi
29	Proizvodnja motornih vozila, prikolica i poluprikolica	Kapitalni proizvodi
30.1	Gradnja brodova i čamaca	Kapitalni proizvodi
30.2	Proizvodnja željezničkih lokomotiva i tračničkih vozila	Kapitalni proizvodi
30.3	Proizvodnja zrakoplova i svemirskih letjelica te srodnih strojeva	Kapitalni proizvodi
30.4	Proizvodnja vojnih borbenih vozila	Kapitalni proizvodi
32.5	Proizvodnja medicinskih i stomatoloških instrumenata i pribora	Kapitalni proizvodi
33	Popravak i instaliranje strojeva i opreme	Kapitalni proizvodi
26.4	Proizvodnja elektronike za široku potrošnju	Trajna potrošna dobra
26.7	Proizvodnja optičkih instrumenata i fotografske opreme	Trajna potrošna dobra
27.5	Proizvodnja aparata za kućanstvo	Trajna potrošna dobra
30.9	Proizvodnja prijevoznih sredstava, d. n.	Trajna potrošna dobra
31	Proizvodnja namještaja	Trajna potrošna dobra
32.1	Proizvodnja nakita, imitacije nakita (bižuterije) i srodnih proizvoda	Trajna potrošna dobra
32.2	Proizvodnja glazbenih instrumenata	Trajna potrošna dobra
10.1	Prerada i konzerviranje mesa i proizvodnja mesnih proizvoda	Potrošna dobra
10.2	Prerada i konzerviranje riba, rakova i školjki	Potrošna dobra
10.3	Prerada i konzerviranje voća i povrća	Potrošna dobra
10.4	Proizvodnja biljnih i životinjskih ulja i masti	Potrošna dobra
10.5	Proizvodnja mliječnih proizvoda	Potrošna dobra
10.7	Proizvodnja pekarskih i brašnastih proizvoda	Potrošna dobra
10.8	Proizvodnja ostalih prehrambenih proizvoda	Potrošna dobra
11	Proizvodnja pića	Potrošna dobra
12	Proizvodnja duhanskih proizvoda	Potrošna dobra
13.9	Proizvodnja ostalog tekstila	Potrošna dobra
14	Proizvodnja odjeće	Potrošna dobra
15	Proizvodnja kože i srodnih proizvoda	Potrošna dobra
18	Tiskanje i umnožavanje snimljenih zapisa	Potrošna dobra
20.4	Proizvodnja sapuna i deterdženata, sredstava za čišćenje i poliranje, parfema i toaletnih preparata	Potrošna dobra
21	Proizvodnja osnovnih farmaceutskih proizvoda i farmaceutskih pripravaka	Potrošna dobra
32.3	Proizvodnja sportske opreme	Potrošna dobra
32.4	Proizvodnja igara i igračaka	Potrošna dobra
32.9	Proizvodnja, d.n.	Potrošna dobra”

13/Sv. 052

Službeni list Europske unije

168

32008R0177

L 061/6

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

20.02.2008.

UREDBA (EZ) br. 177/2008 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 20. veljače 2008.

o uspostavi zajedničkog okvira za poslovne registre u statističke svrhe i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2186/93

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 285. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora (1),

budući da:

(1)

Uredbom Vijeća (EEZ) br. 2186/93 (2) uspostavljen je zajednički okvir za osnivanje registara poslovnih subjekata u statističke svrhe s usklađenim definicijama, obilježjima, područjem primjene i postupcima ažuriranja. Kako bi se razvoj registara poslovnih subjekata održao u usklađenom okviru, potrebno je donijeti novu uredbu.

(2)

Uredba Vijeća (EEZ) br. 696/93 o statističkim jedinicama za promatranje i analizu proizvodnog sustava unutar Zajednice (3) sadrži definicije statističke jedinice koje treba koristiti. Unutarnje tržište zahtijeva poboljšanu statističku usporedivost za ispunjavanje zahtjeva Zajednice. Za postizanje tog poboljšanja potrebno je donijeti zajedničke definicije i opise za poduzeća i ostale relevantne statističke jedinice koji će biti obuhvaćeni.

(3)

Uredbom Vijeća (EZ, Euratom) br. 58/97 od 20. prosinca 1996. o strukturno- poslovnim statistikama (4) i Uredbom Vijeća (EZ) br. 1165/98 od 19. svibnja 1998. o kratkoročnim statistikama (5) uspostavljen je zajednički okvir za prikupljanje, kompilaciju, dostavu i vrednovanje statističkih podataka Zajednice o strukturi, djelatnosti, konkurentnosti i uspješnosti poduzeća u Zajednici. Registri poslovnih subjekata u statističke svrhe predstavljaju osnovni sastavni dio takvog zajedničkog okvira te omogućavanjem usklađenog temelja uzorkovanja osiguravaju organizaciju i koordinaciju statističkih istraživanja.

(4)

Registri poslovnih subjekata jedna su od metoda za usklađivanje suprotnih zahtjeva za sređivanje većeg broja informacija o poduzećima s jedne strane i olakšavanje njihovih administrativnih opterećenja s druge strane, prije svega korištenjem postojećih informacija u administrativnim i pravnim spisima, posebno u slučaju mikro, malih i srednje velikih poduzeća, kako je utvrđeno u Preporuci Komisije 2003/361/EZ od 6. svibnja 2003. (6)

(5)	Uredbom Vijeća (EZ) br. 322/97 od 17. veljače 1997. o statistici Zajednice (7) utvrđen je okvir za uspostavu statističkog programa Zajednice i uspostavljen je zajednički okvir za statističku povjerljivost.

(6)	Posebna pravila vezana uz obradu podataka unutar okvira statističkog programa Zajednice ne utječu na Direktivu 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka (8).

(7)

Registri poslovnih subjekata u statističke svrhe glavni su izvor poslovne demografije budući da bilježe osnivanja i zatvaranja poduzeća kao i strukturne promjene u gospodarstvu zbog koncentracije ili dekoncentracije do kojih je došlo zbog postupaka poput fuzije, preuzimanja poduzeća, likvidacije, izdvajanja dijelova poduzeća i restrukturiranja.

(8)

Registri poslovnih subjekata pružaju osnovne informacije potrebne da se odgovori na vrlo živo zanimanje politike za ruralni razvoj, ne samo u pogledu poljoprivrede nego i u vezi sa sve češćim povezivanjem s drugim djelatnostima koje nisu obuhvaćene poljoprivrednim statistikama koje se temelje na proizvodima.

(9)

Javna poduzeća imaju važnu ulogu u nacionalnim gospodarstvima država članica. Direktiva Komisije 80/723/EEZ od 25. lipnja 1980. o transparentnosti financijskih odnosa između država članica i javnih poduzeća (9) obuhvaća određene kategorije javnih poduzeća. Javna poduzeća i javna društva stoga treba prepoznati u registrima poslovnih subjekata, a to je moguće ako se koristi klasifikacija institucionalnog sektora.

(10)

Informacije o nadzornim vezama između pravnih jedinica potrebne su za utvrđivanje skupina poduzeća, pravilno razlikovanje poduzeća, izrađivanje profila velikih i složenih jedinica i istraživanje razine koncentracije na određenim tržištima. Informacije o skupinama poduzeća poboljšavaju kvalitetu registara poslovnih subjekata i mogu se koristiti za smanjenje rizika od otkrivanja povjerljivih podataka. Određeni financijski podaci često imaju jače značenje na razini skupine ili podskupine nego na razini pojedinačnog poduzeća; oni stvarno mogu biti raspoloživi samo na razini skupine ili podskupine. Registriranjem informacija o skupinama poduzeća omogućava se, ako je potrebno, istraživanje skupine umjesto njezinih pojedinačnih poduzeća, čime se mogu značajno smanjiti troškovi odgovora. Za registriranje skupina poduzeća potrebno je daljnje usklađivanje registara poslovnih subjekata.

(11)

Sve veća globalizacija gospodarstva predstavlja izazov za trenutačnu proizvodnju nekoliko statistika. Budući da se u registrima poslovnih subjekata bilježe podaci o multinacionalnim skupinama poduzeća, oni su osnovno oruđe za poboljšanje mnogih statistika vezanih uz globalizaciju, kao što su: međunarodna trgovina robom i uslugama, platna bilanca, izravna strana ulaganja, inozemne podružnice, istraživanje, razvoj i inovacije, te međunarodno tržište rada. Većina ovih statistika obuhvaća cjelokupno gospodarstvo i stoga je potrebno da registri poslovnih subjekata obuhvaćaju sve gospodarske sektore.

(12)

U skladu s člankom 3. stavkom 2. Uredbe Vijeća (Euratom, EEZ) br. 1588/90 od 11. lipnja 1990. o prijenosu povjerljivih statističkih podataka Statističkom uredu Europskih zajednica (10), nacionalni propisi o statističkoj povjerljivosti ne smiju sprečavati dostavljanje statistički povjerljivih podataka nadležnom tijelu Zajednice (Eurostat) ako je dostava takvih podataka predviđena nekim aktom prava Zajednice.

(13)

Kako bi se jamčilo ispunjavanje obveza utvrđenih u ovoj Uredbi, institucijama država članica koje su odgovorne za prikupljanje podataka može biti potreban pristup izvorima administrativnih podataka, kao što su registri poreznih tijela i tijela nadležnih za socijalnu sigurnost, središnje banke, ostale javne institucije i baze podataka koje sadrže informacije o prekograničnim transakcijama i stavkama, gdje su ti podaci potrebni za proizvodnju statistika Zajednice.

(14)	Uredbom (EZ) br. 184/2005 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. siječnja 2005. u vezi s bilancama plaćanja, međunarodnom trgovinom uslugama i izravnim stranim ulaganjima (11) ustanovljen je zajednički okvir za kompilaciju, dostavu i vrednovanje relevantnih statističkih podataka Zajednice.

(15)	Mjere potrebne za provedbu ove Uredbe treba donijeti u skladu s Odlukom 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (12).

(16)

Komisiju bi trebalo ovlastiti posebno za odlučivanje o obuhvatu najmanjih poduzeća i potpuno rezidentnih skupina poduzeća, za ažuriranje popisa, definicija i pravila o kontinuitetu obilježja registra iz Priloga, za uspostavljanje zajedničkih standarda kvalitete kao i sadržaja i učestalosti izvješća o kvaliteti, te za donošenje pravila o ažuriranju registara. Budući da te mjere pripadaju općem području primjene i namijenjene izmjeni elemenata ove Uredbe koji nisu ključni, između ostalog dodavanjem novih elemenata koji nisu ključni, one se moraju donijeti u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom predviđenim člankom 5.a Odluke Vijeća 1999/468/EZ.

(17)	Ovime se Uredba (EEZ) br. 2186/93 stavlja izvan snage.

(18)	Obavljeno je savjetovanje s Odborom za statistički program osnovanim Odlukom Vijeća 89/382/EEZ, Euratom (13).

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Svrha

Ovom se Uredbom uspostavlja zajednički okvir za registre poslovnih subjekata u statističke svrhe u Zajednici.

Države članice uspostavljaju jedan ili više usklađenih registara u statističke svrhe kao alat za pripremu i koordinaciju istraživanja, kao izvor informacija za statističku analizu populacije i demografije poduzeća, za korištenje administrativnih podataka, te za identifikaciju i oblikovanje statističkih jedinica.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)	„pravna jedinica”, „poduzeće”, „lokalna jedinica” i „skupina poduzeća” kako su definirani u Prilogu Uredbi (EEZ) br. 696/93,

(b)	„državna tijela” kako su definirana u članku 2. Uredbe (EZ) br. 322/97,

(c)	„statističke svrhe” kako su opisane u članku 2. stavku 4. Uredbe (EEZ) br. 1588/90,

(d)	„multinacionalna skupina poduzeća” znači skupina poduzeća koja ima barem dva poduzeća ili pravne jedinice u različitim zemljama,

(e)	„krnja skupina poduzeća” znači poduzeće i pravna jedinica multinacionalne skupine poduzeća koji su rezidentni u istoj zemlji. Može se sastojati od samo jedne jedinice, ako su ostale jedinice nerezidentne. Poduzeće može činiti krnju skupinu poduzeća ili biti njezin dio.

Članak 3.

Područje primjene

1. U skladu s definicijama iz članka 2. i uzimajući u obzir ograničenja utvrđena ovim člankom, u registrima se kompiliraju:

(a)	sva poduzeća koja obavljaju ekonomske djelatnosti i pridonose bruto domaćem proizvodu (BDP), i njihove lokalne jedinice;

(b)	pravne jedinice od kojih se ta poduzeća sastoje;

(c)	krnje skupine poduzeća i multinacionalne skupine poduzeća; te

(d)	potpuno rezidentne skupine poduzeća.

2. Međutim, zahtjev iz stavka 1. ne primjenjuje se na domaćinstva ako su robe i usluge koje domaćinstva proizvode namijenjene za njihovu vlastitu potrošnju ili ako uključuju iznajmljivanje vlastite imovine.

3. Lokalne jedinice koje ne čine odvojene pravne jedinice (podružnice), koje ovise o stranim poduzećima, i klasificiraju se kao kvazi-društva u skladu s Europskim sustavom računa iz 1995. koji je osnovan na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 2223/96 od 25. lipnja 1996. o Europskom sustavu nacionalnih i regionalnih računa u Zajednici (14) i Sustava nacionalnih računa Ujedinjenih naroda iz 1993., za potrebe registara poslovnih subjekata smatraju se poduzećima.

4. Skupine poduzeća mogu se identificirati preko veza nadzora između njihovih pravnih jedinica. Za razlikovanje skupina poduzeća koristi se definicija nadzora iz točke 2.26 Priloga A Uredbi (EZ) br. 2223/96.

5. Ova se Uredba primjenjuje samo na jedinice koje potpuno ili djelomično obavljaju ekonomsku djelatnost. Svaka djelatnost koja uključuje ponudu robe i usluga na određenom tržištu smatra se ekonomskom djelatnošću. Osim toga, netržišne usluge koje pridonose BDP-u, kao i posredni i neposredni udjeli aktivnih pravnih jedinica, smatraju se ekonomskim djelatnostima u smislu registara poslovnih subjekata. Ekonomski neaktivne pravne jedinice dio su poduzeća samo u kombinaciji s ekonomski aktivnim pravnim jedinicama.

6. Mjere namijenjene izmjeni elemenata ove Uredbe koji nisu ključni u vezi s opsegom do kojeg se poduzeća s manje od pola zaposlene osobe i potpuno rezidentne skupine poduzeća bez statističkog značaja za države članice uključuju u registre poslovnih subjekata, te definicija jedinica usklađenih s jedinicama poljoprivrednih statistika utvrđuju se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 16. stavka 3.

Članak 4.

Izvori podataka

1. Uz ispunjavanje zahtjeva vezanih uz standarde kvalitete, države članice mogu prikupljati informacije koje zahtijeva ova Uredba korištenjem svih izvora koje one smatraju relevantnima. Nacionalna se tijela unutar svoje nadležnosti ovlašćuju za prikupljanje u statističke svrhe informacija iz ove Uredbe koje se nalaze u administrativnim i pravnim spisima.

2. Ako potrebne podatke nije moguće prikupiti uz razumne troškove, nacionalna tijela mogu koristiti postupke statističke procjene, poštujući pritom potrebu za točnošću i kvalitetom.

Članak 5.

Obilježja registra

1. Jedinice navedene u registrima imaju identifikacijski broj i opisne detalje utvrđene u Prilogu.

2. Mjere koje se odnose na ažuriranje popisa obilježja te definiciju obilježja i pravila o kontinuitetu, namijenjene izmjeni elemenata ove Uredbe koji nisu ključni tako da je dopunjuju, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 16. stavka 3.

Članak 6.

Standardi kvalitete i izvješća o kvaliteti

1. Države članice poduzimaju sve mjere potrebne za osiguravanje kvalitete registara poslovnih subjekata.

2. Države članice Komisiji (Eurostatu) na zahtjev šalju izvješće o kvaliteti registara poslovnih subjekata (dalje u tekstu: izvješća o kvaliteti).

3. Mjere koje se odnose na zajedničke standarde kvalitete kao i na sadržaj i učestalost izvješća o kvaliteti, namijenjene izmjeni elemenata ove Uredbe koji nisu ključni tako da je dopunjuju, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 16. stavka 3. i uzimajući u obzir troškove kompiliranja podataka.

4. Države članice izvješćuju Komisiju (Eurostat) o glavnim metodološkim i ostalim promjenama koje bi mogle utjecati na kvalitetu registara poslovnih subjekata čim one postanu poznate, a najkasnije šest mjeseci nakon stupanja na snagu takve promjene.

5. Komisija podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o provedbi ove Uredbe s posebnim osvrtom na troškove statističkog sustava, opterećenje za poduzeća i korist.

Članak 7.

Priručnik s preporukama

Komisija objavljuje priručnik s preporukama za registre poslovnih subjekata. Priručnik se ažurira u tijesnoj suradnji s državama članicama.

Članak 8.

Vremenski plan i učestalost

1. Unosi u registre i brisanje iz registara ažuriraju se barem godišnje.

2. Učestalost ažuriranja ovisi o vrsti jedinice, promatranoj varijabli, veličini jedinice i izvoru koji se općenito koristi za ažuriranje.

3. Mjere koje se odnose na pravila za ažuriranje, namijenjene izmjeni elemenata ove Uredbe koji nisu ključni tako da je dopunjuju, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 16. stavka 3.

4. Države članice svake godine izdaju presliku koja odražava stanje registara na kraju godine i tu presliku čuvaju barem 30 godina u svrhu analize.

Članak 9.

Dostavljanje izvješća

1. Države članice provode statističke analize registara i Komisiji (Eurostatu) dostavljaju izvješća, uzimajući pri tome u obzir oblik i postupak koje je Komisija odredila u skladu s regulatornim postupkom iz članka 16. stavka 2.

2. Države članice Komisiji (Eurostatu) na zahtjev šalju sve relevantne informacije u vezi s provedbom ove Uredbe u državama članicama.

Članak 10.

Razmjena povjerljivih podataka između državama članicama

Razmjena povjerljivih podataka može se odvijati isključivo u statističke svrhe između nadležnih nacionalnih tijela različitih država članica u skladu s nacionalnim zakonodavstvom, ako je razmjena podataka potrebna za osiguravanje kvalitete informacija o multinacionalnim skupinama poduzeća u Europskoj uniji. Nacionalne središnje banke mogu biti stranke uključene u razmjenu u skladu s nacionalnim zakonodavstvom.

Članak 11.

Razmjena povjerljivih podataka između Komisije (Eurostata) i država članica

1. Nacionalna tijela Komisiji (Eurostatu) dostavljaju podatke o multinacionalnim skupinama poduzeća i njihovim sastavnim jedinicama kako je utvrđeno Prilogom, kako bi se isključivo u statističke svrhe pružile informacije o multinacionalnim skupinama poduzeća u Europskoj uniji.

2. Kako bi se isključivo u statističke svrhe osiguralo dosljedno bilježenje podataka, Komisija (Eurostat) nacionalnim tijelima svake države članice dostavlja podatke o multinacionalnoj skupini poduzeća, uključujući njezine sastavne dijelove, ako je barem jedna pravna jedinica te skupine na području navedene države članice.

3. Kako bi se osiguralo da se podaci dostavljeni u skladu s ovim člankom koriste isključivo u statističke svrhe, oblik, mjere za očuvanje sigurnosti i tajnosti podataka, te postupak za dostavljanje podataka o pojedinim jedinicama Komisiji (Eurostatu) i postupak za dostavljanje podataka o multinacionalnim skupinama poduzeća nadležnim nacionalnim tijelima, donose se u skladu s regulatornim postupkom na koji upućuje članak 16. stavak 2.

Članak 12.

Razmjena povjerljivih podataka između Komisije (Eurostata) i središnjih banaka

1. Za potrebe ove Uredbe, razmjena povjerljivih podataka može se odvijati isključivo u statističke svrhe između Komisije (Eurostata) i nacionalnih središnjih banaka, te između Komisije (Eurostata) i Europske središnje banke, ako je razmjena potrebna za osiguravanje kvalitete informacija o multinacionalnim skupinama poduzeća u Europskoj uniji, i ako je razmjenu izričito odobrilo nadležno nacionalno tijelo.

2. Kako bi se osiguralo da se podaci dostavljeni u skladu s ovim člankom koriste isključivo u statističke svrhe, oblik, mjere za očuvanje sigurnosti i tajnosti podataka, te postupak za dostavljanje podataka o multinacionalnim skupinama poduzeća nacionalnim središnjim bankama i Europskoj središnjoj banci donose se u skladu s regulatornim postupkom iz članka 16. stavka 2.

Članak 13.

Povjerljivost i pristup podacima koje je moguće identificirati

1. Kada Komisija (Eurostat), nacionalna tijela, nacionalne središnje banke i Europska središnja banka prime povjerljive podatke na temelju članaka 10., 11. i 12., s tim podacima postupaju povjerljivo u skladu s Uredbom (EZ) br. 322/97.

2. Za potrebe ove Uredbe i bez obzira na članak 14. Uredbe (EZ) br. 322/97, svaka dostava povjerljivih podataka između nacionalnih tijela i Komisije (Eurostata) može se odvijati do mjere do koje je takva dostava potrebna za proizvodnju posebnih statistika Zajednice. Svaku daljnju dostavu mora izričito odobriti nacionalno tijelo koje je prikupilo podatke.

Članak 14.

Prijelazno razdoblje i odgode

Ako je u registrima poslovnih subjekata potrebno veće prilagođavanje, Komisija na zahtjev države članice može odobriti odgodu za prijelazno razdoblje do najkasnije 25. ožujka 2010.

Za poljoprivredu, šumarstvo i ribarstvo, javnu upravu i obranu, te obvezno socijalno osiguranje, i za dodatna obilježja koja se odnose na skupine poduzeća, Komisija na zahtjev države članice može odobriti odgodu za prijelazno razdoblje do najkasnije 25. ožujka 2013.

Članak 15.

Provedbene mjere

1. Sljedeće mjere namijenjene izmjeni elemenata ove Uredbe koji nisu ključni, između ostalog tako da je dopunjuju, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 16. stavka 3.:

(a)	obuhvat najmanjih poduzeća i potpuno rezidentnih skupina poduzeća, kako je predviđeno člankom 3. stavkom 6.;

(b)

ažuriranje popisa obilježja registara iz Priloga, njihovih definicija i pravila o kontinuitetu, kako je predviđeno člankom 5., uzimajući u obzir načelo da korist od ažuriranja mora biti veća od troškova ažuriranja te načela da dodatna sredstva, koja su angažirana ili za države članice ili za poduzeća, moraju ostati u razumnim granicama;

(c)	uspostava zajedničkih standarda kvalitete kao i sadržaja i učestalosti izvješća o kvaliteti, kako je predviđeno člankom 6. stavkom 3.; i

(d)	pravila za ažuriranje registara, kako je predviđeno člankom 8. stavkom 3.

2. U skladu s regulatornim postupkom iz članka 16. stavka 2. donose se mjere koje se odnose na:

(a)	dostavu informacija iz statističkih analiza registara, kako je predviđeno člankom 9.;

(b)	dostavu podataka o pojedinim jedinicama za multinacionalne skupine poduzeća između Komisije (Eurostat) i država članica, kako je predviđeno člankom 11.; i

(c)	dostavu podataka o multinacionalnim skupinama poduzeća između Komisije (Eurostata) i središnjih banaka, kako je predviđeno člankom 12.

Članak 16.

Odbor

1. Komisiji pomaže Odbor za statistički program.

2. Pri upućivanju na ovaj stavak, primjenjuju se članci 5. i 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe njezinog članka 8.

Razdoblje iz članka 5. stavka 6. Odluke 1999/468/EZ utvrđuje se na tri mjeseca.

3. Pri upućivanju na ovaj stavak, primjenjuju se članak 5.a stavci 1. do 4. i članak 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe njezinog članka 8.

Članak 17.

Stavljanje izvan snage

Uredba (EEZ) br. 2186/93 stavlja se izvan snage.

Upućivanja na Uredbu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu.

Članak 18.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 20. veljače 2008.

Za Europski parlament

Predsjednik

H.-G. PÖTTERING

Za Vijeće

Predsjednik

J. LENARČIČ

(1) Mišljenje Europskog parlamenta od 1. lipnja 2006. (SL C 298 E, 8.12.2006., str. 127.), Zajedničko stajalište Vijeća od 21. svibnja 2007. (SL C 193 E, 21.8.2007., str. 1.) i Stajalište Europskog parlamenta od 25. listopada 2007. (još nije objavljeno u Službenom listu) te Odluka Vijeća od 21. siječnja 2008.

(2) SL L 196, 5.8.1993., str. 1. Uredba kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1882/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 284, 31.10.2003., str. 1.).

(3) SL L 76, 30.3.1993., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1882/2003.

(4) SL L 14, 17.1.1997., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1893/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 393, 30.12.2006., str. 1.).

(5) SL L 162, 5.6.1998., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1893/2006.

(6) SL L 124, 20.5.2003., str. 36.

(7) SL L 52, 22.2.1997., str. 1. Uredba kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1882/2003.

(8) SL L 281, 23.11.1995., str. 31. Direktiva kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1882/2003.

(9) SL L 195, 29.7.1980., str. 35. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 2005/81/EZ (SL L 312, 29.11.2005., str. 47.).

(10) SL L 151, 15.6.1990., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1882/2003.

(11) SL L 35, 8.2.2005., str. 23. Uredba kako je izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 602/2006 (SL L 106, 19.4.2006., str. 10.).

(12) SL L 184, 17.7.1999., str. 23. Odluka kako je izmijenjena Odlukom 2006/512/EC (SL L 200, 22.7.2006., str. 11.).

(13) SL L 181, 28.6.1989., str. 47.

(14) SL L 310, 30.11.1996., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1932/2007 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 324, 10.12.2007., str. 1.).

PRILOG

Registri poslovnih subjekata sadrže sljedeće informacije o pojedinim jedinicama. Ako je informacije moguće izvesti iz drugih jedinica (druge jedinice), nije ih potrebno pohranjivati za svaku jedinicu posebno.

Informacije za koje polja nisu označena obvezne su; kod oznake „uvjetno”, obvezne su ako su raspoložive u državama članicama; a kod oznake „neobvezno”, preporučene su.

1.	PRAVNA JEDINICA

IDENTIFIKACIJSKA OBILJEŽJA

1.1.

Identifikacijski broj

1.2a.

Naziv

1.2b.

Što detaljnija adresa (uključujući poštanski broj)

1.2c.

neobvezno

Broj telefona i telefaksa, e-mail adresa i informacije koje omogućavaju elektroničko prikupljanje podataka

1.3.

Porezni broj ili, ako ga nema, drugi administrativni identifikacijski broj

DEMOGRAFSKA OBILJEŽJA

1.4.

Datum osnivanja za pravne osobe ili datum službenog priznavanja gospodarskog subjekta za fizičke osobe

1.5.

Datum na koji je pravna jedinica prestala biti dijelom poduzeća (kako je utvrđeno u 3.3.)

EKONOMSKA/STRA-TIFIKACIJSKA OBILJEŽJA

1.6

Pravni oblik

VEZE S DRUGIM REGISTRIMA

Pozivanje na povezane registre u kojima je registrirana pravna jedinica i koji sadrže informacije koje se mogu koristiti u statističke svrhe

1.7a.

Upućivanje na registar gospodarskih subjekata unutar Zajednice koji je ustanovljen u skladu s Uredbom (EZ) br. 638/2004 (1), i upućivanje na carinski registar ili registar gospodarskih subjekata izvan Zajednice

1.7b.

neobvezno

Upućivanje na podatke iz bilance (za jedinice koje moraju objaviti završne račune), i upućivanje na registar platnih bilanci ili registar izravnih stranih ulaganja, i upućivanje na poljoprivredni registar

Dodatna obilježja za pravne jedinice koje su dio poduzeća koja pripadaju skupini poduzeća:

VEZA SA SKUPINOM PODUZEĆA

1.8.

Identifikacijski broj potpuno rezidentne skupine poduzeća/krnje skupine poduzeća (4.1) kojoj jedinica pripada

1.9.

Datum združivanja s potpuno rezidentnom skupinom poduzeća/krnjom skupinom poduzeća

1.10.

Datum odvajanja od potpuno rezidentne skupine poduzeća/krnje skupine poduzeća

NADZOR NAD JEDINICAMA

Rezidentne nadzorne veze mogu se bilježiti ili odozgo prema dolje (1.11a) ili odozdo prema gore (1.11b). Za svaku se jedinicu bilježi samo prva razina nadzora, izravnog ili neizravnog (cjelokupni lanac nadzora može se dobiti kombinacijom ovih podataka).

1.11a.

Identifikacijski broj(-evi) rezidentne(-ih) pravne(-ih) jedinice(-a) pod nadzorom pravne jedinice

1.11b.

Identifikacijski broj rezidentne pravne jedinice koja nadzire pravnu jedinicu

1.12a.

Zemlja(-e) registracije i identifikacijski broj(-evi) ili naziv(-i) i adresa(-e) nerezidentne(-ih) pravne(-ih) jedinice(-a) pod nadzorom pravne jedinice

1.12b.

uvjetno

Porezni broj(-evi) nerezidentne(-ih) pravne(-ih) jedinice(-a) pod nadzorom pravne jedinice

1.13a.

Zemlja registracije i identifikacijski broj ili naziv i adresa nerezidentne pravne jedinice koja nadzire pravnu jedinicu

1.13b.

uvjetno

Porezni broj nerezidentne pravne jedinice koja nadzire pravnu jedinicu

VLASNIŠTVO NAD JEDINICAMA

uvjetno

Rezidentno vlasništvo može se bilježiti ili odozgo prema dolje (1.14a) ili odozdo prema gore (1.14b).

Bilježenje informacija i prag za utvrđivanje vlasničkih udjela ovise o raspoloživosti ovih informacija u administrativnim izvorima. Preporučeni prag iznosi 10 % ili više izravnog vlasništva.

1.14a.

uvjetno

(a)	Identifikacijski broj(-evi), i

(b)	udjeli (%)

rezidentne(-ih) pravne(-ih) jedinice(-a) u vlasništvu pravne jedinice

1.14b.

uvjetno

(a)	Identifikacijski broj(evi), i

(b)	udjeli (%)

rezidentne(ih) pravne(ih) jedinice(a) koja(e) posjeduje(u) pravnu jedinicu

1.15.

uvjetno

(a)	Zemlja(e) registracije, i

(b)	identifikacijski broj(-evi), ili naziv-(i), adresa(-e) i porezni broj(-evi), i

(c)	udjeli (%)

nerezidentne(-ih) pravne(-ih) jedinice(-a) u vlasništvu pravne jedinice

1.16.

uvjetno

(a)	Zemlja(-e) registracije, i

(b)	identifikacijski broj(-evi), ili naziv(-i), adresa(-e) i porezni broj(-evi), i

(c)	udjeli (%)

nerezidentne(-ih) pravne(-ih) jedinice(-a) koja(-e) posjeduje(-u) pravnu jedinicu

2.	LOKALNA JEDINICA

IDENTIFIKACIJSKA OBILJEŽJA

2.1.

Identifikacijski broj

2.2a.

Naziv

2.2b.

Što detaljnija adresa (uključujući poštanski broj)

2.2c.

neobvezno

Broj telefona i telefaksa, e-mail adresa i informacije koje omogućavaju elektroničko prikupljanje podataka

2.3.

Identifikacijski broj poduzeća (3.1) kojemu lokalna jedinica pripada

DEMOGRAFSKA OBILJEŽJA

2.4.

Datum početka djelatnosti

2.5.

Datum konačnog prestanka djelatnosti

EKONOMSKA/STRATIFIKACIJSKA OBILJEŽJA

2.6

Šifra glavne djelatnosti na četveroznamenkastoj razini NACE-a

2.7.

uvjetno

Sporedne djelatnosti, ako postoje, na četveroznamenkastoj razini NACE-a; ova se točka odnosi samo na lokalne jedinice koje su predmet istraživanja

2.8.

neobvezno

Djelatnost koja se obavlja u lokalnoj jedinici pomoćna je djelatnost poduzeća kojem pripada (Da/Ne)

2.9.

Broj zaposlenih osoba

2.10a.

Broj zaposlenika

2.10b.

neobvezno

Broj zaposlenika u ekvivalentu punog radnog vremena

2.11.

Geografska lokacijska oznaka

VEZE S DRUGIM REGISTRIMA

2.12.

uvjetno

Pozivanje na povezane registre u kojima se pojavljuje pravna jedinica i koji sadrže informacije koje se mogu koristiti u statističke svrhe (ako postoje takvi povezani registri)

PODUZEĆE

IDENTIFIKACIJSKA OBILJEŽJA

3.1.

Identifikacijski broj

3.2a.

Naziv

3.2b.

neobvezno

Poštanska, e-mail i internetska adresa

3.3.

Identifikacijski broj(-evi) pravne(-ih) jedinice(-a) od koje(-ih) se poduzeće sastoji

DEMOGRAFSKA OBILJEŽJA

3.4.

Datum početka djelatnosti

3.5.

Datum konačnog prestanka djelatnosti

EKONOMSKA/STRATIFIKACIJSKA OBILJEŽJA

3.6

Šifra glavne djelatnosti na četveroznamenkastoj razini NACE-a

3.7.

uvjetno

Sporedne djelatnosti, ako postoje, na četveroznamenkastoj razini NACE-a; ova se točka odnosi samo na poduzeća koja su predmet istraživanja

3.8.

neobvezno

Broj zaposlenih osoba

3.9a.

Broj zaposlenika

3.9b.

neobvezno

Broj zaposlenika u ekvivalentu punog radnog vremena

3.10a.

Promet, osim slučajeva pod 3.10b

3.10b.

neobvezno

Promet za poljoprivredu, lovstvo i šumarstvo, ribarstvo, te javnu upravu i obranu, obvezno socijalno osiguranje, privatna kućanstva sa zaposlenim osobama i izvanteritorijalne organizacije

3.11.

Institucionalni sektor i podsektor prema Europskom sustavu računa

Dodatna obilježja za poduzeća koja pripadaju skupini poduzeća:

VEZA SA SKUPINOM PODUZEĆA

3.12.

Identifikacijski broj potpuno rezidentne skupine poduzeća/krnje skupine poduzeća (4.1) kojoj poduzeće pripada

4.	SKUPINA PODUZEĆA

IDENTIFIKACIJSKA OBILJEŽJA

4.1.

Identifikacijski broj potpuno rezidentne/krnje skupine

4.2a.

Naziv potpuno rezidentne/krnje skupine

4.2b.

neobvezno

Poštanska, e-mail i internetska adresa sjedišta rezidentne/krnje skupine

4.3.

dijelom uvjetno

Identifikacijski broj sjedišta potpuno rezidentne/krnje skupine (jednako je identifikacijskom broju pravne jedinice koja je sjedište rezidentne skupine).

Uvjetno, ako je jedinica koja ima nadzor fizička osoba koja nije gospodarski subjekt, bilježenje podataka ovisi o raspoloživosti ovih informacija u administrativnim izvorima.

4.4.

Vrsta skupine poduzeća:

1.	potpuno rezidentna skupina,

2.	krnja skupina pod domaćim nadzorom,

3.	krnja skupina pod stranim nadzorom

DEMOGRAFSKA OBILJEŽJA

4.5.

Datum početka djelovanja potpuno rezidentne/krnje skupine poduzeća

4.6.

Datum prestanka poslovanja potpuno rezidentne/krnje skupine poduzeća

EKONOMSKA/STRA-TIFIKACIJSKA OBILJEŽJA

4.7.

Šifra glavne djelatnosti potpuno rezidentne/krnje skupine na dvoznamenkastoj razini NACE-a

4.8.

neobvezno

Sporedne djelatnosti potpuno rezidentne/krnje skupine na dvoznamenkastoj razini NACE-a

4.9.

Broj zaposlenih osoba u potpuno rezidentnoj/krnjoj skupini

4.10.

neobvezno

Konsolidirani promet

Dodatna obilježja za multinacionalne skupine poduzeća (vrste 2 i 3 u 4.4.):

Bilježenje varijabli 4.11. i 4.12a. nije obvezno dok se ne uspostavi dostava podataka o multinacionalnim skupinama, kako je predviđeno člankom 11.

IDENTIFIKACIJSKA OBILJEŽJA	4.11.		Identifikacijski broj globalne skupine
	4.12a.		Naziv globalne skupine
	4.12b.	neobvezno	Zemlja registracije, poštanska, e-mail i internetska adresa sjedišta globalne skupine
	4.13a.		Identifikacijski broj sjedišta globalne skupine ako je sjedište rezidentno (jednako je identifikacijskom broju pravne jedinice koja je sjedište skupine). Ako je sjedište globalne skupine nerezidentno, njegova zemlja registracije.
	4.13b.	neobvezno	Identifikacijski broj sjedišta globalne skupine ili naziv i adresa ako je nerezidentno
DEMOGRAFSKA OBILJEŽJA	4.14.	neobvezno	Broj zaposlenih osoba globalno
	4.15.	neobvezno	Ukupni konsolidirani promet
	4.16.	neobvezno	Zemlja globalnog centra odlučivanja
	4.17.	neobvezno	Zemlje u kojima su poduzeća i lokalne jedinice

(1) Uredba (EZ) br. 638/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o statistici Zajednice u vezi s robnom razmjenom između država članica (SL L 102, 7.4.2004., str. 1.).

13/Sv. 052

Službeni list Europske unije

179

32008D0911

L 328/42

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

21.11.2008.

ODLUKA KOMISIJE

od 21. studenoga 2008.

o izradi Popisa biljnih tvari, pripravaka i njihovih kombinacija za uporabu u tradicionalnim biljnim lijekovima

(priopćena pod brojem dokumenta C(2008) 6933)

(Tekst značajan za EGP)

(2008/911/EZ)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Direktivu 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. studenoga 2001. o zakoniku Zajednice o lijekovima za primjenu kod ljudi (1), a posebno njezin članak 16. točku (f),

uzimajući u obzir mišljenje Europske agencije za lijekove, koje je 7. rujna 2007. sastavio Odbor za biljne lijekove,

budući da:

(1)

Foeniculum vulgare Miller subsp. vulgare var. vulgare i Foeniculum vulgare Miller subsp. vulgare var. dulce (Miller) Thellung udovoljavaju zahtjevima navedenim u Direktivi 2001/83/EZ. Foeniculum vulgare Miller subsp. vulgare var. vulgare i Foeniculum vulgare Miller subsp. vulgare var. dulce (Miller) Thellung mogu se smatrati biljnim tvarima, biljnim pripravcima i/ili njihovim kombinacijama.

