1

Svojom žalbom Kraljevina Belgija zahtijeva ukidanje presude Općeg suda Europske unije od 25. ožujka 2015., Belgija/Komisija (T‑538/11, EU:T:2015:188, u daljnjem tekstu: pobijana presuda), kojom je odbijena njezina tužba za djelomično poništenje Odluke Komisije 2011/678/EU od 27. srpnja 2011. o državnoj potpori u korist financiranja screeninga transmisivnih spongiformnih encefalopatija (TSE) kod goveda koju je provela Belgija [državna potpora C 44/08 (ex NN 45/04)] (SL 2011., L 274, str. 36., u daljnjem tekstu: sporna odluka).

2

Uredba (EZ) br. 999/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o utvrđivanju pravila za sprečavanje, kontrolu i iskorjenjivanje određenih transmisivnih spongiformnih encefalopatija (SL L 147, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 15., str. 3.) donesena je na temelju članka 152. stavka 4. točke (b) UEZ‑a.

3

U skladu s njezinom uvodnom izjavom 2., cilj je te uredbe donošenje posebnih pravila za sprečavanje, kontrolu i iskorjenjivanje određenih transmisivnih spongiformnih encefalopatija (TSE), uključujući goveđu spongiformnu encefalopatiju (GSE), uzimajući u obzir veličinu opasnosti koju one predstavljaju za zdravlje ljudi i životinja.

4

Članak 6. Uredbe br. 999/2001, naslovljen „Sustav praćenja”, u stavku 1. podstavku 1. propisuje:

„Svaka država članica provodi godišnji program praćenja GSE‑a i grebeži ovaca u skladu s Prilogom III. poglavljem A. Taj program uključuje screening postupak pri čemu se rabe brzi testovi.”

5

Dio I. poglavlja A Priloga III. Uredbi br. 999/2001 utvrđuje minimalne zahtjeve za program praćenja GSE‑a kod goveda. Njime je, u svrhu tog programa, osobito propisan odabir određenih podpopulacija goveda starijih od 30 mjeseci, uključujući i one koje su normalno zaklane za prehranu ljudi.

6

Usto, Dio IV. Poglavlja A Priloga III. Uredbi br. 999/2001 određuje:

„Države članice osiguravaju da se niti jedan dio tijela životinja, koji se uzorkuje u skladu s ovim Prilogom, ne rabi za prehranu ljudi, hranidbu životinja i gnojiva, sve dok nisu dovršene laboratorijske pretrage s negativnim rezultatima.”

7

Uredba Komisije (EZ) br. 1248/2001 od 22. lipnja 2001. o izmjeni priloga III., X. i XI. Uredbe (EZ) br. 999/2001 (SL L 173, str. 12.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 16., str. 328.) proširila je, računajući od 1. srpnja 2001., ispitivanja na GSE na sva goveda starija od 24 mjeseca koja su prisilno zaklana iz nužde.

8

Uredba Komisije (EZ) br. 1494/2002 od 21. kolovoza 2002. o izmjeni priloga III., VII. i XI. Uredbe (EZ) br. 999/2001 (SL L 225, str. 3.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 16., str. 339.) proširila je tu istu obvezu na goveda starija od 24 mjeseca koja su uginula ili su zaklana u druge svrhe, osim za, osobito, prehranu ljudi.

9

Komisija Europskih zajednica 2002. usvojila je Smjernice Zajednice za državne potpore koje se odnose na testove na TSE, životinje nađene uginule i otpad iz klaonica (SL C 324, str. 2., u daljnjem tekstu: Smjernice za TSE).

10

Stavak 12. Smjernica za TSE navodi da se one „odnose na državne potpore kojima se nadoknađuju troškovi koji proizlaze iz [screening metode] testiranja na TSE, životinje nađene uginule i otpad iz klaonica, koje su dodijeljene subjektima koji se bave proizvodnjom, preradom i stavljanjem na tržište životinja i životinjskih proizvoda iz Priloga I. Ugovoru” [neslužbeni prijevod].