(2)	Stoga je prikladno izraditi Popis biljnih tvari, pripravaka i njihovih kombinacija za uporabu u tradicionalnim biljnim lijekovima koji će uključivati unos Foeniculum vulgare Miller subsp. vulgare var. vulgare i unos Foeniculum vulgare Miller subsp. vulgare var. dulce (Miller) Thellung.

(3)	Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za lijekove za humanu primjenu,

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

U Prilogu I. nalazi se Popis biljnih tvari, pripravaka i njihovih kombinacija za uporabu u tradicionalnim biljnim lijekovima koji uključuje unos Foeniculum vulgare Miller subsp. vulgare var. vulgare i unos Foeniculum vulgare Miller subsp. vulgare var. dulce (Miller) Thellung.

Članak 2.

U Prilogu II. ove Odluke navedene su indikacije, jačina i doziranje, put primjene i ostali podaci potrebni za sigurnu primjenu Foeniculum vulgare Miller subsp. vulgare var. vulgare i Foeniculum vulgare Miller subsp. vulgare var. dulce (Miller) Thellung kao tradicionalnog lijeka.

Članak 3.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 21. studenoga 2008.

Za Komisiju

Günter VERHEUGEN

Potpredsjednik

(1) SL L 311, 28.11.2001., str. 67.

PRILOG I.

Popis biljnih tvari, pripravaka i njihovih kombinacija za uporabu u tradicionalnim biljnim lijekovima izrađen u skladu s člankom 16. točkom (f) Direktive 2001/83/EZ kako je izmijenjena Direktivom 2004/24/EZ

Foeniculum vulgare Miller subsp. vulgare var. vulgare (plod gorkog komorača)

Foeniculum vulgare Miller subsp. vulgare var. dulce (Miller) Thellung (plod slatkog komorača)

PRILOG II.

UNOS U POPIS ZAJEDNICE ZA FOENICULUM VULGARE MILLER SUBSP. VULGARE VAR. VULGARE, FRUCTUS

Znanstveni naziv biljke

Foeniculum vulgare Miller subsp. vulgare var. vulgare

Botanička porodica

Apiaceae

Biljna tvar

Komorač, gorki

Uobičajeni naziv biljne tvari na svim službenim jezicima EU-a

BG (bălgarski): Горчиво резене, плод

CS (čeština): Plod fenyklu obecného pravého

DA (dansk): Fennikel, bitter

DE (Deutsch): Bitterer Fenchel

EL (elliniká): Μαραθόσπορος πικρός

EN (English): Bitter fennel, fruit

ES (español): Hinojo amargo, fruto de

ET (eesti keel): Mõru apteegitill, vili

FI (suomi): Karvasfenkoli, hedelmä

FR (français): Fruit de fenouil amer

HU (magyar): Keserűédeskömény-termés

IT (italiano): Finocchio amaro (o selvatico), frutto

LT (lietuvių kalba): Karčiųjų pankolių vaisiai

LV (latviešu valoda): Rūgtā fenheļa augļi

MT (malti): Bużbież morr, frotta

NL (nederlands): Venkelvrucht, bitter

PL (polski): Owoc kopru włoskiego (odmiana gorzka)

PT (português): Fruto de funcho amargo

RO (română): Fruct de fenicul amar

SK (slovenčina): Feniklový plod horký

SL (slovenščina): Plod grenkega navadnega komarčka

SV (svenska): Bitterfänkål, frukt

IS (íslenska): Bitur fennel aldin

NO (norsk): Fenikkel, bitter

Biljni pripravak/pripravci

Komorač, gorki, osušeni usitnjeni (1) plod.

Monografija Europske farmakopeje

Foeniculi amari fructus (01/2005:0824).

Indikacije

(a)	Tradicionalni biljni lijek za simptomatsko liječenje blagih gastrointestinalnih grčeva, uključujući nadutost i vjetrove.

(b)	Tradicionalni biljni lijek za simptomatsko liječenje blagih grčeva povezanih s mjesečnicom.

(c)	Tradicionalni biljni lijek koji se koristi kao ekspektorans kod kašlja uzrokovanog prehladom.

Proizvod je tradicionalni biljni lijek za primjenu kod navedenih indikacija isključivo na temelju dugotrajne uporabe.

Vrsta tradicije

Europska, kineska

Jačina

Pogledati pod „Doziranje”.

Doziranje

Odrasli

Pojedinačna doza

1,5 do 2,5 g (svježe (2)) usitnjenog ploda komorača s 0,25 l proključale vode (odstajati 15 minuta) tri puta dnevno kao biljni čaj.

Adolescenti iznad 12 godina starosti, indikacija (a)

Doza za odrasle

Djeca između 4 i 12 godina starosti, indikacija (a)

Prosječna dnevna doza

3 do 5 g (svježe) usitnjenog ploda komorača kao biljni čaj, u tri podijeljene doze, samo za kratkotrajnu primjenu pri blagim prolaznim simptomima (manje od jednog tjedna).

Ne preporučuje se primjena kod djece mlađe od četiri godine (pogledati odjeljak „Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi”).

Put primjene

Oralna primjena (kroz usta).

Trajanje primjene ili ograničenja vezana uz trajanje primjene

Odrasli

Adolescenti iznad 12 godina starosti, indikacija (a)

Ne primjenjivati dulje od dva tjedna.

Djeca između 4 i 12 godina starosti, indikacija (a)

Samo za kratkotrajnu primjenu pri blagim prolaznim simptomima (manje od jednog tjedna).

Ako simptomi ustraju tijekom primjene lijeka, potrebno je posavjetovati se s liječnikom ili osposobljenim zdravstvenim djelatnikom.

Ostali podaci potrebni za sigurnu primjenu

Kontraindikacije

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili na biljke iz porodice Apiaceae (Umbelliferae) (anis, kim, celer, korijandar i kopar) ili na anetol.

Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi

Ne preporučuje se primjena kod djece mlađe od četiri godine zbog nedostatka odgovarajućih podataka te je potrebno posavjetovati se s pedijatrom.

Interakcije s drugim lijekovima i drugi oblici interakcija

Nije zabilježeno.

Trudnoća i dojenje

Ne postoje podaci o primjeni ploda komorača u trudnica.

Nije poznato izlučuju li se sastojci komorača mlijekom dojilja.

Zbog nedostatka dovoljnih podataka ne preporučuje se primjena tijekom trudnoće i dojenja.

Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada na strojevima

Nisu provedene studije o utjecaju na sposobnost upravljanja vozilima i strojevima.

Neželjeni učinci

Mogu se pojaviti alergijske reakcije kože ili dišnog sustava. Učestalost nepoznata.

Ako se pojave neželjeni učinci koji nisu gore navedeni, potrebno je posavjetovati se s liječnikom ili osposobljenim zdravstvenim djelatnikom.

Predoziranje

Nema podataka o predoziranju.

Farmaceutski podaci (ako je potrebno)

Nije primjenjivo.

Farmakološki učinci ili djelotvornost temeljena na dugotrajnoj uporabi i iskustvu (ako je potrebno za sigurnu primjenu proizvoda)

Nije primjenjivo.

UNOS U POPIS ZAJEDNICE ZA FOENICULUM VULGARE MILLER SUBSP. VULGARE VAR. DULCE (MILLER) THELLUNG, FRUCTUS

Znanstveni naziv biljke

Foeniculum vulgare Miller subsp. vulgare var. dulce (Miller) Thellung

Botanička porodica

Apiaceae

Biljna tvar

Komorač, slatki

Uobičajeni naziv biljne tvari na svim službenim jezicima EU-a

BG (bălgarski): Сладко резене, плод

CS (čeština): Plod fenyklu obecného sladkého

DA (dansk): Fennikel, sød

DE (Deutsch): Süßer Fenchel

EL (elliniká): Μαραθόσπορος γλυκύς

EN (English): Sweet fennel, fruit

ES (español): Hinojo dulce, fruto de

ET (eesti keel): Magus apteegitill, vili

FI (suomi): Makea fenkoli, hedelmä

FR (français): Fruit de fenouil doux

HU (magyar): Édesköménytermés

IT (italiano): Finocchio dolce (o romano), frutto

LT (lietuvių kalba): Saldžiųjų pankolių vaisiai

LV (latviešu valoda): Saldā fenheļa augļi

MT (malti): Bużbież ħelu, frotta

NL (nederlands): Venkelvrucht, zoet

PL (polski): Owoc kopru włoskiego (odmiana słodka)

PT (português): Fruto de funcho doce

RO (română): Fruct de fenicul dulce

SK (slovenčina): Feniklový plod sladký

SL (slovenščina): Plod sladkega navadnega komarčka

SV (svenska): Sötfänkål, frukt

IS (íslenska): Sæt fennel aldin

NO (norsk): Fenikkel, søt

Biljni pripravak/pripravci

Komorač, slatki, osušeni usitnjeni (3) ili praškasti plod.

Monografija Europske farmakopeje

Foeniculi dulcis fructus (01/2005:0825).

Indikacije

(a)	Tradicionalni biljni lijek za simptomatsko liječenje blagih gastrointestinalnih grčeva, uključujući nadutost i vjetrove.

(b)	Tradicionalni biljni lijek za simptomatsko liječenje blagih grčeva povezanih s mjesečnicom.

(c)	Tradicionalni biljni lijek koji se koristi kao ekspektorans kod kašlja uzrokovanog prehladom.

Proizvod je tradicionalni biljni lijek za primjenu kod navedenih indikacija koje se isključivo temelje na dugotrajnoj uporabi.

Vrsta tradicije

Europska, kineska.

Jačina

Pogledati pod „Doziranje”.

Doziranje

Odrasli

Pojedinačna doza

1,5 do 2,5 g (svježe (4)) usitnjenog ploda komorača s 0,25 l proključale vode (odstajati 15 minuta) tri puta dnevno kao biljni čaj.

Komorač u prahu: 400 mg tri puta na dan (maksimalno 2g dnevno).

Adolescenti iznad 12 godina starosti, indikacija (a)

Doza za odrasle

Djeca između 4 i 12 godina starosti, indikacija (a)

Prosječna dnevna doza

3 do 5 g (svježe) usitnjenog ploda komorača kao biljni čaj, u tri podijeljene doze, samo za kratkotrajnu primjenu pri blagim prolaznim simptomima (manje od jednog tjedna).

Ne preporučuje se primjena kod djece mlađe od četiri godine (pogledati odjeljak „Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi”).

Put primjene

Oralna primjena (kroz usta).

Trajanje primjene ili ograničenja vezana uz trajanje primjene

Odrasli

Adolescenti iznad 12 godina starosti, indikacija (a)

Ne primjenjivati dulje od dva tjedna.

Djeca između 4 i 12 godina starosti, indikacija (a)

Samo za kratkotrajnu primjenu pri blagim prolaznim simptomima (manje od jednog tjedna).

Ako simptomi ustraju tijekom primjene lijeka, potrebno je posavjetovati se s liječnikom ili osposobljenim zdravstvenim djelatnikom.

Ostali podaci potrebni za sigurnu primjenu

Kontraindikacije

Preosjetljivost na djelatnu tvar ili na biljke iz porodice Apiaceae (Umbelliferae) (anis, kim, celer, korijandar i kopar) ili na anetol.

Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi

Ne preporučuje se primjena kod djece mlađe od četiri godine zbog nedostatka odgovarajućih podataka te je potrebno savjetovati se s pedijatrom.

Interakcije s drugim lijekovima i drugi oblici interakcija

Nije zabilježeno.

Trudnoća i dojenje

Ne postoje podaci o primjeni ploda komorača u trudnica.

Nije poznato izlučuju li se sastojci komorača mlijekom dojilja.

Zbog nedostatka dovoljnih podataka ne preporučuje se primjena tijekom trudnoće i dojenja.

Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada na strojevima

Nisu provedene studije o utjecaju na sposobnost upravljanja vozilima i strojevima.

Neželjeni učinci

Mogu se pojaviti alergijske reakcije kože ili dišnog sustava. Učestalost nepoznata.

Ako se pojave neželjeni učinci koji nisu gore navedeni, potrebno se je posavjetovati se s liječnikom ili osposobljenim zdravstvenim djelatnikom.

Predoziranje

Nema podataka o predoziranju.

Farmaceutski podaci (ako je potrebno)

Nije primjenjivo.

Farmakološki učinci ili djelotvornost temeljena na dugotrajnoj uporabi i iskustvu (ako je potrebno za sigurnu primjenu proizvoda)

Nije primjenjivo.

(1) „Usitnjeni plod” obuhvaća i pojam „zdrobljeni plod”.

(2) Za komercijalne pripravke usitnjenog ploda koromača podnositelj mora provesti odgovarajuće ispitivanje stabilnosti u odnosu na sadržaj sastavnica eteričnog ulja.

(3) „Usitnjeni plod” obuhvaća i pojam „zdrobljeni plod”.

(4) Za komercijalne pripravke usitnjenog ploda koromača podnositelj mora provesti odgovarajuće ispitivanje stabilnosti u odnosu na sadržaj sastavnica eteričnog ulja.

13/Sv. 052

Službeni list Europske unije

186

32009L0075

L 261/40

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

13.07.2009.

DIREKTIVA 2009/75/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 13. srpnja 2009.

o zaštitnim konstrukcijama pri prevrtanju traktora na kotačima za poljoprivredu i šumarstvo (statičko ispitivanje)

(kodificirana verzija)

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 95.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora (2)

budući da:

(1)

Direktiva Vijeća 79/622/EEZ od 25. lipnja 1979. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na zaštitnu konstrukciju pri prevrtanju traktora za poljoprivredu i šumarstvo na kotačima (statičko ispitivanje) (3) bitno je izmijenjena nekoliko puta (4). U interesu jasnoće i racionalnosti navedenu Direktivu trebalo bi kodificirati.

(2)

Direktiva 79/622/EEZ je jedna od posebnih direktiva sustava EZ homologacije tipa predviđenog Direktivom Vijeća 74/150/EEZ od 4. ožujka 1974. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na homologaciju tipa traktora na kotačima za poljoprivredu i šumarstvo, kako je izmijenjena Direktivom 2003/37/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. svibnja 2003. o homologaciji traktora za poljoprivredu i šumarstvo, njihovih prikolica i priključnih vučenih strojeva, kao i njihovih sustava, sastavnih dijelova ili zasebnih tehničkih jedinica (5), i njom se utvrđuju tehnički propisi koji se odnose na konstrukciju i izvedbu traktora za poljoprivredu i šumarstvo u pogledu njihove zaštitne konstrukcije pri prevrtanju (statičko ispitivanje). Ti tehnički propisi odnose se na usklađivanje zakonodavstava država članica kako bi se za svaki tip traktora omogućila primjena postupka EZ homologacije tipa predviđenog u Direktivi 2003/37/EZ. Shodno tome, odredbe utvrđene u Direktivi 2003/37/EZ koje se odnose na traktore za poljoprivredu i šumarstvo, njihove prikolice i priključne vučene strojeve, zajedno s njihovim sustavima, sastavnim dijelovima i zasebnim tehničkim jedinicama, primjenjuju se na ovu Direktivu.

(3)	Ova Direktiva ne dovodi u pitanje obveze država članica koje se odnose na rokove za prenošenje direktiva određenih u Prilogu X., dijelu B u nacionalno zakonodavstvo,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Ova se Direktiva primjenjuje na traktore prema definiciji u članku 2. točki (j) Direktive 2003/37/EZ koji imaju sljedeće značajke:

(a)	zračnost do tla ispod stražnje osovine koja nije veća od 1 000 mm;

(b)	stalni ili promjenljivi razmak kotača na jednoj od pogonskih osovina od najmanje 1 150 mm;

(c)	mogućnost da bude opremljen višezglobnom poteznicom za priključna oruđa i vučno rudo;

(d)	masu od 800 kg ili veću, koja odgovara masi neopterećenog traktora, kako je određena u Prilogu I. Direktivi 2003/37/EZ, točki 2.1.1., uključujući zaštitnu konstrukciju koja je ugrađena u skladu s ovom Direktivom i gume najveće veličine koju preporučuje proizvođač.

Članak 2.

1. Svaka država članica dodjeljuje EZ homologaciju tipa sastavnog dijela za svaki tip zaštitne konstrukcije pri prevrtanju i njezino pričvršćenje na traktor ako ispunjava zahtjeve za izradu i ispitivanja utvrđene u prilozima od I. do V.

2. Država članica koja je dodijelila EZ homologaciju tipa sastavnog dijela poduzima mjere potrebne za provjeru, u mjeri u kojoj je to potrebno i ako je potrebno u suradnji s nadležnim tijelima u drugim državama članicama, da su proizvodni modeli u skladu s homologiranim tipom. Takva je provjera ograničena na nasumične provjere.

Članak 3.

Države članice za svaki tip zaštitne konstrukcije pri prevrtanju i njezinog pričvršćenja na traktor koji one homologiraju u skladu s člankom 2., izdaju oznaku EZ homologacije tipa sastavnog dijela u skladu s primjerom prikazanim u Prilogu VI. proizvođaču traktora ili zaštitne konstrukcije ili njegovom ovlaštenom zastupniku.

Države članice poduzimaju sve odgovarajuće mjere za sprečavanje uporabe oznaka koje bi mogle stvoriti zabunu između zaštitnih konstrukcija čiji je tip bio homologiran u skladu s člankom 2. i drugih naprava.

Članak 4.

Država članica ne može zabraniti stavljanje na tržište zaštitne konstrukcije pri prevrtanju ni njezinog pričvršćenja na traktor zbog razloga koji se odnose na njihovu izradu ako imaju oznaku EZ homologacije tipa sastavnog dijela.

Međutim, država članica može zabraniti stavljanje na tržište zaštitnih konstrukcija pri prevrtanju koje imaju oznaku EZ homologacije tipa sastavnog dijela, ali sustavno pokazuju nesukladnost s homologiranim tipom.

Država članica odmah obavješćuje druge države članice i Komisiju o poduzetim mjerama i o razlozima za svoju odluku.

Članak 5.

Nadležna tijela država članica u roku jednog mjeseca šalju nadležnim tijelima drugih država članica presliku certifikata o homologaciji tipa sastavnog dijela, za koje je primjer dan u Prilogu VII., sastavljenog za svaki tip zaštitne konstrukcije pri prevrtanju koji ona homologiraju ili odbijaju homologirati.

Članak 6.

1. Ako država članica koja je dodijelila EZ homologaciju tipa sastavnog dijela utvrdi da određeni broj zaštitnih konstrukcija pri prevrtanju i njihovih pričvršćenja na traktor koji imaju istu oznaku EZ homologacije tipa sastavnog dijela nije u skladu s tipom koji je ona homologirala, ona treba poduzeti potrebne mjere za uspostavljanje sukladnosti proizvodnje s homologiranim tipom.

Nadležna tijela te države članice obavješćuju nadležna tijela u drugim državama članicama o poduzetim mjerama, koje se mogu po potrebi proširiti na povlačenje EZ homologacije tipa sastavnog dijela u slučaju ozbiljne i ponavljajuće nesukladnosti.

Navedena tijela poduzimaju iste mjere ako ih nadležna tijela druge države članice obavijeste o takvoj nesukladnosti.

2. Nadležna tijela država članica se u roku jednog mjeseca međusobno obavješćuju o svakom povlačenju EZ homologacije tipa sastavnog dijela i o razlozima za takvu mjeru.

Članak 7.

Za svaku odluku o odbijanju ili povlačenju homologacije tipa sastavnog dijela za zaštitne konstrukcije i njihovog pričvršćenja na traktor ili o zabrani njihovog stavljanja na tržište ili uporabu, donesenu u skladu s propisima donesenima za primjenu ove Direktive, detaljno se navode razlozi na kojima se temelji.

O takvoj se odluci obavješćuje odgovarajuća strana, koju istodobno treba obavijestiti o raspoloživim pravnim sredstvima u skladu s važećim zakonodavstvom u državama članicama i rokovima dopuštenim za primjenu takvih pravnih sredstava.

Članak 8.

1. Država članica ne smije odbiti dodjeljivanje EZ homologacije tipa, izdavanje dokumenta propisanog člankom 2. točkom (u) Direktive 2003/37/EZ, ni dodjeljivanje nacionalne homologacije za tip traktora zbog razloga koji se odnose na zaštitne konstrukcije pri prevrtanju, ako one ispunjavaju zahtjeve određene u prilozima od I. do IX.

2. Države članice ne mogu izdati dokument propisan člankom 2. točkom (u) Direktive 2003/37/EZ za tip traktora koji ne ispunjava zahtjeve ove Direktive.

Države članice mogu odbiti dodijeliti nacionalnu homologaciju tipa za tip traktora koji ne ispunjava zahtjeve ove Direktive.

Članak 9.

Države članice ne smiju odbiti ni zabraniti prodaju, registraciju, stavljanje u uporabu ni uporabu traktora zbog razloga koji se odnose na zaštitne konstrukcije pri prevrtanju, ako one ispunjavaju zahtjeve određene u prilozima od I. do IX.

Članak 10.

Za potrebe EZ homologacije tipa, traktori na koje se odnosi članak 1. moraju biti opremljeni zaštitnom konstrukcijom pri prevrtanju koja ispunjava zahtjeve utvrđene u prilozima od I. do IV.

Međutim traktori određeni u članku 1. Direktive 2009/57/EZ od 13. srpnja 2009. Europskog parlamenta i Vijeća o zaštitnim konstrukcijama pri prevrtanju traktora na kotačima za poljoprivredu i šumarstvo (6) mogu za potrebe EZ homologacije tipa biti opremljeni zaštitnom konstrukcijom pri prevrtanju koja ipunjava zahtjeve utvrđene u prilozima od I. do IV. toj Direktivi.

Članak 11.

Sve izmjene koje su potrebne za prilagođavanje tehničkom napretku zahtjeva priloga od I. do IX. donose se u skladu s postupkom iz članka 20. stavka 3. Direktive 2003/37/EZ.

Članak 12.

Države članice Komisiji dostavljaju tekstove glavnih odredaba nacionalnog prava koje donose u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 13.

Direktiva 79/622/EEZ, kako je izmijenjena aktima navedenim u Prilogu X. dijelu A, stavlja se izvan snage ne dovodeći u pitanje obveze država članica koje se odnose na rokove za prijenos u nacionalno zakonodavstvo i primjenu direktiva navedenih u Prilogu X, dijelu B.

Upućivanja na Direktivu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Direktivu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom u Prilogu XI.

Članak 14.

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ona se primjenjuje od 1. siječnja 2010.

Članak 15.

Ova je Direktiva upućena država članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 13. srpnja 2009.

Za Europski parlament

Predsjednik

H.-G. PÖTTERING

Za Vijeće

Predsjednik

E. ERLANDSSON

(1) SL C 211, 19.8.2008., str. 17.

(2) Mišljenje Europskog parlamenta od 17. lipnja 2008. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 22. lipnja 2009.

(3) SL L 179, 17.7.1979., str. 1.

(4) Vidjeti Prilog X., dio A.

(5) SL L 171, 9.7.2003., str. 1.

(6) SL L 261, 3.10.2009., str. 1.

POPIS PRILOGA

PRILOG I.

Uvjeti za EZ homologaciju tipa sastavnog dijela

PRILOG II.

Uvjeti za ispitivanje čvrstoće zaštitnih konstrukcija i njihovog pričvršćenja na traktore

PRILOG III.

Postupci ispitivanja

PRILOG IV.

Slike

PRILOG V.

Obrazac izvješća o ispitivanju za EZ homologaciju tipa sastavnog dijela zaštitne konstrukcije pri prevrtanju (sigurnosni okvir ili kabina) s obzirom na njezinu čvrstoću i na čvrstoću njezinog pričvršćenja na traktor (statičko ispitivanje)

PRILOG VI.

Oznake

PRILOG VII.

Obrazac EZ certifikata o homologaciji tipa sastavnog dijela

PRILOG VIII.

Uvjeti za EZ homologaciju tipa

PRILOG IX.

Prilog EZ certifikatu o homologaciji tipa za tip traktora s obzirom na čvrstoću zaštitnih konstrukcija (sigurnosni okvir ili kabina) i čvrstoću njihovog pričvršćenja na traktor (statička ispitivanja)

PRILOG X.

Dio A: Direktiva stavljena izvan snage s popisom njezinih uzastopnih izmjena

Dio B: Rokovi za prenošenje u nacionalno zakonodavstvo i primjenu

PRILOG XI.

Korelacijska tablica

PRILOG I.

uvjeti za ez homologaciju tipa sastavnog dijela

1. DEFINICIJE

1.1.	„Zaštitna konstrukcija pri prevrtanju” (sigurnosna kabina ili okvir), dalje u tekstu „zaštitna konstrukcija”, znači konstrukcija na traktoru kojoj je osnovna svrha spriječiti ili smanjiti opasnost za vozača u slučaju prevrtanja traktora pri uobičajenoj uporabi.

1.2.	Konstrukcije koje su navedene u točki 1.1. imaju značajku da pri ispitivanjima propisanim u prilozima II. i III. osiguraju slobodan unutarnji prostor dovoljno velik da zaštiti vozača.

2. OPĆI ZAHTJEVI

2.1.	Svaka zaštitna konstrukcija i njezino pričvršćenje na traktor moraju biti konstruirani i proizvedeni tako da ispunjavaju bitnu svrhu propisanu u točki 1.

2.2.	Smatra se da je taj uvjet ispunjen ako su ispunjeni zahtjevi iz priloga II. i III.

3. ZAHTJEV ZA EZ HOMOLOGACIJU TIPA SASTAVNOG DIJELA

3.1.	Zahtjev za EZ homologaciju tipa sastavnog dijela s obzirom na čvrstoću zaštitne konstrukcije i čvrstoću njezinog pričvršćenja na traktor treba podnijeti proizvođač traktora ili proizvođač zaštitne konstrukcije ili njihovi ovlašteni zastupnici.

3.2.

Uz zahtjev za EZ homologaciju tipa sastavnog dijela mora se dostaviti dolje navedena dokumentacija u tri primjerka i sljedeće pojedinosti:

—	opći sklopni crtež s navedenim mjerilom na crtežu ili s glavnim dimenzijama zaštitne konstrukcije. Taj crtež posebno mora prikazivati pojedinosti elemenata za pričvršćivanje,

—	fotografije bočne i stražnje strane koje prikazuju pojedinosti pričvršćivanja,

—

kratak opis zaštitne konstrukcije, uključujući tip konstrukcije, pojedinosti pričvršćenja na traktor i po potrebi, pojedinosti o oplatama, rješenja prilaza i izlaza u nuždi, pojedinosti o unutarnjem oblaganju i napravama za sprečavanje nastavljanja prevrtanja te pojedinosti o sustavu grijanja i prozračivanja,

—	detalje o upotrijebljenim materijalima za nosive elemente konstrukcije, uključujući elemente za pričvršćivanje i vijke za spajanje (vidjeti Prilog V.).

3.3.	Traktor koji predstavlja tip traktora za koji je namijenjena zaštitna konstrukcija koju treba homologirati treba se dostavi tehničkoj službi odgovornoj za provođenje ispitivanja za homologaciju tipa sastavnog dijela. Taj traktor mora biti opremljen zaštitnom konstrukcijom.

3.4.

Nositelj EZ homologacije tipa sastavnog dijela može zatražiti proširenje te homologacije na druge tipove traktora. Nadležno tijelo koje je dodijelilo prvobitnu EZ homologaciju tipa sastavnog dijela dodijelit će proširenje ako homologirana zaštitna konstrukcija i tip (tipovi) traktora za koji (koje) je zatraženo proširenje, ispunjava (ispunjavaju) sljedeće uvjete:

—	masa neopterećenog traktora, prema definiciji u Prilogu II. točki 1.3., ne prelazi za više od 5 % referentnu masu ispitivanog,

—	način pričvršćenja i sastavni dijelovi traktora za koje su pričvršćenja proizvedena istovjetni su,

—	sastavni dijelovi, kao što su blatobrani i poklopci motora, koji mogu služiti kao oslonac za zaštitnu konstrukciju istovjetni su,

—	položaj i kritične dimenzije sjedala u zaštitnoj konstrukciji i relativni položaji zaštitne konstrukcije i traktora moraju biti takvi da sigurnosni prostor tijekom ispitivanja ostane unutar zaštite deformirane konstrukcije.

4. OZNAKE

4.1.

Svaka zaštitna konstrukcija koja je sukladna homologiranom tipu mora imati sljedeće oznake:

4.1.1.

trgovačku oznaku ili naziv;

4.1.2.

homologacijsku oznaku tipa sastavnog dijela koja je u skladu s primjerom u Prilogu VI.;

4.1.3.

serijski broj zaštitne konstrukcije;

4.1.4.

marku i tip (tipove) traktora za koji (koje) je zaštitna konstrukcija namijenjena.

4.2.	Svi se ti podaci moraju nalaziti na maloj pločici.

4.3.	Te oznake moraju biti vidljive, čitljive i neizbrisive.

PRILOG II.

Uvjeti za ispitivanje čvrstoće zaštitnih konstrukcija i njihovog pričvršćenja na traktore

1. OPĆI ZAHTJEVI

1.1. Namjene ispitivanja

Ispitivanja se obavljaju posebnim napravama za simuliranje opterećenja koja djeluju na zaštitnu konstrukciju u slučaju prevrtanja traktora. Takva ispitivanja koja su opisana u Prilogu III. moraju omogućiti utvrđivanje čvrstoće zaštitne konstrukcije i elemenata za njezino pričvršćivanje na traktor i svih dijelova traktora koji prenose ispitnu silu.

1.2. Priprema za ispitivanje

1.2.1. Zaštitna konstrukcija mora biti u skladu sa zahtjevima za serijsku proizvodnju. Ona se mora pričvrstiti u skladu s metodom za pričvršćivanje koju navede proizvođač na jedan od traktora za koji je konstruirana. Za ispitivanje nije potreban potpuni traktor; međutim zaštitna konstrukcija i dijelovi traktora na koji se za ispitivanje ona pričvršćuje moraju predstavljati stvarnu ugradbu, dalje u tekstu „sklop”.

1.2.2. Sklop se pričvršćuje na temeljnu ploču tako da se elementi koji povezuju sklop i osnovnu ploču pri opterećenju znatno ne deformiraju u odnosu na zaštitnu konstrukciju. Način pričvršćivanja sklopa na osnovnu ploču sam po sebi ne smije promijeniti čvrstoću sklopa.

1.2.3. Sklop se mora držati i pričvrstiti ili prilagoditi tako da ispitnu energiju potpuno preuzme zaštitna konstrukcija i njezino pričvršćenje na krute sastavne dijelove traktora.

1.2.3.1. Za ispunjavanje zahtjeva iz točke 1.2.3. preinakom se mora blokirati sustav ovjesa traktora u vožnji na način da ne može apsorbirati bilo koji dio ispitne energije.

1.2.4. Za ispitivanja traktor mora biti opremljen svim nosivim sastavnim dijelovima iz serijske proizvodnje koji mogu utjecati na čvrstoću zaštitne konstrukcije ili mogu biti potrebni za ispitivanje čvrstoće.

Sastavni dijelovi koji bi mogli prouzročiti opasnost u sigurnosnom prostoru moraju biti pričvršćeni tako da se može provjeriti njihova sukladnost sa zahtjevima iz točke 4.

Svi sastavni dijelovi koje može ukloniti sam vozač moraju se ukloniti za ispitivanja. Ako se vrata ili prozori mogu držati otvorenim ili se mogu ukloniti kada traktor nije u uporabi, moraju se držati otvorenim ili ukloniti tijekom ispitivanja tako da ne povećavaju čvrstoću zaštitne konstrukcije pri prevrtanju. Ako u tom položaju predstavljaju opasnost za vozača ako bi se traktor prevrnuo, tu činjenicu treba navesti u izvješću o ispitivanju.

1.3. Masa traktora

Referentna masa mt koja se upotrebljava u formulama (vidjeti Prilog III.) za izračunavanje energije i sile gnječenja mora biti najmanje jednaka onoj koja je određena u točki 2.1.1. Priloga I. Direktivi 2003/37/EZ (tj. bez neobvezne opreme, ali uključujući rashladno sredstvo, ulja, gorivo, alate i vozača) uvećana za masu zaštitne konstrukcije i umanjena za 75 kg.

Ne uključuje se masa prednjih ili stražnjih neobveznih dodatnih utega, dodatnih utega kotača, priključnih strojeva, ugrađene opreme ili svih posebnih sastavnih dijelova.

2. NAPRAVE I OPREMA

2.1. Ispitivanja vodoravnim opterećivanjem (bočno i uzdužno)

2.1.1. Pribor, oprema i sredstva za sidrenje koji će odgovarajuće osigurati čvrsto pričvršćivanje sklopa na osnovnu ploču, neovisno o gumama ako postoje.

2.1.2. Sredstva koja omogućuju djelovanje vodoravne sile na zaštitnu konstrukciju pomoću krute grede, kako je prikazano na slikama 1. i 2. u Prilogu IV.

2.1.2.1. Visina čelne plohe krute grede mora biti 150 mm.

2.1.2.2. Potrebno je osigurati da opterećenje bude jednoliko raspoređeno okomito na smjer opterećenja uzduž grede čija je duljina između 250 i 700 mm i višekratnik je točno broja 50.

2.1.2.3. Rubovi grede koji dodiruju zaštitnu konstrukciju moraju biti zaobljeni najvećim polumjerom od 50 mm.

2.1.2.4. Moraju se upotrijebiti kardanski ili njima istovrijedni zglobovi kako bi se osiguralo da naprave za opterećivanje ne proizvode uvijanje ili pomicanje zaštitne konstrukcije u nekom drugom smjeru osim smjera opterećivanja.

2.1.2.5. Kad dio zaštitne konstrukcije na koji treba djelovati opterećenje nije u vodoravnoj ravnini i okomit na smjer djelovanja opterećenja, on treba ispuniti međuprostor tako da se opterećenje rasporedi po toj duljini.

2.1.3. Oprema namijenjena za mjerenje u okviru tehničkih mogućnosti energije koju apsorbiraju zaštitna konstrukcija i kruti dijelovi traktora na koji je pričvršćena, npr. mjerenjem primijenjene sile i pomicanja njezinog hvatišta u smjeru djelovanja sile u odnosu na točku na šasiji traktora.

2.1.4. Sredstva za dokazivanje da tijekom ispitivanja nijedan dio zaštitne konstrukcije nije prodro u sigurnosni prostor. Može se upotrijebiti naprava u skladu s onom na slikama 6.a, 6.b i 6.c u Prilogu IV.

2.2. Ispitivanja gnječenjem (sprijeda i straga)

2.2.1. Pribor, oprema i sredstva za sidrenje koji će odgovarajuće osigurati čvrsto pričvršćivanje sklopa na osnovnu ploču, neovisno o gumama ako postoje.

2.2.2. Sredstva koja omogućuju djelovanje vertikalne sile na zaštitnu konstrukciju, kako su prikazana na slici 3. u Prilogu IV., pomoću krute grede za pritiskivanje širine od 250 mm.

2.2.3. Oprema za mjerenje primijenjene ukupne vertikalne sile.

2.2.4. Sredstva za dokazivanje da tijekom ispitivanja nijedan dio zaštitne konstrukcije nije prodro u sigurnosni prostor. Može se upotrijebiti naprava u skladu s onom na slikama 6.a, 6.b i 6.c u Prilogu IV.

2.3. Dopuštena odstupanja pri mjerenju

2.3.1. Dimenzije: ± 3 mm

2.3.2. Deformacije: ± 3 mm.

2.3.3. Masa traktora: ± 20 kg.

2.3.4. Opterećenja i sile: ± 2 %.

2.3.5. Smjer opterećenja: odstupanja od vodoravnog i vertikalnog smjera propisana u Prilogu III:

—	na početku ispitivanja, bez opterećenja: ± 2°,

—	tijekom ispitivanja, pri opterećenju: 10° iznad i 20° ispod vodoravne ravnine.

3. ISPITIVANJA

3.1. Opći zahtjevi

3.1.1. Redoslijed ispitivanja

3.1.1.1. Redoslijed ispitivanja mora biti sljedeći:

3.1.1.1.1.

Uzdužno opterećenje (Prilog III. točka 1.2.)

Za traktore kod kojih najmanje 50 % mase određene u točki 1.3. otpada na stražnje kotače uzdužno opterećenje primjenjuje se odostraga (1. slučaj). Za ostale traktore uzdužno opterećenje primjenjuje se sprijeda (2. slučaj).

3.1.1.1.2.

Prvo ispitivanje gnječenjem

Prvo ispitivanje gnječenjem primjenjuje se na istoj strani zaštitne konstrukcije kao kod uzdužnog opterećenja tj.:

—	odostraga u 1. slučaju (Prilog III. točka 1.5.), ili

—	sprijeda u 2. slučaju (Prilog III. točka 1.6.).

3.1.1.1.3.

Bočno opterećenje (Prilog III. točka 1.3.)

3.1.1.1.4.

Drugo ispitivanje gnječenjem

Drugo ispitivanje gnječenjem primjenjuje se na suprotnoj strani zaštitne konstrukcije u odnosu na uzdužno opterećenje, tj.:

—	sprijeda u 1. slučaju (Prilog III. točka 1.6.), ili

—	straga u 2. slučaju (Prilog III. točka 1.5.).

3.1.1.1.5.

Drugo uzdužno opterećenje (Prilog III. točka 1.7.)

Drugo uzdužno opterećenje primjenjuje se na traktore opremljene zaštitnom konstrukcijom koja je konstruirana tako da se naginje kad se uzdužno opterećenje (vidjeti točku 3.1.1.1.1.) ne primjenjuje u smjeru u kojemu bi moglo prouzročiti naginjanje zaštitne konstrukcije.

3.1.1.2. Ako se tijekom ispitivanja slomi ili pomakne koji dio opreme za sidrenje, ispitivanje treba ponoviti.

3.1.1.3. Tijekom ispitivanja ne smiju se na traktoru ni zaštitnoj konstrukciji obavljati nikakvi popravci ni namještanja.

3.1.2. Širina razmaka kotača

Kotači se moraju ukloniti ili namjestiti na takvu širinu razmaka kotača da se osigura da tijekom ispitivanja ne dođe do utjecaja na zaštitnu konstrukciju.

3.1.3. Uklanjanje sastavnih dijelova koji ne predstavljaju opasnost

Svi sastavni dijelovi traktora i zaštitne konstrukcije koji kao cjelina predstavljaju zaštitu za vozača, uključujući i zaštitu od vremenskih utjecaja, moraju biti dostavljeni s traktorom koji se ispituje.

Zaštitna konstrukcija koja je namijenjena za ispitivanje ne mora biti opremljena prednjim, bočnim i stražnjim prozorima od sigurnosnog stakla ili sličnih materijala i svim uklonljivim plohama, opremom i priborom koji ne utječu na čvrstoću nosive konstrukcije i ne mogu predstavljati opasnost u slučaju prevrtanja.

3.1.4. Mjerna oprema

Zaštitna konstrukcija mora biti opremljena uređajima potrebnim za dobivanje podataka potrebnih za crtanje dijagrama sila–deformacija (vidjeti sliku 4. u Prilogu IV.). Ukupna i trajna deformacija zaštitne konstrukcije treba se izmjeriti i zabilježiti za svaku fazu ispitivanja (vidjeti sliku 5. u Prilogu IV.).

3.1.5. Smjer opterećenja

U slučaju traktora čije sjedalo nije u središnjoj ravnini traktora i/ili čija čvrstoća zaštitne konstrukcije nije simetrična, bočno se opterećenje primjenjuje na strani na kojoj će najvjerojatnije doći do prodora u sigurnosni prostor tijekom ispitivanja (vidjeti također Prilog III. točku 1.3.).

4. UVJETI PRIHVAĆANJA

4.1. Smatra se da zaštitna konstrukcija koja je dostavljena na EZ homologaciju tipa sastavnog dijela ispunjava zahtjeve za čvrstoću ako nakon ispitivanja ispunjava sljedeće uvjete:

4.1.1.

zaštitna konstrukciju nije prodrla ni u jedan dio sigurnosnog prostora opisanog u točki 3.2. Priloga III. ili ga je štitila tijekom ispitivanja opisanih u točkama 1.2., 1.3., 1.5., 1.6. i kad je primjenljivo, u točki 1.7. Priloga III.

Ako je obavljeno ispitivanje preopterećenjem, sila primijenjena tijekom faze u kojoj se specifična energija apsorbira ne smije biti manja od 0,8 najveće sile koja se javlja tijekom glavnog ispitivanja i odgovarajućeg ispitivanja preopterećenjem (vidjeti slike 4.b i 4.c u Prilogu IV.).

4.1.2.

Tijekom ispitivanja zaštitna konstrukciju ne smije proizvoditi nikakva naprezanja na konstrukciji sjedala.

4.1.3.

U trenutku kad je dosegnuta potrebna energija u svakom od propisanih vodoravnih ispitivanja opterećenjem, sila mora prelaziti 0,8 Fmax.

4.2. K tome, ne smije postojati drugi element koji bi predstavljao posebnu opasnost za vozača npr. nedovoljno oblaganje na unutarnjoj strani krova ili svugdje gdje vozač može udariti glavom.

5. IZVJEŠĆE O ISPITIVANJU

5.1. Izvješće o ispitivanju prilaže se EZ certifikatu o homologaciji tipa sastavnog dijela navedenog u Prilogu VII. Primjerak izvješća o ispitivanju prikazan je u Prilogu V. On mora sadržavati:

5.1.1.

opći opis oblika i konstrukcije zaštitne konstrukcije (vidjeti Prilog IV. za obvezne dimenzije), uključujući dijelove za uobičajeni ulaz i izlaz te za izlaz u nuždi, rješenja sustava grijanja i prozračivanja i drugu opremu ako postoji i ako može utjecati na sigurnosni prostor ili može predstavljati opasnost.

5.1.2.

pojedinosti o svim posebnim napravama kao što su uređaji za sprečavanje nastavljanja prevrtanja traktora.

5.1.3.

kratak opis cijelog unutarnjeg oblaganja.

5.1.4.

izjava o tipu upotrijebljenog vjetrobranskog stakla i ostakljenja te svake postavljene EZ ili druge homologacijske oznake.

5.2. Ako je EZ homologacija tipa sastavnog dijela proširena za druge tipove traktora, izvješće mora sadržavati točno upućivanje na izvješće u prvobitnom certifikatu o EZ homologaciji tipa sastavnog dijela te izuzetno točne podatke koji se odnose na zahtjeve utvrđene u točki 3.4. Priloga I.

5.3. Izvješće mora jasno odrediti tip traktora (proizvođač, tip, trgovački opis itd.) koji je upotrijebljen za ispitivanje i tipove za koje je zaštitna konstrukcija namijenjena.

6. SIMBOLI

mt	=	referentna masa traktora (kg), kako je određena u točki 1.3.
D	=	deformacija (mm) zaštitne konstrukcije na točki i pravcu djelovanja opterećenja.
D’	=	deformacija (mm) zaštitne konstrukcije za izračunanu zahtijevanu energiju.
F	=	sila statičkog opterećenja (N) (Newton).
Fmax	=	najveća sila statičkog opterećenja koja se pojavi tijekom opterećenja (N), izuzimajući preopterećenje.
F’	=	sila za izračunanu zahtijevanu energiju.
F-D	=	krivulja sila/deformacija.
Eis	=	ulazna energija koju treba apsorbirati tijekom bočnog opterećenja (J) (Joule).
Eil 1	=	ulazna energija koju treba apsorbirati tijekom uzdužnog opterećenja (J).
Eil 2	=	ulazna energija koju treba apsorbirati tijekom drugog uzdužnog opterećenja (J).
Fr	=	primijenjena sila na stražnjem dijelu pri ispitivanju gnječenjem (N).
Ff	=	primijenjena sila na prednjem dijelu pri ispitivanju gnječenjem (N).

PRILOG III.

POSTUPAK ISPITIVANJA

1. ISPITIVANJA VODORAVNIM OPTEREĆENJEM I GNJEČENJEM

1.1. Opće odredbe za ispitivanja vodoravnim opterećenjem

1.1.1. Opterećenja koja djeluju na zaštitnu konstrukciju treba raspodijeliti pomoću krute grede koja je u skladu s odredbama točke 2.1.2. Priloga II., postavljene okomito na smjer djelovanja opterećenja; ta kruta greda može biti opremljena potporom koja sprečava njezino bočno pomicanje. Brzina deformacije pri opterećivanju ne smije biti veća od 5 mm/s. Tijekom djelovanja opterećenja, kako bi se osigurala točnost, vrijednosti F i D bilježe se istodobno pri porastu deformacije manjim od 15 mm ili jednakim. Kad jednom počne opterećivanje ono se više ne smije smanjivati dok se ne okonča ispitivanje; međutim dopušteno je prestati povećavati opterećenje, ako je potrebno, npr. radi zapisivanja rezultata mjerenja.

1.1.2. Ako je element konstrukcije na koji djeluje opterećenje zakrivljen, odredbe iz točke 2.1.2.5. Priloga II. moraju biti zadovoljene. Djelovanje opterećenja, međutim, mora zadovoljavati zahtjeve iz gornje točke 1.1.1. i točke 2.1.2. Priloga II.

1.1.3. Ako ne postoji nosivi element konstrukcije u točki djelovanja opterećenja, zamjenska ispitna greda koja ne povećava čvrstoću konstrukcije može se upotrijebiti za postupak ispitivanja.

1.1.4. Zaštitna se konstrukcija pregledava vizualno na kraju svakog ispitivanja opterećivanjem nakon prestanka opterećenja. Ako se pukotine ili napukline pojave tijekom opterećivanja, ispitivanje preopterećenjem, određeno u točki 1.4. dolje, treba obaviti prije primjene sljedećeg opterećenja po redoslijedu navedenom u točki 3.1.1.1. Priloga II.

1.2. Uzdužno opterećenje (vidjeti sliku 2. u Prilogu IV.)

Primjena opterećenja mora biti vodoravno i usporedno s vertikalnom središnjom ravninom traktora.

Kod traktora s 50 % svoje mase, kako je određena u točki 1.3. Priloga II., na stražnjim kotačima, uzdužno stražnje opterećenje i bočno opterećenje primjenjuje se na različitim stranama središnje uzdužne ravnine zaštitne konstrukcije. Kod traktora s 50 % svoje mase na prednjim kotačima, uzdužno prednje opterećenje mora djelovati na istoj strani uzdužne središnje ravnine zaštitne konstrukcije kao kod bočnog optrećenja

Ono se primjenjuje na najviši nosivi poprečni element zaštitne konstrukcije (tj. na onaj dio koji bi u slučaju prevrtanja vjerojatno prvi dodirnuo tlo).

Točka primjene opterećenja mora se nalaziti na jednoj šestini širine njezinog vrha zaštitne konstrukcije, mjereno prema unutra od vanjskog ruba. Za širinu zaštitne konstrukcije uzima se udaljenost između dvije crte usporedne s vertikalnom središnjom ravninom traktora koje dodiruju vanjske rubove zaštitne konstrukcije u vodoravnoj ravnini koja dodiruje gornje strane poprečnih elementa zaštitne konstrukcije.

Duljina grede ne smije biti manja od jedne trećine širine zaštitne konstrukcije (kako je prethodno opisana) ni veća od 49 mm od te najmanje duljine.

Uzdužno opterećenje primjenjuje se odostraga ili sprijeda kako je određeno u točki 3.1.1.1. Priloga II.

Ispitivanje se zaustavlja kad:

(a)	je energija deformacije koju apsorbira zaštitna konstrukcija jednaka ili veća od zahtijevane ulazne energije Eil 1 (gdje Eil 1 = 1,4 mt);

(b)	zaštitna konstrukcija prodre u sigurnosni prostor ili ostavi taj prostor bez zaštite.

1.3. Bočno opterećenje (vidjeti Prilog IV. sliku 1.)

Opterećenje treba djelovati vodoravno pod 90° u odnosu na vertikalnu središnju ravninu traktora. Ono mora djelovati na gornji dio zaštitne konstrukcije u točki 300 mm ispred referentne točke sjedala kad je sjedalo u krajnjem stražnjem položaju (vidjeti točku 2.3.1.). Ako zaštitna konstrukcija ima bilo kakvu izbočinu na strani za koju je izvjesno da će prva dodirnuti tlo tijekom bočnog prevrtanja opterećenje treba djelovati u toj točki. U slučaju traktora sa zakretnim položajem za vožnju, opterećenje se primjenjuje na gornjemu rubu zaštitne konstrukcije pri prevrtanju na polovici razmaka između obiju referentnih točaka sjedala.

Greda mora biti toliko duga koliko je moguće, ali joj duljina ne smije biti veća od 700 mm.

Ispitivanje se zaustavlja:

(a)	kad je energija deformacije koju apsorbira zaštitna konstrukcija jednaka ili veća od zahtijevane ulazne energije EiS (gdje je EiS = 1,75 mt); ili

(b)	kad zaštitna konstrukcija prodre u sigurnosni prostor ili ostavi taj prostor bez zaštite.

1.4. Ispitivanje preopterećenjem (vidjeti Prilog IV. slike 4.a, 4.b i 4.c)

1.4.1. Ispitivanje preopterećenjem mora se obaviti kad se sila smanji za više od 3 % tijekom poslijednje 5 %-tne deformacije koja se pojavi kad konstrukcija apsorbira zahtijevanu energiju (vidjeti sliku 4.b).

1.4.2. Ispitivanje preopterećenjem uključuje postupno povećavanje vodoravnog opterećenja s porastom po 5 % od početne zahtijevane energije do najviše 20 % od dodatne energije (vidjeti sliku 4.c).

1.4.2.1. Ispitivanje preopterećenjem zadovoljava ako se nakon svakog porasta od 5, 10 ili 15 % zahtijevane energije sila smanji za manje od 3 % pri porastu od 5 % i ostane veća od 0,8 Fmax.

1.4.2.2. Ispitivanje preopterećenjem zadovoljava ako sila prelazi 0,8 Fmax nakon što konstrukcija absorbira 20 % dodatne energije.

1.4.2.3. Tijekom ispitivanja preopterećenjem dopuštene su dodatne pukotine ili naprsline i/ili prodiranje u sigurnosni prostor ili da on ostane bez zaštite kao posljedica elastične deformacije. Međutim nakon prestanka opterećenja konstrukcija ne smije dopirati u sigurnosni prostor koji mora biti potpuno zaštićen.

1.5. Ispitivanje gnječenjem odostraga

Gredu treba postaviti na stražnje gornje nosive elemente, a rezultanta sila gnječenja mora se nalaziti u vertikalnoj uzdužnoj referentnoj ravnini. Primjenjuje se sila Fr = 20 mt.

Kad stražnji dio krova zaštitne konstrukcije ne izdrži cijelu tlačnu silu gnječenja, sila treba djelovati dok se krov ne deformira toliko da se podudara s ravninom koja spaja gornji dio zaštitne konstrukcije s onim stražnjim dijelom traktora koji je sposoban nositi masu traktora kad se prevrne. Nakon toga treba ukloniti silu i traktor ili silu opterećenja usmjeriti tako da se greda nalazi iznad točke zaštitne konstrukcije koja bi nosila traktor kad se potpuno prevrne. Nakon toga primjenjuje se sila Fr.

Sila Fr treba djelovati najmanje pet sekunda nakon prestanka vidno uočljive deformacije.

Ispitivanje se zaustavlja ako zaštitna konstrukcija prodre u sigurnosni prostor ili ostavi sigurnosni prostor bez zaštite.

1.6. Ispitivanje gnječenjem sprijeda

Gredu treba postaviti preko prednjih gornjih nosivih elemenata, a rezultanta sila gnječenja mora se nalaziti u vertikalnoj uzdužnoj referentnoj ravnini. Primjenjuje se sila Ff = 20 mt.

Kad prednji dio krova zaštitne konstrukcije ne izdrži cijelu silu gnječenja, sila treba djelovati dok se krov ne deformira toliko da se podudara s ravninom koja spaja gornji dio zaštitne konstrukcije s onim prednjim dijelom traktora koji je sposoban nositi masu traktora kad se prevrne. Nakon toga treba ukloniti silu i traktor ili silu opterećenja usmjeriti tako da se greda nalazi iznad točke zaštitne konstrukcije koja bi nosila traktor kad se potpuno prevrne. Nakon toga primjenjuje se sila Ff.

Sila Ff treba djelovati najmanje pet sekundi nakon prestanka vidno uočljive deformacije.

Ispitivanje se zaustavlja ako zaštitna konstrukcija prodre u sigurnosni prostor ili ostavi sigurnosni prostor bez zaštite.

1.7. Drugo uzdužno opterećenje

Primjena opterećenja je vodoravna i usporedna s vertikalnom središnjom ravninom traktora.

Drugo uzdužno opterećenje primjenjuje se odostraga ili sprijeda kako je određeno u točki 3.1.1.1 Priloga II.

Ono se primjenjuje u smjeru suprotnom od djelovanja uzdužnog opterećenja navedenog u točki 1.2. i na rubu koji je najudaljeniji od istog tog opterećenja.

Ono se mora primjenjivati na najviši nosivi poprečni element zaštitne konstrukcije (tj. na onaj dio koji bi u slučaju prevrtanja vjerojatno prvi dodirnuo tlo).

Točka primjene opterećenja mora se nalaziti na jednoj šestini širine vrha zaštitne konstrukcije, mjereno prema unutra od vanjskog ruba. Za širinu zaštitne konstrukcije uzima se udaljenost između dvije crte usporedne s vertikalnom središnjom ravninom traktora koje dodiruju vanjske rubove zaštitne konstrukcije u vodoravnoj ravnini koja dodiruje gornje strane poprečnih elementa zaštitne konstrukcije.

Duljina grede ne smije biti manja od jedne trećine širine zaštitne konstrukcije (kako je prethodno opisana) ni veća od 49 mm od te najmanje duljine.

Ispitivanje se zaustavlja:

(a)	kad je energija deformacije koju apsorbira zaštitna konstrukcija jednaka ili veća od zahtijevane ulazne energije Eil 2 (gdje Eil 2 = 0,35 mt); ili

(b)	kad zaštitna konstrukcija prodre u sigurnosni prostor ili ostavi taj prostor bez zaštite.

2. SIGURNOSNI PROSTOR

2.1. Sigurnosni je prostor prikazan u Prilogu IV. na slici 6., a određen je u odnosu na referentnu, obično uzdužnu ravninu traktora koja prolazi kroz referentnu točku sjedala, određenu u točki 2.3. i središte kola upravljača. Pretpostavlja se da se referentna ravnina pomiče vodoravno sa sjedalom i kolom upravljača tijekom udara, ali da ostaje okomita na pod traktora ili zaštitne konstrukcije, ako je ugrađena elastično.

Kad se kolo upravljača može namještati njegov položaj mora odgovarati uobičajenom položaju za vozača kad sjedi.

2.2. Granice prostora određene su:

2.2.1. vertikalnim ravninama koje prolaze 250 mm s obje strane referentne ravnine, koje dosežu visinu od 300 mm iznad referentne točke sjedala;

2.2.2. usporednim ravninama koje se protežu od gornjeg ruba ravnina navedenih u točki 2.2.1. do visine od najviše 900 mm iznad referentne točke sjedala i nagnute su tako da se gornji rub ravnine na strani na koju je izveden udar nalazi barem 100 mm od referentne ravnine;

2.2.3. vodoravnom ravninom na visini 900 mm iznad referentne točke sjedala;

2.2.4. kosom ravninom okomitom na središnju ravninu koja sadrži točku koja se nalazi 900 mm izravno iznad referentne točke sjedala i krajnju stražnju točku naslona sjedala;

2.2.5. površinom, zakrivljenom ako je potrebno, s izvodnicama okomitim na referentnu ravninu koja se proteže prema dolje od krajnje stražnje točke sjedala i dodiruje naslon sjedala po cijeloj njegovoj duljini;

2.2.6. linearno zakrivljenom površinom, okomitom na referentnu ravninu, s polumjerom 120 mm i koja dodiruje ravnine navedene u točkama 2.2.3. i 2.2.4.;

2.2.7. linearno zakrivljenom površinom okomitom na referentnu ravninu, koja ima polumjer 900 mm i nastavlja se 400 mm prema naprijed od ravnine navedene u točki 2.2.3. i koju dodiruje u točki koja se nalazi 150 mm ispred referentne točke sjedala;

2.2.8. kosom ravninom okomitom na referentnu ravninu koja povezuje površinu navedenu u točki 2.2.7. u njezinu prednjem rubu i prolazi na udaljenosti od 40 mm od kola upravljača. U slučaju najvišeg položaja kola upravljača ta se ravnina zamjenjuje ravninom tangencijalnom na površinu navedenu u točki 2.2.7.;

2.2.9. vertikalnom ravninom okomitom na referentnu ravninu koja se nalazi 40 mm ispred kola upravljača;

2.2.10. vodoravnom ravninom kroz referentnu točku sjedala;

2.2.11. U slučaju traktora sa zakretnim položajem za vožnju, sigurnosni prostor sastoji se od oba sigurnosna prostora određena s oba položaja kola upravljača i sjedala.

2.2.12. U slučaju traktora koji se može opremiti dodatnim sjedalima, pri ispitivanjima se upotrebljava sastavljeni sigurnosni prostor oko referentnih točaka za sve moguće položaje postavljanja sjedala. Zaštitna konstrukciju pri prevrtanju ne smije prodrijeti u sastavljeni prostor oko različitih referentnih točaka.

2.2.13. Kad se nakon obavljena ispitivanja predloži novi položaj sjedala, proračunom treba provjeriti nalazi li se sigurnosni prostor oko nove referentne točke sjedala potpuno u prethodno određenu sigurnosnom prostoru. Ako to nije tako, potrebno je novo ispitivanje.

2.3. Položaj sjedala i referentna točka sjedala.

2.3.1. Za potrebe određivanja sigurnog prostora u točki 2.1. sjedalo treba biti u krajnjem stražnjem položaju koji omogućuje vodoravno namještanje. Sjedalo se mora postaviti u središnji položaj područja namještanja po visini kad je to namještanje neovisno o namještanju njegovog vodoravnog položaja.

Referentna točka određuje se uporabom naprave koja je prikazana na slikama 7. i 8. u Prilogu IV. i kojom se simulira opterećenje ljudskim tijelom. Naprava se sastoji od sjedišne ploče i ploča naslona. Donja ploča naslona zglobno je povezana u području trtice (A) i križa (B), pri čemu se zglob (B) može namještati po visini.

2.3.2. Referentna točka sjedala određena je kao točka u središnjoj uzdužnoj ravnini sjedala u kojoj se presijecaju tangencijalna ravnina na donjemu dijelu naslona i vodoravna ravnina. Ta vodoravna ravnina presijeca donju plohu sjedišne ploče 150 mm ispred gore navedene tangente.

2.3.3. Kad sjedalo ima namjestivi hod sjedala, bez obzira na to može li se ili ne može namještati ovisno o težini vozača, ono mora biti namješteno na sredini tog hoda.

Naprava mora biti postavljena na sjedalo. Potom ju je potrebno opteretiti silom od 550 N u točki 50 mm ispred zgloba (A), a oba dijela plohe naslona lagano pritisnuti tangencijalno na naslon sjedala.

2.3.4. Ako nije moguće točno odrediti tangentu za svako područje naslona (ispod i iznad lumbalnog područja), mora se provesti sljedeći postupak:

2.3.4.1.

ako nije moguće točno odrediti tangentu na donju površinu, donji dio ploče naslona u vertikalnom položaju pritisne se na naslon sjedala;

2.3.4.2.

ako nije moguće odrediti tangentu na gornju površinu, zglob (B) pričvrsti se na visini 230 mm iznad referentne točke sjedala (S) ako je donji dio ploče naslona vertikalan. Potom oba dijela ploče naslona treba u vertikalnom položaju lagano pritisnuti tangencijalno na naslon sjedala.

3. PROVJERE I MJERENJA KOJE TREBA OBAVITI

3.1. Sigurnosni prostor

Tijekom svakog ispitivanja treba pregledati zaštitnu konstrukciju radi utvrđivanja je li koji dio zaštitne konstrukcije prodro u sigurnosni prostor oko vozačkog sjedala kako je određen u točki 2.1. Dodatno, treba pregledati zaštitnu konstrukciju radi utvrđivanja je li koji dio sigurnosnog prostora izvan područja zaštićenog zaštitnom konstrukcijom. U tom smislu smatra se da je izvan područja zaštićenog konstrukcijom ako bilo koji dio sigurnosnog prostora dotakne ravnu podlogu kad se traktor prevrne u smjeru iz kojega se primjenjuje opterećenje. Pritom se pretpostavlja da su veličina guma i namještanje razmaka kotača najmanji prema podacima proizvođača.

3.2. Konačna trajna deformacija

Nakon ispitivanja mora se zapisati konačna trajna deformacija zaštitne konstrukcije. U tu se svrhu prije početka ispitivanja zapišu položaji glavnih elemenata zaštitne konstrukcije u odnosu na sjedalo.

PRILOG IV.

SLIKE

Slika 1.	:	Točka djelovanja bočnog opterećenja
Slika 2.	:	Točka djelovanja stražnjeg uzdužnog opterećenja
Slika 3.	:	Primjer izgleda naprave za ispitivanje gnječenjem
Slika 4.a	:	Krivulja sila/deformacija – ispitivanje preopterećenjem nije potrebno
Slika 4.b	:	Krivulja sila/deformacija – ispitivanje preopterećenjem potrebno
Slika 4.c	:	Krivulja sila/deformacija – ispitivanje preopterećenjem se nastavlja
Slika 5.	:	Prikaz pojmova za trajnu, elastičnu i ukupnu deformaciju
Slika 6.a	:	Bočni pogled na sigurnosni prostor
Slika 6.b	:	Pogled sprijeda/odostraga na sigurnosni prostor
Slika 6.c	:	Izometrički pogled
Slika 7.	:	Naprava za određivanje referentne točke sjedala
Slika 8.	:	Postupak određivanja referentne točke sjedala

PRILOG V.

PRILOG VI.

OZNAKE

Oznaka EZ homologacije tipa sastavnog dijela sastoji se od pravokutnika oko malog slova „e” iza kojega se nalazi razlikovno (razlikovna) slovo (slova) ili broj države članice koja je dodijelila homologaciju tipa sastavnog dijela:

1 za Njemačku

2 za Francusku

3 za Italiju

4 za Nizozemsku

5 za Švedsku

6 za Belgiju

7 za Mađarsku

8 za Češku

9 za Španjolsku

11 za Ujedinjenu Kraljevinu

12 za Austriju

13 za Luksemburg

17 za Finsku

18 za Dansku

19 za Rumunjsku

20 za Poljsku

21 za Portugal

23 za Grčku

24 za Irsku

26 za Sloveniju

27 za Slovačku

29 za Estoniju

32 za Latviju

24 za Bugarsku

36 za Litvu

49 za Cipar

50 za Maltu.

U blizini pravokutnika mora se također navesti broj EZ homologacije tipa sastavnog dijela koji odgovara broju certifikata o EZ homologaciji tipa sastavnog dijela izdanog s obzirom na čvrstoću tipa zaštitne konstrukcije i njezinog pričvršćenja na traktor.

Primjer oznake EZ homologacije tipa sastavnog dijela

Oznaka EZ homologacije tipa sastavnog dijela mora se dopuniti dodatnom oznakom „S”

PRILOG VII.

PRILOG VIII.

Uvjeti za EZ homologaciju tipa

1.	Zahtjev za EZ homologaciju tipa traktora s obzirom na čvrstoću zaštitne konstrukcije i čvrstoću njezinog pričvršćenja na traktor mora podnijeti proizvođač traktora ili njegov ovlašteni predstavnik.

2.	Traktor koji predstavlja tip traktora koji treba homologirati, na koji su ugrađeni zaštitna konstrukcija i njezino pričvršćenje, mora se dostaviti tehničkim službama koje su odgovorne za provođenje homologacijskih ispitivanja.

Tehnička služba koja je odgovorna za provođenje homologacijskih ispitivanja treba provjeriti je li predviđena ugradba homologiranog tipa zaštitne konstrukcije na tip traktora za koji je zatražena homologacija. Posebno se treba uvjeriti da pričvršćenje zaštitne konstrukcije odgovara ispitanom kad je dodijeljena EZ homologacija tipa.

4.	Nositelj EZ homologacije tipa može zatražiti njezino proširenje na druge tipove zaštitne konstrukcije.

Nadležna tijela za homologaciju dodjeljuju takvo proširenje pod sljedećim uvjetima:

5.1.	novi tip zaštitne konstrukcije i njezino pričvršćenje na traktor dobili su homologaciju tipa sastavnog dijela;

5.2.	ona je konstruirana za ugradbu na tip traktora za koji je zatraženo proširenje EZ homologacija tipa;

5.3.	pričvršćenje zaštitne konstrukcije na traktor odgovara ispitanom kad je dodijeljena EZ homologacije tipa sastavnog dijela.

6.	Certifikat za koji je obrazac prikazan u Prilogu IX. prilaže se certifikatu o EZ homologaciji tipa za svaku dodijeljenu ili odbijenu homologaciju tipa ili proširenje homologacije tipa.

7.	Ako je zahtjev za EZ homologaciju tipa za tip traktora podnesen istodobno sa zahtjevom za EZ homologaciju tipa sastavnog dijela za tip zaštitne konstrukcije koja je namijenjena ugradbi na tip traktora za koji je zatražena EZ homologacija tipa, ispitivanja propisana u točkama 2. i 3. ne provode se.

PRILOG IX.

PRILOG X.

DIO A

Direktiva stavljena izvan snage s popisom njezinih uzastopnih izmjena

(navedeno u članku 13.)

Direktiva Vijeća 79/622/EEZ (SL L 179, 17.7.1979., str. 1.)
Direktiva Komisije 82/953/EEZ (SL L 386, 31.12.1982., str. 31.)
Točka IX.A.15.(h) Priloga I. Aktu o pristupanju iz 1985. (SL L 302, 15.11.1985., str. 213.)
Direktiva Vijeća 87/354/EZ (SL L 192, 11.7.1987., str. 43.)	Samo u pogledu upućivanja na Direktivu 79/622/EEZ u članku 1. i Prilogu, točki 9. podtočki (h)
Direktiva Vijeća 88/413/EEZ (SL L 200, 26.7.1988., str. 32.)
Točka XI.C.II.4. Priloga I. Aktu o pristupanju iz 1994. (SL L C 241, 29.8.1994., str. 206.)
Direktiva Komisije 1999/40/EZ (SL L 124, 18.5.1999., str. 11.).
Točka 1.A.29. Priloga II. Aktu o pristupanju iz 2003. (SL L 236, 23.9.2003., str. 61.)
Direktiva Vijeća 2006/96/EZ (SL L 363, 20.12.2006., str. 81.)	Samo u pogledu upućivanje na Direktivu 79/622/EEZ u članku 1. i Prilogu, točki A.28.

DIO B

Popis rokova za prenošenje u nacionalno zakonodavstvo

(navedeno u članku 13.)

Direktiva	Rok za prenošenje
79/622/EEZ	27. prosinca 1980.
82/953/EEZ	30. rujna 1983. (1)
87/354/EEZ	31. prosinca 1987.
88/413/EEZ	30. rujna 1988. (2)
1999/40/EZ	30. lipnja 2000. (3)
2006/96/EZ	31. prosinca 2006.

(1) U skladu s člankom 2. Direktive 1982/953/EEZ:

„1. S učinkom od 1. listopada 1983. države članice ne smiju:

—	odbiti dodijeliti EEZ homologaciju tipa, ni izdati dokument propisan u članku 10. stavku 1. zadnjoj alineji Direktive 74/150/EEZ niti dodijeliti nacionalnu homologaciju tipa za svaki tip traktora, ni

—	zabraniti stavljanje u uporabu traktora,

ako zaštitna konstrukcija pri prevrtanju za taj tip traktora ili te traktore ispunjava odredbe ove Direktive.

2. S učinkom od 1. listopada 1984. države članice:

—	ne mogu više izdavati dokument propisan u članku 10. stavku 1. zadnjoj alineji Direktive 74/150/EEZ za svaki tip traktora na kojem zaštitna konstrukcija pri prevrtanju ne ispunjava odredbe ove Direktive,

—	mogu odbiti dodijeliti nacionalnu homologaciju za svaki tip traktora na kojem zaštitna konstrukcija pri prevrtanju ne ispunjava odredbe ove Direktive.

3. S učinkom od 1. listopada 1985. države članice mogu zabraniti početak uporabe traktora na kojima zaštitna konstrukcija pri prevrtanju ne ispunjava odredbe ove Direktive.

4. Odredbe stavaka 1. i 3. ne dovode u pitanje odredbe Direktive 77/536/EEZ”.

(2) U skladu s člankom 2. Direktive 88/413/EEZ:

„1. Od 1. listopada 1988. države članice ne smiju:

—	odbiti dodijeliti EEZ homologaciju tipa, ni izdati dokument propisan u članku 10. stavku 1. zadnjoj alineji Direktive 74/150/EEZ niti dodijeliti nacionalnu homologaciju tipa za svaki tip traktora, ni

—	zabraniti stavljanje u uporabu traktora,

ako zaštitna konstrukcija pri prevrtanju za taj tip traktora ili te traktore ispunjava odredbe ove Direktive.

2. Od 1. listopada 1989. države članice:

—	ne mogu više izdavati dokument propisan u članku 10. stavku 1. zadnjoj alineji Direktive 74/150/EEZ za svaki tip traktora na kojem zaštitna konstrukcija pri prevrtanju ne ispunjava odredbe ove Direktive.

—	mogu odbiti dodijeliti nacionalnu homologaciju za svaki tip traktora na kojem zaštitna konstrukcija pri prevrtanju ne ispunjava odredbe ove Direktive.”

(3) U skladu s člankom 2. Direktive 1999/40/EZ:

„1. Od 1. srpnja 2000., države članice ne smiju:

—	odbiti dodijeliti EEZ homologaciju tipa, ni izdati dokument propisan u članku 10. stavku 1. zadnjoj alineji Direktive 74/150/EEZ niti dodijeliti nacionalnu homologaciju tipa za svaki tip traktora, ni

—	zabraniti stavljanje u uporabu traktora,

ako dotični traktori ispunjavaju zahtjeve Direktive 79/622/EEZ, kako je izmijenjena ovom Direktivom.

2. Od 1. siječnja 2001. države članice:

—	ne mogu više izdavati dokument propisan u članku 10. stavku 1. trećoj alineji Direktive 74/150/EEZ za svaki tip traktora koji ne ispunjava zahtjeve Direktive 79/622/EEZ, kako je izmijenjena ovom Direktivom,

—	mogu odbiti dodijeliti nacionalnu homologaciju za svaki tip traktora koji ne ispunjava zahtjeve Direktive 79/622/EEZ, kako je izmijenjena ovom Direktivom.”

PRILOG XI.

KORELACIJSKA TABLICA

Direktiva 79/622/EEZ	Direktiva 1999/40/EZ	Ova Direktiva
Članci 1. i 2.		Članci 2. i 3.
Članak 3. stavak 1.		Članak 4., prvi stavak
Članak 3. stavak 2.		Članak 4. drugi i treći stavak
Članci 4. i 5.		Članci 5. i 6.
Članak 6. prva rečenica		Članak 7. prvi stavak
Članak 6. druga rečenica		Članak 7. drugi stavak
	Članak 2.	Članak 8.
Članak 8.		Članak 9.
Članak 9. uvodni dio		Članak 1. uvodni dio
Članak 9. prva alineja		Članak 1. točka (a)
Članak 9. druga alineja		Članak 1. točka (b)
Članak 9. treća alineja		Članak 1. točka (c)
Članak 9. četvrta alineja		Članak 1. točka (d)
Članci 10. i 11.		Članci 10. i 11.
Članak 12. stavak 1.		—
Članak 12. stavak 2.		Članak 12.
—		Članci 13. i 14.
Članak 13.		Članak 15.
Prilozi od I. do IX.		Prilozi od I. do IX.
—		Prilog X.
—		Prilog XI.

13/Sv. 052

Službeni list Europske unije

224

32009L0136

L 337/11

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

25.11.2009.

DIREKTIVA 2009/136/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 25. studenoga 2009.

o izmjeni Direktive 2002/22/EZ o univerzalnim uslugama i pravima korisnika s obzirom na elektroničke komunikacijske mreže i usluge (Direktiva o univerzalnim uslugama), Direktiva 2002/58/EZ o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u sektoru elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama) i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 o suradnji između nacionalnih tijela odgovornih za provedbu zakona o zaštiti potrošača

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 95.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga nadzornika za zaštitu podataka (3),

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora (4),

budući da:

(1)

djelovanje pet direktiva koje predstavljaju postojeći pravni okvir za elektroničke komunikacijske mreže i usluge (Direktiva 2002/19/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o pristupu i međusobnom povezivanju elektroničkih komunikacijskih mreža i pripadajuće opreme (Direktiva o pristupu) (5), Direktiva 2002/20/EZ o ovlaštenju u području elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga (Direktiva o ovlaštenju) (6), Direktiva 2002/21/EZ o zajedničkom regulatornom okviru za elektroničke komunikacijske mreže i usluge (Okvirna direktiva) (7), Direktiva 2002/22/EZ o univerzalnim uslugama i pravima korisnika u vezi s elektroničkim komunikacijskim mrežama i uslugama (Direktiva o univerzalnim uslugama) (8) i Direktiva 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama) (9) (navedene direktive dalje u tekstu nazivaju se „Okvirna direktiva i posebne direktive”), podliježe povremenom preispitivanju Komisije, s ciljem, prije svega, utvrđivanja potrebe za prilagodbama uzimajući u obzir tehnološki i tržišni razvoj.

(2)	U tom pogledu, Komisija je svoje nalaze uputila Vijeću, Europskom parlamentu, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija u Komunikaciji od 29. lipnja 2006. o pregledu zakonodavnog okvira EU za elektroničke komunikacijske mreže i usluge.

(3)

Reforma zakonodavnog okvira EU-a o elektroničkim komunikacijskim mrežama i uslugama, uključujući i izmjene odredbi koje se odnose na krajnje korisnike s invaliditetom, predstavlja ključnu mjeru koja vodi prema usporednom ostvarenju jedinstvenog europskog informacijskog prostora i uključivog informacijskog društva. Navedeni ciljevi obuhvaćeni su strateškim okvirom za razvoj informacijskog društva, kako je opisano u Komunikaciji Komisije Vijeću, Europskom parlamentu, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija od 1. lipnja 2005. pod naslovom „i2010 – Europsko informacijsko društvo za rast i zapošljavanje”.

(4)

Temeljni zahtjev univerzalnih usluga je korisnicima na zahtjev omogućiti priključak na javnu komunikacijsku mrežu, na određenoj lokaciji i po povoljnoj cijeni. Zahtjev se odnosi na pružanje usluga lokalnih, nacionalnih i međunarodnih telefonskih poziva, faksimila i dostupnosti podataka. Države članice pružanje navedenih usluga mogu ograničiti na primarnu lokaciju ili prebivalište krajnjeg korisnika. Ne bi trebala postojati ograničenja s obzirom na tehnička sredstva potrebna za izvođenje priključivanja, koje omogućuje korištenje žične ili bežične tehnologije, niti ikakvih ograničenja s obzirom na to da li operatori podržavaju dio ili sve obveze univerzalnih usluga.

(5)

Podatkovni priključci na javnu komunikacijsku mrežu na fiksnoj lokaciji trebali bi moći podržavati prijenos podataka brzinama koje su odgovarajuće s obzirom na pristup mrežnim uslugama, poput onih koje se pružaju putem javnog interneta. Brzina pristupa internetu za pojedinog korisnika može ovisiti o različitim čimbenicima, uključujući i pojedinog ili više pružatelja usluge priključka na internet, kao i određene aplikacije za koju se priključak koristi. Brzina prijenosa podataka koju može podržavati veza na javnu komunikacijsku mrežu ovisi o mogućnostima opreme korisnika, kao i samog priključka. Zbog tog razloga nije primjereno određivanje jedinstvene brzine prijenosa podataka odnosno količine bitova u jedinici vremena na razini Zajednice. Da bi se državama članicama omogućilo da prema potrebi poduzmu odgovarajuće mjere, te kako bi osigurale da veza za prijenos podataka podržava odgovarajuće brzine prijenosa, a koje su odgovarajuće za omogućavanje funkcionalnog internetskog pristupa, kako su odredile države članice, uzimajući u obzir odgovarajuće okolnosti na nacionalnom tržištu, na primjer prevladavajuću pojasnu širinu koju koristi većina pretplatnika u toj državi članici, kao i tehničku izvedivost, pod uvjetom da navedene mjere imaju za cilj smanjenje poremećaja na tržištu. Kada takve mjere uzrokuju nepravedno opterećenje određenog poduzeća, uzimajući u obzir troškove i prihode, kao i nematerijalnu korist, koji proizlaze iz pružanja dotičnih usluga, navedeno može biti uključeno u neto izračun univerzalnih obveza. Također se može primijeniti drugi izvor financiranja mrežne infrastrukture, što uključuje i financiranje ili nacionalne mjere koje su u skladu sa zakonodavstvom Zajednice.

(6)

Navedeno ne dovodi u pitanje potrebu provođenja pregleda univerzalnih obveza pružanja usluge od strane Komisije, a što može uključivati financijske ili druge obveze, u skladu s člankom 15. Direktive 2002/22/EZ (Direktiva o univerzalnim uslugama), i prema potrebi, predstavljanje prijedloga za reformama, kako bi se ispunili ciljevi javnih interesa.