11

Što se tiče osobito screening metoda testiranja na TSE, stavci 23. do 25. Smjernica za TSE navode sljedeće:

12

Kad je riječ o državnim potporama namijenjenima naknadi troškova koji proizlaze iz [screening metode] testiranja na TSE i GSE koje su bile nezakonito dodijeljene prije 1. siječnja 2003., stavak 45. Smjernica za TSE utvrđuje da Komisija ocjenjuje njihovu spojivost u skladu s točkom 11.4. Smjernica Zajednice o državnim potporama u sektoru poljoprivrede (SL 2000., C 28, str. 2., u daljnjem tekstu: Poljoprivredne smjernice 2000. – 2006.) i s Komisijinom praksom od 2001. prihvaćanja tih potpora koje su mogle pokrivati do 100 %.

13

Okolnosti spora pojašnjene su u točkama 11. do 39. pobijane presude. Za potrebe žalbe može ih se sažeti na sljedeći način.

14

Spornom odlukom Komisija je smatrala da belgijski sustav financiranja obvezne screening metode testiranja na GSE iz državnih sredstava u razdoblju od 2001. do 2005. ispunjava četiri kumulativna uvjeta za postojanje državne potpore u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a. Ona je zaključila da je ta potpora bila nezakonita u razdoblju od 1. siječnja 2001. do 30. lipnja 2004. jer je bila dodijeljena protivno članku 108. stavku 3. UFEU‑a.

15

Osim toga, Komisija je smatrala da su u razdoblju od 1. siječnja 2003. do 30. lipnja 2004. iznosi koji premašuju 40 eura po testu, kako je predviđeno u stavku 24. Smjernica, bili nespojivi s unutarnjim tržištem i trebali su biti vraćeni. Za ostatak predmetnog razdoblja – odnosno od 1. siječnja 2001. do 31. prosinca 2002., a zatim od 1. srpnja 2004. do 31. prosinca 2005. – smatrala je da financiranje testiranja iz državnih sredstava predstavlja državnu potporu spojivu s unutarnjim tržištem. Konačno, Komisija je smatrala da ostale mjere financiranja u predmetnom razdoblju ne predstavljaju potporu.

16

Izreka sporne odluke:

„Članak 1.

1.   Mjere financirane na osnovi pristojbi ne predstavljaju državne potpore.

2.   Financiranje [screening] metoda testiranja na GSE iz državnih sredstava predstavlja državnu potporu spojivu s unutarnjim tržištem u korist poljoprivrednika, klaonica i drugih subjekata koji prerađuju, obrađuju, prodaju i stavljaju na tržište proizvode dobivene od goveda podvrgnutih obveznom ispitivanju na GSE za razdoblja od 1. siječnja 2001. do 31. prosinca 2002. i od 1. srpnja 2004. do 31. prosinca 2005.

3.   Financiranje [screening] metode testiranja na GSE iz državnih sredstava za razdoblje od 1. siječnja 2003. do 30. lipnja 2004. predstavlja državnu potporu spojivu s unutarnjim tržištem u korist poljoprivrednika, klaonica i drugih subjekata koji prerađuju, obrađuju, prodaju i stavljaju na tržište proizvode dobivene od goveda i podvrgnute obveznom testu na GSE za iznose ispod 40 [eura] po testu. Iznosi koji premašuju 40 [eura] po testu nespojivi su s unutarnjim tržištem i trebaju biti vraćeni, osim potpora dodijeljenih posebnim projektima koje su u trenutku dodjele ispunjavale sve uvjete propisane primjenjivom uredbom o državnim potporama de minimis.

4.   Belgija je nezakonito provela državnu potporu za financiranje [screening] metode testiranja na GSE, protivno članku 108. stavku 3. UFEU‑a, tijekom razdoblja od 1. siječnja 2001. do 30. lipnja 2004.

Članak 2.

1.   Belgija će poduzeti potrebne mjere kako bi joj korisnici vratili nezakonite državne potpore koje su nespojive s unutarnjim tržištem, navedene u članku 1. stavcima 3. i 4.

[...]”

17

Tužbom podnesenom Općem sudu 10. listopada 2011. Kraljevina Belgija zahtijevala je poništenje sporne odluke, osim članka 1. stavka 1. njezine izreke.

18

Kraljevina Belgija istaknula je jedan tužbeni razlog, koji se temeljio na tome da je Komisija povrijedila članak 107. stavak 1. UFEU‑a jer je počinila pogrešku koja se tiče prava time što je obveznu screening metodu testiranja na GSE kvalificirala kao državnu potporu.

19

Opći sud pobijanom presudom odbio je tužbu.

20

Kraljevina Belgija od Suda zahtijeva da:

21

Komisija od Suda zahtijeva da:

22

Kraljevina Belgija u prilog svojoj žalbi navela je dva razloga.

23

U okviru prvog žalbenog razloga Kraljevina Belgija tvrdi da je Opći sud počinio pogreške koje se tiču prava i da je povrijedio svoju obvezu obrazlaganja kad je riječ o postojanju selektivne prednosti u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a.

24

Što se tiče toga predstavlja li financiranje metoda testiranja prednost jer poduzetnike oslobađa troška koji bi uobičajeno morao teretiti njihov proračun, Kraljevina Belgija tvrdi da je Opći sud u točki 76. pobijane presude pogrešno smatrao da ti tereti uključuju dodatne troškove koje poduzetnici trebaju uobičajeno snositi zbog obveza koje proizlaze iz zakona i drugih propisa ili ugovora koji se primjenjuju na ekonomsku djelatnost. Naime, ne može se zahtijevati da njihove financijske posljedice uvijek snose poduzetnici. Osim toga, budući da u predmetnom slučaju ne postoje pravila usklađivanja u području financiranja metoda testiranja na GSE, države članice mogu slobodno same snositi troškove s time povezanih kontrola.

25

Kraljevina Belgija Općem sudu isto tako prigovara da je u točki 81. pobijane presude smatrao da cilj zaštite javnog zdravlja koji se želio postići obveznim testiranjima koja su predmet financiranja o kojem je riječ nije dovoljan da bi se odbacila njegova kvalifikacija kao državne potpore. Naime, taj je cilj naveden samo kako bi se opravdalo utvrđenje da je to financiranje neekonomskog karaktera, što je čimbenik relevantan za opravdanje toga da troškovi testiranja ne smiju automatski teretiti proračun poduzetnika.

26

Kraljevina Belgija također tvrdi da je Opći sud u točki 89. pobijane presude pogrešno smatrao da za primjenu članka 107. stavka 1. UFEU‑a nije relevantna sudska praksa Suda o financiranju određenih zdravstvenih kontrola s obzirom na pravila o slobodnom kretanju robe, dok te kontrole država članica, kao u području potpora, također utječu na unutarnje tržište.

27

Država članica žaliteljica smatra da za odbijanje njezina argumenta prema kojem države članice mogu provesti obvezne screening metode testiranja na GSE, s obzirom na to da su one povezane s izvršavanjem javnih ovlasti i nemaju ekonomski karakter, Opći sud ne može samo tvrditi da predmetni gospodarski subjekti sami ne izvršavaju javne ovlasti.

28

K tome ističe da Opći sud nije mogao a da pritom ne počini pogrešku koja se tiče prava u točki 67. svoje presude kao bespredmetan odbiti argument prema kojem zakonodavac Unije nije uskladio zahtjeve financiranja screening metoda testiranja na GSE, suprotno onomu što je učinio za kontrole u drugim područjima koja se odnose na sigurnost hrane, iako je taj element bio relevantan za ocjenu toga moraju li te troškove uobičajeno snositi poduzetnici ili ne.

29

Konačno, Kraljevina Belgija, koja je u prvostupanjskom postupku tvrdila da je financiranje screening metoda testiranja na GSE javnih tijela uvijek bilo niže od stvarnih troškova tih metoda testiranja i da se to nepostojanje „prekomjerne naknade” stoga protivi priznanju postojanja ekonomske prednosti, tvrdi da je Opći sud pogrešno smatrao da je taj argument odvojen od tužbenog razloga koji se odnosi na tu prednost i da je, kako bi ga u točki 133. pobijane presude odbio kao nedopušten, dao do znanja da nije bio dovoljno objašnjen.

30

Komisija smatra da sve te argumente treba odbiti.