(7)	U svrhu jasnoće i jednostavnosti, ovom se Direktivom obuhvaćaju samo izmjene Direktiva 2002/22/EZ (Direktiva o univerzalnim uslugama) i 2002/58/EZ (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama).

(8)

Ne dovodeći u pitanje Direktivu 1999/5/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 1999. o radijskoj opremi i telekomunikacijskoj terminalnoj opremi, te o uzajamnom priznavanju njihove sukladnosti (10), a posebno zahtjeve koji se odnose na osobe s invaliditetom, kako je utvrđeno u njenom članku 3. stavku 3. točki (f), određeni aspekti terminalne opreme, uključujući i opremu koja je postavljena u prostoru za korisnike i namijenjena krajnjim korisnicima s invaliditetom, bez obzira na to da li su njihove posebne potrebe uzrokovane invaliditetom ili su posljedica poznije dobi, trebali bi biti obuhvaćeni Direktivom 2002/22/EZ (Direktiva o univerzalnim uslugama), kako bi se olakšao pristup mrežama i korištenje njihovih usluga. Takva oprema trenutačno uključuje samo radijsku opremu i telekomunikacijsku terminalnu opremu, kao i posebne naprave za terminale za krajnje korisnike s oštećenjem sluha.

(9)

Države članice trebale bi utvrditi mjere koje promiču stvaranje tržišta za široko dostupne proizvode i usluge koji uključuju i krajnje korisnike s invaliditetom. To se, između.-ostalog, može postići uzimanjem u obzir europskih standarda, uvođenjem zahtjeva za elektroničkim pristupom (eAccessibility) za postupke javne nabave i pozive na javne natječaje koji se odnose na pružanje usluga, te provođenjem zakonodavstva koje podržava prava krajnjih korisnika s invaliditetom.

(10)

Kada poduzeće kojemu je naloženo pružanje univerzalnih usluga, kako je utvrđeno u članku 4. Direktive 2002/22/EZ (Direktiva o univerzalnim uslugama), odluči sva svoja sredstva mreže s lokalnim pristupom na nacionalnom državnom području ili znatan dio tih sredstava s obzirom na obvezu pružanja univerzalnih usluga, prenijeti na određenu pravnu osobu u drugom krajnjem vlasništvu, državno regulatorno tijelo trebalo bi procijeniti učinke prijenosa, kako bi se utvrdio nastavak obveza pružanja univerzalnih usluga na cjelokupnom državnom području ili na dijelovima državnog područja. U tu svrhu, takvo bi poduzeće o navedenim djelovanjima unaprijed trebalo obavijestiti nacionalno zakonodavno tijelo koje je nametnulo obvezu pružanja univerzalnih usluga. Procjena državnog regulatornog tijela ne bi smjela utjecati na dovršetak prijenosa.

(11)

Tehnološki razvoj doveo je do znatnog smanjenja broja javnih telefonskih govornica. Kako bi se osigurala tehnološka nepristranost i nastavila mogućnost pristupa javnosti glasovnoj telefoniji, državna regulatorna tijela trebala bi poduzećima nametnuti obvezu prema kojoj ista trebaju osigurati ne samo postavljanje javnih govornica, u skladu s razumnim potrebama krajnjih korisnika, već i prema potrebi uspostavljanje dodatnih točaka pristupa javnoj glasovnoj telefoniji.

(12)

Osobama s invaliditetom trebao bi biti zajamčen jednak pristup uslugama, na onoj razini koja je zajamčena ostalim krajnjim korisnicima. U tu svrhu, pristup bi trebao biti funkcionalno jednak, tako da krajnjim korisnicima s invaliditetom bude dostupna jednaka mogućnost korištenja usluga, kao i drugim krajnjim korisnicima, no korištenjem drugih sredstava.

(13)

Definicije se trebaju prilagoditi tako da su sukladne načelu tehnološke nepristranosti i kako bi mogle pratiti tehnološki razvoj. Prije svega, uvjeti pružanja usluge trebali bi biti odvojeni od stvarnih definirajućih elemenata javno dostupne telefonske usluge ili drugim riječima, elektronička komunikacijska usluga dostupna javnosti za slanje i primanje, izravnih ili neizravnih, nacionalnih ili međunarodnih poziva putem određenog broja ili brojeva, u nacionalnom ili međunarodnom planu telefonskih brojeva, bez obzira na to da li se takva usluga temelji na tehnologiji komutacije kanala ili komutacije paketa. Priroda takve usluge je da je dvosmjerna, te svim stranama omogućava komunikaciju. Usluga koja ne ispunjava sve navedene uvjete, kao što je na primjer aplikacija „na klik”, odnosno pretraživanje internetskih stranica usluge podrške za korisnike pomoću miša, nije javno dostupna telefonska usluga. Javno dostupne telefonske usluge također uključuju načine prenošenja posebno namijenjenih krajnjim korisnicima s invaliditetom koji koriste usluge tekstualnog prijenosa ili cjelokupnog razgovora.

(14)

Neophodno je pojasniti da bi neizravno pružanje usluga moglo uključivati okolnosti u kojima se utvrđivanje podrijetla poruke vrši putem odabira operatora ili putem prethodnog odabira ili kada pružatelj usluge preprodaje ili promijeni robnu marku (brand) javno dostupnih telefonskih usluga koje pruža neko drugo poduzeće.

(15)

Kao posljedica tehnološkog i tržišnog napretka, mreže se sve više prebacuju na tehnologiju internetskog protokola (IP-a), a potrošači mogu sve više birati između određenog broja konkurentskih poduzeća koja pružaju glasovne usluge. Stoga bi države članice također trebale moći razdvojiti obveze univerzalnih usluga s obzirom na pružanje veze na javnu komunikacijsku mrežu na fiksnoj lokaciji, od pružanja usluge javno dostupne telefonije. Takvo razdvajanje ne bi trebalo utjecati na područje primjene obveza vezanih uz univerzalnu uslugu, kako je definirana i pregledana na razini Zajednice.

(16)

U skladu s načelom zamjenjivosti, države članice trebaju odlučiti o objektivnim kriterijima na temelju kojih su poduzeća odabrana da budu pružatelji univerzalnih usluga, prema potrebi uzimajući u obzir sposobnost i volju poduzeća za prihvaćanjem svih ili dijela obveza univerzalnih usluga. Navedeno ne prejudicira da države članice mogu uključivati, u postupku odabira, posebne uvjete na temelju učinkovitosti, uključujući, između ostalog, grupiranje zemljopisnih područja ili dijelova ili utvrđivanje minimalnog razdoblja za odabir.

(17)

Državna regulatorna tijela trebala bi nadzirati razvoj i razinu maloprodajnih tarifa za usluge koje su obuhvaćene obvezama univerzalnih usluga, čak i kada država članica još nije odredila poduzeće koje bi trebalo pružati univerzalne usluge. U tom slučaju, nadzor bi se trebao provoditi tako da ne predstavlja preveliko administrativno opterećenje za državna regulatorna tijela, niti za poduzeća koja pružaju navedenu uslugu.

(18)	Dodatne obveze namijenjene prelasku sa zakonodavnog okvira iz 1998. na okvir iz 2002. trebale bi se poništiti, zajedno s drugim odredbama koje se preklapaju sa i koje predstavljaju ponavljanje odredbi utvrđenih u Direktivi 2002/21/EZ (Okvirna direktiva).

(19)

Zahtjev za pružanje minimalnog broja zakupljenih vodova na razini maloprodaje, koji je bio neophodan za kontinuiranu primjenu odredbi zakonodavnog okvira iz 1998., u području zakupljenih vodova, a koji još nije bio dovoljno konkurentan u vrijeme stupanja na snagu okvira iz 2002., više nije neophodan i trebao bi se ukinuti.

(20)

Nastavkom nametanja predodabira i odabira operatora neposredno u zakonodavstvu Zajednice moglo bi doći do ometanja tehnološkog razvitka. Državna regulatorna tijela trebala bi nametnuti navedeni pravni lijek u skladu s analizom tržišta, izvršenom u skladu s postupcima utvrđenim u Direktivi 2002/21/EZ (Okvirna direktiva) i prema obvezama navedenima u članku 12. Direktive 2002/19/EZ (Direktiva o pristupu).

(21)

Odredbe o ugovorima trebale bi se primijeniti ne samo na potrošače, već i na ostale krajnje korisnike, prvenstveno mikro poduzeća i mala i srednja poduzeća (MSP-e), kojima bi moguće bolje odgovarao ugovor u skladu s potrebama potrošača. Kako bi se izbjeglo nepotrebno administrativno opterećenje za operatore, kao i složenost s obzirom na definiciju MSP-a, odredbe o ugovorima ne bi se trebale izravno primjenjivati na navedene krajnje korisnike, već samo u slučaju da to isti izravno zatraže. Države članice trebale bi poduzeti odgovarajuće mjere u svrhu promicanja osviještenosti o navedenoj mogućnosti među MSP-ima.

(22)	Kao posljedica tehnološkog razvoja, uz uobičajene oblike brojčanog označivanja, ubuduće se mogu koristiti i druge vrste pokazatelja.

(23)

Pružatelji usluga elektroničkih komunikacija koji omogućavaju pozive trebali bi svoje korisnike odgovarajuće obavijestiti o (ne)postojanju pristupa uslugama u hitnim slučajevima, kao i mogućim ograničenjima koja se odnose na te usluge (kao što je ograničavanje pružanja podataka o lokaciji pozivatelja ili preusmjeravanje poziva u hitnim slučajevima). Takvi operatori također bi svojim korisnicima trebali pružiti jasne i transparentne informacije u prvotnom ugovoru te u slučaju svih mogućih izmjena u pružanju pristupa, na primjer u podacima o obračunavanju. Navedeni podaci trebali bi uključivati sva ograničenja vezana uz teritorijalnu pokrivenost, na temelju planiranih tehničkih operativnih parametara usluge i dostupne infrastrukture. Kada se usluga ne pruža putem komutirane telefonske mreže, podaci bi također trebali uključivati razinu pouzdanosti pristupa kao i podatke o lokaciji pozivatelja, u usporedbi s uslugom koja se pruža putem komutirane telefonske mreže, uzimajući u obzir postojeću tehnologiju i mjerila kakvoće, kao i sve druge pokazatelje koji se odnose na kakvoću usluge, navedene u Direktivi 2002/22/EZ (Direktiva o univerzalnim uslugama).

(24)

Uzimajući u obzir terminalnu opremu, ugovori s korisnicima trebali bi navoditi sva ograničenja koja nameće operator s obzirom na korištenje opreme, na primjer zaključavanje SIM kartice, ako takva ograničenja nisu zabranjena prema nacionalnom zakonodavstvu, te sve naplate vezane uz raskid ugovora, prije ili na datum istjecanja ugovora, uključujući sve troškove koji su nametnuti kako bi se zadržala oprema.

(25)	Bez nametanja obveza operatoru da svojim djelovanjem nadilazi obveze u skladu sa zakonom Zajednice, korisnički ugovor također bi trebao navoditi vrstu djelovanja, ako takvo postoji, koju operator može poduzeti u slučaju incidenata vezanih uz sigurnost ili ispravnost, prijetnju ili ranjivost.

(26)

Kako bi se zadovoljio interes javnosti s obzirom na korištenje komunikacijskih usluga te se potaknula zaštita prava i sloboda drugih, odgovarajuća nacionalna nadležna tijela trebala bi moći proizvesti i proširiti, uz pomoć operatora, podatke koji su od javnog interesa, vezane uz korištenje takvih usluga. Navedeno bi moglo uključivati podatke od javnog interesa vezane uz kršenje autorskih prava, drugo nezakonito korištenje i širenje štetnog sadržaja, savjete i mjere vezane uz zaštitu od rizika za osobnu sigurnost, koji primjerice mogu proizaći razotkrivanjem osobnih podataka u određenim okolnostima, kao i rizike vezane uz privatnost i osobne podatke, te dostupnost softverskih rješenja koja su prilagodljiva i jednostavna za korištenje ili softverskih rješenja koja omogućavaju zaštitu djece ili ranjivih osoba. Podaci se mogu koordinirati putem koordinacijskog postupka, uspostavljenog u članku 33. stavku 3. Direktive 2002/22/EZ (Direktiva o univerzalnim uslugama). Takvi podaci, koji su od javnog interesa, trebali bi se prema potrebi ažurirati i predstaviti u lako razumljivim ispisanim ili elektroničkim oblicima, kako je određeno u pojedinoj državi članici i na internetskim stranicama javnih nacionalnih tijela. Državna regulatorna tijela trebala bi moći omogućiti operatorima širenje takvih standardiziranih podataka svim svojim korisnicima, na način koji odobravaju državna regulatorna tijela. Kada to zahtijevaju države članice, podaci bi se također trebali uključiti u ugovore. Međutim, širenje takvih podataka ne bi trebalo nametati preveliko opterećenje poduzećima. Države članice trebale bi zahtijevati širenje navedenih podataka onim putem kojim to čine poduzeća u komunikaciji s korisnicima, a koja se odvija tijekom uobičajenog poslovanja.

(27)	Pravo korisnika na povlačenje sklopljenih ugovora, bez naknade, odnosi se na prilagodbe u uvjetima ugovaranja, koje nameću operatori mreža elektroničkih komunikacija i/ili usluga.

(28)

Krajnji korisnici trebali bi moći odlučiti o sadržaju koji žele slati i primati, te koje usluge, aplikacije, računalnu opremu (hardver) i programska rješenja (softver) žele koristiti u tu svrhu, ne dovodeći u pitanje potrebu za očuvanjem nepovredivosti i sigurnosti mreža i usluga. Konkurentno tržište korisnicima će pružiti širok izbor sadržaja, aplikacija i usluga. Državna regulatorna tijela trebala bi promicati korisničku sposobnost pristupa i širenja podataka te korištenja aplikacija i usluga prema njihovom odabiru, kako je navedeno u članku 8. Direktive 2002/21/EZ (Okvirna direktiva). Uzimajući u obzir sve značajniju važnost elektroničkih komunikacija za potrošače i tvrtke, korisnici bi u svakom slučaju trebali biti u cijelosti obaviješteni o svim ograničavajućim uvjetima koje nameće operator usluge i/ili mreže, s obzirom na korištenje usluga elektroničkih komunikacija. Navedeni podaci trebali bi navoditi vrstu sadržaja, aplikacije ili odgovarajuće usluge, pojedinih aplikacija ili usluga ili oboje. Ovisno o tehnologiji koja se koristi i vrsti ograničenja, takva ograničenja mogu zahtijevati pristanak korisnika u skladu s Direktivom 2002/58/EZ (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama).

(29)

Direktiva 2002/22/EZ (Direktiva o univerzalnim uslugama) ne propisuje niti ne zabranjuje uvjete koje određuje operator, u skladu s državnim zakonodavstvom, ograničavajući krajnjem korisniku pristup i/ili korištenje usluga i aplikacija, no utvrđuje obvezu pružanja podatak o takvim uvjetima. Države članice koje žele provesti mjere koje se odnose na pristup i/ili korištenje usluga i aplikacija krajnjih korisnika, moraju poštovati osnovna prava građana, uključujući i pravo na privatnost i odgovarajuće djelovanje, te bi sve takve mjere trebale u potpunosti uključivati ciljeve politike utvrđene na razini Zajednice, kao što je promicanje razvoja informacijskog društva Zajednice.

(30)

Direktiva 2002/22/EZ (Direktiva o univerzalnim uslugama) od operatora ne traži nadziranje podataka koji se prenose putem njihove mreže, niti pokretanje zakonskih postupaka protiv korisnika na temelju takvih podataka, niti to čini operatore odgovornima za te podatke. Odgovornost za kaznena djelovanja ili kazneni progon pitanje je nacionalnog zakonodavstva, poštujući osnovna prava i slobode, uključujući pravo na propisani postupak.

(31)

U nedostatku odgovarajućih pravnih pravila u okviru zakonodavstva Zajednice, sadržaj, aplikacije i usluge smatraju se zakonskima ili štetnima u skladu s nacionalnim materijalnim i procesnim pravom. Odluka o tome da li su sadržaj, aplikacije ili usluge zakonske ili štetne, zadaća je države članice, a ne samog operatora elektroničkih komunikacija ili usluga. Primjena Okvirne direktive i posebnih direktiva ne dovodi u pitanje Direktivu 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000., o određenim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu, posebno elektroničke trgovine (Direktiva o elektroničkoj trgovini) (11), koja, između ostalog, sadrži pravilo o „jednostavnom prijenosu” podataka za pružatelje posredničkih usluga, kako su definirani u navedenoj Direktivi.

(32)

Dostupnost transparentnih, ažurnih i usporedivih podataka o ponudama i uslugama, ključan je čimbenik za potrošače i konkurentna tržišta kada nekoliko operatora nudi svoje usluge. Krajnji korisnici usluga elektroničkih komunikacija trebali bi moći jednostavno usporediti cijene različitih usluga koje se nude na tržištu, na temelju informacija koje se objavljuju u jednostavno dostupnom obliku. Kako bi im se omogućila jednostavna usporedba cijena, državnim regulatorna tijela trebala bi od poduzeća koja podržavaju elektroničke komunikacijske mreže i/ili usluge, moći zahtijevati veću transparentnost s obzirom na podatke (uključujući cijene, uzorke potrošnje i druge odgovarajuće statističke podatke) te osigurati da treće stranke imaju pravo korištenja, bez naplate, javno dostupnih podataka koje navedena poduzeća objavljuju. Državnim regulatornim tijelima također bi se trebalo omogućiti objavljivanje vodiča za cijene, posebno kada ih tržište nije ponudilo besplatno ili po razumnoj cijeni. Poduzeća ne bi trebala imati pravo na naknadu za korištenje podataka koji su već objavljeni te se time već koriste u javnosti. K tomu, krajnji korisnici i potrošači trebali bi biti odgovarajuće obaviješteni o cijenama i vrsti usluge koja se nudi, prije same kupnje određene usluge, posebno ako broj besplatne telefonske usluge podliježe dodatnoj naplati.

Državna regulatorna tijela bi trebala imati mogućnost općenito zatražiti podnošenje takvih podataka, te, za određene kategorije usluga koje posebno odrede, i neposredno prije uspostavljanja poziva, osim ako nije drukčije određeno u nacionalnom zakonodavstvu. Kod utvrđivanja kategorija poziva kod kojih je potrebno navođenje podataka o cijeni prije uspostavljanja poziva, državna regulatorna tijela trebala bi uzeti u obzir prirodu usluge, uvjete određivanja cijene koji se na nju primjenjuju te da li ju nudi operator koji nije pružatelj usluga elektroničkih komunikacija. Ne dovodeći u pitanje Direktivu 2000/31/EZ (Direktiva o elektroničkoj trgovini), poduzeća bi također trebala, ako to države članice zatraže, korisnicima podnijeti podatke koji su od javnog interesa, a koje podnose odgovarajuća državna regulatorna tijela s obzirom na, između ostalog, najčešće slučajeve kršenja zakona i njihove pravne posljedice.

(33)

Potrošači bi trebali biti obaviješteni o svojim pravima s obzirom na korištenje njihovih osobnih podataka u imenicima korisnika, te posebno o namjeni ili namjenama takvih imenika, kao i o njihovom pravu, bez dodatne naplate, na izostavljanje iz javnog imenika korisnika, kako je određeno u Direktivi 2002/58/EZ (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama). Korisnici bi također trebali biti obaviješteni o sustavima koji omogućuju uključivanje podataka u bazu podataka imenika, no koji ne otkrivaju takve podatke drugim korisnicima usluga imenika.

(34)

Konkurentno tržište trebalo bi krajnjim korisnicima osigurati kakvoću usluge koja im je potrebna, no u posebnim slučajevima može biti potrebno osigurati održavanje minimalne razine kakvoće mreža elektroničkih komunikacija, kako bi se spriječilo slabljenje usluge, sprečavanje pristupa i usporavanje prometa putem navedenih mreža. Kako bi se zadovoljili standardi kakvoće usluge, operatori mogu koristiti postupke za mjerenje i oblikovanje prometa na mrežnim linijama, kako bi se izbjeglo dosezanje najvećeg mogućeg kapaciteta linije ili preopterećenje linije, što bi također uzrokovalo preopterećenje mreže i općenito slab rad. Navedeni postupci trebali bi podlijegati strogom nadzoru nacionalnih zakonodavnih tijela, koja djeluju u skladu s Okvirnom direktivom i posebnim direktivama, te posebno usmjeravanjem pozornosti na diskriminatorno ponašanje, kako bi se osiguralo da nije došlo do ograničavanja konkurentnih poduzeća. Prema potrebi nacionalna regulatorna tijela također mogu nametnuti zahtjeve za minimalnom kakvoćom usluge poduzećima koja su odgovorna za mreže javnih komunikacija, kako bi osigurala da se usluge i aplikacije koje ovise o toj mreži pružaju u skladu s minimalnim standardima kakvoće, što podliježe pregledu Komisije. Nacionalna regulatorna tijela također bi trebala imati ovlaštenje u skladu s kojim mogu djelovati u slučajevima slabljenja usluge, uključujući sprečavanje ili usporavanje prometa na štetu korisnika. Međutim, budući da nedosljednost djelovanja u navedenom slučaju može onemogućiti djelovanje unutarnjeg tržišta, Komisija bi trebala procijeniti sve zahtjeve koje trebaju utvrditi državna regulatorna tijela, u slučaju mogućih zakonodavnih djelovanja u cijeloj Zajednici, te, prema potrebi, objaviti napomene ili preporuke kako bi se ostvarila dosljedna primjena.

(35)

Kod budućih mreža koje koriste internetski protokol (IP mreže), kada se usluga može odvojiti od podržavanja mreže, države članice trebale bi utvrditi najprimjerenije mjere koje je potrebno poduzeti u svrhu osiguravanja dostupnosti javno dostupnih telefonskih usluga, koje se pružaju korištenjem javnih komunikacijskih mreža i neprekinutog pristupa uslugama u hitnim slučajevima, kod izuzetno teškog kvara na mreži ili u slučajevima više sile, uzimajući u obzir prioritete različitih vrsta korisnika i tehničkih ograničenja.

(36)

Kako bi se osiguralo da krajnji korisnici s invaliditetom imaju istu mogućnost korištenja prednosti koju ima većina krajnjih korisnika, a koje nastaju postojanjem konkurencije i izbora pružatelja usluga, odgovarajuća nacionalna tijela trebala bi zatražiti, prema potrebi i u svjetlu uvjeta na nacionalnoj razini, zadovoljavanje zahtjeva za zaštitu potrošača od strane poduzeća koja pružaju javno dostupne usluge elektroničkih komunikacija.

Navedeni zahtjevi mogu uključivati, prije svega, da dotična poduzeća osiguraju mogućnost odgovarajućeg korištenja prednosti koje nude njihove usluge za osobe s invaliditetom, pod jednakim uvjetima, uključujući i cijene i tarife, kao što su one koje se nude drugim krajnjim korisnicima, te bez obzira na sve moguće dodatne troškove koje bi morali snositi. Drugi zahtjevi mogu se odnositi na veleprodajne ugovore između poduzeća.

(37)

Usluge podrške operatora obuhvaćaju raspon različitih krajnjih korisnika. Pružanje navedenih usluga trebalo bi se riješiti pregovorima između operatora javnih komunikacijskih mreža i usluga podrške operatorima, kao što je slučaj kod neke druge usluge podrške korisnicima, te nije neophodno nastaviti uvjetovanje njihovog pružanja. Odgovarajuće obveze stoga bi se trebale opozvati.

(38)

Usluge pretraživanja imenika trebale bi se pružati, što često i je slučaj, u konkurentnim tržišnim uvjetima, u skladu s člankom 5. Direktive Komisije 2002/77/EZ od 16. rujna 2002. o natjecanju na tržištima elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga (12). Mjere veleprodaje osiguravaju uključivanje podataka o krajnjem korisniku (na fiksnoj i mobilnoj mreži), u baze podataka, trebalo bi biti u skladu sa sigurnosnim mjerama koje se odnose na zaštitu osobnih podataka, uključujući i članak 12. Direktive 2002/58/EZ (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama). Troškovno orijentirano podnošenje navedenih podataka pružateljima usluga, uz postojanje mogućnosti za države članice da uspostave centralizirani mehanizam za pružanje cjelovitih zbirnih podataka pružateljima usluga imenika, kao i omogućavanje pristupa mreži pod razumnim i transparentnim uvjetima, trebalo bi se provesti kako bi se krajnjim korisnicima omogućilo da u potpunosti koriste prednosti koje proizlaze iz postojanja tržišnog natjecanja, s krajnjim ciljem omogućavanja poništavanja zakonodavstava s obzirom na navedene usluge na razini maloprodaje, kao i utvrđivanje ponuda usluga imenika u okviru razumnih i transparentnih uvjeta.

(39)

Krajnji korisnici trebali bi moći uputiti poziv i pristupiti hitnim službama koristeći telefonsku uslugu koja ima mogućnost utvrđivanja mjesta s kojeg je upućen poziv, putem broja ili brojeva u nacionalnom planu numeriranja telefonskih brojeva. Države članice koje koriste nacionalne brojeve u slučaju nužde, pored broja „112” mogu poduzećima nametnuti slične obveze za pristup takvim nacionalnim brojevima za pristup hitnim službama.

Središnja tijela, nadležna za zaprimanje poziva prema hitnim službama trebala bi moći primati i odgovoriti na pozive upućene na pozivni broj „112”, barem jednakom brzinom i učinkovitošću kao i na pozive na nacionalne brojeve za pristup hitnim službama. Važno je povećati osviještenost o postojanju broja „112”, kako bi se poboljšala razina zaštite i sigurnosti građana koji putuju Europskom unijom. U tu svrhu, tijekom putovanja u bilo kojoj državi članici Europske unije, građani bi trebali u potpunosti biti osviješteni o mogućnosti korištenja pozivnog broja „112” kao jedinstvenog pozivnog broja za pristup hitnim službama u svim državama članicama, a posebno putem navođenja tih podataka na međunarodnim autobusnim terminalima, željezničkim stanicama, u lukama ili zračnim lukama, telefonskim imenicima, telefonskim govornicama, u materijalima namijenjenima pretplatnicima te kod izdavanja računa. Navedeno je prije svega odgovornost država članica, no Komisija bi trebala nastaviti pružati potporu i dopunjavati inicijative država članica, kako bi se povisila razina osviještenosti o pozivnom broju „112”, te povremeno procijeniti razinu osviještenosti javnosti o dotičnom broju. Obveza pružanja lokacije pozivatelja trebala bi se dodatno istaknuti, kako bi se povećala razina zaštite građana. Prije svega, poduzeća bi trebala omogućiti dostupnost podacima o lokaciji pozivatelja hitnim službama, čim pozivatelj samostalno dođe do navedene usluge, bez obzira na korištenu tehnologiju. Kako bi se išlo u korak s tehnološkim razvojem, uključujući i aspekt tog razvoja koji omogućava sve točnije utvrđivanje lokacije pozivatelja, Komisija bi trebala imati ovlaštenje za usvajanje mjera za tehničku provedbu, kako bi se osigurao učinkoviti pristup uslugama pozivnog broja „112” u Zajednici, na sveopću korist građana. Takve mjere ne bi smjele dovoditi u pitanje organizaciju hitnih službi u državama članicama.

(40)

Države članice trebale bi poduzećima omogućiti da krajnjim korisnicima pruže usluge elektroničke komunikacije koje su osmišljene za utvrđivanje podrijetla poziva putem broja ili brojeva u nacionalnom planu numeriranja telefonskih brojeva, uzimajući u obzir nacionalne specifikacije i kriterije. Poduzeća koja ne ovise o određenoj mreži moguće nemaju nadzor nad mrežama te možda ne mogu osigurati istu pouzdanost preusmjeravanja hitnih telefonskih poziva ostvarenih putem njihove telefonske usluge, budući da ne mogu jamčiti dostupnost usluge, uzimajući u obzir da problemi vezani uz infrastrukturu nisu pod njihovim nadzorom. U slučaju poduzeća koja nisu ovisna o određenoj mreži, osiguravanje podataka o lokaciji pozivatelja neće uvijek biti tehnički izvedivo. Kada se uspostave međunarodno priznati standardi koji osiguravaju precizne usluge preusmjeravanja i povezivanja s hitnim službama, poduzeća koja ne ovise o određenoj mreži također bi trebala ispuniti obveze koje se odnose na podatke o lokaciji, na razini koja je usporediva s onom koja se zahtijeva od drugih poduzeća.

(41)

Države članice trebale bi poduzeti određene mjere kako bi osigurale da su hitne službe, uključujući i pozivni broj „112”, jednako dostupne krajnjim korisnicima s invaliditetom, posebno gluhim osobama i osobama s oštećenjem sluha, osobama s poteškoćama u govoru, te gluhoslijepim osobama. Navedeno bi moglo uključivati posebne terminalne usluge za osobe s oštećenjem sluha, usluge slanja tekstualnih poruka ili druge posebne opreme.

(42)

Razvoj međunarodnog koda „3883” (Europski telefonski brojevni prostor (ETNS)), trenutačno je usporen zbog neodgovarajuće razine osviještenosti, pretjeranih birokratskih proceduralnih zahtjeva i, kao posljedice, nedostatka potražnje. Kako bi se potaknuo razvoj ETNS-a, države članice kojima je Međunarodna telekomunikacijska unija dodijelila međunarodni kod „3883” trebale bi, slijedeći oglednu primjenu domene „eu” na najvišoj razini, delegirati odgovornost za njezino upravljanje, numeriranje i promicanje na postojeće odvojene organizacije, koje je odredila Komisija, na temelju otvorenog, transparentnog i nediskriminirajućeg postupka odabira. Navedena organizacija također bi za zadaća imala razvijanje prijedloga za aplikacije za javne usluge, koristeći ETNS za zajedničke europske usluge, kao što je zajednički broj za prijavljivanje krađa na mobilnim terminalima.

(43)

Uzimajući u obzir posebne okolnosti vezane uz prijavu nestale djece i postojeća ograničenja takvih mogućnosti, države članice trebale bi, što je prije moguće, ne samo odrediti broj za dotičnu svrhu, već i također uložiti što veće napore kako bi prema potrebi osigurale i samo uspostavljanje službe za prijavljivanje nestanka djece, na svojim državnim područjima, pod brojem „116000”. U tu svrhu, države članice trebale bi, prema potrebi i između ostalog organizirati postupke javnog natječaja kako bi pozvale dotične stranke na pružanje navedene usluge.

(44)

Glasovna poruka, odnosno pozivi i dalje predstavljaju najizravniji i najpouzdaniji pristup hitnim službama. Drugi načini uspostavljanja kontakta, kao što je slanje tekstualnih poruka, manje su pouzdani te im moguće nedostaje odgovarajuća razina izravnosti. Međutim, države članice trebale bi imati mogućnost, ako to smatraju potrebnim, promicati razvoj i primjenu drugih načina pristupa hitnim službama koje imaju sposobnost osiguravanja pristupa jednakovrijednim glasovnim pozivima.

(45)

U skladu s Odlukom 2007/116/EZ od 15. veljače 2007. o rezerviranju nacionalnog numeracijskog raspona koji počinje brojem „116” za usklađene brojeve za usklađene usluge od društvenog značaja (13), Komisija je pozvala države članice na rezervaciju brojeva u nizu brojeva koji počinju s „116” za određene službe od društvenog značaja. Odgovarajuće odredbe sadržane u toj Odluci trebale bi se reflektirati u Direktivi 2002/22/EZ (Direktivi o univerzalnim uslugama), kako bi se iste mogle postojanije uključiti u zakonodavni okvir mreža i usluga za elektroničke komunikacije, te kako bi se olakšao pristup krajnjim korisnicima s invaliditetom.

(46)

Zajedničko tržište podrazumijeva da krajnji korisnici imaju mogućnost pristupa svim brojevima koji su uključeni u nacionalne planove numeriranja drugih država članica i pristupnim uslugama nezemljopisnih brojeva unutar Zajednice, uključujući, između ostalog, besplatno telefoniranje i brojeve s višom telefonskom pristojbom. Krajnji korisnici također bi trebali imati pristup brojevima iz Europskoga telefonskog brojevnog prostora (ETNS) i Univerzalnim međunarodnim brojevima besplatnih telefonskih usluga (UIFN).

Prekogranični pristup izvorima numeriranja i vezanim uslugama ne bi se smio sprečavati, osim u slučajevima koji su objektivno opravdani, na primjer kako bi se spriječila prijevara ili zlouporaba (npr. kod povezivanja s određenim uslugama s višom telefonskom pristojbom), kada se broj definira kao broj koji ima samo nacionalni opseg (npr. nacionalni pozivni brojevi) ili kada je to tehnički ili ekonomski neizvedivo. Korisnici bi trebali biti jasno, u potpunosti i unaprijed obaviješteni o svim vrstama naplata koje se primjenjuju na brojeve besplatnih telefonskih poziva, kao što su troškovi međunarodnih poziva za brojeve koji su dostupni putem standardnih međunarodnih pozivnih brojeva.

(47)

Kako bi se u potpunosti iskoristila konkurentna okolina, korisnici bi trebali imati mogućnost donositi osviještene odluke i promijeniti operatore kada je to u njihovom interesu. Neophodno je osigurati da tako mogu postupiti bez da budu na bilo koji način spriječeni pravnim, tehničkim ili praktičnim preprekama, uključujući ugovorne uvjete, postupke, naplate itd. Navedeno ne podrazumijeva nametanje razumnih minimalnih ugovornih razdoblja u korisničkim ugovorima. Prenosivost broja ključni je element odabira kojeg čine korisnici, kao i učinkovitog tržišnog natjecanja na konkurentnim tržištima elektroničkih komunikacija, te bi se trebale primijeniti uz minimalne pomake, tako da se broj funkcionalno aktivira unutar jednog radnog dana i korisnik ne gubi pristup uslugama na dulje vrijeme od jednog radnog dana. Odgovarajuća nadležna tijela mogu propisati cjelovite postupke prijenosa brojeva, uzimajući u obzir nacionalne odredbe o ugovorima i tehnološkom napretku. Iskustva u određenim državama članicama pokazala su da postoji rizik prelaska korisnika na drugog operatora, bez prethodnog davanja njihovog pristanka. Dok je to s jedne strane pitanje koje je prije svega potrebno uputiti tijelima koja su nadležna za provedbu zakona, države članice također bi trebale moći uvesti minimalne proporcionalne mjere s obzirom na postupak prelaska, uključujući i odgovarajuće sankcije, koje su potrebne za umanjivanje takvih rizika, te kako bi se osigurala zaštita korisnika tijekom postupka prelaska bez stvaranja istog postupka manje atraktivnim za te iste korisnike.

(48)

Zakonska „obveza prijenosa” može se koristiti za odgovarajuće radijske i televizijske prijenosne kanale i dopunske usluge koje utvrđuje utvrđeni operator medijskih usluga. Države članice trebale bi osigurati jasna objašnjenja obveza koje su obuhvaćene „obvezom prijenosa” u svojem državnom zakonodavstvu, kako bi osigurale transparentnost, te razmjernu i odgovarajuću definiciju navedenih obveza. Imajući navedeno u vidu, pravila koja se odnose na „obvezu prijenosa” trebala bi biti osmišljena tako da su osigurani odgovarajući poticaji za učinkovito ulaganje u infrastrukturu. Pravila o „obvezi prijenosa” trebala bi se povremeno nadzirati kako bi ih se prema potrebi ažuriralo u skladu s tehnološkim i tržišnim razvojem, te kako bi se osiguralo da nastave biti usklađeni s ciljevima koje je potrebno ostvariti. Vezane usluge uključuju, no nisu ograničene na usluge koje su osmišljene u svrhu unaprjeđivanja pristupa za krajnje korisnike s invaliditetom, kao što su videotekst, podnaslovi, zvučni opis i znakovni jezik.

(49)

Kako bi se riješili postojeći nedostaci s obzirom na savjetovanje s korisnicima te kako bi se primjereno zadovoljili interesi građana, države članice trebale bi uspostaviti odgovarajuće mehanizme savjetovanja. Takav mehanizam mogao bi biti uspostavljen u obliku tijela koje bi, neovisno o nacionalnom zakonodavnom tijelu i pružateljima usluga, vršilo istraživanje vezano uz pitanja koja se odnose na korisnike, kao što su mehanizmi ponašanja korisnika, te mehanizama kod promjene operatora, a koji bi djelovali na transparentan način te pridonosili postojećim mehanizmima savjetovanja sa svim zainteresiranim stranama. Nadalje, mehanizmi bi trebali biti uspostavljeni tako da se omogući odgovarajuća suradnja na pitanjima koja se odnose na promicanje zakonskog sadržaja. Svi postupci o suradnji koji se dogovore u skladu s takvim mehanizmima međutim ne bi trebali dopuštati sustavan nadzor korištenja interneta.

(50)	Komisija bi se trebala redovito izvještavati o obvezama koje se odnose na univerzalne usluge, a koje su nametnute poduzećima za koja je određeno da imaju obveze univerzalnih usluga.

(51)

Direktiva 2002/58/EZ (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama) utvrđuje harmonizaciju odredbi država članica koje su potrebne kako bi se osigurala razmjerna razina zaštite temeljnih prava i sloboda, posebno pravo na privatnost i povjerljivost, uzimajući u obzir obradu osobnih podataka u sektoru elektroničkih komunikacija, te kako bi se osiguralo slobodno kretanje navedenih podataka i opreme za elektroničke komunikacije i usluge u Zajednici. Kada se mjere kojima je cilj osigurati da se terminalna oprema postavlja tako da štiti osobne podatke i privatnost, donose u skladu s Direktivom 1999/5/EZ ili Odlukom Vijeća 87/95/EEZ od 22. prosinca 1986. o normizaciji u području informacijske tehnologije i telekomunikacija (14), takve bi mjere trebale poštovati načelo nepristranosti tehnologije.

(52)

Razvoj u području korištenja IP adresa trebao bi se pozorno pratiti, uzimajući u obzir rad koji je već izvršila, između ostalog, radna skupina za zaštitu pojedinaca s obzirom na obradu osobnih podataka, utvrđena člankom 29. Direktive 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka (15), te prema potrebi uzimajući u obzir takve prijedloge.