31

Za potrebe donošenja presude povodom žalbe valja podsjetiti da, kako bi se nacionalna mjera mogla kvalificirati kao državna potpora u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a, mora se raditi o intervenciji države ili intervenciji putem državnih sredstava, ta intervencija mora moći utjecati na trgovinu među državama članicama, mora davati prednost svojem korisniku i narušavati ili prijetiti da će narušiti tržišno natjecanje (vidjeti presudu od 2. rujna 2010., Komisija/Deutsche Post, C‑399/08 P, EU:C:2010:481, t. 39. i navedenu sudsku praksu).

32

U ovom su predmetu u pitanje dovedeni samo tumačenje i primjena treće pretpostavke, prema kojoj predmetna mjera mora davati selektivnu prednost svojem korisniku.

33

Naime, u okviru prvog žalbenog razloga Kraljevina Belgija tvrdi da je Opći sud zbog tih pogrešaka koje se tiču prava ili nedovoljno opravdanih razloga pobijanom presudom odbio njezine argumente prema kojima financiranje screening metoda testiranja na GSE ne predstavlja prednost u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a.

34

S tim u vezi valja podsjetiti, kao što to čini Opći sud u točki 72. pobijane presude, da se državnim potporama smatraju intervencije koje su, bez obzira na svoj oblik, takve da mogu staviti poduzetnike izravno ili neizravno u povoljniji položaj ili koje treba smatrati ekonomskom prednošću koju poduzetnik ne bi ostvario u normalnim tržišnim uvjetima (vidjeti osobito presudu od 16. travnja 2015., Trapeza Eurobank Ergasias, C‑690/13, EU:C:2015:235, t. 20. i navedenu sudsku praksu).

35

Opći je sud u točki 76. pobijane presude smatrao da među troškove koji uobičajeno terete proračun poduzetnika ulaze osobito dodatni troškovi koje poduzetnici trebaju snositi zbog obveza koje proizlaze iz zakona i drugih propisa ili ugovora koji se primjenjuju na ekonomsku djelatnost.

36

Ta tvrdnja dostatno je obrazložena, potpuno nedvosmislena i nije zahvaćena pogreškom koja se tiče prava. Naime, ti dodatni troškovi nastali zbog obveza koje proizlaze iz zakona i drugih propisa, a vezani su za obavljanje regulirane gospodarske djelatnosti, po svojoj prirodi predstavljaju troškove koje uobičajeno moraju snositi poduzetnici. Okolnost da su te obveze nametnula javna tijela stoga sama po sebi ne može utjecati na ocjenu prirode drugih mjera istih tih tijela kako bi se utvrdilo stavljaju li one poduzetnike u povoljniji položaj izvan normalnih tržišnih uvjeta.

37

Stoga Kraljevina Belgija pogrešno tumači pobijanu presudu kad tvrdi da je Opći sud u točki 76. pobijane presude utvrdio da, svaki put kad javno tijelo nametne obvezu, troškove koji iz toga proizlaze trebaju automatski snositi predmetni poduzetnici.

38

Stoga su bespredmetni svi argumenti kojima Kraljevina Belgija kritizira tu navodnu tvrdnju. Na kvalifikaciju troškova koje uobičajeno trebaju snositi poduzetnici osobito ne utječu okolnosti da ti troškovi proizlaze iz mjera javnih tijela u obavljanju njihovih javnih ovlasti ili da države članice mogu snositi te troškove kad ne postoji usklađenost u području financiranja screening metoda testiranja na GSE.

39

Osim toga i u svakom slučaju, okolnost da financiranje mjera koje su postale obvezne za borbu protiv GSE‑a uopće nije bilo usklađeno nema utjecaja na kvalifikaciju ekonomske prednosti koju može predstavljati takvo financiranje. Naime, valja podsjetiti, kao što to čini Opći sud u točki 65. pobijane presude, da, čak i u područjima u kojima su nadležne, države članice trebaju poštovati pravo Unije i zahtjeve koji proizlaze iz članaka 107. i 108. UFEU‑a (vidjeti u tom smislu presudu od 29. ožujka 2012., 3M Italia, C‑417/10, EU:C:2012:184, t. 25. i sljedeće).

40

Kraljevina Belgija također ne može uspješno tvrditi da je Opći sud isto tako počinio pogrešku koja se tiče prava time što je u točki 81. pobijane presude smatrao da cilj zaštite javnog zdravlja koji se želi postići obvezom obavljanja screening testiranja na GSE nije dovoljan da bi se odbacila kvalifikacija državnog financiranja tih testova kao državne potpore. Naime, ustaljena je sudska praksa da članak 107. stavak. 1. UFEU‑a ne razlikuje intervencije prema uzrocima ili ciljevima, nego ih definira s obzirom na njihove učinke (vidjeti osobito presudu od 15. studenoga 2011., Komisija i Španjolska/Government of Gibraltar i Ujedinjena Kraljevina, C‑106/09 P i C‑107/09 P, EU:C:2011:732, t. 87.).

41

Konačno, argument o „prekomjernoj naknadi” je bespredmetan, s obzirom na to da je u svakom slučaju mogao biti uspješno naveden samo u okviru članka 106. stavka 2. UFEU‑a. Stoga je taj argument koji je Kraljevina Belgija pred njim istaknula Opći sud trebao odbiti a da mu se pritom ne može prigovoriti da ga je odbacio zbog nedopuštenosti.

42

S obzirom na prethodna razmatranja, prvi žalbeni razlog valja odbiti.

43

U okviru drugog žalbenog razloga Kraljevina Belgija tvrdi da je Opći sud počinio pogreške koje se tiču prava i da je povrijedio svoju obvezu obrazlaganja kad je riječ o uvjetu selektivnosti potpore u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a.

44

S tim vezi Kraljevina Belgija tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je u točkama 109. i 110. svoje presude smatrao da se gospodarski subjekti u sektoru govedarstva koji su obuhvaćeni screening metodama testiranja na GSE, kad je riječ o kvalifikaciji državnih potpora, nalaze u činjeničnoj i pravnoj situaciji koja je usporediva s onom drugih gospodarskih subjekata koji su na temelju propisa obvezni provesti kontrole prije stavljanja svojih proizvoda na tržište.

45

Opći sud nije pojasnio koji su to poduzetnici iz drugih sektora. Osim toga, postoje temeljne razlike između privremenih testiranja provedenih radi iskorjenjivanja životinjske bolesti, kao što je GSE, i obveznih zahtijevanih kontrola kvalitete, primjerice, proizvođača dizala ili teretnih vozila. Čak i ako se kao referentni okvir uzmu obvezna testiranja za poljoprivredne proizvode, ona nisu u cijelosti nužno usporediva s onima čiji je cilj iskorjenjivanje GSE‑a, kako proizlazi iz propisa Unije koji za određena testiranja utvrđuje poseban sustav financiranja, dok je za druga definicija tog sustava prepuštena nadležnosti država članica.

46

Budući da se isti sustav primjenjivao na sve poduzetnike obuhvaćene obveznim screening testiranjima na GSE, odnosno na sve poduzetnike u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, uvjet selektivnosti iz članka 107. stavka 1. UFEU‑a u predmetnom slučaju nije bio ispunjen.

47

Komisija zahtijeva odbijanje tih argumenata.

48

Treba jasno razlikovati pretpostavku selektivnosti koja proizlazi iz članka 107. stavka 1. UFEU‑a od popratnog utvrđivanja ekonomske prednosti jer, ako Komisija otkrije postojanje prednosti u širem smislu koja izravno ili neizravno proizlazi iz određene mjere, ona je također dužna utvrditi imaju li od te prednosti posebne koristi jedan ili više poduzetnika. Na njoj je da radi toga posebice dokaže da predmetna mjera uvodi razlike između poduzetnika koji se, u pogledu cilja koji imaju, nalaze u usporedivoj situaciji. Stoga je potrebno da se prednost dodjeljuje selektivno i da može staviti određene poduzetnike u povoljniji položaj od drugih (vidjeti presudu od 4. lipnja 2015., Komisija/MOL, C‑15/14 P, EU:C:2015:362, t. 59.).