(53)

Za obradu toka podataka u mjeri koja je prijeko neophodna za potrebe osiguranja sigurnosti mreže i podataka, npr. mogućnosti mreže ili informacijskog sustava da podrži, na danoj razini povjerenja, slučajne nezgode, nezakonita i zlonamjerna djelovanja koja ugrožavaju dostupnost, izvornost, pouzdanost i povjerljivost pohranjenih ili prenošenih podataka, te sigurnost vezanih usluga koje navedene mjere pružaju ili koje su putem njih dostupne, kao i sustava, od strane pružatelja sigurnosne tehnologije i usluga, kada djeluju kao nadzornici podataka, primjenjuje se članak 7. točka (f) Direktive 95/46/EZ. Navedeno bi na primjer moglo uključivati sprečavanje neodobrenog pristupa elektroničkim komunikacijskim mrežama, širenje štetnih kodova, sprečavanje napada čija je posljedica „nedostupnost usluge”, te sprečavanje nastajanja štete na računalu i elektroničkim komunikacijskim sustavima.

(54)

Povezivanjem liberalizacije tržišta elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga, te ubrzanog tehnološkog razvoja, u svrhu jačanja tržišnog natjecanja i gospodarskog rasta, uslijedila je bogata raznolikost usluga namijenjenih krajnjim korisnicima, a koje su dostupne putem javnih elektroničkih komunikacijskih mreža. Neophodno je potrošačima i korisnicima osigurati jednaku razinu zaštite i privatnosti osobnih podataka, bez obzira na tehnologiju koja se koristi, kako bi se time također osiguralo pružanje određene usluge.

(55)

U skladu s ciljevima zakonskog okvira za elektroničke komunikacijske mreže i usluge, te uz načela razmjernosti i supsidijarnosti, te za potrebe zakonske sigurnosti i učinkovitosti za europska poduzeća kao i državna regulatorna nadležna tijela, Direktiva 2002/58/EZ (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama) usredotočuje se na javne mreže i usluge elektroničkih komunikacija i ne primjenjuje se na skupine korisnika i poslovne mreže.

(56)

Tehnološki napredak dozvoljava razvoj novih aplikacija koje se temelje na uređajima za sakupljanje i identifikaciju podataka, a to mogu biti bežični uređaji koji koriste radijske frekvencije. Na primjer, uređaji za identifikaciju radijske frekvencije (RFID), koriste radijske frekvencije kako bi prikupili podatke s jednoznačno obilježenih oznaka, koji se mogu prenositi putem postojećih komunikacijskih mreža. Široko rasprostranjenim korištenjem takvih tehnologija može se osigurati značajna gospodarska i socijalna dobrobit te se time također može značajno doprinijeti unutarnjem tržištu, ako građani prihvate njihovo korištenje. Kako bi se ostvario spomenuti cilj, neophodno je osigurati čuvanje svih temeljnih prava pojedinaca, uključujući i pravo na privatnost i zaštitu podataka. Kada se navedeni uređaji povezuju na javno dostupne mreže elektroničkih komunikacija ili se kao temeljna infrastruktura koriste usluge elektroničkih komunikacija, trebale bi se primjenjivati odgovarajuće odredbe iz Direktive 2002/58/EZ (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama), uključujući i one koje se odnose na sigurnost, promet i lokaciju podataka, kao i povjerljivosti.

(57)

Operator javno dostupne usluge elektroničkih komunikacija trebao bi poduzeti odgovarajuće tehničke i organizacijske mjere kako bi osigurao sigurnost svojih usluga. Ne dovodeći u pitanje Direktivu 95/46/EZ, navedene bi mjere trebale osigurati da pristup osobnim podacima ima samo odobreno osoblje, za zakonski odobrene namjene, te da se osobni podaci koji se pohranjuju ili prenose, kao i mreža i usluge odgovarajuće zaštite. Nadalje, politika sigurnosti s obzirom na obradu osobnih podataka trebala bi biti uspostavljena kako bi se utvrdile slabosti sustava, te bi se također trebale redovito provoditi aktivnosti nadziranja i ublažavanja.

(58)

Nadležna tijela trebala bi promicati interese građana, primjerice putem doprinošenja osiguravanju visoke razine zaštite osobnih podataka i privatnosti. U tu svrhu, nadležna tijela trebala bi imati odgovarajuće mogućnosti izvršavanja svojih zaduženja, uključujući iscrpne i pouzdane podatke o sigurnosnim incidentima koji su ugrozili sigurnost osobnih podataka i pojedinaca. Također bi trebala nadzirati poduzete mjere i širiti najbolja iskustva među operatorima javno dostupnih usluga elektroničkih komunikacija. Operatori bi stoga trebali održavati arhivu povreda osobnih podataka, kako bi nadležna tijela mogla provesti daljnju analizu i procjenu.

(59)

Zakonodavstvo Zajednice nameće zaduženja kontrolorima podataka s obzirom na obradu osobnih podataka, uključujući obvezu provođenja odgovarajućih tehničkih i organizacijskih mjera zaštite od, na primjer, gubitka podataka. Zahtjevi za obavješćivanjem u slučaju povrede podataka sadržani u Direktivi 2002/58/EZ (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama) pružaju strukturu za obavješćivanje dotičnih nadležnih tijela i pojedinaca o tome kada je usprkos svim mjerama došlo do povrede osobnih podataka. Navedeni su zahtjevi za obavješćivanjem ograničeni na povrede sigurnosti do kojih dolazi u sektoru elektroničkih komunikacija. Međutim, obavijest o povredama sigurnosti očituje se u općem zanimanju građana da budu obaviješteni o ugroženosti sigurnosti koja bi mogla dovesti do gubitka njihovih podataka ili drugih poteškoća vezanih uz podatke, kao i o postojećim ili najprimjerenijim mjerama predostrožnosti koje bi mogli poduzeti kako bi se što više umanjila mogućnost ekonomskoga gubitka ili socijalnih poteškoća koje bi mogle proizaći iz takvih okolnosti. Zanimanje korisnika za obavješćivanjem nikako nije ograničeno na područje elektroničkih komunikacija, te bi se stoga na razini Zajednice žurno trebali donijeti obvezni zahtjevi za obavješćivanjem u svim područjima. Do izvršavanja pregleda svog odgovarajućeg zakonodavstva Zajednice, kojeg treba izvršiti Komisija, ona bi uz savjetovanje s Europskim nadglednikom zaštite podataka trebala poduzeti odgovarajuće mjere te što prije potaknuti primjenu načela sadržanih u pravilima za obavješćivanje o povredama podataka u cijeloj Zajednici, a koji su sadržani u Direktivi 2002/58/EZ (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama), bez obzira na područje ili vrstu dotičnih podataka.

(60)	Nadležna tijela trebala bi nadzirati mjere koje se poduzimaju i širiti najbolja iskustva među operatorima usluga javno dostupnih elektroničkih komunikacija.

(61)

Povreda osobnih podataka mogla bi, ako se ne osigura na vrijeme, uzrokovati značajni gospodarski gubitak i socijalnu štetu, uključujući krađu identiteta, određenog korisnika ili druge dotične osobe. Kada operator usluga javno dostupnih elektroničkih komunikacija postane svjestan postojanja ugrožene sigurnosti, stoga bi o spomenutoj povredi trebao što je prije moguće obavijestiti nadležno državno tijelo. Korisnici ili osobe čiji bi podaci i privatnost mogli trpjeti negativne posljedice povrede sigurnosti podataka, o tome bi se čim prije trebali obavijestiti kako bi im se omogućilo da poduzmu odgovarajuće mjere predostrožnosti. Trebalo bi se smatrati da povreda negativno utječe na podatke ili privatnost korisnika ili pojedinca kada bi ista mogla uzrokovati primjerice krađu identiteta ili prijevaru, fizičku prijetnju, značajno poniženje ili ugrožavanje reputacije vezano uz pružanje usluga javno dostupnih elektroničkih komunikacija u Zajednici. Obavijest bi trebala uključivati podatke o mjerama koje operatori poduzimaju kako bi spriječili ugroženost sigurnosti podataka, kao i preporuke za dotične korisnike ili druge osobe.

(62)

Kod primjene mjera prenošenja Direktiva 2002/58/EZ (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama), nadležna tijela i sudovi država članica trebali bi ne samo tumačiti nacionalni zakon sukladno s navedenom Direktivom, no također bi trebali osigurati da se ne oslanjaju na tumačenje koje bi moglo dovesti do sukoba s temeljnim pravima ili općim načelima zakonodavstva Zajednice, kao što je načelo proporcionalnosti.

(63)

Potrebno je predvidjeti donošenje mjera za tehničku provedbu s obzirom na okolnosti, oblik i postupke koji se primjenjuju na podatke i zahtjeve za obavješćivanjem, kako bi se postigla odgovarajuća razina zaštite privatnosti i sigurnosti osobnih podataka koji se prenose ili obrađuju s obzirom na korištenje mreža elektroničkih komunikacija na unutarnjem tržištu.

(64)

Kod određivanja iscrpnih pravila koja se odnose na oblik i postupke koji se primjenjuju na obavijest u slučaju povrede osobnih podataka, u obzir bi se trebalo uzeti okolnosti u kojima je došlo do povrede, uključujući da li su dotični osobni podaci bili zaštićeni odgovarajućim mjerama tehničke zaštite, koja učinkovito smanjuje mogućnost krađe identiteta ili drugih oblika zlorabe. Nadalje, takva pravila i postupci trebali bi uzeti u obzir opravdanost zanimanja nadležnih tijela za provedbu zakona u slučajevima kada bi rano razotkrivanje moglo ugroziti provođenje istrage okolnosti u kojima je došlo do povrede.

(65)

Programska oprema (softver) koja pažljivo nadzire djelovanja korisnika ili preusmjerava djelovanje terminalne opreme korisnika u korist treće strane (spyware) predstavlja ozbiljnu prijetnju privatnosti korisnika, kao i računalni virusi. Potrebno je osigurati visoku i jednaku razinu zaštite privatnog okruženja korisnika, bez obzira na to da li se neželjeni programi spyware-a ili virusi prenose neposredno putem elektroničkih komunikacijskih mreža ili se dostavljaju i postavljaju putem programske opreme sadržane u sklopu drugih medija, kao što su CD-i, CD-ROM-ovi ili USB tehnologijom. Države članice trebale bi poticati pružanje podataka o dostupnim mjerama predostrožnosti krajnjim korisnicima, te bi ih također trebale poticati na poduzimanje potrebnih mjera kako bi zaštiti svoju terminalnu opremu od virusa i drugih štetnih programa.

(66)

Treće stranke mogle bi poželjeti pohraniti podatke na opremi korisnika ili dobiti pristup već sačuvanim podacima, za različite svrhe, koje mogu biti zakonski određene (kao što su primjerice određene vrste kolačića (cookies), pa sve do onih koje uključuju neodobreni ulaz u privatni prostor (kao što su virusi ili programi spyware). Stoga je od iznimne važnosti da korisnici dobiju jasne i sažete podatke pri svim djelovanjima koja bi za posljedicu mogla imati navedeno neodgovarajuće pohranjivanje ili dobivanje mogućnosti pristupa. Metode pružanja podataka i prava na odbijanje istog, trebale bi biti što je moguće jednostavnije za korištenje. Iznimke vezane uz obveze pružanja podataka i prava na odbijanje trebale bi se ograničiti na one okolnosti kada su tehničko pohranjivanje podataka ili pristup izričito neophodni za potrebe omogućavanja korištenja određene usluge koju zatraži pretplatnik ili korisnik u skladu s predmetnim zakonodavstvom. Kada je to tehnički moguće i učinkovito, u skladu s odgovarajućim odredbama Direktive 95/46/EZ, pristanak korisnika na obradu mogao bi se izraziti korištenjem odgovarajućih postavki na pregledniku ili drugim aplikacijama. Provedba navedenih zahtjeva trebala bi se učiniti još učinkovitijom dodjeljivanjem većih ovlasti odgovarajućim nadležnim tijelima.

(67)

Zaštita koja je osigurana korisnicima, u svrhu zaštite od nedozvoljenog ulaska u njihov privatni prostor, neželjenih poruka čija je namjena izravni marketing, putem elektroničke pošte, također bi se trebalo primjenjivati na tekstualne poruke (SMS), slikovne poruke (MMS) i druge vrste sličnih aplikacija.

(68)

Operatori elektroničkih komunikacijskih usluga vrše znatna ulaganja za potrebe suzbijanja neželjenih komercijalnih poruka (spam-a). Također su u boljem položaju od krajnjih korisnika budući da posjeduju znanje i opremu koji su potrebni za pronalaženje i utvrđivanje osoba odgovornih za spam. Operatori usluga elektroničke pošte (E-maila) i operatori drugih usluga stoga bi trebali moći potaknuti pravna djelovanja protiv navedenih osoba, te time obraniti interese svojih klijenata, što ujedno predstavlja i dio opravdanog poslovnog interesa.

(69)

Potreba za osiguravanjem odgovarajuće razine zaštite privatnosti i osobnih podataka koji se prenose i obrađuju putem korištenja mreža elektroničkih komunikacija u Zajednici, razlog je osiguravanja odgovarajućih ovlaštenja za učinkovitu primjenu i provedbu, a u svrhu pružanja odgovarajućih poticaja za pridržavanje odredbi. Odgovarajuća nadležna tijela, te prema potrebi druga nacionalna tijela, trebala bi imati odgovarajuća ovlaštenja i resurse za učinkovito istraživanje slučajeva nepridržavanja odredbi, uključujući i ovlaštenja za dobivanje svih odgovarajućih podatka koji su im potrebni u svrhu odlučivanja o pritužbama i nametanju sankcija u slučajevima nepridržavanja.

(70)

Provedba i stupanje na snagu odredbi ove Direktive često zahtijeva suradnju između nacionalnih zakonodavnih tijela dvije ili više država članica, na primjer u suzbijanju prekogranične pojave neželjenih komercijalnih poruka (spam-a) i programa spyware-a. Kako bi se osigurala neometana i brza suradnja u takvim slučajevima, postupci koji su vezani uz, npr., količinu i oblik podataka koji se razmjenjuju između nadležnih tijela ili rokova koji se moraju poštovati, trebala bi odrediti nadležna nacionalna tijela, koja podliježu ispitivanju Komisije. Navedeni postupci također će omogućiti harmonizaciju obveza koje proizlaze iz navedenoga, doprinoseći stvaranju jednakih uvjeta na razini cijele Zajednice.

(71)	Prekogranična suradnja i provedba trebala bi biti ojačana u skladu s postojećim prekograničnim provedbenim mehanizmima, kao što su utvrđeni u Uredbi (EZ) br. 2006/2004 (Uredba o suradnji u zaštiti potrošača) (16), putem izmjena navedene Uredbe.

(72)

Mjere koje su potrebne za provedbu Direktive 2002/22/EZ (Direktiva o univerzalnim uslugama) i Direktive 2002/58/EZ (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama) trebale bi se usvojiti u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999., kojim se utvrđuju postupci za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (17).

(73)

Prije svega Komisija bi također trebala biti ovlaštena za donošenje provedbenih mjera o učinkovitom pristupu uslugama pozivnog broja „112”, kao i prilagodbi Priloga tehničkom napretku ili promjenama na tržištu. Također bi trebala biti ovlaštena za prilagodbu mjera koje se odnose na podatke i zahtjeve za obavješćivanje i obradu sigurnosti. Budući da su te mjere općenite i osmišljene za izmjenu i dopunu elemenata koji nisu prijeko potrebni u Direktivi 2002/22/EZ (Direktiva o univerzalnim uslugama) i Direktivi 2002/58/EZ (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama) te se ti elementi zamjenjuju novima koji također nisu prijeko potrebni, navedene se Direktive moraju donijeti u skladu s pravnim postupkom i pregledom koji je utvrđen u članku 5. točki (a) Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir da bi temeljito provođenje zakonodavnog postupka unutar uobičajenih vremenskih okvira moglo spriječiti pravovremeno donošenje provedbenih mjera, Europski parlament, Vijeće i Komisija trebali bi žurno djelovati kako bi se osigurala odgovarajuća brzina donošenja navedenih mjera.

(74)

Kod donošenja provedbenih mjera o sigurnosti obrade, Komisija bi se trebala posavjetovati sa svim odgovarajućim europskim nadležnim tijelima i organizacijama (Agencija za europsku sigurnost mreža i podataka (ENISA), Europski nadglednik zaštite podataka i radna skupina za zaštitu pojedinaca s obzirom na obradu osobnih podataka, utvrđeni člankom 29. Direktive 95/46/EZ), kao i drugim odgovarajućim dionicima, posebno kako bi bili obaviješteni o najdostupnijim tehničkim i gospodarskim sredstvima poboljšanja provedbe Direktive 2002/58/EZ (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama).

(75)	Direktiva 2002/22/EZ (Direktiva o univerzalnim uslugama) i Direktiva 2002/58/EZ (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama) stoga bi se trebale sukladno tome izmijeniti.

(76)

U skladu s točkom 34. Međuinstitucionalnog sporazuma o boljem donošenju zakona (18), države članice potiču se na sastavljanje, za svoje potrebe i u interesu Zajednice, vlastitih tablica, koje prikazuju, koliko je to moguće, poveznice između Direktive 2002/22/EZ (Direktiva o univerzalnim uslugama) i Direktive 2002/58/EZ (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama), kao i mjere prenošenja, te na njihovu objavu,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Izmjene Direktive 2002/22/EZ (Direktiva o univerzalnim uslugama)

Direktiva 2002/22/EZ (Direktiva o univerzalnim uslugama) zamjenjuje se sljedećim:

Članak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 1.

Sadržaj i područje primjene

1. U okviru Direktive 2002/21/EZ (Okvirna direktiva), ova se Direktiva odnosi na osiguravanje mreža elektroničkih komunikacija i usluga namijenjenih krajnjim korisnicima. Cilj je osigurati dostupnost kvalitetnih usluga s javnim pristupom na području cijele Zajednice, te poboljšati okolnosti u kojima na tržištu potrebe krajnjih korisnika nisu uspješno zadovoljene. Direktiva također uključuje odredbe koje se odnose na određene pojedinosti vezane uz terminalnu opremu, uključujući i odredbe koje su namijenjene poboljšanju pristupa za korisnike s invaliditetom.

2. Ova Direktiva utvrđuje prava krajnjih korisnika i odgovarajućih obveza poduzeća koja su operatori javno dostupnih mreža i usluga elektroničkih komunikacija. S obzirom na osiguravanje odredbi univerzalnih usluga u okolnostima otvorenih i konkurentnih tržišta, ova Direktiva utvrđuje minimalni broj usluga određene kakvoće, kojima svi krajnji korisnici imaju pristup, po povoljnoj cijeni uzimajući u obzir posebne nacionalne uvjete, bez ometanja konkurencije. Ova Direktiva također utvrđuje obveze s obzirom na pružanje određenih obveznih usluga.

3. Ova Direktiva ne odobrava niti ne brani uvjete, koje nameću operatori javno dostupnih elektroničkih komunikacija i usluga, ograničavajući krajnjim korisnicima pristup i/ili korištenje usluga i aplikacija, gdje je to dozvoljeno prema nacionalnim zakonodavstvima i gdje je to u skladu sa zakonodavstvom Zajednice, no utvrđuje obvezu pružanja podataka s obzirom na takve okolnosti. Nacionalne mjere koje se odnose na pristup, korištenje, usluge i aplikacije krajnjih korisnika putem mreža elektroničkih komunikacija, poštuje osnovna prava i slobode fizičkih osoba, uzimajući u obzir privatnost i propisani postupak, kako je utvrđeno u članku 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

4. Odredbe ove Direktive koje se odnose na prava krajnjih korisnika primjenjuju se ne dovodeći u pitanje pravila Zajednice o zaštiti potrošača, posebno Direktive 93/13/EEZ i 97/7/EZ, te nacionalna pravila koja su sukladna zakonodavstvu Zajednice.”;

Članak 2. mijenja se kako slijedi:

(a)	točka (b) se briše;

(b)

točke (c) i (d) zamjenjuju se sljedećim:

„(c)	‚javno dostupna telefonska usluga’ je usluga koja je dostupna javnosti za slanje i primanje, izravno ili neizravno, nacionalnih ili nacionalnih i međunarodnih poziva, te za biranje broja ili brojeva iz nacionalnog ili međunarodnog plana numeriranja;

(d)	‚zemljopisni broj’: je broj iz nacionalnog Plana numeriranja u kojem dio njegovih znamenaka ima zemljopisno značenje koje se upotrebljava za usmjeravanje poziva na fizičko mjesto priključne točke mreže (NTP);”;

(c)	točka (e) se briše;

(d)

točka (f) zamjenjuje se sljedećim:

„(f)	‚nezemljopisni broj’: je broj iz nacionalnog Plana numeriranja koji nije zemljopisni broj, a obuhvaća, uz ostalo, brojeve u pokretnim mrežama, brojeve usluga besplatnog poziva i brojeve usluga s dodanom vrijednosti”,

Članak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 4.

Pružanje pristupa na fiksnoj lokaciji i pružanje telefonskih usluga

1. Države članice osiguravaju da barem jedan operator zadovoljava sve razumne zahtjeve za povezivanje na javnu komunikacijsku mrežu na fiksnoj lokaciji.

2. Navedena veza može podržavati glasovne, faksimil i podatkovne poruke, brzinama koje su odgovarajuće za omogućavanje funkcionalnog internetskog pristupa, uzimajući u obzir prevladavajuću tehnologiju koju koristi većina korisnika, kao i tehnološku provedivost.

3. Države članice osiguravaju da razumne zahtjeve za pružanjem javno dostupnih telefonskih usluga putem povezivanja na mrežu navedenog u stavku 1. može zadovoljiti barem jedno poduzeće, što podrazumijeva i omogućavanje utvrđivanja pošiljatelja i primatelja poruke kod nacionalnih i međunarodnih poziva.”;

Članak 5. stavak (2) zamjenjuje se sljedećim:

„2. Imenici navedeni u stavku 1. sadrže, prema odredbama članka 12. Direktive 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u sektoru elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama), sve pretplatnike javno dostupnih telefonskih usluga (19).

naslov članka 6. i članka 6. stavka (1) zamjenjuje se sljedećim:

„Javne govornice i druge pristupne točke javne glasovne telefonije

1. Države članice osiguravaju da državna regulatorna tijela mogu nametnuti obveze na poduzeća kako bi osigurale da javne govornice i druge pristupne točke javne glasovne telefonije zadovoljavaju razumne potrebe krajnjih korisnika s obzirom na zemljopisnu pokrivenost, broj telefonskih i drugih pristupnih točaka, pristup za osobe s invaliditetom i kvalitetu usluge.”,

Članak 7. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 7.

Mjere koje se odnose na krajnje korisnike s invaliditetom

1. Osim ako zahtjevi koji ostvaruju jednaki učinak nisu navedeni u poglavlju IV., države članice poduzimaju odgovarajuće mjere kako bi osigurale da su pristup i cijena usluga navedenih u članku 4. stavku 3. i članku 5. za krajnje korisnike s invaliditetom jednaki onoj razini koja je dostupna drugim krajnjim korisnicima. Države članice mogu obvezati državna regulatorna tijela da procijene opće potrebe krajnjih korisnika s invaliditetom.

2. Države članice mogu poduzeti posebne mjere, s obzirom na nacionalne uvjete, kako bi osigurale da krajnji korisnici s invaliditetom također mogu birati između različitih operatora i pružatelja usluga koji su dostupni većini krajnjih korisnika.

3. Kod poduzimanja mjera navedenih u stavku 1. i 2., države članice potiču poštovanje odgovarajućih standarda ili specifikacijama objavljenima u skladu s člancima 17. i 18. Direktive 2002/21/EZ (Okvirna direktiva).”;

u članku 8, dodaje se sljedeći stavak:

„3. Kada poduzeće određeno u skladu sa stavkom 1. namjerava ustupiti značajni dio ili svoju cjelokupnu imovinu u vidu mreže s lokalnim pristupom, odvojenom pravnom tijelu, koje je u drugom vlasništvu, ono o tome unaprijed i pravovremeno obavješćuje nacionalna regulatorna tijela, kako bi vlastima omogućilo da na fiksnoj lokaciji procijene učinak navedene transakcije na pružanje pristupa na fiksnoj lokaciji, kao i telefonskih usluga, u skladu s člankom 4. Državna regulatorna tijela mogu nametnuti, izmijeniti ili povući obvezem u skladu s člankom 6. stavkom 2. Direktive 2002/20/EZ (Direktiva o ovlaštenju).”;

članak 9. stavci (1) i (2) zamjenjuju se sljedećim:

1. Državna regulatorna tijela nadziru razvoj i razine maloprodajnih tarifa usluga navedenih u člancima 4. do 7. u skladu s obvezama o univerzalnim uslugama, a koje nude određena poduzeća ili koje su dostupne na tržištu, ako niti jedno poduzeće nije određeno u skladu s navedenim uslugama, posebno s obzirom na nacionalne maloprodajne cijene i prihode.

2. Države članice mogu, s obzirom na nacionalne uvjete, zatražiti da određena poduzeća potrošačima ponude mogućnosti korištenja potrošačkih tarifa ili paketa koji odstupaju od onih koje bi operator ponudio u uobičajenim tržišnim uvjetima, a posebno kako bi osigurale da one skupine korisnika čija su primanja niža ili imaju posebne socijalne potrebe nisu spriječene u pristupanju mreži navedenoj u članku 4. stavku 1. ili kod korištenja usluga utvrđenih u članku 4. stavku 3. i člancima 5., 6. i 7., kao usluga koje su obuhvaćene obvezama o univerzalnim uslugama te koje pružaju određena poduzeća.”;

članak 11. stavak (4) zamjenjuje se sljedećim:

„4. Državna regulatorna tijela imaju mogućnost odrediti rezultate uspješnosti za poduzeća s obvezom pružanja univerzalnih usluga. Time državna regulatorna tijela uzimaju u obzir sva mišljenja odgovarajućih stranaka, posebno kako je navedeno u članku 33.”;

10.	Naslov poglavlja III. zamjenjuje se sljedećim:

11.	Članak 16. se briše:

12.

Članak 17. mijenja se kako slijedi::

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Države članice osiguravaju da državna regulatorna tijela nameću odgovarajuće zakonske obveze poduzećima za koja se utvrdi da imaju značajnu tržišnu moć na određenom maloprodajnom tržištu, u skladu s člankom 14. Direktive 2002/21/EZ (Okvirna direktiva) kada:

(a)	kao rezultat tržišne analize provedene u skladu s člankom 16. Direktive 2002/21/EZ (Okvirna direktiva), državno regulatorno tijelo utvrdi da određeno maloprodajno tržište utvrđeno u skladu s člankom 15. navedene Direktive nije odgovarajuće konkurentno; i

(b)	kada državno regulatorno tijelo zaključi da obveze nametnute u skladu s člancima 9. i 13. Direktive 2002/19/EZ (Direktiva o pristupu) neće omogućiti ostvarivanje ciljeva utvrđenih u članku 8. Direktive 2002/21/EZ (Okvirna direktiva).”;

(b)	stavak 3. se briše;

13.	Članci 18. i 19. se brišu;

14.

Članci 20. i 23. zamjenjuju se sljedećim:

„Članak 20.

Ugovori

1. Države članice osiguravaju da, kod sklapanja pretplatničkog ugovora za usluge koje omogućavaju vezu na javnu komunikacijsku mrežu i/ili javno dostupne usluge elektroničkih komunikacija, potrošači i drugi krajnji korisnici koji tako zatraže, imaju pravo na sklapanje ugovora s jednim ili više poduzeća koja nude navedeno povezivanje i/ili usluge. Ugovor navodi na jasan, razumljiv i lako dostupan način barem sljedeće:

(a)	identitet i adresu poduzeća;

(b)

usluge koje se nude, uključujući prije svega:

—	postoji li mogućnost pristupa uslugama hitnih službi te da li je omogućeno utvrđivanje lokacije pozivatelja, kao i svih ograničenja kod pružanja usluga u hitnim slučajevima, prema članku 26.,

—	podaci o drugim uvjetima kojima se ograničava pristup i/ili korištenje usluga i aplikacija, kada su takvi uvjeti dozvoljeni prema nacionalnom zakonodavstvu i u skladu sa zakonodavstvom Zajednice,

—	minimalna kakvoća usluge koja je u ponudi, prije svega vrijeme koje je potrebno za prvotno povezivanje i prema potrebi, drugi parametri kakvoće usluga, kako su ih definirala državna regulatorna tijela,

—	podaci o svim postupcima koje su pokrenula poduzeća kako bi izmjerila i oblikovala promet te kako bi izbjegla opterećenost ili preopterećenost pristupa na mrežu i podaci o načinu na koji bi ti postupci mogli utjecati na kakvoću usluge,

—	vrste usluga za održavanje koje su u ponudi, ponuda usluga podrške korisnika, kao i načini kontaktiranja takvih usluga,

—	sva ograničenja koja nameće operator vezana uz korištenje pribavljene terminalne opreme;

(c)	kada u skladu s člankom 25. postoji obveza, mogućnosti odabira pretplatnika s obzirom na unošenje ili izostavljanje njihovih osobnih podataka u imenik, kao i o vrsti odgovarajućih podataka;

(d)	pojedinosti o cijenama i tarifama, načinima na koje se može doći do ažurnih podataka o svim primjenjivim tarifama i cijenama održavanja, načinima plaćanja koji su u ponudi, kao i svih razlika u troškovima koje proizlaze iz korištenja određenog načina plaćanja;

(e)

trajanje ugovora i uvjeti obnavljanja i prekida usluga i raskida ugovora, uključujući:

—	sve najmanje razine korištenja ili vremenska razdoblja potrebna za ostvarivanje pogodnosti iz posebne ponude,

—	sve troškove vezane uz prenošenje brojeva ili druge identifikatore,

—	sve troškove vezane uz raskid ugovora, uključujući sve povrate troškova vezane uz terminalnu opremu,

(f)	sve mogućnosti naknade i povrata koje se primjenjuju ako razine kakvoće ugovorene usluge nisu zadovoljene,

(g)	načine pokretanja postupaka za rješavanje sporova u skladu s člankom 34.;

(h)	vrstu djelovanja koju bi određeno poduzeće moglo poduzeti, kao odgovor na povredu sigurnosti ili cjelovitosti, prijetnje i ranjivost.

Države članice također mogu zahtijevati da ugovor uključuje sve podatke vezane uz korištenje elektroničke komunikacijske mreže i usluga za nezakonite aktivnosti ili za širenje štetnog sadržaja, koje u tu svrhu mogu podnijeti odgovarajuća državna regulatorna tijela, kao i načine omogućavanja zaštite od rizika za osobnu sigurnost, privatnost i osobne podatke, navedene u članku 21. stavku 4. te odgovarajući pruženoj usluzi.

2. Države članice osiguravaju pravo pretplatnika na raskid ugovora bez naknade, nakon podnošenja obavijesti o prilagodbi ugovorenih uvjeta koje predlažu poduzeća operatori elektroničkih komunikacijskih mreža i/ili usluga. Pretplatnici se odgovarajuće obavješćuju o svim navedenim prilagodbama ugovora, u vremenskom razdoblju koje nije kraće od mjesec dana, te se istodobno obavješćuju o pravu na raskidanje ugovora, bez naknade, ako ne prihvaćaju nove uvjete. Države članice osiguravaju da nacionalna tijela mogu utvrditi oblik takvih obavijesti.

Članak 21.

Transparentnost i objava podataka

1. Države članice osiguravaju da državna regulatorna tijela imaju mogućnost naređivanja poduzećima operatorima elektroničkih komunikacijskih mreža i/ili javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga objavljivanja transparentnih, usporedivih, odgovarajućih i ažurnih podataka o primjenjivim cijenama i tarifama, svim troškovima vezanim uz raskid ugovora, te o uobičajenim uvjetima s obzirom na pristup, korištenje i usluge koje se nude krajnjim korisnicima i potrošačima u skladu s Prilogom II. Takvi podaci objavljuju se u jasnom, razumljivom i lako dostupnom obliku. Državna regulatorna tijela mogu utvrditi posebne zahtjeve s obzirom na oblik objavljivanja navedenih podataka.

2. Državna regulatorna tijela potiču pružanje usporedivih podataka kako bi se krajnjim korisnicima i potrošačima omogućila neovisna procjena troškova alternativnih uzoraka korištenja, npr. pomoću interaktivnih vodiča ili sličnim tehnikama. Kada navedeno na tržištu nije dostupno besplatno ili po razumnoj cijeni, države članice osiguravaju da državna regulatorna tijela sama mogu omogućiti dostupnost takvih vodiča i tehnika ili putem treće stranke. Treće stranke imaju pravo besplatnog korištenja podataka koje objavljuju poduzeća koja su operatori elektroničkih komunikacijskih mreža i/ili javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga, za potrebe prodaje ili omogućavanja dostupnosti navedenih interaktivnih vodiča ili sličnih tehnika.

3. Države članice osiguravaju da državna regulatorna tijela imaju mogućnost nametanja poduzećima, koja su operatori elektroničkih komunikacijskih mreža i/ili javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga, između ostalog, sljedećih obveza:

(a)	kod pružanja podataka o primjenjivim tarifama pretplatnicima s obzirom na broj ili uslugu koja podliježe posebnim uvjetima određivanja cijene; s obzirom na pojedine kategorije i usluge, državna regulatorna tijela mogu zahtijevati da se takvi podaci pruže neposredno prije uspostavljanja poziva;

(b)	obavješćivanje pretplatnika o svim izmjenama koje se odnose na pristup službama za hitne slučajeve ili utvrđivanje lokacije pozivatelja u sklopu usluge na koju su se pretplatili;

(c)	obavješćivanje pretplatnika o svim izmjenama u uvjetima kojima se ograničava pristup i/ili korištenje usluga i aplikacija, kada su takvi uvjeti dozvoljeni prema nacionalnom zakonodavstvu i u skladu sa zakonodavstvom Zajednice;

(d)	podaci o svim postupcima koje su pokrenula poduzeća kako bi izmjerila i oblikovala promet te kako bi izbjegla opterećenost ili preopterećenost pristupa na mrežu i podaci o načinu na koji bi ti postupci mogli utjecati na kakvoću usluge;

(e)	obavješćivanje pretplatnika o mogućnostima odabira s obzirom na unošenje ili izostavljanje njihovih osobnih podataka u imenik, kao i o vrsti odgovarajućih podataka; u skladu s člankom 12. Direktive 2002/58/EZ (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama); i

(f)	redovito obavještavati pretplatnike s invaliditetom o pojedinostima vezanima uz proizvode i usluge namijenjene posebno njima.

Ako se pokaže potrebnim, državna regulatorna tijela mogu promicati samoregulativne ili koregulativne mjere prije nametanja obveze.

4. Države članice mogu zahtijevati da poduzeća iz stavka 3. prosljeđuju podatke od javnog interesa postojećim i novim pretplatnicima besplatno, a prema potrebi i na isti način kao što uobičajeno vrše komunikaciju s pretplatnicima. U tom slučaju, podatke pružaju odgovarajuća javna tijela, u standardiziranom formatu te ona, između ostalog, obuhvaćaju sljedeće teme:

(a)	najčešće načine korištenja usluga elektroničkih komunikacija za vršenje nezakonitih radnji ili širenje štetnog sadržaja, posebno kada to dovodi u pitanje poštivanje prava i sloboda drugih, uključujući i povredu autorskih i drugih prava, kao i vezanih prava, te njihove pravne posljedice; i

(b)	načini zaštite od rizika za osobnu sigurnost, privatnost i osobne podatke kod korištenja usluga elektroničkih komunikacija.

Članak 22.

Kakvoća usluge

1. Države članice osiguravaju da državna regulatorna tijela, nakon uzimanja u obzir svih mišljenja zainteresiranih strana, mogu od operatora javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih mreža i/ili usluga zahtijevati objavljivanje usporedivih, odgovarajućih i ažurnih podataka za krajnje korisnike, o kakvoći njihovih usluga te o mjerama koje su poduzete kako bi se osigurala jednakost u pristupu za korisnike s invaliditetom.

Navedeni se podaci, na zahtjev, prije objave podnose nacionalnim zakonodavnim tijelima.

2. Nacionalna regulatorna tijela mogu posebno odrediti, između ostalog, parametre kakvoće usluga koje je potrebno izmjeriti, kao i sadržaj, oblik i način na koji se podaci trebaju objaviti, uključujući i moguće mehanizme certificiranja kakvoće, kako bi se osiguralo da krajnji korisnici, uključujući i krajnje korisnike s invaliditetom, imaju pristup cjelovitim, usporedivim, pouzdanim i jednostavno predstavljenim podacima.

Prema potrebi mogu se koristiti parametri, definicije i metode mjerenja utvrđene u Prilogu III.

3. Kako bi se spriječilo smanjenje kakvoće usluge i sprečavanje usporavanja prometa putem odgovarajućih mreža, države članice osiguravaju da nacionalna regulatorna tijela imaju mogućnost utvrđivanja zahtjeva za minimalnom kakvoćom usluge za pojedinog operatora ili više njih, koji podržavaju javne komunikacijske mreže.

Državna regulatorna tijela Komisiji upućuju, pravovremeno prije postavljanja navedenih zahtjeva, sažetak razloga za djelovanje, predviđene zahtjeve i predviđeni tok djelovanja. Navedeni podaci također će biti dostupni Tijelu europskih zakonodavaca za elektroničke komunikacije (BEREC). Komisija može, nakon pregleda navedenih podataka, izraditi napomene ili preporuke o istima, posebno kako bi osigurala da predviđeni zahtjevi ne utječu negativno na rad unutarnjeg tržišta. Državna regulatorna tijela poštuju napomene ili preporuke Komisije pri donošenju odluka o navedenim zahtjevima.

Članak 23.

Dostupnost usluga

Države članice poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale najveću moguću dostupnost javno dostupnih telefonskih usluga koje se pružaju putem javnih komunikacijskih mreža u slučaju izuzetno teškog kvara mreže ili u slučajevima više sile. Države članice osiguravaju da operatori javno dostupnih telefonskih usluga poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurali neometani pristup hitnim službama.

15.

umeće se sljedeći članak:

„Članak 23.a

Osiguravanje jednakosti pristupa i izbora usluga za krajnje korisnike s invaliditetom.

1. Države članice omogućuju odgovarajućim nacionalnim tijelima da utvrde, prema potrebi, zahtjeve koja poduzeća koja pružaju usluge javno dostupnih elektroničkih komunikacija moraju zadovoljiti kako bi osigurali da krajnji korisnici s invaliditetom:

(a)	imaju pristup uslugama elektroničkih komunikacija koje su jednake uslugama koje su dostupne većini krajnjih korisnika; i

(b)	imaju na raspolaganju odgovarajući izbor operatora i usluga koji su dostupni većini krajnjih korisnika.

2. Kako bi mogle donijeti i provesti odgovarajuće zahtjeve koji se odnose na krajnje korisnike s invaliditetom, države članice potiču dostupnost terminalne opreme, putem ponude neophodnih usluga i funkcija.”;

16.

Članak 25. mijenja se kako slijedi:

(a)	naslov zamjenjuje se sljedećim: „Telefonski imenik usluga informacija”;

(b)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Države članice osiguravaju pravo pretplatnika javno dostupnih telefonskih usluga na upisivanje u javno dostupni imenik naveden u članku 5. stavku 1. točki (a), te da operatori usluge upita vezanih uz imenik i/ili imenike u skladu sa stavkom 2. imaju pravo pristupa njihovim podacima.”;

(c)

stavci 3, 4. i 5. zamjenjuju se sljedećim:

„3. Države članice osiguravaju da svi krajnji korisnici koji imaju pristup javno dostupnim telefonskim uslugama također imaju pristup i uslugama vezanima uz imenik.

Državna regulatorna tijela mogu nametnuti obveze i uvjete poduzećima koja nadziru pristup krajnjih korisnika kod pružanja usluga upita vezanih uz imenik, u skladu s odredbama članka 5. Direktive 2002/19/EZ (Direktiva o pristupu). Navedene obveze i uvjeti su objektivni, pravedni, nediskriminirajući i transparentni.

4. Države članice ne održavaju nikakva zakonska ograničenja koja krajnjim korisnicima u određenoj državi članici sprečavaju izravni pristup uslugama upita vezanih uz imenik u drugoj državi članici, glasovnim pozivom ili tekstualnom porukom, te poduzimaju mjere kako bi osigurale takav pristup u skladu s člankom 28.

5. Stavci od 1. do 4. primjenjuju se u skladu sa zahtjevima zakonodavstva Zajednice o zaštiti osobnih podataka i, posebno člankom 12. Direktive 2002/58/EZ (Direktive o privatnosti i elektroničkim komunikacijama).”;

17.

Članci 26. i 27. zamjenjuju se sljedećim:

„Članak 26.

Hitne službe i jedinstveni europski pozivni broj u hitnim slučajevima

1. Države članice osiguravaju da svi krajnji korisnici usluge navedene u stavku 2., uključujući i korisnike javnih govornica, imaju mogućnost besplatnog nazivanja hitnih službi, bez ikakvog korištenja bilo kojeg oblika načina plaćanja, kao i mogućnost nazivanja jedinstvenog europskog pozivnog broja za hitne slučajeve „112” i bilo kojeg drugog nacionalnog pozivnog broja za hitne slučajeve, a koje odrede države članice.

2. Države članice, uz savjetovanje s nacionalnim zakonodavnim tijelima, hitnim službama i operatorima, osiguravaju da poduzeća koja krajnjim korisnicima pružaju usluge elektroničkih komunikacija, za utvrđivanje podrijetla nacionalnih poziva na broj ili brojeve u nacionalnom Planu numeriranja pruže pristup hitnim službama.

3. Države članice osiguravaju da se na pozive upućene na jedinstveni europski pozivni broj za hitne slučajeve „112” odgovarajuće odgovara te da se obrađuju na način koji je najprimjereniji nacionalnoj organizaciji sustava hitnih službi.

4. Države članice osiguravaju da je krajnjim korisnicima s invaliditetom zajamčen jednaki pristup kao i drugim krajnjim korisnicima. Mjere koje su poduzete kako bi se krajnjim korisnicima s invaliditetom omogućio pristup hitnim službama tijekom kretanja u drugim državama članicama, temelji se što je više moguće na europskim standardima ili specifikacijama koje su objavljene u skladu s odredbama članka 17. Direktive 2002/21/EZ (Okvirna direktiva), te ne sprečavaju države članice u prilagodbi dodatnih zahtjeva kod ostvarivanja ciljeva navedenih u ovome članku.

5. Države članice osiguravaju da dotična poduzeća pružaju besplatnu uslugu utvrđivanja lokacije pozivatelja nadležnom tijelu koje prihvaća pozive u hitnim slučajevima, čim poziv dospije do navedenog nadležnog tijela. Navedeno se primjenjuje na jedinstveni europski pozivni broj za hitne slučajeve „112”. Države članice mogu proširiti opseg navedene obveze tako da obuhvaća pozive na nacionalne pozivne brojeve za hitne slučajeve.

Nadležna regulatorna tijela utvrđuju kriterije za preciznost i pouzdanost navedenih podataka o lokaciji pozivatelja.

6. Države članice osiguravaju odgovarajuću razinu obaviještenosti građana o postojanju i korištenju jedinstvenog pozivnog broja za hitne slučajeve „112”, posebno putem inicijativa koje su usmjerene posebno na osobe koje putuju državama članicama.

7. Kako bi se osigurao učinkovit pristup uslugama „112” u državama članicama, Komisija, nakon savjetovanja s BEREC-om, može donijeti mjere za tehničku provedbu. Međutim, navedene tehničke provedbene mjere donose se bez dovođenja u pitanje, te ne utječu na, organizaciju hitnih službi, što ostaje u isključivoj nadležnosti država članica.

Navedene mjere, osmišljene za potrebe unošenja izmjena u vidu pojedinosti sadržanih u ovoj Direktivi koje nisu prijeko potrebne, donose se u skladu sa zakonodavnim postupkom, te uz pregled naveden u članku 37. stavku 2.

Članak 27.

Europski telefonski pristupni kodovi

1. Države članice osiguravaju da je kôd „00” standardni međunarodni pristupni kod.

Posebni uvjeti za pozivanje između susjednih lokacija, preko granica između država članica, mogu se uspostaviti ili nastaviti. Krajnji korisnici na tim lokacijama moraju se u potpunosti obavijestiti o navedenim okolnostima.

2. Pravno tijelo, osnovano unutar Zajednice i koje je odredila Komisija, ima isključivu odgovornost za upravljanje, uključujući i dodjelu brojeva te promicanje ETNS-a. Komisija donosi potrebna pravila primjene.

3. Države članice osiguravaju da sva poduzeća koja pružaju javno dostupne telefonske usluge koje omogućavaju međunarodne pozive, obrađuju sve pozive prema i sa ETNS-a brzinom sličnom onom koja se primjenjuje na pozive prema i iz država članica.”;

18.

umeće se sljedeći članak:

„Članak 27.a

Usklađeni brojevi za usklađene usluge (službe) od društvene vrijednosti, uključujući i dežurni broj u slučaju nestanka djeteta

1. Države članice promiču uvođenje posebnih brojeva u nizu brojeva koji počinju sa „116” u skladu s odlukom Komisije 2007/116/EZ od 15. veljače 2007. o rezerviranju nacionalnog numeracijskog raspona od društvene vrijednosti.*

One također potiču promicanje usluga (odnosno službi) za koje su takvi brojevi predodređeni, unutar svojeg državnog područja.

2. Države članice, koliko god je to moguće, osiguravaju krajnjim korisnicima s invaliditetom mogućnost pristupa uslugama (službama) koje su obuhvaćene nizom brojeva „116”. Mjere koje se poduzimaju u svrhu omogućavanja pristupa takvim uslugama (službama) krajnjim korisnicima s invaliditetom, tijekom kretanja drugim državama članicama, temelje se na usklađivanju s odgovarajućim standardima ili specifikacijama objavljenima prema članku 17. Direktive 2002/21/EZ (Okvirna direktiva).

3. Države članice osiguravaju odgovarajuću razinu obaviještenosti građana o postojanju i korištenju usluga (službi) obuhvaćenih nizom brojeva „116”, posebno putem inicijative koja je posebno usmjerena na osobe koje se kreću državama članicama.

4. Pored općenito primjenjivih mjera koje se odnose na sve brojeve u brojevnom nizu „116”, prema stavcima 1., 2. i 3., države članice čine sve što je u njihovoj mogućnosti kako bi osigurale pristup građana službi dežurne linije u slučaju nestanka djeteta. Dežurna linija dostupna je pod brojem „116000”.

5. Kako bi se osigurala učinkovita primjena niza brojeva „116”, posebno dežurne linije u slučaju nestanka djeteta, pod brojem „116000” u državama članicama, uključujući i pristup za krajnje korisnike s invaliditetom, Komisija, nakon savjetovanja s BEREC-om, može utvrditi tehničke provedbene mjere. Međutim, navedene tehničke provedbene mjere donose se bez dovođenja u pitanje organizacije spomenutih službi, niti na nju utječu, što ostaje u isključivoj nadležnosti država članica.

19.

Članak 28. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 28.

Pristup brojevima i uslugama

1. Države članice osiguravaju, gdje je to tehnički i ekonomski moguće, osim u slučajevima kada je nazvani pretplatnik odabrao zbog poslovnih razloga ograničiti pristup pozivateljima koji su locirani na posebnim zemljopisnim područjima, da odgovarajuća državna tijela poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da krajnji korisnici imaju sljedeće mogućnosti:

(a)	pristup i korištenje usluga korištenjem nezemljopisnih brojeva unutar Zajednica; i

(b)	pristup svim brojevima u Zajednici, bez obzira na tehnologiju i naprave koje koristi operator, uključujući one navedene u nacionalnim Planovima numeriranja država članica, brojeve obuhvaćene ETNS-om i Univerzalne međunarodne brojeve besplatnih telefonskih usluga (UIFN).

2. Države članice osiguravaju da odgovarajuća nacionalna tijela imaju mogućnost od poduzeća tražiti omogućavanje pristupa javnim telekomunikacijskim mrežama i/ili javno dostupnim telekomunikacijskim uslugama kako bi mogla spriječiti, na temelju od slučaja do slučaja, pristup brojevima ili uslugama kada je isto opravdano zbog mogućih slučajeva prijevare ili zlostavljanja, kao i mogućnost da zatraže isto u slučajevima kada operatori elektroničkih komunikacijskih usluga ne žele razotkriti odgovarajuće prihode od prespajanja ili drugih usluga.”;

20.

Članak 29. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Ne dovodeći u pitanje članak 10. stavak 2., države članice osiguravaju da nacionalna regulatorna tijela imaju mogućnost zatražiti od operatora javno dostupnih telefonskih usluga i/ili pristupa na javne komunikacijske mreže, omogućavanje dostupnosti svih ili dijela dodatnih usluga navedenih u dijelu B, Prilogu I., koje podliježu tehničkoj izvodljivosti i gospodarskoj održivosti, kao i svim ili dijelu dodatnih usluga navedenih u dijelu A, Priloga I.”;

(b)	stavak 3. se briše;

21.

Članak 30. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 30.

Omogućavanje promjene operatora

1. Države članice osiguravaju svim pretplatnicima s brojevima obuhvaćenima nacionalnim Planom numeriranja, a koji to zatraže, mogućnost zadržavanja svog broja (ili više njih), neovisno o poduzeću koje pruža usluge u skladu s odredbama iz Dijela C, Priloga I.

2. Državna regulatorna tijela osiguravaju da je određivanje cijena između operatora i/ili pružatelja usluga, s obzirom na osiguravanje prenošenja broja, usredotočeno na trošak, te da izravni troškovi za potrošača, ako postoje, ne djeluju obeshrabrujuće po pretplatnika, u slučaju promjene operatora.

3. Državna regulatorna tijela ne nameću maloprodajne tarife za prijenos brojeva tako da ometaju konkurenciju, primjerice određivanjem posebnih ili zajedničkih maloprodajnih tarifa.

4. Prenošenje brojeva i popratnih radnji vezanih uz aktivaciju izvršava se u najkraćem mogućem roku. U svakom slučaju, pretplatnicima koji su sklopili ugovor za prenošenjem broja na novog operatora, taj se broja mora aktivirati u roku od jednog radnog dana.

Ne dovodeći u pitanje prvi podstavak, nadležna nacionalna tijela mogu uspostaviti globalni postupak prenošenja brojeva, uzimajući u obzir nacionalne odredbe o ugovorima, tehničkoj izvodljivosti i potrebu održavanja kontinuiteta usluge za pretplatnike. U svakom slučaju, prekid pružanja usluge tijekom postupka prebacivanja broja ne smije trajati dulje od jednog dana.

Nadležna nacionalna tijela također mogu, prema potrebi, uzeti u obzir mjere kojima se osigurava zaštita pretplatnika tijekom cijelog postupka prenošenja broja, te sprečavanje prenošenja njihovog broja na drugog operatora, protiv njihove volje.

Države članice osiguravaju postojanje odgovarajućih stegovnih mjera za poduzeća, uključujući i obvezu isplate naknade pretplatniku u slučaju produljenja postupka prenošenja ili zlorabe prenošenja kojeg vrše ili koje se vrši u njihovo ime.

5. Države članice osiguravaju da ugovori koji se sklapaju između potrošača i poduzeća koja pružaju usluge elektroničkih komunikacija ne uvjetuju prvotno obvezujuće razdoblje dulje od 24 mjeseca. Države članice također osiguravaju da poduzeća korisnicima nude mogućnost pretplate putem ugovora maksimalnog trajanja od 12 mjeseci.

6. Ne dovodeći u pitanje minimalno razdoblje, države članice osiguravaju da uvjeti i postupci raskida ugovora ne djeluju izričito protiv promjene operatora.”;

22.

Članak 31. stavak 1 zamjenjuje se sljedećim:

„1. Države članice mogu nametnuti obvezu „obveznog podržavanja”, za prijenos posebno određenih radijskih i televizijskih prijenosnih kanala i popratnih usluga, posebno usluga pristupa, kako bi se omogućio odgovarajući pristup krajnjim korisnicima s invaliditetom, za poduzeća koja su u njihovoj nadležnosti i koja pružaju usluge elektroničkih komunikacija u svrhu prenošenja navedenih radijskih ili televizijskih prijenosnih kanala za javnost, kada značajan broj krajnjih korisnika takvih mreža koristi iste kao primarni način primanja radijskih i televizijskih prijenosnih kanala. Navedene se obveze nameću samo kada su neophodne za zadovoljavanje ciljeva od općeg interesa, kako ih je jasno utvrdila pojedina država članica, te moraju biti razmjerne i transparentne.

Države članice vrše pregled obveza navedenih u prvome podstavku najkasnije unutar godine dana od 25. svibnja 2011., osim kada države članice izvrše navedeni pregled unutar prethodne dvije godine.

Države članice redovito vrše pregled obveza vezanih uz „obvezno podržavanje”.”;

23.

Članak 33. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Države članice osiguravaju, da prema potrebi, državna regulatorna tijela, poštuju stajališta krajnjih korisnika, potrošača (prije svega krajnjih korisnika s invaliditetom), proizvođača i poduzeća koja podržavaju mreže i/ili usluge elektroničkih komunikacija, vezano uz pitanja koja se odnose na prava krajnjih korisnika i potrošača, a s obzirom na javno dostupne usluge elektroničkih komunikacija, posebno u slučajevima kada oni imaju značajan utjecaj na tržište.

Prije svega, države članice osiguravaju da državna regulatorna tijela uspostavljaju mehanizme savjetovanja kojima se osigurava da se, kod donošenja odluka o pitanjima koja se odnose na prava krajnjih korisnika i potrošača s obzirom na javno dostupne usluge elektroničkih komunikacija, u obzir uzimaju interesi potrošača u području elektroničkih komunikacija.”;

(b)

sljedeći se stavak dodaje:

„3. Ne dovodeći u pitanje nacionalna pravila koja su usklađena sa zakonodavstvom Zajednice, kod promicanja kulturoloških ciljeva i ciljeva politike medija, kao što su kulturološka i lingvistička raznolikost te pluralizam medija, državna regulatorna tijela i druga odgovarajuća tijela smiju promicati suradnju između poduzeća koja podržavaju mreže i/ili usluge elektroničkih komunikacija i sektora zainteresiranih za promicanje zakonskog sadržaja putem elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga. Navedena suradnja također može uključivati omogućavanje koordinacije podataka od javnog interesa u skladu s člankom 21. stavkom 4. te drugim podstavkom članka 20. stavka 1.”;

24.

Članak 34. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Države članice osiguravaju dostupnost transparentnih, nediskriminirajućih, jednostavnih i u financijskom smislu dostupnih izvansudskih postupaka, u svrhu rješavanja neriješenih sporova između potrošača i poduzeća koja podržavaju mreže i/ili usluge elektroničkih komunikacija, obuhvaćenih ovom Direktivom, te koji se odnose na ugovorene uvjete i/ili provođenje ugovora vezanih uz podršku dotičnih mreža i/ili usluga. Države članice donose mjere kako bi osigurale da spomenuti postupci omogućavaju pravedno i pravovremeno razrješavanje sporova, te one također smiju, kada je isto zajamčeno, uspostaviti sustav povrata i/ili naknada. Takvi postupci omogućavaju nepristrano rješavanje sporova, te potrošaču jamče pravnu zaštitu koja je predviđena nacionalnim zakonodavstvom. Države članice mogu proširiti navedene obveze tako da obuhvaćaju sporove koji uključuju krajnje korisnike.”;

25.

Članak 35. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 35.

Prilagodba priloga

Komisija donosi mjere koje su utvrđene u svrhu izmjene elemenata ove Direktive koji nisu ključni te koje su neophodne za prilagodbu priloga I., II., III. i IV., u skladu s tehnološkim napretkom ili promjenama u potražnji na tržištu, pravnim postupkom, te regulatornim postupkom s kontrolom navedenim u članku 37. stavku 2.”;

26.

Članak 36. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2. Državna regulatorna tijela obavješćuju Komisiju o obvezama koje su nametnute poduzećima te koje se odnose na univerzalnu uslugu, za ona poduzeća za koja je utvrđeno da imaju obvezu pružanja univerzalnih usluga. Sve izmjene koje se odnose na spomenute obveze ili poduzeća koja su obuhvaćena odredbama ove Direktive, upućuju se Komisiji što je prije moguće.”;

27.

Članak 37. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 37.

Odborski postupak

1. Komisiji pomaže Odbor za komunikacije koji se uspostavlja člankom 22. Direktive 2002/21/EZ (Okvirna direktiva).

2. Kod pozivanja na ovaj stavak, primjenjuju se članak 5.a stavci 1. do 4. i članak 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe njezinog članka 8.”;

28.	Prilozi I., II. i III. zamjenjuju se sljedećim u skladu s tekstom navedenim u Prilogu I ovoj Direktivi; Prilog VI. zamjenjuje se sljedećim u skladu s tekstom navedenim u Prilogu II. ovoj Direktivi;”

29.	Prilog VII. se briše.

Članak 2.

Izmjene Direktive 2002/58/EZ (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama).

Direktiva 2002/58/EZ (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama) mijenja se kako slijedi:

Članak 1. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Direktiva osigurava usklađenost nacionalnih odredbi koje su potrebne kako bi se osigurala odgovarajuća razina zaštite osnovnih prava i sloboda, a posebno prava na privatnost i povjerljivost, s obzirom na obradu osobnih podataka u području elektroničkih komunikacija, te kako bi se osiguralo slobodno kretanje takvih podataka i elektroničke komunikacijske opreme i usluga u Zajednici.”;

Članak 2. mijenja se kako slijedi:

(a)

točka (c) zamjenjuje se sljedećim:

„(c)	‚podaci o lokaciji’ znači svi podaci koji se obrađuju u sklopu elektroničke komunikacijske mreže ili u sklopu usluga elektroničkih komunikacija, koji ukazuju na zemljopisnu lokaciju terminalne opreme korisnika javno dostupnih usluga elektroničkih komunikacija;”;

(b)	točka (e) se briše;

(c)

sljedeća se točka dodaje:

„(h)

‚povreda osobnih podataka’ podrazumijeva povredu sigurnosti što dovodi do nenamjernog ili protuzakonitog uništavanja, gubitka, mijenjanja, neovlaštenog razotkrivanja ili pristupa prenesenim osobnim podacima, koji se pohranjuju ili obrađuju na neki drugi način, s obzirom na pružanje javno dostupnih usluga elektroničkih komunikacija u Zajednici.”;

Članak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 3.

Usluge

Ova se Direktiva primjenjuje na obradu osobnih podataka vezanih uz pružanje javno dostupnih usluga elektroničkih komunikacija na javno dostupnim komunikacijskim mrežama u Zajednici, uključujući javne komunikacijske mreže koje podržavaju prikupljanje podataka i naprava za identifikaciju.”;

Članak 4. mijenja se kako slijedi:

(a)	naslov se zamjenjuje se sljedećim: „Sigurnost obrade”;

(b)

umeće se sljedeći stavak:

„1a. Ne dovodeći u pitanje Direktivu 95/46/EZ, mjere navedene u stavku 1. barem:

—	osiguravaju da osobnim podacima može pristupiti samo ovlašteno osoblje, za potrebe koje su zakonski odobrene,

—	osiguravaju zaštitu osobnih podataka koji se pohranjuju ili prenose od nenamjernog ili protuzakonitog uništavanja, slučajnoga gubitka, mijenjanja, neovlaštenog ili nezakonitog pohranjivanja, obrade, pristupa ili razotkrivanja, i,

—	osiguravaju provedbu sigurnosne politike s obzirom na obradu osobnih podataka,

Nadležna državnih tijela imaju mogućnost provođenja revizije mjera koje provode operatori javno dostupnih usluga elektroničkih komunikacija te objavljivanja preporuka o najboljim iskustvima koja se odnose na razinu sigurnosti koju bi navedene mjere trebale ostvariti.”;

(c)

sljedeći se stavci dodaju:

„3. U slučaju povrede osobnih podataka, pružatelji javno dostupnih usluga elektroničkih komunikacija, što je prije moguće prijavljuju navedenu povredu nadležnim nacionalnim tijelima.

Kada postoji mogućnost da povreda podataka negativno utječe na osobne podatke ili privatnost pretplatnika ili druge odgovarajuće osobe, operator o istome, što je prije moguće također obavješćuje dotičnog pretplatnika ili drugu odgovarajuću osobu.

Obavješćivanje dotičnog pretplatnika ili druge odgovarajuće osobe o povredi osobnih podataka nije potrebno ako operator dokaže da su primijenjene odgovarajuće tehnološke zaštitne mjere, koje moraju odobriti nadležna tijela, te da su navedene mjere primijenjene na podatke kod kojih je došlo do povrede sigurnosti. Navedene tehnološke zaštitne mjere čine podatke nečitljivima svim osobama koje im pokušaju neovlašteno pristupiti.

Ne dovodeći u pitanje obvezu operatora da o navedenoj povredi osobnih podataka obavijesti pretplatnika ili druge odgovarajuće osobe, ako operator to nije već učinio, nakon razmatranja mogućih negativnih posljedica navedene povrede, to od njega može zahtijevati nadležno državno tijelo.

Obavješćivanje pretplatnika ili druge odgovarajuće osobe sadrži barem opis vrste povrede osobnih podataka, kontaktne točke gdje se može doći do više informacija o navedenome, te preporučene mjere za ublažavanje mogućih negativnih učinaka povrede osobnih podataka. Obavijest koja se upućuje nadležnom državnom tijelu, k tome uključuje opis posljedica i mjere koje predlaže ili ih je već poduzeo operator, kako bi uklonio mogućnost povrede osobnih podataka.

4. Ovisno o tehničkim provedbenim mjerama, koje su donesene u skladu sa stavkom 5., nadležna državna tijela mogu donijeti smjernice i prema potrebi, objaviti naputke za okolnosti u kojima operatori moraju obavještavati o povredi osobnih podataka, obliku i načinu upućivanja takvih obavijesti.

Također imaju mogućnost provođenja revizije sukladnosti operatora s njihovim obvezama obavješćivanja, prema ovome stavku, kao i nametanja odgovarajućih sankcija u slučaju neizvršavanja navedenih radnji.

Operatori održavaju popis povreda osobnih podataka, koji se sastoji od činjenica vezanih uz određenu povredu, njezine posljedice, te poduzeta djelovanja ublažavanja povrede, što je dovoljno za potrebe nadležnih državnih tijela kod utvrđivanja sukladnosti operatora s odredbama iz stavka 3. Popis uključuje samo podatke koji su potrebni za navedenu svrhu.

5. Kako bi se osigurala dosljednost u primjeni mjera navedenih u stavcima 2., 3. i 4., Komisija može, nakon savjetovanja s Europskom agencijom za mreže i sigurnost podataka (ENISA), radnom skupinom za zaštitu osoba s obzirom na obradu osobnih podataka, uspostavljenu u skladu s člankom 29. Direktive 95/46/EZ i Europskim nadglednikom zaštite podataka, donijeti tehničke provedbene mjere s obzirom na okolnosti, oblik i postupke koji su primjenjivi na zahtjeve o podacima i obavijestima navedenima u ovome članku. Kod donošenja navedenih mjera, Komisija u postupak uključuje sve odgovarajuće zainteresirane strane, prije svega kako bi bile primjereno obaviještene o najboljim tehničkim i gospodarskim načinima primjene ovog članka.

Članak 5. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3. Države članice osiguravaju da je pohranjivanje podataka ili uspostavljanje pristupa već pohranjenim podacima na terminalnoj opremi pretplatnika ili korisnika, dozvoljeno samo pod uvjetom da je dotični pretplatnik ili korisnik dao svoj pristanak, nakon što je iscrpno i razumljivo, u skladu s Direktivom 95/46/EZ, između ostalog obaviješten o namjeni postupka obrade. Navedeno ne sprečava nikakav oblik tehničke pohrane ili pristupa samo u svrhu izvršavanja prijenosa komunikacije putem elektroničke komunikacijske mreže ili ako je to strogo potrebno, kako bi operator usluge informacijskog društva mogao pružiti uslugu koju je izričito zatražio pretplatnik ili korisnik.”;

Članak 6. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3. Za potrebe marketinga usluga elektroničkih komunikacijska ili za potrebe pružanja usluga s dodatnom vrijednošću, operator javno dostupnih usluga elektroničkih komunikacija može obraditi podatke iz stavka 1. u onoj mjeri te u onom vremenskom razdoblju koje je neophodno za takve usluge ili marketing, ako je pretplatnik ili korisnik na kojeg se odnose podaci prethodno dao svoj pristanak. Korisnicima ili pretplatnicima u svakome trenutku daje se mogućnost povlačenja njihovog odobrenja za obradu podataka o prometu.”;

Članak 13. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 13.

Neželjene poruke

1. Korištenje sustava automatskog pozivanja i komuniciranja bez ljudskog djelovanja (automatskih pozivnih naprava), faksimila ili elektroničke pošte za potrebe izravnog marketinga može biti dozvoljeno samo u slučaju pretplatnika ili korisnika koji su za isto dali svoj prethodni pristanak.

2. Ne dovodeći u pitanje stavak 1., kada fizička ili pravna osoba od svojih korisnika dobije njihove kontaktne podatke za elektroničku poštu, u smislu prodaje proizvoda ili usluge, u skladu s Direktivom 95/46/EZ, ista fizička ili pravna osoba može koristiti te navedene elektroničke kontaktne podatke za izravni marketing svojih sličnih proizvoda ili usluga, pod uvjetom da su korisnici jasno i izravno obaviješteni o mogućnosti protivljenja, besplatno i na jednostavan način, takvom korištenju elektroničkih kontaktnih podataka u trenutku njihovog prikupljanja, te uvijek kod slanja svake nove poruke, za slučaj da korisnik nije odmah odbio takvo korištenje.

3. Države članice poduzimaju odgovarajuće mjere kako bi osigurale da neželjene poruke za potrebe izravnog marketinga, u slučajevima koji nisu oni navedeni u stavcima 1. i 2., nisu dozvoljene ili zbog nepostojanja pristanka dotičnih pretplatnika ili korisnika ili s obzirom na pretplatnike ili korisnike koji ne žele primati navedene poruke. Odgovarajući Izbor između navedenih mogućnosti utvrđuje se u skladu s nacionalnim zakonodavstvom, uzimajući u obzir da obje mogućnosti moraju biti besplatne za pretplatnika ili korisnika.

4. U svakome slučaju, zabranjuje se slanje elektroničkih poruka za potrebe izravnog marketinga, koje su prikrivene ili je identitet pošiljatelja u čije se ime šalje poruka skriven, što je protivno članku 6. Direktive 2000/31/EZ, kao i poruka iste prirode koje nemaju valjanju adresu na koju primatelji mogu dostaviti zahtjev za prestanak slanja takvih poruka ili koje potiču primatelje na posjećivanje web stranica koje nisu sukladne navedenom članku.

5. Stavci 1. i 3. primjenjuju se na pretplatnike koji su fizičke osobe. Države članice također osiguravaju, u okviru zakonodavstva Zajednice te primjenjivog državnog zakonodavstva, da su, s obzirom na neželjene poruke, odgovarajuće zaštićeni opravdani interesi pretplatnika koji nisu fizičke osobe.

6. Ne dovodeći u pitanje ni jedan predviđeni administrativni lijek, između ostalog prema članku 15.a alineji 2., države članice osiguravaju da sve fizičke ili pravne osobe na koje su negativno utjecale povrede nacionalnih odredbi, donesenih u skladu s ovim člankom te koje su stoga opravdano zainteresirane za prestanak zabrane navedenih povreda, uključujući i operatora usluga elektroničkih komunikacija koji štiti svoje opravdane poslovne interese, mogu pokrenuti sudske postupke s obzirom na takve povrede. Države članice također mogu utvrditi određena pravila o kaznama koje se primjenjuju na operatore usluga elektroničkih komunikacija koje su njihovim propustom doprinijele povredama državnih odredbi donesenih u skladu s ovim člankom.”;

umeće se sljedeći članak:

„Članak 14.a

Odborski postupak

1. Komisiji pomaže Odbor za komunikacije koji je uspostavljen člankom 22. Direktive 2002/21/EZ (Okvirna direktiva).

2. Kada se navodi ovaj stavak, primjenjuje se članak 5.a, stavci 1. do 4. i članak 7. Odluke 1999/468/EZ, s obzirom na odredbe njezinog članka 8.

3. Kada se navodi ovaj stavak, primjenjuje se članak 5.a stavci 1., 2., 4. i 6. te članak 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe njezinog članka 8.;”

u članku 15. umeće se sljedeći stavak:

„1b. Operatori uspostavljaju unutarnje postupke za odgovaranje na zahtjeve za pristup osobnim podacima korisnika na temelju nacionalnih odredbi koje su usvojene u skladu sa stavkom 1. Na zahtjev državnih zakonodavnih tijela, oni također podnose podatke vezane uz navedene postupke,broj zaprimljenih zahtjeva, pozivanje na pravnu utemeljenost i njihov odgovor.”;

10.

umeće se sljedeći se članak:

„Članak 15.a

Provedba i stupanje na snagu

1. Države članice utvrđuju pravila o kaznama, uključujući prema potrebi i kaznene sankcije koje se primjenjuju na sve povrede nacionalnih odredbi koje su usvojene u skladu s ovom Direktivom, te poduzimaju sve mjere koje su neophodne za osiguravanje njihovog stupanja na snagu. Kazne koje su navedene moraju biti učinkovite, razmjerne i odvraćajuće, te se također mogu primjenjivati tako da obuhvaćaju sva razdoblja u kojima je došlo do povreda, čak i ako je određena povreda u međuvremenu ispravljena. Države članice o spomenutim odredbama obavješćuju Komisiju, do 25. svibnja 2011. te ju pravovremeno obavješćuju o daljnjim izmjenama koje se na njih odnose.

2. Ne dovodeći u pitanje sve oblike mogućeg pravnog lijeka, države članice osiguravaju da nadležno nacionalno tijelo, a prema potrebi i druga nacionalna tijela imaju u nadležnosti mogućnost prekida povreda navedenih u stavku 1.

3. Države članice osiguravaju da nadležna nacionalna tijela, a prema potrebi i druga nacionalna tijela u slučaju potrebe provođenja istrage imaju odgovarajuća ovlaštenja i potrebne resurse, uključujući i pravo da zatraže sve odgovarajuće podatke koji bi mogli biti potrebni za nadziranje i provedbu nacionalnih odredbi, u skladu s ovom Direktivom.

4. Odgovarajuća državna regulatorna tijela mogu usvojiti mjere kako bi osigurala učinkovitu prekograničnu suradnju u provođenju državnih zakonodavstava, usvojenih u skladu s ovom Direktivom, te kako bi stvorila usklađene uvjete za pružanje usluga koje uključuju prekograničnu razmjenu podataka.

Nacionalna regulatorna tijela Komisiji upućuju, pravovremeno prije donošenja takvih mjera, sažetak osnova za djelovanje, predviđenih mjera i predloženog plana djelovanja.

Komisija može, nakon vršenja pregleda takvih podataka, te savjetovanja s ENISA-om i radnom skupinom za zaštitu pojedinaca s obzirom na obradu osobnih podataka, utvrđenu u skladu s člankom 29. Direktive 95/46/EZ, izraditi napomene ili preporuke o navedenome, pogotovo kako bi se osiguralo da predviđene mjere ne utječu negativno na funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Državna regulatorna tijela poštuju napomene ili preporuke Komisije kod donošenja odluka o takvim mjerama.”

Članak 3.

Izmjena Uredbe (EZ) br. 2006/2004

U Prilogu Uredbi (EZ) br. 2006/2004 (Uredba o suradnji u zaštiti potrošača), dodaju se sljedeće točke:

„17.	Direktiva 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama): Članak 13. (SL L 201, 31.7.2002., str. 37.).”

Članak 4.

Usklađivanje zakonodavstava

1. Države članice donose i objavljuju do svibnja 2011. sve zakone, propise i administrativne odredbe koji su neophodni za usklađivanje s ovom Direktivom. One Komisiji što je prije moguće dostavljaju tekst navedenih mjera.

Kada države članice donesu navedene mjere, one sadrže napomenu na ovu Direktivu ili su popraćene navedenim napomenama u slučaju njihove službene objave. Načini navođenja navedenih napomena utvrđuju države članice.

2. Države članice Komisiji upućuju tekstove glavnih odredbi nacionalnog zakonodavstva koje donose u području obuhvaćenom ovom Direktivom.

Članak 5.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dan nakon njezine objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 6.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 25. studenoga 2009.

Za Europski parlament

Predsjednik

J. BUZEK

Za Vijeće

Predsjednik

Å. TORSTENSSON

(1) SL C 224, 30.8.2008., str. 50.

(2) SL C 257, 9.10.2008., str. 51.

(3) SL C 181, 18.7.2008., str. 1.

(4) Mišljenje Europskog parlamenta od 24. rujna 2008. (još nije objavljeno u Službenom listu), Zajedničko stajalište Vijeća od 16. veljače 2009. (SL C 103 E, 5.5.2009., str. 40.), Stajalište Europskog parlamenta od 6. svibnja 2009. i Odluka Vijeća od 26. listopada 2009.

(5) SL L 108, 24.4.2002., str. 7.

(6) SL L 108, 24.4.2002., str. 21.

(7) SL L 108, 24.4.2002., str. 33.

(8) SL L 108, 24.4.2002., str. 51.

(9) SL L 201, 31.7.2002., str. 37.

(10) SL L 91, 7.4.1999., str. 10.

(11) SL L 178, 17.7.2000., str. 1.

(12) SL L 249, 17.9.2002., str. 21.

(13) SL L 49, 17.2.2007., str. 30.

(14) SL L 36, 7.2.1987., str. 31.

(15) SL L 281, 23.11.1995., str. 31.

(16) SL L 364, 9.12.2004., str. 1.

(17) SL L 184, 17.7.1999., str. 23.

(18) SL C 321, 31.12.2003., str. 1.

(19) SL L 201, 31.7.2002., str. 37.”;

(20) SL L 49, 17.2.2007., str. 30.”;

PRILOG I.

„

PRILOG I.

OPIS PODRŠKE I USLUGA IZ ČLANKA 10. (KONTROLA IZDATAKA), ČLANKA 29. (DODATNA OPREMA) I ČLANKA 30. (OMOGUĆAVANJE PROMJENE OPERATORA)

Dio A: Oprema i podrška navedena u članku 10.

(a) Obračun po stavkama

Države članice osiguravaju da državna regulatorna tijela, koja su obuhvaćena zahtjevima odgovarajućeg zakonodavstva o zaštiti osobnih podataka i privatnosti, mogu utvrditi osnovnu razinu računa sa stavkama koje poduzeća upućuju pretplatnicima besplatno, kako bi mogli:

i.	Omogućiti provjeru i kontrolu naplate korištenja javne komunikacijske mreže na fiksnoj lokaciji i/ili vezane javno dostupne telefonske usluge; i

ii.	Odgovarajuće nadzirati svoje korištenje i izdatke, čime se provodi razumna razina kontrole nad vlastitim računima.

Prema potrebi, pretplatnicima se mogu ponuditi dodatne razine pojedinosti, po razumnim tarifama ili besplatno.

Pozivi koji su besplatni za pozivatelja koji je ujedno i pretplatnik, uključujući pozive službi za korisnike, ne pokazuju se na računu sa stavkama pozivatelja koji je ujedno i pretplatnik.

(b) Besplatno selektivno sprečavanje izlaznih poziva ili SMS i MMS poruka s dodanom vrijednosti, te kada je to tehnički izvedivo, drugih vrsta aplikacija

Navedeno podrazumijeva podršku usluzi putem koje pretplatnik na zahtjev, koji upućuje odgovarajućem poduzeću, koje pruža telefonske usluge, može zatražiti besplatno sprečavanje izlaznih poziva ili SMS i MMS poruka, druge vrste sličnih aplikacija ili poziva i slanja na određene vrste brojeva.

Države članice osiguravaju da državna regulatorna tijela mogu od odgovarajućih poduzeća zatražiti omogućavanje načina na koje potrošači mogu platiti za pristup javnoj komunikacijskoj mreži te koristiti javno dostupne telefonske usluge prema uvjetima o plaćanju unaprijed.

(d) Obročno plaćanje usluga priključka

Države članice osiguravaju da državna regulatorna tijela mogu od odgovarajućih poduzeća zatražiti omogućavanje plaćanja priključka na javnu komunikacijsku mrežu na temelju obročnih plaćanja raspoređenih na dulje vremensko razdoblje.

(e) Neplaćanje računa

Države članice odobravaju posebne mjere, koje moraju biti razmjerne, nediskriminirajuće i objavljene, kako bi obuhvaćale neplaćanje telefonskih računa koje izdaju poduzeća.

Navedene mjere osiguravaju prethodno odgovarajuće obavješćivanje pretplatnika u obliku upozorenja o mogućem ograničavanju ili prekidu usluge. Osim u slučajevima prijevare, učestalog kašnjenja plaćanja ili neplaćanja, navedene mjere osiguravaju, koliko je to tehnički moguće, ograničavanje prekida usluge samo za dotičnu uslugu. Do isključenja zbog neplaćanja računa trebalo bi doći samo nakon upućivanja odgovarajućih upozorenja pretplatniku. Države članice mogu dozvoliti ograničeno razdoblje prije potpunog isključivanja, tijekom kojeg su dozvoljeni samo pozivi koji ne predstavljaju dodatne troškove za pretplatnika (npr. ‚112’).

(f) Savjetovanje vezano uz odabir tarife

je podrška usluzi putem koje pretplatnik može od poduzeća zatražiti pružanje podataka koji se odnose na alternativne povoljnije tarife, ako one postoje;

(g) Kontrola troškova

je podrška usluzi putem koje poduzeća nude druge načine, ako ih odobre državna regulatorna tijela, kontroliranja troškova javno dostupnih telefonskih usluga, uključujući besplatno obavješćivanje potrošača u slučaju neuobičajenih ili pretjeranih uzoraka potrošnje.

Dio B: Podrška uslugama navedena u članku 29.

(a) Tonsko biranje ili operacija dvotonske višefrekvencijske signalizacije (DTMF)

Javna komunikacijska mreža i/ili javno dostupne telefonske usluge podržavaju korištenje tonskog biranja putem DTMF-a, kako je određeno u ETSI ETR 207 (tehničkom glasilu Europskoga instituta za telekomunikacijske standarde) za signalizaciju preko cjelokupne mreže unutar određene države članice i između više država članica.

(b) Identifikacija pozivne linije

Broj pozivatelja vidljiv je na zaslonu primatelja prije uspostavljanja poziva.

Podrška bi trebala biti ponuđena u skladu s odgovarajućim zakonodavstvom o zaštiti osobnih podataka i privatnosti, posebno s Direktivom 2002/58/EZ (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama).

Koliko je to tehnički izvedivo, operatori bi trebali omogućiti odgovarajuće podatke i signale kojima bi se omogućila vidljivost pozivne linije te tonskog biranja unutar granica država članica.

Dio C: Provedba odredbi o prenosivosti broja navedenih u članku 30.

Zahtjev u skladu s kojim svi pretplatnici s brojevima iz nacionalnog Plana numeriranja, a koji tako zatraže, mogu zadržati svoj broj (ili više njih), primjenjuje se neovisno o poduzeću koje pruža uslugu:

(a)	u slučaju zemljopisnih brojeva, na posebnim lokacijama; i

(b)	u slučaju nezemljopisnih brojeva, na bilo kojoj lokaciji.

Ovaj se dio ne primjenjuje na prenošenje brojeva između mreža koje pružaju usluge na fiksnoj lokaciji i mobilne mreže.

PRILOG II.

PODACI KOJI SE OBJAVLJUJU U SKLADU S ČLANKOM 21.

(TRANSPARENTNOST I OBJAVLJIVANJE PODATAKA)

Državna regulatorna tijela imaju odgovornost osiguravanja objavljivanja podataka u ovom Prilogu, u skladu s člankom 21. Državno regulatorno tijelo odlučuje o tome koje podatke operatori javnih komunikacijskih mreža i/ili javno dostupnih telefonskih usluga trebaju objaviti, kao i koje podatke treba objavljivati samo državno regulatorno tijelo, kako bi osiguralo da potrošači mogu donijeti odgovarajuće odluke.

1. Ime(na) i adresa(e) operatora (ili više njih)

Imena i adresa sjedišta operatora javnih komunikacijskih mreža i/ili javno dostupnih telefonskih usluga.

Opis usluga u ponudi.

2.1. Raspon usluga u ponudi.

2.2. Standardne tarife koje ukazuju na usluge koje se nude i sadržaj svakog tarifnog elementa (tj. naplate pristupa, naplate svih vrsta korištenja, naplate održavanja), te uključujući pojedinosti standardnih popusta koji se primjenjuju, kao i posebnih i usmjerenih shema i dodatnih naplata, kao i troškova s obzirom na terminalnu opremu.

2.3. Politika naknade/povrata, uključujući posebne pojedinosti o svim shemama naknade/povrata koje su u ponudi.

2.4. Vrste usluga održavanja.

2.5. Standardni uvjeti ugovaranja, uključujući minimalno ugovorno razdoblje, raskid ugovora i postupke i izravnu naplatu koja se odnosi na prenošenje brojeva i prema potrebi, drugih pokazatelja.

3. Mehanizmi rješavanja sporova, uključujući i one koje su razvila poduzeća.

4. Podaci o pravima s obzirom na univerzalnu uslugu, uključujući, prema potrebi, podrške usluge i usluge spomenute u Prilogu I.

PRILOG III.

POKAZATELJI KAKVOĆE USLUGA

Pokazatelji kakvoće usluge, definicije i metode mjerenja navedene u člancima 11. i 22.

Za poduzeća koja omogućavaju pristup na javnu komunikacijsku mrežu

POKAZATELJ (Napomena 1.)	DEFINICIJA	METODA MJERENJA
Trajanje uspostave inicijalne veze	ETSI EG 202 057	ETSI EG 202 057
Učestalost kvarova po liniji	ETSI EG 202 057	ETSI EG 202 057
Trajanje uklanjanja kvara	ETSI EG 202 057	ETSI EG 202 057

Za poduzeća koja pružaju javno dostupne telefonske usluge

Trajanje uspostave poziva (Napomena 2.)	ETSI EG 202 057	ETSI EG 202 057
Vrijeme odgovora na upite vezane uz usluge imenika	ETSI EG 202 057	ETSI EG 202 057
Omjer javnih telefonskih govornica koje su u uporabi na kovanice i kartice	ETSI EG 202 057	ETSI EG 202 057
Žalbe na neispravnost računa	ETSI EG 202 057	ETSI EG 202 057
Omjer neuspješnosti poziva (Napomena 2.)	ETSI EG 202 057	ETSI EG 202 057
Inačica broja ETSI EG 202 057-1 je 1.3.1. (srpanj 2008.)

Napomena 1.

Pokazatelji bi trebali uključivati učinkovitost koja se treba analizirati na regionalnoj razini (tj. koja nije na razini 2. u nomenklaturi teritorijalnih jedinica za statistiku (NUTS) koje je odredio Eurostat).

Napomena 2.

Države članice mogu odlučiti da im nisu potrebni ažurirani podaci o radu za navedena dva pokazatelja koje je potrebno pohraniti kao dokazni materijal u slučaju da pokazuju da je rad u navedena dva područja zadovoljavajući.

”

PRILOG II.

„PRILOG VI.

INTEROPERABILNOST DIGITALNE OPREME ZA POTROŠAČE IZ ČLANKA 24.

1. Zajednički algoritam za kodiranje i izravno primanje

Sva potrošačka oprema namijenjena za primanje konvencionalnih digitalnih televizijskih signala (tj. zemaljsko, kablovsko ili satelitsko odašiljanje, koje je prije svega namijenjeno fiksnom primanju, kao što su DVB-C ili DVB-S), za prodaju ili najam ili drukčije dostupnu opremu u Zajednici, koja može dekodirati digitalni televizijski signal, ima mogućnost:

—	dekodiranja navedenih signala u skladu sa zajedničkim europskim algoritmom za kodiranje, kako se primjenjuje u skladu s priznatom Organizacijom za europske standarde, trenutačno ETSI,

—	prikazivanja signala koji su jasno preneseni, u slučaju da se takva oprema unajmljuje, unajmitelj mora poštovati odgovarajući sporazum o najmu.

2. Interoperabilnost za analogne i digitalne televizijske prijemnike

Svi analogni televizijski prijemnici s integriranim zaslonom čija je vidljiva dijagonala veća od 42 cm, koji se plasiraju na tržište za prodaju ili unajmljivanje u Zajednici, trebaju biti opremljeni barem jednom utičnicom za otvoreno sučelje, kako je to standardizirala Organizacija za europske standarde, tj. kako je navedeno u standardu Cenelec EN 50 049-1:1197, koja omogućava jednostavno povezivanje na perifernu opremu, posebno dodatne dekodere i digitalne prijamnike.

Svi digitalni televizijski prijemnici s integriranim zaslonom čija je vidljiva dijagonala veća od 30 cm, koji se plasiraju na tržište za prodaju ili unajmljivanje u Zajednici, trebaju biti opremljeni barem jednom utičnicom za otvoreno sučelje (kako ju je standardizirala ili koja je usklađena sa standardom kojeg je donijela, priznata organizacija za europske standarde ili koja je usklađena s uobičajenim industrijskim specifikacijama), tj. s jedinstvenim DVB konektorom za sučelje, koja omogućava jednostavno povezivanje na perifernu opremu, te koja može prenositi sve elemente digitalnog televizijskog signala, uključujući podatke koji se odnose na interaktivne i uvjetno dostupne usluge.”

13/Sv. 052

Službeni list Europske unije

250

32010D0087

L 039/5

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

05.02.2010.

ODLUKA KOMISIJE

od 5. veljače 2010.

o standardnim ugovornim klauzulama za prijenos osobnih podataka obrađivačima u trećim zemljama u skladu s Direktivom 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća

(priopćena pod brojem dokumenta C (2010) 593)

(Tekst značajan za EGP)

(2010/87/EU)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Direktivu 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka (1), a posebno njezin članak 26. stavak 4.,

nakon savjetovanja s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka,

budući da:

(1)

U skladu s Direktivom 95/46/EZ države članice obvezne su pobrinuti se da se prijenos osobnih podataka u treću zemlju može ostvariti jedino ako dotična treća zemlja osigurava odgovarajuću razinu zaštite podataka te da se prilikom prijenosa poštuju zakoni država članica, koji su u skladu s drugim odredbama Direktive.

(2)

Međutim, članak 26. stavak 2. Direktive 95/46/EZ omogućava da države članice mogu odobriti, poštujući određene zaštitne mjere, prijenos ili skup prijenosa osobnih podataka u treće zemlje koje ne osiguravaju odgovarajuću razinu zaštite podataka. Takve zaštitne mjere naročito mogu proizlaziti iz odgovarajućih ugovornih klauzula.

(3)

U skladu s Direktivom 95/46/EZ razinu zaštite podataka treba procijeniti s obzirom na sve okolnosti u vezi s postupkom prijenosa podataka ili skupa postupaka za prijenos podataka. Radna skupina za zaštitu pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka osnovana Direktivom izdala je smjernice za pomoć u procjeni.

(4)	Standardne ugovorne klauzule odnose se samo na zaštitu podataka. Stoga, izvoznik i uvoznik podataka mogu uključiti bilo koju drugu klauzulu u pitanjima vezanim uz poslovanje koju smatraju bitnom za ugovor sve dok nije suprotna standardnim ugovornim klauzulama.

(5)

Ova Odluka ne smije dovoditi u pitanje nacionalne ovlasti koje države članice mogu odobriti u skladu s nacionalnim odredbama koje provode članak 26. stavak 2. Direktive 95/46 EZ. Učinak ove Odluke je da od države članice zahtijeva da se u njoj utvrđene standardne ugovorne klauzule priznaju kao takve koje osiguravaju odgovarajuće zaštitne mjere i stoga nemaju nikakvog učinka na ostale ugovorne klauzule.

(6)

Odluka Komisije 2002/16/EZ od 27. prosinca 2001. o standardnim ugovornim klauzulama za prijenos osobnih podataka obrađivačima u trećim zemljama na temelju Direktive 95/46/EZ (2) usvojena je da bi olakšala prijenos osobnih podataka od nadzornika podataka s poslovnim nastanom u Europskoj uniji do obrađivača s poslovnim nastanom u trećoj zemlji koji ne osigurava odgovarajuću razinu zaštite.

(7)

Od donošenja Odluke 2002/16/EZ stečeno je veliko iskustvo. Izvješće o provedbi Odluke o standardnim ugovornim klauzulama za prijenos osobnih podataka trećim zemljama (3) pokazalo je da postoji povećan interes za promicanje upotrebe standardnih ugovornih klauzula za međunarodne prijenose osobnih podataka trećim zemljama koje ne osiguravaju odgovarajuću razinu zaštite. Dodatno, zainteresirane strane podnijele su prijedloge s ciljem ažuriranja standardnih ugovornih klauzula utvrđenih Odlukom 2002/16/EZ kako bi uzeli u obzir brzo rastući opseg djelatnosti obrade podataka u svijetu i da riješe pitanja koja navedena Odluka ne obuhvaća (4).

(8)

Područje primjene ove Odluke ograničeno je na utvrđivanje da se klauzule koje ona donosi mogu odnositi na nadzornika podataka s poslovnim nastanom u Europskoj uniji kako bi se pružile odgovarajuće zaštitne mjere u smislu članka 26. stavka 2. Direktive 95/46/EZ za prijenos osobnih podataka obrađivaču s poslovnim nastanom u trećoj zemlji.

(9)

Ova se Odluka ne primjenjuje na prijenos osobnih podataka od strane nadzornika s poslovnim nastanom u Europskoj uniji prema nadzornicima s poslovnim nastanom izvan Europske Unije koji su obuhvaćeni Odlukom Komisije 2001/497/EZ od 15. lipnja 2001. o standardnim ugovornim klauzulama za prijenos osobnih podataka u treće zemlje, u skladu s Direktivom 95/46/EZ (5).

(10)

Ova Odluka treba provesti obvezu iz članka 17. stavka 3. Direktive 95/46/EZ i ne smije utjecati na sadržaj ugovora ili pravnih akata ustanovljenih prema toj odredbi. Međutim, neke od standardnih ugovornih odredbi, posebno u pogledu obveza izvoznika podataka, trebaju biti uključene kako bi se povećala jasnoća tih odredbi koje se mogu nalaziti u ugovoru između nadzornika i obrađivača.

(11)

Nadzorna tijela država članica igraju ključnu ulogu u ovom ugovornom mehanizmu osiguravajući da su tijekom prijenosa osobni podaci odgovarajuće zaštićeni. U iznimnim slučajevima kada izvoznici podataka odbiju ili nisu u stanju dati odgovarajuće upute uvozniku podataka, te kada postoji neizbježna opasnost od nanošenja teške štete osobama na koje se odnose podaci, standardne ugovorne klauzule trebaju omogućiti nadzornim tijelima reviziju uvoznika podataka i podobrađivača te, gdje je to prikladno, donesu odluke koje obvezuju uvoznike podataka i podobrađivače. Nadzorna tijela trebaju imati moć da zabrane ili obustave prijenos podataka ili skup prijenosa na temelju standardnih ugovornih klauzula u takvim iznimnim slučajevima u kojima se ustanovi da je vjerojatno da prijenos na ugovornoj osnovi ima značajan nepovoljni učinak na jamstva i obveze koji osiguravaju odgovarajuću zaštitu korisnika.

(12)

Standardne ugovorne klauzule osiguravaju primjenu tehničkih i organizacijskih zaštitnih mjera od strane obrađivača podataka s poslovnim nastanom u trećim zemljama koji ne pružaju odgovarajuću zaštitu kako bi se osigurala razina zaštite koja odgovara rizicima koje predstavljaju obrada i priroda podataka koji se trebaju zaštititi. Stranke moraju donijeti odredbe u ugovoru za te tehničke i organizacijske mjere koje su, uzimajući u obzir pravo primjenjivo na zaštitu podataka, najnovije tehnologije i trošak njihove primjene, potrebne da bi se zaštitili osobni podaci protiv slučajnog ili nezakonitog uništenja ili slučajnog gubitka, izmjene, neovlaštenog objavljivanja ili pristupa ili bilo kojeg drugog nezakonitog oblika obrade.

(13)

Kako bi se olakšao protok podataka iz Europske unije poželjno je da se obrađivačima koji pružaju usluge obrade podataka za više nadzornika podataka u Europskoj uniji dozvoli primjena istih tehničkih i organizacijskih zaštitnih mjera, bez obzira na to iz koje države članice potječe prijenos podataka, naročito u onim slučajevima u kojima uvoznik podataka prima podatke radi daljnje obrade iz različitih poslovnih nastana izvoznika podataka te se u tom slučaju primjenjuje pravo navedene države članice u kojoj je poslovni nastan.

(14)	Primjereno je da se utvrdi minimum informacija koje stranke trebaju navesti u ugovoru vezanim uz prijenos. Države članice zadržavaju pravo da specificiraju koje informacije su stranke dužne pružiti. Primjena ove Odluke treba biti preispitana s obzirom na stečeno iskustvo.

(15)

Uvoznik podataka treba obraditi prenesene osobne podatke jedino u ime izvoznika podataka i u skladu s njegovim uputama i obvezama koje su sadržane u klauzulama. Uvoznik podataka posebno ne smije otkriti osobne podatke trećoj strani bez ranije dobivenog pisanog pristanka izvoznika podataka. Izvoznik podataka treba davati upute izvozniku podataka tijekom trajanja obrade podataka kako bi obradio podatke u skladu s njegovim uputama, pravom koje se primjenjuje na zaštitu podataka i obvezama sadržanim u klauzulama.

(16)

Izvješće o provedbi Odluke o standardnim ugovornim klauzulama za prijenos osobnih podataka trećim zemljama predložio je uspostavu odgovarajućih standardnih ugovornih klauzula na naknadne prijenose podataka od obrađivača podataka s poslovnim nastanom u trećoj zemlji do drugog obrađivača podataka (podobrada) kako bi se uzeli u obzir poslovni trendovi i praksa za sve više globaliziranu djelatnost obrade podataka.

(17)

Ova Odluka treba sadržavati posebne standardne ugovorne klauzule o podobradi usluga obrade koju obavlja obrađivač podataka s poslovnim nastanom u trećoj zemlji (uvoznik podataka) prema drugim obrađivačima (podobrađivačima) s poslovnim nastanom u trećim zemljama. Dodatno, ova Odluka treba donijeti uvjete koje podobrada treba ispunjavati kako bi se osiguralo da će preneseni osobni podaci biti zaštićeni neovisno od naknadnog prijenosa podobrađivaču.

(18)

Dodatno, podobrada može uključivati samo postupke koji su dogovoreni ugovorom između izvoznika podataka i uvoznika podataka uključujući standardne ugovorne klauzule prema ovoj Odluci i ne smije se odnositi na druge postupke obrade ili uporabe tako da se ograničenja u uporabi poštuju u skladu s načelima utvrđenim Direktivom 95/46/EZ. Uz to, ako podobrađivač ne ispuni svoje obveze podobrade prema ugovoru, uvoznik podataka ostaje odgovoran izvozniku podataka. Na prijenos osobnih podataka obrađivačima s poslovnim nastanom izvan Europske unije ne utječe činjenica da se aktivnostima obrade treba upravljati prema primjenjivom pravu o zaštiti podataka.

(19)	Standardne ugovorne klauzule trebaju provoditi ne samo organizacije koje su ugovorne stranke nego također i subjekti podataka, posebno kada te osobe trpe štetu koja je posljedica povrede ugovora.

(20)

Subjekt podataka treba imati pravo poduzimati mjere i, prema potrebi, primiti nadoknadu od izvoznika podataka koji je nadzornik osobnih podataka koji se prenose. Iznimno, subjekt podataka također može imati pravo poduzimati mjere i, prema potrebi, primiti nadoknadu od izvoznika podataka u onim slučajevima koji proizlaze iz povrede bilo kojih obveza iz stavka 2. klauzule 3. od strane uvoznika podataka ili bilo kojeg podobrađivača, kada izvoznik podataka prestane postojati ili prestane postojati pred zakonom ili postane insolventan. Iznimno, subjekt podataka također treba imati pravo poduzimati mjere i, prema potrebi, primiti naknadu od podobrađivača u onim situacijama gdje su i izvoznik podataka i uvoznik podataka prestali postojati, prestali postojati pred zakonom ili postali insolventni. Takva odgovornost podobrađivača treba biti ograničena na njegove vlastite postupke obrade prema ugovornim klauzulama.

(21)

U slučaju spora između subjekta podataka, koji se pozivaju na klauzulu u korist treće strane, i uvoznika podataka koji se ne riješi mirnim putem, izvoznik podataka treba ponuditi subjektu podataka da izabere postupak mirenja ili parnični postupak. Opseg stvarnog izbora koji će subjekt podataka imati ovisit će o dostupnosti pouzdanih i priznatih sistema mirenja. Jedna od mogućnosti treba biti mirenje od strane nadzornih tijela za zaštitu podataka država članica u kojima izvoznik podataka ima poslovni nastan tamo gdje ti organi takvu usluga pružaju.

(22)

Ugovor se treba ravnati prema pravu države članice u kojoj izvoznik podataka ima poslovni nastan omogućavajući trećoj strani da provede ugovor. Subjektima podataka treba omogućiti da ih zastupaju udruženja ili druga tijela ako one to žele i ako je tako dopušteno nacionalnim pravom. Prema tom se pravu trebaju ravnati uredbe o zaštiti podataka bilo kojeg ugovora s podobrađivačom za podobradu postupaka obrade osobnih podataka koje izvoznik podataka prenosi uvozniku podataka u skladu s ugovornim klauzulama.

(23)

Budući da se ova Odluka odnosi samo na obrađivača podataka s poslovnim nastanom u trećoj zemlji koji ugovara kooperaciju svojih usluga obrade s podobrađivačom s poslovnim nastanom u trećoj zemlji, ne primjenjuje se u situaciji u kojoj obrađivač s poslovnim nastanom u Europskoj uniji, koji obavlja obradu osobnih podataka u ime nadzornika s poslovnim nastanom u Europskoj uniji, ugovara kooperaciju svojih usluga obrade s podobrađivačem s poslovnim nastanom u trećoj zemlji. U takvim situacijama državama članicama je prepušteno hoće li uzeti u obzir činjenicu da su se prilikom ugovaranja kooperacija s podobrađivačem s poslovnim nastanom u trećoj zemlji koristila načela i zaštitne smjernice standardnih ugovornih klauzula kako je navedeno u ovoj Odluci s namjerom da se osigura odgovarajuća zaštita za prava subjekata podataka i prenose u postupcima podobrade.

(24)	Radna skupina za zaštitu pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka koja je osnovana člankom 29. Direktive 95/46/EZ dala je mišljenje o razini zaštiti koju pružaju standardne ugovorne klauzule priložene ovoj Odluci, a koje je bilo uzeto u obzir pri pripremi ove Odluke.

(25)	Odluku 2002/16/EZ treba staviti izvan snage.

(26)	Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem odbora osnovanog člankom 31. Direktive 95/46/EZ,

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Standardne ugovorne klauzule utvrđene u Prilogu pružaju odgovarajuće zaštitne mjere u smislu zaštite privatnosti i temeljnih prava i sloboda pojedinaca u pogledu izvršavanja odgovarajućih prava kako zahtijeva članak 26. stavak 2. Direktive 95/46/EZ.

Članak 2.

Ova se Odluka tiče jedino odgovarajuće zaštite koje osiguravaju standardne ugovorne klauzule za prijenos osobnih podataka obrađivačima utvrđene u Prilogu. Ne utječe na primjenu drugih nacionalnih odredaba kojima se provodi Direktiva 95/46/EZ koje se odnose na obradu osobnih podataka unutar država članica.

Ova se Odluka primjenjuje na prijenos osobnih podataka od strane nadzornika s poslovnim nastanom u Europskoj uniji primateljima s poslovnim nastanom izvan teritorija Europske unije koji djeluju samo kao obrađivači.

Članak 3.

Za potrebe ove Odluke primjenjuju se slijedeće definicije:

(a)	„posebne kategorije podataka” znači podaci navedeni u članku 8. Direktive 95/46/EZ;

(b)	„nadzorno tijelo” znači tijelo navedeno u članku 28. Direktive 95/46/EZ;

(c)	„izvoznik podataka” znači nadzornik koji obavlja prijenos osobnih podataka;

(d)

„uvoznik podataka” znači obrađivač s poslovnim nastanom u trećoj zemlji koji je od izvoznika podataka suglasan primiti osobne podatke radi njihove obrade u korist izvoznika podataka po prijenosu, u skladu s njegovim uputama i uvjetima ove Odluke, i koji nije podložan sustavu treće zemlje koji osigurava odgovarajuću zaštitu u smislu članka 25. stavka 1. Direktive 95/46/EZ.

(e)

„podobrađivač” znači bilo koji obrađivač, angažiran od uvoznika podataka ili bilo kojeg drugog podobrađivača od uvoznika podataka, koji je suglasan da od izvoznika podataka ili od bilo kojeg drugog podobrađivača od uvoznika podataka primi osobne podatke namijenjene isključivo djelatnosti obrade u korist izvoznika podataka po prijenosu u skladu s uputama izvoznika podataka, standardnim ugovornim klauzulama utvrđenim u Prilogu i uvjetima pisanog ugovora o podobradi;

(f)	„pravo koje se primjenjuje na zaštitu podataka” znači zakonodavstvo, koje štiti temeljna prava i slobode pojedinaca i posebno njihovo pravo na privatnost u pogledu obrade osobnih podataka, koje primjenjuje nadzornik podataka u državi članici u kojoj izvoznik podataka ima poslovni nastan;

(g)

„tehničke i organizacijske zaštitne mjere” znači one mjere s ciljem zaštite osobnih podataka protiv slučajnog ili nezakonitog uništenja ili slučajnog gubitka, izmjene, neovlaštenog objavljivanja ili pristupa, naročito kada obrada uključuje prijenos podataka putem mreže, i protiv bilo kojeg drugog nezakonitog oblika obrade.

Članak 4.

1. Ne dovodeći u pitanje svoje ovlasti da poduzimaju mjere za osiguranje usklađenosti s nacionalnim odredbama usvojenima u skladu s poglavljima II., III., V. i VI. Direktive 95/46/EZ, nadležna tijela država članica mogu koristiti svoje postojeće ovlasti da zabrane ili obustave protok podataka u treće zemlje kako bi zaštitile pojedince s obzirom na obradu njihovih osobnih podataka u slučajevima gdje:

(a)

je utvrđeno da pravo, kojem je uvoznik podataka ili podobrađivač podložan, njemu nameće zahtjeve koji odstupaju od prava koje se primjenjuje na zaštitu podataka, koji nadilaze ograničenja nužna u demokratskom društvu u skladu s člankom 13. Direktive 95/46/EZ gdje bi ti zahtjevi mogli imati bitne neželjene posljedice na jamstva utvrđena pravom koje se primjenjuje na zaštitu podataka i standardnim ugovornim klauzulama;

(b)	je nadležno tijelo utvrdilo da uvoznik podataka ili podobrađivač nisu poštovali standardne ugovorne klauzule u Prilogu; ili

(c)	postoji stvarna vjerojatnost da se standardne ugovorne klauzule u Prilogu nisu ili neće poštovati i da bi daljnji prijenos prouzročio neposrednu opasnost od nanošenja teške štete osobama na koje se odnose podaci.

2. Zabrana ili suspenzija prema stavku 1. se ukida čim prestanu postojati razlozi za suspenziju ili zabranu.

3. Kada države članice usvoje mjere prema stavcima 1. i 2. bez odgode obavijestit će Komisiju koja će proslijediti informacije drugim državama članicama.

Članak 5.

Komisija na temelju dostupnih informacija ocjenjuje provedbu ove Odluke tri godine nakon njezinog usvajanja. Izvješće o svojim rezultatima predaje odboru osnovanim člankom 31. Direktive 95/46/EZ. Izvješće uključuje sve dokaze koji mogu utjecati na ocjenu da su standardne ugovorne klauzule u Prilogu odgovarajuće te dokaze da se ova Odluka provodi na diskriminirajući način.

Članak 6.

Ova se Odluka primjenjuje od 15. svibnja 2010.

Članak 7.

1. Odluka 2002/16/EZ stavlja se izvan snage s učinkom od 15. svibnja 2010.

2. Ugovor zaključen između izvoznika podataka i uvoznika podataka prema Odluci 2002/16/EZ prije 15. svibnja 2010. ostaje na snazi onoliko dugo dok prijenosi i postupci obrade podataka koji su predmet ugovora ostanu nepromijenjeni, a osobni podaci koje pokriva ova Odluka nastave se prenositi između stranaka. Tamo gdje ugovorne stranke odluče napraviti promjene u tom pogledu ili napraviti ugovor o kooperaciji postupaka obrade koji su predmet ugovora, one moraju sklopiti novi ugovor koji zadovoljava standardne ugovorne klauzule utvrđene u Prilogu.

Članak 8.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 5. veljače 2010.

Za Komisiju

Jacques BARROT

Potpredsjednik

(1) SL L 281, 23.11.1995., str. 31.

(2) SL L 6, 10.1.2002., str. 52.

(3) SEC(2006) 95, 20.1.2006.

(4) Međunarodna trgovačka komora (ICC), Japansko poslovno vijeće u Europi (JBCE), EU Odbor Američke gospodarske zajednice u Belgiji (Amcham) i Federacija europskih udruženja za direktni marketing (FEDMA).

(5) SL C 181, 4.7.2001., str. 9.

PRILOG

STANDARDNE UGOVORNE KLAUZULE (OBRAĐIVAČI)

Za potrebe članka 26. stavka 2. Direktive 95/46/EZ o prijenosu osobnih podataka obrađivačima s poslovnim nastanom u trećim zemljama koji ne osiguravaju odgovarajuću razinu zaštite podataka

Naziv organizacije koja je izvoznik podataka: …

Adresa: …

Telefon …; faks …; e-pošta …

Ostale informacije za identifikaciju organizacije

…

(izvoznik podataka)

Naziv organizacije koja je uvoznik podataka: …

Adresa: …

Telefon …; faks …; e-pošta …

Ostale informacije za identifikaciju organizacije:

…

(uvoznik podataka)

svaka od njih „stranka”; zajedno „stranke”

SPORAZUMJELI SU SE o slijedećim ugovornim klauzulama (dalje u tekstu klauzule) kako bi pružili odgovarajuće zaštitne mjere u smislu zaštite privatnosti i temeljnih prava i sloboda pojedinaca tijekom prijenosa osobnih podataka navedenih u Dodatku 1. koje izvoznik podataka prenosi uvozniku podataka.

Klauzula 1.

Definicije

Za potrebe klauzula:

(a)

„osobni podaci”, „posebne kategorije podataka”, „obrada/obrađivanje”, „nadzornik”, „subjekt podataka” i „nadzorna tijela” imaju isto značenje kao u Direktivi 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka (1);

(b)	„izvoznik podataka” znači nadzornik koji obavlja prijenos osobnih podataka;

(c)

„uvoznik podataka” znači obrađivač koji je od izvoznika podataka suglasan primiti osobne podatke radi njihove obrade u korist izvoznika podataka po prijenosu, u skladu s njegovim uputama i uvjetima ove klauzule, i koji nije podložan sustavu treće zemlje koji osigurava odgovarajuću zaštitu u smislu članka 25. stavka 1. Direktive 95/46/EZ;

(d)

„podobrađivač” znači bilo koji obrađivač angažiran od uvoznika podataka ili bilo kojeg drugog podobrađivača od uvoznika podataka koji je suglasan, da od izvoznika podataka ili od bilo kojeg drugog podobrađivača od uvoznika podataka, primi osobne podatke namijenjene isključivo djelatnosti obrade u korist izvoznika podataka po prijenosu u skladu s uputama izvoznika podataka, standardnim ugovornim klauzulama utvrđenim Prilogom i uvjetima pisanog ugovora o podobradi;

(e)	„pravo koje se primjenjuje na zaštitu podataka” znači zakonodavstvo koje štiti temeljna prava i slobode pojedinaca i naročito njihovo pravo na privatnost u pogledu obrade osobnih podataka, koje primjenjuje nadzornik podataka u državi članici u kojoj izvoznik podataka ima poslovni nastan;

(f)

Klauzula 2.

Pojedinosti prijenosa

Pojedinosti prijenosa i naročito posebne kategorije osobnih podataka prema potrebi navedene su u Prilogu 1. koji je sastavni dio klauzula.

Klauzula 3.

Klauzula u korist treće strane

1.	Subjekt podataka može protiv izvoznika podataka upotrijebiti ovu klauzulu i klauzulu 4. točke (b) do (i), klauzulu 5. točke (a) do (e) i (g) do (j), klauzulu 6. stavke 1. i 2., klauzulu 7., klauzulu 8. stavak 2. i klauzule 9. do 12. u korist treće stranke.

Subjekt podataka može protiv uvoznika podataka upotrijebiti ovu klauzulu, klauzulu 5. točke (a) do (e) i (g), klauzulu 6., klauzulu 7., klauzulu 8. stavak 2. i klauzule 9. do 12. u slučaju kada izvoznik podataka prestane postojati ili prestane postojati pred zakonom, osim ako bilo koji pravni nasljednik ne preuzme sve zakonske obveze izvoznika podataka prema ugovoru ili zakonu; u tom slučaju subjekt podataka preuzima prava i obveze izvoznika podataka te ih može upotrijebiti protiv pravnih nasljednika.

Subjekt podataka može protiv podobrađivača upotrijebiti ovu klauzulu, klauzulu 5. točke (a) do (e) i (g), klauzulu 6., klauzulu 7., klauzulu 8. stavak 2. i klauzule 9. do 12. u slučaju kada oboje izvoznik podataka i uvoznik podataka prestanu postojati ili prestanu postojati pred zakonom ili postanu nelikvidne, osim ako bilo koji pravni nasljednik ne preuzme sve zakonske obveze izvoznika podataka prema ugovoru ili zakonu; u tom slučaju subjekt podataka preuzima prava i obveze izvoznika podataka te ih može upotrijebiti protiv pravnih nasljednika. Takva odgovornost podobrađivača ograničena je na njegove postupke obrade po klauzulama.

4.	Ugovorne stranke neće braniti da subjekta podataka zastupa udruženje ili drugo tijelo ako to subjekt podataka izričito želi i ako je to dozvoljeno nacionalnim pravom.

Klauzula 4.

Obveze izvoznika podataka

Izvoznik podataka suglasan je i jamči:

(a)

da se obrada osobnih podataka, uključujući i sam prijenos podataka, obavljala i da će se obavljati u skladu s odgovarajućim odredbama prava primjenjivog na zaštitu podataka (te da su, prema potrebi, o tome obaviještena odgovarajuća nadležna tijela država članica u kojima izvoznik podataka ima poslovni nastan) i da neće kršiti odgovarajuće odredbe te države;

(b)	da je dao upute i da će davati upute uvozniku podataka tijekom trajanja usluga obrade osobnih podataka kako bi obradio osobne podatke koji su preneseni jedino u korist izvoznika podataka i u skladu s odgovarajućim odredbama prava primjenjivog na zaštitu podataka i klauzulama;

(c)	da će uvoznik podataka osigurati dostatna jamstva u smislu tehničkih i organizacijskih zaštitnih mjera navedenih u Dodatku 2. ovom Ugovoru;

(d)

da su nakon procjene zahtjeva prava primjenjivog na zaštitu podataka, zaštitne mjere prikladne kako bi zaštitile osobne podatke protiv slučajnog ili nezakonitog uništenja ili slučajnog gubitka, izmjene, neovlaštenog objavljivanja ili pristupa, posebno kada obrada uključuje prijenos podataka putem mreže, i protiv bilo kojeg drugog nezakonitog oblika obrade te da te mjere osiguravaju razinu sigurnosti koja je prikladna rizicima koje donosi obrada i priroda podataka koji se štite uzimajući u obzir najnovije tehnologije i trošak njihove primjene;

(e)	da će osigurati poštovanje zaštitnih mjera;

(f)	da je u slučaju kada prijenos uključuje posebne kategorije podataka, obavijestio subjekta podataka ili će ga unaprijed obavijestiti ili netom poslije prijenosa kako bi podaci mogli biti preneseni u treću zemlju bez odgovarajuće zaštite u skladu s Direktivom 95/46/EZ;

(g)	da će u skladu s klauzulom 5. točkom (b) i klauzulom 8. stavkom 3. proslijediti svaku obavijest zaprimljenu od uvoznika podataka ili podobrađivača nadzornim tijelima za zaštitu podataka ako izvoznik podataka odluči nastaviti s prijenosom ili ukinuti suspenziju;

(h)

da će subjektu podataka, po njihovu zahtjevu, staviti na raspolaganje kopiju klauzula, izuzev Dodatka 2., i sažeti opis zaštitnih mjera kao i kopiju svakog ugovora za usluge podobrade koji mora biti u skladu s klauzulama, osim ako klauzule ili ugovor sadržavaju komercijalne podatke u kojem slučaju se ti komercijalni podaci uklanjaju;

(i)	da u slučaju podobrade, podobrađivač obavlja aktivnost obrade u skladu s klauzulom 11. osiguravajući barem istu razinu zaštite osobnih podataka i prava subjekta podataka poput uvoznika podataka u skladu s klauzulama; i

(j)	da će osigurati poštovanje klauzule 4. točke (a) do (i).

Klauzula 5.

Obveze uvoznika podataka (2)

Uvoznik podataka suglasan je i jamči:

(a)

obradu osobnih podatke jedino u korist izvoznika podataka i u skladu s njegovim uputama i klauzulama; ako to iz bilo kojih razloga ne može osigurati, suglasan je da o tome odmah obavijesti izvoznika podataka, te u tom slučaju izvoznik podataka ima pravo obustaviti prijenos podataka i/ili prekinuti ugovor;

(b)

da nema razloga za vjerovanje da ga zakonodavstvo koje se na njega primjenjuje onemogućava u ispunjavanju uputa primljenih od izvoznika podataka i njegovih obveza prema ugovoru te da će u slučaju promjene u zakonodavstvu koja bi mogla imati bitan negativan učinak na jamstva i obveze iz klauzula, o promjeni odmah obavijestiti izvoznika podataka čim toga postane svjestan, te u tom slučaju izvoznik podataka ima pravo obustaviti prijenos podataka i/ili prekinuti ugovor;

(c)	da je prije obrade osobnih podataka koji se prenose proveo tehničke i organizacijske zaštitne mjere navedene u Dodatku 2.;

(d)

da će odmah obavijestiti izvoznika podataka o:

i.	svakom pravno obvezujućem zahtjevu od strane tijela kaznenog progona za otkrivanje osobnih podataka osim ako drukčije nije zabranjeno poput zabrane prema kaznenom pravu radi očuvanja povjerljivosti kaznene istrage;

ii.	svakom slučajnom ili neovlaštenom pristupu; i

iii.	svakom zahtjevu primljenom izravno od osoba čiji se podaci obrađuju bez odgovaranja na taj zahtjev osim ako za to nije ovlašten;

(e)	da odmah i na odgovarajući način postupa sa svim upitima izvoznika podataka koji se odnose na obradu osobnih podataka podložnim prijenosu i da poštuje savjet nadzornih tijela u pogledu obrade podataka koji se prenose;

(f)

da na zahtjev izvoznika podataka, preda svoju opremu za obradu podataka radi revizije aktivnosti obrade obuhvaćene klauzulama, koju obavlja izvoznik podataka ili inspekcijsko tijelo, sastavljeno od nezavisnih članova, koji posjeduju odgovarajuće stručne kvalifikacije vezani obvezom čuvanja tajne, koje prema potrebi izabire izvoznik podataka u dogovoru s nadležnim tijelima;

(g)

da subjektu podataka da na zahtjev kopiju klauzula ili bilo koji važeći ugovor o podobradi osim ako klauzule ili ugovor ne sadrže komercijalne podatke u kojem slučaju se oni mogu ukloniti, uz izuzetak u slučaju kada subjekt podataka ne može dobiti kopiju od izvoznika podataka, Dodatak 2. se zamjenjuje kratkim opisom zaštitnih mjera;

(h)	da je u slučaju podobrade prethodno obavijestio izvoznika podatka i dobio njegovo prethodno pisano odobrenje;

(i)	da će podobrađivač obavljati djelatnost obrade u skladu s klauzulom 11.;

(j)	da izvozniku podataka odmah pošalje kopiju svakog ugovora koji zaključi u skladu s klauzulama.

Klauzula 6.

Odgovornost

1.	Stranke su suglasne da svaki subjekt podataka koji trpi štetu kao posljedicu svakog kršenja obveza navedenih u klauzulu 3. i klauzuli 11. od strane bilo koje stranke ili podobrađivača, ima pravo od izvoznika podataka primiti naknadu štete.

Ako subjekt podataka radi kršenja obveza navedenih u klauzuli 3. i klauzuli 11. od strane uvoznika podataka ili njegovog podobrađivača ne može podnijeti zahtjev za naknadu štete protiv izvoznika podataka u skladu sa stavkom 1. zbog toga što je izvoznik podataka prestao postojati ili prestao postojati pred zakonom ili postao nelikvidan, uvoznik podataka suglasan je da subjekt podataka može podnijeti zahtjev protiv uvoznika podataka umjesto izvoznika podataka, osim ako je neki pravni nasljednik preuzeo sve zakonske obveze izvoznika podataka po ugovoru ili po zakonu, te u tom slučaju subjekt podataka može prisilno koristiti svoja prava protiv tog nasljednika.

Uvoznik podataka se ne može pozvati na kršenje obveza od strane podobrađivača kako bi izbjegao vlastitu odgovornost.

Ako subjekt podataka radi kršenja obveza od strane podobrađivača navedenih u klauzuli 3. ili klauzuli 11. ne može podnijeti zahtjev protiv izvoznika podataka ili uvoznika podataka iz stavka 1. i 2. zbog toga što su oboje izvoznik podataka i uvoznik podataka prestali postojati ili prestali postojati pred zakonom ili postali nelikvidni, podobrađivač je suglasan da subjekt podataka može podnijeti zahtjev protiv njega u pogledu njegovih vlastitih aktivnosti obrade sukladno odredbama klauzula umjesto izvoznika podataka ili uvoznika podataka, osim ako je neki pravni nasljednik preuzeo sve zakonske obveze izvoznika podataka ili uvoznika podataka po ugovoru ili po zakonu, te u tom slučaju subjekt podataka može prisilno koristiti svoja prava protiv tog nasljednika. Odgovornost podobrađivača ograničena je na njegove postupke obrade u skladu s klauzulama.

Klauzula 7.

Medijacija i nadležnost

Uvoznik podataka suglasan je da ako subjekt podataka protiv njega upotrijebi prava u korist treće stranke i/ili traže naknadu štete sukladno klauzulama, uvoznik podataka prihvaća odluku subjekta podataka:

(a)	da nezavisna osobe ili, prema potrebi, nadležna tijela upute spor na medijaciju;

(b)	da spor uputi sudovima u državama članicama u kojima izvoznik podataka ima poslovni nastan.

2.	Stranke su suglasne da izbor subjekta podataka ne utječe na njihova temeljna ili postupovna prava da traže rješenja u skladu s ostalim odredbama nacionalnog ili međunarodnog prava.

Klauzula 8.

Suradnja s nadležnim tijelima

1.	Izvoznik podataka suglasan je da pohrani kopiju ovog ugovora kod nadležnih tijela ako ono to zahtijeva ili ako to propisuje pravo o zaštiti podataka koji se primjenjuje.

2.	Stranke su suglasne da nadležna tijela imaju pravo izvršiti reviziju uvoznika podataka i bilo kojeg podobrađivača koja ima jednako područje primjene i podložna je istim uvjetima koji se primjenjuju na reviziju izvoznika podataka sukladno pravu o zaštiti podataka koji se primjenjuje.

Uvoznik podataka odmah obavješćuje izvoznika podataka o postojanju zakonodavstva koje se primjenjuje na njega ili na bilo kojeg podobrađivača koje onemogućava provođenje revizije uvoznika podataka ili bilo kojeg podobrađivača prema članku 2. U tom slučaju izvoznik podataka ovlašten je poduzeti mjere predviđene klauzulom 5. točkom (b).

Klauzula 9.

Mjerodavno pravo

Klauzule se ravnaju pravom države članice u kojoj izvoznika podataka ima poslovni nastan, i to …

Klauzula 10.

Izmjene u ugovoru

Stranke se obvezuju da neće mijenjati i preinačiti klauzule. To ne sprečava stranke da dodaju klauzule u pitanjima vezanim uz poslovanje gdje je to potrebno dokle god nisu u suprotnosti s klauzulama.

Klauzula 11.

Podobrada

Uvoznik podataka bez prethodnog pisanog odobrenja izvoznika podataka neće napraviti ugovor o kooperaciji niti za jedan od svojih postupaka obrade u korist izvoznika podataka sukladno klauzulama. Kada uvoznik podataka, uz pristanak izvoznika podataka, napravi ugovor o kooperaciji sukladno klauzulama, mora imati pisano odobrenje podobrađivača koje nameće iste obveze podobrađivaču onima koje ima uvoznik podataka sukladno klauzulama (3). Kada podobrađivač ne izvrši svoje obveze u pogledu zaštite podataka prema takvom pisanom odobrenju, uvoznik podataka ostaje potpuno odgovoran izvozniku podataka za izvršenje obveza podobrađivača sukladno takvom sporazumu.

Prethodni pisani ugovor između uvoznika podataka i podobrađivača također sadrži klauzulu u korist treće stranke, kako je utvrđeno u klauzuli 3., za slučajeve u kojima osobe čiji se podaci obrađuju ne mogu tražiti zahtjev za nadoknadu štete iz članka 1. klauzule 6. protiv izvoznika podataka ili uvoznika podataka jer su prestali postojati ili prestali postojati pred zakonom ili postali nelikvidni te ni jedan pravni nasljednik nije preuzeo sve zakonske obveze izvoznika ili uvoznika podataka prema ugovoru ili po zakonu. Takva odgovornost podobrađivača ograničena je na njegove vlastite postupke obrade sukladno klauzulama.

3.	Odredbe koje se odnose na aspekte zaštite podataka pri ugovaranju kooperacije iz stavka 1. ravnaju se pravom države članice u kojoj izvoznik podataka ima poslovni nastan, i to …

4.	Izvoznik podataka vodi i popis ugovora o kooperaciji koji su zaključeni sukladno klauzulama i o kojima ga je obavijestio uvoznik podataka prema klauzuli 5. točki (j), a koji se najmanje jednom godišnje ažurira. Taj popis dostupan je nadzornom tijelu za zaštitu podataka izvoznika podataka.

Klauzula 12.

Obveze nakon prestanka obavljanja djelatnosti obrade osobnih podataka

Stranke su suglasne da uvoznik podataka i podobrađivač nakon prestanka obavljanja djelatnosti obrade osobnih podataka, po izboru izvoznika podataka, vrate sve prenesene osobne podatke i kopije u tu svrhu izvozniku podataka ili unište sve osobne podatke i jamči izvozniku podataka o tome osim ako zakonodavstvo važeće za uvoznika podataka ne sprečava da vrati ili uništi sve ili dio prenesenih osobnih podataka. U tom slučaju uvoznik podataka jamči da će zajamčiti povjerljivost prenesenih osobnih podataka i da ih više neće aktivno obrađivati.

2.	Uvoznik podataka i podobrađivač jamče da će na zahtjev izvoznika podataka i/ili nadležnog tijela predati svoju opremu za obradu podataka radi revizije mjera iz stavka 1.

U ime izvoznika podataka:

Ime (napisano u cijelosti): …

Položaj: …

Adresa: …

Ostali podaci nužni da bi ugovor bio obvezujući (ako ih ima):

Potpis …

U ime uvoznika podataka:

Ime (napisano u cijelosti): …

Položaj: …

Adresa: …

Ostali podaci nužni da bi ugovor bio obvezujući (ako ih ima):

Potpis …

(1) Stranke mogu u klauzulu unijeti definicije sadržane u Direktivi 95/46/EZ ako smatraju da je bolje za ugovor da je autonoman.

(2) Obvezni zahtjevi nacionalnog zakonodavstva primjenjivi na uvoznika podataka koji ne nadilaze neophodno u demokratskom društvu na temelju jednog od interesa navedenog u članku 13. stavku 1. Direktive 95/46/EZ, to jest, ako oni predstavljaju nužnu mjeru za očuvanje nacionalne sigurnosti, obrane, javne sigurnosti, prevencije, istrage, otkrivanja i progona kaznenih djela ili kršenje etike za zakonski zaštićena zanimanja, važan ekonomski ili financijski interes države ili zaštitu osoba na koje se odnose podaci ili prava i slobode drugih, a nisu protivni standardnim ugovornim klauzulama. Neki primjeri takvih obveznih zahtjeva koji ne nadilaze neophodno u demokratskom društvu su, između ostalog, međunarodno priznate sankcije, zahtjevi za prijavu poreza ili zahtjevi za izvješća o borbi protiv pranja novca.

(3) Ovaj zahtjev se može ispuniti ako je podobrađivač supotpisnik ugovora sklopljenog između izvoznika i uvoznika podataka u skladu s ovom Odlukom.

Dodatak 1.

Standardnim ugovornim klauzulama

Ovaj Dodatak sastavni je dio klauzula. Stranke ga moraju ispuniti i potpisati.

Države članice sukladno njihovim nacionalnim postupcima mogu dodati ili navesti dodatne podatke koje ovaj Dodatak mora sadržavati.

Izvoznik podataka

Izvoznik podataka je (navedite ukratko vaše aktivnosti vezane uz prijenos):

…

Uvoznik podataka

Uvoznik podataka je (navedite ukratko vaše aktivnosti vezane uz prijenos):

…

Subjekti podataka

Preneseni osobni podaci odnose se na sljedeće kategorije subjekata podataka (navesti):

…

Kategorije podataka

Preneseni osobni podaci odnose se na sljedeće kategorije podataka (navesti):

…

Posebne kategorije podataka (ako je potrebno)

Preneseni osobni podaci spadaju u sljedeće posebne kategorije podataka (navesti):

…

Djelatnosti obrade

Preneseni osobni podaci obrađuju se prema sljedećim osnovnim postupcima obrade (navesti):

…

IZVOZNIK PODATAKA

Ime: …

Potpis ovlaštene osobe: …

UVOZNIK PODATAKA

Ime: …

Potpis ovlaštene osobe: …

Dodatak 2.

Standardnim ugovornim klauzulama

Ovaj Dodatak sastavni je dio klauzula. Stranke ga moraju ispuniti i potpisati.

Opis tehničkih i organizacijskih zaštitnih mjera koje provodi uvoznik podataka u skladu s klauzulom 4. točkom (d) i klauzulom 5. točkom (c) (ili priloženi dokument/zakonski propis):

…

PRIMJER ODŠTETNE KLAUZULE (NIJE OBVEZNO)

Odgovornost

Stranke su suglasne da u slučaju kada je jedna stranka odgovorna za kršenje klauzula od strane druge stranke, posljednja stranka će, u razmjeru u kojem je odgovorna, nadoknaditi prvoj stranci sve nastale troškove, izdatke, štetu ili gubitak.

Naknada štete ovisi o:

(a)	pravovremenoj obavijesti izvoznika podataka uvozniku podataka o zahtjevu; i

(b)	mogućnosti uvoznika podataka da surađuje s izvoznikom podataka u obrani i podmirenju zahtjeva (1).

(1) Stavak o odgovornosti nije obvezan.

13/Sv. 052

Službeni list Europske unije

264

32010R0765

L 226/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

25.08.2010.

UREDBA KOMISIJE (EU) br. 765/2010

od 25. kolovoza 2010.

o izmjeni priloga II. i III. Uredbi (EZ) br. 396/2005 Europskog parlamenta i Vijeća o maksimalnim razinama ostataka klorotalonil klotianidina, difenokonazola, fenheksamida, flubendiamida, nikotina, spirotetramata, tiakloprida i tiamethoksama u ili na određenim proizvodima

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 396/2005 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. veljače 2005. o maksimalnim razinama ostataka pesticida u ili na hrani i hrani za životinje biljnog i životinjskog podrijetla i o izmjeni Direktive Vijeća 91/414/EEZ (1), a posebno njezin članak 14. stavak 1. točku (a),

budući da:

(1)

Za klorotalonil, fenheksamid i tiakloprid maksimalne razine ostataka (MRO-i) utvrđene su u Prilogu II. i dijelu B Priloga III. Uredbi (EZ) br. 396/2005. Za klotianidin, difenokonazol, flubendiamid, spirotetramat i tiamethoksam, MRO-i su utvrđeni u dijelu A Priloga III. Uredbi (EZ) br. 396/2005. Do sada, za nikotin nisu utvrđeni specifični MRO-i niti je ta tvar uvrštena u Prilog IV. Uredbi (EZ) br. 396/2005.

(2)

U kontekstu postupka, u skladu s Direktivom Vijeća 91/414/EEZ od 15. srpnja 1991. o stavljanju sredstava za zaštitu bilja na tržište (2), za odobrenje korištenja sredstava za zaštitu bilja koji sadrže aktivnu tvar difenokonazol na korabi (švedskoj repi) i bijeloj repi podnesen je zahtjev u skladu s člankom 6. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 396/2005 za izmjenu postojećih MRO-a.

(3)

Što se tiče klorotalonila, takav je zahtjev podnesen za korištenje na ječmu. S obzirom na taj zahtjev, potrebno je utvrditi MRO-e za meso, mast, jetru, bubreg i mlijeko od goveda, ovaca i koza, budući da se žitarice koriste kao hrana za životinje i ostaci mogu završiti na krmivu za te životinje. Što se tiče fenheksamida, takav je zahtjev podnesen za korištenje na zelenoj salati. Što se tiče flubendiamida, takav je zahtjev podnesen za korištenje na patlidžanu, tikvenjačama i mahunarkama. Što se tiče spirotetramata, takav je zahtjev podnesen za korištenje na luku. Što se tiče tiakloprida, takav je zahtjev podnesen za korištenje na jagodama, dok za tu kombinaciju postoji također i Kodeks o MRO-u. Što se tiče tiamethoksama, takav je zahtjev podnesen za mrkve. S obzirom na ostatke klotianidin uzrokovane korištenjem tiamethoksama, također je potrebno izmijeniti MRO za klotianidin na mrkvama.

(4)	U skladu s člankom 8. Uredbe (EZ) br. 396/2005, te su zahtjeve ocijenile dotične države članice i izvješća o ocjeni su dostavljena Komisiji.

(5)	Što se tiče nikotina u divljim gljivama, Komisija je dobila informacije od država članica i subjekata u poslovanju koje pokazuju da prisutnost nikotina u divljim gljivama dovodi do više ostataka od osnovnog MRO-a od 0,01 mg/kg utvrđenog u toj Uredbi.

(6)

Europska agencija za sigurnost hrane, dalje u tekstu „Agencija”, procijenila je zahtjeve i izvješća o ocjeni, posebno proučivši opasnost za potrošače i, prema potrebi, za životinje te dala obrazložena mišljenja o predloženim MRO-ima (3). U slučaju nikotina, Komisija je zamolila Agenciju da donese mišljenje o opasnosti ostataka nikotina u gljivama za javno zdravlje. S obzirom na žurnost, Agencija je objavila „izjavu”, koja se odnosi na nekoliko preostalih nejasnoća, umjesto obrazloženog mišljenja (4). Dostavila je ta mišljenja i tu izjavu Komisiji i državama članicama učinila ih dostupnima javnosti.

(7)

Agencija je u svojim obrazloženim mišljenjima zaključila da su zadovoljeni svi zahtjevi vezani uz podatke i da su izmjene MRO-a koje su podnositeljice zahtjeva zahtijevale prihvatljive u odnosu na sigurnost potrošača na temelju procjene izloženosti potrošača za 27 specifičnih europskih potrošačkih skupina. Uzela je u obzir najnovije informacije o toksikološkim svojstvima tvari. Ni cjeloživotna izloženost tim tvarima putem konzumiranja svih prehrambenih proizvoda koji mogu sadržavati te tvari, niti kratkoročna izloženost zbog ekstremne konzumacije predmetnih usjeva nisu pokazale da postoji opasnost od premašivanja prihvatljivog dnevnog unosa (PDU) ili akutne referentne doze (ARD).

(8)

Što se tiče nikotina u divljim gljivama, Agencija naglašava da je na njenu izjavu utjecalo nekoliko nejasnoća i ograničenja. Kao dodatak toj izjavi, 2009. godine prikupljeni su podaci o praćenju kako bi se istražila prisutnost te tvari u divljim gljivama. Te su podatke prikupile države članice, subjekti u poslovanju s hranom i kineska vlada i pokazali su da je nikotin prisutan u divljim gljivama na razinama koje se mijenjaju ovisno o izvoru i sorti, ali da, u gotovo svim uzorcima, premašuju osnovni MRO od 0,01 mg/kg. Ovi nalazi predstavljaju dokaz o neizbježnoj prisutnosti nikotina u divljim gljivama, posebno u vrganjima (Boletus edulis). Stoga je primjereno utvrditi privremene MRO-e za nikotin u divljim gljivama, na temelju dostupnih podataka o praćenju i mišljenja Agencije. Te privremene MRO-e treba ocijeniti unutar razdoblja od dvije godine kako bi se ocijenili novi podaci i informacije koje će postati dostupne, uključujući svaki znanstveni dokaz o prirodnom pojavljivanju ili stvaranju nikotina u divljim gljivama.

(9)	Na temelju obrazloženih mišljenja i izjave Agencije te uzimajući u obzir čimbenike relevantne za predmet koji se razmatra, primjerene izmjene MRO-a ispunjavaju zahtjeve članka 14. stavka 2. točke (a) Uredbe (EZ) br. 396/2005.

(10)	Uredbu (EZ) br. 396/2005 stoga treba izmijeniti na odgovarajući način.

(11)	Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za prehrambeni lanac i zdravlje životinja te im ni Europski parlament niti Vijeće nisu prigovorili,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Prilozi II. i III. Uredbi (EZ) br. 396/2005 izmjenjuju se u skladu s Prilogom ovoj Uredbi.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 25. kolovoza 2010.

Za Komisiju

Predsjednik

José Manuel BARROSO

(1) SL L 70, 16.3.2005., str. 1.

(2) SL L 230, 19.8.1991., str. 1.

(3) Znanstveno izvješće EFSA-e dostupno je na http://www.efsa.europa.eu: Obrazloženo mišljenje EFSA-e koje je pripremila Jedinica za pesticide (PRAPeR) o izmjeni postojećeg MRO-a za klorotalonil u ječmu i nekoliko proizvoda životinjskog podrijetla, Časopis EFSA-e 2010; 8(3):1524.

Obrazloženo mišljenje EFSA-e koje je pripremila Jedinica za pesticide (PRAPeR) o izmjeni postojećeg MRO-a za tiakloprid u jagodama, Časopis EFSA-e 2010; 8(1):1498.

Obrazloženo mišljenje EFSA-e koje je pripremila Jedinica za pesticide (PRAPeR) o izmjeni postojećeg MRO-a za klotianidin u mrkvama, Časopis EFSA-e 2010; 8(2):1515.

Obrazloženo mišljenje EFSA-e koje je pripremila Jedinica za pesticide (PRAPeR) o izmjeni postojećeg MRO-a za difenokonazol u švedskoj repi i bijeloj repi, Časopis EFSA-e 2010; 8(2):1510.

Obrazloženo mišljenje EFSA-e koje je pripremila Jedinica za pesticide (PRAPeR) o izmjeni postojećeg MRO-a za flubendiamid u tikvenjačama jestive i nejestive kore, patlidžanima i mahunarkama, Časopis EFSA-e 2010; 8(3):1527.

Obrazloženo mišljenje EFSA-e koje je pripremila Jedinica za pesticide (PRAPeR) o izmjeni postojećeg MRO-a za fenheksamid u raznim lisnatim usjevima, Časopis EFSA-e 2010; 8(11):1455.

Obrazloženo mišljenje EFSA-e koje je pripremila Jedinica za pesticide (PRAPeR) o izmjeni postojećeg MRO-a za spirotetramat u luku i utvrđivanju novih MRO-a u bubregu, Časopis EFSA-e 2010; 8(2):1511.

Obrazloženo mišljenje EFSA-e koje je pripremila Jedinica za pesticide (PRAPeR) o izmjeni postojećeg MRO-a za tiamethoksam u mrkvama, Časopis EFSA-e 2009; 7(9):1307.

(4) Izjava EFSA-e. Potencijalna opasnost za javno zdravlje zbog prisutnosti nikotina u divljim gljivama, Časopis EFSA-e 2009; RN-286, 1-47.

PRILOG

Prilozi II. i III. Uredbi (EZ) br. 396/2005 izmjenjuju se kako slijedi:

(1)

U Prilogu II. stupci za klorotalonil, fenheksamid i tiakloprid zamjenjuju se sljedećim:

„Ostaci pesticida i maksimalne razine ostataka (mg/kg)

Brojčana oznaka

Grupe i primjeri pojedinačnih proizvoda na koje se primjenjuju MRO-i (1)

Klorotalonil (R)

Fenheksamid

Tiakloprid (F)

(1)

(2)

(3)

(4)

(5)

0100000

1.	VOĆE SVJEŽE ILI ZAMRZNUTO; ORAŠASTI PLODOVI

0110000

Agrumi

0,01 (2)

0,05 (2)

0,02 (2)

0110010

Grejp

0110020

Naranče

0110030

Limuni

0110040

Limete

0110050

Mandarine

0110990

Ostalo

0120000

ii.	Orašasti plodovi (oljušteni ili neoljušteni)

0,01 (2)

0,05 (2)

0,02 (2)

0120010

Bademi

0120020

Brazilski orasi

0120030

Indijski oraščići

0120040

Kesteni

0120050

Kokosovi orasi

0120060

Lješnjaci

0120070

Makadami orasi

0120080

Pekan orasi

0120090

Pinjoli

0120100

Pistacije

0120110

Orasi

0120990

Ostalo

0130000

iii.	Jezgričasto voće

0,05 (2)

0,3

0130010

Jabuke

0130020

Kruške

0130030

Dunje

0130040

Mušmula

0130050

Japanska mušmula (nešpola)

0130990

Ostalo

0140000

iv.	Koštunjavo voće

0140010

Marelice

0,3

0140020

Trešnje i višnje

0,01 (2)

0,3

0140030

Breskve

0,3

0140040

Šljive

0,01 (2)

0,1

0140990

Ostalo

0,01 (2)

0,05 (2)

0,02 (2)

0150000

v.	Bobičasto i sitno voće

0151000

(a)	Stolno i vinsko grožđe

0,02 (2)

0151010

Stolno grožđe

0151020

Vinsko grožđe

0152000

(b)

Jagode

0153000

(c)	Jagodičasto voće

0,01 (2)

0153010

Kupine

0153020

Ostružnice (divlje kupine)

0153030

Maline

0153990

Ostalo

0154000

(d)	Ostalo sitno i bobičasto voće

0154010

Borovnice

0,01 (2)

0154020

Brusnice

0154030

Ribiz (crveni, crni i bijeli)

0154040

Ogrozd

0154050

Šipak

0154060

Dud (murva)

0154070

Azarole (mediteranske mušmule)

0154080

Bazgine bobice

0154990

Ostalo

0,01 (2)

0160000

vi.	Razno voće

0161000

(a)	Jestive kore

0,01 (2)

0,05 (2)

0161010

Datulje

0,02 (2)

0161020

Smokve

0,02 (2)

0161030

Stolne masline

0161040

Kumkvat (patuljasta naranča)

0,02 (2)

0161050

Karambola

0161060

Kaki (japanska jabuka)

0161070

Jambolan (java šljiva)

0161990

Ostalo

0,02 (2)

0162000

(b)	Nejestive kore, sitno

0,01 (2)

0,02 (2)

0162010

Kivi

0162020

Liči (japanska jagoda)

0,05 (2)

0162030

Marakuja (pasiflora)

0,05 (2)

0162040

Kaktus ili indijska smokva, indijska opuncija, kaktusov smokvodar (plod kaktusa)

0162050

Zvjezdasta jabuka

0162060

Američki dragun (virginijski kaki)

0162990

Ostalo

0,05 (2)

0163000

(c)	Nejestive kore, veliko

0,05 (2)

0163010

Avokado

0,01 (2)

0,02 (2)

0163020

Banane

0,2

0,02 (2)

0163030

Mango

0,01 (2)

0,02 (2)

0163040

Papaja

0,5

0163050

Mogranj

0,01 (2)

0,02 (2)

0163060

Čerimoja (tropska jabuka)

0163070

Guava

0163080

Ananasi

0,01 (2)

0,02 (2)

0163090

Kruhovac

0163100

Durian

0163110

Kisela anona (guanabana)

0163990

Ostalo

0,01 (2)

0,02 (2)

0200000

2.	POVRĆE SVJEŽE ILI ZAMRZNUTO

0210000

i.	Korjenasto i gomoljasto povrće

0,05 (2)

0211000

(a)

Krumpiri

0,01 (2)

0,02 (2)

0212000

(b)	Tropsko korjenasto i gomoljasto povrće

0,01 (2)

0,02 (2)

0212010

Manioka (cassava)

0212020

Slatki krumpiri (batate)

0212030

Jam

0212040

Indijska maranta (arrowroot)

0212990

Ostalo

0213000

(c)	Ostalo korjenasto i gomoljasto povrće osim šećerne repe

0213010

Cikla

0,01 (2)

0,05

0213020

Mrkva

0,05

0213030

Celer korjenaš

0,1

0213040

Hren

0,01 (2)

0,05

0213050

Čičoke

0,01 (2)

0,02 (2)

0213060

Pastrnjak

0,01 (2)

0,05

0213070

Korijen peršina

0,01 (2)

0,05

0213080

Rotkvice

0,01 (2)

0,02 (2)

0213090

Rotkva (turovac)

0,01 (2)

0,05

0213100

Koraba (švedska repa)

0,01 (2)

0,02 (2)

0213110

Bijela repa

0,01 (2)

0,02 (2)

0213990

Ostalo

0,01 (2)

0,02 (2)

0220000

ii.	Lukovičasto povrće

0,05 (2)

0220010

Češnjak

0,5

0,02 (2)

0220020

Luk

0,5

0,02 (2)

0220030

Ljutika

0,5

0,02 (2)

0220040

Mladi luk

0,1

0220990

Ostalo

0,01 (2)

0,02 (2)

0230000

iii.	Plodonosno povrće

0231000

(a)

Solanacea

0231010

Rajčice

0,5

0231020

Paprike

0231030

Patlidžani

0,5

0231040

Okra (bamija)

0,05 (2)

0,02 (2)

0231990

Ostalo

0,05 (2)

0,02 (2)

0232000

(b)	Tikvenjače - jestive kore

0,3

0232010

Krastavci

0232020

Mali krastavci za konzerviranje (kornišoni)

0232030

Tikvice (buće)

0,01 (2)

0232990

Ostalo

0,01 (2)

0233000

(c)	Tikvenjače -nejestive kore

0,05 (2)

0233010

Dinje

0,2

0233020

Bundeve

0,02 (2)

0233030

Lubenice

0,2

0233990

Ostalo

0,02 (2)

0234000

(d)	Kukuruz šećerac

0,01 (1)

0,05 (2)

0,1

0239000

(e)	Ostalo plodonosno povrće

0,01 (2)

0,05 (2)

0,02 (2)

0240000

iv.	Kupusnjače

0,05 (2)

0241000

(a)	Kupusnjače koje cvatu

0,1

0241010

Brokula

0241020

Cvjetača

0241990

Ostalo

0242000

(b)	Glavate kupusnjače

0242010

Kelj pupčar

0,05

0242020

Glavati kupus

0,2

0242990

Ostalo

0,01 (2)

0,02 (2)

0243000

(c)	Lisnate kupusnjače

0,01 (2)

0243010

Kineski kupus

0243020

Kelj

0243990

Ostalo

0244000

(d)

Korabica

0,01 (2)

0,05

0250000

v.	Lisnato povrće i svježe bilje

0251000

(a)	Zelena salata i ostalo salatno bilje uključujući Brassicacea

0251010

Matovilac

0,01 (2)

0251020

Zelena salata

0,01 (2)

0251030

Endivija širokog lista

0,01 (2)

0251040

Grbica

0,01 (2)

0251050

Dragušac

0251060

Rukola (riga)

0,01 (2)

0251070

Crvena gorušica

0251080

Listovi i klice Brassica spp.

0,01 (2)

0251990

Ostalo

0,01 (2)

0252000

(b)	Špinat i slično (listovi)

0,05 (2)

0,02 (2)

0252010

Špinat

0,01 (2)

0252020

Portulak (tušt, tušanj)

(2)

0252030

Listovi blitve

0,01 (2)

0252990

Ostalo

0,01 (2)

0253000

(c)	Listovi vinove loze

0254000

(d)

Potočarka

0,01 (2)

0,05 (2)

0,02 (2)

0255000

(e)

Radič

0,01 (2)

0,05 (2)

0,02 (2)

0256000

(f)

Bilje

0256010

Krasuljica

0256020

Vlasac

0256030

Listovi celera

0256040

Peršin

0256050

Kadulja

0256060

Ružmarin

0256070

Timijan (majčina dušica)

0256080

Bosiljak

0256090

Lovorovi listovi

0256100

Estragon

0256990

Ostalo

0260000

vi.	Mahunarke (svježe)

0260010

Grah (s mahunama)

0260020

Grah (bez mahuna)

0,05 (2)

0,02 (2)

0260030

Grašak (s mahunama)

0,05 (2)

0,02 (2)

0260040

Grašak (bez mahuna)

0,3

0,05 (2)

0,2

0260050

Leća

0,01 (2)

0,05 (2)

0,02 (2)

0260990

Ostalo

0,01 (2)

0,05 (2)

0,02 (2)

0270000

vii.	Stabljikasto povrće (svježe)

0,05 (2)

0270010

Šparoge

0,01 (2)

0,02 (2)

0270020

Karda (španjolska artičoka)

0,01 (2)

0,02 (2)

0270030

Celer

0,5

0270040

Komorač

0,01 (2)

0,5

0270050

Okrugle artičoke

0,01 (2)

0,02 (2)

0270060

Poriluk

0,1

0270070

Rabarbara

0,01 (2)

0,02 (2)

0270080

Izdanci bambusa

0270090

Palmine jezgre

0270990

Ostalo

0,01 (2)

0,02 (2)

0280000

viii.

Gljive

0,05 (2)

0,02 (2)

0280010

Uzgojene

0280020

Divlje

0,01 (2)

0280990

Ostalo

0,01 (2)

0290000

ix.

Alge

0300000

3.	MAHUNARKE, SUHE

0,01 (2)

0,05 (2)

0,1

0300010

Grah

0300020

Leća

0300030

Grašak

0300040

Lupina

0300990

Ostalo

0400000

4.	ULJARICE - SJEMENKE I PLODOVI

0401000

i.	Sjemenke uljarica

0,1 (2)

0401010

Sjemenke lana

0,01 (2)

0,05 (2)

0401020

Kikiriki

0,05

0,05 (2)

0401030

Sjemenke maka

0,01 (2)

0,3

0401040

Sjemenke sezama

0,01 (2)

0,05 (2)

0401050

Sjemenke suncokreta

0,01 (2)

0,05 (2)

0401060

Sjemenke repice

0,01 (2)

0,3

0401070

Zrna soje

0,01 (2)

0,05 (2)

0401080

Sjemenke gorušice

0,01 (2)

0,2

0401090

Sjemenke pamuka

0,01 (2)

0,05 (2)

0401100

Sjemenke buće

0,01 (2)

0,05 (2)

0401110

Šafranika

0401120

Borač (boražina)

0401130

Podlanak (Camelina sativa)

0401140

Sjemenke konoplje

0,01 (2)

0,05 (2)

0401150

Ricinus

0401990

Ostalo

0,01 (2)

0,05 (2)

0402000

ii.	Plodovi uljarica

0,01 (2)

0402010

Masline za proizvodnju ulja

0,05 (2)

0402020

Palmini orasi (koštice uljane palme)

0402030

Plodovi palme

0402040

Kapok

0402990

Ostalo

0,1 (2)

0,05 (2)

0500000

ŽITARICE

0,05 (2)

0500010

Ječam

0,3

0500020

Heljda

0,01 (2)

0,05

0500030

Kukuruz

0,01 (2)

0,05

0500040

Proso

0,01 (2)

0,05

0500050

Zob

0,1

0500060

Riža

0,01 (2)

0,05

0500070

Raž

0,1

0,05

0500080

Sirak

0,01 (2)

0,05

0500090

Pšenica

0,1

0500990

Ostalo

0,01 (2)

0,05

0600000

6.	ČAJ, KAVA, BILJNE INFUZIJE I KAKAO

0,1 (2)

0610000

i.	Čaj (sušeni listovi i peteljke Camellia sinensis, fermentirani ili drukčiji)

0620000

ii.

Zrna kave

0630000

iii.	Biljne infuzije (sušene)

0631000

(a)

Cvjetovi

0631010

Cvjetovi kamilice

0631020

Cvjetovi hibiskusa

0631030

Ružine latice

0631040

Cvjetovi jasmina

0631050

Lipa

0631990

Ostalo

0632000

(b)

Listovi

0632010

Listovi jagode

0632020

Listovi rooibosa

0632030

Maté

0632990

Ostalo

0633000

(c)

Korijeni

0633010

Korijen valerijane

0633020

Korijen ginsenga

0633990

Ostalo

0639000

(d)	Ostale biljne infuzije

0640000

iv.	Kakao (fermentirana zrna)

0650000

v.	Rogač (kruh svetog Ivana)

0700000

7.	HMELJ (sušeni), uključujući pelete hmelja i nekoncentrirani prah

0,1 (2)

0,1

0800000

ZAČINI

0810000

Sjemenke

0810010

Anis

0810020

Crni kim

0810030

Sjemenke celera

0810040

Sjemenke korijandra

0810040

Sjemenke kumina

0810060

Sjemenke kopra

0810070

Sjemenke komorača

0810080

Piskavac (kozji rog)

0810090

Muškatni oraščić

0810990

Ostalo

0820000

ii.	Voće i bobice

0820010

Najgvirc (piment)

0820020

Anis papar (japanski papar)

0820030

Kim

0820040

Kardamom

0820050

Bobice kleke (borovice)

0820060

Papar, crni i bijeli

0820070

Mahune vanilije

0820080

Tamarind (indijska datulja)

0820990

Ostalo

0830000

iii.

Kora

0830010

Cimet

0830990

Ostalo

0840000

iv.	Korijeni ili podanci

0840010

Slatki korijen

0840020

Đumbir

0840030

Kurkuma

0840040

Hren

0840990

Ostalo

0850000

Pupovi

0850010

Klinčići

0850020

Kapari

0850990

Ostalo

0860000

vi.	Njuška tučka

0860010

Šafran

0860990

Ostalo

0870000

vii.	Aril (ljuska)

0870010

Macis (cvjetić muškatnog oraščića)

0870990

Ostalo

0900000

9.	BILJKE OD KOJIH SE DOBIVA ŠEĆER

0900010

Šećerna repa (korijen)

0900020

Šećerna trska

0900030

Korijen cikorije

0900990

Ostalo

1000000

10.	PROIZVODI ŽIVOTINJSKOG PODRIJETLA - KOPNENE ŽIVOTINJE

1010000

i.	Meso, prerađevine od mesa, klaonički proizvodi, krv, životinjske masti svježe rashlađene ili zamrznute, soljene, u salamuri, sušene ili dimljene ili prerađene kao brašno ili krupica; ostali prerađeni proizvodi kao što su kobasice i prehrambeni proizvodi na njihovoj osnovi

0,05 (2)

1011000

(a)

Svinja

0,01 (2)

1011010

Meso

0,05

1011020

Mast očišćena od mesa

0,05

1011030

Jetra

0,3

1011040

Bubreg

0,3

1011050

Jestivi klaonički proizvodi

0,01 (2)

1011990

Ostalo

0,01 (2)

1012000

(b)

Govedo

1012010

Meso

0,05

1012020

Mast

0,1

0,05

1012030

Jetra

0,1

0,3

1012040

Bubreg

0,3

1012050

Jestivi klaonički proizvodi

0,01 (2)

1012990

Ostalo

0,01 (2)

1013000

(c)

Ovca

1013010

Meso

0,05

1013020

Mast

0,1

0,05

1013030

Jetra

0,1

0,3

1013040

Bubreg

0,3

1013050

Jestivi klaonički proizvodi

0,01 (2)

1013990

Ostalo

0,01 (2)

1014000

(d)

Koza

1014010

Meso

0,05

1014020

Mast

0,1

0,05

1014030

Jetra

0,3

1014040

Bubreg

0,3

1014050

Jestivi klaonički proizvodi

0,01 (2)

1014990

Ostalo

0,01 (2)

1015000

(e)	Konji, magarci, mule ili mazge

1015010

Meso

1015020

Mast

1015030

Jetra

1015040

Bubreg

1015050

Jestivi klaonički proizvodi

1015990

Ostalo

1016000

(f)	Perad - kokoš, guska, patka, pura i biserka - noj, golub

0,01 (2)

1016010

Meso

0,05

1016020

Mast

0,05

1016030

Jetra

0,3

1016040

Bubreg

0,3

1016050

Jestivi klaonički proizvodi

0,01 (2)

1016990

Ostalo

0,01 (2)

1017000

(g)	Ostale domaće životinje

1017010

Meso

1017020

Mast

1017030

Jetra

1017040

Bubreg

1017050

Jestivi klaonički proizvodi

1017990

Ostalo

1020000

ii.	Mlijeko i vrhnje, nekoncentrirano, koje ne sadrži dodani šećer ili sladilo, maslac i ostale masti dobivene od mlijeka, sir i skuta

0,1

0,05 (2)

0,03

1020010

Govedo

1020020

Ovca

1020030

Koza

1020040

Konj

1020990

Ostalo

1030000

iii.	Jaja peradi i ptičja jaja, svježa, konzervirana ili kuhana; Jaja bez ljuske i žumanjci jaja svježi, sušeni, kuhani na pari ili u vodi, oblikovani lijevanjem, zamrznuti ili na drukčiji način konzervirani, neovisno sadrže li dodani šećer ili sladilo

0,01 (2)

0,05 (2)

0,01 (2)

1030010

Kokoš

1030020

Patka

1030030

Guska

1030040

Prepelica

1030990

Ostalo

1040000

iv.

Med

1050000

v.	Vodozemci i gmazovi

1060000

vi.

Puževi

1070000

vii.	Ostali proizvodi od kopnenih životinja