49

Međutim, valja primijetiti da se zahtjev za selektivnošću razlikuje ovisno o tome je li predmetna mjera zamišljena kao opći sustav potpore ili kao pojedinačna potpora. U potonjem slučaju utvrđivanje ekonomske prednosti omogućuje, načelno, pretpostavku da je selektivna. Suprotno tomu, tijekom ispitivanja općeg sustava potpore potrebno je utvrditi imaju li od predmetne mjere, unatoč činjenici da ona dodjeljuje općenitu prednost, koristi isključivo određeni poduzetnici ili određena područja djelatnosti (vidjeti presudu od 4. lipnja 2015., Komisija/MOL, C‑15/14 P, EU:C:2015:362, t. 60.).

50

Nesporno je da u predmetnom slučaju financiranje screening metoda testiranja na GSE Kraljevine Belgije, s obzirom na to da koristi svim gospodarskim subjektima u sektoru govedarstva koji snose troškove tih testiranja, treba smatrati općim sustavom i da je, posljedično, Komisijina zadaća bila da utvrdi je li ta mjera, neovisno o tome što je dodjeljivala općenitu prednost, koristila isključivo određenim poduzetnicima ili određenim područjima.

51

Kao što to proizlazi iz točaka 108. i 110. pobijane presude, Opći sud je zaključio da je to bio slučaj s financiranjem predmetnih testiranja, time što je smatrao da je Komisija pravilno utvrdila „da su se gospodarski subjekti u sektoru govedarstva koristili prednošću koja nije bila dostupna poduzetnicima u drugim sektorima jer su se ti subjekti koristili besplatnim kontrolama koje su bili obvezni izvršiti prije prodaje ili stavljanja svojih proizvoda na tržište, dok poduzetnici u drugim sektorima nisu imali tu mogućnost, što Kraljevina Belgija ne osporava”.

52

Iako Kraljevina Belgija Općem sudu prigovara da nije pojasnio na koje se „druge sektore” tako upućuje, valja istaknuti da je Opći sud u točki 110. pobijane presude s tim u vezi samo preuzeo Komisijinu tvrdnju. Kraljevina Belgija ne tvrdi da Opći sud time nije odgovorio na argument koji se temeljio na tome da sama Komisija nije pojasnila na koje je druge sektore upućivala.

53

U svakom slučaju, iz tvrdnje istaknute u točki 110. pobijane presude jasno proizlazi da je situacija gospodarskih subjekata u sektoru govedarstva bila implicitno, ali nužno uspoređena s onom svih poduzetnika na koje se, poput njih, odnose kontrole koje obvezno moraju provesti prije stavljanja na tržište i komercijalizacije svojih proizvoda.

54

Iako Kraljevina Belgija tvrdi da ti različiti sektori nisu u usporedivoj situaciji – s obzirom na to da se testiranja čiji su ciljevi kontrola kvalitete proizvoda, pa i hrane, razlikuju od jednog do drugog sektora po svojoj prirodi, svrsi, troškovima i učestalosti – takav je argument bespredmetan u okviru kvalifikacije državne potpore koja se ne odnosi na sama testiranja, nego na njihova financiranja iz državnih sredstava čija je posljedica smanjenje troškova koje snose njegovi korisnici. Kao što je to Opći sud istaknuo u točki 110. pobijane presude, nesporno je da je Kraljevina Belgija pred njim osporavala samo gospodarske subjekte u sektoru govedarstva koji su zbog financiranja screeening testiranja imali prednost koja nije bila dostupna poduzetnicima iz drugih sektora.

55

U tim je okolnostima Opći sud, ne počinivši pritom pogrešku koja se tiče prava, presudio da je Komisija valjano smatrala da je predmetna mjera selektivna u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a.

56

Stoga drugi žalbeni razlog valja odbiti.

57

S obzirom na sva prethodna razmatranja, žalbu valja odbiti.

58

Na temelju članka 184. stavka 2. Poslovnika Suda, kad žalba nije osnovana, Sud odlučuje o troškovima.

59

U skladu s člankom 138. stavkom 1. Poslovnika Suda, koji se na temelju njegova članka 184. stavka 1. primjenjuje na žalbeni postupak, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.

60

Budući da žalitelj nije uspio u postupku te da je Komisija zatražila da on snosi troškove, treba mu naložiti da, uz vlastite troškove, snosi i Komisijine troškove u okviru ove žalbe.

Slijedom navedenoga, Sud (šesto vijeće) proglašava i presuđuje: